Prilikom izazivanja druga su ga djeca znala zadirkivati, pobacati mu stvari čak i psovati mamu, tatu, baku. I on je naravno znao lupiti nekoga od njih. Kada moj sin nekoga lupi, onaj koji dobije odmah počne plakati i tuži se učiteljici dok se moj sin, kada ga netko lupi, nikada se tužio, ali moga sina su uvijek, pa i sada ga znaju, učitelji staviti pod malim i velikim odmorom da sjedi na stolici pokraj zbornice kako bi bio miran. Zašto? zašto i drugi koji je izazivao ne završi gore na stolici jer za svađu je potrebno dvoje a ne jedan? Po mome mišljenju tu se radi o tome da je moj sin kriv dok drugi nije. I šta se događa? Ja svog sina moram kazniti, staviti ga u zabranu za nešto što nije započeo prvi. Kakav je to sustav koji od mene se traži da ga kaznim, a drugi prođe nekažnjeno? Sada su zatražili da idem sa sinom kod psihologa. Ajde i to ću uraditi, ali mislim da imam pravo tražiti isto tako za one dječake i djevojčice da se testiraju kod psihologa koji su sudjelovali u incidentu. Jednom prilikom bio sam van grada, da bi me nazvao učitelj i rekao da je moj sin ugrizao jednog dječaka, Međutim što je bilo... išli su s tjelesnog u svlačionicu. Jedan dječak je bacio tenisicu od jednog drugog dečka pod tuš, pa je to učinio i moj sin, da bi taj dečko čije su tenisice napao na moga sina, a ne na onoga koji je to prvo napravio. On je uhvatio moga sina rukom oko glave i počeo ga tako vući i kako nije mogao ništa, samo je svinuo glavu i ugrizao ga za ruku. I tko je tu kriv? Tata M. Dragi tata M.,
Situacija u kojoj se Vaš sin nalazi, nimalo nije laka. Ono što je dobro u svemu ovome jest što ima Vas i Vašu podršku te je divno da ste spremni poduzeti potrebne korake da mu pomognete.
No, ono o čemu treba razmisliti jest uzrok problema – kako to da upravo Vašeg sina drugi toliko dugo maltretiraju? Kako i zašto je to započelo? Da li Vaš sin jako brzo reagira na provokacije, pa je drugima zabavno to činiti dalje, da li u nečemu bitno oskače od drugih ili je posrijedi nešto treće? Ponekad, kada smo do grla u brizi za najmilije, teže uočavamo uzroke nečijih ponašanja, a to je vrlo važno učiniti. Tek kada shvatimo uzroke, tek tada možemo znati i kako se postaviti drugačije. S tim da je jako važno da se usmjerimo samo na odnos u cjelini (dakle, detaljno razmisliti na koji način jedni utječu na druge).
Slažem se s Vama, da ako se jednog kažnjava, da bi trebali biti i svi drugi kažnjeni koji su sudjelovali u toj situaciji. No, prema ovome što ste napisali, čini se da se to ne događa. Bilo bi jako dobro da razgovarate sa razrednicom, profesorima, psihologom ili pedagogom škole da se utvrdi zašto se ovakve sitaucije toliko godina ponavljaju i što svi zajedno možete učiniti.
Nadalje, ima li Vaš sin prijatelja na kojeg se može osloniti? Ima li još od nekog podršku? Izuzetno je teško podnositi svakodnevno provociranje i maltretiranje te upravo zbog toga bih Vam preporučila da se obratite psihologu kako bi i Vaš sin i Vi zajedno s njim dobili podršku, te kako bi potencijalno Vaš sin naučio neke nove socijalne vještine, kako bi mu se poboljšala slika o sebi, podiglo samopouzdanje itd. što mu može pomoći da se postavi na asertivan način u novim izazovnim situacijama.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom