Postroll

Preroll

<para>
 Ona je dosta starija od mene, ali uvijek sam imala osjećaj kao da sam ja u biti starija sestra. Uvijek sam osjećala da sam puno zrelija od nje, ona je bila dosta neozbiljna. S druge strane, i puno sam nježnija. 
</para>
<para>
 Ona je uvijek bila prilično gruba u svom odnosu prema meni, njezine “šale” su u biti bile uvrede na moj račun, stalno je imala potrebu govoriti da nisam baš tako pametna (uvijek sam dobivala nagrade i stipendije za vrijeme školovanja). Čak mi je nakon što sam nosila aparat za zube imala potrebu reći da ne zna zašto mi svi govore da su mi sad zubi super, da su njoj potpuno bezveze i sl. Najvećim sam se dijelom upravo zbog nje što sam prije mogla odselila od doma.
</para>
<para>
 U međuvremenu sam završila fakultet, udala se, kupili smo stan i dobili dijete, a ona je uvijek bila “neuspješnija” te ju je to dosta pogađalo. Bila je osrednji učenik, nije imala ozbiljne veze, jako dugo je bila nezaposlena, a ostala je i puno duže živjeti s roditeljima. Čini mi se da ju je to jako pogađalo te je uvijek nastojala raditi ono što ja radim pa je tako nakon što sam se uselila sa sadašnjim mužem ekspresno uselila s muškarcem za kojeg je rekla da “joj nije baš nešto”. On je poprilično arogantan i hladan, samodopadan te očito puno dominantniji od nje, što se mojim roditeljima nikako ne sviđa, ali otkako je s njim, postala je nekako nježnija i dobrodušnija. 
</para>
<para>
 Otkako ne živimo skupa, ne viđamo se često, a moram priznati da ona inicira gotovo sve kontakte. Ja sam u međuvremenu dobila dijete i tako je većina pažnje obitelji otišla na mene i dijete. Moram priznati da me iznenadila odnosom prema mojoj kćeri. Uvijek je govorila da ne voli djecu i da ih ne želi imati, ali prema njoj je nekako nježna i pristupa joj s oduševljenjem te me stalno ispituje kad je može doći vidjeti. 
</para>
<para>
 Iako već dugo nije bila grozna prema meni kao nekada, u meni je i dalje taj gorak okus i ne mogu se riješiti antipatije i nepovjerenja prema njoj. Svaki put kad bih joj se do sada odlučila otvoriti i povjeriti, iznevjerila bi to povjerenje tako da joj nisam spremna ponovno vjerovati. U glavi kao da sam se pomirila s time da nemam sestru i iako mi je njena sadašnja verzija draga, ne mogu reći da prema njoj gajim emocije kao što zamišljam da inače sestre gaje jedna prema drugoj. 
</para>
<para>
 Mama mi je rekla da ona mene jako voli i da mi se želi približiti, što je možda točno, ali nisam sigurna da ja to želim. Radi roditelja ipak želim da budemo u korektnim odnosima, ali teško je povući tu granicu.
</para>
<para>
 Kao što sam spomenula ranije, uvijek je htjela stvari koje ja imam pa iako je govorila da nikada ne bi htjela imati dijete, najednom je promijenila mišljenje otkad ga ja imam te, s obzirom da već ima dosta godina, odlučila je ići na umjetnu oplodnju. Moram priznati da sam i sama bila iznenađena svojom reakcijom, ali malo me razljutila ta njena odluka. 
</para>
<para>
 Dosadilo mi je da me kopira i da samo zato što ja nešto imam ona odluči promijeniti potpuno svoja uvjerenja i način života. Osim toga, ako dobije dijete, bit ću u velikom konfliktu jer
 ne želim biti teta koja nikada ne viđa svog nećaka ili nećakinju, ali to znači da i nju moram češće viđati, a i sigurno će htjeti da se viđamo radi djece. Kao da je i to neki suludi pokušaj da se zbližimo ili da možda roditelji ponovno i njoj posvete pažnju. 
</para>
<para>
 Znam da me se ne bi trebalo ticati što ona radi sa svojim životom, ali otkako sam to saznala, uznemirena sam tom informacijom. Brinem se i kakva će majka biti jer osim prema mojoj kćeri nikada nisam vidjela da pokazuje imalo nježnosti, jako je sebična i uvijek želi da sve njoj bude podređeno. Strašno je inatljiva i duri se za svaku sitnicu, a druge bez pardona vrijeđa... 
</para>
<para>
 Brinem se da ćemo se zaista morati više viđati radi djece te da ću se ponovno uplesti u taj toksični odnos iz kojeg godinama bježim. Brinem se da će očekivati da roditelji budu potpuno posvećeni njoj i njenom djetetu te da će zanemariti moje koje se jako vezalo za njih. Možda su mi strahovi iracionalni, ali napokon sam bila zadovoljna odnosom koji imamo, a koji je korektan, ali ne pretopao i bojim se da će se sad to narušiti, a realno, odnos nam je cijeloga života na toliko klimavim nogama da ne treba puno da dođe do konflikta.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>obiteljski odnosi znaju biti zaista kompleksni i komplicirani, jer s jedne strane smo emocionalno vezani za sve ljude koji su nam blisko srodstvo, ali s druge strane to mogu biti osobe koje nama po karakteru nikako ne odgovaraju. Čini mi se kako ste Vi i Vaša sestra veoma različite osobe i reagirate na različite načine, a samim time i niste sasvim kompatibilne i vjerojatno, da niste sestre, ne biste bile prijateljice.</para>
<para>Čitajući Vašu poruku dobila sam dojam kako doživljavate velik broj briga za stvari koje se još nisu dogodile, a moguće da i neće. Sasvim je jasna Vaša skepsa oko njenih promjena u ponašanju i naravno da mišljenje temeljite i na svim prijašnjim iskustvima. Na neki način moglo bi se reći da kod nje Vi „pušete i na hladno“.</para>
<para>Međutim, niti ste Vi osoba kakva ste bili u mlađim danima, niti je ona. To ne znači da se ona sasvim promijenila (vjerojatno i nije), ali postoji mogućnost da je u nekim pogledima sazrila i uočila svoje greške. To možete saznati jedino ako s njom iskreno popričate o Vašem odnosu. Na taj način, kroz razgovor ćete moći doznati koliko se ona uistinu promijenila, a koliko je tu krivih motiva za tako velike životne odluke.</para>
<para>Također, Vi niste dužni imati blizak odnos s njom, Vi ste svoju obitelj osnovali i naravno da Vam je ona na prvom mjestu. Bilo bi lijepo i da se odnos sa sestrom uistinu produbi i postane kvalitetniji, ali ako se to i ne dogodi, sasvim je prihvatljivo da imate korektan, ne pretopao odnos. Čim osjetite da se toksičnost penje, to Vam je znak da se povučete i pobrinete za ono što Vam je prioritet – Vi sami sebi i Vaša obitelj.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Nisam sigurna želim li se zbližiti sa sestrom koja je cijeli život prema meni bila negativna Dobar dan, imam problem sa sestrom. Naime, nikada se nismo naročito dobro slagale. Sada smo već odrasle, ali nismo bliske. 
    Ona je dosta starija od mene, ali uvijek sam imala osjećaj kao da sam ja u biti starija sestra. Uvijek sam osjećala da sam puno zrelija od nje, ona je bila dosta neozbiljna. S druge strane, i puno sam nježnija. 


   Ona je uvijek bila prilično gruba u svom odnosu prema meni, njezine “šale” su u biti bile uvrede na moj račun, stalno je imala potrebu govoriti da nisam baš tako pametna (uvijek sam dobivala nagrade i stipendije za vrijeme školovanja). Čak mi je nakon što sam nosila aparat za zube imala potrebu reći da ne zna zašto mi svi govore da su mi sad zubi super, da su njoj potpuno bezveze i sl. Najvećim sam se dijelom upravo zbog nje što sam prije mogla odselila od doma.


   U međuvremenu sam završila fakultet, udala se, kupili smo stan i dobili dijete, a ona je uvijek bila “neuspješnija” te ju je to dosta pogađalo. Bila je osrednji učenik, nije imala ozbiljne veze, jako dugo je bila nezaposlena, a ostala je i puno duže živjeti s roditeljima. Čini mi se da ju je to jako pogađalo te je uvijek nastojala raditi ono što ja radim pa je tako nakon što sam se uselila sa sadašnjim mužem ekspresno uselila s muškarcem za kojeg je rekla da “joj nije baš nešto”. On je poprilično arogantan i hladan, samodopadan te očito puno dominantniji od nje, što se mojim roditeljima nikako ne sviđa, ali otkako je s njim, postala je nekako nježnija i dobrodušnija. 


   Otkako ne živimo skupa, ne viđamo se često, a moram priznati da ona inicira gotovo sve kontakte. Ja sam u međuvremenu dobila dijete i tako je većina pažnje obitelji otišla na mene i dijete. Moram priznati da me iznenadila odnosom prema mojoj kćeri. Uvijek je govorila da ne voli djecu i da ih ne želi imati, ali prema njoj je nekako nježna i pristupa joj s oduševljenjem te me stalno ispituje kad je može doći vidjeti. 


   Iako već dugo nije bila grozna prema meni kao nekada, u meni je i dalje taj gorak okus i ne mogu se riješiti antipatije i nepovjerenja prema njoj. Svaki put kad bih joj se do sada odlučila otvoriti i povjeriti, iznevjerila bi to povjerenje tako da joj nisam spremna ponovno vjerovati. U glavi kao da sam se pomirila s time da nemam sestru i iako mi je njena sadašnja verzija draga, ne mogu reći da prema njoj gajim emocije kao što zamišljam da inače sestre gaje jedna prema drugoj. 


   Mama mi je rekla da ona mene jako voli i da mi se želi približiti, što je možda točno, ali nisam sigurna da ja to želim. Radi roditelja ipak želim da budemo u korektnim odnosima, ali teško je povući tu granicu.


   Kao što sam spomenula ranije, uvijek je htjela stvari koje ja imam pa iako je govorila da nikada ne bi htjela imati dijete, najednom je promijenila mišljenje otkad ga ja imam te, s obzirom da već ima dosta godina, odlučila je ići na umjetnu oplodnju. Moram priznati da sam i sama bila iznenađena svojom reakcijom, ali malo me razljutila ta njena odluka. 


   Dosadilo mi je da me kopira i da samo zato što ja nešto imam ona odluči promijeniti potpuno svoja uvjerenja i način života. Osim toga, ako dobije dijete, bit ću u velikom konfliktu jer
   ne želim biti teta koja nikada ne viđa svog nećaka ili nećakinju, ali to znači da i nju moram češće viđati, a i sigurno će htjeti da se viđamo radi djece. Kao da je i to neki suludi pokušaj da se zbližimo ili da možda roditelji ponovno i njoj posvete pažnju. 


   Znam da me se ne bi trebalo ticati što ona radi sa svojim životom, ali otkako sam to saznala, uznemirena sam tom informacijom. Brinem se i kakva će majka biti jer osim prema mojoj kćeri nikada nisam vidjela da pokazuje imalo nježnosti, jako je sebična i uvijek želi da sve njoj bude podređeno. Strašno je inatljiva i duri se za svaku sitnicu, a druge bez pardona vrijeđa... 


   Brinem se da ćemo se zaista morati više viđati radi djece te da ću se ponovno uplesti u taj toksični odnos iz kojeg godinama bježim. Brinem se da će očekivati da roditelji budu potpuno posvećeni njoj i njenom djetetu te da će zanemariti moje koje se jako vezalo za njih. Možda su mi strahovi iracionalni, ali napokon sam bila zadovoljna odnosom koji imamo, a koji je korektan, ali ne pretopao i bojim se da će se sad to narušiti, a realno, odnos nam je cijeloga života na toliko klimavim nogama da ne treba puno da dođe do konflikta.

Draga čitateljice,
obiteljski odnosi znaju biti zaista kompleksni i komplicirani, jer s jedne strane smo emocionalno vezani za sve ljude koji su nam blisko srodstvo, ali s druge strane to mogu biti osobe koje nama po karakteru nikako ne odgovaraju. Čini mi se kako ste Vi i Vaša sestra veoma različite osobe i reagirate na različite načine, a samim time i niste sasvim kompatibilne i vjerojatno, da niste sestre, ne biste bile prijateljice.
Čitajući Vašu poruku dobila sam dojam kako doživljavate velik broj briga za stvari koje se još nisu dogodile, a moguće da i neće. Sasvim je jasna Vaša skepsa oko njenih promjena u ponašanju i naravno da mišljenje temeljite i na svim prijašnjim iskustvima. Na neki način moglo bi se reći da kod nje Vi „pušete i na hladno“.
Međutim, niti ste Vi osoba kakva ste bili u mlađim danima, niti je ona. To ne znači da se ona sasvim promijenila (vjerojatno i nije), ali postoji mogućnost da je u nekim pogledima sazrila i uočila svoje greške. To možete saznati jedino ako s njom iskreno popričate o Vašem odnosu. Na taj način, kroz razgovor ćete moći doznati koliko se ona uistinu promijenila, a koliko je tu krivih motiva za tako velike životne odluke.
Također, Vi niste dužni imati blizak odnos s njom, Vi ste svoju obitelj osnovali i naravno da Vam je ona na prvom mjestu. Bilo bi lijepo i da se odnos sa sestrom uistinu produbi i postane kvalitetniji, ali ako se to i ne dogodi, sasvim je prihvatljivo da imate korektan, ne pretopao odnos. Čim osjetite da se toksičnost penje, to Vam je znak da se povučete i pobrinete za ono što Vam je prioritet – Vi sami sebi i Vaša obitelj.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Tanja Babić Franjkić

Bolja ja

Nisam sigurna želim li se zbližiti sa sestrom koja je cijeli život prema meni bila negativna

<para>
 Ako nema mobitel kraj sebe nekim čudom, nađe drugi ekran u koji će gledati. Ne mogu doprijeti do njega. Ne doživljava što radim ili govorim. 
</para>
<para>
 Čim otvori oči ujutro, prva stvar koju gleda je mobitel. Po par puta dnevno ode na toalet, s mobitelom, i sjedi po minimalno pola sata i čita nešto na fejsu, gleda videe, igra igrice. Onda se vrati na kauč i nastavi sa svime time. Znam da bi on sam trebao shvatiti da ima taj problem, ali kad mu ukažem na to, naljuti se na mene i ponaša se kao da sam ga okrivila za ne znam što. Teško mi je natjecati se s time, ali opet, ima 33 godine. 
</para>
<para>
 Dobit će dijete uskoro. Ne znam kako da mu pokažem da ima života izvan ekrana.
</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Sve više osoba razvija svojevrsnu ovisnost o tehnologiji, a tu ovisnost možemo definirati kao pretjerano ili ekstremno korištenje uređaja (mobitela, televizije, računala) koje značajno narušava fizičko i/ili psihičko zdravlje. Kao i kod drugih oblika ovisnosti, ovisnici o tehnologiji zanemaruju svakodnevne životne navike i sustavno povećavaju vrijeme koje provode na navedenim uređajima. Eventualno dolazi do gubitka kontrole i osoba više ne može kontrolirati i ograničiti vrijeme koje provodi u korištenju uređaja.</para>
<para>Otegotna okolnost kod ove vrste ovisnosti (koja još nije službeno definirana u dijagnostičkim priručnicima) jest ta što kompletna apstinencija nije moguća – korištenje tehnologije je nužni dio svakodnevnog života.</para>
<para>Međutim, ipak je moguće osobe navesti na savjesno i kontrolirano korištenje uređaja. Pokušajte sa svojim mužem komunicirati iskreno, otvoreno i bez osuđivanja. Recite mu kako biste voljeli više kvalitetnog vremena provoditi s njime i možete li se oboje dogovoriti da pritom nemate pristup nikakvim medijima. Umjesto da naglašavate koliko Vam smeta što je on stalno na mobitelu, pokušajte ga uključiti u razne aktivnosti koje će mu skrenuti pozornost s medija – npr. šetnje, seks, razgovori, odlazak u kino i sl.</para>
<para>Ukoliko vidite da vaši pokušaji skretanja pozornosti ne uspijevaju, možete se dogovoriti da postoje dijelovi dana u kojima nije dozvoljeno nikome korištenje uređaja – to može biti za vrijeme obroka i dva sata prije spavanja. U tom vremenu bavite se jedno drugim i niti jedno ne smije koristiti uređaje. To vrijeme se sustavno može produljivati, ali za početak je bolje ne stavljati prevelike zahtjeve.</para>
<para>U svakom slučaju, pričajte iskreno s njime i bez okrivljavanja, već s jasnim izražavanjem što želite i što Vam smeta.</para>
<para>Sretno!</para>

Moj suprug opsjednut je gledanjem u mobitel i druge ekrane Dobar dan! Imam muža koji ne shvaća da ima problema s mobitelom/laptopom/televizorom. Stalno pilji u mobitel, a ponekad i tv usput. 
    Ako nema mobitel kraj sebe nekim čudom, nađe drugi ekran u koji će gledati. Ne mogu doprijeti do njega. Ne doživljava što radim ili govorim. 


   Čim otvori oči ujutro, prva stvar koju gleda je mobitel. Po par puta dnevno ode na toalet, s mobitelom, i sjedi po minimalno pola sata i čita nešto na fejsu, gleda videe, igra igrice. Onda se vrati na kauč i nastavi sa svime time. Znam da bi on sam trebao shvatiti da ima taj problem, ali kad mu ukažem na to, naljuti se na mene i ponaša se kao da sam ga okrivila za ne znam što. Teško mi je natjecati se s time, ali opet, ima 33 godine. 


   Dobit će dijete uskoro. Ne znam kako da mu pokažem da ima života izvan ekrana.

Draga čitateljice!
Sve više osoba razvija svojevrsnu ovisnost o tehnologiji, a tu ovisnost možemo definirati kao pretjerano ili ekstremno korištenje uređaja (mobitela, televizije, računala) koje značajno narušava fizičko i/ili psihičko zdravlje. Kao i kod drugih oblika ovisnosti, ovisnici o tehnologiji zanemaruju svakodnevne životne navike i sustavno povećavaju vrijeme koje provode na navedenim uređajima. Eventualno dolazi do gubitka kontrole i osoba više ne može kontrolirati i ograničiti vrijeme koje provodi u korištenju uređaja.
Otegotna okolnost kod ove vrste ovisnosti (koja još nije službeno definirana u dijagnostičkim priručnicima) jest ta što kompletna apstinencija nije moguća – korištenje tehnologije je nužni dio svakodnevnog života.
Međutim, ipak je moguće osobe navesti na savjesno i kontrolirano korištenje uređaja. Pokušajte sa svojim mužem komunicirati iskreno, otvoreno i bez osuđivanja. Recite mu kako biste voljeli više kvalitetnog vremena provoditi s njime i možete li se oboje dogovoriti da pritom nemate pristup nikakvim medijima. Umjesto da naglašavate koliko Vam smeta što je on stalno na mobitelu, pokušajte ga uključiti u razne aktivnosti koje će mu skrenuti pozornost s medija – npr. šetnje, seks, razgovori, odlazak u kino i sl.
Ukoliko vidite da vaši pokušaji skretanja pozornosti ne uspijevaju, možete se dogovoriti da postoje dijelovi dana u kojima nije dozvoljeno nikome korištenje uređaja – to može biti za vrijeme obroka i dva sata prije spavanja. U tom vremenu bavite se jedno drugim i niti jedno ne smije koristiti uređaje. To vrijeme se sustavno može produljivati, ali za početak je bolje ne stavljati prevelike zahtjeve.
U svakom slučaju, pričajte iskreno s njime i bez okrivljavanja, već s jasnim izražavanjem što želite i što Vam smeta.
Sretno! Klinfo.hr 

Moj suprug opsjednut je gledanjem u mobitel i druge ekrane

<para>
 Dojim na zahtjev i to bude većinom nekih 5 puta u danu između obroka i još nekoliko puta po noći.
</para>
<para>
 Budimo se dosta kasno, oko 9.30-10.00 sati. Prvo ide dojenje i onda oko 11 sati doručak. Rotiram svaki dan drugu vrstu žitarice s voćem, ponekad dodam u to i jogurt ili svježi sir. Oko 12.30 sati ide spavanje. Kad se probudi oko 14.30 ili 15.00 je ručak: meso/riba/žumanjak s povrćem. Do prije par dana večera nam je bila oko 19.30, povrće sa žitaricama ili palenta s jogurtom, pa kupanje i spavanje do 21.00 sat. Međutim, odlučila sam joj dodati još jedan popodnevni međuobrok. Najčešće smo tada vani pa kupim neku voćnu kašicu i to joj dam oko 17.00 sati. Mene zanima treba li poštovati razmak od 3 sata između obroka i kada se radi o međuobroku od 100-150 ml? Primijetila sam da joj je počela izostajati stolica i do 2 dana.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete sada već treba imati 5 obroka krute hrane u danu. Uobičajeno je da su obroci u razmacima od tri do tri i pol sata. Noćni podoji vam više nisu potrebni, barem što se energetskog unosa tiče.</para>

Treba li strogo poštivati razmak između obroka od 3 sata ili je u redu bebi dati međuobrok? Poštovana, možete li mi reći imamo li dobar raspored obroka i trebamo li nešto promijeniti? Moja cura ima 11 mjeseci. 
    Dojim na zahtjev i to bude većinom nekih 5 puta u danu između obroka i još nekoliko puta po noći.


   Budimo se dosta kasno, oko 9.30-10.00 sati. Prvo ide dojenje i onda oko 11 sati doručak. Rotiram svaki dan drugu vrstu žitarice s voćem, ponekad dodam u to i jogurt ili svježi sir. Oko 12.30 sati ide spavanje. Kad se probudi oko 14.30 ili 15.00 je ručak: meso/riba/žumanjak s povrćem. Do prije par dana večera nam je bila oko 19.30, povrće sa žitaricama ili palenta s jogurtom, pa kupanje i spavanje do 21.00 sat. Međutim, odlučila sam joj dodati još jedan popodnevni međuobrok. Najčešće smo tada vani pa kupim neku voćnu kašicu i to joj dam oko 17.00 sati. Mene zanima treba li poštovati razmak od 3 sata između obroka i kada se radi o međuobroku od 100-150 ml? Primijetila sam da joj je počela izostajati stolica i do 2 dana.

Poštovana,
vaše dijete sada već treba imati 5 obroka krute hrane u danu. Uobičajeno je da su obroci u razmacima od tri do tri i pol sata. Noćni podoji vam više nisu potrebni, barem što se energetskog unosa tiče. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Treba li strogo poštivati razmak između obroka od 3 sata ili je u redu bebi dati međuobrok?

<para>
 Prvi dan nije bio zainteresiran, no odmah je sljedećih dana prihvatio hranjenje na žlicu i postupno smo povećavali količinu. No zadnjih tjedan dana odbija jesti kašicu, ne želi otvoriti usta i počinje plakati. Napominjem da se radi o povrtnoj kašici koju sam mu već puno puta pripremila prije i koju je rado pojeo. Inače je dojena beba i dojen je na zahtjev. 
</para>
<para>
 U zadnje vrijeme pokušavam prorijediti dojenja jer se znalo događati da ga dojim svakih sat i pol ili dva jer se jedino tako mogao utješiti, pogotovo po noći. Pošto me brine novonastala situacija i pitam se unosi li dovoljno nutrijenata putem mog mlijeka ako odbija hranu, zamolila bi vas savjet što pokušati? Ne znam da li bi trebala uvesti još koji obrok? Jer do sada sam mu davala samo kašicu za ručak jer mi je savjetovano da se daje samo jedan obrok mjesec dana dok ga dijete ne prihvati, a onda postupno večera ili užina. Unaprijed hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete uvesti večeru koja će se sastojati od mlijeka i žitarica za dojenčad. Dijete ne dobiva više dovoljno hranjivih tvari isključivo putem majčinog mlijeka, stoga je važno da nastavite s dohranom. Pokušajte s drugačijom kašicom.</para>

Nakon početnog prihvaćanja, beba odjednom odbija jesti kašicu na početku dohrane Poštovana, sinčić mi ima 6 i pol mjeseci, prije 30-ak dana počeli smo s dohranom. 
    Prvi dan nije bio zainteresiran, no odmah je sljedećih dana prihvatio hranjenje na žlicu i postupno smo povećavali količinu. No zadnjih tjedan dana odbija jesti kašicu, ne želi otvoriti usta i počinje plakati. Napominjem da se radi o povrtnoj kašici koju sam mu već puno puta pripremila prije i koju je rado pojeo. Inače je dojena beba i dojen je na zahtjev. 


   U zadnje vrijeme pokušavam prorijediti dojenja jer se znalo događati da ga dojim svakih sat i pol ili dva jer se jedino tako mogao utješiti, pogotovo po noći. Pošto me brine novonastala situacija i pitam se unosi li dovoljno nutrijenata putem mog mlijeka ako odbija hranu, zamolila bi vas savjet što pokušati? Ne znam da li bi trebala uvesti još koji obrok? Jer do sada sam mu davala samo kašicu za ručak jer mi je savjetovano da se daje samo jedan obrok mjesec dana dok ga dijete ne prihvati, a onda postupno večera ili užina. Unaprijed hvala

Poštovana,
možete uvesti večeru koja će se sastojati od mlijeka i žitarica za dojenčad. Dijete ne dobiva više dovoljno hranjivih tvari isključivo putem majčinog mlijeka, stoga je važno da nastavite s dohranom. Pokušajte s drugačijom kašicom. Klinfo.hr 

Nakon početnog prihvaćanja, beba odjednom odbija jesti kašicu na početku dohrane

<para>
 Među nižima je i sitnijima u vrtiću, ali jede normalno, sve vrste namirnica, hranim ga zdravo bez industrijske hrane. Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>vaš dječak se nalazi u zdravim granicama za dob, ne trebate brinuti.</para>

Visina i težina dječaka od 30 mjeseci Poštovani, dječak ima 30 mjeseci, 90 cm je visok i 12 kg težak. Da li je to u redu? 
    Među nižima je i sitnijima u vrtiću, ali jede normalno, sve vrste namirnica, hranim ga zdravo bez industrijske hrane. Hvala.

Poštovani,
vaš dječak se nalazi u zdravim granicama za dob, ne trebate brinuti. Klinfo.hr 

Visina i težina dječaka od 30 mjeseci

<para>
 Pošto znam vrlo malo o samom dohranjivanju beba, jedino što znam jest da svaku novu namirnicu treba uvoditi s 3 dana razmaka te poštivati kalendar dohrane. 
</para>
<para>
 Zanima me sljedeće: koliko kašice ponuditi djetetu? Također, treba li uz kašicu uvijek dati i AD mlijeko? Koliko ml mlijeka raditi uz koju količinu kašice? Koliko vode dnevno ponuditi poslije obroka? Ako nije problem i da mi napišete neki dnevni meni koji bih davala djetetu od jutarnjeg buđenja pa do prije spavanja, npr. ujutro mlijeko 120 ml, pa 30 gr kašice voće/žitarice.. i sl. Uz sve to, vjerujem da se djetetu i razmak od hranjenja do hranjenja povećava, je li u redu ako beba traži jesti svaka 2 sata, a trebalo bi proći 3/3,30 sati? Unaprijed hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nemojte se opterećivati s količinama, dijete će pojesti koliko želi. Glavni izvor energije je i dalje mlijeko.</para>
<para>Što se tiče dnevnog ritma obroka bilo bi dobro da postepeno uvedete 5 obroka krute hrane i izbacite polako obroke samog mlijeka do prve godine života. Unos vode prilagodite djetetovim potrebama, ali pazite da unosi vodu između obroka, a ne za vrijeme obroka.</para>

Osnovne informacije o dohrani beba Poštovani, imam djevojčicu od napunjenih 6 mjeseci, na pregledima je u zlatnoj sredini po kilaži, visini, opsegu, te sam započela s upoznavanjem novih okusa putem kašica. 
    Pošto znam vrlo malo o samom dohranjivanju beba, jedino što znam jest da svaku novu namirnicu treba uvoditi s 3 dana razmaka te poštivati kalendar dohrane. 


   Zanima me sljedeće: koliko kašice ponuditi djetetu? Također, treba li uz kašicu uvijek dati i AD mlijeko? Koliko ml mlijeka raditi uz koju količinu kašice? Koliko vode dnevno ponuditi poslije obroka? Ako nije problem i da mi napišete neki dnevni meni koji bih davala djetetu od jutarnjeg buđenja pa do prije spavanja, npr. ujutro mlijeko 120 ml, pa 30 gr kašice voće/žitarice.. i sl. Uz sve to, vjerujem da se djetetu i razmak od hranjenja do hranjenja povećava, je li u redu ako beba traži jesti svaka 2 sata, a trebalo bi proći 3/3,30 sati? Unaprijed hvala

Poštovana,
nemojte se opterećivati s količinama, dijete će pojesti koliko želi. Glavni izvor energije je i dalje mlijeko.
Što se tiče dnevnog ritma obroka bilo bi dobro da postepeno uvedete 5 obroka krute hrane i izbacite polako obroke samog mlijeka do prve godine života. Unos vode prilagodite djetetovim potrebama, ali pazite da unosi vodu između obroka, a ne za vrijeme obroka. Klinfo.hr 

Osnovne informacije o dohrani beba

<para>
 Rekla mi je da dođem za tjedan dana na vaganje i da mu dajem svaka 3 sata jesti po 90 ml. 
 Tako sam i uradila ali sam mu i hranu promijenila. Bio je na NAN-u pa sam kupila Aptamil jer su mi rekli da ima više vitamina i da bi to trebalo poboljšati ishranu i težinu.
</para>
<para>
 Tri dana je sve bilo u redu, ali sada neće nikako ni NAN, ni Aptamil. Čim vidi flašicu plače. Probala sam ga i žlicom hraniti ali samo pljuje van. Puno se smije i ne izgleda mi bolestan, ali ne može ne jesti ništa. Molim Vas recite mi što da napravim jer već ludim polako od izmišljanja kako da ga natjeram da barem nešto pojede. Čak sam i flašicu promijenila.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na ovaj način dijete može reagirati i u slučaju razvoja alergije na kravlje mlijeko. Ne znam ima li još kakvih znakova koji bi na to upućivali, poput suhe kože ili promjena na koži. Pokušajte Aptamil HA ili Nan HA. U slučaju da isto potraje, naka Vas liječnica uputi dječjem gastroenterologu.</para>

Nakon promjene AD formule, beba odjednom potpuno odbija flašicu i svako mlijeko Dobar dan. Beba ima 2 mjeseca i 6 dana. Pedijatrica mu nije htjela dati cjepivo jer je dobio samo 350 grama na kilaži. Sada ima 3750 g i 55 cm. 
   Rekla mi je da dođem za tjedan dana na vaganje i da mu dajem svaka 3 sata jesti po 90 ml. 
   Tako sam i uradila ali sam mu i hranu promijenila. Bio je na NAN-u pa sam kupila Aptamil jer su mi rekli da ima više vitamina i da bi to trebalo poboljšati ishranu i težinu.


   Tri dana je sve bilo u redu, ali sada neće nikako ni NAN, ni Aptamil. Čim vidi flašicu plače. Probala sam ga i žlicom hraniti ali samo pljuje van. Puno se smije i ne izgleda mi bolestan, ali ne može ne jesti ništa.  Molim Vas recite mi što da napravim jer već ludim polako od izmišljanja kako da ga natjeram da barem nešto pojede. Čak sam i flašicu promijenila.

Poštovana,
na ovaj način dijete može reagirati i u slučaju razvoja alergije na kravlje mlijeko. Ne znam ima li još kakvih znakova koji bi na to upućivali, poput suhe kože ili promjena na koži. Pokušajte Aptamil HA  ili Nan HA. U slučaju da isto potraje, naka Vas liječnica uputi dječjem gastroenterologu. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Nakon promjene AD formule, beba odjednom potpuno odbija flašicu i svako mlijeko

<para>
 No unazad nekoliko dana na dodir je ispod bradavice jako zaboli. Kome se obratiti za pomoć? Veliko hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>obratite se prvo svom liječniku da vidi, možda je došlo do upale koju zovemo mastitis pa će biti potreban antibiotik, a ako to nije slučaj, poželjno je napraviti i ultrazvuk dojke.</para>

Bolno mjesto na dodir ispod bradavice kod 7-godišnje curice Poštovani, dijete mi ima 7 godina i kad je bila bebica obavili smo ultrazvuk dojki jer je lijeva dojka bila malo povećana. Tada je nalaz bio u redu. 
    No unazad nekoliko dana na dodir je ispod bradavice jako zaboli. Kome se obratiti za pomoć? Veliko  hvala na odgovoru.

Poštovani,
obratite se prvo svom liječniku da vidi, možda je došlo do upale koju zovemo mastitis pa će biti potreban antibiotik, a ako to nije slučaj, poželjno je napraviti i ultrazvuk dojke. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Bolno mjesto na dodir ispod bradavice kod 7-godišnje curice

<para>
 Prva dva mjeseca uspjeli smo dojenje nadopunjavati AD mlijekom, a od 2. mjeseca starosti pije samo AD. Ima 4 ili 5 mliječnih obroka dnevno, po 200 ml. Između obroka pije vodu, a započeli smo i s dohranom koju lijepo prihvaća. Aktivna je beba i za sada ga kile ne ometaju u motoričkom razvoju. Ipak, jako nas brine to prebrzo dobivanje kila. Kako da na to utječemo? Bi li možda bilo dobro promijeniti mliječnu formulu? Ili možda napraviti nekakve pretrage?
</para>
<para>
 Hvala Vam na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca jako puno dobivaju na težini na početku, a kasnije to onda ipak stane i uspori. Što se tiče jelovnika, ne čini mi se da je išta pretjerano. Nastojte u kašaste obroke kombinirati voće i povrće. Od nalaza svakako bih sugerirala da učinite TSH tj. da se provjeri rad štitnjače.</para>

Brine me prevelika kilaža naše bebe od 5 mjeseci Poštovana, zabrinuta sam za svoju bebicu, tj. za njegovu preveliku kilažu. Naime, navršio je 5 mjeseci i ima 10.120 g, te 68,5 cm. Rođen je s 3620 g i 51 cm. 
    Prva dva mjeseca uspjeli smo dojenje nadopunjavati AD mlijekom, a od 2. mjeseca starosti pije samo AD. Ima 4 ili 5 mliječnih obroka dnevno, po 200 ml. Između obroka pije vodu, a započeli smo i s dohranom koju lijepo prihvaća. Aktivna je beba i za sada ga kile ne ometaju u motoričkom razvoju. Ipak, jako nas brine to prebrzo dobivanje kila. Kako da na to utječemo? Bi li možda bilo dobro promijeniti mliječnu formulu? Ili možda napraviti nekakve pretrage?


   Hvala Vam na odgovoru.

Poštovana,
neka djeca jako puno dobivaju na težini na početku, a kasnije to onda ipak stane i uspori. Što se tiče jelovnika, ne čini mi se da je išta pretjerano. Nastojte u kašaste obroke kombinirati voće i povrće. Od nalaza svakako bih sugerirala da učinite TSH tj. da se provjeri rad štitnjače. Klinfo.hr 

Brine me prevelika kilaža naše bebe od 5 mjeseci

<para>
 Dolaskom kući, dijete pokušava mokriti ali plače i vrišti te se mokrenje obavlja u vrlo maloj količini jedino u kadici. Svaka pelena je dosad nakon noćnog sna i popodnevnog odmora bila potpuno suha iako dijete još uvijek sisa i normalno jede i pije.
</para>
<para>
 Kako se sad već jako boji mokrenja, odgađa ga u tolikoj mjeri da nas je pedijatrica uputila na hitnu pomoć jer je mjehur bio potpuno pun i bolan.
</para>
<para>
 Tamo nam nisu znali i mogli pomoći jer nije bilo urologa, a nakon što su ga telefonski kontaktirali rekao je da je jedino moguće djetetu ugraditi kateter i da je nemogućnost mokrenja psihološke prirode jer tijekom pregleda se ipak uspio od pritiska i kroz plač malo pomokriti.
</para>
<para>
 Veoma smo zabrinuti za zdravlje mjehura i bubrega, a najviše za psihu jer liječnici tvrde da je urološki sve u redu. Strahujemo da bi kateter psihološki učinio još veću štetu, no on toliko zadržava mokraću da se bojimo da je u opasnosti.
</para>
<para>
 Molimo za savjet.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>pokušajte umiriti i utješiti dijete te se nekako s djetetom dogovoriti da redovito mokri, a na spolovilo stavljajte Garamycin mast dok je sluznica još oštećena nakon adheziolize.</para>
<para>Nekada pomažu i oblozi od kamilice ili borne vode. Ako bi i dalje kroz neki period odbijao mokriti, preporučujem pregled uz ultrazvuk bubrega i mjehura kod dječjeg nefrologa.</para>

Nakon adhezioloze dječak zadržava mokraću iz straha od boli. Što da radimo? Dječak od dvije godine je prije nekoliko dana bio na adheziolizi kod urologa što ga je prilično uplašilo jer nije korištena nikakva lokalna anestezija. 
   Dolaskom kući, dijete pokušava mokriti ali plače i vrišti te se mokrenje obavlja u vrlo maloj količini jedino u kadici. Svaka pelena je dosad nakon noćnog sna i popodnevnog odmora bila potpuno suha iako dijete još uvijek sisa i normalno jede i pije.


   Kako se sad već jako boji mokrenja, odgađa ga u tolikoj mjeri da nas je pedijatrica uputila na hitnu pomoć jer je mjehur bio potpuno pun i bolan.


   Tamo nam nisu znali i mogli pomoći jer nije bilo urologa, a nakon što su ga telefonski kontaktirali rekao je da je jedino moguće djetetu ugraditi kateter i da je nemogućnost mokrenja psihološke prirode jer tijekom pregleda se ipak uspio od pritiska i kroz plač malo pomokriti.


   Veoma smo zabrinuti za zdravlje mjehura i bubrega, a najviše za psihu jer liječnici tvrde da je urološki sve u redu. Strahujemo da bi kateter psihološki učinio još veću štetu, no on toliko zadržava mokraću da se bojimo da je u opasnosti.


   Molimo za savjet.

Poštovani,
pokušajte umiriti i utješiti dijete te se nekako s djetetom dogovoriti da redovito mokri, a na spolovilo stavljajte Garamycin mast dok je sluznica još oštećena nakon adheziolize.
Nekada pomažu i oblozi od kamilice ili borne vode. Ako bi i dalje kroz neki period odbijao mokriti, preporučujem pregled uz ultrazvuk bubrega i mjehura kod dječjeg nefrologa. Klinfo.hr 

Nakon adhezioloze dječak zadržava mokraću iz straha od boli. Što da radimo?

<para/>
<para>
 56; tu su neutrofili iznad 900 i to je u redu za tu dob ili? S time da je 5.12. imao E. coli 10 na 5, ali još nije dobio antibiotik.
</para>
<para>
 Krvna slika 30.1. nakon liječenja E. coli (cefiksim 3 ml), rota virusa i klostridije (medazol 50 mg 4 puta na dan): leukociti 6.8, a segmentirani 10.6%. To ispada malo preko 700. Za vrijeme rotavirusa neutrofili su bili 330. Smatrate li da će se povisiti njihov broj?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>krvnu sliku treba dalje pratiti nakon ovih infekcija, jer moguće je da je trenutno stanje posljedica infekata. No ako broj neutrofila neće s vremenom biti bolji ili padati, tada je potreban pregled dječjeg hematologa da se vide mogući razlozi. Nekada to mogu biti antigranulocitna protutijela koja su nastala, ali i neki drugi, no što konkretno od obrade raditi, odlučit će u tom slučaju dječji hematolog.</para>

Pojašnjenje krvne slike nakon liječenja E. coli, rotavirusa i klostridije Poštovani, beba ima 5 mjeseci. Molim Vas da mi pojasnite krvnu sliku, tj. dio vezan uz neutrofile.

5.12. leukociti su bili 9.6, a segmentirani isto 9. 

   56;  tu su neutrofili iznad 900 i to je u redu za tu dob ili? S time da je 5.12.  imao E. coli 10 na 5, ali još nije dobio antibiotik.


   Krvna slika 30.1. nakon liječenja E. coli (cefiksim 3 ml), rota virusa i klostridije (medazol 50 mg 4 puta na dan): leukociti 6.8, a segmentirani 10.6%. To ispada malo preko 700. Za vrijeme rotavirusa neutrofili su bili 330. Smatrate li da će se povisiti njihov broj?

Poštovani,
krvnu sliku treba dalje pratiti nakon ovih infekcija, jer moguće je da je trenutno stanje posljedica infekata. No ako broj neutrofila neće s vremenom biti bolji ili padati, tada je potreban pregled dječjeg hematologa da se vide mogući razlozi. Nekada to mogu biti antigranulocitna protutijela koja su nastala,  ali i neki drugi, no što konkretno od obrade raditi, odlučit će u tom slučaju dječji hematolog. Klinfo.hr 

Pojašnjenje krvne slike nakon liječenja E. coli, rotavirusa i klostridije

<para>
 Unaprijed hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaš sin dnevno treba oko 1100 ml, ali nemojte se opterećivati brojevima i dajte mu jesti onoliko koliko traži.</para>

Koliko mlijeka smije popiti 3-mjesečna beba dnevno? Poštovana, imam sina od tri mjeseca, rođen je sa 4820 g i 54 cm. Sad imamo 7800 g i 65 cm. Koliko malac dnevno smije popiti AD mlijeka? 
    Unaprijed hvala

Poštovana,
vaš sin dnevno treba oko 1100 ml, ali nemojte se opterećivati brojevima i dajte mu jesti onoliko koliko traži. Klinfo.hr 

Koliko mlijeka smije popiti 3-mjesečna beba dnevno?

<para>
 Ono što me zanima jest adaptirano mlijeko. Naime, pije Babylove 3 (230 ml) koji je od 10. mjeseca starosti i to ima jednu bočicu u noći (a nekad niti jednu ako prespava do jutra). Stoga me zanima sljedeće:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Trebamo li prelaziti na kindermilch ili da mu dajem kravlje mlijeko?
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 S obzirom na to da kreće u jaslice, nekad ujutro ne želi ništa doručkovati prije vrtića, pa je li pogrešno ako mu tada dam AD?
 </para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
 Unaprijed hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nije pogrešno da koristite adaptirano mlijeko do 2. godine života, ali bi bilo dobro da odviknete dijete od bočice. Dajte vašem dječaku mlijeko u čaši.</para>

Djetetu nakon 1. godine je bolje davati adaptirano ili kravlje mlijeko? Poštovana, dječak je navršio godinu dana, ima 3 obroka i 1-2 međuobroka dnevno. Jede nekad bolje, nekad malo slabije, ovisno kakav mu je dan te mu je uvedeno kravlje mlijeko. 
    Ono što me zanima jest adaptirano mlijeko. Naime, pije Babylove 3 (230 ml) koji je od 10. mjeseca starosti i to ima jednu bočicu u noći (a nekad niti jednu ako prespava do jutra). Stoga me zanima sljedeće:


   
      
         Trebamo li prelaziti na kindermilch ili da mu dajem kravlje mlijeko?
      
   
   
      
         S obzirom na to da kreće u jaslice, nekad ujutro ne želi ništa doručkovati prije vrtića, pa je li pogrešno ako mu tada dam AD?
      
   


   Unaprijed hvala na odgovoru!

Poštovana,
nije pogrešno da koristite adaptirano mlijeko do 2. godine života, ali bi bilo dobro da odviknete dijete od bočice. Dajte vašem dječaku mlijeko u čaši. Klinfo.hr 

Djetetu nakon 1. godine je bolje davati adaptirano ili kravlje mlijeko?

<para>
 Od istraživanja na googlu samo sam još više zbunjena. Pouzdam se u vas. Hvala vam unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne postoji hrana koju dojilje trebaju izbjegavati. Nikada nije znanstveno utvrđena veza između namirnica koje majka jede i majčinog mlijeka tj. dojenja. Uobičajeno se preporučuje izbjegavanje namirnica koje izazivaju nadutost: kupusnjače, brokula, cvjetača i grahorice. Obavezno ograničite unos kofeina i alkohola. Pazite na adekvatan unos vitamina B12 i D, kalcija, cinka, omega-3 masnih kiselina.</para>

Što (ne)smijem jesti kao dojilja novorođenčeta? Molim vas za savjet koje namirnice ne jesti za vrijeme dojenja. Beba je stara 3 tjedna, ja sam slabijeg apetita, a još uz to stalno u strahu koju hranu smijem koju ne smijem jesti. 
    Od istraživanja na googlu samo sam još više zbunjena. Pouzdam se u vas. Hvala vam unaprijed.

Poštovana,
ne postoji hrana koju dojilje trebaju izbjegavati. Nikada nije znanstveno utvrđena veza između namirnica koje majka jede i majčinog mlijeka tj. dojenja. Uobičajeno se preporučuje izbjegavanje namirnica koje izazivaju nadutost: kupusnjače, brokula, cvjetača i grahorice. Obavezno ograničite unos kofeina i alkohola. Pazite na adekvatan unos vitamina B12 i D, kalcija, cinka, omega-3 masnih kiselina. Klinfo.hr 

Što (ne)smijem jesti kao dojilja novorođenčeta?

<para>
 S obzirom da mi voli papati i nije dugo sit, planiram mu uvesti dohranu s navršenih 4 mjeseca. Mene zanima s čime krenuti? Da li uvoditi kupovne kašice ili je bolje da mu sama pripremim? Zanima me što da mu prvo dam - voće ili povrće ili pak rižinu kašicu?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne morate žuriti s uvođenjem krute hrane. Možete početi i s kuhanim voćem, povrćem ili žitaricama, izbor je na vama. Uobičajene prve namirnice su riža, kukuruz, proso, krumpir, mrkva, jabuka, kruška i banana. Uvijek su bolji svježe pripremljeni obroci, pa preporučujem da pripremate kašice sami kad god možete.</para>

Čime započeti dohranu - voćem, povrćem ili rižinom kašicom? Poštovani, moj dječak ima 3,5 mjeseca, kombinirali smo dojenje i Bebimil 1, a sada je isključivo na Bebimilu. 
    S obzirom da mi voli papati i nije dugo sit, planiram mu uvesti dohranu s navršenih 4 mjeseca. Mene zanima s čime krenuti? Da li uvoditi kupovne kašice ili je bolje da mu sama pripremim? Zanima me što da mu prvo dam - voće ili povrće ili pak rižinu kašicu?

Poštovana,
ne morate žuriti s uvođenjem krute hrane. Možete početi i s kuhanim voćem, povrćem ili žitaricama, izbor je na vama. Uobičajene prve namirnice su riža, kukuruz, proso, krumpir, mrkva, jabuka, kruška i banana. Uvijek su bolji svježe pripremljeni obroci, pa preporučujem da pripremate kašice sami kad god možete. Klinfo.hr 

Čime započeti dohranu - voćem, povrćem ili rižinom kašicom?

<para>
 Nekako sam uspjela riješiti dijelove brade i čela iako su ostali mali ožiljci koje ću kasnije ukloniti. Najveći problem imam na području obraza jer su mi tu velike bubuljice koje ne nestaju lako. Moj otac također je imao problema s licem. Zanima me da li je to genetski i koliko će to otprilike još trajati? Unaprijed hvala!
</para>
<para>Akne ili bubuljice često se ponavljaju u obitelji, te sigurno postoji određena predispozicija. Za tvoj slučaj je važno da se javiš dermatologu koji će ti prepisati preparate za njegu kože i sprečavanje nastanka akni kao i toga da kasnije ne ostanu ožiljkaste promjene na koži.</para>

Kako se riješiti bubuljica u pubertetu? Imam 13 godina. Krajem petog razreda počele su mi se javljati bubuljice. Sada sam sedmi razred i imam velikih problema. 
    Nekako sam uspjela riješiti dijelove brade i čela iako su ostali mali ožiljci koje ću kasnije ukloniti. Najveći problem imam na području obraza jer su mi tu velike bubuljice koje ne nestaju lako. Moj otac također je imao problema s licem. Zanima me da li je to genetski i koliko će to otprilike još trajati? Unaprijed hvala!

Akne ili bubuljice često se ponavljaju u obitelji, te sigurno postoji određena predispozicija. Za tvoj slučaj je važno da se javiš dermatologu koji će ti prepisati preparate za njegu kože i sprečavanje nastanka akni kao i toga da kasnije ne ostanu ožiljkaste promjene na koži. Klinfo.hr 

Kako se riješiti bubuljica u pubertetu?

<para>
 A to traje već skoro 2 mjeseca. I kako da bebi izvučemo sekret iz nosa a da nije aspirator jer izlazi krvavi sekret. Pumpica ne pomaže, preslaba je.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>povišeni položaj na leđima je najbolji, tj. treba lagano nakositi madrac. Također mala djeca često imaju uske nosne hodnike i zbog toga im i malo sekreta smeta. Toaletu nosa fiziološkom otopinom možete koristiti koliko god treba, a koristite još i ručne pumpice za izvlačenje sekreta, umjesto aspiratora. Uz to se može koristiti i hipertonična morska voda Sinomarin baby 3x na dan u vidu kapi. Važno je i da ne bude suhi zrak u prostoriji, pa stavite ovlaživače.</para>

U koji položaj da stavljam bebu da lakše iskašljava sekret? Pozdrav, u koji položaj da stavim bebu od 3 mjeseca da lakše kašlje/iskašljava? Bili smo kod pedijatra i kaže da je taj kašalj od zapušenog nosića i da neka koristimo samo fiziološku otopinu. 
    A to traje već skoro 2 mjeseca. I kako da bebi izvučemo sekret iz nosa a da nije aspirator jer izlazi krvavi sekret. Pumpica ne pomaže, preslaba je.

Poštovani,
povišeni položaj na leđima je najbolji, tj. treba lagano nakositi madrac. Također mala djeca često imaju uske nosne hodnike i zbog toga im i malo sekreta smeta. Toaletu nosa fiziološkom otopinom možete koristiti koliko god treba, a koristite još i ručne pumpice za izvlačenje sekreta, umjesto aspiratora. Uz to se može koristiti i hipertonična morska voda Sinomarin baby 3x na dan u vidu kapi. Važno je i da ne bude suhi zrak u prostoriji, pa stavite ovlaživače. Klinfo.hr 

U koji položaj da stavljam bebu da lakše iskašljava sekret?

<para>
 Stolica je normalne boje, a na završetku se pojavila svjetlo crvena krvi uz trag na toalet papiru također. To traje par dana kao i tvrda stolica. Nema drugih simptoma, ne boli ga ništa, veseo je. Da li imam razloga za brigu i da li ga trebam odvesti pedijatru? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>trag krvi vjerojatno je posljedica tvrde stolice koja je ogrebala sluznicu. Kako je sve prošlo, nastojte samo da prehranom održavate dalje stolicu dobre konzistencije, kako se isto ne bi ponovilo. To znači dosta voća, povrća, žitarica, mlijeka i mliječnog ne više od ½ litre, a također ne puno bijelih peciva i grickalica. Ako se isto ponavlja tada potražite pomoć pedijatra.</para>

Trag svježe krvi u stolici kod dječaka od tri godine Poštovanje, primijetila sam kod sina od 3,5 godine jako malu količinu krvi u stolici na jednom kraju samo. 
    Stolica je normalne boje, a na završetku se pojavila svjetlo crvena krvi uz trag na toalet papiru također. To traje par dana kao i tvrda stolica. Nema drugih simptoma, ne boli ga ništa, veseo je. Da li imam razloga za brigu i da li ga trebam odvesti pedijatru? Hvala unaprijed.

Poštovana,
trag krvi vjerojatno je posljedica tvrde stolice koja je ogrebala sluznicu. Kako je sve prošlo, nastojte samo da prehranom održavate dalje stolicu dobre konzistencije, kako se isto ne bi ponovilo. To znači dosta voća, povrća, žitarica, mlijeka i mliječnog ne više od ½ litre, a također ne puno bijelih peciva i grickalica. Ako se isto ponavlja tada potražite pomoć pedijatra. Klinfo.hr 

Trag svježe krvi u stolici kod dječaka od tri godine

<para>
 To već traje 3 dana ali nije toliko visoka temperatura. Čim osjetim da je vruć, odmah mu dam čepić ili sirup za temperaturu, tako da ne može rasti dalje. Da li je u pitanju nicanje zubi, jer on ne kašlje, ne curi mu nos, osim kada plače. Uho sam dodirivala jedno po jedno, ne čini mi se bolno na dodir. Kada bih ga trebala odvesti doktoru? I da li su zubići u pitanju?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na to da je temperatura visoka i traje, prije nego zaključimo da je ona od zubi, preporučujem da se javite na pregled pedijatru i da se naprave osnovni laboratorijski nalazi jer se radi o dojenčetu.</para>

Može li beba imati visoku temperaturu zbog nicanja zubića? Dobar dan, beba je 26. 1. napunila osam mjeseci. Desni su joj dosta otečeni i crveni, a od subote 27. 1. ima temperaturu, najviša je bila 39,8 C. 
    To već traje 3 dana ali nije toliko visoka temperatura. Čim osjetim da je vruć, odmah mu dam čepić ili sirup za temperaturu, tako da ne može rasti dalje. Da li je u pitanju nicanje zubi, jer on ne kašlje, ne curi mu nos, osim kada plače. Uho sam dodirivala jedno po jedno, ne čini mi se bolno na dodir. Kada bih ga trebala odvesti doktoru? I da li su zubići u pitanju?

Poštovana,
s obzirom na to da je temperatura visoka i traje, prije nego zaključimo da je ona od zubi, preporučujem da se javite na pregled pedijatru i da se naprave osnovni laboratorijski nalazi jer se radi o dojenčetu. Klinfo.hr 

Može li beba imati visoku temperaturu zbog nicanja zubića?

<para>
 Ide spavati oko 20 h, a budi se u 7 h ujutro kad i suprug i ja (a između ima 10-15 buđenja). Sigurni smo da nije gladan, a nije ni žedan jer kada mu ponudimo mlijeko ili vodu malo popije, ali nakon toga nastavi se ista priča - buđenje svakih 30 do 40 minuta (a nekad i češće). Oblačili smo ga toplije i laganije, ali ništa nije dovelo do promjena, samo opet česta buđenja. Budući da je spavao s nama u sobi u svom kinderbetu, pokušali smo i maknuti kinderbet iz sobe, ali ni to nije dovelo do boljeg spavanja. Stavili smo ga da spava s nama u krevetu, ali ni to nije previše pomoglo, možda se par puta manje probudio. Mislimo da zubi nisu, budući da ovo traje već 4 mjeseca i ne vidimo da neki zub izlazi (ima 4 zuba i dok su mu oni izlazili spavao je ok, bolje nego sad). 
</para>
<para>
 Kada se probudi tj. kada krene tako plakati u snu i buditi se, najčešće je dovoljno podragati ga i vratiti mu dudu pa se smiri. Preko dana spava 2 puta - jednom 45 min do sat vremena (probudi se ujutro oko 7 h kad i suprug i ja i to prvo spavanje bude obično odmah ujutro oko pola 9), a drugi put spava oko 13 h i to spavanje traje sat vremena do sat i pol. 
</para>
<para>
 Suprug i ja smo već iscrpljeni od takvog (ne)spavanja, uz sve to sam ja ponovno trudna, a i zabrinuti smo za naše dijete, budući da nam je nekako predugo da to bude neka faza pa se bojimo da nije nešto ozbiljnije, a i ne znamo kome bi se obratili s tim problemom.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučujem da se javite na pregled neuropedijatru koji se bavi poremećajima spavanja u djece, pa da se o svemu porazgovarate i eventualno napravite daljnje potrebne pretrage.</para>

Kome da se obratimo s problemom nespavanja kod naše bebe koja se budi i po 15 puta noću Poštovani, dijete mi ima 10 mjeseci i zadnja 4 mjeseca se budi svaku noć između 10 i 15 puta (do tad je spavao s 3 buđenja noću). 
    Ide spavati oko 20 h, a budi se u 7 h ujutro kad i suprug i ja (a između ima 10-15 buđenja). Sigurni smo da nije gladan, a nije ni žedan jer kada mu ponudimo mlijeko ili vodu malo popije, ali nakon toga nastavi se ista priča - buđenje svakih 30 do 40 minuta (a nekad i češće). Oblačili smo ga toplije i laganije, ali ništa nije dovelo do promjena, samo opet česta buđenja. Budući da je spavao s nama u sobi u svom kinderbetu, pokušali smo i maknuti kinderbet iz sobe, ali ni to nije dovelo do boljeg spavanja. Stavili smo ga da spava s nama u krevetu, ali ni to nije previše pomoglo, možda se par puta manje probudio. Mislimo da zubi nisu, budući da ovo traje već 4 mjeseca i ne vidimo da neki zub izlazi (ima 4 zuba i dok su mu oni izlazili spavao je ok, bolje nego sad). 


   Kada se probudi tj. kada krene tako plakati u snu i buditi se, najčešće je dovoljno podragati ga i vratiti mu dudu pa se smiri. Preko dana spava 2 puta - jednom 45 min do sat vremena (probudi se ujutro oko 7 h kad i suprug i ja i to prvo spavanje bude obično odmah ujutro oko pola 9), a drugi put spava oko 13 h i to spavanje traje sat vremena do sat i pol. 


   Suprug i ja smo već iscrpljeni od takvog (ne)spavanja, uz sve to sam ja ponovno trudna, a i zabrinuti smo za naše dijete, budući da nam je nekako predugo da to bude neka faza pa se bojimo da nije nešto ozbiljnije, a i ne znamo kome bi se obratili s tim problemom.

Poštovana,
preporučujem da se javite na pregled neuropedijatru koji se bavi poremećajima spavanja u djece, pa da se o svemu porazgovarate i eventualno napravite daljnje potrebne pretrage. Klinfo.hr 

Kome da se obratimo s problemom nespavanja kod naše bebe koja se budi i po 15 puta noću

<para>
 Krenula je u školu prepoznavajući prvi i zadnji glas u riječi dok su joj sinteza i analiza išle nešto lošije
 U prvom polugodištu u diktatima je često izostavljala glasove i u čitanju teže "dizala" riječi, ali već krajem polugodišta napredak je bio više nego očit. Što se tiče čitanja, čita isključivo slovkajući dok joj rastavljanje na slogove ide otežano. Ocjene u prvom polugodištu su joj bile odlične, međutim u drugom polugodištu se situacija promijenila, gradiva je sve više, provjere znanja su češće a ocjene lošije i to upravo zbog čitanja.
</para>
<para>
 Znanje iz svih predmeta je neupitno jer prije svake provjere ponavljamo lekcije i apsolutno sve zna, skoro sve zapamti na satu ali je problem u tome da učiteljica više ne čita pitanja već sve zadatke moraju pročitati sami, što njoj ide teško jer dok svaku riječ odslovka i pročita vjerojatno zaboravi koje je pitanje bilo. Učiteljica kaže da nekoj djeci treba više a nekoj manje vremena da usvoje tehniku čitanja i da će se sve to s vremenom postići i da samo treba vježbati pisanje i čitanje što mi svakodnevno i radimo. 
</para>
<para>
 Jasno mi je da se stvari ne mogu promijeniti preko noći i da se ne može na silu i da je potrebna vježba kao i za sve da se postignu rezultati, ali činjenica je da joj se čitanje odražava na ocjene iz svih drugih predmeta što ne samo da zabrinjava mene nego brine i nju. I sama je svjesna da ima znanje ali joj nije jasno zašto odjednom ima loše ocjene. Zanima me do kad uopće čekati da se kod nje dogodi taj "klik" i da joj krene čitanje? Brinem se jer ne znam očekujem li možda previše od nje jer joj ne želim stvarati prevelik pritisak da ne bi došlo do nekakvog kontraefekta a opet s druge strane želim pomoći svom djetetu da u školi postigne dobre rezultate. Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da ulažete veliki trud kako biste pomogli svojoj djevojčici. Čitanje i pisanje su vještine koje se često spontano i „bezbolno“ javljaju u školi ukoliko su u predškolskom periodu svladane adekvatne predvještine. Predvještine čitanja i pisanja su: rastavljanje i povezivanje slogova u riječi, prepoznavanje i produciranje rime, izdvajanje prvog glasa, rastavljanje riječi na glasove i povezivanje glasova u jednostavne riječi (npr. riječi kao što su oko, uho, baka, ruka, lonac, kamen), prepoznavanje i imenovanje većine tiskanih slova, samostalno potpisivanje...</para>
<para>Svakako bih preporučila da provjerite jesu li sve predvještine u međuvremenu svladane. Ukoliko nisu, trebalo bi i dalje raditi na njima. Također preporučujem da provjerite radnu memoriju kako biste utvrdili može li djevojčica upamtiti veću količinu slova i konvertirati ih u riječ. Psiholozi često provjeravaju stanje kratkoročne radne memorije tako da zamole dijete da ponovi brojeve koje mu neposredno izgovore. Poteškoće na razini radne memorije značajno otežavaju usvajanje tehnike čitanja i predstavljaju rane znakove dugoročnih teškoća na ovom području. Ukoliko djevojčica ima poteškoće na ovoj razini trebat će stručnu pomoć logopeda u svladavanju čitanja i pisanja.</para>
<para>Na Vaše pitanje „do kad uopće čekati da se kod nje dogodi taj "klik" i da joj krene čitanje?“ svakako preporučujem da prvo provjerite predvještine čitanja i pisanja, stanje radne memorije i anamnenzu (je li bilo poteškoća tijekom trudnoće, je li bilo poteškoća u ranom rastu i razvoju, je li kasnije prohodala i progovorila, je li njezin govor bio duže vrijeme teže razumljiv okolini, je li izbjegavala crtati i pisati, je li izbjegavala slikovnice i sl.). Bilo koja poteškoća na jednoj ili više prethodno navedenih razina može uzrokovati otežano usvajanje čitanja i pisanja te zahtjeva obradu psihologa i stručno vodstvo od strane logopeda.</para>

Moja curica počela je dobivati loše ocjene jer nije svladala tehniku čitanja Poštovana, mama sam djevojčice od 7 godina koja ide u prvi razred.
Krenula je u školu prepoznavajući prvi i zadnji glas u riječi dok su joj sinteza i analiza išle nešto lošije. 
   Krenula je u školu prepoznavajući prvi i zadnji glas u riječi dok su joj sinteza i analiza išle nešto lošije
   U prvom polugodištu u diktatima je često izostavljala glasove i u čitanju teže "dizala" riječi, ali već krajem polugodišta napredak je bio više nego očit. Što se tiče čitanja, čita isključivo slovkajući dok joj rastavljanje na slogove ide otežano. Ocjene u prvom polugodištu su joj bile odlične, međutim u drugom polugodištu se situacija promijenila, gradiva je sve više, provjere znanja su češće a ocjene lošije i to upravo zbog čitanja.


   Znanje iz svih predmeta je neupitno jer prije svake provjere ponavljamo lekcije i apsolutno sve zna, skoro sve zapamti na satu ali je problem u tome da učiteljica više ne čita pitanja već sve zadatke moraju pročitati sami, što njoj ide teško jer dok svaku riječ odslovka i pročita vjerojatno zaboravi koje je pitanje bilo. Učiteljica kaže da nekoj djeci treba više a nekoj manje vremena da usvoje tehniku čitanja i da će se sve to s vremenom postići i da samo treba vježbati pisanje i čitanje što mi svakodnevno i radimo. 


   Jasno mi je da se stvari ne mogu promijeniti preko noći i da se ne može na silu i da je potrebna vježba kao i za sve da se postignu rezultati, ali činjenica je da joj se čitanje odražava na ocjene iz svih drugih predmeta što ne samo da zabrinjava mene nego brine i nju. I sama je svjesna da ima znanje ali joj nije jasno zašto odjednom ima loše ocjene. Zanima me do kad uopće čekati da se kod nje dogodi taj "klik" i da joj krene čitanje? Brinem se jer ne znam očekujem li možda previše od nje jer joj ne želim stvarati prevelik pritisak da ne bi došlo do nekakvog kontraefekta a opet s druge strane želim pomoći svom djetetu da u školi postigne dobre rezultate. Hvala

Poštovana,
vidim da ulažete veliki trud kako biste pomogli svojoj djevojčici. Čitanje i pisanje su vještine koje se često spontano i „bezbolno“ javljaju u školi ukoliko su u predškolskom periodu svladane adekvatne predvještine. Predvještine čitanja i pisanja su: rastavljanje i povezivanje slogova u riječi, prepoznavanje i produciranje rime, izdvajanje prvog glasa, rastavljanje riječi na glasove i povezivanje glasova u jednostavne riječi (npr. riječi kao što su oko, uho, baka, ruka, lonac, kamen), prepoznavanje i imenovanje većine tiskanih slova, samostalno potpisivanje...
Svakako bih preporučila da provjerite jesu li sve predvještine u međuvremenu svladane. Ukoliko nisu, trebalo bi i dalje raditi na njima. Također preporučujem da provjerite radnu memoriju kako biste utvrdili može li djevojčica upamtiti veću količinu slova i konvertirati ih u riječ. Psiholozi često provjeravaju stanje kratkoročne radne memorije tako da zamole dijete da ponovi brojeve koje mu neposredno izgovore. Poteškoće na razini radne memorije značajno otežavaju usvajanje tehnike čitanja i predstavljaju rane znakove dugoročnih teškoća na ovom području. Ukoliko djevojčica ima poteškoće na ovoj razini trebat će stručnu pomoć logopeda u svladavanju čitanja i pisanja.
Na Vaše pitanje „do kad uopće čekati da se kod nje dogodi taj "klik" i da joj krene čitanje?“ svakako preporučujem da prvo provjerite predvještine čitanja i pisanja, stanje radne memorije i anamnenzu (je li bilo poteškoća tijekom trudnoće, je li bilo poteškoća u ranom rastu i razvoju, je li kasnije prohodala i progovorila, je li njezin govor bio duže vrijeme teže razumljiv okolini, je li izbjegavala crtati i pisati, je li izbjegavala slikovnice i sl.). Bilo koja poteškoća na jednoj ili više prethodno navedenih razina može uzrokovati otežano usvajanje čitanja i pisanja te zahtjeva obradu psihologa i stručno vodstvo od strane logopeda. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Moja curica počela je dobivati loše ocjene jer nije svladala tehniku čitanja

<para>
 U posljednjih par dana je promijenio raspoloženje, plače bez razloga, tuče nas, udara glavom o zid ili stol, kada se iznervira. Čak je i oca par puta udario glavom, baca igračke. Znao je i ranije udariti rukom, ali vrlo rijetko. Njegovo stanje se pogoršalo u posljednjih par dana nakon što je bio prehlađen, imao temperaturu i slično. Molim vas za mišljenje i savjet.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se da Vam je teško pala promjena ponašanja vašeg dječaka. To je i razumljivo, jer kada dijete koje je inače otvoreno, nasmijano, veselo, promijeni raspoloženje i ponašanje u plač, udaranje i slično, iznenađenje je veliko. Spominjete kako mu se stanje pogoršalo nakon što je bio prehlađen. Ako je tijekom prehlade bio odvojen iz poznatog okruženja ili iskusio susrete s liječnicima ili boravak u bolnici koji su mu teško pali, tada bi valjalo razmotriti na koji je način to moglo utjecati na njega. Jesu li možda prehlada i temperatura (ako je bila iznimno visoka i dugotrajna) ostavile nekog traga na dijete mogao bi provjeriti i odgovoriti pedijatar.</para>
<para>No, moguće je i da ta dva događaja nemaju uzročno-posljedičnu vezu. To jest, da je riječ o jednoj od razvojnih faza djeteta u kojima ono mijenja ponašanje na način na koji ste opisali a da se prehlada slučajno dogodila u isto vrijeme.</para>
<para>Naime, dijete u razdoblju između 2. i 3. godine života počinje pokazivati izrazito nestabilno ponašanje: postaje zahtjevno, burno reagira, želi puno toga što još uvijek samo ne može te je češće u konfliktu i sa samim sobom i okolinom. U toj fazi pred roditeljima je izazov postavljanja granica. U svemu tomu je važno prihvatiti djetetove emocije (bila to ljutnja, tuga, prenaglašena sreća itd.) a istovremeno mu dati smjernice kako te emocije izraziti npr: Vidim da si sad baš ljut zato što (navedite ono na što reagira ljutnjom) no, igračke ne smiješ bacati.</para>
<para>Roditeljima nije uvijek lako postaviti granice te i oni sami u svemu tomu uče i pronalaze odgovarajuće načine. Kako biste bolje razumjeli dinamiku odnosa roditelja i djeteta u kontekstu granica predlažemo vam članak: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">Koliko je teško zbog intenzivnih emocija djetetu postaviti granice</ulink>
</para>
<para>O socioemocionalnom razvoju djeteta i tomu što možete očekivati u kojoj fazi možete vidjeti <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/11/23/Faze-socio-emocionalnog-razvoja-djeteta">ovdje</ulink>, a o najčešćim ponašanjima djece te u kako na njih reagirati možete vidjeti <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/03/NAJU%C4%8CESTALIJA-PONA%C5%A0ANJA-DJECE-%E2%80%93-Mo%C5%BEemo-li-ih-promijeniti--">ovdje</ulink>.</para>
<para>Nadam se da će Vam informacije pomoći te da ćete lakše prebroditi razvojne faze koz koje će Vaš mališan prolaziti.</para>

Nakon obične prehlade, ponašanje našeg sina (2) postalo je agresivno Poštovani, moj dječak ima 2 godine i 2 mjeseca. Zabrinuti smo iz razloga što je bio jako veseo dječak koji se puno smijao i veselio se njemu dragim ljudima i igračkama. 
    U posljednjih par dana je promijenio raspoloženje, plače bez razloga, tuče nas, udara glavom o zid ili stol, kada se iznervira. Čak je i oca par puta udario glavom, baca igračke. Znao je i ranije udariti rukom, ali vrlo rijetko. Njegovo stanje se pogoršalo u posljednjih par dana nakon što je bio prehlađen, imao temperaturu i slično. Molim vas za mišljenje i savjet.

Draga mama,
čini se da Vam je teško pala promjena ponašanja vašeg dječaka. To je i razumljivo, jer kada dijete koje je inače otvoreno, nasmijano, veselo, promijeni raspoloženje i ponašanje u plač, udaranje i slično, iznenađenje je veliko. Spominjete kako mu se stanje pogoršalo nakon što je bio prehlađen. Ako je tijekom prehlade bio odvojen iz poznatog okruženja ili iskusio susrete s liječnicima ili boravak u bolnici koji su mu teško pali, tada bi valjalo razmotriti na koji je način to moglo utjecati na njega. Jesu li možda prehlada i temperatura (ako je bila iznimno visoka i dugotrajna) ostavile nekog traga na dijete mogao bi provjeriti i odgovoriti pedijatar.
No, moguće je i da ta dva događaja nemaju uzročno-posljedičnu vezu. To jest, da je riječ o jednoj od razvojnih faza djeteta u kojima ono mijenja ponašanje na način na koji ste opisali a da se prehlada slučajno dogodila u isto vrijeme.
Naime, dijete u razdoblju između 2. i 3. godine života počinje pokazivati izrazito nestabilno ponašanje: postaje zahtjevno, burno reagira, želi puno toga što još uvijek samo ne može te je češće u konfliktu i sa samim sobom i okolinom. U toj fazi pred roditeljima je izazov postavljanja granica. U svemu tomu je važno prihvatiti djetetove emocije (bila to ljutnja, tuga, prenaglašena sreća itd.) a istovremeno mu dati smjernice kako te emocije izraziti npr: Vidim da si sad baš ljut zato što (navedite ono na što reagira ljutnjom) no, igračke ne smiješ bacati.
Roditeljima nije uvijek lako postaviti granice te i oni sami u svemu tomu uče i pronalaze odgovarajuće načine. Kako biste bolje razumjeli dinamiku odnosa roditelja i djeteta u kontekstu granica predlažemo vam članak: Koliko je teško zbog intenzivnih emocija djetetu postaviti granice

O socioemocionalnom razvoju djeteta i tomu što možete očekivati u kojoj fazi možete vidjeti ovdje, a o najčešćim ponašanjima djece te u kako na njih reagirati možete vidjeti ovdje.
Nadam se da će Vam informacije pomoći te da ćete lakše prebroditi razvojne faze koz koje će Vaš mališan prolaziti. Klinfo.hr 

Marina Balažev

Nakon obične prehlade, ponašanje našeg sina (2) postalo je agresivno

<para>
 Suprug i ja smo se složili da je najbolje da on završi prvi razred i da onda njih troje dođu za mnom. Za to vrijeme ja ću raditi i urediti uvijete za njihov dolazak. Ne planiramo da se ne vidimo puna 3 mjeseca, bar 3 puta je u planu da doletim kod njih ili oni kod mene prije kraja školske godine. Što mislite koliko će ova razdvojenost imati utjecaja na njih? Meni srce sad već puca, ali na ovo smo se odlučili zbog njihove bolje budućnosti. Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>pred Vama je veliki korak koji ste promislili i znate zbog čega ga radite. Vidim da pomisao na privremenu odvojenost Vama već sad teško pada te se brinete kako će to utjecati na djecu.
Preseljenje je veliki korak, i čak i kad je željeno, opet je na neki način stresno tako da je normalno da osjećate težinu i brigu. No, uz odgovarajuće pripreme taj se stres može umanjiti i lakše podnijeti. Vi ste neke aspekte toga već uzeli u obzir - za dijete je svakako lakše ako promjena mjesta boravka bude nakon završetka škole jer će tako imati vremena oprostiti se od prijatelja, završiti započeto (razred) a i u novoj sredini će mu biti lakše započeti školovanje na početku školske godine.</para>
<para>Nema točnog odgovora na pitanje koliko ili na koji način će razdvojenost imati utjecaja na djecu. Razdvojenost se nekada događaju kao posljedica životnih odluka (kao npr. preseljenje) ali se može dogoditi i npr. zbog bolesti i hospitalizacije roditelja ili djeteta ili slično. Nekada je razdvojenost neminovna i na to ne možemo utjecati, no ono što možemo jest učiniti ono što je u našoj moći kako bi to razdoblje i djeca i roditelji lakše podnijeli.</para>
<para>Za djecu je važan osjećaj sigurnosti a u situaciji preseljenja takav im osjećaj možete pružiti ako im na primjereni način objasnite što se događa i što to znači. Mi odrasli, za razliku od djece, imamo već neka iskustva u tomu kako svijet funkcionira i nama se sve činili logično, razumljivo. Djeca nemaju to iskustvo i ako im se ne da objašnjenje oni mogu zamišljati da će se dogoditi ovo ili ono (često nešto što ih jako brine).</para>
<para>Jedan od načina je da približite djeci (svakomu primjereno uzrastu) kako će mama otići u to i to mjesto/državu, pa će pripremiti za njih stan, imat će tamo svoju sobu, mjesto za igračke koje žele ponijeti itd. Možete im malo opisati kako će biti u tom novom mjestu, razgovarati s njima koje su im važne stvari koje bi željeli ponijeti, pojasniti im što će biti s dragim ljudima koji ostaju i kako će s njima komunicirati (npr. djedovi, bake, prijatelji i sl.).</para>
<para>Važno je da dobiju neku predstavu o tomu što mogu očekivati. Što će ostati isto kao i prije (npr. da ćete ih i dalje puno voljeti, da ćete i dalje biti obitelj, živjeti zajedno itd.) a što će biti različito (novi prijatelji, drugi stan i slično).</para>
<para>Podijelite s njima svoje emocije: da ćete i vi biti tužni i da će i oni vama nedostajati u ta 3 mjeseca. Da ćete puno misliti na njih. Dok budete razdvojeni, podijelite s njima neke događaje svojeg dana (npr. možete im poslati fotografiju ako je nešto zanimljivo) kad im šaljete SMS ili se čujete s njima recite im da ste mislili na njih i sl. Ako dijete uhvati tuga za Vama, u redu je prihvatiti tu njegovu tugu. Nema potrebe uporno pokušavati skrenuti mu misli na nešto drugo. Kad prihvatimo djetetovu tugu i utješimo ga bit će mu lakše.</para>
<para>Tijekom razdvojenosti moguće je da u nekim trenucima dijete ne želi razgovarati s Vama ili kaže da se ljuti na Vas. To je također normalno i, iako će Vam teško pasti, dopustite djetetu da bude ljuto. To su njegovi načini da se nosi s emocijama koje mu teško padaju.</para>
<para>U svemu tomu mislite i na sebe, i Vama će biti teško pa promislite o načinima kako pokazujete emocije, kako tješite ili smirujete sami sebe itd. jer djeca puno uče gledajući nas.</para>

Kako će tromjesečna razdvojenost utjecati na moju djecu (7 i 3 godine)? Zbog posla bih trebala biti odvojena 3 mjeseca od svog sedmogodišnjega sina i trogodišnje kćeri. 
    Suprug i ja smo se složili da je najbolje da on završi prvi razred i da onda njih troje dođu za mnom. Za to vrijeme ja ću raditi i urediti uvijete za njihov dolazak. Ne planiramo da se ne vidimo puna 3 mjeseca, bar 3 puta je u planu da doletim kod njih ili oni kod mene prije kraja školske godine. Što mislite koliko će ova razdvojenost imati utjecaja na njih? Meni srce sad već puca, ali na ovo smo se odlučili zbog njihove bolje budućnosti. Hvala na odgovoru.

Draga mama,
pred Vama je veliki korak koji ste promislili i znate zbog čega ga radite. Vidim da pomisao na privremenu odvojenost Vama već sad teško pada te se brinete kako će to utjecati na djecu.
Preseljenje je veliki korak, i čak i kad je željeno, opet je na neki način stresno tako da je normalno da osjećate težinu i brigu. No, uz odgovarajuće pripreme taj se stres može umanjiti i lakše podnijeti. Vi ste neke aspekte toga već uzeli u obzir - za dijete je svakako lakše ako promjena mjesta boravka bude nakon završetka škole jer će tako imati vremena oprostiti se od prijatelja, završiti započeto (razred) a i u novoj sredini će mu biti lakše započeti školovanje na početku školske godine.
Nema točnog odgovora na pitanje koliko ili na koji način će razdvojenost imati utjecaja na djecu. Razdvojenost se nekada događaju kao posljedica životnih odluka (kao npr. preseljenje) ali se može dogoditi i npr. zbog bolesti i hospitalizacije roditelja ili djeteta ili slično. Nekada je razdvojenost neminovna i na to ne možemo utjecati, no ono što možemo jest učiniti ono što je u našoj moći kako bi to razdoblje i djeca i roditelji lakše podnijeli.
Za djecu je važan osjećaj sigurnosti a u situaciji preseljenja takav im osjećaj možete pružiti ako im na primjereni način objasnite što se događa i što to znači. Mi odrasli, za razliku od djece, imamo već neka iskustva u tomu kako svijet funkcionira i nama se sve činili logično, razumljivo. Djeca nemaju to iskustvo i ako im se ne da objašnjenje oni mogu zamišljati da će se dogoditi ovo ili ono (često nešto što ih jako brine).
Jedan od načina je da približite djeci (svakomu primjereno uzrastu) kako će mama otići u to i to mjesto/državu, pa će pripremiti za njih stan, imat će tamo svoju sobu, mjesto za igračke koje žele ponijeti itd. Možete im malo opisati kako će biti u tom novom mjestu, razgovarati s njima koje su im važne stvari koje bi željeli ponijeti, pojasniti im što će biti s dragim ljudima koji ostaju i kako će s njima komunicirati (npr. djedovi, bake, prijatelji i sl.).
Važno je da dobiju neku predstavu o tomu što mogu očekivati. Što će ostati isto kao i prije (npr. da ćete ih i dalje puno voljeti, da ćete i dalje biti obitelj, živjeti zajedno itd.) a što će biti različito (novi prijatelji, drugi stan i slično).
Podijelite s njima svoje emocije: da ćete i vi biti tužni i da će i oni vama nedostajati u ta 3 mjeseca. Da ćete puno misliti na njih. Dok budete razdvojeni, podijelite s njima neke događaje svojeg dana (npr. možete im poslati fotografiju ako je nešto zanimljivo) kad im šaljete SMS ili se čujete s njima recite im da ste mislili na njih i sl. Ako dijete uhvati tuga za Vama, u redu je prihvatiti tu njegovu tugu. Nema potrebe uporno pokušavati skrenuti mu misli na nešto drugo. Kad prihvatimo djetetovu tugu i utješimo ga bit će mu lakše.
Tijekom razdvojenosti moguće je da u nekim trenucima dijete ne želi razgovarati s Vama ili kaže da se ljuti na Vas. To je također normalno i, iako će Vam teško pasti, dopustite djetetu da bude ljuto. To su njegovi načini da se nosi s emocijama koje mu teško padaju.
U svemu tomu mislite i na sebe, i Vama će biti teško pa promislite o načinima kako pokazujete emocije, kako tješite ili smirujete sami sebe itd. jer djeca puno uče gledajući nas. Klinfo.hr 

Kako će tromjesečna razdvojenost utjecati na moju djecu (7 i 3 godine)?

<para>
 Ne sprječavam je u tome kada smo kod kuće same, ali kada je kod bake i djede bude mi neugodno zbog njih jer je njima to "čudno". Pokušala sam joj objasniti da to radi kada smo same i u našem stanu, ali čini mi se da je to jače od nje. Inače je jako privržena meni, vani smo svakodnevno i igramo se. Kako je najbolje da se postavim prema njoj? Da li je u redu da je puštam da se dira kada smo same? Kako objasniti mojima da to ništa nije čudno, već normalna stvar? Zahvaljujem. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>lijepo mi je čuti kako Vam je djevojčica privržena. Vjerujem da vašoj kćerkici puno znači svakodnevni boravak na zraku i igranje. Ovo su jako lijepi pokazatelji koliko Vam je stalo i koliko se trudite oko svoje kćerkice.</para>
<para>Samozadovoljavanje je osjetljiva (i tabu) tema u našem društvu i u potpunosti je razumljivo zašto se osjećate nelagodno kada se vaša curica samozadovoljava kod vaših roditelja. Jako mi je drago čuti kako ste Vi u redu s time što se djevojčica samozadovoljava. Time što je zbog masturbacije ne omalovažavate, ne posramljujete, u konačnici, ne branite joj da to radi u privatnosti svojeg doma, zapravo joj ne narušavate sliku o svojem tijelu i pojam o samoj sebi, što biste svakako trebali nastaviti raditi.</para>
<para>Važno je istaknuti kako dječja masturbacija nije vezana uz seksualnost. Djeca masturbiraju zbog raznih razloga, a najčešće zbog doživljavanja ugode, opuštanja i smirivanja. Pitam se, jeste li primijetili, prolazi li trenutno vaša djevojčica kakav stresan period pošto je nešto učestalija masturbacija u zadnje vrijeme? Djeca se često masturbacijom opuštaju pa što mislite o tome da joj probate ponuditi neku drugu aktivnost koja će je opustiti, smiriti ili preko koje će doživjeti ugodu? Primjerice, češkanje, slušanje umirujuće glazbe i slično.</para>
<para>Kako se vaša djevojčica osjeća kada dođe kod bake i djeda? Je li možda uznemirena, napeta ili joj je možda dosadno? Probajte naći neke aktivnosti koje će joj biti zamjena za masturbaciju, ali bi joj trebale biti zanimljive, ugodne i opuštajuće.</para>
<para>Potpuno je u redu da je pustite da se dira dok ste same doma. Nastavite i dalje Vašu djevojčicu usmjeravati kako masturbirati smije jedino u privatnosti vlastitog doma (primjerice, u sobi ili pod tušem). Prilikom nepoštivanja vašeg dogovora, tj. granica koje ste postavili, prvenstveno mislim na masturbiranje kod bake i djeda, reflektirajte joj („Vidim da ti to stvara ugodu“ ili „Činiš mi se da baš uživaš“), ponovite joj kako nije u redu masturbirati kod bake i djeda ili bilo gdje drugdje na javnom mjestu te joj ponudite neku drugu ugodnu i/ili opuštajuću aktivnost. Važno je biti dosljedan, strpljiv i pun ljubavi u postavljanju i provođenju granica.</para>
<para>Pitam se kako bi Vaši roditelji prihvatili objašnjenje kako dječja masturbacija ne znači nužno nešto loše nego predstavlja jednu razvojnu fazu koju gotovo svako dijete prolazi? Možete li im pokušati objasniti kako se Vaša djevojčica ne dira zbog seksualnih maštarija nego zbog primjerice dosade, ugode, napetosti, smirivanja...? Kako bi Vaši roditelji prihvatili činjenicu da se i druga djeca znaju u ovoj dječjoj dobi neseksualno dirati?</para>
<para>Na dobrom ste putu, samo hrabro nastavite dalje.
Sretno!</para>

Kako se postaviti prema samozadovoljavanju kod 4,5-godišnjakinje i okolini koja to kritizira? Moja curica ima 4,5 godine. Prije mjesec dana se počela samozadovoljavati, a u zadnje vrijeme svakodnevno. 
    Ne sprječavam je u tome kada smo kod kuće same, ali kada je kod bake i djede bude mi neugodno zbog njih jer je njima to "čudno". Pokušala sam joj objasniti da to radi kada smo same i u našem stanu, ali čini mi se da je to jače od nje. Inače je jako privržena meni, vani smo svakodnevno i igramo se. Kako je najbolje da se postavim prema njoj? Da li je u redu da je puštam da se dira kada smo same? Kako objasniti mojima da to ništa nije čudno, već normalna stvar? Zahvaljujem. Lijep pozdrav.

Draga mama,
lijepo mi je čuti kako Vam je djevojčica privržena. Vjerujem da vašoj kćerkici puno znači svakodnevni boravak na zraku i igranje. Ovo su jako lijepi pokazatelji koliko Vam je stalo i koliko se trudite oko svoje kćerkice.
Samozadovoljavanje je osjetljiva (i tabu) tema u našem društvu i u potpunosti je razumljivo zašto se osjećate nelagodno kada se vaša curica samozadovoljava kod vaših roditelja. Jako mi je drago čuti kako ste Vi u redu s time što se djevojčica samozadovoljava. Time što je zbog masturbacije ne omalovažavate, ne posramljujete, u konačnici, ne branite joj da to radi u privatnosti svojeg doma, zapravo joj ne narušavate sliku o svojem tijelu i pojam o samoj sebi, što biste svakako trebali nastaviti raditi.
Važno je istaknuti kako dječja masturbacija nije vezana uz seksualnost. Djeca masturbiraju zbog raznih razloga, a najčešće zbog doživljavanja ugode, opuštanja i smirivanja. Pitam se, jeste li primijetili, prolazi li trenutno vaša djevojčica kakav stresan period pošto je nešto učestalija masturbacija u zadnje vrijeme? Djeca se često masturbacijom opuštaju pa što mislite o tome da joj probate ponuditi neku drugu aktivnost koja će je opustiti, smiriti ili preko koje će doživjeti ugodu? Primjerice, češkanje, slušanje umirujuće glazbe i slično.
Kako se vaša djevojčica osjeća kada dođe kod bake i djeda? Je li možda uznemirena, napeta ili joj je možda dosadno? Probajte naći neke aktivnosti koje će joj biti zamjena za masturbaciju, ali bi joj trebale biti zanimljive, ugodne i opuštajuće.
Potpuno je u redu da je pustite da se dira dok ste same doma. Nastavite i dalje Vašu djevojčicu usmjeravati kako masturbirati smije jedino u privatnosti vlastitog doma (primjerice, u sobi ili pod tušem). Prilikom nepoštivanja vašeg dogovora, tj. granica koje ste postavili, prvenstveno mislim na masturbiranje kod bake i djeda, reflektirajte joj („Vidim da ti to stvara ugodu“ ili „Činiš mi se da baš uživaš“), ponovite joj kako nije u redu masturbirati kod bake i djeda ili bilo gdje drugdje na javnom mjestu te joj ponudite neku drugu ugodnu i/ili opuštajuću aktivnost. Važno je biti dosljedan, strpljiv i pun ljubavi u postavljanju i provođenju granica.
Pitam se kako bi Vaši roditelji prihvatili objašnjenje kako dječja masturbacija ne znači nužno nešto loše nego predstavlja jednu razvojnu fazu koju gotovo svako dijete prolazi? Možete li im pokušati objasniti kako se Vaša djevojčica ne dira zbog seksualnih maštarija nego zbog primjerice dosade, ugode, napetosti, smirivanja...? Kako bi Vaši roditelji prihvatili činjenicu da se i druga djeca znaju u ovoj dječjoj dobi neseksualno dirati?
Na dobrom ste putu, samo hrabro nastavite dalje.
Sretno! Klinfo.hr 

Dario Antić

Kako se postaviti prema samozadovoljavanju kod 4,5-godišnjakinje i okolini koja to kritizira?

<para>
 Za mene je to bio pakao, jer sam naučila biti samostalna, a sada sam imala samo spavaću sobu u koju je ionako svatko ulazio kako je htio. Nije im odgovaralo što sam mirna i povučena (oni su dosta glasna obitelj) i zbog toga su uglavnom radili probleme. Suprugu sam još nakon zaruka objasnila da se neugodno osjećam kod njegovih u kući i da bih voljela da nađemo svoj stan. On kao medicinski tehničar je mogao dobiti posao skoro bilo gdje, ali se nije baš trudio otići od kuće, budući da njegovi roditelji imaju obiteljski posao u koji se njegova struka uklapa. Razgovarala sam stalno o tome s njim i govorila mu kako se osjećam, a on je govorio da se ne brinem, da će sve biti u redu. Otišla sam na fakultet, on je ostao kod kuće. Kada se bližilo vrijeme da završim fakultet, vidjela sam da još uvijek nema namjeru otići od kuće. Opet sam o tome razgovarala s njim. Nije me ozbiljno shvaćao dok nisam počela biti depresivna zbog toga što moram živjeti s nekim tko me stalno pokušava promijeniti i natjerati da živim po njihovom, jer se ovako ne uklapam u njihov život. Počela sam sve češće plakati, jer sam jako emocionalna osoba, a oni su mi sve češće "brojali" što ne valja sa mnom i da se moram promijeniti.
</para>
<para>
 Kad smo odselili u drugi grad i kad je tamo dobio stalni posao u lokalnoj bolnici, osjetila sam kao da mi je pao kamen sa srca. Mislila sam da će sada napokon biti sve ok. Da se razumijemo, svjesna sam da svaki brak ima svoje trzavice i svađe. Nisam se nadala savršenstvu od braka. Ali kako je vrijeme prolazilo u ovih godinu dana, shvatila sam da moj muž, iako je stariji od mene 3 godine, ne zna baš raditi išta drugo osim svoje struke, ne zna se brinuti o financijama i slično. Relativno brzo potrošimo plaće, a on ne zna štediti ni novce, ni vodu, ni struju. Pokušala sam razgovarati s njim na lijep način o tome, jer njegovi, kada se razgovara o bilo čemu, viču, vrijeđaju i svađaju se. Oni to smatraju normalnim razgovorom. Htjela sam mu pokazati da ne želim tako razgovarati i da možemo na lijep način doći do rezultata. Pokušala sam objasniti da bi trebali štedjeti za sebe, ako ništa drugo, za more, da moramo smanjiti naše prohtjeve u vidu izlazaka, grickalica, sokova, slatkiša i sličnih stvari, da ne može ostavljati svoje stvari okolo po stanu i smeće od grickalica i boce od sokova, jer ne mogu spremati stalno za njim. A i što će biti jednog dana ako dijete dođe?
</para>
<para>
 Pokušala sam mu objasniti na koji način da štedi vodu i struju, da nam troškovi budu manji, kako da nešto obavi da bude brže, a kvalitetnije odrađeno. Ponaša se kao da on zna sve, a ja mu se petljam u posao. Onda kada dođu računi, bude ljut i ne bude mu jasno zašto su tako visoki. Ne shvaća zašto ne provodim vrijeme s njim, ali odem na posao u 5 ujutro i vratim se u pola 5 popodne. Treba nešto i jesti skuhano. Treba i pospremiti stan malo. Pokušam mu opet na lijep način objasniti, ali se naljuti na mene i kaže da se ponašam prema njemu kao prema malom djetetu. Sljedeći mjesec opet ista stvar. Pokušala sam još par puta lijepo razgovarati s njime, ali se ništa ne mijenja.
</para>
<para>
 Onda sam počela vikati i svađati se, kao što to njegovi rade. Mislila sam, navikao je na takav "razgovor", pa će me možda shvatiti ozbiljno. Ne. Još uvijek ništa. Čak sam sama prestala jednom na tjedan dana spremati stan. Najgorih tjedan dana u mom životu. Prljavog veša je bilo na sve strane i gazili smo po njemu. Nisam imala u čemu skuhati ručak. Prljavo suđe u sudoperu je počelo pljesniviti od stajanja. Radila sam samo najosnovnije što sam morala napraviti da imam čistog veša i čistog suđa za pojesti na brzinu. Počela sam se družiti s njime kako je on htio i kad je htio.
</para>
<para>
 Onda se počeo ljutiti jer je sve prljavo i ne možemo hodati po stanu kako treba. Opet sam lijepo pokušala objasniti da ne mogu sve sama raditi, da mora spremati za sobom. Pokazala sam mu kako da opere suđe, a da ne potroši svu toplu vodu, kako da usisa. Bilo je sve ok sljedeća 2 dana, a onda sve po starom. Jednom sam mu rekla da ću se spakirati i otići, da ne mogu više tako kao mama stalno bdjeti nad njime i spremati sve što ostavi. Kad je vidio da sam mrtva ozbiljna, opet se trgao na dan-dva, pa opet kao i do sada.
</para>
<para>
 Prije 2 mjeseca sam ostala bez posla kao tehnički višak. Trudna sam 4 mjeseca. Moram strogo mirovati, jer je bilo komplikacija. Moj muž još uvijek živi kao da imamo moju plaću, a ja još uvijek živim kao da sam mu mama. Volim ga i najbolji mi je prijatelj, ali nemam osjećaj da on misli isto za mene. Ne mogu više ni psihički ni fizički podnijeti sve to. Ne želim otići od njega. Želim se truditi oko našeg braka, jer smo tek godinu dana sami, bez njegovih roditelja, a i beba će uskoro doći. Ali ne znam kako mu objasniti da mora biti odgovorniji, da njegov posao ne završava kada mu prođe smjena u bolnici, da ne mogu učiti dijete da bude uredno i štedljivo, ako on ne bude to pokazivao svojim životom, da neću više biti seksi mama kako me zove, ako budem bila mama i našem djetetu i njemu.
</para>
<para>
 Oprostite što sam se raspisala toliko, ali ne znam više što napraviti niti kome se obratiti, jer nemam nikoga da ga pitam za savjet. Hvala što odvajate vrijeme za čitanje ove moje litanije...
</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Ulaskom u brak spajamo svoj život sa životom druge osobe, unosimo sve svoje navike, rutine i načine funkcioniranja i spajamo ih s navikama našeg partnera. Nije neobično da se ponekad navike „ne poklapaju“ i tada dolazi do problema kakve Vi doživljavate. Dobila sam dojam da među vama postoji ljubav i obostrane emocije, ali nažalost, za kvalitetan brak ljubav nije dovoljna, već je potrebno puno truda i kompromisa s obje strane.</para>
<para>Također, čini mi se kako ste pokušali već na razne načine doprijeti do njega, „lijepim načinom“ i „ružnim načinom“, ali ništa dosad nije postiglo efekt. Ono što ne mogu iščitati iz Vaše poruke je Vaš pokušaj da popričate s mužem kako se osjećate otkad živite sami i otkad ste trudni? Jeste li mu prenijeli svoje brige i strahove koje vežete uz vaš sadašnji način života?</para>
<para>Nadalje, ponekad nije dovoljno samo prenijeti svoje brige, već je potrebno i pitati drugu osobu što ona misli o cijeloj situaciji, odnosno, upitajte svog muža kako on gleda na svoju ulogu muža i, uskoro, oca? Što će ta nova uloga za njega značiti i što će se sve morati promijeniti zbog toga?</para>
<para>Čini mi se kako je on bio vrlo ovisan o svojoj obitelji i da su njegovi roditelji za njega mnogo toga radili, pa je moguće da je ulaskom u brak mislio kako će se sve odgovornosti koje su njegovi roditelji obavljali za njega, sada prebaciti na Vas. Međutim, unatoč tome, ako Vas voli i postoji želja da ostanete zajedno i širite svoju obitelj, naravno da je moguća i njegova promjena. Hvalite svaki njegov pokušaj pomaganja, koliko god u početku malen bio, kako biste ga potaknuli na daljnje pomaganje. Za njega će to u početku zaista biti teško i neobično i svaki trud se treba pohvaliti.</para>
<para>Ipak trebam naglasiti da, ukoliko vidite da nijedan pokušaj razgovora ne urodi plodom, predložite bračno savjetovanje kao način poboljšanja kvalitete braka. Bračno savjetovanje najbolje efekte postiže upravo dok odnos još nije sasvim narušen i dok postoji želja da se odnos poboljša. Stoga, ako vidite da Vaši pokušaji poboljšanja ne uspijevaju, potražite pomoć stručnjaka, zbog sebe, Vašeg muža i bebice koja stiže.</para>
<para>Sretno!</para>

Moj suprug je lijen, rastrošan i neodgovoran, a čekamo bebu Pozdrav! Imam 30 godina. U braku sam šest godina i do prije godinu dana živjeli smo u kući s njegovim roditeljima. 
    Za mene je to bio pakao, jer sam naučila biti samostalna, a sada sam imala samo spavaću sobu u koju je ionako svatko ulazio kako je htio. Nije im odgovaralo što sam mirna i povučena (oni su dosta glasna obitelj) i zbog toga su uglavnom radili probleme. Suprugu sam još nakon zaruka objasnila da se neugodno osjećam kod njegovih u kući i da bih voljela da nađemo svoj stan. On kao medicinski tehničar je mogao dobiti posao skoro bilo gdje, ali se nije baš trudio otići od kuće, budući da njegovi roditelji imaju obiteljski posao u koji se njegova struka uklapa. Razgovarala sam stalno o tome s njim i govorila mu kako se osjećam, a on je govorio da se ne brinem, da će sve biti u redu. Otišla sam na fakultet, on je ostao kod kuće. Kada se bližilo vrijeme da završim fakultet, vidjela sam da još uvijek nema namjeru otići od kuće. Opet sam o tome razgovarala s njim. Nije me ozbiljno shvaćao dok nisam počela biti depresivna zbog toga što moram živjeti s nekim tko me stalno pokušava promijeniti i natjerati da živim po njihovom, jer se ovako ne uklapam u njihov život. Počela sam sve češće plakati, jer sam jako emocionalna osoba, a oni su mi sve češće "brojali" što ne valja sa mnom i da se moram promijeniti.


   Kad smo odselili u drugi grad i kad je tamo dobio stalni posao u lokalnoj bolnici, osjetila sam kao da mi je pao kamen sa srca. Mislila sam da će sada napokon biti sve ok. Da se razumijemo, svjesna sam da svaki brak ima svoje trzavice i svađe. Nisam se nadala savršenstvu od braka. Ali kako je vrijeme prolazilo u ovih godinu dana, shvatila sam da moj muž, iako je stariji od mene 3 godine, ne zna baš raditi išta drugo osim svoje struke, ne zna se brinuti o financijama i slično. Relativno brzo potrošimo plaće, a on ne zna štediti ni novce, ni vodu, ni struju. Pokušala sam razgovarati s njim na lijep način o tome, jer njegovi, kada se razgovara o bilo čemu, viču, vrijeđaju i svađaju se. Oni to smatraju normalnim razgovorom. Htjela sam mu pokazati da ne želim tako razgovarati i da možemo na lijep način doći do rezultata. Pokušala sam objasniti da bi trebali štedjeti za sebe, ako ništa drugo, za more, da moramo smanjiti naše prohtjeve u vidu izlazaka, grickalica, sokova, slatkiša i sličnih stvari, da ne može ostavljati svoje stvari okolo po stanu i smeće od grickalica i boce od sokova, jer ne mogu spremati stalno za njim. A i što će biti jednog dana ako dijete dođe?


   Pokušala sam mu objasniti na koji način da štedi vodu i struju, da nam troškovi budu manji, kako da nešto obavi da bude brže, a kvalitetnije odrađeno. Ponaša se kao da on zna sve, a ja mu se petljam u posao. Onda kada dođu računi, bude ljut i ne bude mu jasno zašto su tako visoki. Ne shvaća zašto ne provodim vrijeme s njim, ali odem na posao u 5 ujutro i vratim se u pola 5 popodne. Treba nešto i jesti skuhano. Treba i pospremiti stan malo. Pokušam mu opet na lijep način objasniti, ali se naljuti na mene i kaže da se ponašam prema njemu kao prema malom djetetu. Sljedeći mjesec opet ista stvar. Pokušala sam još par puta lijepo razgovarati s njime, ali se ništa ne mijenja.


   Onda sam počela vikati i svađati se, kao što to njegovi rade. Mislila sam, navikao je na takav "razgovor", pa će me možda shvatiti ozbiljno. Ne. Još uvijek ništa. Čak sam sama prestala jednom na tjedan dana spremati stan. Najgorih tjedan dana u mom životu. Prljavog veša je bilo na sve strane i gazili smo po njemu. Nisam imala u čemu skuhati ručak. Prljavo suđe u sudoperu je počelo pljesniviti od stajanja. Radila sam samo najosnovnije što sam morala napraviti da imam čistog veša i čistog suđa za pojesti na brzinu. Počela sam se družiti s njime kako je on htio i kad je htio.


   Onda se počeo ljutiti jer je sve prljavo i ne možemo hodati po stanu kako treba. Opet sam lijepo pokušala objasniti da ne mogu sve sama raditi, da mora spremati za sobom. Pokazala sam mu kako da opere suđe, a da ne potroši svu toplu vodu, kako da usisa. Bilo je sve ok sljedeća 2 dana, a onda sve po starom. Jednom sam mu rekla da ću se spakirati i otići, da ne mogu više tako kao mama stalno bdjeti nad njime i spremati sve što ostavi. Kad je vidio da sam mrtva ozbiljna, opet se trgao na dan-dva, pa opet kao i do sada.


   Prije 2 mjeseca sam ostala bez posla kao tehnički višak. Trudna sam 4 mjeseca. Moram strogo mirovati, jer je bilo komplikacija. Moj muž još uvijek živi kao da imamo moju plaću, a ja još uvijek živim kao da sam mu mama. Volim ga i najbolji mi je prijatelj, ali nemam osjećaj da on misli isto za mene. Ne mogu više ni psihički ni fizički podnijeti sve to. Ne želim otići od njega. Želim se truditi oko našeg braka, jer smo tek godinu dana sami, bez njegovih roditelja, a i beba će uskoro doći. Ali ne znam kako mu objasniti da mora biti odgovorniji, da njegov posao ne završava kada mu prođe smjena u bolnici, da ne mogu učiti dijete da bude uredno i štedljivo, ako on ne bude to pokazivao svojim životom, da neću više biti seksi mama kako me zove, ako budem bila mama i našem djetetu i njemu.


   Oprostite što sam se raspisala toliko, ali ne znam više što napraviti niti kome se obratiti, jer nemam nikoga da ga pitam za savjet. Hvala što odvajate vrijeme za čitanje ove moje litanije...

Draga čitateljice!
Ulaskom u brak spajamo svoj život sa životom druge osobe, unosimo sve svoje navike, rutine i načine funkcioniranja i spajamo ih s navikama našeg partnera. Nije neobično da se ponekad navike „ne poklapaju“ i tada dolazi do problema kakve Vi doživljavate. Dobila sam dojam da među vama postoji ljubav i obostrane emocije, ali nažalost, za kvalitetan brak ljubav nije dovoljna, već je potrebno puno truda i kompromisa s obje strane.
Također, čini mi se kako ste pokušali već na razne načine doprijeti do njega, „lijepim načinom“ i „ružnim načinom“, ali ništa dosad nije postiglo efekt. Ono što ne mogu iščitati iz Vaše poruke je Vaš pokušaj da popričate s mužem kako se osjećate otkad živite sami i otkad ste trudni? Jeste li mu prenijeli svoje brige i strahove koje vežete uz vaš sadašnji način života?
Nadalje, ponekad nije dovoljno samo prenijeti svoje brige, već je potrebno i pitati drugu osobu što ona misli o cijeloj situaciji, odnosno, upitajte svog muža kako on gleda na svoju ulogu muža i, uskoro, oca? Što će ta nova uloga za njega značiti i što će se sve morati promijeniti zbog toga?
Čini mi se kako je on bio vrlo ovisan o svojoj obitelji i da su njegovi roditelji za njega mnogo toga radili, pa je moguće da je ulaskom u brak mislio kako će se sve odgovornosti koje su njegovi roditelji obavljali za njega, sada prebaciti na Vas. Međutim, unatoč tome, ako Vas voli i postoji želja da ostanete zajedno i širite svoju obitelj, naravno da je moguća i njegova promjena. Hvalite svaki njegov pokušaj pomaganja, koliko god u početku malen bio, kako biste ga potaknuli na daljnje pomaganje. Za njega će to u početku zaista biti teško i neobično i svaki trud se treba pohvaliti.
Ipak trebam naglasiti da, ukoliko vidite da nijedan pokušaj razgovora ne urodi plodom, predložite bračno savjetovanje kao način poboljšanja kvalitete braka. Bračno savjetovanje najbolje efekte postiže upravo dok odnos još nije sasvim narušen i dok postoji želja da se odnos poboljša. Stoga, ako vidite da Vaši pokušaji poboljšanja ne uspijevaju, potražite pomoć stručnjaka, zbog sebe, Vašeg muža i bebice koja stiže.
Sretno! Klinfo.hr 

Moj suprug je lijen, rastrošan i neodgovoran, a čekamo bebu

<para>
 Sad ima 6 godina i pozvani smo na upise u školu. Dijagnozu smo dobili u Suvagu, ali nam je rečeno da nema potrebe za radom s logopedom i da kod kući razgovaramo s njim i da dolazimo na kontrole kod njih svaka tri mjeseca. Našli smo logopeda privatno i s logopedom radimo već dvije godine. Također smo se uključili na radnu terapiju, neurofeedback i laser.
 Smatram da su nam sve probleme s govorom donijeli mobiteli i you tube. Dok sam ja bila na poslu, on je vrijeme provodio na mobitelu. Imao je uredan razvoj govora i težine dok ja nisam otišla raditi, oko njegove 2. godine. 
 On sada razumije manje više sve što pričamo, polako i prepričava (nevoljko, ali prepriča). Počeli smo pisati i čitati i dobro mu ide. Sve logičke igre rješava bez problema (tipa tangram), a puno smo ih kupili i igrali. Svi ga terapeuti hvale. Ide u vrtić. Logopedinja često kaže da ne zna zašto ga više dovodimo. Voli se igrati s drugom djecom. Na Božićnoj predstavi je bio najbolji u grupi predškolaca, tekst je naučio vrlo brzo. Za sve što radi očekuje potvrdu i pohvalu da bi krenuo dalje.
 Ono što me muči je da ponekad nisam sigurna da me razumije. Dosta često brka u, na, ispred, iza... Kad izgovara dugačke rečenice, često imam osjećaj da se jako trudi da bi izgovorio točan redosljed rečenice. Često i pogriješi. Pamćenje mu je dobro, dapače odlično. Sada čitamo slikovnice i nakon pročitanog mi odgovori na sve što ga pitam. Imamo Brainbox slike, pamti sve. Tek smo počeli s prepričavanjem i to je gramatički dosta loše. Nema one dječje radoznalosti, npr. zašto je nebo plavo. Logopedinja kaže da možda samo nije zainteresiran. Također kaže da misli da njemu samo fali riječi.
 Ono što me muči jest polazak u školu. Ne znam hoće li mu dati odgodu, a ne znam ni bih li je ja tražila. 
 Za: 
 On već zna sve što djeca rade u prvom razredu. Barem ovo iz prvog polugodišta. Ne znam što će raditi u drugom. Dobar je i drag, poslušan i navikao je na terapijama raditi po 45 minuta. Ove godine stiže stroža učiteljica, a njemu treba autoritet. Ima viška kg i već je visinom u rangu djece iz trećeg razreda, na godinu će ta razlika biti još veća.
 U maloj smo sredini, bojim se da ću ga obilježiti ako ga pošaljem na godinu. Učiteljica koja dolazi na godinu je jako zahtjevna i puno komplicira. U vrtiću tek u zadnje vrijeme sudjeluje u svim aktivnostima jer sam ja natjerala tete da ga natjeraju. One su sada oduševljene s njim. Prije se nije htio igrati s djecom, sad rado sudjeluje u svim aktivnostima. Mama dječaka s kojim se družimo, a imao je sličnih problema, kaže da je on puno bolje gramatički od kad ide u školu.
 Protiv:
 Gramatika ga buni, nije to još to. Ponekad nisam sigurna razumije li me (ne znam ni koliko druga djeca njegovog uzrasta razumiju). Ne pamti djeci imena. Ni ne pita ih, samo onima s kojima se često susreće. Bojim se da se ne razočara. Strašno me strah! Ne znam kada ću se usuditi pustiti ga samoga do škole, a nije škola bas tako daleko. Bojim se da ćemo imati problem s pamćenjem što je za zadaću.
 Znam da mi ne možete dati konkretnu procjenu jer ne poznajete dijete, ali molim Vas procjenu što bi mu moglo donijeti ako krene u školu, a možda nije dovoljno zreo i što bi mu mogla donijeti odgoda, a zreo je za školu? U vrtiću je u miješanoj skupini pa se uglavnom igraju.
 Također, do škole ima još više od pola godine i ja ću svakako tražiti procjenu svih terapeuta s kojima radimo, ali zanima me i vaše mišljenje. Unaprijed Vam hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razumljiva je Vaša zabrinutost oko polaska u školu. Vaša dosadašnja roditeljska iskustva naučila su Vas da budete oprezni i da zbrajate „pluseve“ i „minuse“.</para>
<para>S obzirom da Vaše dijete ima dijagnozu kašnjenja u razvoju govora, svakako je potrebno napraviti stručnu procjenu prije upisa u školu a koja je ionako sastavni dio upisne procedure. Takva procjena pokazat će koliko su razvijene vještine i znanja potrebni za polazak u školu. Ukoliko neke od vještina nisu još dovoljno zrele a dodatna godina dana vježbe bi ih razvila, odgoda upisa bi imala smisla.</para>
<para>Međutim, ako se radi o teškoći jezičnog procesuiranja koja se manifestira u vidu agramatičnog govora, težeg dosjećanja riječi i sl. takve teškoće traju duže vrijeme i protezat će se i kroz školovanje (o čemu treba voditi računa kod izbora adekvatnog oblika školovanja u vidu individualiziranog pristupa ili prilagođenog programa).</para>
<para>Savjetujte se sa stručnjacima koji rade s djetetom. Ukoliko procijene da bi dodatna godina terapijskog rada znatno unaprijedila govorno-jezični razvoj i razumijevanje, odgoda bi dječaku dala dodatno vrijeme na razvijanju potrebnog.</para>
<para>Međutim, ako se očekuje da će teškoće kod dječaka postojati i dalje, a u školu se nekad mora krenuti, potrebno je adekvatnim oblikom školovanja dječaku omogućiti potrebne prilagodbe.</para>

Kako da odlučim treba li moj sin na jesen u prvi razred ili da tražim odgodu? Poštovana, unaprijed se ispričavam na dužem opisu i zahvaljujem na odgovoru. Naime, imam sina s dijagnozom kašnjenje u ekspresivnom govoru (kad je imao 4 godine). 
    Sad ima 6 godina i pozvani smo na upise u školu. Dijagnozu smo dobili u Suvagu, ali nam je rečeno da nema potrebe za radom s logopedom i da kod kući razgovaramo s njim i da dolazimo na kontrole kod njih svaka tri mjeseca. Našli smo logopeda privatno i s logopedom radimo već dvije godine. Također smo se uključili na radnu terapiju, neurofeedback i laser.
   Smatram da su nam sve probleme s govorom donijeli mobiteli i you tube. Dok sam ja bila na poslu, on je vrijeme provodio na mobitelu. Imao je uredan razvoj govora i težine dok ja nisam otišla raditi, oko njegove 2. godine. 
   On sada razumije manje više sve što pričamo, polako i prepričava (nevoljko, ali prepriča). Počeli smo pisati i čitati i dobro mu ide. Sve logičke igre rješava bez problema (tipa tangram), a puno smo ih kupili i igrali. Svi ga terapeuti hvale. Ide u vrtić. Logopedinja često kaže da ne zna zašto ga više dovodimo. Voli se igrati s drugom djecom. Na Božićnoj predstavi je bio najbolji u grupi predškolaca, tekst je naučio vrlo brzo. Za sve što radi očekuje potvrdu i pohvalu da bi krenuo dalje.
   Ono što me muči je da ponekad nisam sigurna da me razumije. Dosta često brka u, na, ispred, iza... Kad izgovara dugačke rečenice, često imam osjećaj da se jako trudi da bi izgovorio točan redosljed rečenice. Često i pogriješi. Pamćenje mu je dobro, dapače odlično. Sada čitamo slikovnice i nakon pročitanog mi odgovori na sve što ga pitam. Imamo Brainbox slike, pamti sve. Tek smo počeli s prepričavanjem i to je gramatički dosta loše. Nema one dječje radoznalosti, npr. zašto je nebo plavo. Logopedinja kaže da možda samo nije zainteresiran. Također kaže da misli da njemu samo fali riječi.
   Ono što me muči jest polazak u školu. Ne znam hoće li mu dati odgodu, a ne znam ni bih li je ja tražila. 
   Za: 
   On već zna sve što djeca rade u prvom razredu. Barem ovo iz prvog polugodišta. Ne znam što će raditi u drugom. Dobar je i drag, poslušan i navikao je na terapijama raditi po 45 minuta. Ove godine stiže stroža učiteljica, a njemu treba autoritet. Ima viška kg i već je visinom u rangu djece iz trećeg razreda, na godinu će ta razlika biti još veća.
   U maloj smo sredini, bojim se da ću ga obilježiti ako ga pošaljem na godinu. Učiteljica koja dolazi na godinu je jako zahtjevna i puno komplicira. U vrtiću tek u zadnje vrijeme sudjeluje u svim aktivnostima jer sam ja natjerala tete da ga natjeraju. One su sada oduševljene s njim. Prije se nije htio igrati s djecom, sad rado sudjeluje u svim aktivnostima. Mama dječaka s kojim se družimo, a imao je sličnih problema, kaže da je on puno bolje gramatički od kad ide u školu.
   Protiv:
   Gramatika ga buni, nije to još to. Ponekad nisam sigurna razumije li me (ne znam ni koliko druga djeca njegovog uzrasta razumiju). Ne pamti djeci imena. Ni ne pita ih, samo onima s kojima se često susreće. Bojim se da se ne razočara. Strašno me strah! Ne znam kada ću se usuditi pustiti ga samoga do škole, a nije škola bas tako daleko. Bojim se da ćemo imati problem s pamćenjem što je za zadaću.
   Znam da mi ne možete dati konkretnu procjenu jer ne poznajete dijete, ali molim Vas procjenu što bi mu moglo donijeti ako krene u školu, a možda nije dovoljno zreo i što bi mu mogla donijeti odgoda, a zreo je za školu? U vrtiću je u miješanoj skupini pa se uglavnom igraju.
   Također, do škole ima još više od pola godine i ja ću svakako tražiti procjenu svih terapeuta s kojima radimo, ali zanima me i vaše mišljenje. Unaprijed Vam hvala!

Poštovana,
razumljiva je Vaša zabrinutost oko polaska u školu. Vaša dosadašnja roditeljska iskustva naučila su Vas da budete oprezni i da zbrajate „pluseve“ i „minuse“.
S obzirom da Vaše dijete ima dijagnozu kašnjenja u razvoju govora, svakako je potrebno napraviti stručnu procjenu prije upisa u školu a koja je ionako sastavni dio upisne procedure. Takva procjena pokazat će koliko su razvijene vještine i znanja potrebni za polazak u školu. Ukoliko neke od vještina nisu još dovoljno zrele a dodatna godina dana vježbe bi ih razvila, odgoda upisa bi imala smisla.
Međutim, ako se radi o teškoći jezičnog procesuiranja koja se manifestira u vidu agramatičnog govora, težeg dosjećanja riječi i sl. takve teškoće traju duže vrijeme i protezat će se i kroz školovanje (o čemu treba voditi računa kod izbora adekvatnog oblika školovanja u vidu individualiziranog pristupa ili prilagođenog programa).
Savjetujte se sa stručnjacima koji rade s djetetom. Ukoliko procijene da bi dodatna godina terapijskog rada znatno unaprijedila govorno-jezični razvoj i razumijevanje, odgoda bi dječaku dala dodatno vrijeme na razvijanju potrebnog.
Međutim, ako se očekuje da će teškoće kod dječaka postojati i dalje, a u školu se nekad mora krenuti, potrebno je adekvatnim oblikom školovanja dječaku omogućiti potrebne prilagodbe. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako da odlučim treba li moj sin na jesen u prvi razred ili da tražim odgodu?

<para>
 Baka joj želi pomoći, no vidim da ne zna odakle da krene, pa vam pišem da nas uputite. 
 Što se tiče djevojčice, vesela je, brbljiva, otvorena, voli društvo. Nažalost, prije godinu dana napustila ju je mama. Samo je otišla. Bilo je problema s mojim bratom u braku i sad eto dijete ispašta. Od djevojčice koja nije voljela slatko, sad jede sve živo što vidi pred sobom. Ne može zaspati ako nešto ne pojede i kaže da je gladna. Sklona je debljanju, a moja mama me ne želi slušati kad joj kažem da promjeni prehranu. Njezin tata joj isto kupuje gluposti za jesti jer na taj način očito pokušava popuniti prazninu, ali i to da nemaju nikakav odnos. Moj brat, njezin tata je strog, zna i vikati na nju, no fali onaj dio gdje se s djetetom razgovara. Taj dio je prešao na moju mamu, odnosno baku. Ali i ona je ponekad umorna jer inače radi, a i nije više mlada za ulogu mame. Nećakinja zna ponekad biti i tvrdoglava i naporna, kao i svako dijete. Pitala sam mamu da li ju je vodila psihologu zbog majčinog napuštanja, no ona mi kaže da ju ne treba voditi i da je u redu. S time se ne slažem i što vi mislite? Da li da ustrajem na tome da malena ide psihologu? Njena mama ju je uzela k sebi preko ljeta, božićnih praznika, a inače ju ni ne zove!
 Problem u učenju je taj što ona sve brzo zaboravi. Dođe iz škole, priča o tjednima, mjesecima, godini koje su učili, a drugi dan ju baka pita, a ona ne zna ništa. Matematiku jedan dan zna, drugi dan ko da nije ništa učila. I koliko god mama vježba s njom, ispada kao da ništa ne vježba. Loše čita, ružno piše, ako je riječ duža ona će ju slovkat, ali neće ju pročitati. Zna koliko je 9+4, ali se muči s 13-4. Koncentracija isto nije na nivou kako bi trebala biti.
 To je potvrdila učiteljica. Učiteljica ne upućuje dijete nigdje, govori da je sve u redu, ali očito nije. Školska logopedica je mamu uputila obiteljskom liječniku na ORL, ali ona je to sve već obavila jer je operirala mandule.
 Kome nas možete uputiti za pomoć?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teškoće u učenju mogu imati više uzroka. Postoje teškoće koje pripisujemo nedovoljno razvijenim predmatematičkim i predčitalačkim aktivnostima. Jedan dio takvih teškoća spada u „početne teškoće čitanja i pisanja“ i nakon nekog vremena se prebrode, dok se dio takvih teškoća zadržava u vidu disleksije i disgrafije. Teškoće u učenju mogu biti povezane i s koncentracijom i pažnjom koja može biti površna i distraktibilna ili preduboka, jedan dan bolja, drugi lošija, ili bolja ujutro lošija popodne.</para>
<para>Teškoće u učenju mogu biti povezane i s lošije razvijenom radnom memorijom, lošijim vizualnim ili slušnim pamćenjem. Procjena stručnjaka dala bi odgovor na pitanje što je uzrok teškoća u učenju.</para>
<para>Rastava roditelja a pogotovo napuštanje majke svakako je traumatično iskustvo za svako dijete. Razumijevanje i podrška okoline sigurno su izuzetno važne djetetu koje se nađe u takvoj situaciji. Stres koji proizlazi iz takve teške situacije često rezultira smanjenom koncentracijom, povremenom odsutnošću, traženjem utjehe u hrani i sl. Pomoć psihologa svakako je korisna podrška kako djetetu tako i obitelji. Stručni tim škole (psiholog i logoped) mogao bi pružiti pomoć i podršku.</para>

Moja nećakinja ima probleme u učenju i ne znamo odakle da krenemo da joj pomognemo? Poštovani, pišem zbog svoje nećakinje. Pohađa 2. razred, živi s tatom i mojim roditeljima, odnosno s bakom i djedom. Stvar je u poteškoćama u učenju. 
    Baka joj želi pomoći, no vidim da ne zna odakle da krene, pa vam pišem da nas uputite. 
   Što se tiče djevojčice, vesela je, brbljiva, otvorena, voli društvo. Nažalost, prije godinu dana napustila ju je mama. Samo je otišla. Bilo je problema s mojim bratom u braku i sad eto dijete ispašta. Od djevojčice koja nije voljela slatko, sad jede sve živo što vidi pred sobom. Ne može zaspati ako nešto ne pojede i kaže da je gladna. Sklona je debljanju, a moja mama me ne želi slušati kad joj kažem da promjeni prehranu. Njezin tata joj isto kupuje gluposti za jesti jer na taj način očito pokušava popuniti prazninu, ali i to da nemaju nikakav odnos. Moj brat, njezin tata je strog, zna i vikati na nju, no fali onaj dio gdje se s djetetom razgovara. Taj dio je prešao na moju mamu, odnosno baku. Ali i ona je ponekad umorna jer inače radi, a i nije više mlada za ulogu mame. Nećakinja zna ponekad biti i tvrdoglava i naporna, kao i svako dijete. Pitala sam mamu da li ju je vodila psihologu zbog majčinog napuštanja, no ona mi kaže da ju ne treba voditi i da je u redu. S time se ne slažem i što vi mislite? Da li da ustrajem na tome da malena ide psihologu? Njena mama ju je uzela k sebi preko ljeta, božićnih praznika, a inače ju ni ne zove!
   Problem u učenju je taj što ona sve brzo zaboravi. Dođe iz škole, priča o tjednima, mjesecima, godini koje su učili, a drugi dan ju baka pita, a ona ne zna ništa. Matematiku jedan dan zna, drugi dan ko da nije ništa učila. I koliko god mama vježba s njom, ispada kao da ništa ne vježba. Loše čita, ružno piše, ako je riječ duža ona će ju slovkat, ali neće ju pročitati. Zna koliko je 9+4, ali se muči s 13-4. Koncentracija isto nije na nivou kako bi trebala biti.
   To je potvrdila učiteljica. Učiteljica ne upućuje dijete nigdje, govori da je sve u redu, ali očito nije. Školska logopedica je mamu uputila obiteljskom liječniku na ORL, ali ona je to sve već obavila jer je operirala mandule.
   Kome nas možete uputiti za pomoć?

Poštovana,
teškoće u učenju mogu imati više uzroka. Postoje teškoće koje pripisujemo nedovoljno razvijenim predmatematičkim i predčitalačkim aktivnostima. Jedan dio takvih teškoća spada u „početne teškoće čitanja i pisanja“ i nakon nekog vremena se prebrode, dok se dio takvih teškoća zadržava u vidu disleksije i disgrafije. Teškoće u učenju mogu biti povezane i s koncentracijom i pažnjom koja može biti površna i distraktibilna ili preduboka, jedan dan bolja, drugi lošija, ili bolja ujutro lošija popodne.
Teškoće u učenju mogu biti povezane i s lošije razvijenom radnom memorijom, lošijim vizualnim ili slušnim pamćenjem. Procjena stručnjaka dala bi odgovor na pitanje što je uzrok teškoća u učenju.
Rastava roditelja a pogotovo napuštanje majke svakako je traumatično iskustvo za svako dijete. Razumijevanje i podrška okoline sigurno su izuzetno važne djetetu koje se nađe u takvoj situaciji. Stres koji proizlazi iz takve teške situacije često rezultira smanjenom koncentracijom, povremenom odsutnošću, traženjem utjehe u hrani i sl. Pomoć psihologa svakako je korisna podrška kako djetetu tako i obitelji. Stručni tim škole (psiholog i logoped) mogao bi pružiti pomoć i podršku. Klinfo.hr 

Moja nećakinja ima probleme u učenju i ne znamo odakle da krenemo da joj pomognemo?

<para>
 Dijete je socijalizirano, ima svoje prijatelje, ide u vrtić, tete kažu da je divan, veseo, komunikativan, obožava se maziti (velika maza) s nama, voli crtati, igrati se, učiti slova, tražiti razlike, brojeve, voli biti u centru pažnje, osjećati se važan. Rođen je ranije te je vođen od strane neurologa (kontrola jednom godišnje) kao osoba bez poteškoća i ostalih dijagnoza. Jednom smo bili kod defektologa jer ima povećanu potrebu za kretanjem te je nalaz isto bio - dječak urednog razvoja, smanjiti mobitel na minimum. Zbog mojih strahova zbog prijevremenog poroda vodila sam ga kod više stručnjaka na pregleda i svi su rekli da je urednog razvoja. Jednom sam ga kad je imao 3,5 godine vodila i na razvojnu procjenu. Učinjen je eeg s godinu dana i bio je uredan. Međutim, problem je što ponekad, iz čista mira potrči te poskoči (to traje niti par sekundi) i kad ga pitam zašto to radi, on kaže da je, eto, dobre volje ili to napravi kad duže vrijeme gleda mobitel. Zamolila sam ga da to ne radi, pa nekad krene, pogleda u mene i onda stane i kaže "Nisam ništa napravio". Ne znam što može biti uzrok tom ponašanju te vas molim mišljenje jer me svakakvi strahovi “opsjedaju” radi toga. Inače je stvarno jako dobro dijete. Lijep pozdrav
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete ima 5,5 godina! Prirodno je da trči, skače, penje se, provlači, viče, pjeva….. veseli se životu!</para>
<para>Razumljiv je Vaš strah s obzirom da preranim rođenjem Vaše dijete spada u neurorizičnu populaciju. Ali to je samo RIZIK koji govori da bi u razvoju moglo doći do nekih teškoća. Svojim savjesnim praćenjem dječakovog razvoja i pregledima kod raznih stručnjaka potvrdili ste da se razvoj odvija uredno. I dalje pratite i potičite razvoj svog djeteta, ali dozvolite mu da radi sve ono što je primjereno djeci a što odrastanjem na žalost zaboravimo.</para>
<para>Izloženost ekranima potrebno je kontrolirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru. Kako vrijeme trajanja tako i sadržaje. Naime, igrice imaju tendenciju da budu jako uzbudljive dok je djetetovo tijelo statično pa se akumulira adrenalin koji nas prirodno tjera na akciju do koje ne dođe. Upravo se zbog toga kod neke djece nakon igrica javlja agresivno ponašanje, a kod Vašeg očito potreba za kretanjem.</para>
<para>Ukoliko još niste, možete napraviti i procjenu senzorne integracije kako biste bili sigurni da su i ti sustavi na optimalnom nivou za dječakov pravilan razvoj.</para>

Motorički nemir i hitne potrebe za kretanjem kod 5,5 godišnjaka Poštovana, imam dječaka od 5,5 godina. 
    Dijete je socijalizirano, ima svoje prijatelje, ide u vrtić, tete kažu da je divan, veseo, komunikativan, obožava se maziti (velika maza) s nama, voli crtati, igrati se, učiti slova, tražiti razlike, brojeve, voli biti u centru pažnje, osjećati se važan. Rođen je ranije te je vođen od strane neurologa (kontrola jednom godišnje) kao osoba bez poteškoća i ostalih dijagnoza. Jednom smo bili kod defektologa jer ima povećanu potrebu za kretanjem te je nalaz isto bio - dječak urednog razvoja, smanjiti mobitel na minimum. Zbog mojih strahova zbog prijevremenog poroda vodila sam ga kod više stručnjaka na pregleda i svi su rekli da je urednog razvoja. Jednom sam ga kad je imao 3,5 godine vodila i na razvojnu procjenu. Učinjen je eeg s godinu dana i bio je uredan. Međutim, problem je što ponekad, iz čista mira potrči te poskoči (to traje niti par sekundi) i kad ga pitam zašto to radi, on kaže da je, eto, dobre volje ili to napravi kad duže vrijeme gleda mobitel. Zamolila sam ga da to ne radi, pa nekad krene, pogleda u mene i onda stane i kaže "Nisam ništa napravio". Ne znam što može biti uzrok tom ponašanju te vas molim mišljenje jer me svakakvi strahovi “opsjedaju” radi toga. Inače je stvarno jako dobro dijete. Lijep pozdrav

Poštovana,
vaše dijete ima 5,5 godina! Prirodno je da trči, skače, penje se, provlači, viče, pjeva….. veseli se životu!
Razumljiv je Vaš strah s obzirom da preranim rođenjem Vaše dijete spada u neurorizičnu populaciju. Ali to je samo RIZIK koji govori da bi u razvoju moglo doći do nekih teškoća. Svojim savjesnim praćenjem dječakovog razvoja i pregledima kod raznih stručnjaka potvrdili ste da se razvoj odvija uredno. I dalje pratite i potičite razvoj svog djeteta, ali dozvolite mu da radi sve ono što je primjereno djeci a što odrastanjem na žalost zaboravimo.
Izloženost ekranima potrebno je kontrolirati i smanjiti na najmanju moguću mjeru. Kako vrijeme trajanja tako i sadržaje. Naime, igrice imaju tendenciju da budu jako uzbudljive dok je djetetovo tijelo statično pa se akumulira adrenalin koji nas prirodno tjera na akciju do koje ne dođe. Upravo se zbog toga kod neke djece nakon igrica javlja agresivno ponašanje, a kod Vašeg očito potreba za kretanjem.
Ukoliko još niste, možete napraviti i procjenu senzorne integracije kako biste bili sigurni da su i ti sustavi na optimalnom nivou za dječakov pravilan razvoj. Klinfo.hr 

Motorički nemir i hitne potrebe za kretanjem kod 5,5 godišnjaka

<para>
 Za sada ne spominje pregled urologa, pa me zanima po Vašem mišljenju kada bi trebali otići na prvi urološki pregled? 
 Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>javite se na prvi pregled urologu kada dječak bude u dobi između 6 i 12 mjeseci, pa ćete se s liječnikom sve dogovoriti vezano za eventualno potreban zahvat.</para>

Nespušteni testis kod bebe i kada posjetiti urologa? Poštovani, moj sin, 3 mjeseca starosti, se rodio s desnim nespuštenim testisom kojeg je pedijatar napipao visoko u ingvinalnom kanalu. 
   Za sada ne spominje pregled urologa, pa me zanima po Vašem mišljenju kada bi trebali otići na prvi urološki pregled? 
   Hvala!

Poštovani,
javite se na prvi pregled urologu kada dječak bude u dobi između 6 i 12 mjeseci, pa ćete se s liječnikom sve dogovoriti vezano za eventualno potreban zahvat. Klinfo.hr 

Nespušteni testis kod bebe i kada posjetiti urologa?

<para>
 Također spolovilo je intenzivnog, pomalo neugodnog mirisa. Je li možda pitanje neodgovarajuće prehrane (mliječni proizvodi i slatkiši) ili bi bilo preporučljivo posjetiti pedijatra?
 Hvala unaprijed na odgovoru, lijep pozdrav!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod neke djece se stvara više naslaga. Možda se djevojčica ne obriše kako treba nakon mokrenja suhim papirom. Ako će Vas brinuti, javite se na pregled pedijatru, jer katkad je potrebno uzeti bris spolovila. No po ovome što govorite, ne zvuči zabrinjavajuće.</para>

Bijele nakupine na spolovilu kod 3,5-godišnje djevojčice Poštovani, imam curicu 3,5 godine. U zadnje vrijeme sam oko malih usana, tj. unutar velikih usana na spolovilu primijetila bijele nakupine koje čistim. Do drugog čišćenja opet ih bude. 
   Također spolovilo je intenzivnog, pomalo neugodnog mirisa. Je li možda pitanje neodgovarajuće prehrane (mliječni proizvodi i slatkiši) ili bi bilo preporučljivo posjetiti pedijatra?
   Hvala unaprijed na odgovoru, lijep pozdrav!

Poštovana,
kod neke djece se stvara više naslaga. Možda se djevojčica ne obriše kako treba nakon mokrenja suhim papirom. Ako će Vas brinuti, javite se na pregled pedijatru, jer katkad je potrebno uzeti bris spolovila. No po ovome što govorite, ne zvuči zabrinjavajuće. Klinfo.hr 

Bijele nakupine na spolovilu kod 3,5-godišnje djevojčice

<para>
 Beba je dojena ali od kad stolica nije redovita, pije čaj za grčeve ili razrijeđenu kamilicu s 1 žličicom šećera, biogaia kapi. Od stolice do stolice beba stalno ima grčeve i nagon jakog tiskanja, tako da joj boja lica postane ljubičastu. Nakon šest dana muka i tiskanja, stiže eksplozivna obilna stolica senf boje. Nakon te stolice, opet sve ispočetka. Nemirno spava preko dana (buđenje uz plač i tiskanje). Beba napreduje na tjelesnoj težini. Postoji li razlog za zabrinutost ili posjet pedijatru? 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca koja su samo na prsima ne moraju imati stolicu i više od 10 dana, sve do maksimalno 14, jer neka djeca sve probave i nemaju ostataka, tj. treba ima dosta da ih skupe. Slatki čaj još više ponekad može uznemiriti probavu i stvarati dosta plinova, a ako stolice nema, neće ju potaknuti. Također nekada djeca dugo rade pripremu za stolicu, u vidu tiskanja, no kada stolica izađe ona je na kraju uredna. To su sve stanja koja nisu patologija a viđamo ih u ovoj dobi. Međutim ako ste nesigurni ili je dijete naduto i zaista Vam se čini da se jako muči kod istiskivanja stolice, otiđite prvo svom pedijatru da pogleda dijete, uključujući i čmar, pa neka procijeni je li sve u okvirima fizioloških varijacija ili je potrebno nešto dalje poduzeti.</para>

Beba od osam tjedana nema stolicu po tjedan dana Beba stara osam tjedana već tri tjedna ima stolicu svakih 6 dana. Do prije tri tjedna stolica je bila svakodnevno, po više puta dnevno. 
    Beba je dojena ali od kad stolica nije redovita, pije čaj za grčeve ili razrijeđenu kamilicu s 1 žličicom šećera, biogaia kapi. Od stolice do stolice beba stalno ima grčeve i nagon jakog tiskanja, tako da joj boja lica postane ljubičastu. Nakon šest dana muka i tiskanja, stiže eksplozivna obilna stolica senf boje. Nakon te stolice, opet sve ispočetka. Nemirno spava preko dana (buđenje uz plač i tiskanje). Beba napreduje na tjelesnoj težini. Postoji li razlog za zabrinutost ili posjet pedijatru? 

Poštovana,
djeca koja su samo na prsima ne moraju imati stolicu i više od 10 dana, sve do maksimalno 14, jer neka djeca sve probave i nemaju ostataka, tj. treba ima dosta da ih skupe. Slatki čaj još više ponekad može uznemiriti probavu i stvarati dosta plinova, a ako stolice nema, neće ju potaknuti. Također nekada djeca dugo rade pripremu za stolicu, u vidu tiskanja, no kada stolica izađe ona je na kraju uredna. To su sve stanja koja nisu patologija a viđamo ih u ovoj dobi. Međutim ako ste nesigurni ili je dijete naduto i zaista Vam se čini da se jako muči kod istiskivanja stolice, otiđite prvo svom pedijatru da pogleda dijete, uključujući i čmar, pa neka procijeni je li sve u okvirima fizioloških varijacija ili je potrebno nešto dalje poduzeti. Klinfo.hr 

Beba od osam tjedana nema stolicu po tjedan dana

<para>
 Također me zanima vaša preporuka za kapi protiv grčeva, jer se svaku noć do 2 ili 3 sata ujutro mučimo s njima. Ne znam smijem li uopće išta koristiti za tako malu bebicu. 
 Puno hvala. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>smijete uzimati dodatke prehrani koje ste naveli i kada dojite. Također, od kapi za grčeve preporučam one koje sadrže lactobacilus reuteri soj - bioagai koje pokazuje dobar učinak na smanjenje kolika, no niti jedne kapi ne mogu u potpunosti ukloniti grčeve.</para>

Smijem li koristiti dodatke prehrani dok dojim? Zanima me mogu li nastaviti piti Twinlab kalcij 500 s vitaminom D i magnezijem, te Novalac prenatal, koje sam pila tijekom trudnoće, a da ti dodaci ne škode bebici i mlijeku, jer isključivo dojim. 
   Također me zanima vaša preporuka za kapi protiv grčeva, jer se svaku noć do 2 ili 3 sata ujutro mučimo s njima. Ne znam smijem li uopće išta koristiti za tako malu bebicu. 
   Puno hvala. Lijep pozdrav.

Poštovana,
smijete uzimati dodatke prehrani koje ste naveli i kada dojite. Također, od kapi za grčeve preporučam one koje sadrže lactobacilus reuteri soj - bioagai koje pokazuje dobar učinak na smanjenje kolika, no niti jedne kapi ne mogu u potpunosti ukloniti grčeve. Klinfo.hr 

Smijem li koristiti dodatke prehrani dok dojim?

<para>
 Ipak je od prvog djeteta prošlo već 18 godina, pa sam neke stvari i zaboravila. Kako odvojiti dijete od dojke? Sinčić od 16 mjeseci ima trenutno fazu gdje bi samo visio na dojki. Kroz dan mu dam dva puta da cica, ali muče me noći. Budi se svako malo i samo bi cicao. Ne vjerujem da je gladan jer jede sve namirnice i stvarno se puno najede prije spavanja. Ali budi se svaka dva sata, sat i pol, samo da si još malo pocica. Meni to više izgleda kao navika. Ako mu ne dam, užasno plače. Razumije sve, već sam mu rekla da cicanja nema, pa sam namazala bradavice limunom. Dijete mi veli pujjj. Obriše dojku i dalje cica. Iskreno, umorna sam, pa mi je najlakše da mu dam dojku i spavam. Kad je po danu budan, kažem mu da nema cicanja, prije popodnevnog spavanja ispričam mu priču i on spava, ali po noći to ne funkcionira. Da ga umjesto cicanja radije nosim kad se probudi po noći? Kćeri kojoj je sada 18 godina, namazala sam dojku sa limunom i više nikad nije tražila dojku. U ovom slučaju, sa sinom, ne znam više kako. Pametniji je od mene.
</para>
<para>Poštovana, to je navika. Na žalost ne može se napraviti ništa da on to dobrovoljno prekine, već će odvikavanje od vas tražiti dosljednost i odlučnost. Možda je najbolje da se nekoliko noći odvojite od njega (da ga tješi netko drugi kad se probudi bez cice) i kad se vratite, da mu više ne dajete dojku za utjehu.</para>

Kako da odviknem bebu od noćnog cicanja, jer sam umorna i ne mogu više Poštovani, imam sinčića od 16 mjeseci. To mi je treće dijete. Pošto sam osoba koja je mišljenja da dijete mora biti na prsima, naravno da sam dojila svo troje djece. 
    Ipak je od prvog djeteta prošlo već 18 godina, pa sam neke stvari i zaboravila. Kako odvojiti dijete od dojke? Sinčić od 16 mjeseci ima trenutno fazu gdje bi samo visio na dojki. Kroz dan mu dam dva puta da cica, ali muče me noći. Budi se svako malo i samo bi cicao. Ne vjerujem da je gladan jer jede sve namirnice i stvarno se puno najede prije spavanja. Ali budi se svaka dva sata, sat i pol, samo da si još malo pocica. Meni to više izgleda kao navika. Ako mu ne dam, užasno plače. Razumije sve, već sam mu rekla da cicanja nema, pa sam namazala bradavice limunom. Dijete mi veli pujjj. Obriše dojku i dalje cica. Iskreno, umorna sam, pa mi je najlakše da mu dam dojku i spavam. Kad je po danu budan, kažem mu da nema cicanja, prije popodnevnog spavanja ispričam mu priču i on spava, ali po noći to ne funkcionira. Da ga umjesto cicanja radije nosim kad se probudi po noći? Kćeri kojoj je sada 18 godina, namazala sam dojku sa limunom i više nikad nije tražila dojku. U ovom slučaju, sa sinom, ne znam više kako. Pametniji je od mene.

Poštovana, to je navika. Na žalost ne može se napraviti ništa da on to dobrovoljno prekine, već će odvikavanje od vas tražiti dosljednost i odlučnost. Možda je najbolje da se nekoliko noći odvojite od njega (da ga tješi netko drugi kad se probudi bez cice) i kad se vratite, da mu više ne dajete dojku za utjehu. Klinfo.hr 

Kako da odviknem bebu od noćnog cicanja, jer sam umorna i ne mogu više

<para>
 Isključivo je dojena beba na zahtjev. Imamo okviran ritam dnevnog dojenja svaka 3 sata. U 8, 11, 14, 17, 20 i noćna dojenja isto svaka 3-4 sata. Krenula sam u 11 h s kašicom. Za sada sam uvela jabuku, krušku, tikvu. Naravno za sad su to manje količine jer se tek navikava na hranu. Zanima me kada se kreće s drugim nemliječnim obrokom? I kada krenem s njim kako da organiziram raspored? Npr. 8 dojenje, 11 voće/žitarice, 14 dojenje, 17 povrće/juhice i 20 dojenje? Da li je to ok raspored ili bi bilo bolje organizirati to na neki drugi način? Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete kao drugi obrok uvesti večeru, zadnji obrok prije spavanja. U svoje mlijeko ili u adaptirano mlijeko dodajte žitarice za dojenčad. Na taj način možete biti sigurni da se dijete nema razloga buditi tijekom noći, barem ne zbog gladi. Sa ovim obrokom možete početi odmah.</para>

Na početku smo dohrane. Kada krenuti s drugim nemliječnim obrokom? Poštovani, krenula sam s uvođenjem dohrane djetetu prije 10-ak dana. S njegovih 5 mjeseci i 20 dana. Porođajna težina je bila 3200 g i dužina 48 cm. Sada s 6 mjeseci ima 9300 g i 65 cm. 
    Isključivo je dojena beba na zahtjev. Imamo okviran ritam dnevnog dojenja svaka 3 sata. U 8, 11, 14, 17, 20 i noćna dojenja isto svaka 3-4 sata. Krenula sam u 11 h s kašicom. Za sada sam uvela jabuku, krušku, tikvu. Naravno za sad su to manje količine jer se tek navikava na hranu. Zanima me kada se kreće s drugim nemliječnim obrokom? I kada krenem s njim kako da organiziram raspored? Npr. 8 dojenje, 11 voće/žitarice, 14 dojenje, 17 povrće/juhice i 20 dojenje? Da li je to ok raspored ili bi bilo bolje organizirati to na neki drugi način? Lijep pozdrav.

Poštovana,
možete kao drugi obrok uvesti večeru, zadnji obrok prije spavanja. U svoje mlijeko ili u adaptirano mlijeko dodajte žitarice za dojenčad. Na taj način možete biti sigurni da se dijete nema razloga buditi tijekom noći, barem ne zbog gladi. Sa ovim obrokom možete početi odmah. Klinfo.hr 

Na početku smo dohrane. Kada krenuti s drugim nemliječnim obrokom?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost nemam dovoljno informacija da vam pomognem, ali sa ovako ozbiljnom situacijom biste se zaista trebali obratiti liječniku.</para>

Dječak tri godine nije dobio ni na kilaži ni visini Poštovana, imam dečkića od 6 godina. Unazad 3 godine nije dobio ni na kilaži, niti na visini. Trenutno teži 15.8 kg, a visok je 105 cm. Dosta slabo jede. 
Poštovana,
nažalost nemam dovoljno informacija da vam pomognem, ali sa ovako ozbiljnom situacijom biste se zaista trebali obratiti liječniku. Klinfo.hr 

Dječak tri godine nije dobio ni na kilaži ni visini

<para>
 Prvo su bile rižine pahuljice na mom mlijeku, pa sam u to dodavala kuhanu pasiranu jabuku 3 dana, pa kuhanu, pasiranu krušku 3 dana, pa smo uveli kukuruzne pahuljice. Onda je jela samo voće. Jede lijepo i čak je počela jesti oko 1 dcl kašice i poslije ne bi tražila mlijeko. S uvođenjem kašica uveli smo i čaj od komorača i od kamilice. Njoj je na početku stolica bila gušća što je i za očekivat, a onda joj je postala jako tvrda da se danima mučila. Pa sam ju 2 dana samo isključivo dojila i "odštopala se". Sad je 3 dana jela kupovnu kašicu od kruške oko 3-4 čajne žlice po obroku tj. na dan i sad ima zatvor. Čujem da joj crijeva rade, ima vjetrove, ali ne i stolicu.
 Čime da počnem dohranu i što da joj dajem?
 Danas sam joj dala i kašicu od šljive, ali stolice nema.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvođenje krute hrane često izaziva probavne smetnje kod dojenčadi. Vašoj djevojčici možete pomoći tako da povećate unos tekućine kroz dan. Uvijek dajte prednost običnoj izvorskoj vodi, ali možete koristiti i prirodne voćne ili povrtne sokove te biljne čajeve. Dobar izvor tekućine i nutrijenata su i juhe. Koristite cjelovite žitarice te izbjegavajte prekomjerne količine namirnica koje zatvaraju (banana, mrkva i riža).</para>

Uvođenjem voćnih kašica beba stalno ima zatvor Poštovanje, imam djevojčicu od 6 mjeseci, isključivo dojenu. S 5 mjeseci i tjedan dana smo počeli s uvođenjem kašica. 
    Prvo su bile rižine pahuljice na mom mlijeku, pa sam u to dodavala kuhanu pasiranu jabuku 3 dana, pa kuhanu, pasiranu krušku 3 dana, pa smo uveli kukuruzne pahuljice. Onda je jela samo voće. Jede lijepo i čak je počela jesti oko 1 dcl kašice i poslije ne bi tražila mlijeko. S uvođenjem kašica uveli smo i čaj od komorača i od kamilice. Njoj je na početku stolica bila gušća što je i za očekivat, a onda joj je postala jako tvrda da se danima mučila. Pa sam ju 2 dana samo isključivo dojila i "odštopala se". Sad je 3 dana jela kupovnu kašicu od kruške oko 3-4 čajne žlice po obroku tj. na dan i sad ima zatvor. Čujem da joj crijeva rade, ima vjetrove, ali ne i stolicu.
   Čime da počnem dohranu i što da joj dajem?
   Danas sam joj dala i kašicu od šljive, ali stolice nema.

Poštovana,
uvođenje krute hrane često izaziva probavne smetnje kod dojenčadi. Vašoj djevojčici možete pomoći tako da povećate unos tekućine kroz dan. Uvijek dajte prednost običnoj izvorskoj vodi, ali možete koristiti i prirodne voćne ili povrtne sokove te biljne čajeve. Dobar izvor tekućine i nutrijenata su i juhe. Koristite cjelovite žitarice te izbjegavajte prekomjerne količine namirnica koje zatvaraju (banana, mrkva i riža). Klinfo.hr 

Uvođenjem voćnih kašica beba stalno ima zatvor

<para>
 Ima stolicu svaki drugi ili treći dan, stolica je mekane teksture, boje senfa, samo jednom dnevno. Da li je to u redu?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša beba, prema navedenoj tjelesnoj težini treba 790 ml mlijeka na dan. Ne brinite, dobro napreduje te su prema opisu stolice uredne.</para>

Koliko mlijeka treba piti beba od 2 mjeseca i napreduje li uredno? Beba od 2 mjeseca hrani se Aptamilom. Rođena s 3100 g, sada ima 4600 g. Zanima me koliko mlijeka na dan treba popiti? Smatrate li da je dovoljno dobila na kilaži za 2 mjeseca? 
    Ima stolicu svaki drugi ili treći dan, stolica je mekane teksture, boje senfa, samo jednom dnevno. Da li je to u redu?

Poštovana,
vaša beba, prema navedenoj tjelesnoj težini treba 790 ml mlijeka na dan. Ne brinite, dobro napreduje te su prema opisu stolice uredne. Klinfo.hr 

Koliko mlijeka treba piti beba od 2 mjeseca i napreduje li uredno?

<para>
 Nije puno, ali svejedno se brinem jer s obzirom na količinu pojedenog, trebao bi napredovati. Inače je jako aktivan, vrlo malo spava a i kad zaspi ubrzo se probudi uz grčenje i stenjanje. Stolica je normalna i redovita. Molim savjet.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost niste naveli koliko je dijete izgubilo na težini. Razlika može nastati i zbog vremena vaganja, prije, odnosno nakon stolice. Vjerojatno nemate razloga za brigu, dok dijete jede, napredovat će.</para>

Beba stara 10 dana jede više od preporuke, ali gubi na težini Pozdrav! Imam bebu staru 10 dana, hranim ga AD mlijekom i jede više nego što treba, svakih 1,5 sat po 70 ml. Problem je što je od zadnjeg vaganja (prije dva dana) izgubio na težini. 
    Nije puno, ali svejedno se brinem jer s obzirom na količinu pojedenog, trebao bi napredovati. Inače je jako aktivan, vrlo malo spava a i kad zaspi ubrzo se probudi uz grčenje i stenjanje. Stolica je normalna i redovita. Molim savjet.

