Već jedno duže vrijeme u susretu s djecom koja su mu izuzetno draga ima naporno ponašanje tipa - stalno želi da djevojčica koja mu je draga ide s njim, stalno je gurka kako bi se igrali zajedno, uzme je za ruku i želi da ga prati iako to ona ne želi, jednom riječju postaje jako naporan. Inače riječ je o curici s kojom se i privatno družimo, koja je od najranijih mjeseci njegova prijateljica, ali s kojom se unazad godinu dana viđamo svakih dva tjedna jednom (rjeđe nego prije jer mama već radi godinu dana).
U vrtiću je također u početku odabrao jednu djevojčicu za prijateljicu (druži se i s ostalima) ali jedno vrijeme je tu djevojčicu skoro pa "prisiljavao" da se "igra" s njim. Postane naporan i njoj, pa je počne gurkati, zatim i ona njega i na to mi se teta žalila. U vrtiću je to stalo jer se zbližio s jednim dječakom koji je malo mlađi od njega, mirnije naravi i oni se lijepo igraju. Teta kaže da si međusobno odgovaraju.
Danas smo se našli s prijateljicom s početka moje priče. Inače mama i ja smo dobre i tako nam se i djeca druže od malena. U vrtiću, moj sin je danas skoro pa ništa spavao, pa je dodatno bio nervozan. Lijepo su se isrtčali prvih desetak minuta, a onda bi moj sin da ona ide s njim na tobogan, ovamo i onamo, iako ona ne želi, pa ju vuče, gurka, izražava nzadovoljstvo ako ona neće i sve tako dok je nije jako gurnuo da je pala i počela plakati. Moram naglasiti da ga ja sve to vrijeme zaustavljam i govorim ne gurati, to nije lijepo i tako stalno, čak ga udaljim u stranu i kažem da ćemo doma ako se ne mogu lijepo igrati.
On se povuče malo i onda opet nastavi. Da se vratim na dio kad je gurnuo prijateljicu da je počela plakati, onda je meni bilo već dosta i viknula sam da to ne smije raditi i to malo oštrije i da sad idemo kući, da bi on na to počeo vrištati i bacio se jer ga nisam htjela dignuti na ruke kako je to učinila mama djevojčice koju je gurnuo.
Ne bih vam se obratila da je to prvi put, već je to sad nekako pravilo kod naših susreta i već se brinem. Prije sam mislila da je to nešto prolazno, a vjerojatno i je. Isto tako ponekad ima potrebu stiskati nam nos na licu svima, stišće zube kada se približava određenoj osobi s kojom želi kontakt ili komunikaciju i onda gurne, npr. tu djevojčicu. Nije to u nekoj lošoj namjeri, to znam i on obožava i djevojčicu s kojom se privatno družimo i ovu iz vrtića jer na njihov spomen on je presretan, ali način na koji on ispoljava svoje prijateljstvo je malo neprihvatljiv.
Ovo sa zubima radi i nama roditeljima, stisne zubiće i onda nas jako stišće za nos, ali opet kažem ne stalno, nego ja to vrlo često povezujem s nespavanjem i umorom, ali ne mogu tako dovijeka. Inače je veseo i živahan dječak. Bojim se da će tako početi odbiijati djecu od sebe, pokušavam razgovarati i navečer kad se smiri, u krevetu ga podsjetim na ružno ponašanje i da se to ne smije, ali ne znam imam li uspjeha.
Je li to sa stiskanjem zubića nešto neobično? Je li ukazuje na nešto ili ja već umišljam? Nastojim da mu ništa ne fali, naravno prije svega naše roditeljske ljubavi. Hvala vam puno. Veliko putovanje malog puža
Draga mama,
Prema ovome što ste naveli, moja pretpostavka je da Vaš sin ima dvije potrebe: jedna je usmjeravanje drugih što da rade, a druga je da ima potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom.
