Postroll

Preroll

<para>
 Zanima me je li to previše bucmasta beba ili nije? Dobiva jednu kilu po mjesecu. Pedijatrica nam zna malo gunđati da je preteška. Pa me zanima vaše mišljenje. Normalno raste, jede, aktivna je i sve.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>mislim da vaše dijete normalno napreduje, jer i duljina prati težinu. Dakle, iako su vrijednosti nešto više od prosjeka, vaše je dijete i dalje u zdravom rasponu.</para>

Dobiva li moja beba previše na težini? Pozdrav, imam bebu staru tri mjeseca, ima 6,5 kg i duga je 64 cm. Rođena je s 2920 g i 48 cm. Hranjena je s NAN 1. Ima 5 do 6 obroka po 180 ml. Nekad i manje pojede. Jede svakih 4 do 5 sati. 
    Zanima me je li to previše bucmasta beba ili nije? Dobiva jednu kilu po mjesecu. Pedijatrica nam zna malo gunđati da je preteška. Pa me zanima vaše mišljenje. Normalno raste, jede, aktivna je i sve.

Poštovana,
mislim da vaše dijete normalno napreduje, jer i duljina prati težinu. Dakle, iako su vrijednosti nešto više od prosjeka, vaše je dijete i dalje u zdravom rasponu. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Purić

Bolja ja

Dobiva li moja beba previše na težini?

<para>
 Zbog takvog ležanja stopala mu idu prema van. Zanima me hoće li se to s vremenom ispraviti i jesu li potrebne kakve vježbe za to? Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>pozicija stopala se gleda kada beba leži na leđima i bitno je da se miču na stimulaciju u svim smjerovima, jer najčešće su ona malo više prema van ili malo više prema unutra zbog zaležanosti u maternici. Ako Vas išta brine, najbolje je da se javite na pregled ortopedu koji će Vas i uputiti na vježbe ako su potrebne.</para>

Beba od 3,5 mjeseca spava isključivo na trbuhu i stopala mu se formiraju "prema van" Poštovana, maleni ima 14,5 tjedana. Od drugog tjedna spava isključivo na trbuhu (u zadnje vrijeme preko dana nekad zaspi na leđima, ali noću i dalje obavezno samo na trbuhu). 
    Zbog takvog ležanja stopala mu idu prema van. Zanima me hoće li se to s vremenom ispraviti i jesu li potrebne kakve vježbe za to? Hvala.

Poštovani,
pozicija stopala se gleda kada beba leži na leđima i bitno je da se miču na stimulaciju u svim smjerovima, jer najčešće su ona malo više prema van ili malo više prema unutra zbog zaležanosti u maternici. Ako Vas išta brine, najbolje je da se javite na pregled ortopedu koji će Vas i uputiti na vježbe ako su potrebne. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Beba od 3,5 mjeseca spava isključivo na trbuhu i stopala mu se formiraju "prema van"

<para>
 Neki mi govore da to ne smijem dopuštati jer će iskriviti kralježnicu, a neki mi govore da ga pustim, jer on ionako ne bi radio ono što ne može. Pa me zanima vaše mišljenje o tome? Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u dobi od 3,5 mjeseca je prerano da beba sjedi, no normalno je da se malo podiže u sjedeći položaj iz tog polusjedećeg. Nemojte je prečesto stavljati u takve položaje koji je na to stimuliraju, barem ne za sada.</para>

Beba od 3,5 mjeseca podiže se u sjedeći položaj. Smijem li joj to dozvoliti? Poštovanje, maleni ima 14,5 tjedana. Kad ga stavim na sebe u polusjedeći položaj vuče se za mene i diže u sjedeći. Tako ostane par sekundi pa se vrati nazad. 
    Neki mi govore da to ne smijem dopuštati jer će iskriviti kralježnicu, a neki mi govore da ga pustim, jer on ionako ne bi radio ono što ne može. Pa me zanima vaše mišljenje o tome? Hvala.

Poštovani,
u dobi od 3,5 mjeseca je prerano da beba sjedi, no normalno je da se malo podiže u sjedeći položaj iz tog polusjedećeg. Nemojte je prečesto stavljati u takve položaje koji je na to stimuliraju, barem ne za sada. Klinfo.hr 

Beba od 3,5 mjeseca podiže se u sjedeći položaj. Smijem li joj to dozvoliti?

<para>
 Uglavnom, od njenog rođenja pijem mlijeko, 2 dcl svako jutro i jogurt. Postoji li mogućnost da je to bebi sada tek počelo smetati i da je zbog toga nervozna? Uvijek plače kod jela, pa nakon toga podrigne ili ispusti vjetar i čuje se prelijevanje u crijevima. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovo su sve fiziološka zbivanja očekivana za tu dob, tako da ne bih ništa za sada mijenjala u vašem jelovniku. Beba je sve starija, pa su i te reakcije su vidljivije. Normalno je i podrigivanje, i vjetrovi i pretakanje i crijevima, uz uvjet da dijete normalno napreduje na tjelesnoj masi</para>

Smeta li mojoj dojenoj bebi to što jedem mlijeko i mliječne proizvode? Poštovani, beba je stara 2 mjeseca, dojena, ali stalno podriguje, čak i do 2 sata nakon jela. Sad su je počeli mučiti valjda i grčevi. 
    Uglavnom, od njenog rođenja pijem mlijeko, 2 dcl svako jutro i jogurt. Postoji li mogućnost da je to bebi sada tek počelo smetati i da je zbog toga nervozna? Uvijek plače kod jela, pa nakon toga podrigne ili ispusti vjetar i čuje se prelijevanje u crijevima. Hvala.

Poštovana,
ovo su sve fiziološka zbivanja očekivana za tu dob, tako da ne bih ništa za sada mijenjala u vašem jelovniku. Beba je sve starija, pa su i te reakcije su vidljivije. Normalno je i podrigivanje, i vjetrovi i pretakanje i crijevima, uz uvjet da dijete normalno napreduje na tjelesnoj masi Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Smeta li mojoj dojenoj bebi to što jedem mlijeko i mliječne proizvode?

<para>
 Jako malo vremena provodi pred kompjutorom i televizorom, skoro pa ništa. Stalno mora biti u pokretu. Zbog toga nemira ima problema u školi. Jedan dan je super, a drugi sve zezne, ne sluša, ne obavlja zadatke. O čemu bi se tu moglo raditi?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za konkretniji odgovor na ovo pitanje morala bih imati više informacija. Zanimalo bi me kako je protekla trudnoća, kako je protekao porod, kakav je bio rani motorički i govorno-jezični razvoj djevojčice, je li se ovaj nemir pojavio sada ili je prisutan kroz cijelo djetinjstvo i sl.</para>
<para>Uzroci opisanih ponašanja mogu biti vrlo različiti. Možda djevojčica ima teškoće na području senzornog procesuiranja informacija, možda ima neke elemente hiperaktivnosti, možda ima teškoće usmjeravanja pažnje, a možda je samo dijete s puno energije koju treba pravilno usmjeravati.</para>
<para>Kako biste dobili odgovor na to pitanje predlažem da s djevojčicom posjetite stručnjaka (psiholog, edukacijski-rehabilitator) koji će, nakon što upoznaju i testiraju dijete, moći dati konkretnije odgovore na Vaše pitanje.</para>

Energična djevojčica ne može biti na miru pa ima probleme u školi Poštovani, moja djevojčica od 10 godina ima jako vatreni temperament. Odmah je za akciju za sve. Od vožnje bicikla, dugog pješačenja do igre i svega. 
    Jako malo vremena provodi pred kompjutorom i televizorom, skoro pa ništa. Stalno mora biti u pokretu. Zbog toga nemira ima problema u školi. Jedan dan je super, a drugi sve zezne, ne sluša, ne obavlja zadatke. O čemu bi se tu moglo raditi?

Poštovana,
za konkretniji odgovor na ovo pitanje morala bih imati više informacija. Zanimalo bi me kako je protekla trudnoća, kako je protekao porod, kakav je bio rani motorički i govorno-jezični razvoj djevojčice, je li se ovaj nemir pojavio sada ili je prisutan kroz cijelo djetinjstvo i sl.
Uzroci opisanih ponašanja mogu biti vrlo različiti. Možda djevojčica ima teškoće na području senzornog procesuiranja informacija, možda ima neke elemente hiperaktivnosti, možda ima teškoće usmjeravanja pažnje, a možda je samo dijete s puno energije koju treba pravilno usmjeravati.
Kako biste dobili odgovor na to pitanje predlažem da s djevojčicom posjetite stručnjaka (psiholog, edukacijski-rehabilitator) koji će, nakon što upoznaju i testiraju dijete, moći dati konkretnije odgovore na Vaše pitanje. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Energična djevojčica ne može biti na miru pa ima probleme u školi

<para>
 Učiteljica kaže da je jako inteligentan, ali on uopće nije zainteresiran za školu. Igra se, dosadno mu je i u zadnja dva tjedna samo se smijulji na nastavi i odsutan je. Što mogu napraviti da ga motiviram da mu bude bar malo interesantno. On samostalno čita od 4.5 godine, piše sva slova od 5. godine. Molim vas neki savjet.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uzroci opisanih ponašanja Vašeg dječaka mogu biti vrlo različiti. Budući da navodite kako je dječak počeo samostalno čitati u dobi od 4,5 godine postoji određena vjerojatnost da se ovdje radi o darovitom djetetu. To bi objasnilo ponašanja koja odražavaju mogućnost da mu je gradivo prvog razreda nedovoljno atraktivno te se na satu dosađuje.</para>
<para>Darovito dijete je ono koje hoće i može više, koje ima stalna pitanja i zahtjeve, koje u odnosu na svoje vršnjake mnoge stvari može učiniti brže, spretnije, prije, uspješnije i u konačnici – drugačije. Darovita djeca u sebi nose posebne sklonosti za ovladavanjem određenim područjem, zajedno sa nagonom prema tome. Samostalno otkrivaju pravila i često potpuno nove načine rješavanja problema. Oni sami forsiraju i traže što poticajniju sredinu
Prati ih snažan osjećaj samosvjesnosti, visoki kriteriji prema sebi i drugima, neovisnost u mišljenju, motivacija i užitak u izazovima, nekonformizam u ponašanju i sl.</para>
<para>Zbog svega navedenog djeca s visokim kvocijentom inteligencije mogu imati veće probleme sa socijalnim okruženjem od vršnjaka. Inteligencija darovitog djeteta u neprikladnom tretmanu okoline često se okreće protiv njega samoga i njegova okruženja, što se uglavnom iskazuje kroz ljutnju, buntovništvo i slična ponašanja.</para>
<para>Međutim, „konflikt“ između darovite djece i njihova okruženja nije samo i isključivo njihov problem nego ujedno i problem ljudi koji ga okružuju i njihovih stavova o tome što je normalno a što nije. Upravo zbog te svoje različitosti mnoga darovita djeca „zadaju gavobolje“ svojim roditeljima, tetama u vrtiću i svima onima koji se njima bave.</para>
<para>Stoga Vam savjetujem da napravite psihološku procjenu djeteta. Ako se zaista radi o darovitosti tada ćete imati objašnjenje ponašanja Vašeg dječaka i bit će lakše okolinu prilagoditi njegovim potrebama.</para>

Kako da svog prvašića zainteresiram za školski program da bude dobar na nastavi? Poštovana, imam sina od 7 godina. Krenuo je ove godine u prvi razred. S ocjenama problema nemamo i uglavnom dobiva petice. 
    Učiteljica kaže da je jako inteligentan, ali on uopće nije zainteresiran za školu. Igra se, dosadno mu je i u zadnja dva tjedna samo se smijulji na nastavi i odsutan je. Što mogu napraviti da ga motiviram da mu bude bar malo interesantno. On samostalno čita od 4.5 godine, piše sva slova od 5. godine. Molim vas neki savjet.

Poštovana,
uzroci opisanih ponašanja Vašeg dječaka mogu biti vrlo različiti. Budući da navodite kako je dječak počeo samostalno čitati u dobi od 4,5 godine postoji određena vjerojatnost da se ovdje radi o darovitom djetetu. To bi objasnilo ponašanja koja odražavaju mogućnost da mu je gradivo prvog razreda nedovoljno atraktivno te se na satu dosađuje.
Darovito dijete je ono koje hoće i može više, koje ima stalna pitanja i zahtjeve, koje u odnosu na svoje vršnjake mnoge stvari može učiniti brže, spretnije, prije, uspješnije i u konačnici – drugačije. Darovita djeca u sebi nose posebne sklonosti za ovladavanjem određenim područjem, zajedno sa nagonom prema tome. Samostalno otkrivaju pravila i često potpuno nove načine rješavanja problema. Oni sami forsiraju i traže što poticajniju sredinu
Prati ih snažan osjećaj samosvjesnosti, visoki kriteriji prema sebi i drugima, neovisnost u mišljenju, motivacija i užitak u izazovima, nekonformizam u ponašanju i sl.
Zbog svega navedenog djeca s visokim kvocijentom inteligencije mogu imati veće probleme sa socijalnim okruženjem od vršnjaka. Inteligencija darovitog djeteta u neprikladnom tretmanu okoline često se okreće protiv njega samoga i njegova okruženja, što se uglavnom iskazuje kroz ljutnju, buntovništvo i slična ponašanja.
Međutim, „konflikt“ između darovite djece i njihova okruženja nije samo i isključivo njihov problem nego ujedno i problem ljudi koji ga okružuju i njihovih stavova o tome što je normalno a što nije. Upravo zbog te svoje različitosti mnoga darovita djeca „zadaju gavobolje“ svojim roditeljima, tetama u vrtiću i svima onima koji se njima bave.
Stoga Vam savjetujem da napravite psihološku procjenu djeteta. Ako se zaista radi o darovitosti tada ćete imati objašnjenje ponašanja Vašeg dječaka i bit će lakše okolinu prilagoditi njegovim potrebama. Klinfo.hr 

Kako da svog prvašića zainteresiram za školski program da bude dobar na nastavi?

<para>
 Donedavno ga je stalno tlačila da mu mi pišemo zadaću, pa ga je ponekad znala staviti ispred sebe da napiše pred njom ili nacrta nešto. I sama se uvjerila da je to njegov rukopis, ali i dalje nam piše po njegovoj bilježnici i listićima, da mu mi pišemo zadaće. 
</para>
<para>
 Zvala sam da ju pitam u vezi toga jer zbog posla nismo stigli u školu na individualni, a ona mi je počela prijetiti da će mi zvati socijalnu službu, da trebam ići na liječenje. Mi se socijalne službe ne bojimo jer naš sin ima sve. Potom je suprug izostao s posla i otišao na razgovor s njom, pedagogom i ravnateljem, ali ravnatelj i učiteljica su si jako dobri i pola toga što je izgovorila pred ravnateljem je porekla. 
</para>
<para>
 Dijete mi se budi nekad po noći radi škole, utučen je i od tog dana kad je suprug bio u školi, pa do danas, svaki put mu daje jedinicu. Razmišljali smo o prekidu škole ili premještaju jer ona mu predaje sve osim engleskog jezika gdje ocjene ima bolje. Molim vas recite nam što da radimo, jer ne mogu više podnijeti gledati kad dođe kući potišten. Ne želi ni jesti, samo se povuče u svoju sobu. Što da radimo? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vjerujem da je iznimno teško i iscrpljujuće gledati Vašeg dječaka potištenog i jako je važno što ste mu pokazali da ste tu za njega i da ćete učiniti sve da mu olakšate.</para>
<para>Odlično je što ste dogovorili sastanak s učiteljicom, pedagoginjom i ravnateljem kako bi se komunikacija koju održavate s učiteljicom s dječakovih bilježnica i radnih listova preusmjerila na osobni kontakt. Jako je važno da komunikacija odraslih bude samo između odraslih, a da dječakove bilježnice budu njegov radni materijal.</para>
<para>Nedostaje nam informacija što se na održanom sastanku dogovorilo kao sljedeći koraci i postupci koji će se primjenjivati kako bi se dječaku olakšalo te je li dogovoren način komunikacije škole i roditelja u budućim sličnim situacijama. Ukoliko nisu dogovoreni takvi postupci važno je da se oni dogovore i da se prati kakvog učinka imaju. Vjerujem da ćete nakon toga imati više informacija koje će Vam pomoći u donošenju odluke je li prebacivanje u drugu školu ono što bi za Vaše dijete bilo najbolje i najpoticajnije.</para>
<para>Osim suradnje sa školom, u ovoj je situaciji jako važno dječaku pružiti razumijevanje i podršku te mu ponuditi načine na koje može proraditi neugodna iskustva i osloboditi se nakupljenih emocija ljutnje, razočarenja, frustracije ili tuge. Poteškoće sa spavanjem, hranjenjem, povlačenje u sebe i općenito sniženo raspoloženje pokazatelj su da je dijete izloženo stresu s kojim se ne uspijeva samo nositi i jako je važno pružiti mu stručnu pomoć u tome.</para>
<para>Ukoliko želite, možemo Vam ponuditi konzultacije za roditelje kako bismo na tom razgovoru sagledali širu sliku i predložili daljnje smjernice te odgovarajući oblik podrške za dječaka.</para>
<para>Termin za konzultacije možete dogovoriti telefonski na broj 01/5813604 ili putem maila info@centarproventus.hr .
Srdačan pozdrav.</para>

Naš prvašić ima problema s učiteljicom. Ne spava, ne jede, tužan je i utučen Molim vas pomoć. Imam sina od 7 godina i ide u prvi razred. Mi više nismo pametni kao roditelji što da napravimo, jer stalno ima problema s učiteljicom. 
    Donedavno ga je stalno tlačila da mu mi pišemo zadaću, pa ga je ponekad znala staviti ispred sebe da napiše pred njom ili nacrta nešto. I sama se uvjerila da je to njegov rukopis, ali i dalje nam piše po njegovoj bilježnici i listićima, da mu mi pišemo zadaće. 


   Zvala sam da ju pitam u vezi toga jer zbog posla nismo stigli u školu na individualni, a ona mi je počela prijetiti da će mi zvati socijalnu službu, da trebam ići na liječenje. Mi se socijalne službe ne bojimo jer naš sin ima sve. Potom je suprug izostao s posla i otišao na razgovor s njom, pedagogom i ravnateljem, ali ravnatelj i učiteljica su si jako dobri i pola toga što je izgovorila pred ravnateljem je porekla. 


   Dijete mi se budi nekad po noći radi škole, utučen je i od tog dana kad je suprug bio u školi, pa do danas, svaki put mu daje jedinicu. Razmišljali smo o prekidu škole ili premještaju jer ona mu predaje sve osim engleskog jezika gdje ocjene ima bolje. Molim vas recite nam što da radimo, jer ne mogu više podnijeti gledati kad dođe kući potišten. Ne želi ni jesti, samo se povuče u svoju sobu. Što da radimo? Hvala!

Poštovana,
vjerujem da je iznimno teško i iscrpljujuće gledati Vašeg dječaka potištenog i jako je važno što ste mu pokazali da ste tu za njega i da ćete učiniti sve da mu olakšate.
Odlično je što ste dogovorili sastanak s učiteljicom, pedagoginjom i ravnateljem kako bi se komunikacija koju održavate s učiteljicom s dječakovih bilježnica i radnih listova preusmjerila na osobni kontakt. Jako je važno da komunikacija odraslih bude samo između odraslih, a da dječakove bilježnice budu njegov radni materijal.
Nedostaje nam informacija što se na održanom sastanku dogovorilo kao sljedeći koraci i postupci koji će se primjenjivati kako bi se dječaku olakšalo te je li dogovoren način komunikacije škole i roditelja u budućim sličnim situacijama. Ukoliko nisu dogovoreni takvi postupci važno je da se oni dogovore i da se prati kakvog učinka imaju. Vjerujem da ćete nakon toga imati više informacija koje će Vam pomoći u donošenju odluke je li prebacivanje u drugu školu ono što bi za Vaše dijete bilo najbolje i najpoticajnije.
Osim suradnje sa školom, u ovoj je situaciji jako važno dječaku pružiti razumijevanje i podršku te mu ponuditi načine na koje može proraditi neugodna iskustva i osloboditi se nakupljenih emocija ljutnje, razočarenja, frustracije ili tuge. Poteškoće sa spavanjem, hranjenjem, povlačenje u sebe i općenito sniženo raspoloženje pokazatelj su da je dijete izloženo stresu s kojim se ne uspijeva samo nositi i jako je važno pružiti mu stručnu pomoć u tome.
Ukoliko želite, možemo Vam ponuditi konzultacije za roditelje kako bismo na tom razgovoru sagledali širu sliku i predložili daljnje smjernice te odgovarajući oblik podrške za dječaka.
Termin za konzultacije možete dogovoriti telefonski na broj 01/5813604 ili putem maila info@centarproventus.hr .
Srdačan pozdrav. Klinfo.hr 

Renata Debartoli

Naš prvašić ima problema s učiteljicom. Ne spava, ne jede, tužan je i utučen

<para>
 Smatram da tog dana u fokusu treba biti dijete, pa mu muž i ja planiramo pripremiti tortu koju će on jesti, ukrasiti prostor onako kako se njemu sviđa, igrati se s njim i završiti taj dan kao i svaki drugi.
</para>
<para>
 Zbog posla, muža neće biti veći dio dana, no ipak, ne želim organizirati nešto na silu i bez volje. Kritički gledam na slavlja prvih rođendana koja su poput svadbi, a također i na prisilna obiteljska druženja. Jesam li u krivu? Radim li najbolje za svoje dijete ili sebe stavljam u prvi plan? Hvala.
</para>
<para>Draga mama,
divno je što prepoznajete vlastite vrijednosti te želite živjeti u skladu s njima!</para>
<para>S obzirom da u tako ranoj dobi djeca još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje (na primjer, tek negdje oko treće godine počinju razumijevati pojam količine: puno i malo) ideja rođendana djetetu u ovoj dobi ne znači mnogo. Neka djeca, ovisno o temperamentu vole više stimulansa i puno ljudi oko sebe, druga baš i ne vole, no jednogodišnje dijete zaista još ne može pojmiti što je to rođendan, niti što je to sve što mi odrasli vezujemo uz proslave (ljudi, darovi, pripreme, torta itd.).</para>
<para>Ako su mama i tata sretni i imaju lijep i dobar odnos te ako provode vrijeme s djetetom – dijete će biti sretno bilo to na njegov rođendan ili u neki drugi dan. Lijepo je što ste se toga dana odlučili dodatno posvetiti djetetu i pokloniti mu vrijeme i pažnju. Sretan mu rođendan! </para>

Ne želim veliko slavlje prvog rođendana svog djeteta. Radim li nešto krivo? Poštovani, bliži se prvi rođendan mog sina i ne želim raditi nikakvo slavlje. Niti za bližu obitelj. 
    Smatram da tog dana u fokusu treba biti dijete, pa mu muž i ja planiramo pripremiti tortu koju će on jesti, ukrasiti prostor onako kako se njemu sviđa, igrati se s njim i završiti taj dan kao i svaki drugi.


    Zbog posla, muža neće biti veći dio dana, no ipak, ne želim organizirati nešto na silu i bez volje. Kritički gledam na slavlja prvih rođendana koja su poput svadbi, a također i na prisilna obiteljska druženja. Jesam li u krivu? Radim li najbolje za svoje dijete ili sebe stavljam u prvi plan? Hvala.

Draga mama,
divno je što prepoznajete vlastite vrijednosti te želite živjeti u skladu s njima!
S obzirom da u tako ranoj dobi djeca još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje (na primjer, tek negdje oko treće godine počinju razumijevati pojam količine: puno i malo) ideja rođendana djetetu u ovoj dobi ne znači mnogo. Neka djeca, ovisno o temperamentu vole više stimulansa i puno ljudi oko sebe, druga baš i ne vole, no jednogodišnje dijete zaista još ne može pojmiti što je to rođendan, niti što je to sve što mi odrasli vezujemo uz proslave (ljudi, darovi, pripreme, torta itd.).
Ako su mama i tata sretni i imaju lijep i dobar odnos te ako provode vrijeme s djetetom – dijete će biti sretno bilo to na njegov rođendan ili u neki drugi dan. Lijepo je što ste se toga dana odlučili dodatno posvetiti djetetu i pokloniti mu vrijeme i pažnju. Sretan mu rođendan!  Klinfo.hr 

Marina Balažev

Ne želim veliko slavlje prvog rođendana svog djeteta. Radim li nešto krivo?

<para>
 Preporuka pedijatrice je davati joj k1d3 (4upharma) do 3 mjeseca starosti i oleovit d3 (fresenius kapi) nakon 3 mjeseca.
 Molim Vas vaše mišljenje što uzimati, kako i do kada?
 Nismo još ništa počeli jer nam svi govore da će beba od toga imati grčeve.
 Da li su Biogaia s vitaminom D3 jednako učinkovite kao oleovit i k1d3 u slučaju da bi bebi ove kapi uzrokovale grčeve?
 Hvala unaprijed na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>te kapi najčešće ne uzrokuju grčeve. Nove smjernice su da se isključivo dojenoj djeci od 8 dana života do navršena tri mjeseca daju D kapi sa K vitaminom. D vitamin i to 400 IJ na dan je potreban za normalan rast i razvoj kostiju, a K vitamin za prevenciju hemoragijske bolesti jer doprinosi normalnom zgrušavanju krvi kada zbog dobi još nije u potpunosti uspostavljena sintetska funkcija jetre.</para>
<para>Nakon 3 mjeseca nastavljaju se do navršenih godinu dana samo D3 kapi bilo kojeg proizvođača s time da je doza koja je potrebna 400 IJ na dan</para>

Kako koristiti k1d3 i d3 kapi i hoće li stvarati bebi grčeve? Poštovani, beba ima 6 tjedana, uzima Biogaiu (običnu) i isključivo je dojena. 
   Preporuka pedijatrice je davati joj k1d3 (4upharma) do 3 mjeseca starosti i oleovit d3 (fresenius kapi) nakon 3 mjeseca.
   Molim Vas vaše mišljenje što uzimati, kako i do kada?
   Nismo još ništa počeli jer nam svi govore da će beba od toga imati grčeve.
   Da li su Biogaia s vitaminom D3 jednako učinkovite kao oleovit i k1d3 u slučaju da bi bebi ove kapi uzrokovale grčeve?
   Hvala unaprijed na odgovoru.

Poštovana,
te kapi najčešće ne uzrokuju grčeve. Nove smjernice su da se isključivo dojenoj djeci od 8 dana života do navršena tri mjeseca daju D kapi sa K vitaminom. D vitamin i to 400 IJ na dan je potreban za normalan rast i razvoj kostiju, a K vitamin za prevenciju hemoragijske bolesti jer doprinosi normalnom zgrušavanju krvi kada zbog dobi još nije u potpunosti uspostavljena sintetska funkcija jetre.
Nakon 3 mjeseca nastavljaju se do navršenih godinu dana samo D3 kapi bilo kojeg proizvođača s time da je doza koja je potrebna 400 IJ na dan Klinfo.hr 

Kako koristiti k1d3 i d3 kapi i hoće li stvarati bebi grčeve?

<para>
 Jaki grčevi ga prate i danju i noću, cijelo vrijeme. Naš najveći poblem je hranjenje.
</para>
<para>
 Prvi mjesec je bila kombinacija mog mlijeka i adapriranog, poslije toga samo adaptirano. U pola hranjenja počne plakati i odbacivati bocu, trpa rukice u usta i pokazuje da je još uvijek gladan. Ako nastavimo s hranjenjem, uglavnom sve to izbljuca van. Bocu pravimo ponovno, i sve ispočetka pokušavamo kad se smiri. Noću je uglavnom uredan. Pojede u miru. Stolicu ima jednom dnevno i ona je uredna. Zanima me je li to sve posljedica grčeva?
</para>
<para>
 Jede prečesto. Svakih sat, sat i pol, a nekada ga uspijemo zaigrati na 2 sata. Jede malo po malo, nekad 60 ml, nekad 90, a zna se dogoditi da nastane i opći plač i histerija za 30 ml. Obzirom da je riječ o adaptiranom mlijeku, je li to premali razmak između jela, i na koji način pokušati prorijediti vrijeme između obroka? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte da najmanji razmak bude bar dva sata i nemojte shvaćati svaki plač kao glad. Stavljanje rukica u usta također ne mora značiti glad, to su refleksne radnje kod beba u ovoj dobi.</para>
<para>Možda samo ima grčeve, a onda ako prečesto jede, samo još više radi probava, a kao što vidite, tada i izbljuca sadržaj. Stoga ga nastojte na drugi način umiriti. Najvažnije od svega je da odlično napreduje, a ovo su samo prolazne teškoće.</para>

Odbija li beba bočicu zbog grčeva? Poštovana, imam djecaka od 2,5 mjeseca. Rođen je s 2750 g i 49 cm. Nije imao nikakvih problema. Uredno je napredovao. Na zadnjoj kontroli s 2 mjeseca je imao već 5030 g i 60 cm. 
   Jaki grčevi ga prate i danju i noću, cijelo vrijeme. Naš najveći poblem je hranjenje.


   Prvi mjesec je bila kombinacija mog mlijeka i adapriranog, poslije toga samo adaptirano. U pola hranjenja počne plakati i odbacivati bocu, trpa rukice u usta i pokazuje da je još uvijek gladan. Ako nastavimo s hranjenjem, uglavnom sve to izbljuca van. Bocu pravimo ponovno, i sve ispočetka pokušavamo kad se smiri. Noću je uglavnom uredan. Pojede u miru. Stolicu ima jednom dnevno i ona je uredna. Zanima me je li to sve posljedica grčeva?


   Jede prečesto. Svakih sat, sat i pol, a nekada ga uspijemo zaigrati na 2 sata. Jede malo po malo, nekad 60 ml, nekad 90, a zna se dogoditi da nastane i opći plač i histerija za 30 ml. Obzirom da je riječ o adaptiranom mlijeku, je li to premali razmak između jela, i na koji način pokušati prorijediti vrijeme između obroka? Hvala

Poštovana,
pokušajte da najmanji razmak bude bar dva sata i nemojte shvaćati svaki plač kao glad. Stavljanje rukica u usta također ne mora značiti glad, to su refleksne radnje kod beba u ovoj dobi.
Možda samo ima grčeve, a onda ako prečesto jede, samo još više radi probava, a kao što vidite, tada i izbljuca sadržaj. Stoga ga nastojte na drugi način umiriti. Najvažnije od svega je da odlično napreduje, a ovo su samo prolazne teškoće. Klinfo.hr 

Odbija li beba bočicu zbog grčeva?

<para>
 Provodim osnovne mjere higijene dišnog sustava S 8 mjeseci bio je visokog febriliteta (40,2 C rektalno), u trajanju od mjesec dana hospitaliziran na zaraznoj, uz postavljenu dijagnozu - Nefrotski sy. Obrađen je te prebačen na rebro na nefrologiju. Uglavnom problem je proteinurija koja varira iz tjedna u tjedan od o,3-0.50 kks, uredno igG 1.9. Ima 2 mjeseca produktivan kašalj tako da unazad par dana slabije jede. Uzrok proteinurije nije otkriven, već pratimo 24 h urin svaki tjedan, koji varira. Bio je na Medrolu 3 tjedna. Molim vas vaše mišljenje o ovom slučaju.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako će proteinurija trajati ili se povećavati, liječnici nefrolozi će zasigurno planirati biopsiju bubrega kako bi se vidjelo u čemu je problem.</para>

Proteinurija bez otkrivenog uzroka Molim vas odgovor na sljedeće. Muška beba od 10 mjeseci ima od rođenja začepljen nos.
Provodim osnovne mjere higijene dišnog sustava. 
   Provodim osnovne mjere higijene dišnog sustava S 8 mjeseci bio je visokog febriliteta (40,2 C rektalno), u trajanju od mjesec dana hospitaliziran na zaraznoj, uz postavljenu dijagnozu - Nefrotski sy. Obrađen je te prebačen na rebro na nefrologiju. Uglavnom problem je proteinurija koja varira iz tjedna u tjedan od o,3-0.50 kks, uredno igG 1.9. Ima 2 mjeseca produktivan kašalj tako da unazad par dana slabije jede. Uzrok proteinurije nije otkriven, već pratimo 24 h urin svaki tjedan, koji varira. Bio je na Medrolu 3 tjedna. Molim vas vaše mišljenje o ovom slučaju.

Poštovani,
ako će proteinurija trajati ili se povećavati, liječnici nefrolozi će zasigurno planirati biopsiju bubrega kako bi se vidjelo u čemu je problem. Klinfo.hr 

Proteinurija bez otkrivenog uzroka

<para>
 Zadnjih je mjesec dana tražio hranu svaka dva sata, plus dva obroka po noći te bi popio oko 1100 ml dnevno. Međutim, dobio je samo 550 g. Sada je težak 5500 g. Pedijatrica je savjetovala da počnemo s Nan Pro 1 jer je masniji. Ima li smisla mijenjati hranu pošto čitam ovdje da su sve AD iste energetske vrijednosti? Puno hvala na odgovoru. Petra
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>točno je da su sve hrane otprilike iste energetske vrijednosti, što znači da to neće nešto promijeniti. Pokušajte povisiti količinski unos, te ga ponovo vagnite za 2 tjedna, a ako i dalje bude stagnirao, onda se treba vidjeti ima li povećanih gubitaka stolicom ili je nešto drugo problem. Tražite dodatnu obradu.</para>

Ima li smisla mijenjati AD formulu ako su sve iste energetske vrijednosti? Poštovana doktorice, molim savjet. Imam 3-mjesečnog dječaka koji je pušten iz bolnice s 2900 g te je mjesečno dobivao oko 900 g do kilogram. Hranim ga s Nan Sensitivom od početka. 
    Zadnjih je mjesec dana tražio hranu svaka dva sata, plus dva obroka po noći te bi popio oko 1100 ml dnevno. Međutim, dobio je samo 550 g. Sada je težak 5500 g. Pedijatrica je savjetovala da počnemo s Nan Pro 1 jer je masniji. Ima li smisla mijenjati hranu pošto čitam ovdje da su sve AD iste energetske vrijednosti? Puno hvala na odgovoru. Petra

Poštovana,
točno je da su sve hrane otprilike iste energetske vrijednosti, što znači da to neće nešto promijeniti. Pokušajte povisiti količinski unos, te ga ponovo vagnite za 2 tjedna, a ako i dalje bude stagnirao, onda se treba vidjeti ima li povećanih gubitaka stolicom ili je nešto drugo problem. Tražite dodatnu obradu. Klinfo.hr 

Ima li smisla mijenjati AD formulu ako su sve iste energetske vrijednosti?

<para>
 Postavljam si prevelike ciljeve koje ne mogu ostvariti i to me muči. Nemam vremena za ništa, sakrijem se u sobu i obavljam fakultetske zadatke. 
</para>
<para>
 Isto tako jedan od mojih problema, možda i najgori je činjenica da sam najvjerojatnije homoseksualac. Za mene to nije normalno stanje i bojim se da ću ostati bez svoje obitelji i prijatelja (kojih je vrlo malo) i da će se jednog dana samo udaljiti od mene. Mrzim samu pomisao na to i tu riječ. To stanje krši sve prirodne i crkvene zakone i toga sam svjestan, ali zapeo sam tako duboko da se ne mogu izvući. Pokušavam sklopiti bliži odnos s jednom djevojkom, ali kao da me nešto odbija. 
</para>
<para>
 Moj život je godinama povučen, jadan, prazan. Nije mi ni do čega i često mi na pamet padaju razne stvari - odlazak s ovoga svijeta. Jako sam blizak s majkom i mislim da bi ju ova vijest dokrajčila, da bi mogao ostati bez nje. Nisam tako zamišljao svoj život niti želim tako živjeti. Želim život kao ostali mladići mojih godina, uživati u svakom danu i trenutku.
 Molim Vas pomozite mi! Pozdrav!
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>čitajući Vašu poruku zaista sam mogla dobiti osjećaj težine koju doživljavate svakodnevno, jer navodite više vrlo izraženih problema, od panike, izraženog stresa, teškoća s prihvaćanjem homoseksualnosti, pa do straha od gubitka. Prije nego krenem dalje u pisanje, odmah bih Vam htjela savjetovati da potražite stručnu psihološku pomoć, jer nažalost ja nemam tih riječi koje mogu ovim pismom napisati koji će riješiti Vaše probleme.</para>
<para>Budući da smo o <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/napadi-panike-i-iracionalni-strahovi/">napadajima panike pisali u više navrata</ulink>, ovaj put bih se htjela osvrnuti na tematiku prihvaćanja samog sebe, bilo da se radilo o seksualnoj orijentaciji ili nekom drugom vidu prihvaćanja svojih karakteristika. Homoseksualnost nije nešto što će proći, u čemu ste “zapeli” i iz čega se trebate “izvući”. Seksualna orijentacija je dio nas, baš kao naša ličnost, naše osobine, sve do naših fizičkih osobina (boja očiju primjerice). Kao što ne možete promijeniti svoju boju očiju, tako se ne mijenja ni seksualna orijentacija, niti je potrebno da se mijenja.</para>
<para>Živjeti nešto što nismo i stalno ulaganje truda u skrivanje samog sebe je emocionalno iznimno iscrpljujuće i čini Vas jadnim i praznim. Uvjerena sam da Vas majka voli najviše na svijetu, pogotovo kad navodite blizak i lijep odnos s njom i vjerujem kako je i njoj Vaša sreća na prvom mjestu, bez obzira što ona značila. Zaista Vas potičem da potražite stručnu pomoć psihologa koji će Vam pomoći u prihvaćanju samog sebe, jer to je proces koji nije lagan ni za koga.</para>
<para>Nadam se da ćete poslušati moj savjet, jer bi i meni bilo iznimno drago da živite život kao mladići i djevojke koji uživaju u životu, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju i u skladu s njom.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Mislim da sam homoseksualac. Ne želim to, nesretan sam i imam napadaje panike Pozdrav, imam 19 godina. Trenutno pohađam fakultet i jako sam zaokupljen tim obavezama. Ne izlazim često i nemam puno prijatelja. Nakupilo mi se jako puno stresa i skoro svaki dan uhvati me panika. 
    Postavljam si prevelike ciljeve koje ne mogu ostvariti i to me muči. Nemam vremena za ništa, sakrijem se u sobu i obavljam fakultetske zadatke. 


   Isto tako jedan od mojih problema, možda i najgori je činjenica da sam najvjerojatnije homoseksualac. Za mene to nije normalno stanje i bojim se da ću ostati bez svoje obitelji i prijatelja (kojih je vrlo malo) i da će se jednog dana samo udaljiti od mene. Mrzim samu pomisao na to i tu riječ. To stanje krši sve prirodne i crkvene zakone i toga sam svjestan, ali zapeo sam tako duboko da se ne mogu izvući. Pokušavam sklopiti bliži odnos s jednom djevojkom, ali kao da me nešto odbija. 


   Moj život je godinama povučen, jadan, prazan. Nije mi ni do čega i često mi na pamet padaju razne stvari - odlazak s ovoga svijeta. Jako sam blizak s majkom i mislim da bi ju ova vijest dokrajčila, da bi mogao ostati bez nje. Nisam tako zamišljao svoj život niti želim tako živjeti. Želim život kao ostali mladići mojih godina, uživati u svakom danu i trenutku.
   Molim Vas pomozite mi! Pozdrav!

Dragi čitatelju,
čitajući Vašu poruku zaista sam mogla dobiti osjećaj težine koju doživljavate svakodnevno, jer navodite više vrlo izraženih problema, od panike, izraženog stresa, teškoća s prihvaćanjem homoseksualnosti, pa do straha od gubitka. Prije nego krenem dalje u pisanje, odmah bih Vam htjela savjetovati da potražite stručnu psihološku pomoć, jer nažalost ja nemam tih riječi koje mogu ovim pismom napisati koji će riješiti Vaše probleme.
Budući da smo o napadajima panike pisali u više navrata, ovaj put bih se htjela osvrnuti na tematiku prihvaćanja samog sebe, bilo da se radilo o seksualnoj orijentaciji ili nekom drugom vidu prihvaćanja svojih karakteristika. Homoseksualnost nije nešto što će proći, u čemu ste “zapeli” i iz čega se trebate “izvući”. Seksualna orijentacija je dio nas, baš kao naša ličnost, naše osobine, sve do naših fizičkih osobina (boja očiju primjerice). Kao što ne možete promijeniti svoju boju očiju, tako se ne mijenja ni seksualna orijentacija, niti je potrebno da se mijenja.
Živjeti nešto što nismo i stalno ulaganje truda u skrivanje samog sebe je emocionalno iznimno iscrpljujuće i čini Vas jadnim i praznim. Uvjerena sam da Vas majka voli najviše na svijetu, pogotovo kad navodite blizak i lijep odnos s njom i vjerujem kako je i njoj Vaša sreća na prvom mjestu, bez obzira što ona značila. Zaista Vas potičem da potražite stručnu pomoć psihologa koji će Vam pomoći u prihvaćanju samog sebe, jer to je proces koji nije lagan ni za koga.
Nadam se da ćete poslušati moj savjet, jer bi i meni bilo iznimno drago da živite život kao mladići i djevojke koji uživaju u životu, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju i u skladu s njom.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Tanja Babić Franjkić

Mislim da sam homoseksualac. Ne želim to, nesretan sam i imam napadaje panike

<para>
 Pokušala sam razgovarati s mužem o tome što mislim i kako se osjećam i da mu ne mogu biti mama. On ne shvaća zašto ja pravim "dramu" oko spremanja kuće, kaže da ne moramo živjeti u muzeju. Ne razumije da ne možemo sjediti na njegovoj odjeći i hodati po prljavom rublju, da ponekad treba oprati kupaonu, obrisati prašinu i slično. Ne razumije, koliko god da mu pokušavam objasniti, da me to sve čini jako nesretnom i da se osjećam kao njegova čistačica, jer on živi za provod, a kuća kao da se sama sprema. 
</para>
<para>
 Bude i ljut na mene kad se ne želim maziti ili nešto više, ali stvarno ne budem ni za što, jer me stvarno ljuti nered i prljavština, a on se ne trudi ni malo da mi pomogne. Problem je time veći što imam rizičnu trudnoću i trebala bi mirovati što više, ali količina nereda koju on napravi nažalost zahtjeva veći napor. Volim ga i grozno se osjećam što govorim ovo, ali svo to njegovo ponašanje me jako odbija od njega i ne gledam ga više kao prije. 
</para>
<para>
 Zamolila sam ga u par navrata da odemo koji put na bračno savjetovanje, jer očito ne znam objasniti kako se osjećam i potaknuti njega da se malo više brine za sve što nas čeka i u braku i kao buduće roditelje. Naljutio se jako na tu ideju svaki put kad bi to spomenula, a ja se iskreno bojim da ću uskoro spakirati svoje stvari i otići od njega, a ne želim. Ne znam što da radim...
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>u zadnjih nekoliko pisama čitateljica imali smo temu bračnih razmirica i (ne)pomirljivih razlika među partnerima u kojima sam predlagala neke stvari za koje vidim da ste već i isprobali. Dakle, sve uvijek kreće od komunikacije i pokušaja da iskreno kažete što Vam smeta i što Vas čini nesretnom.</para>
<para>Iako ne znam kakva je Vaša partnerska dinamika, predložit ću Vam jednu tehniku koja možda jest, a možda nije prikladna za vaš odnos. U radu s djecom često imamo tehniku žetoniranja, na način da dijete skuplja žetone/smajliće/plusiće svaki put kad nešto pozitivno napravi (npr. napiše zadaću bez negodovanja). Nakon što skupi određen broj žetona (npr. pet žetona), dobije nagradu prema izboru. To je tehnika koja vrlo dobro zna funkcionirati i na odraslim klijentima, kao i na mladim parovima, jer je pomalo poput igre, a može proizvesti lijepe ishode.</para>
<para>Dakle, možete se dogovoriti da oboje skupljate smajliće, on za pomoć u čišćenju, a Vi za nešto što on navede kao ponašanje koje bi htio češće od Vas doživjeti, te se dogovarate što će Vam biti nagrada za skupljene smajliće. Ponavljam, za ovu tehniku mora postojati doza “ozbiljne neozbiljnosti” među vama i sklonost ka ovakvim tehnikama.</para>
<para>Ukoliko ne vidite da bi tako nešto moglo upaliti u vašem odnosu, tada Vas mogu samo još ohrabriti da pokušate naglašavati sve ono što vidite pozitivno kod njega, odnosno, da mu dajete pozitivne izjave i pohvale za neke najmanje stvari koje čini. Taj pozitivni stav zna ponekad potaknuti ljude da čine još više pozitivnih djela, jer u suštini, svi jako volimo pohvalu. Međutim, ako uistinu vidite da svi Vaši pokušaji nisu urodili plodom, tada svakako stavite sebe na prvo mjesto i brinite za dobrobit sebe i Vašeg djeteta.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Moj suprug u ničemu mi ne pomaže, kuća je u neredu, a čekamo i dijete Poštovana, imam slučaj u braku vrlo sličan pitanju koje Vam je bilo postavljeno što se tiče neurednog i neodgovornog muža. 
    Pokušala sam razgovarati s mužem o tome što mislim i kako se osjećam i da mu ne mogu biti mama. On ne shvaća zašto ja pravim "dramu" oko spremanja kuće, kaže da ne moramo živjeti u muzeju. Ne razumije da ne možemo sjediti na njegovoj odjeći i hodati po prljavom rublju, da ponekad treba oprati kupaonu, obrisati prašinu i slično. Ne razumije, koliko god da mu pokušavam objasniti, da me to sve čini jako nesretnom i da se osjećam kao njegova čistačica, jer on živi za provod, a kuća kao da se sama sprema. 


   Bude i ljut na mene kad se ne želim maziti ili nešto više, ali stvarno ne budem ni za što, jer me stvarno ljuti nered i prljavština, a on se ne trudi ni malo da mi pomogne. Problem je time veći što imam rizičnu trudnoću i trebala bi mirovati što više, ali količina nereda koju on napravi nažalost zahtjeva veći napor. Volim ga i grozno se osjećam što govorim ovo, ali svo to njegovo ponašanje me jako odbija od njega i ne gledam ga više kao prije. 


   Zamolila sam ga u par navrata da odemo koji put na bračno savjetovanje, jer očito ne znam objasniti kako se osjećam i potaknuti njega da se malo više brine za sve što nas čeka i u braku i kao buduće roditelje. Naljutio se jako na tu ideju svaki put kad bi to spomenula, a ja se iskreno bojim da ću uskoro spakirati svoje stvari i otići od njega, a ne želim. Ne znam što da radim...

Draga čitateljice,
u zadnjih nekoliko pisama čitateljica imali smo temu bračnih razmirica i (ne)pomirljivih razlika među partnerima u kojima sam predlagala neke stvari za koje vidim da ste već i isprobali. Dakle, sve uvijek kreće od komunikacije i pokušaja da iskreno kažete što Vam smeta i što Vas čini nesretnom.
Iako ne znam kakva je Vaša partnerska dinamika, predložit ću Vam jednu tehniku koja možda jest, a možda nije prikladna za vaš odnos. U radu s djecom često imamo tehniku žetoniranja, na način da dijete skuplja žetone/smajliće/plusiće svaki put kad nešto pozitivno napravi (npr. napiše zadaću bez negodovanja). Nakon što skupi određen broj žetona (npr. pet žetona), dobije nagradu prema izboru. To je tehnika koja vrlo dobro zna funkcionirati i na odraslim klijentima, kao i na mladim parovima, jer je pomalo poput igre, a može proizvesti lijepe ishode.
Dakle, možete se dogovoriti da oboje skupljate smajliće, on za pomoć u čišćenju, a Vi za nešto što on navede kao ponašanje koje bi htio češće od Vas doživjeti, te se dogovarate što će Vam biti nagrada za skupljene smajliće. Ponavljam, za ovu tehniku mora postojati doza “ozbiljne neozbiljnosti” među vama i sklonost ka ovakvim tehnikama.
Ukoliko ne vidite da bi tako nešto moglo upaliti u vašem odnosu, tada Vas mogu samo još ohrabriti da pokušate naglašavati sve ono što vidite pozitivno kod njega, odnosno, da mu dajete pozitivne izjave i pohvale za neke najmanje stvari koje čini. Taj pozitivni stav zna ponekad potaknuti ljude da čine još više pozitivnih djela, jer u suštini, svi jako volimo pohvalu. Međutim, ako uistinu vidite da svi Vaši pokušaji nisu urodili plodom, tada svakako stavite sebe na prvo mjesto i brinite za dobrobit sebe i Vašeg djeteta.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Moj suprug u ničemu mi ne pomaže, kuća je u neredu, a čekamo i dijete

<para>
 Primijetila sam u zadnjih godinu dana da dok pričamo, malo više radi pokrete rukama nego prije i dok nešto objašnjava često iskrivi usta u jednu stranu. Ta gestikulacija traje sekundu, ali malo mi to ružno izgleda, a naročito zato što se bojim da je neki poremećaj s psihološke strane.
</para>
<para>
 Napomenula bi da je imala traumatičan život od otprilike 18. godine, gubitak oca, uvijek je tvrdoglava bila i teško joj je bilo zabraniti išta. Uredno je završila srednju školu, udala se, ali ja bi rekla da ima problematični brak. Puno je bilo svađa, više puta ju je udario, zadnji put prije oko 2 godine, gdje je zvala policiju i muž je bio taj dan u zatvoru. Hoću reći da je doma bilo puno svađa, ali kćerka kaže da otkad je bilo to s policijom, da se promijenio i da je sve u redu. Vjerujem joj, jer mi nikad to nije krila.
</para>
<para>
 Sad je pred drugim porodom, a meni taj pokret ustima sve više upada u oči i brine me.
 Molim vas savjet kako da razgovaram s njom da me krivo ne shvati.
 Odakle da zapravo počnem?
 Jako sam zabrinuta. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>tikovima nazivamo brze i nevoljne pokrete koji se najčešće pojačavaju u uvjetima stresa i psihičke napetosti. Međutim, njihova pojava može biti uzrokovana i zbog raznih drugih razloga te bih se za početak htjela ograditi na način da ću Vam odgovoriti o psihološki uvjetovanim tikovima. To naglašavam iz razloga što je ponekad potrebno provesti i neurološku obradu ukoliko nikad tijekom djetinjstva, niti u obitelji nije bilo pojavnosti tikova te ukoliko su se pojavili vrlo iznenada.</para>
<para>Ipak, većina tikova je psihološki uvjetovana, a prema Vašem pisanju, dobivam dojam da je Vaša kćer izložena mnogim stresnim situacijama (sama trudnoća predstavlja stresnu situaciju, iako je vrlo pozitivan i lijep događaj). U svakom slučaju, čini mi se kako je Vaše pitanje više usmjereno prema tome kako to izreći, iz bojazni da se kćer ne bi uvrijedila ili krivo shvatila Vašu nakanu. Naravno da sve ovisi o načinu na koji postavite pitanje, odnosno, o načinu na koji to iznesete.</para>
<para>Sadržaj svake poruke može biti protumačen kao pozitivan i negativan, ovisno o tome kako ga mi prenesemo. Stoga, moj savjet jest da samo kažete ono što ste primijetili, primjerice “Primjetila sam kako povremeno imaš pokret s ustima.” Na taj način dajete i njoj priliku da Vam kaže je li ona toga uopće svjesna, a ako je, onda će Vam to i reći, dok pritom Vi niste dali niti kritiku niti uvredu. Tada otvarate razgovor o tome i samim time dolazite do informacije je li potrebno potražiti stručnu pomoć zbog možebitnog stresa ili pregled neurologa.</para>
<para>U svakom slučaju, upamtite da su tikovi nevoljni pokreti, odnosno, van kontrole osobe te da se smanjuju u situacijama relaksiranosti. Stoga, bez obzira na tikove, pokušajte pružiti kćeri trenutke relaksacije, prema njenim afinitetima (npr. odlazak u šetnju, “dan za sebe” i sl.).</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Pojava tikova kod odraslih Moja kćer ima 30 godina, udana je i ima jedno dijete i drugo na putu. 
    Primijetila sam u zadnjih godinu dana da dok pričamo, malo više radi pokrete rukama nego prije i dok nešto objašnjava često iskrivi usta u jednu stranu. Ta gestikulacija traje sekundu, ali malo mi to ružno izgleda, a naročito zato što se bojim da je neki poremećaj s psihološke strane.


   Napomenula bi da je imala traumatičan život od otprilike 18. godine, gubitak oca, uvijek je tvrdoglava bila i teško joj je bilo zabraniti išta. Uredno je završila srednju školu, udala se, ali ja bi rekla da ima problematični brak. Puno je bilo svađa, više puta ju je udario, zadnji put prije oko 2 godine, gdje je zvala policiju i muž je bio taj dan u zatvoru. Hoću reći da je doma bilo puno svađa, ali kćerka kaže da otkad je bilo to s policijom, da se promijenio i da je sve u redu. Vjerujem joj, jer mi nikad to nije krila.


   Sad je pred drugim porodom, a meni taj pokret ustima sve više upada u oči i brine me.
   Molim vas savjet kako da razgovaram s njom da me krivo ne shvati.
   Odakle da zapravo počnem?
   Jako sam zabrinuta. Hvala unaprijed.

Draga čitateljice,
tikovima nazivamo brze i nevoljne pokrete koji se najčešće pojačavaju u uvjetima stresa i psihičke napetosti. Međutim, njihova pojava može biti uzrokovana i zbog raznih drugih razloga te bih se za početak htjela ograditi na način da ću Vam odgovoriti o psihološki uvjetovanim tikovima. To naglašavam iz razloga što je ponekad potrebno provesti i neurološku obradu ukoliko nikad tijekom djetinjstva, niti u obitelji nije bilo pojavnosti tikova te ukoliko su se pojavili vrlo iznenada.
Ipak, većina tikova je psihološki uvjetovana, a prema Vašem pisanju, dobivam dojam da je Vaša kćer izložena mnogim stresnim situacijama (sama trudnoća predstavlja stresnu situaciju, iako je vrlo pozitivan i lijep događaj). U svakom slučaju, čini mi se kako je Vaše pitanje više usmjereno prema tome kako to izreći, iz bojazni da se kćer ne bi uvrijedila ili krivo shvatila Vašu nakanu. Naravno da sve ovisi o načinu na koji postavite pitanje, odnosno, o načinu na koji to iznesete.
Sadržaj svake poruke može biti protumačen kao pozitivan i negativan, ovisno o tome kako ga mi prenesemo. Stoga, moj savjet jest da samo kažete ono što ste primijetili, primjerice “Primjetila sam kako povremeno imaš pokret s ustima.” Na taj način dajete i njoj priliku da Vam kaže je li ona toga uopće svjesna, a ako je, onda će Vam to i reći, dok pritom Vi niste dali niti kritiku niti uvredu. Tada otvarate razgovor o tome i samim time dolazite do informacije je li potrebno potražiti stručnu pomoć zbog možebitnog stresa ili pregled neurologa.
U svakom slučaju, upamtite da su tikovi nevoljni pokreti, odnosno, van kontrole osobe te da se smanjuju u situacijama relaksiranosti. Stoga, bez obzira na tikove, pokušajte pružiti kćeri trenutke relaksacije, prema njenim afinitetima (npr. odlazak u šetnju, “dan za sebe” i sl.).
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Pojava tikova kod odraslih

<para>
 Od tad koristimo fiziološku otopinu i pumpicu za izvlačenje sluzi. Mali spava na povišenom. Iz nosića mu izvučem zelenkasto ljepljivo, kao iscjedak, čak je bio malo i iskašljavao, no to i dalje traje i on je svaki dan zaštopan. Kad mu zasmeta, krene kašljati. Pumpica je očito nadražila nosić jer mu je u sluzi bilo malo krvi. Bili smo i drugi puta na pregledu gdje je rečeno da je sve super na plućima i da je beba super. Jede, i jako dobro napreduje. Postoji li nešto što bi mu moglo pomoći jer ovo izgleda i nije najbolja opcija, zbog te krvi iz nosa.. Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nadamo se da sada kada prođe sezona grijanja i suhog zraka će to biti manje izraženo. Pokušajte s hipertonom otopinom kapati nos, a za tako male bebe je najbolji Sinomarin jer je blago hiperton i ne peče, pa se može primjenjivati od novorođenačke dobi. Ako neće biti bolje, sugeriram ipak pregled alergopulmologa i eventualno pregled specijalista otorinolaringologa.</para>

Novorođenče već tjednima ima začepljeni nosić i kašlje Poštovani, moja beba ima mjesec i pol. S nekih 2 tjedna je krenuo hroptati, otišli smo kod pedijatrice koja je rekla da je sve u redu. 
    Od tad koristimo fiziološku otopinu i pumpicu za izvlačenje sluzi. Mali spava na povišenom. Iz nosića mu izvučem zelenkasto ljepljivo, kao iscjedak, čak je bio malo i iskašljavao, no to i dalje traje i on je svaki dan zaštopan. Kad mu zasmeta, krene kašljati. Pumpica je očito nadražila nosić jer mu je u sluzi bilo malo krvi. Bili smo i drugi puta na pregledu gdje je rečeno da je sve super na plućima i da je beba super. Jede, i jako dobro napreduje. Postoji li nešto što bi mu moglo pomoći jer ovo izgleda i nije najbolja opcija, zbog te krvi iz nosa.. Hvala

Poštovana,
nadamo se da sada kada prođe sezona grijanja i suhog zraka će to biti manje izraženo. Pokušajte s hipertonom otopinom kapati nos, a za tako male bebe je najbolji Sinomarin jer je blago hiperton i ne peče, pa se može primjenjivati od novorođenačke dobi. Ako neće biti bolje, sugeriram ipak pregled alergopulmologa i eventualno pregled specijalista otorinolaringologa. Klinfo.hr 

Novorođenče već tjednima ima začepljeni nosić i kašlje

<para>
 Je li to možda astma?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nije jasno u kojem smislu dijete otežano diše, da li je zaštopan nosić ili ima weezing? Najbolje je da dijete pregleda pedijatar onda kada je to teško disanje izraženo, pa da vidi o čemu se radi. Vidjet će se da li je potrebna neka specifična terapija i koja, te će Vas prema potrebi uputiti alergopulmologu.</para>

Otežano disanje kod bebe nakon boravka na vjetrovitom vremenu Dijete od 15 mjeseci nakon vožnje u kolicima po vjetrovitom vremenu otežano diše po nekoliko dana. Zbog čega bi to moglo biti? Treba li izbjegavati izlaziti s djetetom po takvom vremenu? 
    Je li to možda astma?

Poštovana,
nije jasno u kojem smislu dijete otežano diše, da li je zaštopan nosić ili ima weezing? Najbolje je da dijete pregleda pedijatar onda kada je to teško disanje izraženo, pa da vidi o čemu se radi. Vidjet će se da li je potrebna neka specifična terapija i koja, te će Vas prema potrebi uputiti alergopulmologu. Klinfo.hr 

Otežano disanje kod bebe nakon boravka na vjetrovitom vremenu

<para>
 Kad puže izgleda na tren kao da će sjesti ali nije se još sama posjela. Od prije nekoliko dana se podiže u klečeći stav i nekoliko puta sam ju vidjela da se iz tog stava posjela tj. izbaci jednu nogu naprijed, a druga većinom ostaje iza. Pokazuje interes za dizanje na noge (postavlja nogu u iskorak iz klečećeg položaja i ako se ima za što uhvatiti, pokušava se povlačenjem uspraviti). Brine me što je preskočila to posjedanje. Prva kćer se prvo posjela (s 8,5 mjeseci) pa sa 9,5 propuzala, pa mi je ovaj redoslijed zbunjujući. Ima li razloga za brigu? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nekada sve ne ide uobičajenim redoslijedom kako piše u knjigama, međutim za vašu je djevojčicu najvažnije da sve što je očekivano za dob može učiniti, a čini se da ona može i više. Stoga mislim da ne trebate brinuti.</para>

Naša beba diže se na noge ali je "preskočila" fazu samostalnog posjedanja Poštovana, imam djevojčicu koja je prije nekoliko dana napunila osam mjeseci. Sa 7,5 mjeseci je propuzala. Okreće se već dugo u svim smjerovima, često je u pozi vrtnog patuljka. 
    Kad puže izgleda na tren kao da će sjesti ali nije se još sama posjela. Od prije nekoliko dana se podiže u klečeći stav i nekoliko puta sam ju vidjela da se iz tog stava posjela tj. izbaci jednu nogu naprijed, a druga većinom ostaje iza. Pokazuje interes za dizanje na noge (postavlja nogu u iskorak iz klečećeg položaja i ako se ima za što uhvatiti, pokušava se povlačenjem uspraviti). Brine me što je preskočila to posjedanje. Prva kćer se prvo posjela (s 8,5 mjeseci) pa sa 9,5 propuzala, pa mi je ovaj redoslijed zbunjujući. Ima li razloga za brigu? Hvala!

Poštovana,
nekada sve ne ide uobičajenim redoslijedom kako piše u knjigama, međutim za vašu je djevojčicu najvažnije da sve što je očekivano za dob može učiniti, a čini se da ona može i više. Stoga mislim da ne trebate brinuti. Klinfo.hr 

Naša beba diže se na noge ali je "preskočila" fazu samostalnog posjedanja

<para>
 Zanima me postoji li nekakav preparat za skidanje dlaka kojeg mogu koristiti djeca?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje bi bilo i preporučujem da se za takav zahvat svakako konzultirate s dermatologom koji se bavi kozmetologijom.</para>

Dlačice na nausnici kod 9-godišnjeg dječaka Poštovana, moj sin devetogodišnjak ima tamne dlačice iznad usana. Kako ima svijetlu put, a tamnu kosu, to se dosta vidi. U zadnje vrijeme mu to jako smeta i često mi se žali. 
    Zanima me postoji li nekakav preparat za skidanje dlaka kojeg mogu koristiti djeca?

Poštovana,
najbolje bi bilo i preporučujem da se za takav zahvat svakako konzultirate s dermatologom koji se bavi kozmetologijom. Klinfo.hr 

Dlačice na nausnici kod 9-godišnjeg dječaka

<para>
 .6 C smo otišli na hitnu. Također je i kašljala i curio joj je nos. Jednom je iskašljala prozirnu sluz pomiješanu s malo krvi. Otišli smo na hitnu gdje je krvni nalaz pokazao CRP 59 te su joj prepisali antibiotik Klimicin 4,2 ml 2x na dan. 
</para>
<para>
 Pluća nismo slikali. Odlučila sam pričekati još jedan dan ali opet se navečer pojavila temperatura pa smo počeli s antibiotikom sljedeće jutro. Međutim dvoumim se da li sam dobro postupila jer rečeno mi je da tako povišeni CRP zanči neku upalu no ne ukazuje na to radi li se o virusnoj ili bakterijskoj infekciji. Čula sam npr. da takva povišena vrijednost CRP-a može značiti i npr. adenovirus. Inače i mnoga druga djeca iz njene vrtićke skupine su imala povišenu temperaturu. Mislite li da sam pogriješila što sam krenula s antibiotikom? Jer inače nisam zagovornik olakog propisivanja antibiotika. Puno hvala, zabrinuta mama.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nalaz CRP uvijek se interpretira u sklopu kliničke slike, pa se očito liječniku činilo da je u pitanju bakterijska infekcija. S ovakvim nalazom, gledajući samo CRP, to može biti i bakterijska i virusna infekcija.</para>
<para>Nekada je to nemoguće odvagnuti sa stopostotnom sigurnošću, čak ni kada sve uzmete u obzir. Mislim da niste ništa pogriješili i nastavite do kraja s terapijom kako je planirano.</para>

Djevojčica je imala povišeni CRP. Treba li joj liječenje antibioticima? Poštovani, dijete od tri godine je imalo povišenu temperaturu četiri dana za redom, odnosno temperatura bi se pojavila svaku večer, bila je preko 38 C, par puta i preko 39 C. Kod temperature od 39 
   .6 C smo otišli na hitnu. Također je i kašljala i curio joj je nos. Jednom je iskašljala prozirnu sluz pomiješanu s malo krvi. Otišli smo na hitnu gdje je krvni nalaz pokazao CRP 59 te su joj prepisali antibiotik Klimicin 4,2 ml 2x na dan. 


   Pluća nismo slikali. Odlučila sam pričekati još jedan dan ali opet se navečer pojavila temperatura pa smo počeli s antibiotikom sljedeće jutro. Međutim dvoumim se da li sam dobro postupila jer rečeno mi je da tako povišeni CRP zanči neku upalu no ne ukazuje na to radi li se o virusnoj ili bakterijskoj infekciji. Čula sam npr. da takva povišena vrijednost CRP-a može značiti i npr. adenovirus. Inače i mnoga druga djeca iz njene vrtićke skupine su imala povišenu temperaturu. Mislite li da sam pogriješila što sam krenula s antibiotikom? Jer inače nisam zagovornik olakog propisivanja antibiotika. Puno hvala, zabrinuta mama.

Poštovana,
nalaz CRP uvijek se interpretira u sklopu kliničke slike, pa se očito liječniku činilo da je u pitanju bakterijska infekcija. S ovakvim nalazom, gledajući samo CRP, to može biti i bakterijska i virusna infekcija.
Nekada je to nemoguće odvagnuti sa stopostotnom sigurnošću, čak ni kada sve uzmete u obzir. Mislim da niste ništa pogriješili i nastavite do kraja s terapijom kako je planirano. Klinfo.hr 

Djevojčica je imala povišeni CRP. Treba li joj liječenje antibioticima?

<para>
 On dobro napreduje, ali borbe s hranjenjem su svaki dan. Pio je Boulardi probiotik i jeo lakše, ali je imao jake vjetrove i napuhavalo ga je. Obično je pojeo 110 ml iz boce, podrignuo i onda još 40 ml sam mu davala na žličicu da u 24 h pojede dovoljno mlijeka. 
</para>
<para>
 Unatrag nekoliko dana mu ne dajem probiotik, samo Hipp, i nema tako jake vjetrove, ali ga i dalje muče. U toku hranjenja počne plakati i prestane jesti (mlijeko). I dalje mu, nakon podrigivanja, ostatak dajem na žličicu. Je li moguće da su to i dalje grčevi što ga muči, i to sa šest mjeseci? Često ispušta vjetrove odmah poslije jela. Probala sam mu dati mlijeka s manje laktoze i bez laktoze, ali to kad proba uopće ne želi piti, tako da mi to nije uopće rješenje. Prije hospitalizacije jeo je od 120 ml do 150 ml po obroku i to u dva navrata. Dio je pojeo, pa podrignuo i dalje jeo. Sad ne želi piti bočicu nakon podrigivanja, a vidi se da je gladan. Nije mi jasno zašto se tako ponaša.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete vjerojatno još uvijek ima problem sa crijevnom florom nakon svih tih infekata te ga muče vjetrovi i osjeća nelagodu kod jela. Probajte uvesti i drugi kašasti obrok, ali s mlijekom na žlicu, neku žitno mliječnu kašicu. Također možete probati malo zagustiti mlijeko, tj. na 100 ml staviti jednu čajnu žličicu rižolina, pa će možda radije jesti. Probajte dati i probiotik tipa čisti LGG. Ukoliko se isto nastavlja, javite se prvo svom pedijatru, a po potrebi i dječjem gastroenteorlogu.</para>

Kako da hranim bebu koja ima jake vjetrove i odbija piti mlijeko na bočicu? Poštovani, beba ima 6 mjeseci. Jede Hipp Combiotik i kašice (jedan obrok na dan). Imao je E coli, rota virus i klostridiju s 3 mjeseca i od onda imamo muke s hranjenjem. 
    On dobro napreduje, ali borbe s hranjenjem su svaki dan. Pio je Boulardi probiotik i jeo lakše, ali je imao jake vjetrove i napuhavalo ga je. Obično je pojeo 110 ml iz boce, podrignuo i onda još 40 ml sam mu davala na žličicu da u 24 h pojede dovoljno mlijeka. 


   Unatrag nekoliko dana mu ne dajem probiotik, samo Hipp, i nema tako jake vjetrove, ali ga i dalje muče. U toku hranjenja počne plakati i prestane jesti (mlijeko). I dalje mu, nakon podrigivanja, ostatak dajem na žličicu. Je li moguće da su to i dalje grčevi što ga muči, i to sa šest mjeseci? Često ispušta vjetrove odmah poslije jela. Probala sam mu dati mlijeka s manje laktoze i bez laktoze, ali to kad proba uopće ne želi piti, tako da mi to nije uopće rješenje. Prije hospitalizacije jeo je od 120 ml do 150 ml po obroku i to u dva navrata. Dio je pojeo, pa podrignuo i dalje jeo. Sad ne želi piti bočicu nakon podrigivanja, a vidi se da je gladan. Nije mi jasno zašto se tako ponaša.

Poštovana,
dijete vjerojatno još uvijek ima problem sa crijevnom florom nakon svih tih infekata te ga muče vjetrovi i osjeća nelagodu kod jela. Probajte uvesti i drugi kašasti obrok, ali s mlijekom na žlicu, neku žitno mliječnu kašicu. Također možete probati malo zagustiti mlijeko, tj. na 100 ml staviti jednu čajnu žličicu rižolina, pa će možda radije jesti. Probajte dati i probiotik tipa čisti LGG. Ukoliko se isto nastavlja, javite se prvo svom pedijatru, a po potrebi i dječjem gastroenteorlogu. Klinfo.hr 

Kako da hranim bebu koja ima jake vjetrove i odbija piti mlijeko na bočicu?

<para>
 Pozvana sam i ja na razgovor kod pedagoga da vidim kako je bilo, da bi mi bilo rečeno da ona nije, ali i je za školu. Pedagoginja je savjetovala odgodu polaska, ali odluka je na nama. Kaže da će ona vjerojatno u školi na testiranju proći, ali grafomotorika joj nije baš dobra. 
</para>
<para>
 No tete iz vrtića koje rade svaki dan s njima, kažu da je grafomotorika u redu. Crtanje obitelji moglo bi biti bolje jer nije nacrtala kosu i prste. Zadatke s točkicama napravila je samo 8 od 14 i to je loše. Ne zna zbrajati i oduzimati savršeno jer to smo tek počele učiti dva tjedna prije testiranja. 
</para>
<para>
 Mi kao roditelji sad više nismo sigurni da li da odgodimo školu ili ne? Curica je skroz samostalna u svemu, tete koje su s njom od početka, kažu mi da je spremna za školu ali ovo testiranje me skroz zbunilo i bojim se da ne naštetim djetetu ako ga pošaljem u školu. Ne znam da li je to testiranje bilo ok zbog djetetove reakcije povraćanja, o čemu pedagog nije bio obaviješten, a možda je trebao jer je ona bila sva u stresu. Za nekoliko dana išlo se na testiranje kod logopeda i ona se sama javila i tamo je bilo sve u redu. Što da napravimo? Nismo više ni sigurni što napraviti, a da ne naštetimo djetetu?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>procjenom spremnosti za školu obuhvaća se čitav niz kriterija:
- fizička zrelost podrazumijeva stupanj fizičkog razvoja djeteta u odnosu na kronološku dob (određuje se mjerenjem visine, težine, pojavom trajnih zubi) i razvoj osjetila (posebno vida i sluha) kao preduvjeta učenju i primanju informacija iz vanjskog svijeta.
- psihička zrelost procjenjuje se na temelju intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti. Intelektualna zrelost podrazumijeva uredno razvijenu inteligenciju, mišljenje, pamćenje i sposobnost učenja. Emocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama, te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Socijalna zrelost usko je vezana uz emocionalnu zrelost. Predstavlja prilagođavanje novim situacijama, uključivanje u grupu, izvršavanje društvenih obveza, te stvaranje prijateljstava među vršnjacima.</para>
<para>Važno je da su dobro razvijene predčitačke (uočavanje rime, glasovna osjetljivost, gramatičko izražavanje, bogat rječnik, dobro razvijene govorne vještine) i predmatematičke (prostorni odnosi, odnosi među predmetima, prepoznavanje količina, mehaničko brojanje, povezivanje količine s brojem) vještine, ali i one vještine koje su potrebne za pisanje (dobro razvijena fina motorika ruku, pravilan hvat olovke).</para>
<para>Dijete ne mora znati čitati, pisati niti zbrajati. I nije potrebno svladavanje tih znanja forsirati, a pogotovo ako za to nisu stvoreni svi preduvjeti koje sam prethodno nabrojala.
Često roditelji neposredno prije upisa poučavaju djecu i očekuju od njih da sve znaju. Ne činite to, jer je nemoguće! Priprema za školu je dugotrajan i sveobuhvatan proces koji ostvarujete kroz cijelo rano djetinjstvo. Ne tražite od djeteta da bude sveznalica jer to stvara pritisak i postaje kontraproduktivno. Neka dijete bude ono što jeste, a vi mu budite podrška i poticaj.</para>
<para>Ponekad se dogodi da stručno povjerenstvo procjeni kako je za dijete korisno odgoditi polazak u školu i to nije ništa neuobičajeno. Tu godinu tada treba iskoristiti kako bi dijete savladalo sve ono što je potrebno kako bi taj polazak u školu prošao što uspješnije i što manje stresno.</para>
<para>Ukoliko će mišljenja oko polaska u školu i dalje biti oprečna, uvijek nam se možete obratiti kako bismo napravili procjenu spremnosti za školu i dali Vam naše mišljenje u vezi toga.</para>

Nakon testiranja u vrtiću dobivamo različite informacije i ne znamo da li da dijete upišemo u školu Moje je dijete poslano na testiranje u vrtiću za školu. Bila je nepripremljena, čak je i povraćala nakon testiranja. 
    Pozvana sam i ja na razgovor kod pedagoga da vidim kako je bilo, da bi mi bilo rečeno da ona nije, ali i je za školu. Pedagoginja je savjetovala odgodu polaska, ali odluka je na nama. Kaže da će ona vjerojatno u školi na testiranju proći, ali grafomotorika joj nije baš dobra. 


   No tete iz vrtića koje rade svaki dan s njima, kažu da je grafomotorika u redu. Crtanje obitelji moglo bi biti bolje jer nije nacrtala kosu i prste. Zadatke s točkicama napravila je samo 8 od 14 i to je loše. Ne zna zbrajati i oduzimati savršeno jer to smo tek počele učiti dva tjedna prije testiranja. 


   Mi kao roditelji sad više nismo sigurni da li da odgodimo školu ili ne? Curica je skroz samostalna u svemu, tete koje su s njom od početka, kažu mi da je spremna za školu ali ovo testiranje me skroz zbunilo i bojim se da ne naštetim djetetu ako ga pošaljem u školu. Ne znam da li je to testiranje bilo ok zbog djetetove reakcije povraćanja, o čemu pedagog nije bio obaviješten, a možda je trebao jer je ona bila sva u stresu. Za nekoliko dana išlo se na testiranje kod logopeda i ona se sama javila i tamo je bilo sve u redu. Što da napravimo? Nismo više ni sigurni što napraviti, a da ne naštetimo djetetu?

Poštovana,
procjenom spremnosti za školu obuhvaća se čitav niz kriterija:
- fizička zrelost podrazumijeva stupanj fizičkog razvoja djeteta u odnosu na kronološku dob (određuje se mjerenjem visine, težine, pojavom trajnih zubi) i razvoj osjetila (posebno vida i sluha) kao preduvjeta učenju i primanju informacija iz vanjskog svijeta.
- psihička zrelost procjenjuje se na temelju intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti. Intelektualna zrelost podrazumijeva uredno razvijenu inteligenciju, mišljenje, pamćenje i sposobnost učenja. Emocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama, te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Socijalna zrelost usko je vezana uz emocionalnu zrelost. Predstavlja prilagođavanje novim situacijama, uključivanje u grupu, izvršavanje društvenih obveza, te stvaranje prijateljstava među vršnjacima.
Važno je da su dobro razvijene predčitačke (uočavanje rime, glasovna osjetljivost, gramatičko izražavanje, bogat rječnik, dobro razvijene govorne vještine) i predmatematičke (prostorni odnosi, odnosi među predmetima, prepoznavanje količina, mehaničko brojanje, povezivanje količine s brojem) vještine, ali i one vještine koje su potrebne za pisanje (dobro razvijena fina motorika ruku, pravilan hvat olovke).
Dijete ne mora znati čitati, pisati niti zbrajati. I nije potrebno svladavanje tih znanja forsirati, a pogotovo ako za to nisu stvoreni svi preduvjeti koje sam prethodno nabrojala.
Često roditelji neposredno prije upisa poučavaju djecu i očekuju od njih da sve znaju. Ne činite to, jer je nemoguće! Priprema za školu je dugotrajan i sveobuhvatan proces koji ostvarujete kroz cijelo rano djetinjstvo. Ne tražite od djeteta da bude sveznalica jer to stvara pritisak i postaje kontraproduktivno. Neka dijete bude ono što jeste, a vi mu budite podrška i poticaj.
Ponekad se dogodi da stručno povjerenstvo procjeni kako je za dijete korisno odgoditi polazak u školu i to nije ništa neuobičajeno. Tu godinu tada treba iskoristiti kako bi dijete savladalo sve ono što je potrebno kako bi taj polazak u školu prošao što uspješnije i što manje stresno.
Ukoliko će mišljenja oko polaska u školu i dalje biti oprečna, uvijek nam se možete obratiti kako bismo napravili procjenu spremnosti za školu i dali Vam naše mišljenje u vezi toga. Klinfo.hr 

Nakon testiranja u vrtiću dobivamo različite informacije i ne znamo da li da dijete upišemo u školu

<para>
 Od tada, već 4 mjeseca je moram voditi u školu i čekati na hodniku dok ona ne završi nastavu. Zna usred sata ustati i izaći da vidi ima li me na hodniku, a ako nema, počne plakati. Radi se o inače prilično veseloj i komunikativnoj djevojčici. Kako prebroditi ovaj problem?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da je iznimno zahtjevno 4 mjeseca provoditi na školskom hodniku kako biste olakšali svojoj djevojčici i jako mi je žao da je tako velika uloga i odgovornost u ovoj situaciji na Vama.</para>
<para>Vašoj je djevojčici veliko bogatstvo imati toliko podržavajućeg i toplog roditelja, no isto tako je važno da iz okoline dobije poruku povjerenja u njene kompetencije i kapacitete te da ju se ohrabri u nošenju s izazovima vjerujući u njenu uspješnost u tome. Da bi se to ostvarilo, potrebna je suradnja roditelja i stručnjaka. Neizostavna je uloga stručne službe škole, no preporučujem da se posavjetujete i sa stručnom osobom izvan škole.</para>
<para>Razgovor s psihologom može biti koristan u pronalaženju načina kako olakšati Vašoj djevojčici, kako ju osnažiti i potaknuti da uspješno usmjeri svoje snage u nošenju s ovom, ali i ostalim neugodnim situacijama. Takav razgovor pomaže i roditelju jer u suradnji s psihologom i roditelj može dobiti podršku i smjernice kako s izazovima s kojima se svakodnevno susreće.</para>
<para>Svakako, ukoliko škola ima školskoga psihologa dobro je da djevojčica bude uključena u rad sa školskim psihologom kako bi joj se olakšalo upravo u onim trenucima kada se nelagoda pojavljuje i kada je najsnažnija te ju se usmjerilo kako se nositi sa strahom, tugom ili nekom drugom neugodnom emocijom koja se tada pojavljuje. U dogovoru sa stručnom službom škole i učiteljem/icom bilo bi dobro dogovoriti način komuniciranja i postupanja u situacijama kada je djevojčici teško ostati u školi bez Vas ili kada tijekom nastave djevojčica osjeti potrebu provjeriti jeste li na hodniku. Važno je jačati kapacitete djevojčice kako bi uspješno prevladala nelagodu i ostala sama u školi za vrijeme trajanja nastave.</para>
<para>Ukoliko želite, možemo Vam ponuditi konzultacije s psihologom u Centru Proventus. Na konzultacijama imamo priliku zajednički sagledati širu sliku i pronaći najbolje načine kako olakšati Vašoj djevojčici, što je ono što bi za nju u ovom trenutku bilo prihvatljivo i korisno te dati smjernice što roditelji mogu kako bi osnažili djevojčicu u ovakvim situacijama. Termin za konzultacije možete dogovoriti telefonski na broj 01/5813604 ili putem maila info@centarproventus.hr .</para>
<para>Srdačan pozdrav.</para>

Svoju djevojčicu moram pratiti u školu i čekati u školi dok ne završi nastavu Poštovana, moja kćerka ide u prvi razred. Jednog dana je došla iz škole i nikoga nije bilo u kući, ona se jako prestrašila i plakala. 
    Od tada, već 4 mjeseca je moram voditi u školu i čekati na hodniku dok ona ne završi nastavu. Zna usred sata ustati i izaći da vidi ima li me na hodniku, a ako nema, počne plakati. Radi se o inače prilično veseloj i komunikativnoj djevojčici. Kako prebroditi ovaj problem?

Draga čitateljice,
vjerujem da je iznimno zahtjevno 4 mjeseca provoditi na školskom hodniku kako biste olakšali svojoj djevojčici i jako mi je žao da je tako velika uloga i odgovornost u ovoj situaciji na Vama.
Vašoj je djevojčici veliko bogatstvo imati toliko podržavajućeg i toplog roditelja, no isto tako je važno da iz okoline dobije poruku povjerenja u njene kompetencije i kapacitete te da ju se ohrabri u nošenju s izazovima vjerujući u njenu uspješnost u tome. Da bi se to ostvarilo, potrebna je suradnja roditelja i stručnjaka. Neizostavna je uloga stručne službe škole, no preporučujem da se posavjetujete i sa stručnom osobom izvan škole.
Razgovor s psihologom može biti koristan u pronalaženju načina kako olakšati Vašoj djevojčici, kako ju osnažiti i potaknuti da uspješno usmjeri svoje snage u nošenju s ovom, ali i ostalim neugodnim situacijama. Takav razgovor pomaže i roditelju jer u suradnji s psihologom i roditelj može dobiti podršku i smjernice kako s izazovima s kojima se svakodnevno susreće.
Svakako, ukoliko škola ima školskoga psihologa dobro je da djevojčica bude uključena u rad sa školskim psihologom kako bi joj se olakšalo upravo u onim trenucima kada se nelagoda pojavljuje i kada je najsnažnija te ju se usmjerilo kako se nositi sa strahom, tugom ili nekom drugom neugodnom emocijom koja se tada pojavljuje. U dogovoru sa stručnom službom škole i učiteljem/icom bilo bi dobro dogovoriti način komuniciranja i postupanja u situacijama kada je djevojčici teško ostati u školi bez Vas ili kada tijekom nastave djevojčica osjeti potrebu provjeriti jeste li na hodniku. Važno je jačati kapacitete djevojčice kako bi uspješno prevladala nelagodu i ostala sama u školi za vrijeme trajanja nastave.
Ukoliko želite, možemo Vam ponuditi konzultacije s psihologom u Centru Proventus. Na konzultacijama imamo priliku zajednički sagledati širu sliku i pronaći najbolje načine kako olakšati Vašoj djevojčici, što je ono što bi za nju u ovom trenutku bilo prihvatljivo i korisno te dati smjernice što roditelji mogu kako bi osnažili djevojčicu u ovakvim situacijama. Termin za konzultacije možete dogovoriti telefonski na broj 01/5813604 ili putem maila info@centarproventus.hr .
Srdačan pozdrav. Klinfo.hr 

Svoju djevojčicu moram pratiti u školu i čekati u školi dok ne završi nastavu

<para>
 U vrtić je krenuo bez problema i voli ići i družiti se s prijateljima. Dobar je u društvu i trenira gimnastiku, i iako nije baš uspješan, trudi se i voli ići na trening. Teta u vrtiću kaže da je dobar i iznad svega voli druženje. Mene ne sluša uvijek i neki put me naljuti jer se glupira kad treba nešto napraviti. S ocem ima dobar odnos i zabrinut je što će tata reći kad nije nešto kako treba. Ponekad želi nešto i sakriti od oca jer se boji da će on vikati dok meni sve povjeri.
</para>
<para>
 Međutim, moja majka i suprug stalno kritiziraju ako je recimo trčao u vrtiću a to se ne smije ili kad navali da želi ići kod susjede, a oni smatraju da ne treba smetati. Da ne govorim kad ima dan da je ljut i plače, tada smatraju da je neodgojen i da će biti problem kad bude veći. Meni to sve izgleda kao da imaju prevelika očekivanja i neki put mi se čini da se prema njemu odnose kao prema odrasloj osobi jer dijete je dosta samostalno i otvoreno. Bojim se da tim kritikama ne napravimo štetu jer i mene neki put navedu da budem kritična.
</para>
<para>
 U cijeloj priči meni nije samo jedno jasno - da li imamo problem ili ne, jer gledam na svog sina kao dijete koje ima vrline i mane i ja sve to volim kod njega, ali ovi pritisci sa strane me čine zabrinutom i nesretnom. Jesu li to moje oči slijepe od ljubavi za svoje dijete i nisam racionalna ili imamo stvarno problem? Pitanje je i tko je problem - mi stariji ili moj dječak koji se čini sasvim dobro dijete? Kako Vi vidite sve ovo i na što trebamo obratiti pažnju kod djece te dobi? Unaprijed zahvalna
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je pročitati kako je sve lako prošlo kod odrastanja Vašeg dječaka. Pojedini izazovi koji se pojave u razvoju Vašeg djeteta su sasvim normalni, (poput samoregulacija emocija, poštivanje granica) i većina roditelja prije ili kasnije je zabrinuta i postavlja si pitanje idu li pravim smjerom. Vjerujem da Vam nije nimalo lako balansirati između svojih osjećaja gdje osjećate veliku ljubav prema sinu, ali i zabrinutosti ima li on problem, i mišljenja Vašeg partnera i majke koji smatraju da sin ima problema. Sama svijest o tome da se pitate postupate li dobro u određenim situacijama je odličan početni korak u pomaganju svojem djetetu. Poduzeli ste hrabar i odličan korak tražeći savjet vezano uz svojeg sina.</para>
<para>Unatoč tomu što mu baš i ne ide od ruke, čini mi se sjajnim što i dalje trenira gimnastiku. S obzirom na razvojnu dob, važno je da se Vaš sin fokusira na zabavu i uživanje u bavljenju gimnastikom, a ne na izvedbu i/ili postignuti rezultat. Bit će još prilike za rezultate i uspješnost kasnije u njegovom životu. Ukoliko se previše fokusiramo na rezultat, moguće je da će dijete odustati od sporta ako ne uspije doseći (naša) očekivanja. Stoga, ohrabrujte svojeg sina i neka uživa koliko može u gimnastici. Sport će mu donijeti mnogo benefita na psihičko i fizičko zdravlje.</para>
<para>Meni je sjajno pročitati da se sin Vama povjerava. To govori koliko ima povjerenja u Vas, koliko se osjeća sigurnim s Vama. To je svakako nešto što bi bilo važno i dalje njegovati. Kažete kako se ocu ne povjerava zbog straha od vikanja, no Vi to ne činite, i samo tako dalje nastavite kako biste imali i dalje odnos pun povjerenja. Vašem djetetu ste potrebni, i bitno je da on ima osjećaj da ste tu za njega.</para>
<para>Kada kažete da ga suprug i majka stalno kritiziraju, pitam se kako to točno izgleda? Što mu govore? Svakako bi bilo korisno izbjeći svakodnevno kritiziranje ili primjerice omalovažavanje sina jer mu to značajno utječe na sliku o sebi. Važno je kako se svatko od nas osjeća u vlastitoj koži, kakvo imamo mišljenje o sebi (Vrijedim li ja kao osoba? Mislim li o sebi da sam nesposoban/na ili mogu postići sve u čemu ću se potruditi?), a to je nešto što gradimo od malih nogu, a prvenstveno dobivamo od obitelji. Stoga je važno da Vaš sin dobije tople pahuljice (tople poruke, pune ljubavi, podrške, povjerenja i vjere u njege). Pitam se, kako bi reagirali suprug i majka da im pojasnite kako nije dobro za razvoj vašeg dječaka da ga se stalno kritizira?</para>
<para>Ponekad je potrebno kritizirati ponašanje djeteta, u smislu ispravljanja ponašanja koje šteti njemu i/ili drugima, ali je važno da se kritizira njegovo ponašanje (primjerice, „Nije u redu bacati igračke po sobi jer se tako mogu potrgati“), a ne da mu se pripisuju osobine/etikete (primjerice, „Baš si zločest i neposlušan dječak jer bacaš igračke po sobi“).ž</para>
<para>Sasvim je u redu da Vaš sin proživljava razne emocije (sreću, tugu..), između ostaloga i emociju ljutnje. Važno je da prilikom izražavanja emocija ne povrijedi sebe, druge osobe ili stvari oko sebe. Postoje načini kako je sasvim u redu izraziti ljutnju. Primjerice, lupanjem mekanog jastuka, ili udaranja nogicama o pod, trčanja..Svatko se s vremena na vrijeme naljuti, ali trebamo naučiti kako tu ljutnju izraziti kroz vlastito ponašanje. A tu smo mi, roditelji (i druge odrasle osobe), koji možemo usmjeriti djecu kako mogu izraziti svoje emocije na prihvatljiv način.</para>
<para>Ako želite detaljnije popričati o svojem djetetu, naša vrata su Vam otvorena. Tu smo za Vas, I rado ćemo Vam dati podršku, pokoju smjernicu i pomoć oko Vašeg dječaka.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i ljubavi u daljnjim koracima.</para>

Je li moje dijete "samo" dijete sa svojim nestašlucima ili imamo problem u ponašanju? Poštovana, majka sam dječaka od 6 godina. Ide u vrtić i kroz njegovo odrastanje sve je prošlo lako tj. nismo imali nekih problema. Pelene smo lako odbacili kao i bocu. 
    U vrtić je krenuo bez problema i voli ići i družiti se s prijateljima. Dobar je u društvu i trenira gimnastiku, i iako nije baš uspješan, trudi se i voli ići na trening. Teta u vrtiću kaže da je dobar i iznad svega voli druženje. Mene ne sluša uvijek i neki put me naljuti jer se glupira kad treba nešto napraviti. S ocem ima dobar odnos i zabrinut je što će tata reći kad nije nešto kako treba. Ponekad želi nešto i sakriti od oca jer se boji da će on vikati dok meni sve povjeri.


   Međutim, moja majka i suprug stalno kritiziraju ako je recimo trčao u vrtiću a to se ne smije ili kad navali da želi ići kod susjede, a oni smatraju da ne treba smetati. Da ne govorim kad ima dan da je ljut i plače, tada smatraju da je neodgojen i da će biti problem kad bude veći. Meni to sve izgleda kao da imaju prevelika očekivanja i neki put mi se čini da se prema njemu odnose kao prema odrasloj osobi jer dijete je dosta samostalno i otvoreno. Bojim se da tim kritikama ne napravimo štetu jer i mene neki put navedu da budem kritična.


   U cijeloj priči meni nije samo jedno jasno - da li imamo problem ili ne, jer gledam na svog sina kao dijete koje ima vrline i mane i ja sve to volim kod njega, ali ovi pritisci sa strane me čine zabrinutom i nesretnom. Jesu li to moje oči slijepe od ljubavi za svoje dijete i nisam racionalna ili imamo stvarno problem? Pitanje je i tko je problem - mi stariji ili moj dječak koji se čini sasvim dobro dijete? Kako Vi vidite sve ovo i na što trebamo obratiti pažnju kod djece te dobi? Unaprijed zahvalna

Draga mama,
drago mi je pročitati kako je sve lako prošlo kod odrastanja Vašeg dječaka. Pojedini izazovi koji se pojave u razvoju Vašeg djeteta su sasvim normalni, (poput samoregulacija emocija, poštivanje granica) i većina roditelja prije ili kasnije je zabrinuta i postavlja si pitanje idu li pravim smjerom. Vjerujem da Vam nije nimalo lako balansirati između svojih osjećaja gdje osjećate veliku ljubav prema sinu, ali i zabrinutosti ima li on problem, i mišljenja Vašeg partnera i majke koji smatraju da sin ima problema. Sama svijest o tome da se pitate postupate li dobro u određenim situacijama je odličan početni korak u pomaganju svojem djetetu. Poduzeli ste hrabar i odličan korak tražeći savjet vezano uz svojeg sina.
Unatoč tomu što mu baš i ne ide od ruke, čini mi se sjajnim što i dalje trenira gimnastiku. S obzirom na razvojnu dob, važno je da se Vaš sin fokusira na zabavu i uživanje u bavljenju gimnastikom, a ne na izvedbu i/ili postignuti rezultat. Bit će još prilike za rezultate i uspješnost kasnije u njegovom životu. Ukoliko se previše fokusiramo na rezultat, moguće je da će dijete odustati od sporta ako ne uspije doseći (naša) očekivanja. Stoga, ohrabrujte svojeg sina i neka uživa koliko može u gimnastici. Sport će mu donijeti mnogo benefita na psihičko i fizičko zdravlje.
Meni je sjajno pročitati da se sin Vama povjerava. To govori koliko ima povjerenja u Vas, koliko se osjeća sigurnim s Vama. To je svakako nešto što bi bilo važno i dalje njegovati. Kažete kako se ocu ne povjerava zbog straha od vikanja, no Vi to ne činite, i samo tako dalje nastavite kako biste imali i dalje odnos pun povjerenja. Vašem djetetu ste potrebni, i bitno je da on ima osjećaj da ste tu za njega.
Kada kažete da ga suprug i majka stalno kritiziraju, pitam se kako to točno izgleda? Što mu govore? Svakako bi bilo korisno izbjeći svakodnevno kritiziranje ili primjerice omalovažavanje sina jer mu to značajno utječe na sliku o sebi. Važno je kako se svatko od nas osjeća u vlastitoj koži, kakvo imamo mišljenje o sebi (Vrijedim li ja kao osoba? Mislim li o sebi da sam nesposoban/na ili mogu postići sve u čemu ću se potruditi?), a to je nešto što gradimo od malih nogu, a prvenstveno dobivamo od obitelji. Stoga je važno da Vaš sin dobije tople pahuljice (tople poruke, pune ljubavi, podrške, povjerenja i vjere u njege). Pitam se, kako bi reagirali suprug i majka da im pojasnite kako nije dobro za razvoj vašeg dječaka da ga se stalno kritizira?
Ponekad je potrebno kritizirati ponašanje djeteta, u smislu ispravljanja ponašanja koje šteti njemu i/ili drugima, ali je važno da se kritizira njegovo ponašanje (primjerice, „Nije u redu bacati igračke po sobi jer se tako mogu potrgati“), a ne da mu se pripisuju osobine/etikete (primjerice, „Baš si zločest i neposlušan dječak jer bacaš igračke po sobi“).ž
Sasvim je u redu da Vaš sin proživljava razne emocije (sreću, tugu..), između ostaloga i emociju ljutnje. Važno je da prilikom izražavanja emocija ne povrijedi sebe, druge osobe ili stvari oko sebe. Postoje načini kako je sasvim u redu izraziti ljutnju. Primjerice, lupanjem mekanog jastuka, ili udaranja nogicama o pod, trčanja..Svatko se s vremena na vrijeme naljuti, ali trebamo naučiti kako tu ljutnju izraziti kroz vlastito ponašanje. A tu smo mi, roditelji (i druge odrasle osobe), koji možemo usmjeriti djecu kako mogu izraziti svoje emocije na prihvatljiv način.
Ako želite detaljnije popričati o svojem djetetu, naša vrata su Vam otvorena. Tu smo za Vas, I rado ćemo Vam dati podršku, pokoju smjernicu i pomoć oko Vašeg dječaka.
Želim Vam puno sreće i ljubavi u daljnjim koracima. Klinfo.hr 

Dario Antić

Je li moje dijete "samo" dijete sa svojim nestašlucima ili imamo problem u ponašanju?

<para>
 I sad hoda po kući, kad želi doći do nečeg, ali se nakon toga spusti i puže. Kad bi išli na duge šetnje uzeli bi kolica. Vani me uhvati za ruku i ok hoda. Unatrag dva tjedna, kad smo vani i kad ga hoću izvaditi iz kolica da hoda, on počne vrištati i hvatati se meni za nogu da ga dignem. Želi u kolica i tek onda se smiri. Od auta do stana hoda držeći se za moju ruku, pošto još nije siguran. No bilo gdje drugdje izvan stana, neće sam ni stajati. Molim vas, možete li mi dati neki savjet. Nastavit ga vozit u kolicima i čekati da sam krene ili ga malo više poticati, maknuti kolica i uzeti u šetnje recimo tricikl? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako po kući normalno hoda, onda su to samo strahovi i još prisutna nesigurnost. Nemojte ga forsirati, doći će samo.</para>
<para>U slučaju da Vas ipak nešto brine, preporučujem da se javite na pregled prvo svom pedijatru koji će Vas ako je potrebno uputiti neuropedijatru na daljnje pretrage.</para>

Dječak je prohodao, ali izvan stana je nesiguran i ne želi Poštovani, imam sina koji je napunio 16 mjeseci. S 14,5 mjeseci se pustio i počeo sam hodati. U početku je to bilo do 10 koraka po kući. 
    I sad hoda po kući, kad želi doći do nečeg, ali se nakon toga spusti i puže. Kad bi išli na duge šetnje uzeli bi kolica. Vani me uhvati za ruku i ok hoda. Unatrag dva tjedna, kad smo vani i kad ga hoću izvaditi iz kolica da hoda, on počne vrištati i hvatati se meni za nogu da ga dignem. Želi u kolica i tek onda se smiri. Od auta do stana hoda držeći se za moju ruku, pošto još nije siguran. No bilo gdje drugdje izvan stana, neće sam ni stajati. Molim vas, možete li mi dati neki savjet. Nastavit ga vozit u kolicima i čekati da sam krene ili ga malo više poticati, maknuti kolica i uzeti u šetnje recimo tricikl? Hvala

Poštovana,
ako po kući normalno hoda, onda su to samo strahovi i još prisutna nesigurnost. Nemojte ga forsirati, doći će samo.
U slučaju da Vas ipak nešto brine, preporučujem da se javite na pregled prvo svom pedijatru koji će Vas ako je potrebno uputiti neuropedijatru na daljnje pretrage. Klinfo.hr 

Dječak je prohodao, ali izvan stana je nesiguran i ne želi

<para>
 Zanima me je li to nešto opasno i trebam li raditi uzv jer ima 20 dana i ne bih je izlagala dodatnom zračenju. Hvala
</para>
<para>Poštovni,</para>
<para>dlakavost kod novorođenčadi može biti samo konstitucijska, no kada je prisutna u lumbosakralnom području, preporučuje se ultrazvuk da se vidi da li je sve u redu s kralješnicom. Ultrazvuk je metoda koja ne koristi zračenje i za to područje se može napraviti do dobi od 3 mjeseca.</para>
<para>Kasnije, ako je potrebno vidjeti anatomske detalje lumbosakralne kralješnice, radi se magnet koji također ne zrači, ali je dijete potrebno sedatirati ili anestezirati jer mora biti jako mirno.</para>

Pojačana dlakavost lumbosakralnog područja kod novorođenčeta Moja beba ima pojačane dlake na lumbosakralnom dijelu. Pedijatrica je rekla da je to maljavost i da uradimo uzv te regije. 
    Zanima me je li to nešto opasno i trebam li raditi uzv jer ima 20 dana i ne bih je izlagala dodatnom zračenju. Hvala

Poštovni,
dlakavost kod novorođenčadi može biti samo konstitucijska, no kada je prisutna u lumbosakralnom području, preporučuje se ultrazvuk da se vidi da li je sve u redu s kralješnicom. Ultrazvuk je metoda koja ne koristi zračenje i za to područje se može napraviti do dobi od 3 mjeseca.
Kasnije, ako je potrebno vidjeti anatomske detalje lumbosakralne kralješnice, radi se magnet koji također ne zrači, ali je dijete potrebno sedatirati ili anestezirati jer mora biti jako mirno. Klinfo.hr 

Pojačana dlakavost lumbosakralnog područja kod novorođenčeta

<para>
 Beba jede svaka 2,5 do 4 sata, kako kada, stolicu ima 2 puta na dan, nekad je malo tvrda, nekad je mekana. Jučer je cijeli dan bila plačljiva i nervozna. Prvo pojede 30 ml, pa za sat vremena 60 ml, pa za sat i pol 30 ml i tako u krug. Zato sam joj umjesto hrane davala čaj i pokušala joj produžiti na 3 sata razmak između jela. Jela je u 00:00, pa jutros u 2:30 i u 6:00 ujutro, s tim da je u 6 ujutro povraćala nakon hranjena, sve u mlazu, pa sam se zabrinula. Naglo sam je okrenula potrbuške pa je možda povraćala od tog naglog okretanja? 
</para>
<para>
 Inače, beba ima grčeve već od 10. dana života, uvijek poslije jela joj se javljaju nekih pola sata i ona zaspi. Zanima me zašto je povraćala u mlazu? Koliko bi trebala dnevno jesti? Da li je u redu što sam uvela te pauze među obrocima i što joj dajem čaj? Hvala Vam na svemu.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nemojte između obroka bebi davati čaj, jer to ometa osjećaj gladi i obroke, a također pospješuje bljuckanje. Možete ponuditi vodu, dijete će ju piti ako je žedno.</para>
<para>Obroke nastojte razmaknuti na svaka 2-3 sata. Ako je razmak jedan sat, onda dijete niti ne može pojesti puno, već stalno jede po malo. Niste naveli kolika je tjelesna masa djeteta te je teško reći koliko bi u danu trebalo pojesti.</para>
<para>Međutim, obično dnevni unos mlijeka možete izračunati na sljedeći način: kilogrami x 140 te dobijete mililitre potrebnog mlijeka. Na primjer, ako dijete ima 4 kg, dnevno okvirno treba pojesti oko 560 ml mlijeka.</para>

Zašto novorođenče povraća u mlazu i kako da joj posložim hranjenje? Moja beba ima danas 23 dana. U početku sam dojila 10 dana kombinirano s AD ali sad smo prešli samo na Novalac bez dojenja. 
    Beba jede svaka 2,5 do 4 sata, kako kada, stolicu ima 2 puta na dan, nekad je malo tvrda, nekad je mekana. Jučer je cijeli dan bila plačljiva i nervozna. Prvo pojede 30 ml, pa za sat vremena 60 ml, pa za sat i pol 30 ml i tako u krug. Zato sam joj umjesto hrane davala čaj i pokušala joj produžiti na 3 sata razmak između jela. Jela je u 00:00, pa jutros u 2:30 i u 6:00 ujutro, s tim da je u 6 ujutro povraćala nakon hranjena, sve u mlazu, pa sam se zabrinula. Naglo sam je okrenula potrbuške pa je možda povraćala od tog naglog okretanja? 


   Inače, beba ima grčeve već od 10. dana života, uvijek poslije jela joj se javljaju nekih pola sata i ona zaspi. Zanima me zašto je povraćala u mlazu? Koliko bi trebala dnevno jesti? Da li je u redu što sam uvela te pauze među obrocima i što joj dajem čaj? Hvala Vam na svemu.

Poštovana,
nemojte između obroka bebi davati čaj, jer to ometa osjećaj gladi i obroke, a također pospješuje bljuckanje. Možete ponuditi vodu, dijete će ju piti ako je žedno.
Obroke nastojte razmaknuti na svaka 2-3 sata. Ako je razmak jedan sat, onda dijete niti ne može pojesti puno, već stalno jede po malo. Niste naveli kolika je tjelesna masa djeteta te je teško reći koliko bi u danu trebalo pojesti.
Međutim, obično dnevni unos mlijeka možete izračunati na sljedeći način: kilogrami x 140 te dobijete mililitre potrebnog mlijeka. Na primjer, ako dijete ima 4 kg, dnevno okvirno treba pojesti oko 560 ml mlijeka. Klinfo.hr 

Zašto novorođenče povraća u mlazu i kako da joj posložim hranjenje?

<para>
 Rođen je na termin, prohodao je s 11 mjeseci, potpuno je zdravo dijete. S godinu i par mjeseci je znao imitirati životinje, govorio je ka-kamoli me-medo. Znao je reći sok. Također je slao poljupce i mahao. Do 2. rođendana odrasta u okolini s mnogo ljudi i djece. Uvijek je veseo i razigran, međutim poslije se selimo u Njemačku. Prvih mjesec dana je bilo u redu, a poslije apsolutno ni slovo jedno nije izgovarao. 
</para>
<para>
 Ne ide u vrtić, kod kuće je sa mamom. Obožava se igrati vani u pijesku, obožava šetati. Kad nešto želi, uzima nas za ruku i vodi, npr. do kuhinje po vodu. Igra se s autićima, voli i djecu. Kad smo u parku veseli se djeci i prati kako se igraju. Zadnja dva mjeseca priča na nekom svom jeziku. Zna po sat vremena bez prestanka govoriti, ali nerazumljivim jezikom. Zna biti jako nervozan kada mu nešto ne dozvoljavam, jako se ljuti i jedino ga smiruje zagrljaj i poljubac. Kada listamo slikovnice uzima moj prst i traži da mu imenujem neku stvar, odaziva se na svoje ime. Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako opisujete, govorno-jezični razvoj počeo se razvijati uredno. Opisujete da je tada dijete odrastalo okruženo mnogobrojnom obitelji što je svakako bilo poticajno za njegov razvoj. Selidbom dolazi do stagnacije (ako ne i do regresije). Navodite da je dijete uglavnom s Vama i da ne ide u vrtić. Na igralištu je izloženo novom jeziku (njemačkom), što ga može zbuniti i obeshrabriti u komunikaciji, ali bi se ona kod kuće s Vama trebala i dalje normalno razvijati. Pitanje je koliko je dijete uslijed novih životnih situacija izloženo ekranima (tv, tablet, mobitel, laptop) a koliko se njegova igra (a samim time i govorno-jezični razvoj) razvija i širi.</para>
<para>Navodite da Vas dijete vodi za ruku do željenog predmeta što ukazuje na poteškoće u razvoju govora i komunikacije. Koristi i vaš prst za pokazivanje u slikovnici što govori o činjenici da mu izostaje pokazna gesta. Kako dijete govori na „svom jeziku“ govorni aparat je očito uredno razvijen i sposoban ga je podržati. Ispadi u ponašanju u vidu ljutnje kod zabrana mogu proizaći iz frustracija zbog nerazumijevanja govora ili nemogućnosti izražavanja svojih želja i potreba.</para>
<para>U svakom slučaju, potrebno je utvrditi uzrok kašnjenja u razvoju govora kako bi ga adekvatno poticali.</para>

Od kad smo se preselili u Njemačku, moj sin je potpuno prestao govoriti Poštovani, dječak ima dvije i pol godine i još uvijek ne govori. Zna reći "mama" kad mu nešto treba, kad nešto želi i slično. 
    Rođen je na termin, prohodao je s 11 mjeseci, potpuno je zdravo dijete. S godinu i par mjeseci je znao imitirati životinje, govorio je ka-kamoli me-medo. Znao je reći sok. Također je slao poljupce i mahao. Do 2. rođendana odrasta u okolini s mnogo ljudi i djece. Uvijek je veseo i razigran, međutim poslije se selimo u Njemačku. Prvih mjesec dana je bilo u redu, a poslije apsolutno ni slovo jedno nije izgovarao. 


   Ne ide u vrtić, kod kuće je sa mamom. Obožava se igrati vani u pijesku, obožava šetati. Kad nešto želi, uzima nas za ruku i vodi, npr. do kuhinje po vodu. Igra se s autićima, voli i djecu. Kad smo u parku veseli se djeci i prati kako se igraju. Zadnja dva mjeseca priča na nekom svom jeziku. Zna po sat vremena bez prestanka govoriti, ali nerazumljivim jezikom. Zna biti jako nervozan kada mu nešto ne dozvoljavam, jako se ljuti i jedino ga smiruje zagrljaj i poljubac. Kada listamo slikovnice uzima moj prst i traži da mu imenujem neku stvar, odaziva se na svoje ime. Hvala

Poštovana,
kako opisujete, govorno-jezični razvoj počeo se razvijati uredno. Opisujete da je tada dijete odrastalo okruženo mnogobrojnom obitelji što je svakako bilo poticajno za njegov razvoj. Selidbom dolazi do stagnacije (ako ne i do regresije). Navodite da je dijete uglavnom s Vama i da ne ide u vrtić. Na igralištu je izloženo novom jeziku (njemačkom), što ga može zbuniti i obeshrabriti u komunikaciji, ali bi se ona kod kuće s Vama trebala i dalje normalno razvijati. Pitanje je koliko je dijete uslijed novih životnih situacija izloženo ekranima (tv, tablet, mobitel, laptop) a koliko se njegova igra (a samim time i govorno-jezični razvoj) razvija i širi.
Navodite da Vas dijete vodi za ruku do željenog predmeta što ukazuje na poteškoće u razvoju govora i komunikacije. Koristi i vaš prst za pokazivanje u slikovnici što govori o činjenici da mu izostaje pokazna gesta. Kako dijete govori na „svom jeziku“ govorni aparat je očito uredno razvijen i sposoban ga je podržati. Ispadi u ponašanju u vidu ljutnje kod zabrana mogu proizaći iz frustracija zbog nerazumijevanja govora ili nemogućnosti izražavanja svojih želja i potreba.
U svakom slučaju, potrebno je utvrditi uzrok kašnjenja u razvoju govora kako bi ga adekvatno poticali. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Od kad smo se preselili u Njemačku, moj sin je potpuno prestao govoriti

<para>
 U školi ima jako dobre rezultate ali ima malih problema s organizacijom, u smislu zaboravljanja domaćih zadaća ili gubljenja osobnih stvari. U zadnje vrijeme dolazi do blagih zamjerki na naše opomene da treba paziti na sebe i svoje stvari. On to kao da još ne može razumjeti. Problem je u tome da ne želi razgovarati na tu temu. 
</para>
<para>
 Kako mu se god pokušali približiti, on ima isti odgovor koji glasi „lijen sam i zato zaboravljam završiti obaveze ili pospremiti svoje stvari na vrijeme." Uglavnom je tako da mu se nikad ni za čim ne žuri, niti pokazuje uznemirenost kad mu npr. zabranimo televiziju ukoliko je zaboravio zadaću. Imam osjećaj da svjesno i namjerno ne želi raditi na sebi i ne znam kako tu situaciju preokrenuti. Ne voli razgovore o njemu, ali nam rado ispriča događanja iz škole i treninga. Drugim riječima, povučen je isključivo u situacijama kad se nešto njega osobno tiče. 
</para>
<para>
 Inače je dijete koje odlično funkcionira u kolektivu a sve ono što treba uraditi samostalno mu biva mrsko i nekako se čini da to radi protiv svoje volje. Na koji način se najbolje obratiti takvom djetetu? Sve češće imam dojam da izbjegava bilo kakav vid komunikacije s nama misleći da će tema biti nešto što je zaboravio napraviti. Iako pokušavamo više ne reagirati na te situacije. Kako možemo popraviti komunikaciju na razini dijete-roditelji?
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>hvala Vam na detaljnom opisu situacije. Vjerujem da je jako teško vidjeti kako su neke situacije za Vašeg dječaka izazovne i teške, a kako mu je unatoč tome zahtjevno razgovarati o njima.
Prekrasno je što je otvoren i spreman s Vama dijeliti doživljaje i događaje vezane za školu i trening. To pokazuje koliko Vam vjeruje, koliko ste mu važni vi i to da budete upućeni u ono što mu se događa te koliko mu je važno njegovati komunikaciju s vama kao roditeljima.</para>
<para>Kada su u pitanju naše osobine, i one kojima se ponosimo i one koje bismo možda mijenjali, razgovor o njima s drugim ljudima nikada nije sasvim ugodan. Posebno teško može biti otkrivati sebe upravo onim ljudima do kojih nam je najviše stalo i čije mišljenje najviše cijenimo, kao što su roditelji. Ono što je dodatno karakteristično za dob u kojoj se nalazi Vaš dječak je to da je u tom razdoblju adolescentima u središtu, i iznimno važno, pitanje pojma i slike o sebi (Tko sam? Kakav sam? Koje su moje vrline? Čime doprinosim? Što je to zbog čega me drugi vole ili sam im zanimljiv? Koje moje osobine mi otežavaju u kontaktu s drugima ili u ostvarivanju ciljeva? Što volim? Kojim putem želim krenuti, što postići? i još dugi niz sličnih pitanja) pa su tada još ranjiviji kada su tema njihove osobine.</para>
<para>Nerijetko se događa da se upravo u tom razdoblju djeca povuku i sve manje dijele s roditeljima, što je za roditelje promjena koja ih može i zabrinuti i rastužiti. Ono što može biti od pomoći u takvim situacijama je da, kada uočimo neko ponašanje na djetetu, prvo pokušamo promisliti što bi moglo biti u podlozi tog ponašanja, kako se vjerojatno dijete osjeća, što je željelo, kakvu nam poruku time šalje, što je ono što mu je teško i slično, a da se manifestira u obliku viđenog ponašanja. To nam može pomoći da dublje razumijemo situaciju i lakše djetetu kažemo što primjećujemo.</para>
<para>Kada djeci samo kažemo što vidimo bez procjene uočenog (npr. „Čini mi se da ti je ovaj period u školi malo zahtjevniji.“, „Primijetila sam da si danas zaboravio svoju jaknu. Vjerujem da je bio baš težak dan.“, „Jako si ljut zbog zabilješke o zaboravljenoj zadaći.“ i sl.) šaljemo im poruku „vidim, razumijem, važan si mi i prihvaćam te, tu sam za tebe“. Kada se dijete osjeti prepoznato i prihvaćeno i primijeti da nemamo od njega nikakva očekivanja nego smo tu da mu budemo podrška u nošenju s izazovima tada se ipak lakše opušta i otvara za komunikaciju, iako mu i tada može trebati neko duže vrijeme nego prije.</para>
<para>Ovo su neka pitanja koja mogu biti od pomoći za dublje razumijevanje situacije: Kako se inače Vaš dječak nosi s time da je fokus na njemu? Što primjećujete, kako mu je kada razgovarate o njegovim vrlinama? Je li se i prije u djetinjstvu događalo da zaboravi nešto ili izgubi stvari? Ako je, u kojim je to situacijama, u kakvim okolnostima?</para>
<para>Ponekad je djeci potrebno duže vremena da odluče prihvatiti našu pomoć i podršku u nošenju s izazovima, ali to što znaju da smo tu za njih kada na to budu spremni pravo je bogatstvo. Ovo kako sada osluškujete svog dječaka i primjećujete što je to što mu je teško pokazuje da ste na pravom putu. Želim Vam da i dalje tako ustrajete s puno strpljenja i ljubavi kao do sada.</para>

Naš sin (11) se povlači u sebe kad želimo razgovarati o njemu, njegovom ponašanju ili postupcima Poštovani, molim savjet. Majka sam dječaka od 11 godina koji je u društvu vrlo komunikativan, a kod kuće nekako povučen. 
    U školi ima jako dobre rezultate ali ima malih problema s organizacijom, u smislu zaboravljanja domaćih zadaća ili gubljenja osobnih stvari. U zadnje vrijeme dolazi do blagih zamjerki na naše opomene da treba paziti na sebe i svoje stvari. On to kao da još ne može razumjeti. Problem je u tome da ne želi razgovarati na tu temu. 


   Kako mu se god pokušali približiti, on ima isti odgovor koji glasi „lijen sam i zato zaboravljam završiti obaveze ili pospremiti svoje stvari na vrijeme." Uglavnom je tako da mu se nikad ni za čim ne žuri, niti pokazuje uznemirenost kad mu npr. zabranimo televiziju ukoliko je zaboravio zadaću. Imam osjećaj da svjesno i namjerno ne želi raditi na sebi i ne znam kako tu situaciju preokrenuti. Ne voli razgovore o njemu, ali nam rado ispriča događanja iz škole i treninga. Drugim riječima, povučen je isključivo u situacijama kad se nešto njega osobno tiče. 


   Inače je dijete koje odlično funkcionira u kolektivu a sve ono što treba uraditi samostalno mu biva mrsko i nekako se čini da to radi protiv svoje volje. Na koji način se najbolje obratiti takvom djetetu? Sve češće imam dojam da izbjegava bilo kakav vid komunikacije s nama misleći da će tema biti nešto što je zaboravio napraviti. Iako pokušavamo više ne reagirati na te situacije. Kako možemo popraviti komunikaciju na razini dijete-roditelji?

Poštovana mama,
hvala Vam na detaljnom opisu situacije. Vjerujem da je jako teško vidjeti kako su neke situacije za Vašeg dječaka izazovne i teške, a kako mu je unatoč tome zahtjevno razgovarati o njima.
Prekrasno je što je otvoren i spreman s Vama dijeliti doživljaje i događaje vezane za školu i trening. To pokazuje koliko Vam vjeruje, koliko ste mu važni vi i to da budete upućeni u ono što mu se događa te koliko mu je važno njegovati komunikaciju s vama kao roditeljima.
Kada su u pitanju naše osobine, i one kojima se ponosimo i one koje bismo možda mijenjali, razgovor o njima s drugim ljudima nikada nije sasvim ugodan. Posebno teško može biti otkrivati sebe upravo onim ljudima do kojih nam je najviše stalo i čije mišljenje najviše cijenimo, kao što su roditelji. Ono što je dodatno karakteristično za dob u kojoj se nalazi Vaš dječak je to da je u tom razdoblju adolescentima u središtu, i iznimno važno, pitanje pojma i slike o sebi (Tko sam? Kakav sam? Koje su moje vrline? Čime doprinosim? Što je to zbog čega me drugi vole ili sam im zanimljiv? Koje moje osobine mi otežavaju u kontaktu s drugima ili u ostvarivanju ciljeva? Što volim? Kojim putem želim krenuti, što postići? i još dugi niz sličnih pitanja) pa su tada još ranjiviji kada su tema njihove osobine.
Nerijetko se događa da se upravo u tom razdoblju djeca povuku i sve manje dijele s roditeljima, što je za roditelje promjena koja ih može i zabrinuti i rastužiti. Ono što može biti od pomoći u takvim situacijama je da, kada uočimo neko ponašanje na djetetu, prvo pokušamo promisliti što bi moglo biti u podlozi tog ponašanja, kako se vjerojatno dijete osjeća, što je željelo, kakvu nam poruku time šalje, što je ono što mu je teško i slično, a da se manifestira u obliku viđenog ponašanja. To nam može pomoći da dublje razumijemo situaciju i lakše djetetu kažemo što primjećujemo.
Kada djeci samo kažemo što vidimo bez procjene uočenog (npr. „Čini mi se da ti je ovaj period u školi malo zahtjevniji.“, „Primijetila sam da si danas zaboravio svoju jaknu. Vjerujem da je bio baš težak dan.“, „Jako si ljut zbog zabilješke o zaboravljenoj zadaći.“ i sl.) šaljemo im poruku „vidim, razumijem, važan si mi i prihvaćam te, tu sam za tebe“. Kada se dijete osjeti prepoznato i prihvaćeno i primijeti da nemamo od njega nikakva očekivanja nego smo tu da mu budemo podrška u nošenju s izazovima tada se ipak lakše opušta i otvara za komunikaciju, iako mu i tada može trebati neko duže vrijeme nego prije.
Ovo su neka pitanja koja mogu biti od pomoći za dublje razumijevanje situacije: Kako se inače Vaš dječak nosi s time da je fokus na njemu? Što primjećujete, kako mu je kada razgovarate o njegovim vrlinama? Je li se i prije u djetinjstvu događalo da zaboravi nešto ili izgubi stvari? Ako je, u kojim je to situacijama, u kakvim okolnostima?
Ponekad je djeci potrebno duže vremena da odluče prihvatiti našu pomoć i podršku u nošenju s izazovima, ali to što znaju da smo tu za njih kada na to budu spremni pravo je bogatstvo. Ovo kako sada osluškujete svog dječaka i primjećujete što je to što mu je teško pokazuje da ste na pravom putu. Želim Vam da i dalje tako ustrajete s puno strpljenja i ljubavi kao do sada. Klinfo.hr 

Naš sin (11) se povlači u sebe kad želimo razgovarati o njemu, njegovom ponašanju ili postupcima

<para>
 Pio ga je 4 dana, a nakon toga smo prestali s terapijom jer mu se zacrvenila koža oko spolovila i samo spolovilo se upalilo. Nakon toga smo mazali sudokrem te nistatin i geramicin po savjetu našeg pedijatra. Koža mu se počela obnavljati ali se vratio kašalj. Prošlo je samo dva dana da smo na Klavocinu i još ga tri dana mora piti, ali mu se opet počinje koža crvenjeti. Što da radimo? Nastaviti s terapijom ili prestati?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>respiratorne infekcije u djece vrtićke dobi su najčešće virusne te nije potrebno primjenjivati antibiotik u liječenju, jer antibiotik djeluje samo na bakterije. Prije odluke o liječenju, liječnik svakako mora pregledati dijete i učiniti eventualno potrebne laboratorijske nalaze. Ako klinička slika i laboratorij govore u prilog virusa nije potrebno liječenje antibiotikom.</para>
<para>Promjene na spolovilu su najvjerojatnije posljedica gljivične infekcije koja se zna javljati uslijed primjene antibiotika.</para>

Dječak od antibiotika dobiva infekcije kože oko spolovila Poštovana doktorice, imam sina od 18 mjeseci. Zbog jakog kašlja i curenja iz nosa dobio je Zinat antibiotik prije nekoliko dana. 
    Pio ga je 4 dana, a nakon toga smo prestali s terapijom jer mu se zacrvenila koža oko spolovila i samo spolovilo se upalilo. Nakon toga smo mazali sudokrem te nistatin i geramicin po savjetu našeg pedijatra. Koža mu se počela obnavljati ali se vratio kašalj. Prošlo je samo dva dana da smo na Klavocinu i još ga tri dana mora piti, ali mu se opet počinje koža crvenjeti. Što da radimo? Nastaviti s terapijom ili prestati?

Poštovana,
respiratorne infekcije u djece vrtićke dobi su najčešće virusne te nije potrebno primjenjivati antibiotik u liječenju, jer antibiotik djeluje samo na bakterije. Prije odluke o liječenju, liječnik svakako mora pregledati dijete i učiniti eventualno potrebne laboratorijske nalaze. Ako klinička slika i laboratorij govore u prilog virusa nije potrebno liječenje antibiotikom.
Promjene na spolovilu su najvjerojatnije posljedica gljivične infekcije koja se zna javljati uslijed primjene antibiotika. Klinfo.hr 

Dječak od antibiotika dobiva infekcije kože oko spolovila

<para>
 Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bolje je pričekati da bolest u kući prođe, budući da postoji rizik zaraze od drugih ukućana, pa dijete cijepite kad svi ukućani ozdrave i nestane rizik od zaraze.</para>

Je li u redu cijepiti dijete Priorixom ako postoji rizik od zaraze gripom? Poštovani, moj mlađi sin se sutra treba cijepiti Priorixom, no stariji sin već tri dana ima visoku temperaturu i gripu. Je li je pametno da sada primi Priorix? Bojim se moguće zaraze od gripe. 
   Hvala.

Poštovana,
bolje je pričekati da bolest u kući prođe, budući da postoji rizik zaraze od drugih ukućana, pa dijete cijepite kad svi ukućani ozdrave i nestane rizik od zaraze. Klinfo.hr 

Je li u redu cijepiti dijete Priorixom ako postoji rizik od zaraze gripom?

<para>
 Neverbalno je jako komunikativan, ali govorno na razini jednogodišnjeg djeteta, kako kaže nalaz psihologice kod koje smo zbog tog razloga bili prije dva mjeseca (prvi odlazak psihologu). 
</para>
<para>
 On je izrazito dobre volje, stalno nasmijan, drag i nježan. S njim nemam problema sporazumijevati se na njegov način, ali nikakve metode "normalnog" i "običnog" govora ne pale. Iako, on sve razumije. Sve što mu se kaže razumije pa ako mu se to sviđa ok, a ako ne želi nešto napraviti ili dogovoriti se, onda neće. Osim toga, znam da je tvrdoglav. Jako. 
</para>
<para>
 Psihologica je u nalazu napisala da će trebati pomoć logopeda te defektologa ako naša ponavljanja i metode učenja ne upale. Da se razumijemo, jako smo pričljiva obitelj, i oduvijek sve što se koristilo, pokazivalo i sl. je imenovano i ponavljano. Uvijek. Stalno. Kao i kod prvo dvoje djece koji su s godinu i pol imenovali članove obitelji i stvari koje koriste, i predmete iz slikovnica i slično. 
 Osim toga, sin o kojem pišem je počeo tek ove jeseni ići u vrtić, gdje se odlično snašao unatoč tom govornom problemu. Kako kažu tete, redovito je dobre volje, suosjećajan, nježan i opet neverbalno komunikativan (ima svoj jezik - jednostavne slogove za sve), ali da odnedavno, od prije mjesec dana, najmanju curicu u vrtiću hvata za vrat kako bi je polegao na pod te legao na nju pa joj neda mrdati. 
</para>
<para>
 Ne znam kako to objasniti. Nikada to nije napravio, ni probao napraviti nekome doma, ni prijateljima, ili kućnim ljubimcima (ako to ima kakve veze). Kod nas se ne gleda televizija, za slučaj da pomislite da je mogao na TV-u vidjeti. Jedino sto imamo su crtani filmovi, koji su eto do nedavno bili na engleskom, a sad su isključivo na hrvatskom jeziku zbog njega, po savjetu psihologice. Ostalo su eventualno kratki filmići dječji s učenjem boja i oblika i slično, dakle, primjereno dobi. 
</para>
<para>
 Inače, da ponovim, jer mi je lakše kad ponovim lijepe stvari, on je izrazito druželjubiv i drag dječak. Osim govora i toga sto se od nedavno događa u vrtiću, još uvijek nije svladao vršenje nužde u WC ili tutu, iako smo ga početkom ljeta skinuli iz pelene i ne stavljamo ju za ništa osim za noćno spavanje. Kad ga se pita da li mu se piški ili kaka, odgovor je uvijek "no" ali kad ga se posjedne na WC, redovito se popiški. Ako ga se ne pita, popiški se i pokaka u gaćice i to mu ne smeta, ne ukazuje na to, i normalno se tako igra i sjeda, popišan i pokakan. Iako, razumije što ga se pita. Nadam se savjetu što, kako i zašto i unaprijed beskrajno zahvaljujem. Nesretna i zabrinuta, mama E
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iako je Vaš upit opsežan i iscrpan ipak nam daje premalo uvida u dječakova ponašanja, način komuniciranja i igru.</para>
<para>Iz iskustva znamo da opisi roditelja često puta mogu biti nedovoljno točni, ne zbog prikazivanja „uljepšane slike“, već zbog činjenice da drugačije vide i tumače dječje ponašanje. Tako se često može dogoditi da roditelj opisuje da se dijete igra, a zapravo kod djeteta izostaje funkcionalna, kreativna i socijalna igra. Ili roditelj opisuje neka ponašanja djeteta dajući im jedan značaj, a zapravo se radi o nečem sasvim drugom. Ne kažem da je to kod Vas slučaj već naglašavam koliko je god Vaš opis dugačak i iscrpan svejedno je nedovoljan za ozbiljniju interpretaciju.</para>
<para>S obzirom na kronološku dob Vašeg djeteta, govorno-jezični razvoj evidentno kasni, potrebno je pronaći uzrok tom kašnjenju. Dobro je i pozitivno što opisujete da Vaše dijete razumije verbalne upute i naloge, ali potrebno je utvrditi zašto govor izostaje. I sama ste majka još dvoje djece urednog razvoja pa znate da iako niste provodili posebne vježbe s njima, djeca su uspješno pratila skale razvoja na raznim područjima (motorički razvoj, govorno-jezični, kognitivni...). Zato je potrebno utvrditi zašto dolazi do odstupanja u razvoju i pravilnom intervencijom ga razvijati.
Nemogućnost komuniciranja s okolinom (ovdje mislim na vrtićku skupinu), može dovesti do „ispada“ u ponašanju što bi mogao biti uzrok neobičnog ponašanja sa djevojčicom.</para>
<para>Neuspostavljena kontrola sfinktera mogla bi biti povezana sa senzornom integracijom, ali i to je samo nagađanje.</para>
<para>Učinili ste dobar prvi korak odvevši dijete psihologu. Predlažem da ga odvedete i na procjenu kod logopeda kako bi dobili širu sliku, razumjeli što se događa i saznali kako možete pomoći svom djetetu.</para>

Naš sin ima 3 godine, ne govori,  ali razumije sve i vrlo je vješt u neverbalnoj komunikaciji Poštovana, moj sin ima 3 godine i 2 mjeseca. Treće mi je dijete. Još ne govori. Ništa. Ni mama, ni tata. 
    Neverbalno je jako komunikativan, ali govorno na razini jednogodišnjeg djeteta, kako kaže nalaz psihologice kod koje smo zbog tog razloga bili prije dva mjeseca (prvi odlazak psihologu). 


   On je izrazito dobre volje, stalno nasmijan, drag i nježan. S njim nemam problema sporazumijevati se na njegov način, ali nikakve metode "normalnog" i "običnog" govora ne pale. Iako, on sve razumije. Sve što mu se kaže razumije pa ako mu se to sviđa ok, a ako ne želi nešto napraviti ili dogovoriti se, onda neće. Osim toga, znam da je tvrdoglav. Jako. 


   Psihologica je u nalazu napisala da će trebati pomoć logopeda te defektologa ako naša ponavljanja i metode učenja ne upale. Da se razumijemo, jako smo pričljiva obitelj, i oduvijek sve što se koristilo, pokazivalo i sl. je imenovano i ponavljano. Uvijek. Stalno. Kao i kod prvo dvoje djece koji su s godinu i pol imenovali članove obitelji i stvari koje koriste, i predmete iz slikovnica i slično. 
   Osim toga, sin o kojem pišem je počeo tek ove jeseni ići u vrtić, gdje se odlično snašao unatoč tom govornom problemu. Kako kažu tete, redovito je dobre volje, suosjećajan, nježan i opet neverbalno komunikativan (ima svoj jezik - jednostavne slogove za sve), ali da odnedavno, od prije mjesec dana, najmanju curicu u vrtiću hvata za vrat kako bi je polegao na pod te legao na nju pa joj neda mrdati. 


   Ne znam kako to objasniti. Nikada to nije napravio, ni probao napraviti nekome doma, ni prijateljima, ili kućnim ljubimcima (ako to ima kakve veze). Kod nas se ne gleda televizija, za slučaj da pomislite da je mogao na TV-u vidjeti. Jedino sto imamo su crtani filmovi, koji su eto do nedavno bili na engleskom, a sad su isključivo na hrvatskom jeziku zbog njega, po savjetu psihologice. Ostalo su eventualno kratki filmići dječji s učenjem boja i oblika i slično, dakle, primjereno dobi. 


   Inače, da ponovim, jer mi je lakše kad ponovim lijepe stvari, on je izrazito druželjubiv i drag dječak. Osim govora i toga sto se od nedavno događa u vrtiću, još uvijek nije svladao vršenje nužde u WC ili tutu, iako smo ga početkom ljeta skinuli iz pelene i ne stavljamo ju za ništa osim za noćno spavanje. Kad ga se pita da li mu se piški ili kaka, odgovor je uvijek "no" ali kad ga se posjedne na WC, redovito se popiški. Ako ga se ne pita, popiški se i pokaka u gaćice i to mu ne smeta, ne ukazuje na to, i normalno se tako igra i sjeda, popišan i pokakan. Iako, razumije što ga se pita. Nadam se savjetu što, kako i zašto i unaprijed beskrajno zahvaljujem. Nesretna i zabrinuta, mama E

Poštovana,
iako je Vaš upit opsežan i iscrpan ipak nam daje premalo uvida u dječakova ponašanja, način komuniciranja i igru.
Iz iskustva znamo da opisi roditelja često puta mogu biti nedovoljno točni, ne zbog prikazivanja „uljepšane slike“, već zbog činjenice da drugačije vide i tumače dječje ponašanje. Tako se često može dogoditi da roditelj opisuje da se dijete igra, a zapravo kod djeteta izostaje funkcionalna, kreativna i socijalna igra. Ili roditelj opisuje neka ponašanja djeteta dajući im jedan značaj, a zapravo se radi o nečem sasvim drugom. Ne kažem da je to kod Vas slučaj već naglašavam koliko je god Vaš opis dugačak i iscrpan svejedno je nedovoljan za ozbiljniju interpretaciju.
S obzirom na kronološku dob Vašeg djeteta, govorno-jezični razvoj evidentno kasni, potrebno je pronaći uzrok tom kašnjenju. Dobro je i pozitivno što opisujete da Vaše dijete razumije verbalne upute i naloge, ali potrebno je utvrditi zašto govor izostaje. I sama ste majka još dvoje djece urednog razvoja pa znate da iako niste provodili posebne vježbe s njima, djeca su uspješno pratila skale razvoja na raznim područjima (motorički razvoj, govorno-jezični, kognitivni...). Zato je potrebno utvrditi zašto dolazi do odstupanja u razvoju i pravilnom intervencijom ga razvijati.
Nemogućnost komuniciranja s okolinom (ovdje mislim na vrtićku skupinu), može dovesti do „ispada“ u ponašanju što bi mogao biti uzrok neobičnog ponašanja sa djevojčicom.
Neuspostavljena kontrola sfinktera mogla bi biti povezana sa senzornom integracijom, ali i to je samo nagađanje.
Učinili ste dobar prvi korak odvevši dijete psihologu. Predlažem da ga odvedete i na procjenu kod logopeda kako bi dobili širu sliku, razumjeli što se događa i saznali kako možete pomoći svom djetetu. Klinfo.hr 

Naš sin ima 3 godine, ne govori,  ali razumije sve i vrlo je vješt u neverbalnoj komunikaciji

<para>
 Počeli smo s dohranom kad je imala 4 i pol mjeseca na preporuku pedijatra, jer je sporije dobivala na težini. Ovakav nam je raspored obroka: kad se probudi oko 7 ujutro dojenje, oko 9.30 h voćna kašica, oko podne dojenje, oko 14 sati povrtna kašica,16 h dojenje,18 sati dojenje i oko 20 sati navečer dojenje. U noći je hranim jednom ili 2 puta. Napominjem da je to dojenje na zahtjev, kad vidim da je gladna. 
</para>
<para>
 Curica je inače jako napredna i živahna, mršavica, ali žilava. Sama se već posjela i počela dizati na noge. Zanima me da li je to za bebu od 6 mjeseci previše dojenja u 24 sata? Izdrži 2 ili 2 i pol sata bez hrane preko dana, a tijekom noći i duže. Kad joj mogu uvesti i večernji ili popodnevni obrok? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete već sada uvesti mliječno žitnu kašicu umjesto zadnjeg dojenja prije spavanja. Dijete će biti dulje sito i manje će se buditi po noći zbog jela.</para>
<para>Polako mijenjajte dnevni ritam obroka s uvođenjem većeg broja obroka krute hrane. Ukidajte jedno po jedno dojenje. Djetetu možete ponuditi podoj odmah nakon kašice da biste bili sigurni da je vaša beba sita i vjerojatno će izdržati 3 do 4 sata, do sljedećeg obroka.</para>

Dojim li previše bebu i kad joj uvesti još jedan obrok? Poštovana, imam pitanje u vezi s rasporedom obroka. Znači beba je stara 6 mjeseci, rođena je s 2850 g, na zadnjem pregledu sa 4,5 mjeseca je imala 5400 g. 
    Počeli smo s dohranom kad je imala 4 i pol mjeseca na preporuku pedijatra, jer je sporije dobivala na težini. Ovakav nam je raspored obroka: kad se probudi oko 7 ujutro dojenje, oko 9.30 h voćna kašica, oko podne dojenje, oko 14 sati povrtna kašica,16 h dojenje,18 sati dojenje i oko 20 sati navečer dojenje. U noći je hranim jednom ili 2 puta. Napominjem da je to dojenje na zahtjev, kad vidim da je gladna. 


   Curica je inače jako napredna i živahna, mršavica, ali žilava. Sama se već posjela i počela dizati na noge. Zanima me da li je to za bebu od 6 mjeseci previše dojenja u 24 sata? Izdrži 2 ili 2 i pol sata bez hrane preko dana, a tijekom noći i duže. Kad joj mogu uvesti i večernji ili popodnevni obrok? Unaprijed hvala.

Poštovana,
možete već sada uvesti mliječno žitnu kašicu umjesto zadnjeg dojenja prije spavanja. Dijete će biti dulje sito i manje će se buditi po noći zbog jela.
Polako mijenjajte dnevni ritam obroka s uvođenjem većeg broja obroka krute hrane. Ukidajte jedno po jedno dojenje. Djetetu možete ponuditi podoj odmah nakon kašice da biste bili sigurni da je vaša beba sita i vjerojatno će izdržati 3 do 4 sata, do sljedećeg obroka. Klinfo.hr 

Dojim li previše bebu i kad joj uvesti još jedan obrok?

<para>
 Druga kontrola je bila s dva mjeseca kad je jela samo AD mlijeko i dobila je 1000 g i narasla 4 cm. Sada ima 2,5 mjeseca i zadnjih nekoliko dana jedva jede. Nekad pojede 170 ml, a nekad samo 70 ml. Dnevno to bude oko 700 ml. Po svemu što čitam, to nije dovoljno za nju i njezinu kilažu. Što vi mislite?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>taj unos jest nešto niži od dnevnih potreba prema navedenim podatcima, ali ne morate se brinuti. Jedno su brojke, a drugo realnost. Potrebe svakog djeteta, kao i tempo rasta su individualne. Ono što je važno je da dijete kontinuirano napreduje, da je sretno i veselo.</para>

Je li 700 ml AD mlijeka dovoljno za bebu od 2,5 mjeseca? Moja beba je rođena u 38. tjednu s 3700 g i 49 cm. Nakon mjesec dana, na prvoj kontroli, je dobila 1600 g s kombiniranim dojenjem i AD mlijekom. Narasla je 7 cm. 
    Druga kontrola je bila s dva mjeseca kad je jela samo AD mlijeko i dobila je 1000 g i narasla 4 cm. Sada ima 2,5 mjeseca i zadnjih nekoliko dana jedva jede. Nekad pojede 170 ml, a nekad samo 70 ml. Dnevno to bude oko 700 ml. Po svemu što čitam, to nije dovoljno za nju i njezinu kilažu. Što vi mislite?

Poštovana,
taj unos jest nešto niži od dnevnih potreba prema navedenim podatcima, ali ne morate se brinuti. Jedno su brojke, a drugo realnost. Potrebe svakog djeteta, kao i tempo rasta su individualne. Ono što je važno je da dijete kontinuirano napreduje, da je sretno i veselo. Klinfo.hr 

Je li 700 ml AD mlijeka dovoljno za bebu od 2,5 mjeseca?

<para>
 Sad ima 5 tjedana
 Ja mu napravim 160 ml, ali mi se čini da bi htio i mogao popiti više od toga.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete treba 940 ml mlijeka na dan, raspoređenog u 5 do 6 obroka.</para>

Koliko AD mlijeka treba biti novorođenče? Čini mi se da mu je 160 ml premalo Beba je rođena s 4280 g i 57 cm, s mjesec dana je imao 5500 g i 60 cm. Koliko AD bi trebao piti dnevno?
Sad ima 5 tjedana. 
   Sad ima 5 tjedana
   Ja mu napravim 160 ml, ali mi se čini da bi htio i mogao popiti više od toga.

Poštovana,
vaše dijete treba 940 ml mlijeka na dan, raspoređenog u 5 do 6 obroka. Klinfo.hr 

Koliko AD mlijeka treba biti novorođenče? Čini mi se da mu je 160 ml premalo

<para>
 Unaprijed se ispričavam na poduljem postu, ali željela bih da imate potpuni uvid jer polako postajem zabrinuta. Naime, majka sam djevojčice rođene 13.9.2018. godine. Beba je rođena u 39+1 tt, iz uredne trudnoće, vaginalno. Porođajna težina iznosila je 3860 g, otpusna težina 3560 g., a dužina 52 cm. Nakon mjesec dana težina je iznosila 4775 g, dužina 56,5 cm. S dva mjeseca težina je iznosila 5560 g, a dužina 60 cm. S tri mjeseca 6120 g i 62 cm. S tri i pol mjeseca 6350 g i 62 cm, a 5 mjeseci 6720 g i 66 cm. 
</para>
<para>
 Beba je do dva mjeseca bila dojena, ali uz Ad (Nan Optipro 1). Nakon drugog mjeseca isključivo je na adaptiranom mlijeku. S tri mjeseca počinje odbijanje bočice koje je trajalo čak i do dva tjedna. Količina mlijeka koje bi pojela iznosila bi 400-500 ml dnevno. Sada količina mlijeka koje beba pojede tijekom dana iznosi od 650-725 ml dnevno (700, 720, 615, 720, 660, 715, 725). 
</para>
<para>
 Unazad par dana uvedena je dohrana koju je beba lijepo prihvatila, ali opet nauštrb militraže mlijeka. Do sada smo uveli jednu namirnicu, a to je kukuruzna krupica kako bi je mogli kombinirati s Ad-om. Moram napomenuti da beba do sada nije bila bolesna, nije imala kolike niti ikakve tegobe, štoviše vrlo je vesela i aktivna baba. S tri mjeseca je dobila željezo radi slabokrvnosti (hemoglobin 115, MCH 30.4) i pojavilo joj se crvenilo na zapešćima ruku za koje je pedijatar rekao da može biti reakcija na proteine kravljega mlijeka, no da to nije značajno budući da nema nigdje drugdje išta vidljivo. 
</para>
<para>
 Pedijatar nam je rekao kako dugo nije vidio tako aktivnu bebu te da je neke motoričke vještine svladala prije očekivanog vremena što je bilo opravdanje zašto je u mjesec i pol dobila manje od 400 g na težini. Svjesna sam toga da je ona sada prosječne tjelesne mase i dužine za svoju dob, ali ono što mene brine je je li to dovoljno nutrijenata koje ona unosi prehranom s obzirom da njena krivulja prirasta težine ima pomalo silaznu putanju. Dakle, zanima me je li unos mlijeka dovoljan za njenu kilažu? 
 Unaprijed hvala na odgovoru i još jednom isprike zbog dugog posta
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>njezin unos mlijeka je nešto niži od potreba, ali nemate razloga za brigu, vaše dijete dobro napreduje. Nastavite s uvođenjem novih namirnica, kroz njih ćete nutritivno obogatiti prehranu. Pri tome pazite na razmak od 3 dana među novim namirnicama koje uvodite, zbog mogućih alergija.</para>

Prima li moja beba dovoljno nutrijenata kroz mlijeko? Poštovana, javljam Vam se radi savjeta i mišljenja vezano za napredak i hranjenje dojenčeta. 
    Unaprijed se ispričavam na poduljem postu, ali željela bih da imate potpuni uvid jer polako postajem zabrinuta. Naime, majka sam djevojčice rođene 13.9.2018. godine. Beba je rođena u 39+1 tt, iz uredne trudnoće, vaginalno. Porođajna težina iznosila je 3860 g, otpusna težina 3560 g., a dužina 52 cm. Nakon mjesec dana težina je iznosila 4775 g, dužina 56,5 cm. S dva mjeseca težina je iznosila 5560 g, a dužina 60 cm. S tri mjeseca 6120 g i 62 cm. S tri i pol mjeseca 6350 g i 62 cm, a 5 mjeseci 6720 g i 66 cm. 


   Beba je do dva mjeseca bila dojena, ali uz Ad (Nan Optipro 1). Nakon drugog mjeseca isključivo je na adaptiranom mlijeku. S tri mjeseca počinje odbijanje bočice koje je trajalo čak i do dva tjedna. Količina mlijeka koje bi pojela iznosila bi 400-500 ml dnevno. Sada količina mlijeka koje beba pojede tijekom dana iznosi od 650-725 ml dnevno (700, 720, 615, 720, 660, 715, 725). 


   Unazad par dana uvedena je dohrana koju je beba lijepo prihvatila, ali opet nauštrb militraže mlijeka. Do sada smo uveli jednu namirnicu, a to je kukuruzna krupica kako bi je mogli kombinirati s Ad-om. Moram napomenuti da beba do sada nije bila bolesna, nije imala kolike niti ikakve tegobe, štoviše vrlo je vesela i aktivna baba. S tri mjeseca je dobila željezo radi slabokrvnosti (hemoglobin 115, MCH 30.4) i pojavilo joj se crvenilo na zapešćima ruku za koje je pedijatar rekao da može biti reakcija na proteine kravljega mlijeka, no da to nije značajno budući da nema nigdje drugdje išta vidljivo. 


   Pedijatar nam je rekao kako dugo nije vidio tako aktivnu bebu te da je neke motoričke vještine svladala prije očekivanog vremena što je bilo opravdanje zašto je u mjesec i pol dobila manje od 400 g na težini. Svjesna sam toga da je ona sada prosječne tjelesne mase i dužine za svoju dob, ali ono što mene brine je je li to dovoljno nutrijenata koje ona unosi prehranom s obzirom da njena krivulja prirasta težine ima pomalo silaznu putanju. Dakle, zanima me je li unos mlijeka dovoljan za njenu kilažu? 
   Unaprijed hvala na odgovoru i još jednom isprike zbog dugog posta

Poštovana,
njezin unos mlijeka je nešto niži od potreba, ali nemate razloga za brigu, vaše dijete dobro napreduje. Nastavite s uvođenjem novih namirnica, kroz njih ćete nutritivno obogatiti prehranu. Pri tome pazite na razmak od 3 dana među novim namirnicama koje uvodite, zbog mogućih alergija. Klinfo.hr 

Prima li moja beba dovoljno nutrijenata kroz mlijeko?

<para>
 Bez poteškoća napravi sve zadatke iz matematike, engleskog, likovnog i ostalih predmeta, ali ima veliki problem s učenjem pjesmica napamet Učenje iz knjige traje i po 4 sata i nakon toga zna za maksimalno 4.
 Ima li neka metoda lakšeg pamćenja da nam pomogne u učenju? Napominjem da je samo problem ono što se mora naučiti od riječi do riječi. Prepričati može bez problema neko gradivo, ali učenje napamet mu nikako ne ide.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postoje različiti stilovi učenja: vizualni, auditivni i kinestetički stil. Trebalo bi otkriti koji stil Vašem djetetu najviše odgovara te ga poticati da se koristi s njim. Reproduciranje pjesmica te učenje sadržaja napamet zahtjeva veliki kapacitet radne memorije te dobre vještine sekvencioniranja. Svakako bi bilo dobro posavjetovati se sa psihologom ili eventualno napraviti psihološku obradu kako bi se utvrdilo stanje radne memorije te otkrio dominantan stil učenja.</para>

Moj sin (8) ima problema s učenjem (pjesmica) napamet od riječi do riječi Dječak ima 8 godina i ide u 2. razred.
Bez poteškoća napravi sve zadatke iz matematike, engleskog, likovnog i ostalih predmeta, ali ima veliki problem s učenjem pjesmica napamet. 
   Bez poteškoća napravi sve zadatke iz matematike, engleskog, likovnog i ostalih predmeta, ali ima veliki problem s učenjem pjesmica napamet Učenje iz knjige traje i po 4 sata i nakon toga zna za maksimalno 4.
   Ima li neka metoda lakšeg pamćenja da nam pomogne u učenju? Napominjem da je samo problem ono što se mora naučiti od riječi do riječi. Prepričati može bez problema neko gradivo, ali učenje napamet mu nikako ne ide.

Poštovana,
postoje različiti stilovi učenja: vizualni, auditivni i kinestetički stil. Trebalo bi otkriti koji stil Vašem djetetu najviše odgovara te ga poticati da se koristi s njim. Reproduciranje pjesmica te učenje sadržaja napamet zahtjeva veliki kapacitet radne memorije te dobre vještine sekvencioniranja. Svakako bi bilo dobro posavjetovati se sa psihologom ili eventualno napraviti psihološku obradu kako bi se utvrdilo stanje radne memorije te otkrio dominantan stil učenja. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Moj sin (8) ima problema s učenjem (pjesmica) napamet od riječi do riječi

<para>
 Da li je potrebno napraviti neki poseban pregled ili da je pustimo da svojim tempom nastavi?
 Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema opisanom Vaša djevojčica kasni u motoričkom razvoju. Uzrok kašnjenja nije poznat s obzirom da niste opisali kako je protekla trudnoća i porod. Naime, ponekad teškoće u prenatalnom i perinatalnom periodu rezultiraju neurorizičnom djecom koja najčešće prvo manifestiraju teškoće u razvoju motorike.</para>
<para>Uočeno kašnjenje svakako zahtijeva daljnju obradu djeteta kako bi se pronašao uzrok i kako bi se razvoj stimulirao. Djeca urednog razvoja imaju prirodan nagon za kretanjem tako da činjenica da Vaša djevojčica „nije zainteresirana“ za hodanje, ukazuje na to da joj je ta aktivnost teška, da se osjeća nesigurno i sl.</para>
<para>Savjetujem da se svakako obratite stručnjaku koji će Vas dalje savjetovati.</para>

Djevojčica od 21 mjeseci nezainteresirana je za hodanje Poštovani, moja djevojčica ima 21 mjesec. Prije mjesec dana se sama pustila. Kasno se posjela i počela puzati. Sada napravi sama par koraka, ali je skroz nezainteresirana za hodanje. 
    Da li je potrebno napraviti neki poseban pregled ili da je pustimo da svojim tempom nastavi?
   Hvala unaprijed!

Poštovana,
prema opisanom Vaša djevojčica kasni u motoričkom razvoju. Uzrok kašnjenja nije poznat s obzirom da niste opisali kako je protekla trudnoća i porod. Naime, ponekad teškoće u prenatalnom i perinatalnom periodu rezultiraju neurorizičnom djecom koja najčešće prvo manifestiraju teškoće u razvoju motorike.
Uočeno kašnjenje svakako zahtijeva daljnju obradu djeteta kako bi se pronašao uzrok i kako bi se razvoj stimulirao. Djeca urednog razvoja imaju prirodan nagon za kretanjem tako da činjenica da Vaša djevojčica „nije zainteresirana“ za hodanje, ukazuje na to da joj je ta aktivnost teška, da se osjeća nesigurno i sl.
Savjetujem da se svakako obratite stručnjaku koji će Vas dalje savjetovati. Klinfo.hr 

Djevojčica od 21 mjeseci nezainteresirana je za hodanje

<para>
 Sve je išlo normalno svojim redoslijedom S 8 mjeseci je prosjedio, s 10 propuzao, a s 13 samostalno prohodao. Prije navršene godine dana izgovarao je samo: mama, baba, dede. Do danas izgovara i nana, ne, ajde.
 Najviše se igra s loptom, voli stvari koje se koturaju, obrću, okreću. Također se igra sa svim drugim igračkama. 
 Mene brine to što još uvijek ne pokazuje prstom, nego me uzme za ruku i odvede do željene stvari. Ne hvata ništa palcem i kažiprstom već spoji sve prstiće i uzme što želi. Nema poteškoća sa nošenjem stvari.
 Sljedeća stvar koja me brine je to da ne odgovara na naredbe „donesi mami to i to”. A kada mu se kaže „dođi ovdje”, „nemoj”, „siđi dolje” i slično, to posluša. 
 Kad ga se pita „Gdje je mama?”, on jednostavno samo gleda i šuti, a kad vidi određenu osobu npr. mene, odmah zove „mama, mama”.
</para>
<para>
 Kada je imao 15 mjeseci često je lupao rukicama dlan o dlan i vodili smo ga kod neuropedijatra i potvrdio je da je neautističan. To pljeskanje je prestalo nakon mjesec dana.
</para>
<para>
 Stalno nešto mrmlja, galami, kao da pokušava govoriti. Ponekad načujem koju riječ, ali to više kasnije ne ponavlja.
</para>
<para>
 Kad je žedan neće se sam napiti vode iz flašice nego je donese meni da mu ja dam. Pokušavam njegovim rukama staviti flašicu u usta, a on kao da se boji. Odmah plače i otima ruke. Tako se događa sa svim stvarima koje mu ja nudim da uzme.
 Jednostavno što god mu se nudi on neće, kao da nije zainteresiran. Okrene se i uzme nešto što on želi.
 Molim Vas za vaš savjet.
 Hvala Vam unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada opisujete razvoj svog djeteta, ono što izaziva posebnu pažnju je igra za koju kažete da je vezana uz rotirajuće predmete i loptu koja se također vrti. Potrebno je ustanoviti na koji se način igra s ostalim igračkama. Da li je takva igra funkcionalna ili stereotipna?</para>
<para>Iz opisa komunikacijskih vještina stječe se dojam nedovoljnog razumijevanja govora (vaše dijete ne slijedi vaše jednostavne upute i naredbe) pa bi trebalo ustanoviti pozadinu kašnjenja u razvoju govora. Izostanak pokazne geste također je jedan od upozoravajućih znakova kao i izostanak pincetnog hvata (hvat palca i kažiprsta). „Strah“ od hvatanja nekih predmeta može biti zbog taktilne preosjetljivosti, što bi ukazivalo na poteškoće senzorne integracije.</para>
<para>Stoga Vam savjetujem da obavite defektološku procjenu razvoja djeteta koja će dati odgovore na Vaša pitanja. U ovoj ranoj dobi možete mnogo toga korigirati i razviti odgovarajućom stimulacijom razvoja pa stoga nemojte čekati da se stvari poprave same od sebe.</para>

Ima li moj sin razvojnih i jezičnih poteškoća? Poštovanje. Imam sina od 22 mjeseca. Mislim da ima problema s komunikacijom. Situacija je sljedeća.
Sve je išlo normalno svojim redoslijedom. 
   Sve je išlo normalno svojim redoslijedom S 8 mjeseci je prosjedio, s 10 propuzao, a s 13 samostalno prohodao. Prije navršene godine dana izgovarao je samo: mama, baba, dede. Do danas izgovara i nana, ne, ajde.
   Najviše se igra s loptom, voli stvari koje se koturaju, obrću, okreću. Također se igra sa svim drugim igračkama. 
   Mene brine to što još uvijek ne pokazuje prstom, nego me uzme za ruku i odvede do željene stvari. Ne hvata ništa palcem i kažiprstom već spoji sve prstiće i uzme što želi. Nema poteškoća sa nošenjem stvari.
   Sljedeća stvar koja me brine je to da ne odgovara na naredbe „donesi mami to i to”. A kada mu se kaže „dođi ovdje”, „nemoj”, „siđi dolje” i slično, to posluša. 
   Kad ga se pita „Gdje je mama?”, on jednostavno samo gleda i šuti, a kad vidi određenu osobu npr. mene, odmah zove „mama, mama”.


   Kada je imao 15 mjeseci često je lupao rukicama dlan o dlan i vodili smo ga kod neuropedijatra i potvrdio je da je neautističan. To pljeskanje je prestalo nakon mjesec dana.


   Stalno nešto mrmlja, galami, kao da pokušava govoriti. Ponekad načujem koju riječ, ali to više kasnije ne ponavlja.


   Kad je žedan neće se sam napiti vode iz flašice nego je donese meni da mu ja dam. Pokušavam njegovim rukama staviti flašicu u usta, a on kao da se boji. Odmah plače i otima ruke. Tako se događa sa svim stvarima koje mu ja nudim da uzme.
   Jednostavno što god mu se nudi on neće, kao da nije zainteresiran. Okrene se i uzme nešto što on želi.
   Molim Vas za vaš savjet.
   Hvala Vam unaprijed.

Poštovana,
kada opisujete razvoj svog djeteta, ono što izaziva posebnu pažnju je igra za koju kažete da je vezana uz rotirajuće predmete i loptu koja se također vrti. Potrebno je ustanoviti na koji se način igra s ostalim igračkama. Da li je takva igra funkcionalna ili stereotipna?
Iz opisa komunikacijskih vještina stječe se dojam nedovoljnog razumijevanja govora (vaše dijete ne slijedi vaše jednostavne upute i naredbe) pa bi trebalo ustanoviti pozadinu kašnjenja u razvoju govora. Izostanak pokazne geste također je jedan od upozoravajućih znakova kao i izostanak pincetnog hvata (hvat palca i kažiprsta). „Strah“ od hvatanja nekih predmeta može biti zbog taktilne preosjetljivosti, što bi ukazivalo na poteškoće senzorne integracije.
Stoga Vam savjetujem da obavite defektološku procjenu razvoja djeteta koja će dati odgovore na Vaša pitanja. U ovoj ranoj dobi možete mnogo toga korigirati i razviti odgovarajućom stimulacijom razvoja pa stoga nemojte čekati da se stvari poprave same od sebe. Klinfo.hr 

Ima li moj sin razvojnih i jezičnih poteškoća?

<para>
 Hranjenje je sve do sada išlo bez problema, ali zadnjih 15 dana je borba pred svaki obrok osim noćnog. Spava noću od 21 do 3 sata, pa jede 200 ml i spava do 7 ili 8 ujutro. Do sada je u svakom obroku jeo između 160 i 200 ml. Ima 5 obroka u 24 h. Nema osipa, stolica je zlatno zelena oduvijek. 
</para>
<para>
 Koristimo Omnio pandu za grčeve i nema ih dok je na Pandi. Problem je što svaki obrok ima u razmacima od 3,5 do 4 sata, ali uz ogromnu borbu da pojede. Probali smo flašice na 2 rupice ali halapljivo jede pa smo se vratili na jednu rupicu. Jako slini ali nema zubića na vidiku. Ne znam je li to prolazna faza ili mu nešto smeta. Ima crvenilo ispod vrata koji mažemo i pazimo, ali mislim da je uzrok samo trljanje kože o koži u naborima. Imamo kontrolu za 10 dana ali me zanima vaše mišljenje oko borbe s hranom. Probala sam i skratiti raspored pa mu davati manje. Svejedno odbija. Na kraju svakog dana smo između 850 i 950 ml pojedenog mlijeka. Molim vas savjet i unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte ipak možda s većom rupicom na dudi ako tako bolje jede. Možda je prolazna faza. No ako se isto nastavlja i dalje smanjuje obroke, a pogotovo ako se koža pogoršava treba razmotriti alergiju na kravlje mlijeko kao razlog. No , u tom slučaju se prvo javite svom pedijatru koji će procijeniti treba li bebu dalje slati specijalistu gastroenterologu.</para>

Zašto beba od tri mjeseca odbija bočicu i svaki obrok je borba? Poštovani, molim za savjet. Beba ima puna tri mjeseca, 64 cm i mislim oko 7.500 g. Na zadnjoj kontroli je imao oko 6600 prije mjesec dana. Rođen je u terminu s 55 cm i 3540 g. 
    Hranjenje je sve do sada išlo bez problema, ali zadnjih 15 dana je borba pred svaki obrok osim noćnog. Spava noću od 21 do 3 sata, pa jede 200 ml i spava do 7 ili 8 ujutro. Do sada je u svakom obroku jeo između 160 i 200 ml. Ima 5 obroka u 24 h. Nema osipa, stolica je zlatno zelena oduvijek. 


   Koristimo Omnio pandu za grčeve i nema ih dok je na Pandi. Problem je što svaki obrok ima u razmacima od 3,5 do 4 sata, ali uz ogromnu borbu da pojede. Probali smo flašice na 2 rupice ali halapljivo jede pa smo se vratili na jednu rupicu. Jako slini ali nema zubića na vidiku. Ne znam je li to prolazna faza ili mu nešto smeta. Ima crvenilo ispod vrata koji mažemo i pazimo, ali mislim da je uzrok samo trljanje kože o koži u naborima. Imamo kontrolu za 10 dana ali me zanima vaše mišljenje oko borbe s hranom. Probala sam i skratiti raspored pa mu davati manje. Svejedno odbija. Na kraju svakog dana smo između 850 i 950 ml pojedenog mlijeka. Molim vas savjet i unaprijed hvala.

Poštovana,
pokušajte ipak možda s većom rupicom na dudi ako tako bolje jede. Možda je prolazna faza. No ako se isto nastavlja i dalje smanjuje obroke, a pogotovo ako se koža pogoršava treba razmotriti alergiju na kravlje mlijeko kao razlog. No , u tom slučaju se prvo javite svom pedijatru koji će procijeniti treba li bebu dalje slati specijalistu gastroenterologu. Klinfo.hr 

Zašto beba od tri mjeseca odbija bočicu i svaki obrok je borba?

<para>
 Čak smo i čaj od koromača probali. Ali ne pomaže ništa. Ima grčeve skoro nakon svakog dojenja. Jedino se može smiriti i spavati na rukama. Malo vremena što uspije zaspati, nakon što se toliko umori od plakanja, proizvodi zvukove hroptanja i dosta ima nemiran san. Više ni sami ne znamo kako bi joj barem olakšali. Svjesni smo da neće nestati i da treba vremena da prođe, ali vas molimo još koji savjet kako da joj olakšamo. Teško nam je ju gledat kad jeca i plače. Hvala na odgovoru unaprijed.
 Lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>koliko vidim poduzeli ste sve što ste mogli i na taj način nastavite. To će proći i neće ostaviti tragove, nosite ju, umirujte, masirajte trbuščić u smjeru kazaljke na satu. Ono jedino što još možete pokušati je da majka koja doji, kroz 2 tjedna iz svoje prehrane eliminira kravlje mlijeko i orašaste plodove (a za to vrijeme neka majka uzima dodatak 1 gram kalcija Ca) da vidite je li uz to bolje. Ukoliko nije, vratite onda normalnu prehranu, a ako je bolje ostavite ovako te se naručite na dalje savjetovanje dječjem gastroenterologu.</para>

Kako da svome novorođenčetu olakšamo grčeve? Poštovana, imamo curicu od 25 dana. Nakon 5 dana već su počeli grčevi. Beba dobiva uredno na težini, tako da nema potrebe za adaptiranim mlijekom. Dajemo joj K2D3, biogaia i espumisan. 
    Čak smo i čaj od koromača probali. Ali ne pomaže ništa. Ima grčeve skoro nakon svakog dojenja. Jedino se može smiriti i spavati na rukama. Malo vremena što uspije zaspati, nakon što se toliko umori od plakanja, proizvodi zvukove hroptanja i dosta ima nemiran san. Više ni sami ne znamo kako bi joj barem olakšali. Svjesni smo da neće nestati i da treba vremena da prođe, ali vas molimo još koji savjet kako da joj olakšamo. Teško nam je ju gledat kad jeca i plače. Hvala na odgovoru unaprijed.
   Lp

Poštovana,
koliko vidim poduzeli ste sve što ste mogli i na taj način nastavite. To će proći i neće ostaviti tragove, nosite ju, umirujte, masirajte trbuščić u smjeru kazaljke na satu. Ono jedino što još možete pokušati je da majka koja doji, kroz 2 tjedna iz svoje prehrane eliminira kravlje mlijeko i orašaste plodove (a za to vrijeme neka majka uzima dodatak 1 gram kalcija Ca) da vidite je li uz to bolje. Ukoliko nije, vratite onda normalnu prehranu, a ako je bolje ostavite ovako te se naručite na dalje savjetovanje dječjem gastroenterologu. Klinfo.hr 

Kako da svome novorođenčetu olakšamo grčeve?

<para>
 To vam ovako izgleda: kupanje oko 20 ili 21 sat, potom zaspi na flašici i spava do 23 sata nekad i do ponoći. Nakon toga se razbudi, jede ako je gladna, a ako nije tada nastupa tulum. To vam je dugi plač, ne može se smiriti, bori se da ne zaspi. Znači umorna je ali ne želi spavati. Molim vas savjet. LP
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>to su faze, obično kratko potraju. Bitno je imati mirnu atmosferu i ne paliti svjetlo kao i ne poticati bebu na igru. U slučaju da se stanje ne popravlja i da ne spava noću kroz duži period, preporučujem pregled neuropedijatra koji se bavi poremećajima spavanja.</para>

Je li normalno da se beba od 6 tjedana oko ponoći razbudi i ne želi više zaspati? Poštovani, imamo bebu staru mjesec i pol dana. Sad nisam sigurna da li je to problem ili je u toj dobi normalno da beba ne spava po noći. 
    To vam ovako izgleda: kupanje oko 20 ili 21 sat, potom zaspi na flašici i spava do 23 sata nekad i do ponoći. Nakon toga se razbudi, jede ako je gladna, a ako nije tada nastupa tulum. To vam je dugi plač, ne može se smiriti, bori se da ne zaspi. Znači umorna je ali ne želi spavati. Molim vas savjet. LP

Poštovani,
to su faze, obično kratko potraju. Bitno je imati mirnu atmosferu i ne paliti svjetlo kao i ne poticati bebu na igru. U slučaju da se stanje ne popravlja i da ne spava noću kroz duži period, preporučujem pregled neuropedijatra koji se bavi poremećajima spavanja. Klinfo.hr 

Je li normalno da se beba od 6 tjedana oko ponoći razbudi i ne želi više zaspati?

<para>
 Je li mi savjetujete cijepljenje Prevenarom 13 protiv pneumokoka? I koliko bi on doza trebao primiti? Hvala
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>to se cjepivo svakako preporučuje. U toj dobi ide u jednoj dozi.</para>

Od kad je krenuo u vrtić, dječak je stalno bolestan. Da li ga cijepiti Prevenarom? Pozdrav, imam dijete od 3,5 godine. U 9. mjesecu je krenuo u vrtić i od tada je imao tri upale grla, dva puta je bio streptokok, jednu upalu pluća i dva bronhitisa. Do 1.1. je popio 5 antibiotika. 
    Je li mi savjetujete cijepljenje Prevenarom 13 protiv pneumokoka? I koliko bi on doza trebao primiti? Hvala

Poštovani,
to se cjepivo svakako preporučuje. U toj dobi ide u jednoj dozi. Klinfo.hr 

Od kad je krenuo u vrtić, dječak je stalno bolestan. Da li ga cijepiti Prevenarom?

<para>
 Postaje nam sve teže boriti se s njezinim ispadima ljutnje, bijesa, vječnim izjavama "neću", "ne mogu" i sl. jer kako ona raste i skuplja iskustva od drugih, npr. u vrtiću, proširuje vokabular, tako svakim danom ima sve više ideja kako natjerati vodu na svoj mlin. Teška je za jelo, na igralištu uvijek protestira kad treba ići kući, plače čak i kad joj prijateljica odlazi, iako zna da će se vidjeti sutradan ponovno. 
</para>
<para>
 Ne želi u krevet, ne želi oprati zube, ne želi ustati, ne želi se obući sama itd. Sve to ona na kraju odradi, ali uz puuuuno pregovaranja i muke, često i uz puno suza i urlanja. Trudimo se pristupati joj mirno i objašnjavati kroz knjige ili igru kako se treba ponašati, gdje je pogriješila i sl. I ona sve to i sama priča i zna (npr. kad čitamo dječji bonton) ali i dalje je uporna da bude po njezinom. Pokušavamo s kaznama, npr. nema niti jednog crtića ako ne pojede/pospremi/dijeli i slično. Pokušavali smo uvesti stolicu za hlađenje, odlazak u sobu. Sve to ona odradi u suzama, razgovaramo nakon toga gdje je pogriješila, ispriča se, ali jako malo joj treba da nastavi sa svojim prkosom. 
</para>
<para>
 Trenutno smo u fazi da nakon plača zbog kazne pokušava pregovarati (i to vrlo vješto) o tome što želi ili na koji način to želi. Kroz igru uloga, na primjer s lutkama zna ponavljati naše diskusije i razgovore o ponašanju. Lutkice mama i dijete razgovaraju zašto dijete ne želi pojesti ručak. To mi govori da je svjesna svojih postupaka i posljedica, zapravo me na trenutke zadivi kako sve razumije ali i dalje gura po svom. Pokušavala sam joj sakriti omiljene igračke. Ona se pomirila s tim i ne pita za njih. Zabranila sam crtiće, no ona može biti bez njih dokle god treba, ali će povremeno protestirati suzama i urlanjem. Pokušavali smo nagraditi lijepo ponašanje, svašta smo pokušavali ali ona i dalje po svom. Često se igramo zajedno, crtamo, čitamo ali ako nešto što ona predloži da radimo ne može biti odmah, ona protestira. 
</para>
<para>
 Nedavno je na televiziji bio film u kojem je neka djevojka uzela stvari i pobjegla od kuće. Ona se u tom trenu igrala ali je očito popratila scene pa me ispitivala zašto je cura otišla. Objasnila sam joj da je to jako opasno i da to nije smjela napraviti, da će joj roditelji biti jako zabrinuti. I ona se složila sa mnom, lijepo smo popričale. Sljedeći dan je, nakon što joj nisam htjela dati slatkiš jer nije pojela ručak do kraja, skupila par stvarčica u ruksak i rekla da ona odlazi. To me jako zabrinulo, jer ako već sad u igri radi nešto što zna da ne smije i zna kakve mogu biti posljedice, što me čeka kasnije?
</para>
<para>
 Ima i malu sestru koju obožava, ne bi rekla da to ima neke veze s njezinim rođenjem, budući da se tako ponašala i ranije. Ne znam da li sam uspjela objasniti situaciju, imam osjećaj da kako je veća to postaje problematičnija i strah me što nam budućnost nosi.
</para>
<para>Drama mama,</para>
<para>drago mi je pročitati što se sa svojom djevojčicom često zajedno igrate, crtate i čitate. Provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom je nešto što svakom djetetu treba. Također, vidljivo je koliko se puno trudite oko svoje djevojčice time što ste do sada pokušali razne odgojne metode (poput objašnjavanja, nagrađivanja lijepog ponašanja, kazne i druge) kako biste joj pomogli. To je samo jedan od pokazatelja Vaše ljubavi i koliko Vam je stalo do nje. Jako mi je drago što niste odustali te što i dalje tražite način kako joj najbolje pristupiti.</para>
<para>Sasvim je normalno što osjećate strah, pa možda i frustraciju kada prilikom odgoja pokušavate razne odgojne metode, a smatrate da niti jedna odgojna metoda, barem trenutno, nije djelotvorna. Roditeljstvo ima raznih izazova, i ponekad može doista biti iscrpljujuće, frustrirajuće, teško...</para>
<para>Spominjali ste u više navrata kako djevojčica zna biti u otporu. Otpor može često biti povezan s borbom za moć, a to je nešto što bi svakako bilo dobro izbjeći. Što mislite o tome da sljedeći put pokušate s empatičkim reflektiranjem prilikom neke aktivnosti? Primjerice, na igralištu dok ne želi ići kući, pokušajte s rečenicom „Vidim da si tužna/ljuta/frustrirana (imenujte emociju kako se osjeća) zato što sada idemo doma.“ Ako treba, ponovite je nekoliko puta na drugačiji, kreativan način dok ne primijetite da Vas djevojčica zaista čuje i osjeti. Na taj način Vaša će djevojčica dobiti dojam da je razumijete, da ste ovdje za nju, te se tako emocionalno umiriti, što joj jača kapacitete za upravljanjem vlastitim ponašanjem.</para>
<para>Spomenuli ste kako kćerka razumije pravila i zna procijeniti gdje se nalaze njene granice. Bitno je istaknuti kako djeca, kao i odrasli, prilikom jakog emocionalnog uzbuđenja ne mogu u potpunosti upravljati svojim ponašanjem. Emocije nas jednostavno preplave i preuzmu kontrolu nad našim ponašanjem. U slučaju Vašeg djeteta, ona se pobuđuje u prilikama kada osjeti granicu (kada treba ići u krevet, prati zube, ustati ujutro, obuće se i slično) i u tim trenucima ona nema kapaciteta ponašati se „racionalno“ i „razborito“. Zato je važno baš u tim trenucima pokušati je umiriti i razumjeti kako bi „racionalni“ dio mozga mogao doći do izražaja (od „emocionalnog“).</para>
<para>Pokušajte svakodnevno empatičko reflektirati svojoj djevojčici. Primjerice, dok je još u krevetu, recite joj „Vidim da bi još spavala, ali idemo u vrtić“ ili „Činiš mi se baš umornom, ali sada je vrijeme za vrtić“. Odaberite jedan dio dana kada se možete fokusirati samo na nju i reflektirajte sve što vidite da kćerka radi, osjeća, želi. Pratite kako će reagirati.</para>
<para>Kako mogu iščitati iz Vaših opisa ponašanja djevojčice, čini mi se da je ona prema temperamentu vrlo uporna. Rečenice koje mogu pomoći kod djece s takvim temperamentom su sljedeće: „Znam da ne voliš kada ti netko kaže da prestaneš s igrom. Sada je vrijeme da se prestaneš igrati jer je vrijeme ručka. Možeš izabrati da sama ideš prati rukice ili ćemo zajedno.“ (Kod izbora je važno da bude nešto što je djetetu zanimljivo, a Vama i djetetu prihvatljivo) ili „Vidim da ti je teško i da se ljutiš kada ti kažem „ne“. Znam da bi željela da bude po tvom, no ovaj put je važno da poslušaš moju uputu. San je važan kako bismo rasli, odmorili se i imali snage sutra za igru (u slučaju kada ne želi ići u krevet)“. Više o upornom temperamentu možete pročitati <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Tvrdoglavo-dijete">ovdje</ulink> ili u knjizi Tatjane Gjurković: Terapija igrom.</para>
<para>Ako budete imali dodatnih pitanja ili nedoumica, slobodno nam se javite kako bismo detaljnije popričali o Vašoj djevojčici i zajedno došli do rješenja koje Vama i Vašoj djevojčici najbolje odgovara.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i ljubavi u daljnjem razvoju Vaše djevojčice i Vas.</para>

Kako odrasta, naša kćerka je sve "teža" i problematičnija. Bojim se budućnosti Poštovani, imam djevojčicu koja uskoro puni 5 godina. Od rođenja je jako temperamentna i svojeglava, puna energije ali istovremeno i jako osjećajna. 
    Postaje nam sve teže boriti se s njezinim ispadima ljutnje, bijesa, vječnim izjavama "neću", "ne mogu" i sl. jer kako ona raste i skuplja iskustva od drugih, npr. u vrtiću, proširuje vokabular, tako svakim danom ima sve više ideja kako natjerati vodu na svoj mlin. Teška je za jelo, na igralištu uvijek protestira kad treba ići kući, plače čak i kad joj prijateljica odlazi, iako zna da će se vidjeti sutradan ponovno. 


   Ne želi u krevet, ne želi oprati zube, ne želi ustati, ne želi se obući sama itd. Sve to ona na kraju odradi, ali uz puuuuno pregovaranja i muke, često i uz puno suza i urlanja. Trudimo se pristupati joj mirno i objašnjavati kroz knjige ili igru kako se treba ponašati, gdje je pogriješila i sl. I ona sve to i sama priča i zna (npr. kad čitamo dječji bonton) ali i dalje je uporna da bude po njezinom. Pokušavamo s kaznama, npr. nema niti jednog crtića ako ne pojede/pospremi/dijeli i slično. Pokušavali smo uvesti stolicu za hlađenje, odlazak u sobu. Sve to ona odradi u suzama, razgovaramo nakon toga gdje je pogriješila, ispriča se, ali jako malo joj treba da nastavi sa svojim prkosom. 


   Trenutno smo u fazi da nakon plača zbog kazne pokušava pregovarati (i to vrlo vješto) o tome što želi ili na koji način to želi. Kroz igru uloga, na primjer s lutkama zna ponavljati naše diskusije i razgovore o ponašanju. Lutkice mama i dijete razgovaraju zašto dijete ne želi pojesti ručak. To mi govori da je svjesna svojih postupaka i posljedica, zapravo me na trenutke zadivi kako sve razumije ali i dalje gura po svom. Pokušavala sam joj sakriti omiljene igračke. Ona se pomirila s tim i ne pita za njih. Zabranila sam crtiće, no ona može biti bez njih dokle god treba, ali će povremeno protestirati suzama i urlanjem. Pokušavali smo nagraditi lijepo ponašanje, svašta smo pokušavali ali ona i dalje po svom. Često se igramo zajedno, crtamo, čitamo ali ako nešto što ona predloži da radimo ne može biti odmah, ona protestira. 


   Nedavno je na televiziji bio film u kojem je neka djevojka uzela stvari i pobjegla od kuće. Ona se u tom trenu igrala ali je očito popratila scene pa me ispitivala zašto je cura otišla. Objasnila sam joj da je to jako opasno i da to nije smjela napraviti, da će joj roditelji biti jako zabrinuti. I ona se složila sa mnom, lijepo smo popričale. Sljedeći dan je, nakon što joj nisam htjela dati slatkiš jer nije pojela ručak do kraja, skupila par stvarčica u ruksak i rekla da ona odlazi. To me jako zabrinulo, jer ako već sad u igri radi nešto što zna da ne smije i zna kakve mogu biti posljedice, što me čeka kasnije?


   Ima i malu sestru koju obožava, ne bi rekla da to ima neke veze s njezinim rođenjem, budući da se tako ponašala i ranije. Ne znam da li sam uspjela objasniti situaciju, imam osjećaj da kako je veća to postaje problematičnija i strah me što nam budućnost nosi.

Drama mama,
drago mi je pročitati što se sa svojom djevojčicom često zajedno igrate, crtate i čitate. Provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom je nešto što svakom djetetu treba. Također, vidljivo je koliko se puno trudite oko svoje djevojčice time što ste do sada pokušali razne odgojne metode (poput objašnjavanja, nagrađivanja lijepog ponašanja, kazne i druge) kako biste joj pomogli. To je samo jedan od pokazatelja Vaše ljubavi i koliko Vam je stalo do nje. Jako mi je drago što niste odustali te što i dalje tražite način kako joj najbolje pristupiti.
Sasvim je normalno što osjećate strah, pa možda i frustraciju kada prilikom odgoja pokušavate razne odgojne metode, a smatrate da niti jedna odgojna metoda, barem trenutno, nije djelotvorna. Roditeljstvo ima raznih izazova, i ponekad može doista biti iscrpljujuće, frustrirajuće, teško...
Spominjali ste u više navrata kako djevojčica zna biti u otporu. Otpor može često biti povezan s borbom za moć, a to je nešto što bi svakako bilo dobro izbjeći. Što mislite o tome da sljedeći put pokušate s empatičkim reflektiranjem prilikom neke aktivnosti? Primjerice, na igralištu dok ne želi ići kući, pokušajte s rečenicom „Vidim da si tužna/ljuta/frustrirana (imenujte emociju kako se osjeća) zato što sada idemo doma.“ Ako treba, ponovite je nekoliko puta na drugačiji, kreativan način dok ne primijetite da Vas djevojčica zaista čuje i osjeti. Na taj način Vaša će djevojčica dobiti dojam da je razumijete, da ste ovdje za nju, te se tako emocionalno umiriti, što joj jača kapacitete za upravljanjem vlastitim ponašanjem.
Spomenuli ste kako kćerka razumije pravila i zna procijeniti gdje se nalaze njene granice. Bitno je istaknuti kako djeca, kao i odrasli, prilikom jakog emocionalnog uzbuđenja ne mogu u potpunosti upravljati svojim ponašanjem. Emocije nas jednostavno preplave i preuzmu kontrolu nad našim ponašanjem. U slučaju Vašeg djeteta, ona se pobuđuje u prilikama kada osjeti granicu (kada treba ići u krevet, prati zube, ustati ujutro, obuće se i slično) i u tim trenucima ona nema kapaciteta ponašati se „racionalno“ i „razborito“. Zato je važno baš u tim trenucima pokušati je umiriti i razumjeti kako bi „racionalni“ dio mozga mogao doći do izražaja (od „emocionalnog“).
Pokušajte svakodnevno empatičko reflektirati svojoj djevojčici. Primjerice, dok je još u krevetu, recite joj „Vidim da bi još spavala, ali idemo u vrtić“ ili „Činiš mi se baš umornom, ali sada je vrijeme za vrtić“. Odaberite jedan dio dana kada se možete fokusirati samo na nju i reflektirajte sve što vidite da kćerka radi, osjeća, želi. Pratite kako će reagirati.
Kako mogu iščitati iz Vaših opisa ponašanja djevojčice, čini mi se da je ona prema temperamentu vrlo uporna. Rečenice koje mogu pomoći kod djece s takvim temperamentom su sljedeće: „Znam da ne voliš kada ti netko kaže da prestaneš s igrom. Sada je vrijeme da se prestaneš igrati jer je vrijeme ručka. Možeš izabrati da sama ideš prati rukice ili ćemo zajedno.“ (Kod izbora je važno da bude nešto što je djetetu zanimljivo, a Vama i djetetu prihvatljivo) ili „Vidim da ti je teško i da se ljutiš kada ti kažem „ne“. Znam da bi željela da bude po tvom, no ovaj put je važno da poslušaš moju uputu. San je važan kako bismo rasli, odmorili se i imali snage sutra za igru (u slučaju kada ne želi ići u krevet)“. Više o upornom temperamentu možete pročitati ovdje ili u knjizi Tatjane Gjurković: Terapija igrom.
Ako budete imali dodatnih pitanja ili nedoumica, slobodno nam se javite kako bismo detaljnije popričali o Vašoj djevojčici i zajedno došli do rješenja koje Vama i Vašoj djevojčici najbolje odgovara.
Želim Vam puno strpljenja i ljubavi u daljnjem razvoju Vaše djevojčice i Vas. Klinfo.hr 

Kako odrasta, naša kćerka je sve "teža" i problematičnija. Bojim se budućnosti

<para>
 Voli se igrati s autima, bagerima, lego kockicama, tenkovima, vojnicima. Kad se igra s autićima, često se sudara, prevrće ih na krov, puca tenkovima, a često crta tenkove, vojne brodove i puške. Svi su ti crteži u šarenim bojama, ali najčešće je na slici i nekakva puška. 
</para>
<para>
 Sve mi je to nekako bilo čudno, ali nisam pridavala preveliku važnost tome dok danas nije došao iz vrtića kući s jednom slikom puške i čekića i jednom slikom groblja! Na slici je red grobova s križevima i nekakav čovjek na groblju. Groblje je zeleno a čovjek narančast, pokraj čovjeka je nekakva črčkarija koja bi mogla biti pas ili mačka. Pokušala sam s njim popričati o toj slici, ali primijetio je da sam se dosta uplašila pa je rekao da će tu sliku baciti. Nisam htjela navaljivati. 
</para>
<para>
 U posljednje vrijeme u našem domu ne vlada harmonija, ja i suprug često razgovaramo o problemima, ne živimo sami, s nama su još njegov stariji sin i kći, oni su tinejdžeri i s njima nemamo problema, ali ni neku komunikaciju. U biti, čak i nije loša komunikacija s obzirom na njihove godine. Naš sin nam je ipak svima u centru pažnje i bez obzira na sve on je "kućna maza", ali zabrinjavaju me njegovi agresivni crteži u zadnje vrijeme. Trebam li s njim otići kod psihologa?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se da Vas je crtež groblja, puške i čekića uznemirio i uplašio. Čest je slučaj da roditeljima bude vrlo uznemirujuće za podnijeti i teško za razumjeti takvu dječju igru (ili crteže) i njihovo značenje.</para>
<para>Ono što je važno imati na umu jest to, da za dijete igra ima simboličko značenje i ne trebamo ju shvatiti doslovce. U uzrastu oko 5. i 6. godine dječji strahovi postaju realniji pa se dijete počinje plašiti nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, nadrealnih bića i pojava i sl. Kada se dijete igra s „agresivnim“ igračkama poput tenka, puške, nekih snažnih junaka (moguće i negativnih) i slično – ono kroz tu igru postaje moćno, snažno, neustrašivo itd. i to može biti jedan od načina na koji se dijete nosi sa strahovima (kojih ne mora biti do kraja svjesno).</para>
<para>Kada je u pitanju igra s oružjem, neki roditelji iz straha od agresivnog ponašanja zabranjuju djetetu takvu igru. No, valja razlikovati agresivnu igru od agresivnog ponašanja. Agresivna igra nije isto što i agresivno ponašanje i agresivna igra neće izazvati agresivno ponašanje.</para>
<para>Agresivno ponašanje prema drugima, prema stvarima ili prema sebi, najčešće se javlja ako je dijete izloženo nekom obliku nasilja ili agresivnom ponašanju (bilo da samo gleda ili i trpi).
Agresivna je igra, s druge strane, prostor u kojemu dijete ispoljava neke impulse i to je dobar način da ih ispolji. Ako se agresija ispolji kroz igru, manje su šanse da će se ona nakupljati i potom izraziti na neki drugi način koji nije odgovarajući.</para>
<para>Kada ste uočili vlastitu uznemirenost crtežom i djetetovu reakciju na Vaš strah, dobro je što niste dalje inzistirali na razgovoru o crtežu. Djeca tog uzrasta još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje pa iz „analize“ crteža svakako ne biste mogli razumjeti što to njemu znači.</para>
<para>Spomenuli ste probleme u obitelji i izostanak harmonije te ne baš odgovarajuću komunikaciju sa suprugovom djecom. Takva situacija je također nešto što može utjecati na dijete. Pokušajte razmisliti kakve prizore susreće doma te kakvu poruku može iščitati iz njih. Čuje li samo povišene tonove ili npr. i smijeh i šalu?
Je li se u zadnje vrijeme (od kada su se javili crteži) u Vašem domu nešto značajno promijenilo?</para>
<para>Ako bi se djetetovo ponašanje promijenilo tako da postaje povučen, ili da se počne agresivno ponašati (agresivni crteži i igra NISU agresivno ponašanje; udaranje druge djece, udaranje, čupanje sebe i sl. razbijanje igračaka itd. – jesu primjeri agresivnog ponašanja) ili se jave problemi sa spavanjem, tada bi bilo dobro posjetiti stručnjaka koji bi razgovarao s djetetom i s Vama. Ako promjena u ponašanju nema, tada je vrlo vjerojatno da su igra i crteži njegov način na koji prorađuje ono što mu je u tom trenu važno proraditi.</para>

Zabrinjavaju me agresivni crteži kod mojeg 5-godišnjeg sina Poštovanje, moj sin ima 5 godina, veselo je, zdravo i radoznalo dijete, međutim u posljednje vrijeme malo me zabrinjavaju njegovi crteži i igra. 
    Voli se igrati s autima, bagerima, lego kockicama, tenkovima, vojnicima. Kad se igra s autićima, često se sudara, prevrće ih na krov, puca tenkovima, a često crta tenkove, vojne brodove i puške. Svi su ti crteži u šarenim bojama, ali najčešće je na slici i nekakva puška. 


   Sve mi je to nekako bilo čudno, ali nisam pridavala preveliku važnost tome dok danas nije došao iz vrtića kući s jednom slikom puške i čekića i jednom slikom groblja! Na slici je red grobova s križevima i nekakav čovjek na groblju. Groblje je zeleno a čovjek narančast, pokraj čovjeka je nekakva črčkarija koja bi mogla biti pas ili mačka. Pokušala sam s njim popričati o toj slici, ali primijetio je da sam se dosta uplašila pa je rekao da će tu sliku baciti. Nisam htjela navaljivati. 


   U posljednje vrijeme u našem domu ne vlada harmonija, ja i suprug često razgovaramo o problemima, ne živimo sami, s nama su još njegov stariji sin i kći, oni su tinejdžeri i s njima nemamo problema, ali ni neku komunikaciju. U biti, čak i nije loša komunikacija s obzirom na njihove godine. Naš sin nam je ipak svima u centru pažnje i bez obzira na sve on je "kućna maza", ali zabrinjavaju me njegovi agresivni crteži u zadnje vrijeme. Trebam li s njim otići kod psihologa?

Draga mama,
čini se da Vas je crtež groblja, puške i čekića uznemirio i uplašio. Čest je slučaj da roditeljima bude vrlo uznemirujuće za podnijeti i teško za razumjeti takvu dječju igru (ili crteže) i njihovo značenje.
Ono što je važno imati na umu jest to, da za dijete igra ima simboličko značenje i ne trebamo ju shvatiti doslovce. U uzrastu oko 5. i 6. godine dječji strahovi postaju realniji pa se dijete počinje plašiti nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, nadrealnih bića i pojava i sl. Kada se dijete igra s „agresivnim“ igračkama poput tenka, puške, nekih snažnih junaka (moguće i negativnih) i slično – ono kroz tu igru postaje moćno, snažno, neustrašivo itd. i to može biti jedan od načina na koji se dijete nosi sa strahovima (kojih ne mora biti do kraja svjesno).
Kada je u pitanju igra s oružjem, neki roditelji iz straha od agresivnog ponašanja zabranjuju djetetu takvu igru. No, valja razlikovati agresivnu igru od agresivnog ponašanja. Agresivna igra nije isto što i agresivno ponašanje i agresivna igra neće izazvati agresivno ponašanje.
Agresivno ponašanje prema drugima, prema stvarima ili prema sebi, najčešće se javlja ako je dijete izloženo nekom obliku nasilja ili agresivnom ponašanju (bilo da samo gleda ili i trpi).
Agresivna je igra, s druge strane, prostor u kojemu dijete ispoljava neke impulse i to je dobar način da ih ispolji. Ako se agresija ispolji kroz igru, manje su šanse da će se ona nakupljati i potom izraziti na neki drugi način koji nije odgovarajući.
Kada ste uočili vlastitu uznemirenost crtežom i djetetovu reakciju na Vaš strah, dobro je što niste dalje inzistirali na razgovoru o crtežu. Djeca tog uzrasta još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje pa iz „analize“ crteža svakako ne biste mogli razumjeti što to njemu znači.
Spomenuli ste probleme u obitelji i izostanak harmonije te ne baš odgovarajuću komunikaciju sa suprugovom djecom. Takva situacija je također nešto što može utjecati na dijete. Pokušajte razmisliti kakve prizore susreće doma te kakvu poruku može iščitati iz njih. Čuje li samo povišene tonove ili npr. i smijeh i šalu?
Je li se u zadnje vrijeme (od kada su se javili crteži) u Vašem domu nešto značajno promijenilo?
Ako bi se djetetovo ponašanje promijenilo tako da postaje povučen, ili da se počne agresivno ponašati (agresivni crteži i igra NISU agresivno ponašanje; udaranje druge djece, udaranje, čupanje sebe i sl. razbijanje igračaka itd. – jesu primjeri agresivnog ponašanja) ili se jave problemi sa spavanjem, tada bi bilo dobro posjetiti stručnjaka koji bi razgovarao s djetetom i s Vama. Ako promjena u ponašanju nema, tada je vrlo vjerojatno da su igra i crteži njegov način na koji prorađuje ono što mu je u tom trenu važno proraditi. Klinfo.hr 

Zabrinjavaju me agresivni crteži kod mojeg 5-godišnjeg sina

<para>
 Gledali su prstenje, razgovarali što će raditi kad ona završi srednju i staž, a on faks. Kako je završila srednju, zaposlila se odmah. Tada je živjela s našom drugom sestrom u stanu, dok si ne nađe nešto svoje.
</para>
<para>
 Par mjeseci kasnije, njen dečko ju je ostavio zbog druge cure koju je ubrzo nakon svega oženio. Naravno da je bila razočarana, ljuta i izbezumljena. Nakon nekog vremena, počela je vježbati, promijenila je frizuru, naravno i sve te stvari koje cure rade nakon prekida. Kraj svega toga promijenila je stav prema svemu skoro. Postala je jako drska, razbacivala se s novcem dosta dugo, izlazila van i partijala, iako to nikad nije radila. Prestala je ići u crkvu, iako joj je bilo stalo do toga prije. Sad je postala totalno drugačija osoba koju se ne smije ni pitati nešto u vezi bilo čega što je bila prije kao osoba, da se ne naljuti i ne odbrusi.
</para>
<para>
 Prije pola godine, moja sestra, njen muž i sin kupili su stan, ali je dosta manji od ovog u kojem su bili, pa je ova moja najmlađa sestra morala naći svoj stan, jer je i moj mali. Odjednom se boji biti sama. Samo gleda priliku gdje da ode, da ne bude sama u stanu. 
</para>
<para>
 Uglavnom dođe kod mene i muža, jer srednja sestra ima sina i uglavnom se ne može družiti s njom, jer je mali dosta vezan za mamu, pa njih dvije nikako da imaju vremena za sebe. Tako uglavnom kad god ne radi, dođe kod mene. I uglavnom se žali da se boji da će ostati sama, da ne želi biti sama u stanu, da se želi nekome vratiti kući i slično. I da imamo mjesta u stanu, ne želi živjeti s nama, ali svaki slobodan trenutak provodi kod nas i često prespava. 
</para>
<para>
 Ja nažalost ne radim, a moj suprug ima manju plaću nego moja sestra i često nam financijski bude nezgodno što toliko vremena provodi s nama, jer bi ona jela svakakve fine stvari, koje mi inače ne jedemo, jer nemamo novaca ni sami za to. A da ne pričam o tome kako nikako da budemo malo sami muž i ja.
</para>
<para>
 Moja seka inače ide na razgovore kod neke savjetnice/psihologinje, ne znam koliko često, ali nemam osjećaj da to pomaže. A razgovor s nama kao obitelji ne vidim da uopće pomaže. I mama i ja smo joj predložile da si nađe hobi, da nađe kakvu likovnu radionicu, jer ih u Zagrebu bar ima nekoliko, da krene u crkvu opet, jer su mladi jako aktivni što se tiče druženja, izleta i slično. Ona to uporno odbija. Shvaćamo da je depresivna, ali ju pokušavamo uvjeriti da ako si sama ne pomogne i ne počne se zanimati za nešto, da joj nitko ne može pomoći onda. 
</para>
<para>
 Prijateljica ju zove da se nađu u gradu, ali njoj se ne da ići, pa je nazvala mene da mi to kaže i da mi kaže opet kako se boji da će ostati sama do kraja života, iako shvaća da je još mlada i da je cijeli život pred njom. Stalno se dopisujemo, doslovno stalno, čak i kad radi noćne smjene, pošalje koju poruku, a kako me pati nesanica, znam odgovoriti i u sitne sate. Ali sam umorna već malo od toga. 
</para>
<para>
 Htjela bi joj pomoći, jer sam se nalazila u takvoj situaciji, ali ju ne mogu uvjeriti da sam se sama morala trgnuti da mi bude bolje. Želim biti tu za nju, ali želim i svoje slobodno vrijeme i vrijeme nasamo sa svojim mužem, pogotovo sad kad čekamo bebu. Zvala me da dođemo sutra do nje, a otišla je jučer od nas, ali sam rekla da ne mogu, jer bi trebala pripremati sobu za bebu. Možda to neću baš raditi sutra, nego ću vrijeme provesti sa mužem, ali me sad grize to što nju ostavljam samu. 
</para>
<para>
 Ne znam kako da se postavim prema cijeloj situaciji...
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čitajući Vašu poruku stalno sam razmišljala o tome koliko emocionalne teškoće osobe zapravo utječu na njenu cijelu obitelj. U Vašem slučaju, teškoće koje proživljava Vaša sestra uvelike utječu i na kvalitetu Vašeg života. Zaista je divno od Vas i Vašeg muža koliko podrške joj dajete, ali apsolutno se slažem s Vama da ne možete voditi stalnu brigu o njenoj dobrobiti.</para>
<para>Koliko god je njoj teško, ona je ipak odgovorna za svoj život i Vi joj možete biti samo jedan vid podrške u cijeloj situaciji, ali ne i osoba odgovorna za nju. Moj savjet je da kažete sestri da biste Vi voljeli popričati s njenom psihologinjom, jer se Vi ponekad ne znate postaviti u odnosu prema njoj.</para>
<para>Nemojte se bojati biti iskreni u tom razgovoru – samim time što joj priznajete da se ne znate uvijek postaviti, Vi joj dajete do znanja da brinete o njoj, ali naravno da trebate pomoć u nošenju sa cijelom situacijom. To što ne možete uvijek biti uz nju (to što imate slobodno vrijeme, ne znači da nužno možete biti s njom, sasvim je normalno da nekad želite biti sami) ne znači da ste loša sestra, već da ste svjesni da si ona ipak mora sama pomoći.</para>
<para>Stoga, da bi Vaš odnos bio kvalitetan, potražite savjet objektivne osobe koja će Vas voditi kroz tešku situaciju.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Moja sestra boji se biti sama pa se nameće i remeti moj obiteljski život Molila bih Vas za savjet... Imam mlađu sestru, sada ima 22 godine, koja je skoro 2 godine bila u vezi s jednim dečkom, s kojim je polako planirala i zaruke. 
    Gledali su prstenje, razgovarali što će raditi kad ona završi srednju i staž, a on faks. Kako je završila srednju, zaposlila se odmah. Tada je živjela s našom drugom sestrom u stanu, dok si ne nađe nešto svoje.


    Par mjeseci kasnije, njen dečko ju je ostavio zbog druge cure koju je ubrzo nakon svega oženio. Naravno da je bila razočarana, ljuta i izbezumljena. Nakon nekog vremena, počela je vježbati, promijenila je frizuru, naravno i sve te stvari koje cure rade nakon prekida. Kraj svega toga promijenila je stav prema svemu skoro. Postala je jako drska, razbacivala se s novcem dosta dugo, izlazila van i partijala, iako to nikad nije radila. Prestala je ići u crkvu, iako joj je bilo stalo do toga prije. Sad je postala totalno drugačija osoba koju se ne smije ni pitati nešto u vezi bilo čega što je bila prije kao osoba, da se ne naljuti i ne odbrusi.


   Prije pola godine, moja sestra, njen muž i sin kupili su stan, ali je dosta manji od ovog u kojem su bili, pa je ova moja najmlađa sestra morala naći svoj stan, jer je i moj mali. Odjednom se boji biti sama. Samo gleda priliku gdje da ode, da ne bude sama u stanu. 


   Uglavnom dođe kod mene i muža, jer srednja sestra ima sina i uglavnom se ne može družiti s njom, jer je mali dosta vezan za mamu, pa njih dvije nikako da imaju vremena za sebe. Tako uglavnom kad god ne radi, dođe kod mene. I uglavnom se žali da se boji da će ostati sama, da ne želi biti sama u stanu, da se želi nekome vratiti kući i slično. I da imamo mjesta u stanu, ne želi živjeti s nama, ali svaki slobodan trenutak provodi kod nas i često prespava. 


   Ja nažalost ne radim, a moj suprug ima manju plaću nego moja sestra i često nam financijski bude nezgodno što toliko vremena provodi s nama, jer bi ona jela svakakve fine stvari, koje mi inače ne jedemo, jer nemamo novaca ni sami za to. A da ne pričam o tome kako nikako da budemo malo sami muž i ja.


   Moja seka inače ide na razgovore kod neke savjetnice/psihologinje, ne znam koliko često, ali nemam osjećaj da to pomaže. A razgovor s nama kao obitelji ne vidim da uopće pomaže. I mama i ja smo joj predložile da si nađe hobi, da nađe kakvu likovnu radionicu, jer ih u Zagrebu bar ima nekoliko, da krene u crkvu opet, jer su mladi jako aktivni što se tiče druženja, izleta i slično. Ona to uporno odbija. Shvaćamo da je depresivna, ali ju pokušavamo uvjeriti da ako si sama ne pomogne i ne počne se zanimati za nešto, da joj nitko ne može pomoći onda. 


   Prijateljica ju zove da se nađu u gradu, ali njoj se ne da ići, pa je nazvala mene da mi to kaže i da mi kaže opet kako se boji da će ostati sama do kraja života, iako shvaća da je još mlada i da je cijeli život pred njom. Stalno se dopisujemo, doslovno stalno, čak i kad radi noćne smjene, pošalje koju poruku, a kako me pati nesanica, znam odgovoriti i u sitne sate. Ali sam umorna već malo od toga. 


   Htjela bi joj pomoći, jer sam se nalazila u takvoj situaciji, ali ju ne mogu uvjeriti da sam se sama morala trgnuti da mi bude bolje. Želim biti tu za nju, ali želim i svoje slobodno vrijeme i vrijeme nasamo sa svojim mužem, pogotovo sad kad čekamo bebu. Zvala me da dođemo sutra do nje, a otišla je jučer od nas, ali sam rekla da ne mogu, jer bi trebala pripremati sobu za bebu. Možda to neću baš raditi sutra, nego ću vrijeme provesti sa mužem, ali me sad grize to što nju ostavljam samu. 


   Ne znam kako da se postavim prema cijeloj situaciji...

Draga čitateljice,
čitajući Vašu poruku stalno sam razmišljala o tome koliko emocionalne teškoće osobe zapravo utječu na njenu cijelu obitelj. U Vašem slučaju, teškoće koje proživljava Vaša sestra uvelike utječu i na kvalitetu Vašeg života. Zaista je divno od Vas i Vašeg muža koliko podrške joj dajete, ali apsolutno se slažem s Vama da ne možete voditi stalnu brigu o njenoj dobrobiti.
Koliko god je njoj teško, ona je ipak odgovorna za svoj život i Vi joj možete biti samo jedan vid podrške u cijeloj situaciji, ali ne i osoba odgovorna za nju. Moj savjet je da kažete sestri da biste Vi voljeli popričati s njenom psihologinjom, jer se Vi ponekad ne znate postaviti u odnosu prema njoj.
Nemojte se bojati biti iskreni u tom razgovoru – samim time što joj priznajete da se ne znate uvijek postaviti, Vi joj dajete do znanja da brinete o njoj, ali naravno da trebate pomoć u nošenju sa cijelom situacijom. To što ne možete uvijek biti uz nju (to što imate slobodno vrijeme, ne znači da nužno možete biti s njom, sasvim je normalno da nekad želite biti sami) ne znači da ste loša sestra, već da ste svjesni da si ona ipak mora sama pomoći.
Stoga, da bi Vaš odnos bio kvalitetan, potražite savjet objektivne osobe koja će Vas voditi kroz tešku situaciju.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Moja sestra boji se biti sama pa se nameće i remeti moj obiteljski život

<para>
 Imam pitanje vezano za spolnost. Naime, nekako više volim biti u ženskom društvu nego u muškom. Zanima me je li to samo faza ili više volim ženski spol? Jer to stvarno ne želim. 
</para>
<para>
 Otkako sam doživjela panični napad potpuno sam se zatvorila u sebe. Tek sam 8. razred, možda još nije vrijeme za veze i to. U svom životu sam se samo 2 puta zaljubila u 2 osobe i to u vrtiću i u nižim razredima. Nisam nikome nikada o ovome pričala jer me strah kako će me ljudi gledati. Dugo sam se premišljala da li da vam pišem ili ne, i sad se osjećam glupo ali ok. Nadam se da ćete mi pomoći! Lp
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>nemaš se razloga osjećati glupo, sva pitanja koja se pitaš sada, na jedan ili drugi način pita se svaki adolescent u jednom periodu odrastanja. Spolnost nije mala stvar i često nije ni sasvim jednostavna te stoga nije neobično da te nekad pomalo i zbunjuje.</para>
<para>Ono što se možeš zapitati jest na koji način preferiraš žensko društvo, je li to zbog razgovora, druženja i zabave ili ti se pak djevojke više sviđaju i u fizičkom smislu. U svakom slučaju, koju god preferenciju imala, ona je sasvim normalna i prihvatljiva.</para>
<para>U ovom trenutku ne moraš se opterećivati kategorijama i time kako bi te ljudi gledali ukoliko si homoseksualne ili biseksualne orijentacije, već si dozvoli da sama sa sobom istražuješ svoje preferencije.</para>
<para>Ukoliko je to „faza“ (u smislu maštanja i propitkivanja sebe same), to je sasvim u redu, a ukoliko nije, i to je sasvim u redu. Ako ti se ipak čini da ti je trenutno svega „malo previše“, od paničnih napada, pa do svih konfuzija u spolnosti, popričaj s odraslom osobom o tome – ako postoji psiholog u tvojoj školi, možeš mu/joj se javiti za savjetovanje.</para>
<para>Nažalost, više od ovoga ne mogu ti pomoći jer nemam dovoljno informacija, ali imam potrebu ponovno naglasiti da koju god seksualnu preferenciju imaš, ona je normalna i dio tebe i ne moraš se toga sramiti niti osjećati manje vrijedno.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Imam 15 godina i bojim se da mi se sviđa ženski spol, a to ne želim Pozdrav, uskoro ću napuniti 15 godina i imam jedan problem. Nisam sigurna jesam li odabrala pravu osobu za pitanje. Ali evo ga… Ne znam kako da započnem rečenicu... 
    Imam pitanje vezano za spolnost. Naime, nekako više volim biti u ženskom društvu nego u muškom. Zanima me je li to samo faza ili više volim ženski spol? Jer to stvarno ne želim. 


   Otkako sam doživjela panični napad potpuno sam se zatvorila u sebe. Tek sam 8. razred, možda još nije vrijeme za veze i to. U svom životu sam se samo 2 puta zaljubila u 2 osobe i to u vrtiću i u nižim razredima. Nisam nikome nikada o ovome pričala jer me strah kako će me ljudi gledati. Dugo sam se premišljala da li da vam pišem ili ne, i sad se osjećam glupo ali ok. Nadam se da ćete mi pomoći! Lp

Draga čitateljice,
nemaš se razloga osjećati glupo, sva pitanja koja se pitaš sada, na jedan ili drugi način pita se svaki adolescent u jednom periodu odrastanja. Spolnost nije mala stvar i često nije ni sasvim jednostavna te stoga nije neobično da te nekad pomalo i zbunjuje.
Ono što se možeš zapitati jest na koji način preferiraš žensko društvo, je li to zbog razgovora, druženja i zabave ili ti se pak djevojke više sviđaju i u fizičkom smislu. U svakom slučaju, koju god preferenciju imala, ona je sasvim normalna i prihvatljiva.
U ovom trenutku ne moraš se opterećivati kategorijama i time kako bi te ljudi gledali ukoliko si homoseksualne ili biseksualne orijentacije, već si dozvoli da sama sa sobom istražuješ svoje preferencije.
Ukoliko je to „faza“ (u smislu maštanja i propitkivanja sebe same), to je sasvim u redu, a ukoliko nije, i to je sasvim u redu. Ako ti se ipak čini da ti je trenutno svega „malo previše“, od paničnih napada, pa do svih konfuzija u spolnosti, popričaj s odraslom osobom o tome – ako postoji psiholog u tvojoj školi, možeš mu/joj se javiti za savjetovanje.
Nažalost, više od ovoga ne mogu ti pomoći jer nemam dovoljno informacija, ali imam potrebu ponovno naglasiti da koju god seksualnu preferenciju imaš, ona je normalna i dio tebe i ne moraš se toga sramiti niti osjećati manje vrijedno.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Imam 15 godina i bojim se da mi se sviđa ženski spol, a to ne želim

<para>
 Spremni smo održavati zajednički život još neko vrijeme ukoliko bi prihvaćanje razvoda bilo lakše podnošljivo za godinu ili dvije. U kojoj mjeri dob djece određuje njihovu reakciju na razvod?
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>o temi razvoda pisali smo u više navrata, prvenstveno iz razloga što je to nešto s čime se susreće sve veći broj parova i posljedično, djece. Ono što najviše može olakšati cijeli proces jest suradnja Vas kao roditelja i zajedničko pristupanje problemu.</para>
<para>U Vašoj poruci dobila sam dojam da se oboje bojite reakcije djece i već je to dosta dobar faktor u cijeloj priči – oboje ste svjesni značaja razvoda na život djece i oboje stavljate njihovu dobrobit na prvo mjesto.</para>
<para>Međutim, prihvaćanje razvoda bit će im jednako podnošljivo sada, kao i za dvije godine, odnosno, prihvaćanje ne ovisi o samoj kronološkoj dobi, već o načinu kako se cijeli proces odvije. Ostati u braku „zbog djece“ može činiti više štete nego koristi. Savjetujem Vam da otvoreno popričate sa svojim kćerima gdje ćete im reći kako zbog određenih razloga više ne možete živjeti skupa, ali da to ni na koji način neće utjecati na Vaše osjećaje prema njima.</para>
<para>Pričajte s njima, dajte im vremena da se na to priviknu i planirajte kako će život izgledati nakon razvoda. Moguće je kako će u početku imati negativnu reakciju – ljutnju, odbijanje ili tugu – i to je normalno. Pustite da prođe vrijeme u kojem će se naviknuti na novonastalu situaciju, a tijekom kojeg će znati da imaju mogućnost pričanja s Vama kad god to požele.</para>
<para>Moguće je i da će to prihvatiti vrlo lako, jer primjećuju da Vaš odnos nije kakav bi trebao biti. Ponekad djeca vide više negoli su odrasli toga svjesni. Najvažnije je da pričate otvoreno, iskreno i bez skrivanja, kako bi i one dobile osjećaj da mogu učiniti isto to.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

U kojoj mjeri dob djece određuje njihovu reakciju na razvod? Supruga i ja dogovaramo, bez sukoba i s razumijevanjem, vrijeme i način razvoda. Imamo dvoje djece (12 i 16 godina) i bojimo se reakcije djece, pogotovo mlađe kćeri. 
    Spremni smo održavati zajednički život još neko vrijeme ukoliko bi prihvaćanje razvoda bilo lakše podnošljivo za godinu ili dvije. U kojoj mjeri dob djece određuje njihovu reakciju na razvod?

Dragi čitatelju,
o temi razvoda pisali smo u više navrata, prvenstveno iz razloga što je to nešto s čime se susreće sve veći broj parova i posljedično, djece. Ono što najviše može olakšati cijeli proces jest suradnja Vas kao roditelja i zajedničko pristupanje problemu.
U Vašoj poruci dobila sam dojam da se oboje bojite reakcije djece i već je to dosta dobar faktor u cijeloj priči – oboje ste svjesni značaja razvoda na život djece i oboje stavljate njihovu dobrobit na prvo mjesto.
Međutim, prihvaćanje razvoda bit će im jednako podnošljivo sada, kao i za dvije godine, odnosno, prihvaćanje ne ovisi o samoj kronološkoj dobi, već o načinu kako se cijeli proces odvije. Ostati u braku „zbog djece“ može činiti više štete nego koristi. Savjetujem Vam da otvoreno popričate sa svojim kćerima gdje ćete im reći kako zbog određenih razloga više ne možete živjeti skupa, ali da to ni na koji način neće utjecati na Vaše osjećaje prema njima.
Pričajte s njima, dajte im vremena da se na to priviknu i planirajte kako će život izgledati nakon razvoda. Moguće je kako će u početku imati negativnu reakciju – ljutnju, odbijanje ili tugu – i to je normalno. Pustite da prođe vrijeme u kojem će se naviknuti na novonastalu situaciju, a tijekom kojeg će znati da imaju mogućnost pričanja s Vama kad god to požele.
Moguće je i da će to prihvatiti vrlo lako, jer primjećuju da Vaš odnos nije kakav bi trebao biti. Ponekad djeca vide više negoli su odrasli toga svjesni. Najvažnije je da pričate otvoreno, iskreno i bez skrivanja, kako bi i one dobile osjećaj da mogu učiniti isto to.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

U kojoj mjeri dob djece određuje njihovu reakciju na razvod?

<para>
 Ovaj problem se javlja jedino kada vadim krv i kada vidim neku drugu osobu kako krvari. 
</para>
<para>
 Nemam problema s vlastitim povredama i vlastitim krvarenjem, bez obzira na količinu krv (pod uvjetom da je moja krv). Da li da posjetim psihologa ili da probam riješiti problem kroz neki vremenski period, zato što ću u kasnijim razredima imati praksu u bolnici i ako mi preporučujete psihologa, da li da idem preko Zdravstvenog osiguranja ili da potražim pomoć od privatnog psihologa?
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>simptomi koje opisuješ spadaju u kliničku sliku specifične fobije od krvi i svakako je nešto što se rješava uz pomoć psihoterapeuta, prvenstveno kognitivno-bihevioralnog usmjerenja (o KBT-u i anksioznosti smo već dosta puta pisali, svakako pogledaj).</para>
<para>Fobije se uglavnom rješavaju vrlo efikasno i u relativno malom broju terapijskih susreta (oko 10 susreta). Ovaj tip problema možeš riješiti traženjem stručne pomoći psihologa i preko Zdravstvenog osiguranja na način da svojem liječniku opće prakse navedeš problematiku s kojom se susrećeš ili možeš potražiti stručnjaka koji radi privatno. To naravno ovisi o tvojim mogućnostima i mjestu stanovanja, a ukoliko budeš htio dodatne preporuke, slobodno se javi putem maila.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Idem u medicinsku školu, ali imam problem s tuđim krvarenjem i vađenjem krvi Dobar dan. Ja sam učenik 1. razreda Medicinske škole, a imam problem pri viđenju krvi. Kad vadim krv, obljeva me hladni znoj i ubrzo padam u nesvijest. 
    Ovaj problem se javlja jedino kada vadim krv i kada vidim neku drugu osobu kako krvari. 


   Nemam problema s vlastitim povredama i vlastitim krvarenjem, bez obzira na količinu krv (pod uvjetom da je moja krv). Da li da posjetim psihologa ili da probam riješiti problem kroz neki vremenski period, zato što ću u kasnijim razredima imati praksu u bolnici i ako mi preporučujete psihologa, da li da idem preko Zdravstvenog osiguranja ili da potražim pomoć od privatnog psihologa?

Dragi čitatelju,
simptomi koje opisuješ spadaju u kliničku sliku specifične fobije od krvi i svakako je nešto što se rješava uz pomoć psihoterapeuta, prvenstveno kognitivno-bihevioralnog usmjerenja (o KBT-u i anksioznosti smo već dosta puta pisali, svakako pogledaj).
Fobije se uglavnom rješavaju vrlo efikasno i u relativno malom broju terapijskih susreta (oko 10 susreta). Ovaj tip problema možeš riješiti traženjem stručne pomoći psihologa i preko Zdravstvenog osiguranja na način da svojem liječniku opće prakse navedeš problematiku s kojom se susrećeš ili možeš potražiti stručnjaka koji radi privatno. To naravno ovisi o tvojim mogućnostima i mjestu stanovanja, a ukoliko budeš htio dodatne preporuke, slobodno se javi putem maila.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Idem u medicinsku školu, ali imam problem s tuđim krvarenjem i vađenjem krvi

<para/>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>iako znam da ovaj odgovor možda nije ono što si htio čuti/pročitati, ja ga ipak moram napisati jer je to najtočniji odgovor na tvoje pitanje.</para>
<para>Molim te da popričaš s nekime o problemima i prijetnjama koje si doživio. To mogu biti tvoji roditelji ili stručni tim škole koji će ti pomoći u rješavanju tih situacija. Dakle, to su situacije u kojima je nužno uključiti odrasle osobe kako bi se problem riješio čim prije i što bezbolnije.</para>
<para>Nije neobično da si počeo doživljavati mučnine i bolove u trbuhu – to je način na koji ti tijelo govori da doživljavaš stres i tjeskobu i to ti je alarm da moraš nešto poduzeti.</para>
<para>Još jednom ponavljam, molim te ispričaj svoje probleme odrasloj osobi, jer se ne moraš s time sam boriti.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Od kad sam dobivao prijetnje u školi imam problem s mučninama Dobar dan, imam 14 godina i živim u Zaprešiću. Imao sam problema u školi i dobivao sam prijetnje. Od tada, kad moram ići u školu imam mučnine, bolove u trbuhu. Što da radim? 
Dragi čitatelju,
iako znam da ovaj odgovor možda nije ono što si htio čuti/pročitati, ja ga ipak moram napisati jer je to najtočniji odgovor na tvoje pitanje.
Molim te da popričaš s nekime o problemima i prijetnjama koje si doživio. To mogu biti tvoji roditelji ili stručni tim škole koji će ti pomoći u rješavanju tih situacija. Dakle, to su situacije u kojima je nužno uključiti odrasle osobe kako bi se problem riješio čim prije i što bezbolnije.
Nije neobično da si počeo doživljavati mučnine i bolove u trbuhu – to je način na koji ti tijelo govori da doživljavaš stres i tjeskobu i to ti je alarm da moraš nešto poduzeti.
Još jednom ponavljam, molim te ispričaj svoje probleme odrasloj osobi, jer se ne moraš s time sam boriti.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 