Poštovana,
nažalost niste naveli koliko je dijete izgubilo na težini. Razlika može nastati i zbog vremena vaganja, prije, odnosno nakon stolice. Vjerojatno nemate razloga za brigu, dok dijete jede, napredovat će. Klinfo.hr 

Beba stara 10 dana jede više od preporuke, ali gubi na težini

<para>
 Međutim, svaki obrok koji joj dam, ona ga povraća i to u mlazovima, a ponekad i ne. Dosta je halapljiva i tu bocu pojede za par minuta. Nakon tog povraćanja čak i bljucka. Moram naglasiti da beba nikad nije dojila zbog mojih osobnih problema, nego je na adaptiranom mlijeku od rođenja. Bili smo kod pedijatrice i na prvom vaganju je dobila 1250 g, a na sljedećem pregledu 650 grama što znači da sada ima 4900 g. Doktorica kaže da odlično napreduje, ali ako je tako, čemu izbacivanje tolike količine mlijeka poslije hranjenja?
 Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da pedijatar vaše curice nije zabrinut zbog povraćanja i dijete je zdravo, zadovoljno te dobiva na težini, možemo isključiti ozbiljnije zdravstvene probleme. Pokušajte joj olakšati tako da povisite uzglavlje kreveta, pazite da se ne naguta zraka tijekom hranjenja i često je podižite zbog podrigivanja. Također, obratite pažnju na veličinu otvora na bočici – moguće je da je prevelik.</para>

Beba povraća mlijeko u mlazovima nakon gotovo svakog hranjenja Pozdrav, zanima me nešto u vezi s mojom curicom. Sada ima 2 mjeseca i 10 dana. Naime, do nedavno sam je hranila 60 ml i činilo se da joj je premalo, pa sam joj povećala na 90 ml. 
    Međutim, svaki obrok koji joj dam, ona ga povraća i to u mlazovima, a ponekad i ne. Dosta je halapljiva i tu bocu pojede za par minuta. Nakon tog povraćanja čak i bljucka. Moram naglasiti da beba nikad nije dojila zbog mojih osobnih problema, nego je na adaptiranom mlijeku od rođenja. Bili smo kod pedijatrice i na prvom vaganju je dobila 1250 g, a na sljedećem pregledu 650 grama što znači da sada ima 4900 g. Doktorica kaže da odlično napreduje, ali ako je tako, čemu izbacivanje tolike količine mlijeka poslije hranjenja?
   Hvala unaprijed.

Poštovana,
budući da pedijatar vaše curice nije zabrinut zbog povraćanja i dijete je zdravo, zadovoljno te dobiva na težini, možemo isključiti ozbiljnije zdravstvene probleme. Pokušajte joj olakšati tako da povisite uzglavlje kreveta, pazite da se ne naguta zraka tijekom hranjenja i često je podižite zbog podrigivanja. Također, obratite pažnju na veličinu otvora na bočici – moguće je da je prevelik. Klinfo.hr 

Beba povraća mlijeko u mlazovima nakon gotovo svakog hranjenja

<para>
 . Jede jednom tijekom noći a ostala buđenja treba joj davati dudu i uspavljivati ju. Beba je već dva mjeseca na adaptiranom mlijeku (Novalac 1). Također, jako teško zaspi kao da ju nešto ometa da spava, drži se za glavu, često plače pri uspavljivanju koje je sad već postalo dugotrajni proces. Ima simptome rasta zubića - slini jako puno, trpa ručice u usta kao i sve drugo što dohvati, no od zubiju ništa, a simptomi su tu već više od mjesec dana. Dobiva na težini, no nije više vesela kao i prije, ne guguće kao nekad. Kao novorođenče je znala i po 7 sati u komadu odspavat. Također je pri jelu jako nemirna, ponekad potraje i pola sata prije nego što prihvati bocu, a onda i kad počne jesti, često miče glavu. Na savjet pedijatrice počeli smo davat waya kapi, također pije hippov čaj komorač, anis i kim kombinacija, a ponekad i malo kamilice. Moje pitanje je - da li je riječ o rastu zubića pa proces traje duže od mjesec dana ili je možda riječ o problemima s grčevima tj. crijevima ili možda treba promijeniti mlijeko?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uzrok nemirnom snu mogu biti funkcijski problemi, odnosno možda se sprema rast zubića. Nakon 4. mjeseca života možete pokušati uvesti dohranu, primjerice neku žitaricu, rižolino ili kukuruzne pahuljice, pa ako ih dobro prihvati, taj obrok prebacite navečer prije spavanja, kako bi beba bila sitija pa će možda bolje zaspati i duže spavati. Za žeđ preferirajte vodu. Puno čaja isto može izazivati nemir u probavi i stvarati puno plinova.</para>
<para>No ako se situacija počne pogoršavati, onda savjetujem pregled gastroenteorologa kako bi se isključila eventualna alergija i slični problemi.</para>

Beba loše spava, puno plače i nervozna je - jesu li problem grčevi, zubići i AD mlijeko? Pozdrav, imam bebu od 4 mjeseca koja zadnjih mjesec dana jako nemirno spava (pokreti glavice lijevo-desno, dizanje i naglo spuštanje nogu, ponekad buđenje u plaču) te spava po noći maksimalno 2 sata u komadu 
   . Jede jednom tijekom noći a ostala buđenja treba joj davati dudu i uspavljivati ju. Beba je već dva mjeseca na adaptiranom mlijeku (Novalac 1). Također, jako teško zaspi kao da ju nešto ometa da spava, drži se za glavu, često plače pri uspavljivanju koje je sad već postalo dugotrajni proces. Ima simptome rasta zubića - slini jako puno, trpa ručice u usta kao i sve drugo što dohvati, no od zubiju ništa, a simptomi su tu već više od mjesec dana. Dobiva na težini, no nije više vesela kao i prije, ne guguće kao nekad. Kao novorođenče je znala i po 7 sati u komadu odspavat. Također je pri jelu jako nemirna, ponekad potraje i pola sata prije nego što prihvati bocu, a onda i kad počne jesti, često miče glavu. Na savjet pedijatrice počeli smo davat waya kapi, također pije hippov čaj komorač, anis i kim kombinacija, a ponekad i malo kamilice. Moje pitanje je - da li je riječ o rastu zubića pa proces traje duže od mjesec dana ili je možda riječ o problemima s grčevima tj. crijevima ili možda treba promijeniti mlijeko?

Poštovana,
uzrok nemirnom snu mogu biti funkcijski problemi, odnosno možda se sprema rast zubića. Nakon 4. mjeseca života možete pokušati uvesti dohranu, primjerice neku žitaricu, rižolino ili kukuruzne pahuljice, pa ako ih dobro prihvati, taj obrok prebacite navečer prije spavanja, kako bi beba bila sitija pa će možda bolje zaspati i duže spavati. Za žeđ preferirajte vodu. Puno čaja isto može izazivati nemir u probavi i stvarati puno plinova.
No ako se situacija počne pogoršavati, onda savjetujem pregled gastroenteorologa kako bi se isključila eventualna alergija i slični problemi. Klinfo.hr 

Beba loše spava, puno plače i nervozna je - jesu li problem grčevi, zubići i AD mlijeko?

<para>
 Kako nismo bili upoznati od strane naše pedijatrice da je potrebno kupiti 2 doze cjepiva, zbog trenutnog pomanjkanja cjepiva u mogućnosti smo kupiti samo 4-valentno cjepivo. Međutim, nismo sigurni da li se može primiti, s obzirom da je prva doza bila s trovalentnim cjepivom.
 Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djetetu se druga doza smije dati u obliku 4-valentnog cjepiva. U tom slučaju ćete pokriti još jedan soj djelomično, uz 3 soja koja će biti pokrivena potpuno.</para>

Smije li druga doza cjepiva protiv gripe biti 4-valentna, ako je prva bila 3-valentna? Poštovana, dijete od 18 mjeseci je primilo prvu dozu trovalentnog cjepiva protiv gripe. 
    Kako nismo bili upoznati od strane naše pedijatrice da je potrebno kupiti 2 doze cjepiva, zbog trenutnog pomanjkanja cjepiva u mogućnosti smo kupiti samo 4-valentno cjepivo. Međutim, nismo sigurni da li se može primiti, s obzirom da je prva doza bila s trovalentnim cjepivom.
   Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,
djetetu se druga doza smije dati u obliku 4-valentnog cjepiva. U tom slučaju ćete pokriti još jedan soj djelomično, uz 3 soja koja će biti pokrivena potpuno. Klinfo.hr 

Smije li druga doza cjepiva protiv gripe biti 4-valentna, ako je prva bila 3-valentna?

<para>
 Prvi puta kada smo mjerili tlak imao je 142/96 i 106 otkucaja, te ga je na treningu taj dan jako zaboljela glava na potiljku. Od tada svaki dan mjerimo tlak koji mu je ujutro u granicama normale te mu navečer (kada nije imao trening) tlak bude 137/86. Inače dijete ima 175 cm i 63 kg.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako opetovano mjerite povišene vrijednosti krvnog tlaka kod svog sina, potrebno je javiti se na pregled u ambulantu za hipertenziju gdje će se učiniti potrebna obrada, uključujući i 24-satno mjerenje krvnog tlaka. Kolege će tek tada vidjeti o čemu se radi i uputiti dijete na daljnje eventualne pretrage.</para>

Što bi moglo biti uzrok povišenog tlaka kod tinejdžera sportaša? Dijete od 16 godina koje svakodnevno trenira taekwondo ima u zadnja tri dana povišen tlak. 
    Prvi puta kada smo mjerili tlak imao je 142/96 i 106 otkucaja, te ga je na treningu taj dan jako zaboljela glava na potiljku. Od tada svaki dan mjerimo tlak koji mu je ujutro u granicama normale te mu navečer (kada nije imao trening) tlak bude 137/86. Inače dijete ima 175 cm i 63 kg.

Poštovana,
ako opetovano mjerite povišene vrijednosti krvnog tlaka kod svog sina, potrebno je javiti se na pregled u ambulantu za hipertenziju gdje će se učiniti potrebna obrada, uključujući i 24-satno mjerenje krvnog tlaka. Kolege će tek tada vidjeti o čemu se radi i uputiti dijete na daljnje eventualne pretrage. Klinfo.hr 

Što bi moglo biti uzrok povišenog tlaka kod tinejdžera sportaša?

<para>
 Moj sin ima 3 godine i 2 mjeseca a problemi su sljedeći: još uvijek ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka i jedne vrste voćno žitne kašice, još uvijek koristi pelene, plješće i mlati rukama kad je sretan, kada mu se nešto ne dozvoli glasno se dere i baca po podu, ne voli ulaziti u trgovine, ambulante i sl. Isto glasno plače i protestira. Isto tako na postavljeno pitanje odgovara ponavljanjem tog pitanja iako ima jako širok vokabular i izgovara rečenice od 4 - 5 riječi. Ono što bi moglo biti pozitivno je to da je jako društven na igralištu ili u školi kada idemo po seku, obožava kada nam dođu gosti i glavni je showman. Neizmjerno je zaigran i kreativan u igrama, obožava se maziti, jako je pažljiv i zainteresiran za bebu koju smo nedavno dobili i obožava seku koja ima 9 godina. Naši postupci su bili slijedeći: dohrana počela sa 6 mjeseci voćnim kašicama uz nuđenje onoga što i mi jedemo, ali prilagođeno dobi. U početku je skoro sve probao, ali nakon prve godine sve više je izbacivao namirnice, tako da ostao na ovome što sam navela. Još ponekad liže sol sa štapića, a ako ga slučajno odgrize odmah vadi komadiće iz usta. Ništa ne odgriza i ne žvače. Što se tiče gestikulacije, kad ga pitamo zašto lupa rukama on stane, nasmije se i baci nam se u zagrljaj i onda opet nastavi. Nadalje, taj problem od ulaženja u prostorije je toliki da kad dođemo kod pedijatrice ona ga jedva pregleda koliko se on dere i otima, a to je počelo isto nakon godinu i pol starosti, čini mi se nakon jednog cijepljenja, pa mislim da se boji. Što se tiče pelene, pokušavali smo ljetos s gaćicama ali nismo uspjeli, a kad mu kažemo da mora na wc on kaže "znam i neću" a sada je počeo plakati i kada ide na kupanje, a inače često ide u kupaonu i sa svakim od nas, jer ga zanima što radimo. Ako ga stavim na wc školjku plače i ne obavi ništa. Sve što ga zamolim posluša, ali te osnovne stvari neće. Inače se kompromisno odnosimo prema djeci, ne stvaramo prisilu i ne kažnjavamo. Znam da je velik dio ovog problema zbog mojih propusta, premda ja ne shvaćam gdje sam najviše pogriješila jer sam sve isto i sa starijom kćeri i nikada nismo imali niti jedan problem. Inače je dječak dobrog zdravlja, krvne slike, težine oko 15 kg i visine oko 100 cm. Pedijatrica nam govori da je to samo faza i da budemo strpljivi, ali sve to traje malo predugo, a pomaka nema. Odvela bih ga svugdje gdje treba na pregled i savjetovanje ali kako to učiniti kad on ne može niti ući u neku ambulantu jer jedino surađuje sa svima na otvorenom ili u svome domu. Ne znam više što da učinim i kako da mu pomognem. Sve me to izluđuje pa i okolina koja mi to spočitava. Oprostite na predugom pitanju i unaprijed Vam zahvaljujem na savjetu. Srdačan pozdrav!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ponašanja koja opisujete svakako imaju podlogu u senzornoj integraciji. Djeca čija su osjetila hiper ili hipo osjetljiva često manifestiraju neka od navedenih ponašanja (izbjegavanje hrane, odbijanje krute hrane, odbijanje usvajanja toalet treninga, potreba za maženjem i kontaktom, plakanje pri kupanju, izbjegavanje zatvorenih prostora punih ljudi i sl). Kako bi to ustanovili potrebno je obaviti procjenu senzorne integracije (moguće i u <ulink url="http://www.korneo.hr/">našem Kabinetu</ulink>) koja će nam dati uvid kako funkcioniraju senzorni sustavi i zbog čega vaše dijete od nečeg zazire ili zašto nešto odbija a zašto nešto drugo radi.</para>
<para>Ponavljanje pitanja koje navodite može biti sastavni dio usvajanja govora, međutim može imati i druge uzroke pa je potrebno utvrditi i pozadinu takve manifestacije.</para>
<para>Stručnjak bi morao procijeniti i „pljeskanje i mahanje rukama“ koje navodite, a koja se pojavljuju kod visoko emocionalnih stanja. Naime, postoje određeni specifični pokreti koji mogu biti pokazatelji neke neurološke podloge, ili mogu biti dio samostimulacije.</para>
<para>Dakle, kao što vidite, mnogo je nepoznanica na koje je teško odgovoriti bez da zaista vidimo Vaše dijete. Stoga bi bilo najbolje učiniti procjenu koja će dati odgovor na sva Vaša, uistinu s razlogom, postavljena pitanja.</para>
<para>Kako se bojite kako bi Vaše dijete reagiralo na ulazak u neku ordinaciju mogu Vas umiriti da naš Kabinet podsjeća na vrtić ili igraonicu i da se djeca vrlo brzo prilagode te rado surađuju i dolaze.</para>

Naš sin iskazuje neka neobična ponašanja, probleme u hranjenju i strahove Poštovana! 
    Moj sin ima 3 godine i 2 mjeseca a problemi su sljedeći: još uvijek ne jede ništa osim adaptiranog mlijeka i jedne vrste voćno žitne kašice, još uvijek koristi pelene, plješće i mlati rukama kad je sretan, kada mu se nešto ne dozvoli glasno se dere i baca po podu, ne voli ulaziti u trgovine, ambulante i sl. Isto glasno plače i protestira. Isto tako na postavljeno pitanje odgovara ponavljanjem tog pitanja iako ima jako širok vokabular i izgovara rečenice od 4 - 5 riječi. Ono što bi moglo biti pozitivno je to da je jako društven na igralištu ili u školi kada idemo po seku, obožava kada nam dođu gosti i glavni je showman. Neizmjerno je zaigran i kreativan u igrama, obožava se maziti, jako je pažljiv i zainteresiran za bebu koju smo nedavno dobili i obožava seku koja ima 9 godina. Naši postupci su bili slijedeći: dohrana počela sa 6 mjeseci voćnim kašicama uz nuđenje onoga što i mi jedemo, ali prilagođeno dobi. U početku je skoro sve probao, ali nakon prve godine sve više je izbacivao namirnice, tako da ostao na ovome što sam navela. Još ponekad liže sol sa štapića, a ako ga slučajno odgrize odmah vadi komadiće iz usta. Ništa ne odgriza i ne žvače. Što se tiče gestikulacije, kad ga pitamo zašto lupa rukama on stane, nasmije se i baci nam se u zagrljaj i onda opet nastavi. Nadalje, taj problem od ulaženja u prostorije je toliki da kad dođemo kod pedijatrice ona ga jedva pregleda koliko se on dere i otima, a to je počelo isto nakon godinu i pol starosti, čini mi se nakon jednog cijepljenja, pa mislim da se boji. Što se tiče pelene, pokušavali smo ljetos s gaćicama ali nismo uspjeli, a kad mu kažemo da mora na wc on kaže "znam i neću" a sada je počeo plakati i kada ide na kupanje, a inače često ide u kupaonu i sa svakim od nas, jer ga zanima što radimo. Ako ga stavim na wc školjku plače i ne obavi ništa. Sve što ga zamolim posluša, ali te osnovne stvari neće. Inače se kompromisno odnosimo prema djeci, ne stvaramo prisilu i ne kažnjavamo. Znam da je velik dio ovog problema zbog mojih propusta, premda ja ne shvaćam gdje sam najviše pogriješila jer sam sve isto i sa starijom kćeri i nikada nismo imali niti jedan problem. Inače je dječak dobrog zdravlja, krvne slike, težine oko 15 kg i visine oko 100 cm. Pedijatrica nam govori da je to samo faza i da budemo strpljivi, ali sve to traje malo predugo, a pomaka nema. Odvela bih ga svugdje gdje treba na pregled i savjetovanje ali kako to učiniti kad on ne može niti ući u neku ambulantu jer jedino surađuje sa svima na otvorenom ili u svome domu. Ne znam više što da učinim i kako da mu pomognem. Sve me to izluđuje pa i okolina koja mi to spočitava. Oprostite na predugom pitanju i unaprijed Vam zahvaljujem na savjetu. Srdačan pozdrav!

Poštovana,
ponašanja koja opisujete svakako imaju podlogu u senzornoj integraciji. Djeca čija su osjetila hiper ili hipo osjetljiva često manifestiraju neka od navedenih ponašanja (izbjegavanje hrane, odbijanje krute hrane, odbijanje usvajanja toalet treninga, potreba za maženjem i kontaktom, plakanje pri kupanju, izbjegavanje zatvorenih prostora punih ljudi i sl). Kako bi to ustanovili potrebno je obaviti procjenu senzorne integracije (moguće i u našem Kabinetu) koja će nam dati uvid kako funkcioniraju senzorni sustavi i zbog čega vaše dijete od nečeg zazire ili zašto nešto odbija a zašto nešto drugo radi.
Ponavljanje pitanja koje navodite može biti sastavni dio usvajanja govora, međutim može imati i druge uzroke pa je potrebno utvrditi i pozadinu takve manifestacije.
Stručnjak bi morao procijeniti i „pljeskanje i mahanje rukama“ koje navodite, a koja se pojavljuju kod visoko emocionalnih stanja. Naime, postoje određeni specifični pokreti koji mogu biti pokazatelji neke neurološke podloge, ili mogu biti dio samostimulacije.
Dakle, kao što vidite, mnogo je nepoznanica na koje je teško odgovoriti bez da zaista vidimo Vaše dijete. Stoga bi bilo najbolje učiniti procjenu koja će dati odgovor na sva Vaša, uistinu s razlogom, postavljena pitanja.
Kako se bojite kako bi Vaše dijete reagiralo na ulazak u neku ordinaciju mogu Vas umiriti da naš Kabinet podsjeća na vrtić ili igraonicu i da se djeca vrlo brzo prilagode te rado surađuju i dolaze. Klinfo.hr 

Naš sin iskazuje neka neobična ponašanja, probleme u hranjenju i strahove

<para>
 On je mene ostavio i vrlo brzo pronašao novu curu te me to vrlo uzdrmalo. Ukratko, nisam mogla prihvatiti prekid te sam se nadala da ćemo biti zajedno opet. Tada sam bila četvrti razred srednje škole. Sada, iako sam nakon njega imala dva dečka i trenutno sam u vezi u kojoj sam vrlo sretna i prekrasno mi je, svakodnevno mi on dolazi u misli. To se ne događa u smislu da on meni nedostaje i da bih opet htjela nešto s njim, nego jednostavno na što god pomislim, on mi dođe u misli. Mislim da sam sama sebi to napravila jer sam se na početku nakon prekida osjećala loše što ga se nisam sjetila zbog neke stvari/situacije. Sada je to nepodnošljivo. Osjećam se vrlo loše što mi on dolazi u glavu jer stvarno volim svog dečka i ne želim takve misli. Možete li mi molim Vas pomoći jer se osjećam vrlo zbunjeno i frustrirano. Želim si pomoći, a ne znam kako. Do sada još nisam bila na psihološkom razgovoru. Inače sam osoba koja pretjerano razmišlja o svemu te sam preosjetljiva i konstantno se preispitujem, Možda to ima veze s ovim.
</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Naš mozak je jedan čudnovati, zanimljivi organ s kojim nikad nije dosadno :) Kada se trebamo nečega dosjetiti što nam je vrlo važno (npr. broj OIB-a), nikako se ne možemo dosjetiti, a kada trebamo o nečemu ne misliti, onda baš samo o tome razmišljamo.</para>
<para>Činjenica je da što više mi izbjegavamo razmišljati o nečemu, to se više upravo tome posvećujemo. Primjerice, ako Vam sada napišem “Možete misliti o svemu, osim o čokoladi”, pitam Vas, što Vam je upravo prošlo kroz glavu? Vjerujem da je velika čokolada od koje sline cure. Čini mi se da se slično događa i kod Vas - stalno razmišljate o tome kako ne biste smjeli razmišljati o bivšem dečku. Tada se još na te misli nadoveže grižnja savjesti prema sadašnjem dečku i time ih samo još dodatno pojačate.</para>
<para>I sami navodite da ste skloni pretjeranom razmišljanju i vjerojatno u tome leži dio problema, slažem se s Vama, ali to ne znači da si ne možete pomoći. Kada Vam padne na um Vaš bivši dečko, prisjetite ga se, nemojte se odupirati tome, već se sjetite svega što Vam pada na um. U konačnici, što je pogrešno u tome što ga se sjetite? On je dio Vaše prošlosti i svi se povremeno sjetimo prošlosti, što je apsolutno normalno.</para>
<para>Misli su poput valova, one dolaze i odlaze spontano, a veći problem nastaje kada pokušavate zadržati val. Pustite misli neka dođu, jer tada će one spontano i otići i pritom budite svjesni da je to sasvim prihvatljivo. Ako Vas to ipak do te mjere opterećuje da se osjećate loše, popričajte s nekim o tome - prijateljicom, mamom, sestrom ili terapeutom ukoliko Vam se čini da se to lagano otima kontroli.</para>
<para>Sretno!</para>

Ne mogu se oduprijeti neželjenim mislima i ne znam kako da ih istjeram iz glave? Poštovana, mislim da sam sama sebi napravila jako veliki problem. Naime, prije tri godine sam prekinula vezu s dečkom koja je trajala godinu i pol. 
    On je mene ostavio i vrlo brzo pronašao novu curu te me to vrlo uzdrmalo. Ukratko, nisam mogla prihvatiti prekid te sam se nadala da ćemo biti zajedno opet. Tada sam bila četvrti razred srednje škole. Sada, iako sam nakon njega imala dva dečka i trenutno sam u vezi u kojoj sam vrlo sretna i prekrasno mi je, svakodnevno mi on dolazi u misli. To se ne događa u smislu da on meni nedostaje i da bih opet htjela nešto s njim, nego jednostavno na što god pomislim, on mi dođe u misli. Mislim da sam sama sebi to napravila jer sam se na početku nakon prekida osjećala loše što ga se nisam sjetila zbog neke stvari/situacije. Sada je to nepodnošljivo. Osjećam se vrlo loše što mi on dolazi u glavu jer stvarno volim svog dečka i ne želim takve misli. Možete li mi molim Vas pomoći jer se osjećam vrlo zbunjeno i frustrirano. Želim si pomoći, a ne znam kako. Do sada još nisam bila na psihološkom razgovoru. Inače sam osoba koja pretjerano razmišlja o svemu te sam preosjetljiva i konstantno se preispitujem, Možda to ima veze s ovim.

Draga čitateljice!
Naš mozak je jedan čudnovati, zanimljivi organ s kojim nikad nije dosadno :) Kada se trebamo nečega dosjetiti što nam je vrlo važno (npr. broj OIB-a), nikako se ne možemo dosjetiti, a kada trebamo o nečemu ne misliti, onda baš samo o tome razmišljamo.
Činjenica je da što više mi izbjegavamo razmišljati o nečemu, to se više upravo tome posvećujemo. Primjerice, ako Vam sada napišem “Možete misliti o svemu, osim o čokoladi”, pitam Vas, što Vam je upravo prošlo kroz glavu? Vjerujem da je velika čokolada od koje sline cure. Čini mi se da se slično događa i kod Vas - stalno razmišljate o tome kako ne biste smjeli razmišljati o bivšem dečku. Tada se još na te misli nadoveže grižnja savjesti prema sadašnjem dečku i time ih samo još dodatno pojačate.
I sami navodite da ste skloni pretjeranom razmišljanju i vjerojatno u tome leži dio problema, slažem se s Vama, ali to ne znači da si ne možete pomoći. Kada Vam padne na um Vaš bivši dečko, prisjetite ga se, nemojte se odupirati tome, već se sjetite svega što Vam pada na um. U konačnici, što je pogrešno u tome što ga se sjetite? On je dio Vaše prošlosti i svi se povremeno sjetimo prošlosti, što je apsolutno normalno.
Misli su poput valova, one dolaze i odlaze spontano, a veći problem nastaje kada pokušavate zadržati val. Pustite misli neka dođu, jer tada će one spontano i otići i pritom budite svjesni da je to sasvim prihvatljivo. Ako Vas to ipak do te mjere opterećuje da se osjećate loše, popričajte s nekim o tome - prijateljicom, mamom, sestrom ili terapeutom ukoliko Vam se čini da se to lagano otima kontroli.
Sretno! Klinfo.hr 

Ne mogu se oduprijeti neželjenim mislima i ne znam kako da ih istjeram iz glave?

<para>
 Imao je pauzu od mjesec dana, a zašto je ponovno počeo - ne znam. U posljednje vrijeme je dodao i trkanje i guranje. Primijetila sam da najčešće udara kada je ljut (kada nešto nije po njegovom, kada ga bratići izazivaju, u borbi za igračke i sl.), ali me brine to što u posljednje vrijeme udara a da ne mogu otkriti razlog. Na primjer, baka leži na krevetu i on dođe i udari ju. Jutros smo bili sami kada se probudio, mazili smo se, bio je jako nježan i samo me odjednom udario i počeo se smijati. Pokušala sam sve metode koje sam znala i pročitala kako bi prestao s takvim ponašanjem, odnosno kako bi ga naučila da takvo ponašanje nije prihvatljivo. U početku sam ignorirala, zatim opominjala lijepo, osvješćivala emocije, pokušala sam i strogo, ponekad sam i viknula, pokušala sam i kaznom, oduzela sam mu igračku pa me udara zato što sam mu uzela igračku, time out (neće biti u sobi ili sjediti na stolici niti sekunde i samo čeka da siđe da me ponovo udari), pokušala sam ga i zagrliti odnosno držati da me ne može udariti, maknuti se od njega, ali onda ide za mnom i udara me. Uglavnom, više ne znam što bih. Želim ga naučiti ispravnom ponašanju ali više ne znam kako se postaviti. Kao da ništa ne dopire do njega. Na strogoću, držanje, kažnjavanje, reagira još gore. To ga strašno razljuti i ne može se uopće kontrolirati, i ne može prestati s udaranjem. Nekada to traje jako dugo, gotovo 2 sata. Kada ga držim, glavni cilj mu je da se izvuče i to postane užasna borba kada on bude sav mokar od znoja i crven. Primijetila sam da se ustvari najbrže smiri kada reagiram blago. Molim Vas pomozite mi. Kako da se postavim? Što da radim?
 Jedan primjer: Jučer su nam u gostima bili bratići i sestrična. Jako je trknuo najmanjeg bratića od 4,5 godine, na što se ovaj rasplakao. Ja sam svog dječaka odvela u sobu rekla kako to nije lijepo, da to bracu boli i da je sada žalostan i da se to ne smije raditi. On je plakao, nije htio biti u sobi, bratići su otišli kući, a on je nastavio udarati nas (mamu i tatu) još 2 sata.
 Takvo njegovo ponašanje je svakodnevno i postaje sve žešće. Više ne znam što da radim. Na rubu sam snage i živaca.
 Molim Vas konkretan savjet. Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>nalaziti se u poziciji roditelja koji pokušava razne odgojne metode duži period bez napretka, zaista iscrpljuje. Potpuno je shvatljivo kada kažete da ste na samom izmaku snaga. Drago mi je čuti kako se trudite jer ste pokušali razne načine reagiranja na agresivno ponašanje svoga sina i iako niste trenutno postigli cilj, sjajno je što niste odustali nego ste se odlučili potražiti pomoć. To je jedan od prekrasnih znakova koliko se trudite biti najbolja moguća majka te koliko Vam je jako stalo da Vašeg djeteta.</para>
<para>Primijetili ste kako se dijete najbrže smiri kada reagirate blago prema njemu. Poneka djeca mogu biti u još većem otporu ako ih kažnjavamo, borimo se s njima za moć, pokazujemo nerazumijevanje, postupamo autoritarno i sl. Stoga je odličan putokaz njegovo smirivanje kada se ponašate blago prema njemu. Sljedeći put kada se dijete jako uznemiri i razljuti, pokušajte s empatičkim reflektiranjem.</para>
<para>Stanite se u njegovu neposrednu blizinu, (čučnite) na njegovu visinu, gledajte ga u oči i smirenim, poluglasnim tonom recite: „Vidim da te to (navedite što) jako razljutilo“ ili „Činiš mi se jako ljutim zbog (navedite čega)“. Na taj način ćete mu dati do znanja da su Vam njegove emocije bitne, da je on važan te da ste ga spremni slušati i biti tu za njega. Poduzeti korak će ga malo umiriti, ali i Vama omogućiti priliku da Vam dijete može reći zašto se tako osjeća, odnosno zašto se ponaša tako ljutito.</para>
<para>U situaciji kada dijete ide udarati drugu osobu ili neku stvar (prilikom koje prvenstveno može ozlijediti sebe) sasvim je u redu fizički mu zaustaviti rukicu ili nogicu u tom naumu i preusmjeriti ga da udari predmet s kojim ste Vi u redu da on udari (primjerice, neki meki jastuk, plišanac ili udaranje nogicama, stopalima u pod). Na taj način bi izrazio svoju agresivnu reakciju na prihvatljiv način, bez negativnih posljedica za sebe i druge.</para>
<para>Svakako je preporuka da nastavite razvijati empatiju kod djeteta na način koji ste opisali u primjeru. Drugim riječima, kada Vaše dijete udari nekoga prvenstveno empatički reflektirajte, postavite čvrstu granicu da se druge ne udara, a netom poslije objasnite djetetu kako udarac drugu osobu boli. Na taj način bi s vremenom dijete moglo postajati svjesnije posljedica svojeg ponašanja i time bi razvijalo suosjećanje i empatiju. U ovim koracima važno je biti strpljiv i uporan.</para>
<para>Mnogi odrasli ljudi imaju poteškoća s regulacijom emocija, tako da je sasvim uobičajeno da djeca imaju emocionalnih izazova u svojem razvoju jer još uče kako izraziti pojedinu emociju. Što mislite o tome da djetetu ponudite neki Vama prihvatljiv predmet, poput mekog jastuka, da ga dijete udara kada mu dođe val intenzivne ljutnje? Na taj način bi se učio kanalizirati ljutnju na konstruktivan način.</para>
<para>Kako Vam se čini da dijete upišete na neku sportsku aktivnost? To bi mogao biti jedan od načina kako da se riješi nelagodnosti u svojem tijelu. Djeca ponekad osjećaju napetost u svojem tijelu, a da je ne znaju prepoznati i samostalno otpustiti. Tako da ta tjelesna napetost vrlo lako može prerasti u frustraciju gdje onda dijete kroz ponašanje, jer je premalo da bi verbaliziralo, ima potrebu iskazati tu frustraciju. Takvo djetetovo samostalno izražavanje frustracije može biti i agresivno ponašanje. Fizička aktivnost bi ga dodatno izmorila te bi se fizički i psihički puno bolje osjećao nakon vježbanja.</para>
<para>Pitam se kako se osjeća dječak neposredno prije nego udari nekoga? Rekli ste kako baku zna udariti bez povoda, što mislite, uspostavlja li on možda na takav način kontakt s drugim ljudima? Volio bih znati kako se ponaša s vršnjacima, kako se s njima povezuje i uspostavlja kontakt? Postoji li možda u njegovom životu područje koje mu izaziva stres pa mu rekcija na taj stres može biti agresivno ponašanje?</para>
<para>Ako volite čitati svojem djetetu, predlažemo Vam našu slikovnicu „<ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/slikovnice/najpovoljnije-paket-4-slikovnice-iz-serije-ljutnja/">
 Kad je ljut, nilski konjić grize
 </ulink>“ (dostupna u knjižnicama) koja može biti jedna zabavna i poučna zajednička aktivnost.
Ako se razdoblje udaranja, guranja i trkanja tijekom sljedećih mjeseci ništa ne prorijedi, javite nam se kako bismo bolje upoznali Vas i Vaše dijete te zajedno došli do najboljeg i zadovoljavajućeg rješenja.</para>
<para>Želim Vam puno ljubavi, strpljenja i sreće u poduzetim koracima.</para>

Naš sin (3,5) već godinu dana udara sve oko sebe i ne znam mu pomoći oko njegove ljutnje Dobra večer! Imam dječaka od 3,5 godine koji već više od godinu dana udara ljude oko sebe (mene, tatu, baku, bratiće, sestričnu). 
    Imao je pauzu od mjesec dana, a zašto je ponovno počeo - ne znam. U posljednje vrijeme je dodao i trkanje i guranje. Primijetila sam da najčešće udara kada je ljut (kada nešto nije po njegovom, kada ga bratići izazivaju, u borbi za igračke i sl.), ali me brine to što u posljednje vrijeme udara a da ne mogu otkriti razlog. Na primjer, baka leži na krevetu i on dođe i udari ju. Jutros smo bili sami kada se probudio, mazili smo se, bio je jako nježan i samo me odjednom udario i počeo se smijati. Pokušala sam sve metode koje sam znala i pročitala kako bi prestao s takvim ponašanjem, odnosno kako bi ga naučila da takvo ponašanje nije prihvatljivo. U početku sam ignorirala, zatim opominjala lijepo, osvješćivala emocije, pokušala sam i strogo, ponekad sam i viknula, pokušala sam i kaznom, oduzela sam mu igračku pa me udara zato što sam mu uzela igračku, time out (neće biti u sobi ili sjediti na stolici niti sekunde i samo čeka da siđe da me ponovo udari), pokušala sam ga i zagrliti odnosno držati da me ne može udariti, maknuti se od njega, ali onda ide za mnom i udara me. Uglavnom, više ne znam što bih. Želim ga naučiti ispravnom ponašanju ali više ne znam kako se postaviti. Kao da ništa ne dopire do njega. Na strogoću, držanje, kažnjavanje, reagira još gore. To ga strašno razljuti i ne može se uopće kontrolirati, i ne može prestati s udaranjem. Nekada to traje jako dugo, gotovo 2 sata. Kada ga držim, glavni cilj mu je da se izvuče i to postane užasna borba kada on bude sav mokar od znoja i crven. Primijetila sam da se ustvari najbrže smiri kada reagiram blago. Molim Vas pomozite mi. Kako da se postavim? Što da radim?
   Jedan primjer: Jučer su nam u gostima bili bratići i sestrična. Jako je trknuo najmanjeg bratića od 4,5 godine, na što se ovaj rasplakao. Ja sam svog dječaka odvela u sobu rekla kako to nije lijepo, da to bracu boli i da je sada žalostan i da se to ne smije raditi. On je plakao, nije htio biti u sobi, bratići su otišli kući, a on je nastavio udarati nas (mamu i tatu) još 2 sata.
   Takvo njegovo ponašanje je svakodnevno i postaje sve žešće. Više ne znam što da radim. Na rubu sam snage i živaca.
   Molim Vas konkretan savjet. Hvala.

Draga mama,
nalaziti se u poziciji roditelja koji pokušava razne odgojne metode duži period bez napretka, zaista iscrpljuje. Potpuno je shvatljivo kada kažete da ste na samom izmaku snaga. Drago mi je čuti kako se trudite jer ste pokušali razne načine reagiranja na agresivno ponašanje svoga sina i iako niste trenutno postigli cilj, sjajno je što niste odustali nego ste se odlučili potražiti pomoć. To je jedan od prekrasnih znakova koliko se trudite biti najbolja moguća majka te koliko Vam je jako stalo da Vašeg djeteta.
Primijetili ste kako se dijete najbrže smiri kada reagirate blago prema njemu. Poneka djeca mogu biti u još većem otporu ako ih kažnjavamo, borimo se s njima za moć, pokazujemo nerazumijevanje, postupamo autoritarno i sl. Stoga je odličan putokaz njegovo smirivanje kada se ponašate blago prema njemu. Sljedeći put kada se dijete jako uznemiri i razljuti, pokušajte s empatičkim reflektiranjem.
Stanite se u njegovu neposrednu blizinu, (čučnite) na njegovu visinu, gledajte ga u oči i smirenim, poluglasnim tonom recite: „Vidim da te to (navedite što) jako razljutilo“ ili „Činiš mi se jako ljutim zbog (navedite čega)“. Na taj način ćete mu dati do znanja da su Vam njegove emocije bitne, da je on važan te da ste ga spremni slušati i biti tu za njega. Poduzeti korak će ga malo umiriti, ali i Vama omogućiti priliku da Vam dijete može reći zašto se tako osjeća, odnosno zašto se ponaša tako ljutito.
U situaciji kada dijete ide udarati drugu osobu ili neku stvar (prilikom koje prvenstveno može ozlijediti sebe) sasvim je u redu fizički mu zaustaviti rukicu ili nogicu u tom naumu i preusmjeriti ga da udari predmet s kojim ste Vi u redu da on udari (primjerice, neki meki jastuk, plišanac ili udaranje nogicama, stopalima u pod). Na taj način bi izrazio svoju agresivnu reakciju na prihvatljiv način, bez negativnih posljedica za sebe i druge.
Svakako je preporuka da nastavite razvijati empatiju kod djeteta na način koji ste opisali u primjeru. Drugim riječima, kada Vaše dijete udari nekoga prvenstveno empatički reflektirajte, postavite čvrstu granicu da se druge ne udara, a netom poslije objasnite djetetu kako udarac drugu osobu boli. Na taj način bi s vremenom dijete moglo postajati svjesnije posljedica svojeg ponašanja i time bi razvijalo suosjećanje i empatiju. U ovim koracima važno je biti strpljiv i uporan.
Mnogi odrasli ljudi imaju poteškoća s regulacijom emocija, tako da je sasvim uobičajeno da djeca imaju emocionalnih izazova u svojem razvoju jer još uče kako izraziti pojedinu emociju. Što mislite o tome da djetetu ponudite neki Vama prihvatljiv predmet, poput mekog jastuka, da ga dijete udara kada mu dođe val intenzivne ljutnje? Na taj način bi se učio kanalizirati ljutnju na konstruktivan način.
Kako Vam se čini da dijete upišete na neku sportsku aktivnost? To bi mogao biti jedan od načina kako da se riješi nelagodnosti u svojem tijelu. Djeca ponekad osjećaju napetost u svojem tijelu, a da je ne znaju prepoznati i samostalno otpustiti. Tako da ta tjelesna napetost vrlo lako može prerasti u frustraciju gdje onda dijete kroz ponašanje, jer je premalo da bi verbaliziralo, ima potrebu iskazati tu frustraciju. Takvo djetetovo samostalno izražavanje frustracije može biti i agresivno ponašanje. Fizička aktivnost bi ga dodatno izmorila te bi se fizički i psihički puno bolje osjećao nakon vježbanja.
Pitam se kako se osjeća dječak neposredno prije nego udari nekoga? Rekli ste kako baku zna udariti bez povoda, što mislite, uspostavlja li on možda na takav način kontakt s drugim ljudima? Volio bih znati kako se ponaša s vršnjacima, kako se s njima povezuje i uspostavlja kontakt? Postoji li možda u njegovom životu područje koje mu izaziva stres pa mu rekcija na taj stres može biti agresivno ponašanje?
Ako volite čitati svojem djetetu, predlažemo Vam našu slikovnicu „
      Kad je ljut, nilski konjić grize
   “ (dostupna u knjižnicama) koja može biti jedna zabavna i poučna zajednička aktivnost.
Ako se razdoblje udaranja, guranja i trkanja tijekom sljedećih mjeseci ništa ne prorijedi, javite nam se kako bismo bolje upoznali Vas i Vaše dijete te zajedno došli do najboljeg i zadovoljavajućeg rješenja.
Želim Vam puno ljubavi, strpljenja i sreće u poduzetim koracima. Klinfo.hr 

Naš sin (3,5) već godinu dana udara sve oko sebe i ne znam mu pomoći oko njegove ljutnje

<para>
 Tati ponekad dozvoli da ga premota i nahrani, ali spavati želi samo sa mnom. E sad, problem je što ja uskoro trebam roditi drugo dijete i muž i ja smo se dogovorili da bi ga polako trebali navikavati na spavanje s tatom.
 Pokušali smo mu objasniti da mama treba ići na šišanje, pa kod doktora, pa na kupanje i slično, te da će se vratiti kad to obavi, a da će on spavati s tatom. Prvi dan je iznenađujuće dobro prošao, bez puno dreke i vike, zaspao je s tatom. Drugi dan je bilo 20 minuta zapomaganja i konjskih suza, ali je micek od umora zaspao, a treću noć isto tako. 
 Sad me zanima radimo li mi nešto krivo i kako da to ispravimo? Koliko će vremena trebati da on sam shvati da može zaspati i uz tatu? Jako me frustrira što plače i zove me, srce mi se para, ali smo tako odlučili i ne bi htjela odustati. Suprugu će bit puno teže kad odem u rodilište, a i sinu, jer me neće biti, a i neće htjet spavati s mužem. Molila bih savjet kako da ublažimo, odnosno možda na lakši način pokušamo naučiti ga na spavanje s tatom. Bilo kakav savjet je dobrodošao. Hvala unaprijed.
</para>
<para>
 Molim Vas konkretan savjet. Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>pred vama je zahtjevno razdoblje i dobro ste postupili što ste sina počeli privikavati na to da više aktivnosti radi s tatom. Kako i sami kažete, većinu vremena je prevodio s Vama, tako da je logično da mu treba vremena da se privikne na drukčije. Mijenjanje navike, i u ranoj i u starijoj dobi, proces je koji traje te bude dana kada to prođe lakše a bude dana kada prođe teže.</para>
<para>U redu je da djetetu, na način koji je primjeren za uzrast, pojasnite da postoje i druge aktivnosti u kojima trebate sudjelovati te nekada ne možete biti s njim (kao što navodite da ste mu objašnjavali kako morate kod frizera, doktora i slično). Nekada će mu biti lakše ostati s tatom a nekada teže. Kada dijete pokaže emociju bilo to ljutnja, tuga, itd. važno je tu emociju uvažiti tako da mu kažete npr. „Vidim da si sad tužan. Dođi zagrlit ću te.“ (ako dijete slučajno ne želi zagrljaj u redu je ne inzistirati). Također, potrebno je djetetu dati vremena da emocija splasne, djeca su još mala i teže im se regulirati nego odraslima.</para>
<para>Ono što ne treba činiti jest otpisivati djetetovu emociju npr. „Joj, ma nije to ništa.“ ili uporno pokušavati djetetu skrenuti pozornost na nešto drugo. Nije dobro ni izrugivati mu se, ljutiti se što pokazuje emocije, prijetiti da će doći Babaroga ako se bude ljutio/bio tužan i slično.</para>
<para>Ako emociju prati ponašanje koje nije u redu, tada je opet važno prihvatiti i uvažiti emociju i potom postaviti jasne granice u vezi ponašanja npr. „Vidim da si jako ljut. U redu je da smo nekada ljuti. No, igračka se ne bacaju.“</para>
<para>Koliko će vremena trebati da dijete samo shvati da može zaspati i uz tatu ovisi o više faktora i nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Razumijem da Vam je teško kada ga čujete kako plače i doziva Vas, no kako bi lakše podnio razdoblje dok budete u bolnici sada je važno da se privikne biti s tatom.</para>
<para>Iz opisanog se čini, da u situacijama kada tata uspavljuje dijete, Vi također boravite u prostoru. Bilo bi važno, a i lakše za sve, da se zaista udaljite iz prostora kada ga tata uspavljuje. Djeca osjete našu blizinu ili nedosljednost i ako ste negdje u blizini možda dijete to na neki način osjeti, a ako osjeti, onda je logično da će biti još snažniji intenzitet plača i dozivanja vas. Ukoliko zaista niste u blizini tada će i tata biti sigurniji u to da ga baš on treba umiriti i pomoći mu da se opusti, a ako ukoliko ste i Vi u prostoru to i tati može činiti nelagodu i stres.
Kako situacija i Vama pada jako teško možda bi Vam razgovor ili konzultacije sa stručnjakom pomogle da lakše prebrodite razdoblje u kojemu se trenutno nalazite.</para>
<para>Osim spavanja, ako je moguće, neka se tata i kroz dan uključi u neke aktivnosti s djetetom. Na taj će se način još više zbližiti te će dijete vremenom lakše prihvatiti biti s tatom i u situacijama kao što je spavanje. Kad je djetetu teško jer Vas nema, neka tata pokaže puno empatije i razumijevanja, uvaži djetetove emocije jer će tako olakšati djetetu i pomoći mu u samoregulaciji.
Može mu pomoći ako ima neku svoju dekicu, plišanca ili nešto slično za što je vezan, a što bi mogao imati uz sebe i kada ga mama i kad ga tata uspavljuje.</para>
<para>Dijete ne doživljava vrijeme na način kako ga doživljavaju odrasli te djetetu ne znači puno ako kažete da ćete se vratiti za 3 ili 5 dana ili za 5 ili 20 minuta. Dok budete u bolnici, kada Vas se dijete poželi, ako je moguće, čujte se s njim telefonski. Recite mu da mislite na njega te na dječji način opišite gdje ste (npr. „Ja sam sad u jednoj sobi, mislim na tebe, pa ću onda donijeti jednu bebu.“ i sl.)</para>
<para>Kako bi dijete lakše prihvatilo dolazeću promjenu, dobro je s njim ranije razgovarati o tomu i pripremiti ga na promjenu. Jedan od načina da lakše prihvati bebu jest, na primjer, da mu beba donese dar, možda nešto što dijete jako voli i sl.</para>
<para>Također, jedna od naših edukativnih slikovnica obrađuje upravo emocije koje se javljaju u situaciji kada obitelj s malim djetetom čeka prinovu. U pitanju je slikovnica <ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/">
 Ovčicu je strah jer će dobiti brata
 </ulink> autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević, psihologinja i terapeutkinja igrom.</para>

Kako da sina pripremimo na dolazak bebe i uključimo više tatu u njegovu rutinu? Poštovana, imam sina od 2 godine koji je jako vezan uz mene (majku) što je logično, jer je većinu dana sa mnom i sve dnevne aktivnosti, od presvlačenja, hranjenja i spavanja provodi sa mnom. 
    Tati ponekad dozvoli da ga premota i nahrani, ali spavati želi samo sa mnom. E sad, problem je što ja uskoro trebam roditi drugo dijete i muž i ja smo se dogovorili da bi ga polako trebali navikavati na spavanje s tatom.
   Pokušali smo mu objasniti da mama treba ići na šišanje, pa kod doktora, pa na kupanje i slično, te da će se vratiti kad to obavi, a da će on spavati s tatom. Prvi dan je iznenađujuće dobro prošao, bez puno dreke i vike, zaspao je s tatom. Drugi dan je bilo 20 minuta zapomaganja i konjskih suza, ali je micek od umora zaspao, a treću noć isto tako. 
   Sad me zanima radimo li mi nešto krivo i kako da to ispravimo? Koliko će vremena trebati da on sam shvati da može zaspati i uz tatu? Jako me frustrira što plače i zove me, srce mi se para, ali smo tako odlučili i ne bi htjela odustati. Suprugu će bit puno teže kad odem u rodilište, a i sinu, jer me neće biti, a i neće htjet spavati s mužem. Molila bih savjet kako da ublažimo, odnosno možda na lakši način pokušamo naučiti ga na spavanje s tatom. Bilo kakav savjet je dobrodošao. Hvala unaprijed.


   Molim Vas konkretan savjet. Hvala.

Draga mama,
pred vama je zahtjevno razdoblje i dobro ste postupili što ste sina počeli privikavati na to da više aktivnosti radi s tatom. Kako i sami kažete, većinu vremena je prevodio s Vama, tako da je logično da mu treba vremena da se privikne na drukčije. Mijenjanje navike, i u ranoj i u starijoj dobi, proces je koji traje te bude dana kada to prođe lakše a bude dana kada prođe teže.
U redu je da djetetu, na način koji je primjeren za uzrast, pojasnite da postoje i druge aktivnosti u kojima trebate sudjelovati te nekada ne možete biti s njim (kao što navodite da ste mu objašnjavali kako morate kod frizera, doktora i slično). Nekada će mu biti lakše ostati s tatom a nekada teže. Kada dijete pokaže emociju bilo to ljutnja, tuga, itd. važno je tu emociju uvažiti tako da mu kažete npr. „Vidim da si sad tužan. Dođi zagrlit ću te.“ (ako dijete slučajno ne želi zagrljaj u redu je ne inzistirati). Također, potrebno je djetetu dati vremena da emocija splasne, djeca su još mala i teže im se regulirati nego odraslima.
Ono što ne treba činiti jest otpisivati djetetovu emociju npr. „Joj, ma nije to ništa.“ ili uporno pokušavati djetetu skrenuti pozornost na nešto drugo. Nije dobro ni izrugivati mu se, ljutiti se što pokazuje emocije, prijetiti da će doći Babaroga ako se bude ljutio/bio tužan i slično.
Ako emociju prati ponašanje koje nije u redu, tada je opet važno prihvatiti i uvažiti emociju i potom postaviti jasne granice u vezi ponašanja npr. „Vidim da si jako ljut. U redu je da smo nekada ljuti. No, igračka se ne bacaju.“
Koliko će vremena trebati da dijete samo shvati da može zaspati i uz tatu ovisi o više faktora i nema jednostavnog odgovora na to pitanje. Razumijem da Vam je teško kada ga čujete kako plače i doziva Vas, no kako bi lakše podnio razdoblje dok budete u bolnici sada je važno da se privikne biti s tatom.
Iz opisanog se čini, da u situacijama kada tata uspavljuje dijete, Vi također boravite u prostoru. Bilo bi važno, a i lakše za sve, da se zaista udaljite iz prostora kada ga tata uspavljuje. Djeca osjete našu blizinu ili nedosljednost i ako ste negdje u blizini možda dijete to na neki način osjeti, a ako osjeti, onda je logično da će biti još snažniji intenzitet plača i dozivanja vas. Ukoliko zaista niste u blizini tada će i tata biti sigurniji u to da ga baš on treba umiriti i pomoći mu da se opusti, a ako ukoliko ste i Vi u prostoru to i tati može činiti nelagodu i stres.
Kako situacija i Vama pada jako teško možda bi Vam razgovor ili konzultacije sa stručnjakom pomogle da lakše prebrodite razdoblje u kojemu se trenutno nalazite.
Osim spavanja, ako je moguće, neka se tata i kroz dan uključi u neke aktivnosti s djetetom. Na taj će se način još više zbližiti te će dijete vremenom lakše prihvatiti biti s tatom i u situacijama kao što je spavanje. Kad je djetetu teško jer Vas nema, neka tata pokaže puno empatije i razumijevanja, uvaži djetetove emocije jer će tako olakšati djetetu i pomoći mu u samoregulaciji.
Može mu pomoći ako ima neku svoju dekicu, plišanca ili nešto slično za što je vezan, a što bi mogao imati uz sebe i kada ga mama i kad ga tata uspavljuje.
Dijete ne doživljava vrijeme na način kako ga doživljavaju odrasli te djetetu ne znači puno ako kažete da ćete se vratiti za 3 ili 5 dana ili za 5 ili 20 minuta. Dok budete u bolnici, kada Vas se dijete poželi, ako je moguće, čujte se s njim telefonski. Recite mu da mislite na njega te na dječji način opišite gdje ste (npr. „Ja sam sad u jednoj sobi, mislim na tebe, pa ću onda donijeti jednu bebu.“ i sl.)
Kako bi dijete lakše prihvatilo dolazeću promjenu, dobro je s njim ranije razgovarati o tomu i pripremiti ga na promjenu. Jedan od načina da lakše prihvati bebu jest, na primjer, da mu beba donese dar, možda nešto što dijete jako voli i sl.
Također, jedna od naših edukativnih slikovnica obrađuje upravo emocije koje se javljaju u situaciji kada obitelj s malim djetetom čeka prinovu. U pitanju je slikovnica 
      Ovčicu je strah jer će dobiti brata
    autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević, psihologinja i terapeutkinja igrom. Klinfo.hr 

Kako da sina pripremimo na dolazak bebe i uključimo više tatu u njegovu rutinu?

<para>
 Preko praznika su došli on, njegov brat i njihova mama k nama u goste na par dana. Kada su otišli, moje kćerke (jedna ima 9 godina, a druga 7) rekle su mi da više ne žele da dođe jer kad god bi gledali TV, on ih je dirao po spolovilu, pričajući im da tako grije ruke od zime. Ostala sam šokirana i odmah sam kontaktirala njegovu mamu. Muči me i osjećam se užasno što su to proživjele. Kako dalje da se ponašam prema njima? Što da radim?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je što su Vaše djevojčice proživjele opisano a i Vama kao roditelju, vjerujem da je vrlo, vrlo teško, kako i sama kažete: „užasno“. I šok i zabrinutost koje osjećate su također posve razumljivi. Dobro ste napravili što ste o svemu obavijestili dječakovu majku jer je važno da bude upoznata s ponašanjem svojeg djeteta kako bi mogla istražiti koji su razlozi takvom ponašanju te kako bi ga uputila u društveno prihvatljiva ponašanja.</para>
<para>To što su Vam djevojčice ispričale što se dogodilo pokazuje da imaju povjerenja u Vas. Također, pokazuje i to da su opisano ponašanje ispravno prepoznale kao nepoželjno i neprihvatljivo.</para>
<para>U kontekstu ovog događaja možete im naglasiti koliko je dobro što su Vam sve ispričale te im dodatno ukazati na to da nikada ne trebamo pristajati na dodire niti interakcije koje su nam neugodne. Također možete porazgovarati s njima i o tomu što su primjerena ponašanja a što nisu, kako postaviti granice, zaštiti se, obratiti se odrasloj osobi u koju imaju povjerenja za savjet i pomoć i slično.</para>
<para>U različitim uzrastima djeca na različite načine istražuju seksualnost. Koje su namjere bile iza postupaka dječaka ne znamo, no vašim je djevojčicama proživljeno bilo vrlo neugodno i stoga je važno tomu pristupiti ozbiljno, kao što ste Vi tražeći savjet i učinili. Vaš postupak - uvažavanje onoga što su Vam djeca rekla i poduzimanje mjera u skladu s tim je također vrlo dobro jer ste im na taj način pokazali da je njihovo mišljenje važno, da ste ih doživjeli ozbiljno, da brinete za njih. Niste postupak rođaka otpisale kao dječju igru jer ste prepoznali neugodu koju je to izazvalo kod vaše djece.</para>
<para>Što dalje i kako postupati s djevojčicama? Ako djevojčice same pokrenu razgovor na tu temu dobro je saslušati ih i uvijek naglasiti da su dobro postupile što su Vam ispričale i potvrditi im da su njihov postupak i procjena dobri. Ako same ne žele razgovarati o tomu predlažem da ne inzistirate na razgovoru.</para>
<para>Na koji način proživljena iskustva na nas ostavljaju traga ovisi ne samo o iskustvu nego i o našoj osobnosti. S obzirom na dob djevojčica te da je u pitanju vrlo neugodno iskustvo, u cilju prevencije mogućih kasnijih negativnih posljedica, predlažem da se javite u Polikliniku za zaštitu djece i mladih kako bi stručne osobe porazgovarale s djevojčicama te im tako omogućile da lakše prorade doživljeno. Također, pratite ponašanje djevojčica spavaju li mirno, javlja li se možda pojačana uznemirenost preko dana ili neke druge promjene u ponašanju.</para>
<para>Vjerujem da je situacija i za Vas teška te bi možda i Vama pomogle konzultacije ili razgovor sa stručnom osobom u kojemu biste onda podijelili svoje strahove, ljutnju i slično te dobili još više savjeta kako se postaviti a da cijela situacija ne ostavi značajnog traga na djeci ni Vama.</para>

Moje kćerke doživjele su neprimjerene dodire od strane maloljetnog člana obitelji. Kako da se postavim? Poštovana, trebam savjet. Imam nećaka od 13 godina koji je dosta povučen u sebe, nema prijatelja i društvo. Uvijek mi ga je bilo žao. 
    Preko praznika su došli on, njegov brat i njihova mama k nama u goste na par dana. Kada su otišli, moje kćerke (jedna ima 9 godina, a druga 7) rekle su mi da više ne žele da dođe jer kad god bi gledali TV, on ih je dirao po spolovilu, pričajući im da tako grije ruke od zime. Ostala sam šokirana i odmah sam kontaktirala njegovu mamu. Muči me i osjećam se užasno što su to proživjele. Kako dalje da se ponašam prema njima? Što da radim?

Draga mama,
žao mi je što su Vaše djevojčice proživjele opisano a i Vama kao roditelju, vjerujem da je vrlo, vrlo teško, kako i sama kažete: „užasno“. I šok i zabrinutost koje osjećate su također posve razumljivi. Dobro ste napravili što ste o svemu obavijestili dječakovu majku jer je važno da bude upoznata s ponašanjem svojeg djeteta kako bi mogla istražiti koji su razlozi takvom ponašanju te kako bi ga uputila u društveno prihvatljiva ponašanja.
To što su Vam djevojčice ispričale što se dogodilo pokazuje da imaju povjerenja u Vas. Također, pokazuje i to da su opisano ponašanje ispravno prepoznale kao nepoželjno i neprihvatljivo.
U kontekstu ovog događaja možete im naglasiti koliko je dobro što su Vam sve ispričale te im dodatno ukazati na to da nikada ne trebamo pristajati na dodire niti interakcije koje su nam neugodne. Također možete porazgovarati s njima i o tomu što su primjerena ponašanja a što nisu, kako postaviti granice, zaštiti se, obratiti se odrasloj osobi u koju imaju povjerenja za savjet i pomoć i slično.
U različitim uzrastima djeca na različite načine istražuju seksualnost. Koje su namjere bile iza postupaka dječaka ne znamo, no vašim je djevojčicama proživljeno bilo vrlo neugodno i stoga je važno tomu pristupiti ozbiljno, kao što ste Vi tražeći savjet i učinili. Vaš postupak - uvažavanje onoga što su Vam djeca rekla i poduzimanje mjera u skladu s tim je također vrlo dobro jer ste im na taj način pokazali da je njihovo mišljenje važno, da ste ih doživjeli ozbiljno, da brinete za njih. Niste postupak rođaka otpisale kao dječju igru jer ste prepoznali neugodu koju je to izazvalo kod vaše djece.
Što dalje i kako postupati s djevojčicama? Ako djevojčice same pokrenu razgovor na tu temu dobro je saslušati ih i uvijek naglasiti da su dobro postupile što su Vam ispričale i potvrditi im da su njihov postupak i procjena dobri. Ako same ne žele razgovarati o tomu predlažem da ne inzistirate na razgovoru.
Na koji način proživljena iskustva na nas ostavljaju traga ovisi ne samo o iskustvu nego i o našoj osobnosti. S obzirom na dob djevojčica te da je u pitanju vrlo neugodno iskustvo, u cilju prevencije mogućih kasnijih negativnih posljedica, predlažem da se javite u Polikliniku za zaštitu djece i mladih kako bi stručne osobe porazgovarale s djevojčicama te im tako omogućile da lakše prorade doživljeno. Također, pratite ponašanje djevojčica spavaju li mirno, javlja li se možda pojačana uznemirenost preko dana ili neke druge promjene u ponašanju.
Vjerujem da je situacija i za Vas teška te bi možda i Vama pomogle konzultacije ili razgovor sa stručnom osobom u kojemu biste onda podijelili svoje strahove, ljutnju i slično te dobili još više savjeta kako se postaviti a da cijela situacija ne ostavi značajnog traga na djeci ni Vama. Klinfo.hr 

Moje kćerke doživjele su neprimjerene dodire od strane maloljetnog člana obitelji. Kako da se postavim?

<para/>
<para>
 U zadnje vrijeme sam primijetila da sam stalno zabrinuta i da se bojim, jako sam napeta i ne mogu se opustiti. Nekad se po noći budim, osjećam pritisak u grudima, ubrzan rad srca. Postajem i depresivna. Kako si pomoći?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prema opisu iz Vaše poruke, dobivam dojam kako su se kod Vas počeli pojavljivati simptomi paničnih napada, uz prisutnu anksiozno-depresivnu simptomatologiju. Svakako Vas molim da pročitate neke od <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/napadi-panike-i-iracionalni-strahovi/">prijašnjih poruka u kojima smo opisivali navedene emocionalne teškoće</ulink>. Kao i u prijašnjim porukama, svakako Vam preporučam da čim prije potražite pomoć psihologa u borbi s navedenim simptomima koji su vrlo iscrpljujući i zamorni za osobu.</para>
<para>Osim terapijskog rada koji je svakako glavna preporuka, pokušajte pronaći aktivnosti koje su za Vas ugodne i umirujuće. Sigurna sam kako uz dvoje male djece nije lako pronaći vrijeme za sebe, ali ono je nužno. Pokušajte svakog dana barem 30 minuta provesti u Vama ugodnoj aktivnosti. Pritom je svakako preporuka da ta aktivnost bude ili kratka šetnja ili neki drugačiji vid fizičke aktivnosti koja je uvijek poželjni pratioc psihičke dobrobiti.</para>
<para>Također, iako to ne mogu iščitati iz Vaše poruke, nadam se da imate socijalnu mrežu prijatelja kojima se možete obratiti kad imate „težak dan“. Sama činjenica da Vas prijatelj/ica sasluša, a Vi podijelite svoje brige, ima terapijski učinak na osobu. Međutim, ponovno naglašavam da je zaista potrebno da potražite pomoć stručnjaka dok simptomi nisu još toliko izraženi da ugrožavaju Vašu svakodnevnu funkcionalnost.</para>
<para>Sretno!</para>

Muče me strahovi i napadaji panike te postajem depresivna Dobar dan. Imam 32 godine i dvoje male djece. Prije 3 mjeseca su mi počele mučnine i problemi sa želucem što je baš iscrpljujuće. Od tad mi kreću i problemi sa strahom i depresijom. 

   U zadnje vrijeme sam primijetila da sam stalno zabrinuta i da se bojim, jako sam napeta i ne mogu se opustiti. Nekad se po noći budim, osjećam pritisak u grudima, ubrzan rad srca. Postajem i depresivna. Kako si pomoći?

Draga čitateljice,
prema opisu iz Vaše poruke, dobivam dojam kako su se kod Vas počeli pojavljivati simptomi paničnih napada, uz prisutnu anksiozno-depresivnu simptomatologiju. Svakako Vas molim da pročitate neke od prijašnjih poruka u kojima smo opisivali navedene emocionalne teškoće. Kao i u prijašnjim porukama, svakako Vam preporučam da čim prije potražite pomoć psihologa u borbi s navedenim simptomima koji su vrlo iscrpljujući i zamorni za osobu.
Osim terapijskog rada koji je svakako glavna preporuka, pokušajte pronaći aktivnosti koje su za Vas ugodne i umirujuće. Sigurna sam kako uz dvoje male djece nije lako pronaći vrijeme za sebe, ali ono je nužno. Pokušajte svakog dana barem 30 minuta provesti u Vama ugodnoj aktivnosti. Pritom je svakako preporuka da ta aktivnost bude ili kratka šetnja ili neki drugačiji vid fizičke aktivnosti koja je uvijek poželjni pratioc psihičke dobrobiti.
Također, iako to ne mogu iščitati iz Vaše poruke, nadam se da imate socijalnu mrežu prijatelja kojima se možete obratiti kad imate „težak dan“. Sama činjenica da Vas prijatelj/ica sasluša, a Vi podijelite svoje brige, ima terapijski učinak na osobu. Međutim, ponovno naglašavam da je zaista potrebno da potražite pomoć stručnjaka dok simptomi nisu još toliko izraženi da ugrožavaju Vašu svakodnevnu funkcionalnost.
Sretno! Klinfo.hr 

Muče me strahovi i napadaji panike te postajem depresivna

<para>
 Problem je u tome što kad god bih imala dečka, mojoj obitelji (sestri i mami) bi to smetalo. Ponašale bi se prema meni kao da sam nezrela klinka koja samo trči za dečkima. A ja sam samo htjela provoditi vrijeme s dečkom kao i svaka normalna osoba u mojim godinama. Zbog tog problema sam gotovo prekinula prijašnju vezu, a imala sam 18 godina. Tada sam to još i tolerirala jer sam živjela s njima i financijski ovisila o njima, a sada sam studentica, živim u drugom gradu, ostvarila sam pravo na dom i primam stipendiju na temelju uspješnosti na faksu kojom bih si mogla sama financirati život. No do nedavno mi je majka plaćala dom, a ja sve ostalo. Bez obzira što sam samostalna, one i dalje nastoje upravljati mojim životom, oduvijek su bile stroge i branile izlaske do kasno ili izlaske npr. dva dana za redom, tako da bi vrlo često tajila neke stvari od njih ili im se ne bih otvorila što se tiče mog privatnog života. Ove godine sam u novoj vezi s dečkom koji živi u gradu u kojem studiram tako da se viđamo svaki dan, ali naravno to moju majku i sestru smeta iz razloga "faks je na prvom mjestu, ne trebam se samo vucarat za dečkima, glupo je zašto s njima npr. ne želim ići u šetnju, a s dečkom želim" što su po meni apsurdni razlozi jer normalno da se želim družit s dečkom radije nego s njima. Razgovarale smo puno puta oko tog problema gdje se ja ne derem na njih, nego im nastojim razumno objasniti svoju stranu, dok one ignoriraju sve što im kažem i na kraju ispada da sam loša kći, loša sestra, nezahvalna klinka, sebična itd. Samo da napomenem da to nije istina, jer uvijek pomažem i u kućanskim poslovima, družim se s njima i cijenim sve što mi pružaju. Ali one nastoje nabiti mi grižnju savjesti pa to uvijek rezultira time da ih poslušam, ali mislim da je sada došlo vrijeme da mogu sama odlučiti što želim, bez da se osjećam tužno i depresivno jer me uvjere da sam loša osoba što ne želim provoditi svo vrijeme s njima. A jednostavno im ne želim priuštiti situaciju u kojoj ću se samo ustat i proći i ne javit im se dok ne prihvate moje izbore. Već sada je kritična situacija jer ću im jednostavno prestati govoriti istinu o tome gdje sam i s kim sam i kako provodim vrijeme. Molila bih Vas za pomoć oko tog problema jer jednostavno ne znam što bih više trebala učiniti.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čitajući Vašu poruku, dobila sam dojam kako ste Vi već na vrlo razne načine pokušali riješiti problem s majkom i sestrom, od razgovora, prepiranja pa do potpunog tajenja informacija. Ponekad nam je teško prihvatiti da svi naši pokušaji da nekoga urazumimo na kraju ispadnu jalovi i neuspješni.</para>
<para>Međutim, u međuljudskim odnosima, zaista je to ponekad slučaj. Važno je pokušati na razne načine postići neki dogovor i razumijevanje, ali nakon što ne uspije, moramo biti isto tako snažni da priznamo da ponekad jednostavno ne ide. Na Vašem mjestu pokušala bih još jednom na miran i staložen način majci i sestri objasniti Vašu stranu priče. Pritom pokušajte čim više koristiti tzv. „JA-poruke“, na način da iskažete kako se Vi osjećate kada Vas prozivaju za određene stvari (npr. „Ja se osjećam tužno kada mi kažeš da sam nezahvalna.“). U komunikaciji se češće koriste „TI-poruke“, koje puno brže dovode do konflikta (npr. „Ti mi uvijek govoriš da sam nezahvalna.“).</para>
<para>Stoga, pokušajte iskazati svoj stav na nekonfliktan i miran način, ali imajte na umu da je moguće da niti taj pokušaj neće uspjeti. Tada je možda ipak vrijeme da samoj sebi priznate da ste pokušali sve načine koje ste mogli, ali da nažalost, oni nisu urodili plodom. Tada Vam savjetujem da birate informacije koje dijelite s majkom i sestrom i čim više održavate te odnose prihvatljivima i pozitivnima. Pritom svojim djelima pokazujte svoju zrelost i samostalnost. U svakom slučaju, nadam se da ćete uspjeti naći zajednički jezik.</para>
<para>Sretno!</para>

Mama i sestra ne poštuju moju samostalnost i moje izbore i nabijaju mi osjećaj krivnje Pozdrav! Imam 20 godina i problem u odnosu s obitelji. Otac je umro prije par godina, a majka ima dečka. Imam i stariju sestru. 
    Problem je u tome što kad god bih imala dečka, mojoj obitelji (sestri i mami) bi to smetalo. Ponašale bi se prema meni kao da sam nezrela klinka koja samo trči za dečkima. A ja sam samo htjela provoditi vrijeme s dečkom kao i svaka normalna osoba u mojim godinama. Zbog tog problema sam gotovo prekinula prijašnju vezu, a imala sam 18 godina. Tada sam to još i tolerirala jer sam živjela s njima i financijski ovisila o njima, a sada  sam studentica, živim u drugom gradu, ostvarila sam pravo na dom i primam stipendiju na temelju uspješnosti na faksu kojom bih si mogla sama financirati život. No do nedavno mi je majka plaćala dom, a ja sve ostalo. Bez obzira što sam samostalna, one i dalje nastoje upravljati mojim životom, oduvijek su bile stroge i branile izlaske do kasno ili izlaske npr. dva dana za redom, tako da bi vrlo često tajila neke stvari od njih ili im se ne bih otvorila što se tiče mog privatnog života. Ove godine sam u novoj vezi s dečkom koji živi u gradu u kojem studiram tako da se viđamo svaki dan, ali naravno to moju majku i sestru smeta iz razloga "faks je na prvom mjestu, ne trebam se samo vucarat za dečkima, glupo je zašto s njima npr. ne želim ići u šetnju, a s dečkom želim" što su po meni apsurdni razlozi jer normalno da se želim družit s dečkom radije nego s njima. Razgovarale smo puno puta oko tog problema gdje se ja ne derem na njih, nego im nastojim razumno objasniti svoju stranu, dok one ignoriraju sve što im kažem i na kraju ispada da sam loša kći, loša sestra, nezahvalna klinka, sebična itd. Samo da napomenem da to nije istina, jer uvijek pomažem i u kućanskim poslovima, družim se s njima i cijenim sve što mi pružaju. Ali one nastoje nabiti mi grižnju savjesti pa to uvijek rezultira time da ih poslušam, ali mislim da je sada došlo vrijeme da mogu sama odlučiti što želim, bez da se osjećam tužno i depresivno jer me uvjere da sam loša osoba što ne želim provoditi svo vrijeme s njima. A jednostavno im ne želim priuštiti situaciju u kojoj ću se samo ustat i proći i ne javit im se dok ne prihvate moje izbore. Već sada je kritična situacija jer ću im jednostavno prestati govoriti istinu o tome gdje sam i s kim sam i kako provodim vrijeme. Molila bih Vas za pomoć oko tog problema jer jednostavno ne znam što bih više trebala učiniti.

Draga čitateljice,
čitajući Vašu poruku, dobila sam dojam kako ste Vi već na vrlo razne načine pokušali riješiti problem s majkom i sestrom, od razgovora, prepiranja pa do potpunog tajenja informacija. Ponekad nam je teško prihvatiti da svi naši pokušaji da nekoga urazumimo na kraju ispadnu jalovi i neuspješni.
Međutim, u međuljudskim odnosima, zaista je to ponekad slučaj. Važno je pokušati na razne načine postići neki dogovor i razumijevanje, ali nakon što ne uspije, moramo biti isto tako snažni da priznamo da ponekad jednostavno ne ide. Na Vašem mjestu pokušala bih još jednom na miran i staložen način majci i sestri objasniti Vašu stranu priče. Pritom pokušajte čim više koristiti tzv. „JA-poruke“, na način da iskažete kako se Vi osjećate kada Vas prozivaju za određene stvari (npr. „Ja se osjećam tužno kada mi kažeš da sam nezahvalna.“). U komunikaciji se češće koriste „TI-poruke“, koje puno brže dovode do konflikta (npr. „Ti mi uvijek govoriš da sam nezahvalna.“).
Stoga, pokušajte iskazati svoj stav na nekonfliktan i miran način, ali imajte na umu da je moguće da niti taj pokušaj neće uspjeti. Tada je možda ipak vrijeme da samoj sebi priznate da ste pokušali sve načine koje ste mogli, ali da nažalost, oni nisu urodili plodom. Tada Vam savjetujem da birate informacije koje dijelite s majkom i sestrom i čim više održavate te odnose prihvatljivima i pozitivnima. Pritom svojim djelima pokazujte svoju zrelost i samostalnost. U svakom slučaju, nadam se da ćete uspjeti naći zajednički jezik.
Sretno! Klinfo.hr 

Mama i sestra ne poštuju moju samostalnost i moje izbore i nabijaju mi osjećaj krivnje

<para>
 Nažalost to nije tako divno i bajno s obzirom da se s posljednjih pet ispita borim više od godinu i pol. Moram napomenuti da sam prije ove završne godine bila uzorna studentica koja je redovno polagala ispite bez nekih većih poteškoća. Naime, moji problemi počinju nakon što sam odslušala posljednju godinu, položila neke završne ispite i vratila se kući, u rodni grad. Na tih pet ispita sam od kuće putovala u grad u kojem sam studirala, a kod kuće sam ih i spremala. Međutim, iako sasvim sigurno sam ja najveći krivac za svoju situaciju, ipak ne mogu se oteti dojmu da moja obiteljska sredina negativno utječe na mene. Jako mi je teško pala selidba natrag, zavoljela sam grad gdje sam studirala, zavoljela sam mir koji sam tamo imala. Tamo sam imala mnogo manje stresa, kao i manje kućanskih i obiteljskih obaveza. Kod kuće sam pokušavala naći načine da bolje organiziram vrijeme i posvetim se učenju, ali mnogo je opstruirajućih faktora, a i ja sam jako osjetljiva i lako sam se dala omesti. Ipak, kako bilo, dva ispita djeluju rješivo, ali s obzirom na vremenski period koji sam kod kuće, pritisak od strane obitelji je strašan. Često se suočavam sa osudama, kritikama, a jako često se i posvađam s ukućanima. Godina dana kod kuće mi je, mogu slobodno reći, najgora godina života. Rijetko imam u nizu nekoliko dana da me netko od članova obitelji nije svojim komentarima povrijedio i rasplakao.
</para>
<para>
 Ono što mi je dodatno zakompliciralo situaciju je to što sam ovog ljeta udomila psa s ulice. U početku sam ga samo povremeno hranila i mazila, ali ubrzo smo se jako zbližili. Iako su bili jako protiv njega, roditelji su mi jednog dana rekli da može ostati kod nas u dvorištu, da se ne moram više kriti dok ga hranim. Ja nesvjesna odgovornosti koju jedno živo biće nosi sa sobom rado sam ga prihvatila, a onda su krenuli problemi. Za suživot psa i ljudi bilo je neophodno mnogo truda da bi ga naučila da ne laje navečer jer je ometao san susjeda, a i mojih roditelja. Također, bilo je potrebno i zbrinuti ga zdravstveno, osigurati mu sigurno i toplo sklonište i posvećivati mu dovoljno pažnje, jer otkako je udomljen ima samo mene za zabavu, igru, druženje, osjećaj sigurnosti, a poznato je da su psi jako društvene životinje. Nisam htjela da on ispašta i da njegovom životu pristupim neodgovorno. Nažalost, ni svjesna nisam bila da sam ujedno pomalo svoj zapostavila. Naravno, situacija bi bila lakša da su mi roditelji dopustili da boravi u kući, ali i uz svo moguće preklinjanje, obašnjavanje moje situacije, čak i nuđenje novca koje sam uspjela skupiti, da mi dopuste da boravi samo u mojoj sobi, od njih sam dobila samo viku, osuđivanje, uvrede...
</para>
<para>
 Pomirila sam se s tim i trudim se da mu pružim sve što je potrebno, sama sam mu kupila kućicu i osigurala da je što toplija, naučila ga da ne laje noću kako nikoga ne bi uznemiravao, sama kupujem hranu, vodim ga veterinaru i brinem o njemu. S obzirom da boravi u jako malenom boksu, ja ga redovito šetam, što nažalost uzima vremena. I svaki put dobijem prijekorne poglede i predbacivanje zbog toga. Trudim se da nitko zbog mog psa ne ispašta, a da ne ispašta ni on. Ipak svi me samo osuđuju zbog njega, govore kako pretjerujem s njim, kako je on bio lutalica i da ga pustim. Što naravno ne mogu i neću. Maštam o danu kada ću završiti fakultet, zaposliti se i odseliti s njim. Ali sad se osjećam zatočenom u situaciji u kojoj sam.
</para>
<para>
 Ono što me nagnalo da vam pišem i što me opet iznova povrijedilo je prodika mog ujaka koji živi u blizini, koji mi je govorio kako mi pas nije ni trebao, govorio mi kako ispada da sam nesposobna da završim fakultet i još usputno vjerojatno i nesvjesno mnogim me komentarima povrijedio i rastužio. Generalno je obiteljska atmosfera u kući jako negativna, moji roditelji su stariji, nervozni, lako planu, istresu se na mene, a naravno i moj položaj daje dodatan povod. Strašno puno rade, pa su kućanski poslovi moja obaveza, iako mi ne kažu da to moram uraditi, ja jednostavno osjećam obavezu, i ne mogu njih nakon tako napornog radnog dana dočekati bez da to obavim i da to oni moraju raditi nakon posla. Naravno, oni to ne cijene i nisu ni svjesni količine posla koju ja obavim. Ja sam jako osjetljiva emotivno, i sve te njihove negativne epizode na mene ostave veliki trag i dugo budem uznemirena zbog toga. Kada se rasplačem zbog njihove vike, oni se dodatno naljute na mene, tvrdeći da pretjerujem i da nemam razloga za to. Svjesna sam da rješenje moje situacije leži u meni samoj, ali toliko sam dugo zatočena u ovoj situaciji bez pomaka, da više i ne vidim izlaz, i iako moji problemi djeluju bezazleno u usporedbi s nekim drugim, težim životnim situacijama, mene to zaista strašno muči, uznemirava i već sam predugo u nekom sivilu. Pa bit ću Vam zahvalna ako ovo pročitate i možda date i neki savjet. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vrijeme studiranja za mnoge znači selidbu od obiteljskog doma i prvi začetak samostalnog života. U tom periodu samostalnog življenja razvijamo se kao individue odvojene od primarne obitelji i počinjemo konstruirati svoje navike i afinitete.</para>
<para>Međutim, kao i u Vašem slučaju, povremeno je ta samostalnost samo privremena i moramo se, barem na neko vrijeme, ponovno vratiti u obiteljski dom. Ta situacija nerijetko zna biti stresna, kako za samu osobu, tako i za ukućane, jer je svaka strana stvorila svoje navike življenja. Imam dojam kako su godine odvojenog života kod Vas još više osvijestile razlike u funkcioniranju i reagiranju između Vas i Vaše obitelji. Dodatna otegotna okolnost, kao što i sami navodite, jest novi član obitelji – pas kojeg ste udomili.</para>
<para>Veza između životinje i čovjeka može biti iznimno snažna, ali ne doživljavaju je svi na takav način. Vjerujem da bi Vama odvajanje od psa u ovom trenutku bilo preteško i potpuno Vas razumijem u tome. Pohvaljujem što ste Vi zapravo već i riješili veliki broj problema koje je pas stvarao ukućanima i susjedima i samim time pokazujete da ste sposobni riješiti nepredvidive situacije. Stoga pokušajte vidjeti završavanje fakulteta kao jedan od potrebnih koraka da se maknete iz situacije koja je za Vas neugodna i teška (a i za psa koji nije prihvaćen).</para>
<para>Za početak počnite s malim ciljevima, krenite od toga da počnete s učenjem jednog predmeta svaki dan po sat vremena. Ni više, ni manje. Najteže je krenuti i odustajanje najčešće bude posljedica prevelikih zahtjeva. Stoga umjesto da si zadate zadatak „moram završiti fakultet“, zadajte si zadatak „svaki dan ću učiti sat vremena“. Uz to, smatram da je vrlo poželjno da, uz svakodnevne šetnje s psom, imate neko vrijeme samo za sebe i ljubimca kojeg ste zavoljeli, a samim time se i maknete iz neugodne sredine.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam dobila informacije o Vašim prijateljskim odnosima, ali svakako Vam savjetujem da provodite vrijeme s prijateljima, dijelite svoje brige s njima, umjesto da se sa svime nosite apsolutno sami. Krenite malenim koracima, sustavnim svakodnevnim učenjem koje će u konačnici zaista dovesti i do polaganja ispita, a Vas još jedan korak bliže samostalnosti kojoj težite.</para>
<para>Sretno!</para>

Zbog obiteljskog okruženja u kojem živim osjećam se nesretno i paralizirano Poštovani, imam 24 godine i studentica sam završne godine studija te imam još dva ispita do diplome. 
    Nažalost to nije tako divno i bajno s obzirom da se s posljednjih pet ispita borim više od godinu i pol. Moram napomenuti da sam prije ove završne godine bila uzorna studentica koja je redovno polagala ispite bez nekih većih poteškoća. Naime, moji problemi počinju nakon što sam odslušala posljednju godinu, položila neke završne ispite i vratila se kući, u rodni grad. Na tih pet ispita sam od kuće putovala u grad u kojem sam studirala, a kod kuće sam ih i spremala. Međutim, iako sasvim sigurno sam ja najveći krivac za svoju situaciju, ipak ne mogu se oteti dojmu da moja obiteljska sredina negativno utječe na mene. Jako mi je teško pala selidba natrag, zavoljela sam grad gdje sam studirala, zavoljela sam mir koji sam tamo imala. Tamo sam imala mnogo manje stresa, kao i manje kućanskih i obiteljskih obaveza. Kod kuće sam pokušavala naći načine da bolje organiziram vrijeme i posvetim se učenju, ali mnogo je opstruirajućih faktora, a i ja sam jako osjetljiva i lako sam se dala omesti. Ipak, kako bilo, dva ispita djeluju rješivo, ali s obzirom na vremenski period koji sam kod kuće, pritisak od strane obitelji je strašan. Često se suočavam sa osudama, kritikama, a jako često se i posvađam s ukućanima. Godina dana kod kuće mi je, mogu slobodno reći, najgora godina života. Rijetko imam u nizu nekoliko dana da me netko od članova obitelji nije svojim komentarima povrijedio i rasplakao.


   Ono što mi je dodatno zakompliciralo situaciju je to što sam ovog ljeta udomila psa s ulice. U početku sam ga samo povremeno hranila i mazila, ali ubrzo smo se jako zbližili. Iako su bili jako protiv njega, roditelji su mi jednog dana rekli da može ostati kod nas u dvorištu, da se ne moram više kriti dok ga hranim. Ja nesvjesna odgovornosti koju jedno živo biće nosi sa sobom rado sam ga prihvatila, a onda su krenuli problemi. Za suživot psa i ljudi bilo je neophodno mnogo truda da bi ga naučila da ne laje navečer jer je ometao san susjeda, a i mojih roditelja. Također, bilo je potrebno i zbrinuti ga zdravstveno, osigurati mu sigurno i toplo sklonište i posvećivati mu dovoljno pažnje, jer otkako je udomljen ima samo mene za zabavu, igru, druženje, osjećaj sigurnosti, a poznato je da su psi jako društvene životinje. Nisam htjela da on ispašta i da njegovom životu pristupim neodgovorno. Nažalost, ni svjesna nisam bila da sam ujedno pomalo svoj zapostavila. Naravno, situacija bi bila lakša da su mi roditelji dopustili da boravi u kući, ali i uz svo moguće preklinjanje, obašnjavanje moje situacije, čak i nuđenje novca koje sam uspjela skupiti, da mi dopuste da boravi samo u mojoj sobi, od njih sam dobila samo viku, osuđivanje, uvrede...


   Pomirila sam se s tim i trudim se da mu pružim sve što je potrebno, sama sam mu kupila kućicu i osigurala da je što toplija, naučila ga da ne laje noću kako nikoga ne bi uznemiravao, sama kupujem hranu, vodim ga veterinaru i brinem o njemu. S obzirom da boravi u jako malenom boksu, ja ga redovito šetam, što nažalost uzima vremena. I svaki put dobijem prijekorne poglede i predbacivanje zbog toga. Trudim se da nitko zbog mog psa ne ispašta, a da ne ispašta ni on. Ipak svi me samo osuđuju zbog njega, govore kako pretjerujem s njim, kako je on bio lutalica i da ga pustim. Što naravno ne mogu i neću. Maštam o danu kada ću završiti fakultet, zaposliti se i odseliti s njim. Ali sad se osjećam zatočenom u situaciji u kojoj sam.


   Ono što me nagnalo da vam pišem i što me opet iznova povrijedilo je prodika mog ujaka koji živi u blizini, koji mi je govorio kako mi pas nije ni trebao, govorio mi kako ispada da sam nesposobna da završim fakultet i još usputno vjerojatno i nesvjesno mnogim me komentarima povrijedio i rastužio. Generalno je obiteljska atmosfera u kući jako negativna, moji roditelji su stariji, nervozni, lako planu, istresu se na mene, a naravno i moj položaj daje dodatan povod. Strašno puno rade, pa su kućanski poslovi moja obaveza, iako mi ne kažu da to moram uraditi, ja jednostavno osjećam obavezu, i ne mogu njih nakon tako napornog radnog dana dočekati bez da to obavim i da to oni moraju raditi nakon posla. Naravno, oni to ne cijene i nisu ni svjesni količine posla koju ja obavim. Ja sam jako osjetljiva emotivno, i sve te njihove negativne epizode na mene ostave veliki trag i dugo budem uznemirena zbog toga. Kada se rasplačem zbog njihove vike, oni se dodatno naljute na mene, tvrdeći da pretjerujem i da nemam razloga za to. Svjesna sam da rješenje moje situacije leži u meni samoj, ali toliko sam dugo zatočena u ovoj situaciji bez pomaka, da više i ne vidim izlaz, i iako moji problemi djeluju bezazleno u usporedbi s nekim drugim, težim životnim situacijama, mene to zaista strašno muči, uznemirava i već sam predugo u nekom sivilu. Pa bit ću Vam zahvalna ako ovo pročitate i možda date i neki savjet. Lijep pozdrav.

Draga čitateljice,
vrijeme studiranja za mnoge znači selidbu od obiteljskog doma i prvi začetak samostalnog života. U tom periodu samostalnog življenja razvijamo se kao individue odvojene od primarne obitelji i počinjemo konstruirati svoje navike i afinitete.
Međutim, kao i u Vašem slučaju, povremeno je ta samostalnost samo privremena i moramo se, barem na neko vrijeme, ponovno vratiti u obiteljski dom. Ta situacija nerijetko zna biti stresna, kako za samu osobu, tako i za ukućane, jer je svaka strana stvorila svoje navike življenja. Imam dojam kako su godine odvojenog života kod Vas još više osvijestile razlike u funkcioniranju i reagiranju između Vas i Vaše obitelji. Dodatna otegotna okolnost, kao što i sami navodite, jest novi član obitelji – pas kojeg ste udomili.
Veza između životinje i čovjeka može biti iznimno snažna, ali ne doživljavaju je svi na takav način. Vjerujem da bi Vama odvajanje od psa u ovom trenutku bilo preteško i potpuno Vas razumijem u tome. Pohvaljujem što ste Vi zapravo već i riješili veliki broj problema koje je pas stvarao ukućanima i susjedima i samim time pokazujete da ste sposobni riješiti nepredvidive situacije. Stoga pokušajte vidjeti završavanje fakulteta kao jedan od potrebnih koraka da se maknete iz situacije koja je za Vas neugodna i teška (a i za psa koji nije prihvaćen).
Za početak počnite s malim ciljevima, krenite od toga da počnete s učenjem jednog predmeta svaki dan po sat vremena. Ni više, ni manje. Najteže je krenuti i odustajanje najčešće bude posljedica prevelikih zahtjeva. Stoga umjesto da si zadate zadatak „moram završiti fakultet“, zadajte si zadatak „svaki dan ću učiti sat vremena“. Uz to, smatram da je vrlo poželjno da, uz svakodnevne šetnje s psom, imate neko vrijeme samo za sebe i ljubimca kojeg ste zavoljeli, a samim time se i maknete iz neugodne sredine.
Iz Vašeg pisma nisam dobila informacije o Vašim prijateljskim odnosima, ali svakako Vam savjetujem da provodite vrijeme s prijateljima, dijelite svoje brige s njima, umjesto da se sa svime nosite apsolutno sami. Krenite malenim koracima, sustavnim svakodnevnim učenjem koje će u konačnici zaista dovesti i do polaganja ispita, a Vas još jedan korak bliže samostalnosti kojoj težite.
Sretno! Klinfo.hr 