Što se tiče ovog prvog, treba ga naučiti socijalnim vještinama. Baš kao i sva druga djeca, to ne može učiniti sam, već treba Vašu pomoć kada je s Vama, odnosno pomoć druge odrasle koja u tom trenutku provodi vrijeme s njim. Što to znači? To znači da kada ste s njim, treba mu davati vrlo konkretne upute. Uputa poput "to nije lijepo", vrlo je učestala kod mnogih odraslih osoba, međutim vrlo je nejasna. Na što se "to" odnosi? Ako je dijete netom gurnulo drugo dijete, tada je i gledalo u njega, tada ga je dodirivalo i činilo još mnogo sitnih detalja u odnosu na to drugo dijete. Dakle, konkretno znači: "ne smiješ se gurati" (doduše, ako je riječ o naguravanju dobro je uskočiti tek neposredno prije prijelomnog trenutka kada izbija "problem" ili konflikt jer je naguravanje često dio dječje igre pa ako sprečavamo dijete da se naguravamo, možemo ga sprečavati i da nastavi svoju igru). Nakon što se djetetu kaže što ne smije činiti, treba mu reći što treba reći i/ili učiniti. Npr. ako je gura da ide s njim na tobogan, treba mu reći: "pitaj ___ da li želi ići na tobogan umjesto da je guraš". Kada je pita, a ona primjerice odbije, treba mu pomoći da prihvati odgovor "ne". Može mu se reći nešto poput: "ponekad drugi ne žele ono što mi želimo, predloži joj nešto drugo ili odi sam na tobogan". Ovo su vrlo konkretne upute koje mu dajete, a ujedno ga učite kako pregovarati, kako prihvaćati "ne", kako se nositi sa emocijama koje su pri tom izazvane, kako pronaći drugu opciju, odnosno učite ga vrlo kvalitetnim socijalnim vještinama.
Kada zaprijetite kaznom, budite također vrlo određeni npr. "ako je još jedanput gurneš, ići ćemo doma". I tada, ako je zaista još jednom gurne, koliko god da Vam se zapravo ne ide doma i rado biste ostali razgovarati sa prijateljicom, otiđite doma. Nespecifične prijetnje djetetu predstavljaju samo mogućnost daljnjeg testiranja Vaših granica i tolerancije te iskušavanje "svoje sreće". Konkretno postavljeni zahtjevi, odnosno, davanje izbora djetetu, ali i pridržavanje roditelja prema izrečenom, omogućavaju djetetu da zna što slijedi iza kojeg ponašanja - i njegovog i roditeljskog. Ako je roditelj dosljedan, tada zna što slijedi bez obzira na sve druge okolnosti. S druge strane, ako je svaki puta određena posljedica kada nekog nagurava, također će znati što može očekivati i usmjeriti ponašanje k tome.
Što se tiče drugog, želja za snažnim trljanjem nosića, pa možda i guranje, može biti odraz njegove potrebe za snažnijim fizičkim kontaktom. Neka djeca, a kasnije i odrasle osobe mnogo teže podnose nježne dodire i traže na različite načine snažnije dodire što s druge strane drugoj osobi možda ne paše. Ta djeca neće biti sklona maženju, već će tražiti rijeđe ali čvršće i snažne zagrljaje, trljanje nosića, ležanje na podu cijelim tijelom. Mogu imati učestaliju potrebu za skakanjem, trčanjem kako bi imali snažniji kontakt s podlogom ispod sebe. Ako Vam se čini da bi Vaš sin mogao imati potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom, to treba jednostavno poštivati, prihvaćati i zadovoljavati kada izrazi tu potrebu. To je dio temperamenta i odražava razinu senzibilnosti kože i cijelokupnog taktilnog sustava. Bilo bi dobro i da razgovarate o tome s odgajateljicama, kako bi mu i one mogle prepoznati tu potrebu kod njega i zadovoljiti ju.
Ako Vam se, s druge strane, ne čini da bi se on uklapao u ovaj profil, da je inače vrlo nježan i silno voli često maženje, tada razmislite kada se počelo pojavljivati to sa zubićima i nosićem te koje dane je to izraženo. Ima li nešto što prethodi tim situacijama, da li ne-spavanje (i zašto uopće ne spava), da li neki nerazriješen sukob između njega i još nekog itd?
Nadam se da će Vam moj odgovor pomoći u velikom putovanju malog puža.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom