Postroll

Preroll

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na njegovu dob i centile tjelesne visine, ta je vrijednost sistoličkog tlaka na 95 centili. Bitno je da li je to samo jedno mjerenje ili je opetovano 130 mmHg i viši sistolički tlak, jer u tom slučaju savjetujem da se javite u ambulantu za dječju hipertenziju kojom se bave i kardiolozi i nefrolozi.</para>

Visoki tlak kod tinejdžera sportaša Dijete ima tlak 130/60, visok je 173 cm, ima 54.50 kg i ima 14 godina. Bavi se rukometom. Zbog čega ima povišeni tlak? Kojem lječniku se treba obratiti? 
Poštovana,
s obzirom na njegovu dob i centile tjelesne visine, ta je vrijednost sistoličkog tlaka na 95 centili. Bitno je da li je to samo jedno mjerenje ili je opetovano 130 mmHg i viši sistolički tlak, jer u tom slučaju savjetujem da se javite u ambulantu za dječju hipertenziju kojom se bave i kardiolozi i nefrolozi. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

IVA PALČIĆ

Bolja ja

Visoki tlak kod tinejdžera sportaša

<para>
 Nekad je znao biti treći ako se probudi oko 4, 5 h ujutro.
 Prije tjedan dana smo imali temperaturu i tada je jela mlijeko i pila vodu. Čajeve odbija. Sada kad je ozdravila i dalje odbija jesti. Kašice nikako, a mlijeko kad joj ponudim samo zbrljavi. Ima i rjeđu zelenu stolicu. To me zapravo i brine. Dva donja zubića su joj izbila prije mjesec dana. A sada izbijaju i gornje jedinice. Da li je to razlog odbijanja hrane? Te kako da joj pružim sve potrebno za razvoj sada. 
 I stalno je cendrava, nezainteresirana za igru i konstantno bi spavala. 
 Pedijatar nam je na godišnjem, a dežurni je nekako flegmatično rekao da je to sve u redu. Iako meni ne djeluje u redu.
 Molila bih vas savjet. Lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vjerojatno je to još posljedica viroze koju je preboljela i trebalo bi se srediti spontano kroz tjedan dana. Svemu sigurno doprinosi i rast zubića. Pokušajte na desni staviti nešto tipa Anaftin baby gela koji je namijenjen kod rasta zubića i koji ublažuje nelagodu. Uz to uvedite probiotik (LGG najbolje). Više puta dajte bebi manje obroke. Ukoliko se isto nastavi i nakon 1 tjedna, javite se svom pedijatru.</para>

Nakon temperature beba odbija jesti kašice koje je prije uredno jela Pozdrav, imam curicu od 7.5 mjeseci. Odlično napreduje. Ima 8800 kg i 73 cm. Jela je 5 do 6 obroka na dan. Tri kašice (voćnu, povrtnu, žitnu) te dva mliječna obroka za doručak i večeru. 
    Nekad je znao biti treći ako se probudi oko 4, 5 h ujutro.
   Prije tjedan dana smo imali temperaturu i tada je jela mlijeko i pila vodu. Čajeve odbija. Sada kad je ozdravila i dalje odbija jesti. Kašice nikako, a mlijeko kad joj ponudim samo zbrljavi. Ima i rjeđu zelenu stolicu. To me zapravo i brine. Dva donja zubića su joj izbila prije mjesec dana. A sada izbijaju i gornje jedinice. Da li je to razlog odbijanja hrane? Te kako da joj pružim sve potrebno za razvoj sada. 
   I stalno je cendrava, nezainteresirana za igru i konstantno bi spavala. 
   Pedijatar nam je na godišnjem, a dežurni je nekako flegmatično rekao da je to sve u redu. Iako meni ne djeluje u redu.
   Molila bih vas savjet. Lp

Poštovana,
vjerojatno je to još posljedica viroze koju je preboljela i trebalo bi se srediti spontano kroz tjedan dana. Svemu sigurno doprinosi i rast zubića. Pokušajte na desni staviti nešto tipa Anaftin baby gela koji je namijenjen kod rasta zubića i koji ublažuje nelagodu. Uz to uvedite probiotik (LGG najbolje). Više puta dajte bebi manje obroke. Ukoliko se isto nastavi i nakon 1 tjedna, javite se svom pedijatru. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Nakon temperature beba odbija jesti kašice koje je prije uredno jela

<para>
 Danas smo bili na sistematskom pregledu iza prvog rođendana i dobili cjepivo protiv ospica (Priorix).
 Ima li kakve opasnosti što je dijete primilo cjepivo, a možda je zaraženo vodenim kozicama?
 Hvala unaprijed!
 S poštovanjem!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema nikakve opasnosti zato što je dijete možda zaraženo kozicama, a primilo je cjepivo protiv ospica. Ne brinite.</para>

Dijete je možda zaraženo vodenim kozicama, a primilo je cjepivo protiv ospica Poštovana, postoji mogućnost da je moje dijete zaraženo vodenim kozicama jer je u mjestu gdje živim krenula epidemija, no to još ne znam. 
    Danas smo bili na sistematskom pregledu iza prvog rođendana i dobili cjepivo protiv ospica (Priorix).
   Ima li kakve opasnosti što je dijete primilo cjepivo, a možda je zaraženo vodenim kozicama?
   Hvala unaprijed!
   S poštovanjem!

Poštovana,
nema nikakve opasnosti zato što je dijete možda zaraženo kozicama, a primilo je cjepivo protiv ospica. Ne brinite. Klinfo.hr 

Dijete je možda zaraženo vodenim kozicama, a primilo je cjepivo protiv ospica

<para>
 Reakcija na cjepivo je bila dva dana temperature 385 °C rektalno, od tada je beba nemirnija, plačljiva, slabo jede. Lijepo vuče maksimalno 2 minute, nakon toga povuče 2-3 puta i zatim plač, pa krene ponovo, i tako 10-ak puta svakih pola sata-sat (samo je na prsima). 
 Naime, bebi su dva dana nakon cjepiva počeli izlaziti donji zubići (koji su sada već vani). Beba nam zadnjih sedam dana navečer dobije laganu temp. 37.8°C rektalno, dali smo 2 puta lupocet čepić zbog plačljivosti, bolova. Pedijatrica nam je rekla da čepiće dajemo tek kad temperatura dolazi na 38°C.
 Pedijatrica nas je zbog toga poslala da napravimo nalaz krvi koji je uredan, ali u urinu su povećani leukociti, pa smo dobili antibiotik cefixim. 
 Uglavnom zanima nas je li moguće da su povećani leukociti u urinu nuspojava na cjepivo ili? Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>leukociti u urinu ne mogu biti nuspojava na cjepivo. Oni mogu biti znak uroinfekcije, no da bi bili sigurni da je upala, trebalo je prije antibiotika uzeti i urinokulturu jer isti mogu biti prisutni u urinu i kod bilo kakvog drugog infekta (virusne upale gornjih dišnih puteva, proljeva i sl…).
U svakom slučaju nije ništa ozbiljno. Ako ćete imati bilo kakvih dilema, najbolje je da se naručite na pregled dječjem nefrologu.</para>

Mogu li povećani leukociti biti nuspojava cjepiva? Poštovani, je li povećani broj leukocita u urinu bebe od 4 mjeseca normalna pojava 13 dana nakon druge doze cjepiva DTaP-IPV-Hib-hepB?
Reakcija na cjepivo je bila dva dana temperature 38.3-38. 
   Reakcija na cjepivo je bila dva dana temperature 385 °C rektalno, od tada je beba nemirnija, plačljiva, slabo jede. Lijepo vuče maksimalno 2 minute, nakon toga povuče 2-3 puta i zatim plač, pa krene ponovo, i tako 10-ak puta svakih pola sata-sat (samo je na prsima). 
   Naime, bebi su dva dana nakon cjepiva počeli izlaziti donji zubići (koji su sada već vani). Beba nam zadnjih sedam dana navečer dobije laganu temp. 37.8°C rektalno, dali smo 2 puta lupocet čepić zbog plačljivosti, bolova. Pedijatrica nam je rekla da čepiće dajemo tek kad temperatura dolazi na 38°C.
   Pedijatrica nas je zbog toga poslala da napravimo nalaz krvi koji je uredan, ali u urinu su povećani leukociti, pa smo dobili antibiotik cefixim. 
   Uglavnom zanima nas je li moguće da su povećani leukociti u urinu nuspojava na cjepivo ili? Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.

Poštovani,
leukociti u urinu ne mogu biti nuspojava na cjepivo. Oni mogu biti znak uroinfekcije, no da bi bili sigurni da je upala, trebalo je prije antibiotika uzeti i urinokulturu jer isti mogu biti prisutni u urinu i kod bilo kakvog drugog infekta (virusne upale gornjih dišnih puteva, proljeva i sl…).
U svakom slučaju nije ništa ozbiljno. Ako ćete imati bilo kakvih dilema, najbolje je da se naručite na pregled dječjem nefrologu. Klinfo.hr 

Mogu li povećani leukociti biti nuspojava cjepiva?

<para>
 Svi govore da budemo dosljedni i da mu nudimo zdravu hranu koju treba jesti a ne želi, ali s njim to ne ide tako. U bolnici su bili dosljedni i to je dovelo do infuzije - ničega drugog. Nema smisla izgladnjivati dijete i vozit ga svaki treći dan na infuziju, jer on neće i neće jesti ono što ne želi! Ima li koja druga alternativa? Osam godina se borimo s time. Za sad to sve vodi mene k ludilu (iskreno čudno je da još nisam skrenula). Dobili smo i kalorijske šejkove, ali i njih više neće jer se udebljao. Očajna mama Silvija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca zaista znaju biti jako izbirljiva u hrani. Uz sve je samo bitno da dijete normalno dobiva na tjelesnoj masi i nema neki vitaminsko mineralni deficit, što vjerojatno nema, ako ste bili na obradi u bolnici. Nekada jednostavno vrijeme učini svoje i dijete počne raznovrsnije jesti. U međuvremenu nije naodmet dati mu povremeno kombinaciju vitamina i minerala (sirup prilagođen dobi) kako biste bili sigurni da organizam dobiva sve mikronutrijente.</para>

Osam godina se borimo s odbijanjem hrane kod našeg sina Moj 10-godišnji sin jede par vrsta hrane (ne baš zdrave). Čitala sam pitanja i vaše odgovore o tome. Par vrsta hrane jede od svoje 2. godine. Bio je i u Klaićevoj bolnici. Kod psihologa. 
    Svi govore da budemo dosljedni i da mu nudimo zdravu hranu koju treba jesti a ne želi, ali s njim to ne ide tako. U bolnici su bili dosljedni i to je dovelo do infuzije - ničega drugog. Nema smisla izgladnjivati dijete i vozit ga svaki treći dan na infuziju, jer on neće i neće jesti ono što ne želi! Ima li koja druga alternativa? Osam godina se borimo s time. Za sad to sve vodi mene k ludilu (iskreno čudno je da još nisam skrenula). Dobili smo i kalorijske šejkove, ali i njih više neće jer se udebljao. Očajna mama Silvija

Poštovana,
neka djeca zaista znaju biti jako izbirljiva u hrani. Uz sve je samo bitno da dijete normalno dobiva na tjelesnoj masi i nema neki vitaminsko mineralni deficit, što vjerojatno nema, ako ste bili na obradi u bolnici. Nekada jednostavno vrijeme učini svoje i dijete počne raznovrsnije jesti. U međuvremenu nije naodmet dati mu povremeno kombinaciju vitamina i minerala (sirup prilagođen dobi) kako biste bili sigurni da organizam dobiva sve mikronutrijente. Klinfo.hr 

Osam godina se borimo s odbijanjem hrane kod našeg sina

<para>
 No onda je počeo za vrijeme obroka plakati, ne svakog, kao da ga nešto boli u trbuhu. S tim da sad ne pojede svaki put 120 ml odjednom, već većinom u dva navrata, tj. nakon što podrigne, dam mu za 10 minuta ostatak mlijeka. Molim vas za mišljenje. Jesu li virusi i bakterije povezani s ovim promjenama u prehrani?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se narušila crijevna flora s obzirom na sve bolesti i lijekove koje je vjerojatno primila. Pokušajte uzeti adaptirano mlijeko s manje laktoze, neku AC (anti colic) formulu pa ćete vidjeti hoće li biti bolje. Također uvedite probiotik koji sadrži LGG (Waya ili Normia ili Probalans) ili koji sadrži Saccharomyces boulardi soj. Niste naveli koliko je dijete staro pa mi je teže neke stvari precizno reći.</para>

Nakon boravka u bolnici beba plače tijekom hranjenja Poštovani, sin je imao E. coli pa rotavirus i na kraju klostridiju. Čak 16 dana nije jeo kako treba. Došli smo iz bolnice i 4 dana za redom je jeo 120 ml bez pauze, 7 obroka u 24 h. 
    No onda je počeo za vrijeme obroka plakati, ne svakog, kao da ga nešto boli u trbuhu. S tim da sad ne pojede svaki put 120 ml odjednom, već većinom u dva navrata, tj. nakon što podrigne, dam mu za 10 minuta ostatak mlijeka. Molim vas za mišljenje. Jesu li virusi i bakterije povezani s ovim promjenama u prehrani?

Poštovana,
moguće je da se narušila crijevna flora s obzirom na sve bolesti i lijekove koje je vjerojatno primila. Pokušajte uzeti adaptirano mlijeko s manje laktoze, neku AC (anti colic) formulu pa ćete vidjeti hoće li biti bolje. Također uvedite probiotik koji sadrži LGG (Waya ili Normia ili Probalans) ili koji sadrži Saccharomyces boulardi soj. Niste naveli koliko je dijete staro pa mi je teže neke stvari precizno reći. Klinfo.hr 

Nakon boravka u bolnici beba plače tijekom hranjenja

<para>
 . No unatrag zadnja dva dana odbija skroz jelo, samo čaj prihvaća. Nepce joj je bijele boje. Čim povuče hranu počne plakati i doslovno se dere i jedva ju smirim, sve dok ne očistim usta od mlijeka (jede Novalac AC od rođenja) i tada se smiri. Više ne znam što da radim, imate kakav savjet? Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne znam je li ovo što vidite ustima soor (gljivice) pa ju to smeta, jer u tom slučaju treba dati gel protiv gljivica za oralnu uporabu (daktarin ili rojazol). Probajte uvesti i probiotik u kapima. Niste naveli kakve su stolice, jer nekada je apetiti slabiji ako je virozom zahvaćen i probavni trakt, no to onda uz probiotik prođe za nekoliko dana. Ako se nastavlja javite se prvo vašem pedijatru.</para>

Nakon prehlade beba potpuno odbija jesti Poštovana, beba stara 3 i pol mjeseci, bila je prehlađena tjedan dana, još joj malo nos suzi ali je dobro, no problem je u hrani. Cijeli tjedan se nekako borimo s obrocima ali je ipak nešto pojela 
   . No unatrag zadnja dva dana odbija skroz jelo, samo čaj prihvaća. Nepce joj je bijele boje. Čim povuče hranu počne plakati i doslovno se dere i jedva ju smirim, sve dok ne očistim usta od mlijeka (jede Novalac AC od rođenja) i tada se smiri. Više ne znam što da radim, imate kakav savjet? Hvala unaprijed!

Poštovana,
ne znam je li ovo što vidite ustima soor (gljivice) pa ju to smeta, jer u tom slučaju treba dati gel protiv gljivica za oralnu uporabu (daktarin ili rojazol). Probajte uvesti i probiotik u kapima. Niste naveli kakve su stolice, jer nekada je apetiti slabiji ako je virozom zahvaćen i probavni trakt, no to onda uz probiotik prođe za nekoliko dana. Ako se nastavlja javite se prvo vašem pedijatru. Klinfo.hr 

Nakon prehlade beba potpuno odbija jesti

<para>
 Kvrgu ima sigurno već mjesec dana, a možda i duže, ali nismo primjećivali. Kvrga je tvrda (kao kost) i ne vidi se, ali se osjeti pod rukom. Imam li razloga za paniku? Idući pregled kod pedijatrice nam je 27.1. Inače, beba je super - vesela, samo doji i veoma je napredna.
 Unaprijed hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana ,</para>
<para>to je možda samo tako građena kost. Na pregledu ćete se sve dogovoriti sa svojim pedijatrom. Nema razloga za panikom.</para>

Kvrga na potiljku kod 5-mjesečne bebe Moja beba od 5 mjeseci ima na glavi, na stražnjem dijelu, negdje na sredini glavice prema tjemenu, nekakvu kvrgu. Također, na tome dijelu ima i manje kosice (pretpostavljam zbog ležanja). 
    Kvrgu ima sigurno već mjesec dana, a možda i duže, ali nismo primjećivali. Kvrga je tvrda (kao kost) i ne vidi se, ali se osjeti pod rukom. Imam li razloga za paniku? Idući pregled kod pedijatrice nam je 27.1. Inače, beba je super - vesela, samo doji i veoma je napredna.
   Unaprijed hvala na odgovoru!

Poštovana ,
to je možda samo tako građena kost. Na pregledu ćete se sve dogovoriti sa svojim pedijatrom. Nema razloga za panikom. Klinfo.hr 

Kvrga na potiljku kod 5-mjesečne bebe

<para>
 I prije nego što zaspi dugo plače ili vrišti, iako uvijek budemo uz nju i spava u krevetiću pokraj nas. Svako buđenje je popraćeno vrištanjem ili glasnim plakanjem. Scenarij je isti bez obzira gdje smo i u koje vrijeme ide spavati, iako naravno većinu vremena slijedimo istu rutinu kupanja, hranjenja, maženja prije stavljanja u krevetić. Znam da nije u pitanju glad, ali s obzirom da ju ništa osim dojenja ne smiruje, a mi već mjesecima ne spavamo, ne znamo što drugo da pokušamo.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca jednostavno imaju potrebu da se stalno umiruju na dojci tijekom noći i nekad je vrlo teško tome stati na kraj. Nema nekog čarobnog recepta, samo upornost, no prije morate biti sigurni da je sita i da nije žedna. Možete probati ponuditi vodu, da ne dojite baš svaki sat. Ono što je bitno je da dijete uvečer ima konkretan obrok npr. žitarice s mlijekom (to može biti i Vaše izdojeno mlijeko) prije dojenja, za uspavljivanje, kako bi bilo što sitije i što više produžilo san.</para>

Što možemo učiniti kako se beba ne bi više uspavljivala dojenjem? Poštovana, beba od 6,5 mjeseci već se dva mjeseca budi svakih sat vremena tijekom noći, a ponekad i češće. Za uspavljivanje ne pomaže ništa osim dojenja, a ponekad ni to. 
    I prije nego što zaspi dugo plače ili vrišti, iako uvijek budemo uz nju i spava u krevetiću pokraj nas. Svako buđenje je popraćeno vrištanjem ili glasnim plakanjem. Scenarij je isti bez obzira gdje smo i u koje vrijeme ide spavati, iako naravno većinu vremena slijedimo istu rutinu kupanja, hranjenja, maženja prije stavljanja u krevetić. Znam da nije u pitanju glad, ali s obzirom da ju ništa osim dojenja ne smiruje, a mi već mjesecima ne spavamo, ne znamo što drugo da pokušamo.

Poštovana,
neka djeca jednostavno imaju potrebu da se stalno umiruju na dojci tijekom noći i nekad je vrlo teško tome stati na kraj. Nema nekog čarobnog recepta, samo upornost, no prije morate biti sigurni da je sita i da nije žedna. Možete probati ponuditi vodu, da ne dojite baš svaki sat. Ono što je bitno je da dijete uvečer ima konkretan obrok npr. žitarice s mlijekom (to može biti i Vaše izdojeno mlijeko) prije dojenja, za uspavljivanje, kako bi bilo što sitije i što više produžilo san. Klinfo.hr 

Što možemo učiniti kako se beba ne bi više uspavljivala dojenjem?

<para>
 Bio je na Novalacu, ali nije mu odgovarao, zatim na Nanu i sad je na Nanu AR koji se pokazao najboljim s obzirom da je jako puno bljuckao. U svakom obroku mu dajemo i 25 kapi Espumisan baby. Primijetila sam da slabije mokri, a i stolicu ima dosta rijetko, svakih nekoliko dana te je tamnozelene boje. Često se grči i stišće, ali na kraju samo ispusti vjetar koji je intenzivnog mirisa. Imam i kćer od 3 godine, nju sam dojila 2 godine i 4 mjeseca i ona je puno više mokrila te češće imala stolicu koja je bila žućkaste boje. Je li razlog sinovog slabijeg mokrenja i rjeđe stolice adaptirano mlijeko, budući da je gušće ili bismo trebali napraviti neku obradu?
 Najljepša Vam hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>obzirom na dob i težinu mislim da treba uvesti i dohranu, kako bi bili sigurni da dalje prima dovoljno kalorija (samo mlijeko mu vjerojatno više nije dovoljno). Time ćete sigurno pospješiti i stolicu. Možete početi sa žitaricom, voćem ili povrćem, prema izboru. Također ponudite bebi vodu iza svakog obroka, kako bi bili sigurni da nije žedan. Sva djeca nemaju stolicu i mokrenje jednakom učestalošću i ako nema drugih znakova bolesti, to ne bi smjela biti patologija. Možete učiniti urin biokemijski pa će se vidjeti je li mokraće koncentrirana i ima li kakvih odstupanja.</para>

Beba na AD mlijeku slabo mokri i ima velike razmake među stolicama Poštovana, moj bebač ima 5,5 mjeseci, rođen je s 3040 (39+4), sada ima 8300 g. Nažalost, zbog mojih zdravstvenih problema na adaptiranom je mlijeku od 2. tjedna života. 
    Bio je na Novalacu, ali nije mu odgovarao, zatim na Nanu i sad je na Nanu AR koji se pokazao najboljim s obzirom da je jako puno bljuckao. U svakom obroku mu dajemo i 25 kapi Espumisan baby. Primijetila sam da slabije mokri, a i stolicu ima dosta rijetko, svakih nekoliko dana te je tamnozelene boje. Često se grči i stišće, ali na kraju samo ispusti vjetar koji je intenzivnog mirisa. Imam i kćer od 3 godine, nju sam dojila 2 godine i 4 mjeseca i ona je puno više mokrila te češće imala stolicu koja je bila žućkaste boje. Je li razlog sinovog slabijeg mokrenja i rjeđe stolice adaptirano mlijeko, budući da je gušće ili bismo trebali napraviti neku obradu?
   Najljepša Vam hvala.

Poštovana,
obzirom na dob i težinu mislim da treba uvesti i dohranu, kako bi bili sigurni da dalje prima dovoljno kalorija (samo mlijeko mu vjerojatno više nije dovoljno). Time ćete sigurno pospješiti i stolicu. Možete početi sa žitaricom, voćem ili povrćem, prema izboru. Također ponudite bebi vodu iza svakog obroka, kako bi bili sigurni da nije žedan. Sva djeca nemaju stolicu i mokrenje jednakom učestalošću i ako nema drugih znakova bolesti, to ne bi smjela biti patologija. Možete učiniti urin biokemijski pa će se vidjeti je li mokraće koncentrirana i ima li kakvih odstupanja. Klinfo.hr 

Beba na AD mlijeku slabo mokri i ima velike razmake među stolicama

<para>
 Patronažna sestra nam je rekla da ništa ne diramo do prvog pregleda s mjesec dana i da će nam tada doktor reći i pokazati, no ljudi iz naše okoline tvrde da smo to trebala već od rođenja raditi. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kožica se u toj dobi tek minimalno bez upotrebe sile povlači prema natrag i očisti se eventualno postojeća zmazanoća. U slučaju bilo kakvih dilema najbolje se posavjetujte na pregledu s pedijatrom.</para>

Kada bebi treba početi prevlačiti kožicu? Poštovani, zanima me kada muškoj bebi treba početi prevlačiti kožicu. 
    Patronažna sestra nam je rekla da ništa ne diramo do prvog pregleda s mjesec dana i da će nam tada doktor reći i pokazati, no ljudi iz naše okoline tvrde da smo to trebala već od rođenja raditi. Hvala unaprijed!

Poštovani,
kožica se u toj dobi tek minimalno bez upotrebe sile povlači prema natrag i očisti se eventualno postojeća zmazanoća. U slučaju bilo kakvih dilema najbolje se posavjetujte na pregledu s pedijatrom. Klinfo.hr 

Kada bebi treba početi prevlačiti kožicu?

<para>
 Pacijent: djevojčica je rođena 29
 Simptomi:
 09.12.2018. pojavilo se klasično šmrcanje, suhi kašalj (dali smo joj suban bronhovit sirup) i temperatura, najviša u popodnevnim satima 38,5 (dali smo joj lupocet) zatim prema večeri pada na 37,5 i tu se zadržava (pridodavali smo ovu temperaturu rastu zubića petica) 
 10.12. – dijete nema temperaturu kroz dan
 11. i 12.12 – dijete je bilo u vrtiću
 13.12 – dijete ponovno ima temperaturu u popodnevnim satima do max 37.8 ali najčešće oko 37,5 – nismo davali ništa za skidanje temperature jer po preporuci liječnika nije bila previsoka.
 Od 13.12 do danas dijete nema temperaturu kroz dan, ali joj se pojavi svaki dan oko 15 ili 16 h popodne i raste maksimalno do 37,8 zatim pada do nekih 20 ili 21 h navečer ispod 37 stupnjeva. Pokazuje malaksalost te je blijede boje u licu, a primjećujem i promjene raspoloženja.
 14.12 napravljen je laboratorijski nalaz, Hemoglobin 107
 17.12. ponovljen nalaz, Hemoglobin 92
 Doktorica je propisala Ferrum Sandoz otopinu.
 Nadam se da će vam ovi podaci pomoći da vi meni pomognete. :D
 Zašto se temperatura javlja popodne i da li da napravimo još neke pretrage? 
 Hvala vam lijepa od zabrinutog tate.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prema vašim podacima može se raditi samo o blagim virusnim infekcijama koje se očituju respiratornim simptomima i febrilitetetom. Da je tome sklona u ovo doba godine nije čudno ako pohađa vrtić kao i stanju pogoduje i poliježeća sideropenijska anemija. Potreban je kompletan pregled pedijatra s laboratorijskim nalazima, da bi se vidjelo da je sve ostalo sa djetetom u redu.</para>

Svakodnevni blagi rast temperature kod 2,5-godišnje djevojčice. Koje pretrage napraviti? Poštovani, molim vas pomoć i preporuku što učiniti i dali trebamo biti zabrinuti zbog navednog stanja?
Pacijent: djevojčica je rođena 29.07.2016 i ima 2,5 godine. Težina je 10,5 kg. 
   Pacijent: djevojčica je rođena 29
   Simptomi:
   09.12.2018. pojavilo se klasično šmrcanje, suhi kašalj (dali smo joj suban bronhovit sirup) i temperatura, najviša u popodnevnim satima 38,5 (dali smo joj lupocet) zatim prema večeri pada na 37,5 i tu se zadržava (pridodavali smo ovu temperaturu rastu zubića petica) 
   10.12. – dijete nema temperaturu kroz dan
   11. i 12.12 – dijete je bilo u vrtiću
   13.12 – dijete ponovno ima temperaturu u popodnevnim satima do max 37.8 ali najčešće oko 37,5 – nismo davali ništa za skidanje temperature jer po preporuci liječnika nije bila previsoka.
   Od 13.12 do danas dijete nema temperaturu kroz dan, ali joj se pojavi svaki dan oko 15 ili 16 h popodne i raste maksimalno do 37,8 zatim pada do nekih 20 ili 21 h navečer ispod 37 stupnjeva. Pokazuje malaksalost te je blijede boje u licu, a primjećujem i promjene raspoloženja.
   14.12 napravljen je laboratorijski nalaz, Hemoglobin 107
   17.12. ponovljen nalaz, Hemoglobin 92
   Doktorica je propisala Ferrum Sandoz otopinu.
   Nadam se da će vam ovi podaci pomoći da vi meni pomognete. :D
   Zašto se temperatura javlja popodne i da li da napravimo još neke pretrage? 
   Hvala vam lijepa od zabrinutog tate.

Poštovani,
prema vašim podacima može se raditi samo o blagim virusnim infekcijama koje se očituju respiratornim simptomima i febrilitetetom. Da je tome sklona u ovo doba godine nije čudno ako pohađa  vrtić kao i stanju pogoduje i poliježeća sideropenijska anemija. Potreban je kompletan pregled pedijatra s laboratorijskim nalazima, da bi se vidjelo da je sve ostalo sa djetetom u redu. Klinfo.hr 

Svakodnevni blagi rast temperature kod 2,5-godišnje djevojčice. Koje pretrage napraviti?

<para>
 Mislila sam da će uvođenjem krute hrane prestati bljuckanje. Međutim ona bljucka i kašice, te taj sadržaj bude sada već dosta neugodnog mirisa (prokislo). Kod prvog djeteta je uvođenjem krute hrane bljuckanje prestalo, pa mi je ovo sada već čudno, pomalo i zabrinjavajuće. Da li je to još normalno u toj dobi ili postoji problem? Naš pedijatar je rekao da se beba zasitila mlijeka pa zato bljucka, međutim ja mislim da nije u tome stvar.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nekada dijete može bljuckati i u toj dobi, ako pojede puno ili ako je jako živahno, a da nema nekog patološkog razloga. Nekada dojenčad bljuckaju i kada piju dosta čajeva ili sokova, stoga je najbolje nuditi za žeđ vodu. No jako je bitno kako beba napreduje na tjelesnoj masi i ima li ikakvih drugih znakova da bi bilo patologije, u smislu promjena na koži, izvijanja i sl. Stoga, ako ste nesigurni ili ima neke dodatne simptome, javite se gastroenterologu na daljnju obradu.</para>

Zašto bljuckanje kod bebe nije prestalo s uvođenjem dohrane? Dijete ima 8 mjeseci. Ima otprilike 3 mliječna obroka po danu, nekada samo 2, ovisi kako je raspoloženo. Između jede kašice i krutu hranu. 
    Mislila sam da će uvođenjem krute hrane prestati bljuckanje. Međutim ona bljucka i kašice, te taj sadržaj bude sada već dosta neugodnog mirisa (prokislo). Kod prvog djeteta je uvođenjem krute hrane bljuckanje prestalo, pa mi je ovo sada već čudno, pomalo i zabrinjavajuće. Da li je to još normalno u toj dobi ili postoji problem? Naš pedijatar je rekao da se beba zasitila mlijeka pa zato bljucka, međutim ja mislim da nije u tome stvar.

Poštovana,
nekada dijete može bljuckati i u toj dobi, ako pojede puno ili ako je jako živahno, a da nema nekog patološkog razloga. Nekada dojenčad bljuckaju i kada piju dosta čajeva ili sokova, stoga je najbolje nuditi za žeđ vodu. No jako je bitno kako beba napreduje na tjelesnoj masi i ima li ikakvih drugih znakova da bi bilo patologije, u smislu promjena na koži, izvijanja i sl. Stoga, ako ste nesigurni ili ima neke dodatne simptome, javite se gastroenterologu na daljnju obradu. Klinfo.hr 

Zašto bljuckanje kod bebe nije prestalo s uvođenjem dohrane?

<para>
 9
 Zanima me vaše mišljenje je li ga pedijatar trebao cijepiti ili možda pričekati pošto su vrijednosti vrlo blizu povišenima.
 Imam li razloga za brigu? Hvala vam puno na odgovoru unaprijed. Lp!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovo su još uvijek normalne vrijednosti i ako nema nikakvih znakova akutne infektivne bolesti može se cijepiti. Ovako bez da se vidi dijete teško je sigurno reći, uvijek je na pedijatru koji tada pregledava dijete odluka. Pedijatar vidi dijete uživo, kako se ponaša i ima li naznaka da će biti infekta.</para>

Cijepljenje bebe kod blago povišene temperature Poštovani, imam sina koji ima 2 mjeseca te je danas cijepljen kod nadležnog pedijatra. Prije cijepljenja mu je mjerena temperatura rektalno i bila je 37.4 i aksilarno 36. 
   9
   Zanima me vaše mišljenje je li ga pedijatar trebao cijepiti ili možda pričekati pošto su vrijednosti vrlo blizu povišenima.
   Imam li razloga za brigu? Hvala vam puno na odgovoru unaprijed. Lp!

Poštovana,
ovo su još uvijek normalne vrijednosti i ako nema nikakvih znakova akutne infektivne bolesti može se cijepiti. Ovako bez da se vidi dijete teško je sigurno reći, uvijek je na pedijatru koji tada pregledava dijete odluka. Pedijatar vidi dijete uživo, kako se ponaša i ima li naznaka da će biti infekta. Klinfo.hr 

Cijepljenje bebe kod blago povišene temperature

<para>
 Dijete je u potpunosti na adaptiranoj hrani. Zanima me je li taj prelazak potrebno učiniti postupno, tipa uvođenjem po jednog obroka Nana svaki dan? Zahvaljujem!
</para>
<para>Poštovana,
adaptirano mlijeko ne treba uvoditi postepeno, može se odmah svaki obrok spremati s novim mlijekom.</para>

Treba li se novo adaptirano mlijeko uvoditi postepeno? Poštovanje, imamo mušku bebu staru 19 dana i zbog jakih kolika, bljucanja, “nemira” nam je pedijatrica savjetovala prelazak s Bebimila na Nan sensitive. 
    Dijete je u potpunosti na adaptiranoj hrani. Zanima me je li taj prelazak potrebno učiniti postupno, tipa uvođenjem po jednog obroka Nana svaki dan? Zahvaljujem!

Poštovana,
adaptirano mlijeko ne treba uvoditi postepeno, može se odmah svaki obrok spremati s novim mlijekom. Klinfo.hr 

Treba li se novo adaptirano mlijeko uvoditi postepeno?

<para>
 Rađen je i EEG glave, dijete je spavalo, a u nalazu piše da je u smislu encefalopatije.
 Nismo dobili nikakvo posebno objašnjenje za to, osim što je pedijatrica rekla da je nalaz uredan i da se mozak djeteta mijenja.
 Na MR smo išli zbog asimetrija lat.klijetki. 
 Dijete je naručeno na kontrolu za 2 mjeseca.
 Možete li mi protumačiti ove nalaze, posebno encefalopatiju pošto nam je doktorica nije komentirala.
 Unaprijed hvala!
</para>
<para>Encefalopatija u prijevodu znači oštećenje mozga koje može biti različite etiologije. Ako se dijete za sada uredno razvija, to zahtijeva samo redovito praćenje jer znači da oštećenje nema kliničkog značenja. Kontrolni nalaz kao i neurološki razvoj djeteta će vidjeti ima li potrebe za dodatnom dijagnostičkom obradom.</para>
<para>U ovom je slučaju najbolje da se o svim dilemama porazgovarate sa neuropedijatrom koji prati dijete i indicira daljnje pretrage.</para>

Što znači encefalopatija na nalazu MR mozga bebe? Poštovani! U nalazu MR mozga za dijete od 6 mjeseci piše - pojačana prevertikularna ehogenost označena kao benigna. 
    Rađen je i EEG glave, dijete je spavalo, a u nalazu piše da je u smislu encefalopatije.
   Nismo dobili nikakvo posebno objašnjenje za to, osim što je pedijatrica rekla da je nalaz uredan i da se mozak djeteta mijenja.
   Na MR smo išli zbog asimetrija lat.klijetki. 
   Dijete je naručeno na kontrolu za 2 mjeseca.
   Možete li mi protumačiti ove nalaze, posebno encefalopatiju pošto nam je doktorica nije komentirala.
   Unaprijed hvala!

Encefalopatija u prijevodu znači oštećenje mozga koje može biti različite etiologije. Ako se dijete za sada uredno razvija, to zahtijeva samo redovito praćenje jer znači da oštećenje nema kliničkog značenja. Kontrolni nalaz kao i neurološki razvoj djeteta će vidjeti ima li potrebe za dodatnom dijagnostičkom obradom.
U ovom je slučaju najbolje da se o svim dilemama porazgovarate sa neuropedijatrom koji prati dijete i indicira daljnje pretrage. Klinfo.hr 

Što znači encefalopatija na nalazu MR mozga bebe?

<para>
 Ide na zbor šestu godinu i svira klavir kod iste profesorice. Ona ima samo riječi hvale za nju (niti jedna aktivnost joj nije nametnuta, sve je sama željela). Drugi je razred i učiteljica ju jako hvali. Najbolji je učenik u razredu, do sada, u 1. niti 2. razredu nije dobila ocjenu manju od 5, ali niti muž niti ja ne zahtijevamo to od nje, jednostavno s lakoćom usvaja sve. 
 E, sada se pitate u čemu je problem?
 Na nogama i rukama ima dlakice, i rekla je da ju je par djece znalo pitati zašto je dlakava. Ona i ja puno pričamo i svaki svoj problem koji mi kaže ja ne negiram niti poričem. Za sebe kaže da je, osim dlakavosti, ružna i debela. Dakle, ima problem sa samopoštovanjem i samopouzdanjem. Naravno da je lijepa djevojčica koja nema problema s debljinom. Misli da nije dovoljno dobra. Djeca ju vole, ali nema iz razreda niti jedno dijete s kojim bi baš bila povezana jedan na jedan. Igra se sa svom djecom, i ona i dvije curice su manje više stalno zajedno.
 Jako je sa mnom povezana. Ima sobu s bratom, odmah do njihove je muževa i moja. Imamo problema sa spavanjem, koji traje već neko vrijeme. Zaspi svaku večer u svome krevetu. Ali ponekad se diže i dolazi k nama. Onda je počela s bratom u krevetu spavati. U zadnje vrijeme je strašno, ne može zaspati i po dva, tri sata. Ponekad zaspi, pa se probudi i kaže da ne može zaspati. Onda šeta od sobe do sobe. Tu bismo mi trebali biti ustrajni i svaki put ju nježno vratiti, ali, nekada popustim, pa ju pustim nama u krevet. I najradije bih ju k sebi premjestila, ali znam da to nije dobro za nju. A i nije sigurno za mene, zato što sam trudna. 
 Trudnoća nije razlog tome, bar mislim, jer je jako željela bebu i presretna je, jako se veseli. Što god učinim, dvoumim se, važem, imam grižnju savjesti, razmišljam kako će to utjecati na njezino samopouzdanje. U zadnje vrijeme sam još dvije stvari primijetila kod nje - stalno si "lomi" prste na rukama, i grize usne iznutra (ne znam kako to opisati, nadam se da razumijete što želim reći).
 Ispričavam se na dugom pismu, zahvaljujem se unaprijed na čitanju i molim za pomoć.
 Zabrinuta mama.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>razumijem da se brinete za djevojčicu jer empatičnim, savjesnim, hipersenzibilnim osobama, kakvom ju opisujete, nekada je teže nositi se sa svim onim čime nas preplavljuje život. Kažete još i da je dogovorna i savjesna što se i ogleda u načinu na koji pristupa obvezama (školi i glazbi).</para>
<para>Ono što vas brine je maljavost te kako to utječe na njezino samopouzdanje. Dok odrastamo bilo kakva neobičnost na tijelu je nešto što teže podnosimo nego odrasli. Odrasle se osobe s tako nečim mogu lakše nositi jer imaju veće životno iskustvo i drukčiji doživljaj svijeta i sebe. Također, u odrasloj dobi već imamo izgrađene odnose, identitet itd. Kada su u pitanju djeca, puno im je teže nositi se s određenim odstupanjima, posebice ako je riječ o fizičkom izgledu i to često može dovesti do usamljenosti i teže socijalizacije. Također, to može utjecati i na sliku o sebi.
Dobro je što joj dajete podršku i što ste izgradili odnos povjerenja.</para>
<para>Što se tiče spavanja i otežanog uspavljivanja, nije uobičajeno da se kod djece tog uzrasta taj problem javlja u tolikoj mjeri. Kada uzmete u obzir kontekst, svoje dijete, trudnoću, što biste rekli da „izaziva“ teško zaspivanje? Možda neki strahovi? Neki problemi koje joj je možda teže verbalizirati?</para>
<para>Lomljenje prstiju, grizenje usana iznutra i već spomenuto otežano zaspivanje, mogu biti znakovi pojačane anksioznosti pa bi bilo dobro vidjeti što je to što ju uznemirava i poraditi na psihološkoj otpornosti.</para>
<para>Kada je u pitanju samopouzdanje djeteta i slika o sebi, više je faktora koji na to utječu. Od obitelji, roditelja, okoline, vršnjaka ali i osobnosti samog djeteta. Nekada, iako ima vrlo blizak i dobar odnos s roditeljima, djetetu može biti teško svoje brige podijeliti s njima, u tom slučaju je dobro obratiti se stručnjaku koji bi radio s djetetom na primjer kroz neki oblik terapije igrom. Ako bi se situacija sa spavanjem ili neki od znakova anksioznosti pogoršali ili se javili neki drugi simptomi, bilo bi dobro obratiti se stručnjaku koji bi razgovarao i s djetetom pa na osnovu toga mogao dati odgovarajuće smjernice.</para>
<para>Sigurno je teško gledati dijete kako se muči, ne može spavati i uz to ne znati točno kako mu pomoći. Također, trudnoća sa sobom nosi određene obveze ali i uzburkane emocije s kojima se dodatno trebamo nositi. Vidim da vodite brigu i puno činite za svoje dijete i da vas unatoč tomu muči osjećaj krivnje. Kako biste olakšali i sebi i djetetu bilo bi dobro vidjeti je li vaše dijete potencijalno darovito. Jer neke osobine koje ste naveli se češće javljaju upravo kod darovite djece.</para>
<para>U svakom slučaju kroz psihološku procjenu darovitosti i općenito njezinog trenutnog socio-emocionalnog stanja mogli biste dobiti konkretan savjet stručnjaka te jasne smjernice kako joj olakšati anksioznost.</para>

Naša djevojčica (8,5) ima manjak samopouzdanja, ne može spavati i tjeskobna je Poštovani! Imam djevojčicu od 8,5 godina i mislim da ju dosta toga muči. Ona je dijete koje je rođeno odgovorno i savjesno. Hipersenzibilna je i empatična, čak i previše. 
    Ide na zbor šestu godinu i svira klavir kod iste profesorice. Ona ima samo riječi hvale za nju (niti jedna aktivnost joj nije nametnuta, sve je sama željela). Drugi je razred i učiteljica ju jako hvali. Najbolji je učenik u razredu, do sada, u 1. niti 2. razredu nije dobila ocjenu manju od 5, ali niti muž niti ja ne zahtijevamo to od nje, jednostavno s lakoćom usvaja sve. 
   E, sada se pitate u čemu je problem?
   Na nogama i rukama ima dlakice, i rekla je da ju je par djece znalo pitati zašto je dlakava. Ona i ja puno pričamo i svaki svoj problem koji mi kaže ja ne negiram niti poričem. Za sebe kaže da je, osim dlakavosti, ružna i debela. Dakle, ima problem sa samopoštovanjem i samopouzdanjem. Naravno da je lijepa djevojčica koja nema problema s debljinom. Misli da nije dovoljno dobra. Djeca ju vole, ali nema iz razreda niti jedno dijete s kojim bi baš bila povezana jedan na jedan. Igra se sa svom djecom, i ona i dvije curice su manje više stalno zajedno.
   Jako je sa mnom povezana. Ima sobu s bratom, odmah do njihove je muževa i moja. Imamo problema sa spavanjem, koji traje već neko vrijeme. Zaspi svaku večer u svome krevetu. Ali ponekad se diže i dolazi k nama. Onda je počela s bratom u krevetu spavati. U zadnje vrijeme je strašno, ne može zaspati i po dva, tri sata. Ponekad zaspi, pa se probudi i kaže da ne može zaspati. Onda šeta od sobe do sobe. Tu bismo mi trebali biti ustrajni i svaki put ju nježno vratiti, ali, nekada popustim, pa ju pustim nama u krevet. I najradije bih ju k sebi premjestila, ali znam da to nije dobro za nju. A i nije sigurno za mene, zato što sam trudna. 
   Trudnoća nije razlog tome, bar mislim, jer je jako željela bebu i presretna je, jako se veseli. Što god učinim, dvoumim se, važem, imam grižnju savjesti, razmišljam kako će to utjecati na njezino samopouzdanje. U zadnje vrijeme sam još dvije stvari primijetila kod nje - stalno si "lomi" prste na rukama, i grize usne iznutra (ne znam kako to opisati, nadam se da razumijete što želim reći).
   Ispričavam se na dugom pismu, zahvaljujem se unaprijed na čitanju i molim za pomoć.
   Zabrinuta mama.

Draga mama,
razumijem da se brinete za djevojčicu jer empatičnim, savjesnim, hipersenzibilnim osobama, kakvom ju opisujete, nekada je teže nositi se sa svim onim čime nas preplavljuje život. Kažete još i da je dogovorna i savjesna što se i ogleda u načinu na koji pristupa obvezama (školi i glazbi).
Ono što vas brine je maljavost te kako to utječe na njezino samopouzdanje. Dok odrastamo bilo kakva neobičnost na tijelu je nešto što teže podnosimo nego odrasli. Odrasle se osobe s tako nečim mogu lakše nositi jer imaju veće životno iskustvo i drukčiji doživljaj svijeta i sebe. Također, u odrasloj dobi već imamo izgrađene odnose, identitet itd. Kada su u pitanju djeca, puno im je teže nositi se s određenim odstupanjima, posebice ako je riječ o fizičkom izgledu i to često može dovesti do usamljenosti i teže socijalizacije. Također, to može utjecati i na sliku o sebi.
Dobro je što joj dajete podršku i što ste izgradili odnos povjerenja.
Što se tiče spavanja i otežanog uspavljivanja, nije uobičajeno da se kod djece tog uzrasta taj problem javlja u tolikoj mjeri. Kada uzmete u obzir kontekst, svoje dijete, trudnoću, što biste rekli da „izaziva“ teško zaspivanje? Možda neki strahovi? Neki problemi koje joj je možda teže verbalizirati?
Lomljenje prstiju, grizenje usana iznutra i već spomenuto otežano zaspivanje, mogu biti znakovi pojačane anksioznosti pa bi bilo dobro vidjeti što je to što ju uznemirava i poraditi na psihološkoj otpornosti.
Kada je u pitanju samopouzdanje djeteta i slika o sebi, više je faktora koji na to utječu. Od obitelji, roditelja, okoline, vršnjaka ali i osobnosti samog djeteta. Nekada, iako ima vrlo blizak i dobar odnos s roditeljima, djetetu može biti teško svoje brige podijeliti s njima, u tom slučaju je dobro obratiti se stručnjaku koji bi radio s djetetom na primjer kroz neki oblik terapije igrom. Ako bi se situacija sa spavanjem ili neki od znakova anksioznosti pogoršali ili se javili neki drugi simptomi, bilo bi dobro obratiti se stručnjaku koji bi razgovarao i s djetetom pa na osnovu toga mogao dati odgovarajuće smjernice.
Sigurno je teško gledati dijete kako se muči, ne može spavati i uz to ne znati točno kako mu pomoći. Također, trudnoća sa sobom nosi određene obveze ali i uzburkane emocije s kojima se dodatno trebamo nositi. Vidim da vodite brigu i puno činite za svoje dijete i da vas unatoč tomu muči osjećaj krivnje. Kako biste olakšali i sebi i djetetu bilo bi dobro vidjeti je li vaše dijete potencijalno darovito. Jer neke osobine koje ste naveli se češće javljaju upravo kod darovite djece.
U svakom slučaju kroz psihološku procjenu darovitosti i općenito njezinog trenutnog socio-emocionalnog stanja mogli biste dobiti konkretan savjet stručnjaka te jasne smjernice kako joj olakšati anksioznost. Klinfo.hr 

Marina Balažev

Naša djevojčica (8,5) ima manjak samopouzdanja, ne može spavati i tjeskobna je

<para>
 Nisam ga dojila jer nisam imala mlijeka. Jeo je više vrsta mlijeka u prahu jer je imao jake grčeve i dugi period nismo mu našli onaj koji mu paše, tako da mislim da mu je želudac slab i zbog toga. Kad je trebalo uvest drugu hranu, bojala sam se da se ne uguši, tako da sam sve miksala i on se naviknuo na miksanu hranu i tako nisam više mogla uvesti komadiće. Probala sam postepeno u više navrata, ali nikako nije išlo. Odbijao je hranu i nije više htio ništa jesti. Tako sam mu zadovoljavala i mislila da će sam od sebe prihvatit drugu hranu ili sa upisom u jaslice, ali to se nije dogodilo. Moj mali ima 3,5 godine i dalje miksamo hranu, jer ako ju ne miksamo, neće jesti apsolutno ništa. Probala sam mu davati komadiće, 14 dana nije apsolutno ništa jeo, a bio je jako nervozan i stalno plakao i nije spavao tako da i ja nisam mogla trpjeti ovu situaciju i opet se vratila na miksanje. Tražim savjet, ne znam kako se više ponašati. Na rubu sam živaca jer me jako boli ta moja greška. Molim pomoć.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da Vam je jako teško, a iz svega opisanoga čini se da Vas dvije stvari muče: to što dijete neće jesti ništa osim miksane hrane i veliki osjećaj krivnje.</para>
<para>Prvo bih se osvrnula na vaš osjećaj krivnje, jer mi se čini da ste prestrogi prema sebi. Kada nakon poroda žena nema dovoljno mlijeka to je situacija na koju ne može utjecati. Tako ni vi niste mogli ništa učiniti osim potražiti alternativu dojenju. Također je česta situacija da beba dugo „traži“ odgovarajuću zamjenu za mlijeko, što može dovesti do grčeva koji teško padaju ne samo bebi nego i roditeljima. Dalje, strah koji opisujete – da će se beba ugušiti pri prelasku na krutu hranu - također je čest među roditeljima, posebice kada je u pitanju prvo dijete. U takvoj situaciji, mučeni strahom da će se beba ugušiti i bez odgovarajućih informacija, napravili ste najbolje što ste znali i ponudili rješenje koje je tada bilo odgovarajuće.
Kako je vrijeme prolazilo shvatili ste da rješenje koje je nekada bilo funkcionalno to više nije te ste se odlučili za promjenu.</para>
<para>Situacija koju opisujete, kada Vaš sin 14 dana nije apsolutno ništa jeo, te kada govorite o „hrani“ mislite li tada samo na obroke koje vi pripremite ili se to odnosi i na slatkiše (npr. čokoladno mlijeko, voće, kašice od voća) i slično? Je li u tih 14 dana možda pio sokove, mlijeko? Naime, zamišljam da bi 14 dana bez apsolutnog unosa nekog oblika hrane kod tako malog djeteta dovelo do slabosti i moguće hospitalizacije.</para>
<para>Ako je u tih 14 dana, koje spominjete, ipak unosio neke hranjive sastojke kroz sok, mlijeko, kašice i slično – tada je to značajna informacija koja može pojasniti zašto je i tada odbijao krutu hranu.
Uvođenje novih namirnica u prehranu i briga da dijete kroz hranu dobije potrebne makro i mikronutrijente, često opterećuje roditelje i sama po sebi je dosta teško čak i kada stvari prolaze bez dodatnih poteškoća. Procjenjuje se da je dijete potrebno i do 20 puta izložiti novoj namirnici prije nego li ju prihvati.</para>
<para>Kada je u pitanju situacija koju opisujete, čini se da je tu riječ o tomu da je tekstura hrane to što Vašemu sinu smeta, odnosno da mu se ne sviđa kada u hrani pronalazi komadiće koje bi trebao žvakati. To nije tako neuobičajeno kod mlađe djece. Neka su djeca posebno oralno senzitivna što znači da nove okuse i teksture hrane, pa čak i kretanje hrane po ustima, doživljavaju vrlo neugodnima. Tako da se dogodi da većinu vremena budu okupirane tim senzacijama u ustima i na kraju ne jedu. Većina djece preraste tu fazu.</para>
<para>U situaciji u kojoj vaš sin još uvijek teško snalazi s hranom koja nije miksana, obično se preporučuje postupno uvođenje drukčijih tekstura (npr. malo gušće miksano od uobičajenog, pa onda miksano ali s nekoliko komadića unutra itd.)</para>
<para>Neka djeca dobro reagiraju na mogućnost istraživanja hrane bez obveze da je pojedu (npr. mogu okusiti nešto novo ili neku novu teksturu, staviti u usta ali su slobodna ispljunuti; često se to može provoditi kroz igru npr. probavanja nekoliko različitih tekstura i usporedbe).</para>
<para>Promjene do kojih mogu dovesti opisane ideje su postupne. To je spori proces u kojemu će Vam trebati strpljenja i razumijevanja kako za dijete tako i za sebe. Tijekom tog procesa dobro je da imate podršku okoline.</para>
<para>Također, ako bi Vas cijela situacija i dalje jako mučila moguće je da bi Vam godilo da se javite terapeutu na konzultacije ili savjetovanje kako biste sebi olakšali cijeli proces.</para>

Moj sin (3,5) odbija jesti bilo koju hranu koja nije miksana Poštovani, imam ogroman problem. Znam da sam trebala prije reagirati, ali nisam znala kako i to mi je prvo dijete. Svjesna sam da sam jako puno pogriješila s malim. 
    Nisam ga dojila jer nisam imala mlijeka. Jeo je više vrsta mlijeka u prahu jer je imao jake grčeve i dugi period nismo mu našli onaj koji mu paše, tako da mislim da mu je želudac slab i zbog toga. Kad je trebalo uvest drugu hranu, bojala sam se da se ne uguši, tako da sam sve miksala i on se naviknuo na miksanu hranu i tako nisam više mogla uvesti komadiće. Probala sam postepeno u više navrata, ali nikako nije išlo. Odbijao je hranu i nije više htio ništa jesti. Tako sam mu zadovoljavala i mislila da će sam od sebe prihvatit drugu hranu ili sa upisom u jaslice, ali to se nije dogodilo. Moj mali ima 3,5 godine i dalje miksamo hranu, jer ako ju ne miksamo, neće jesti apsolutno ništa. Probala sam mu davati komadiće, 14 dana nije apsolutno ništa jeo, a bio je jako nervozan i stalno plakao i nije spavao tako da i ja nisam mogla trpjeti ovu situaciju i opet se vratila na miksanje. Tražim savjet, ne znam kako se više ponašati. Na rubu sam živaca jer me jako boli ta moja greška. Molim pomoć.

Draga mama,
vidim da Vam je jako teško, a iz svega opisanoga čini se da Vas dvije stvari muče: to što dijete neće jesti ništa osim miksane hrane i veliki osjećaj krivnje.
Prvo bih se osvrnula na vaš osjećaj krivnje, jer mi se čini da ste prestrogi prema sebi. Kada nakon poroda žena nema dovoljno mlijeka to je situacija na koju ne može utjecati. Tako ni vi niste mogli ništa učiniti osim potražiti alternativu dojenju. Također je česta situacija da beba dugo „traži“ odgovarajuću zamjenu za mlijeko, što može dovesti do grčeva koji teško padaju ne samo bebi nego i roditeljima. Dalje, strah koji opisujete – da će se beba ugušiti pri prelasku na krutu hranu - također je čest među roditeljima, posebice kada je u pitanju prvo dijete. U takvoj situaciji, mučeni strahom da će se beba ugušiti i bez odgovarajućih informacija, napravili ste najbolje što ste znali i ponudili rješenje koje je tada bilo odgovarajuće.
Kako je vrijeme prolazilo shvatili ste da rješenje koje je nekada bilo funkcionalno to više nije te ste se odlučili za promjenu.
Situacija koju opisujete, kada Vaš sin 14 dana nije apsolutno ništa jeo, te kada govorite o „hrani“ mislite li tada samo na obroke koje vi pripremite ili se to odnosi i na slatkiše (npr. čokoladno mlijeko, voće, kašice od voća) i slično? Je li u tih 14 dana možda pio sokove, mlijeko? Naime, zamišljam da bi 14 dana bez apsolutnog unosa nekog oblika hrane kod tako malog djeteta dovelo do slabosti i moguće hospitalizacije.
Ako je u tih 14 dana, koje spominjete, ipak unosio neke hranjive sastojke kroz sok, mlijeko, kašice i slično – tada je to značajna informacija koja može pojasniti zašto je i tada odbijao krutu hranu.
Uvođenje novih namirnica u prehranu i briga da dijete kroz hranu dobije potrebne makro i mikronutrijente, često opterećuje roditelje i sama po sebi je dosta teško čak i kada stvari prolaze bez dodatnih poteškoća. Procjenjuje se da je dijete potrebno i do 20 puta izložiti novoj namirnici prije nego li ju prihvati.
Kada je u pitanju situacija koju opisujete, čini se da je tu riječ o tomu da je tekstura hrane to što Vašemu sinu smeta, odnosno da mu se ne sviđa kada u hrani pronalazi komadiće koje bi trebao žvakati. To nije tako neuobičajeno kod mlađe djece. Neka su djeca posebno oralno senzitivna što znači da nove okuse i teksture hrane, pa čak i kretanje hrane po ustima, doživljavaju vrlo neugodnima. Tako da se dogodi da većinu vremena budu okupirane tim senzacijama u ustima i na kraju ne jedu. Većina djece preraste tu fazu.
U situaciji u kojoj vaš sin još uvijek teško snalazi s hranom koja nije miksana, obično se preporučuje postupno uvođenje drukčijih tekstura (npr. malo gušće miksano od uobičajenog, pa onda miksano ali s nekoliko komadića unutra itd.)
Neka djeca dobro reagiraju na mogućnost istraživanja hrane bez obveze da je pojedu (npr. mogu okusiti nešto novo ili neku novu teksturu, staviti u usta ali su slobodna ispljunuti; često se to može provoditi kroz igru npr. probavanja nekoliko različitih tekstura i usporedbe).
Promjene do kojih mogu dovesti opisane ideje su postupne. To je spori proces u kojemu će Vam trebati strpljenja i razumijevanja kako za dijete tako i za sebe. Tijekom tog procesa dobro je da imate podršku okoline.
Također, ako bi Vas cijela situacija i dalje jako mučila moguće je da bi Vam godilo da se javite terapeutu na konzultacije ili savjetovanje kako biste sebi olakšali cijeli proces. Klinfo.hr 

Moj sin (3,5) odbija jesti bilo koju hranu koja nije miksana

<para>
 Ona govori kako voli svoju sestru, mazi ju, priča joj, pomaže kod prematanja, kupanja, međutim kada hranim ili uspavljujem bebu, starija negoduje oko toga i započinju pitanja zašto ja sad baš moram hraniti bebu, neka ju nahrani tata i slični komentari.
</para>
<para>
 Vjerujem kako je starijoj kćerki koja je do sada bila centar svijeta izrazito teško što ima nekoga s kim mora podijeliti maminu ljubav, prvenstveno iz razloga što smo izrazito povezane (dojena je do dvije godine, na sva putovanja je išla s nama, nismo ju nikad ostavljali prespavati kod bake i djeda, sve smo radile zajedno...).
</para>
<para>
 Glavni razlog zašto sam se obratila je zapravo problem odlaska na spavanje i problem učestalog buđenja noću. Od kad se rodila beba, starija kćer je konačno odlučila spavati u svojoj novouređenoj sobi i pripremali smo ju na to dosta dugo. Do sada smo imale naviku zajedno odlaziti na spavanje (ja bi ju uspavljivala s pričicama) i sada kad ja moram hraniti bebu prije spavanja, ona jednostavno ne želi da ju uspava tata, nego strpljivo čeka da se beba nahrani i zaspi samo da bi ju ja mogla uspavati. Pri tome traži da legnem s njom u krevet, jer joj nije dovoljno da sjedim pokraj kreveta. I sve bi to bilo prihvatljivo jer beba zaspi oko 19 sati, starija kćer do 20, da se starija kćer ne budi oko 1 sat ujutro i tada zove mene da dođem leći s njom. Ja odem kod nje, međutim ona ne može natrag usnuti po 2 sata i od toga je umorna i ne može se probuditi ujutro za vrtić što joj u konačnici odgovara jer je počela izbjegavati vrtić i htjela bi biti doma sa mnom.
</para>
<para>
 Kad se ne probudi po noći i digne za vrtić u primjereno vrijeme, onda krene plač da ne želi u vrtić i tako u krug. Pokušavam balansirati i davati joj maksimalno pažnje koliko mogu s obzirom da je beba još uistinu mala i često doji, međutim osjećam kako joj to nije dosta. U prosjeku od 7 dana u tjednu, ona se 4 puta probudi po noći, a 3 puta prespava noć. Ona uistinu dobro preko dana funkcionira i osim podočnjaka i plakanja ne vidim neke promjene kod nje, što se tiče zainteresiranosti za svakodnevne aktivnosti (i dalje crta, piše, igra se, smije se, razigrana je).
</para>
<para>
 Nadam se da je ovaj problem prolazan jer je beba tek mjesec dana i da će sa adekvatnom pomoći od mene i supruga starija kćer uspjeti prevladati ovu fazu bez prevelikih stresova i trauma.
</para>
<para>
 Molim Vas za savjet kako pristupiti problemu spavanja kod djeteta kako bi ono moglo prespavati cijelu noć.
</para>
<para>
 Hvala Vam unaprijed na odgovoru. Lijepi pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>svaki roditelj želi da mu se djeca zajedno igraju, vesele i međusobno vole tako da mogu u potpunosti shvatiti Vašu zabrinutost. Dolazak brata ili sestre u postojeći dom za starije dijete redovito predstavlja izazov i potrebno mu je vrijeme prilagodbe na nove uspostavljene odnose unutar obitelji. Naveli ste da Vaša starija kćerka negoduje kada hranite i uspavljujete bebu, što je sasvim normalno da Vam predstavlja dodatni izvor stresa i zabrinutosti.</para>
<para>Važno je znati kako djeca mogu različito reagirati na dolazak novog člana u obitelj. Poteškoće u kćerkinom spavanju mogu biti jedna od njenih reakcija na novonastalu situaciju. Vrlo vjerojatno se radi o fazi koja će proći, stoga samo nastavite pratiti i zadovoljavati potrebe Vaše starije i mlađe kćerke kao što ste to do sada i radili i sve bi trebalo biti u redu. Naveli ste kako pokušavate balansirati i davati maksimalno pažnje starijoj kćerki, što je svakako jako dobar put kojim idete. Pokušajte biti strpljivi, nježni prema sebi, opuštajte se koliko je to moguće jer svojim trudom oko svojih kćerkica radite sjajan posao.</para>
<para>Jako mi je drago pročitati kako Vaša starija kćerka mazi, priča, pomaže oko prematanja i kupanja male bebe jer su to odlične aktivnosti kako bi se Vaša kćerka što prije i lakše prilagodila na svoju seku i Vašu malu bebu. Svakako je ohrabrujte što vam pomaže u tome („Hvala ti što se trudiš pomoći oko svoje seke“, „Jako cijenim što iskazuješ ljubav svojoj seki“ ili „Sjajno mi je što se toliko trudiš biti strpljiva i pričekati da nahranim tvoju seku kako bismo onda mi bili zajedno“) i empatički reflektirajte („Vidim da si jako sretna što pomažeš maloj seki“ ili „Činiš mi se baš veselom kada se brineš i pokazuješ ljubav prema svojoj seki“) jer ćete time jačati i osnaživati svoju kćerku.</para>
<para>Divno je čuti da imate muža koji se trudi uspavati vašu kćerku jer imati uključenog drugog roditelja u odgoj i podršku u stresnim situacijama je doista važno. Kakvo Vam zvuči prijedlog da ponekad uspavljivanje bebe prepustite tati, tako da se malena u tim trenutcima podjednako navikava i na mamu i na tatu? Ako možete, probajte nakon dojenja dati tati bebu da je uspava, a vi uspavajte vašu stariju kćerku na isti način kao i do sada, kako biste oboje bili podjednako uključeni te da se u tim trenucima podjednako navikava i na mamu i na tatu.</para>
<para>Što mislite o tome da pokušate dočarati svojoj djevojčici što to znači imati sestru? Primjerice, pozitivnim i uzbudljivim stavom govoriti joj kako će se moći igrati s njom kada malo odraste, ili kako će u sestri imati prijateljicu do kraja života? Također, pokušajte ponekad pričati sa starijom djevojčicom o budućim iskustvima koja ćete imati vas dvije jer ćete time doprinijeti osjećaju sigurnosti kod djevojčice da ćete biti tu za nju i u budućnosti.</para>
<para>Maloj djeci iznimno je važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima tako da preseljenje u drugu sobu gdje više nema ni majke ni oca može predstavljati dodatni stres za Vašu kćerkicu. Što mislite o tome da privremeno vratite kćerku u Vašu sobu, dok ne uspije nekoliko puta prespavati cijelu noć? Time ćete razvijati njezinu sigurnost da ste ovdje za nju te da može bezbrižno spavati. Nedostatak sna je stresan Vašoj kćerki, kako ste i sami naveli da se teško diže ujutro za vrtić, ali vjerujem da je naporno i Vama. Ako je moguće, probajte uhvatiti koji sat sna u popodnevnim satima kako biste se Vi bolje osjećali jer djeca vrlo lako prepoznaju i poprimaju naše ugodne i neugodne emocije.</para>
<para>Ako problemi sa spavanjem i odlaskom u vrtić bude potrajao duže vrijeme (3-6 mjeseci), svakako se javite kako bismo detaljnije vidjeli o čemu se radi, što to Vašoj kćerki i dalje predstavlja problem.</para>
<para>Možda bi Vam od pomoći bila i naša slikovnica „Ovčicu je strah jer će dobiti brata“ koju možete pročitati zajedno sa starijom kćerkom (dostupna je i u knjižnicama).</para>
<para>Želim Vam strpljenje, sreću i toplinu u daljnjim poduzetim koracima.</para>

Starija kćerka (4,5) teško prihvaća dolazak bebe u obitelj Poštovani, javljam Vam se vezano uz problem prihvaćanja bebe od starijeg djeteta. Naime, imamo kćer od 4,5 godina koja suptilno ne prihvaća svoju mlađu sestru koja ima 1 mjesec. 
    Ona govori kako voli svoju sestru, mazi ju, priča joj, pomaže kod prematanja, kupanja, međutim kada hranim ili uspavljujem bebu, starija negoduje oko toga i započinju pitanja zašto ja sad baš moram hraniti bebu, neka ju nahrani tata i slični komentari.


   Vjerujem kako je starijoj kćerki koja je do sada bila centar svijeta izrazito teško što ima nekoga s kim mora podijeliti maminu ljubav, prvenstveno iz razloga što smo izrazito povezane (dojena je do dvije godine, na sva putovanja je išla s nama, nismo ju nikad ostavljali prespavati kod bake i djeda, sve smo radile zajedno...).


   Glavni razlog zašto sam se obratila je zapravo problem odlaska na spavanje i problem učestalog buđenja noću. Od kad se rodila beba, starija kćer je konačno odlučila spavati u svojoj novouređenoj sobi i pripremali smo ju na to dosta dugo. Do sada smo imale naviku zajedno odlaziti na spavanje (ja bi ju uspavljivala s pričicama) i sada kad ja moram hraniti bebu prije spavanja, ona jednostavno ne želi da ju uspava tata, nego strpljivo čeka da se beba nahrani i zaspi samo da bi ju ja mogla uspavati. Pri tome traži da legnem s njom u krevet, jer joj nije dovoljno da sjedim pokraj kreveta. I sve bi to bilo prihvatljivo jer beba zaspi oko 19 sati, starija kćer do 20, da se starija kćer ne budi oko 1 sat ujutro i tada zove mene da dođem leći s njom. Ja odem kod nje, međutim ona ne može natrag usnuti po 2 sata i od toga je umorna i ne može se probuditi ujutro za vrtić što joj u konačnici odgovara jer je počela izbjegavati vrtić i htjela bi biti doma sa mnom.


   Kad se ne probudi po noći i digne za vrtić u primjereno vrijeme, onda krene plač da ne želi u vrtić i tako u krug. Pokušavam balansirati i davati joj maksimalno pažnje koliko mogu s obzirom da je beba još uistinu mala i često doji, međutim osjećam kako joj to nije dosta. U prosjeku od 7 dana u tjednu, ona se 4 puta probudi po noći, a 3 puta prespava noć. Ona uistinu dobro preko dana funkcionira i osim podočnjaka i plakanja ne vidim neke promjene kod nje, što se tiče zainteresiranosti za svakodnevne aktivnosti (i dalje crta, piše, igra se, smije se, razigrana je).


   Nadam se da je ovaj problem prolazan jer je beba tek mjesec dana i da će sa adekvatnom pomoći od mene i supruga starija kćer uspjeti prevladati ovu fazu bez prevelikih stresova i trauma.


   Molim Vas za savjet kako pristupiti problemu spavanja kod djeteta kako bi ono moglo prespavati cijelu noć.


   Hvala Vam unaprijed na odgovoru. Lijepi pozdrav.

Draga mama,
svaki roditelj želi da mu se djeca zajedno igraju, vesele i međusobno vole tako da mogu u potpunosti shvatiti Vašu zabrinutost. Dolazak brata ili sestre u postojeći dom za starije dijete redovito predstavlja izazov i potrebno mu je vrijeme prilagodbe na nove uspostavljene odnose unutar obitelji. Naveli ste da Vaša starija kćerka negoduje kada hranite i uspavljujete bebu, što je sasvim normalno da Vam predstavlja dodatni izvor stresa i zabrinutosti.
Važno je znati kako djeca mogu različito reagirati na dolazak novog člana u obitelj. Poteškoće u kćerkinom spavanju mogu biti jedna od njenih reakcija na novonastalu situaciju. Vrlo vjerojatno se radi o fazi koja će proći, stoga samo nastavite pratiti i zadovoljavati potrebe Vaše starije i mlađe kćerke kao što ste to do sada i radili i sve bi trebalo biti u redu. Naveli ste kako pokušavate balansirati i davati maksimalno pažnje starijoj kćerki, što je svakako jako dobar put kojim idete. Pokušajte biti strpljivi, nježni prema sebi, opuštajte se koliko je to moguće jer svojim trudom oko svojih kćerkica radite sjajan posao.
Jako mi je drago pročitati kako Vaša starija kćerka mazi, priča, pomaže oko prematanja i kupanja male bebe jer su to odlične aktivnosti kako bi se Vaša kćerka što prije i lakše prilagodila na svoju seku i Vašu malu bebu. Svakako je ohrabrujte što vam pomaže u tome („Hvala ti što se trudiš pomoći oko svoje seke“, „Jako cijenim što iskazuješ ljubav svojoj seki“ ili „Sjajno mi je što se toliko trudiš biti strpljiva i pričekati da nahranim tvoju seku kako bismo onda mi bili zajedno“) i empatički reflektirajte („Vidim da si jako sretna što pomažeš maloj seki“ ili „Činiš mi se baš veselom kada se brineš i pokazuješ ljubav prema svojoj seki“) jer ćete time jačati i osnaživati svoju kćerku.
Divno je čuti da imate muža koji se trudi uspavati vašu kćerku jer imati uključenog drugog roditelja u odgoj i podršku u stresnim situacijama je doista važno. Kakvo Vam zvuči prijedlog da ponekad uspavljivanje bebe prepustite tati, tako da se malena u tim trenutcima podjednako navikava i na mamu i na tatu? Ako možete, probajte nakon dojenja dati tati bebu da je uspava, a vi uspavajte vašu stariju kćerku na isti način kao i do sada, kako biste oboje bili podjednako uključeni te da se u tim trenucima podjednako navikava i na mamu i na tatu.
Što mislite o tome da pokušate dočarati svojoj djevojčici što to znači imati sestru? Primjerice, pozitivnim i uzbudljivim stavom govoriti joj kako će se moći igrati s njom kada malo odraste, ili kako će u sestri imati prijateljicu do kraja života? Također, pokušajte ponekad pričati sa starijom djevojčicom o budućim iskustvima koja ćete imati vas dvije jer ćete time doprinijeti osjećaju sigurnosti kod djevojčice da ćete biti tu za nju i u budućnosti.
Maloj djeci iznimno je važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima tako da preseljenje u drugu sobu gdje više nema ni majke ni oca može predstavljati dodatni stres za Vašu kćerkicu.  Što mislite o tome da privremeno vratite kćerku u Vašu sobu, dok ne uspije nekoliko puta prespavati cijelu noć? Time ćete razvijati njezinu sigurnost da ste ovdje za nju te da može bezbrižno spavati. Nedostatak sna je stresan Vašoj kćerki, kako ste i sami naveli da se teško diže ujutro za vrtić, ali vjerujem da je naporno i Vama. Ako je moguće, probajte uhvatiti koji sat sna u popodnevnim satima kako biste se Vi bolje osjećali jer djeca vrlo lako prepoznaju i poprimaju naše ugodne i neugodne emocije.
Ako problemi sa spavanjem i odlaskom u vrtić bude potrajao duže vrijeme (3-6 mjeseci), svakako se javite kako bismo detaljnije vidjeli o čemu se radi, što to Vašoj kćerki i dalje predstavlja problem.
Možda bi Vam od pomoći bila i naša slikovnica „Ovčicu je strah jer će dobiti brata“ koju možete pročitati zajedno sa starijom kćerkom (dostupna je i u knjižnicama).
Želim Vam strpljenje, sreću i toplinu u daljnjim poduzetim koracima. Klinfo.hr 

Dario Antić

Starija kćerka (4,5) teško prihvaća dolazak bebe u obitelj

<para>
 Zato i mene stavlja u isti koš s njim, što me jako vrijeđa, a ja sam svoj život posvetila njoj. Ona je sad u Norveškoj, u srednjoj školi i vrlo je dobar učenik, ali mene krivi za razvod, a njega uvijek brani. Nekad, kad se otvori, kaže da zna da on nije dobar otac, ali dok je nazove, a to je rijetko, ona odmah mijenja mišljenje i on opet postaje u njenim očima dobar otac. Što da radim?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>u više navrata smo već odgovarali na teška pitanja koja se pojavljuju za vrijeme i nakon razvoda. To je događaj koji jako utječe na sve uključene, a posebice na djecu. Vaša kćer je već bila dosta velika kad je razvod nastupio i vjerojatno dobro pamti sve što se događalo u to vrijeme i nakon njega.</para>
<para>Mnoštvo negativnih osjećaja doživljavaju svi uključeni u proces razvoda, kako Vi, tako i Vaša kćer. Prema ovome što pišete, prije svega ona je ljuta i tužna zbog cijele situacije. Međutim, kad smo tužni, lakše nam je pokazati ljutnju i bijes prema vani, nego ranjivost. I sami navodite kako ona dobro zna da on nije dovoljno uključen u njen život, ali bi ona jako to voljela i lako se „uhvati“ za svaku nit koju joj otac pruži.</para>
<para>Moj savjet bi Vam bio da je pustite da sama stvori mišljenje u cijeloj situaciji, a Vi ostanete majka koja je tu za nju kad god joj treba razumijevanje i rame za plakanje. Na taj način dajete joj slobodu da se izrazi i da Vam kaže možda ponekad i neugodne komentare, ali da ćete Vi svejedno ostati uvijek uz nju. Kroz odrastanje dijete/mlada osoba počinje uviđati cijelu situaciju onakvom kakva ona uistinu je. Sigurna sam da će i Vaša kćer isto doživjeti.</para>
<para>Do tada Vi budite ono što joj je najpotrebnije – roditelj koji je voli i uz nju je u dobrim i lošim trenucima i nikad je neće napustiti.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Moja kćerka favorizira oca i mene krivi za razvod Draga psihologinja, razvela sam se prije 7 godina. Kćerka mi je stara 17 godina, vrlo je vezana za oca, ali on više ne vodi brigu o njoj, a ona to neće sebi priznati. 
    Zato i mene stavlja u isti koš s njim, što me jako vrijeđa, a ja sam svoj život posvetila njoj. Ona je sad u Norveškoj, u srednjoj školi i vrlo je dobar učenik, ali mene krivi za razvod, a njega uvijek brani. Nekad, kad se otvori, kaže da zna da on nije dobar otac, ali dok je nazove, a to je rijetko, ona odmah mijenja mišljenje i on opet postaje u njenim očima dobar otac. Što da radim?

Draga čitateljice,
u više navrata smo već odgovarali na teška pitanja koja se pojavljuju za vrijeme i nakon razvoda. To je događaj koji jako utječe na sve uključene, a posebice na djecu. Vaša kćer je već bila dosta velika kad je razvod nastupio i vjerojatno dobro pamti sve što se događalo u to vrijeme i nakon njega.
Mnoštvo negativnih osjećaja doživljavaju svi uključeni u proces razvoda, kako Vi, tako i Vaša kćer. Prema ovome što pišete, prije svega ona je ljuta i tužna zbog cijele situacije. Međutim, kad smo tužni, lakše nam je pokazati ljutnju i bijes prema vani, nego ranjivost. I sami navodite kako ona dobro zna da on nije dovoljno uključen u njen život, ali bi ona jako to voljela i lako se „uhvati“ za svaku nit koju joj otac pruži.
Moj savjet bi Vam bio da je pustite da sama stvori mišljenje u cijeloj situaciji, a Vi ostanete majka koja je tu za nju kad god joj treba razumijevanje i rame za plakanje. Na taj način dajete joj slobodu da se izrazi i da Vam kaže možda ponekad i neugodne komentare, ali da ćete Vi svejedno ostati uvijek uz nju. Kroz odrastanje dijete/mlada osoba počinje uviđati cijelu situaciju onakvom kakva ona uistinu je. Sigurna sam da će i Vaša kćer isto doživjeti.
Do tada Vi budite ono što joj je najpotrebnije – roditelj koji je voli i uz nju je u dobrim i lošim trenucima i nikad je neće napustiti.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Tanja Babić Franjkić

Moja kćerka favorizira oca i mene krivi za razvod

<para>
 Bivši muž, kojem je ovo već drugi razvod, viđa svog sina samo nedjeljom, tijekom ručka, gdje dolazi i njegov stariji sin (28), a inače živi s novom prijateljicom i njenom kćerkom (16). Nema nikakve druge komunikacije sa svojim najmlađim sinom tijekom tjedna, iako sam ga više puta zamolila da bude prisutniji u njegovom životu. Problem je u tome što on već neko vrijeme preskače bilo kakvu komunikaciju sa mnom, i javlja se samo sinu da bi dogovorio susret - kad će mali doći taksijem do njega. Kad je naš sin tamo, prepušta ga druženju s djecom ili pusti neki film i to je otprilike sve. Budući da tako nije dovoljno upoznat s tekućim problemima, kako školskim, tako i intimnim, nije u mogućnosti bolje utjecati na život svog maloljetnog sina. Pokušavala sam ga zamoliti da komunicira sa mnom makar i mailom, no on to nikad nije učinio. Molila bih vas za savjet što da učinim i kako da se postavim. Hvala vam!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prema Vašem opisu dobivam dojam kako otac ne iskazuje iskreni interes prema dječaku, već to „odrađuje“ onako kako „mora“. Pritom biste Vi to jako željeli i jako je pohvalno to što uviđate i potičete komunikaciju s ocem, međutim to je nešto na što Vi ne možete utjecati ukoliko dotični to ne želi.</para>
<para>Budući da Vaš sin više nije tako malen, jeste li probali s njim pričati o tome što on misli o cijeloj situaciji i kako on gleda na susrete s ocem? Moguće je kako on smatra da je to sasvim dovoljna uključenost oca i nema ni potrebe ni želje za češćim komuniciranjem, a moguće je i kako mu to uopće nisu ugodna druženja. Smatram da je on već dovoljno velik da Vam može reći svoje viđenje stvari i kako su to informacije koje se moraju uzeti u obzir.</para>
<para>Vi ne možete utjecati na bivšeg muža i moj bi Vam savjet bio, nemojte ni pokušavati. Usmjerite se na svojeg sina i na Vaš odnos i sjetite se da ništa što je na silu nije korisno nikome. Slažem se s Vama kako bi bilo najbolje za sve da je otac spreman aktivno sudjelovati u životu dječaka, ali ako vidite da to nikako ne čini, onda možemo postaviti pitanje je li korisno za dječaka forsirati taj odnos? Vi ste se zaista potrudili oko cijele situacije, ali ponekad uz sav trud ne možemo učiniti promjenu u osobi. Sigurna sam kako dječak barem ima uključenu, brižnu i toplu majku i to je odnos na koji se možete usmjeriti, a dječak osloniti.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Bivši suprug ne brine dovoljno o našem sinu i ne želi sa mnom komunicirati Molila bi za vaše mišljenje u vezi naše obiteljske situacije. Razvedena sam već nekoliko godina i skrbnik sam našem 11-godišnjem sinu. 
    Bivši muž, kojem je ovo već drugi razvod, viđa svog sina samo nedjeljom, tijekom ručka, gdje dolazi i njegov stariji sin (28), a inače živi s novom prijateljicom i njenom kćerkom (16). Nema nikakve druge komunikacije sa svojim najmlađim sinom tijekom tjedna, iako sam ga više puta zamolila da bude prisutniji u njegovom životu. Problem je u tome što on već neko vrijeme preskače bilo kakvu komunikaciju sa mnom, i javlja se samo sinu da bi dogovorio susret - kad će mali doći taksijem do njega. Kad je naš sin tamo, prepušta ga druženju s djecom ili pusti neki film i to je otprilike sve. Budući da tako nije dovoljno upoznat s tekućim problemima, kako školskim, tako i intimnim, nije u mogućnosti bolje utjecati na život svog maloljetnog sina. Pokušavala sam ga zamoliti da komunicira sa mnom makar i mailom, no on to nikad nije učinio. Molila bih vas za savjet što da učinim i kako da se postavim. Hvala vam!

Draga čitateljice,
prema Vašem opisu dobivam dojam kako otac ne iskazuje iskreni interes prema dječaku, već to „odrađuje“ onako kako „mora“. Pritom biste Vi to jako željeli i jako je pohvalno to što uviđate i potičete komunikaciju s ocem, međutim to je nešto na što Vi ne možete utjecati ukoliko dotični to ne želi.
Budući da Vaš sin više nije tako malen, jeste li probali s njim pričati o tome što on misli o cijeloj situaciji i kako on gleda na susrete s ocem? Moguće je kako on smatra da je to sasvim dovoljna uključenost oca i nema ni potrebe ni želje za češćim komuniciranjem, a moguće je i kako mu to uopće nisu ugodna druženja. Smatram da je on već dovoljno velik da Vam može reći svoje viđenje stvari i kako su to informacije koje se moraju uzeti u obzir.
Vi ne možete utjecati na bivšeg muža i moj bi Vam savjet bio, nemojte ni pokušavati. Usmjerite se na svojeg sina i na Vaš odnos i sjetite se da ništa što je na silu nije korisno nikome. Slažem se s Vama kako bi bilo najbolje za sve da je otac spreman aktivno sudjelovati u životu dječaka, ali ako vidite da to nikako ne čini, onda možemo postaviti pitanje je li korisno za dječaka forsirati taj odnos? Vi ste se zaista potrudili oko cijele situacije, ali ponekad uz sav trud ne možemo učiniti promjenu u osobi. Sigurna sam kako dječak barem ima uključenu, brižnu i toplu majku i to je odnos na koji se možete usmjeriti, a dječak osloniti.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Bivši suprug ne brine dovoljno o našem sinu i ne želi sa mnom komunicirati

<para>
 Brzo planem i onda lupam i bacam stvari po stanu. To isto je počeo raditi i moj sin od 4 godine. Čini mi se kao da ću ih uništiti. 
 I moja majka se tako ponašala, i ne mogu vjerovati da slijedim ista ponašanja. Većinu vremena sam sama s njima. Stavljam ih u krevet, vodim u vrtić, na treninge i druženja. Nemojte mi samo savjetovati da uključim više supruga u život i obaveze jer mi se to čini nemogućim. Samo mi dajte savjet kako se kontrolirati. Stvari bacam da ne bih njih udarila. A poludim jer stalno nešto uništavaju, ili ne slušaju... Pomoć, pomoć, pomoć!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>kontrola ljutnje je zaista jedno područje emocionalnog života koje nije lako i ne treba ga se stoga ni olako shvaćati. Potrebno je prvo ustanoviti koji su okidači Vaše ljutnje, kad se ona najlakše „razbukti“, a zatim planirati što Vam može pomoći u ublažavanju reakcije.</para>
<para>Ljudi često kažu „Meni je sve okidač“, međutim, to najčešće nije baš tako i potrebno je neko vrijeme pratiti svoje reakcije i poželjno je zapisivati ih. Nakon toga se može raditi na načinima ublažavanja svoje ljutnje. Jedan „brzinski“ savjet bio bi da kada osjetite da ljutnja počinje rasti, prvo kažete samoj sebi „Brojat ću od 20 do 0 u sebi. Ako i nakon toga želim reagirati, dobro, ali dok ne odbrojim, neću ništa napraviti. Za to vrijeme ću duboko disati.“</para>
<para>Na taj način dajete si jedno vrijeme odmaka od situacije i vrijeme za promišljanje o akciji. Ovo je samo jedan od niza savjeta koji se mogu koristiti u kontroli ljutnje, a ukoliko primjećujete da Vam postaje sve teže kontrolirati ljutnju, savjetujem Vam da potražite pomoć psihologa koji bi s Vama razradio niz planova za kontrolu ljutnje. Imati troje male djece, koliko god preslatka i divna bila, nije lako i definitivno je emocionalno iscrpljujuće. Ponekad je bolje potražiti pomoć baš dok sve još uvijek funkcionira bez većih teškoća, nego kada već „voda dođe do grla“.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Ne mogu se kontrolirati kraj svoje djece kad sam ljuta, vičem, bacam stvari Imam troje djece koje obožavam. Kćer, sina i kćer. Imaju 6, 4 i 2 godine. Ostavila sam posao da bih se brinula za njih, ali u posljednje vrijeme imam jako kratak fitilj. 
    Brzo planem i onda lupam i bacam stvari po stanu. To isto je počeo raditi i moj sin od 4 godine. Čini mi se kao da ću ih uništiti. 
   I moja majka se tako ponašala, i ne mogu vjerovati da slijedim ista ponašanja. Većinu vremena sam sama s njima. Stavljam ih u krevet, vodim u vrtić, na treninge i druženja. Nemojte mi samo savjetovati da uključim više supruga u život i obaveze jer mi se to čini nemogućim. Samo mi dajte savjet kako se kontrolirati. Stvari bacam da ne bih njih udarila. A poludim jer stalno nešto uništavaju, ili ne slušaju... Pomoć, pomoć, pomoć!

Draga čitateljice,
kontrola ljutnje je zaista jedno područje emocionalnog života koje nije lako i ne treba ga se stoga ni olako shvaćati. Potrebno je prvo ustanoviti koji su okidači Vaše ljutnje, kad se ona najlakše „razbukti“, a zatim planirati što Vam može pomoći u ublažavanju reakcije.
Ljudi često kažu „Meni je sve okidač“, međutim, to najčešće nije baš tako i potrebno je neko vrijeme pratiti svoje reakcije i poželjno je zapisivati ih. Nakon toga se može raditi na načinima ublažavanja svoje ljutnje. Jedan „brzinski“ savjet bio bi da kada osjetite da ljutnja počinje rasti, prvo kažete samoj sebi „Brojat ću od 20 do 0 u sebi. Ako i nakon toga želim reagirati, dobro, ali dok ne odbrojim, neću ništa napraviti. Za to vrijeme ću duboko disati.“
Na taj način dajete si jedno vrijeme odmaka od situacije i vrijeme za promišljanje o akciji. Ovo je samo jedan od niza savjeta koji se mogu koristiti u kontroli ljutnje, a ukoliko primjećujete da Vam postaje sve teže kontrolirati ljutnju, savjetujem Vam da potražite pomoć psihologa koji bi s Vama razradio niz planova za kontrolu ljutnje. Imati troje male djece, koliko god preslatka i divna bila, nije lako i definitivno je emocionalno iscrpljujuće. Ponekad je bolje potražiti pomoć baš dok sve još uvijek funkcionira bez većih teškoća, nego kada već „voda dođe do grla“.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Ne mogu se kontrolirati kraj svoje djece kad sam ljuta, vičem, bacam stvari

<para>
 Uglavnom, u vezi sam s dečkom 3 i pol godine nakon raspalog braka i veze od preko 7 godina. Dečko je mlađi 2 godine od mene (ja 29, on 27), bez ikakvog iskustva, prva sam mu u svemu. Bio je divan prema meni, pružio mi kompletnu podršku, ljubav i razumijevanje tijekom razdoblja razvoda, što je za mene bilo vrlo mučno razdoblje, budući da me bivši varao s najboljom prijateljicom ispred nosa i da su me oboje pravili ludom i doslovno skoro doveli do ludare.
</para>
<para>
 Srećom sve sam to prebrodila, bolje rečeno prebrodili smo skupa i sagradili jednu stvarno krasnu vezu punu uzajamnog poštovanja, ljubavi, razumijevanja i prije svega vjernosti i iskrenosti. Nakon života u laži meni je njegova iskrenost značila sve.
</para>
<para>
 No, nakon 2 godine krenuli su problemi. Prvo, životna nam je situacija skroz nepodudarna. On je student i neiskusan, ja puno radim i prošla sam sve što sam proći morala. Došla sam do faze života gdje mi je još jedini cilj ostao sagraditi obitelj i imati djecu. Njemu je to još rano i jasno mi je dao do znanja da će mi to tek nakon studija moći omogućiti (što su još 3 godine). Meni otkucava biološki sat i već me prije počela loviti panika, da smo par puta skoro prekinuli radi tog neslaganja životnih faza. No, eto nekako smo i tu našli kompromis pri čemu sam ja pristala pričekati još par godina i ne raditi mu pritisak. I držala sam se toga.
</para>
<para>
 Sve bi to još bilo i ok da se nije nakon jednog partija počeo čudno ponašati i na koncu mi priznao da mu se javlja potreba i želja biti s drugim ženama, da ga ubija znatiželja i da ga je to dovelo do dvojbi da li me uopće voli. Kasnije sam saznala da je na tom partiju pomogao jednoj pijanoj frendici, odveo je taksijem u stan i poželio spavati s njom, ali se nekako iskontrolirao.
</para>
<para>
 Ja sam bila u šoku, život mi se srušio u par minuta, sve što sam gradila s njim, sve što sam sanjala, planirala i čekala, palo je u vodu. Instinkte i znatiželju kod prve cure sam još mogla i shvatiti, ali me najviše ubijala spoznaja da ne zna je li me uopće voli. Da ne duljim sad s tim, trajalo je mjesecima ali smo nekako skupa uspjeli prebroditi to sve, uselili skupa u veći stan, a on se na koncu uz punu slobodu odluke odlučio za mene i rekao da me nikad nije prestao voljeti, već da ga je sve to samo jako zbunjivalo 
 i da je smatrao da ukoliko me voli ne bi trebao imati takve misli o drugim ženama. No, da je on to sve vjerojatno preuveličao i da sada zna koga voli i s kim želi provesti život. Nije me htio izgubiti zbog nekih prolaznih avantura i gluposti.
</para>
<para>
 Meni je trebalo dosta da se uopće opet opustim u vezi i prepustim. Neko vrijeme sam živjela u grču, bojala se svake njegove promjene raspoloženja, svakog partija (jer je uz to sve priznao i da mu je jedna cura s faksa koja se i njemu sviđa pokazala interes), išli smo i na terapije kod psihologinje i stvarno dali sve od sebe da ostanemo skupa. Pogotovo ja. S vremenom se to nekako posložilo u mojoj glavi i opet sam se prepustila, povjerovala mu da je to bila samo prolazna faza, zbunjenost i opet počela sanjariti o zajedničkoj djeci, životu, obitelji. Pogotovo jer su mi se ti trenuci počeli činiti sve bliže, skoro pa nadohvat ruke.
</para>
<para>
 Kako je to sve završilo? Ja sam mu dala slobodu, da živi studentski život, da igra igrice po cijele dane, da ne bude pod pritiskom radi mojih majčinskih osjećaja. On je to koristio i činilo se da mu paše. No, to nas je u neku ruku i udaljilo jedno od drugog. Oboje smo se prestali truditi. On se povukao u svoj svijet i jedno vrijeme postao ovisan o kompjuterskim igricama. Ja sam radila po cijele dane i viđala ga samo navečer kada bi ga nagovorila da bar skupa odgledamo koju seriju. To nam je na žalost postala skoro pa jedina zajednička aktivnost.
</para>
<para>
 Na koncu je prije par tjedana opet završio s istom pričom. Kako mu fale u životu avanture, kako imamo skroz drugačiji ritam, kako je veza postala ubitačno dosadna, kako ne zna što želi ni kako da nam bude bolje, kako me ne može usrećiti i kako ga lovi panika od toga da će nakon par godina morati biti tata bez da se iživio itd. Sve mi je to rekao preko telefona dok sam bila na poslu.
</para>
<para>
 Ja sam se posljednjih mjeseci jako zbližila s jednim kolegom. Postao mi je najbolji prijatelj, a u tom trenutku i rame za plakanje. Kraj vjerojatno već i sami slutite. Prevarila sam ga jer sam u svojoj glavi s vezom već nakon tog telefonskog razgovora u neku ruku raskrstila. Taj dan sam mu i rekla da želim da se iseli jer ne mogu 
 opet prolaziti sve to. Da sam dala sve od sebe da ga ne gušim, da ima slobodu i da nam bude bolje, ali nije ništa donijelo. Samo sam opet izgubila vrijeme.
</para>
<para>
 Nije me shvatio ozbiljno i nije iselio, htio je da „radimo na vezi“. Ja sam u strahu da se problem opet ne ostavi po strani kao i prvi put i završila s ovim kolegom. Ja sam ga prevarila na neki način da se zaštitim i da u slučaju da mi uskoro dođe i odluči prekinuti kako bi živio svoju slobodu, bila bar u neki ruku “manje” slomljenog srca. Ja sam sve to pravdala navodnim razlogom da ionako i on želi isto, samo još nije proveo u djelo. Znam glupo, znam nisam se ponijela ispravno. Znam nisam mu sve to rekla već sam sama odlučila. I zeznula sam.
</para>
<para>
 Saznao je jako brzo, nakon samo par dana što smo spavali. Srušio mu se svijet, u njegovim očima sam prevarantica i lažljivica. A sve sam mu ove godine bila vjerna i iskrena.
</para>
<para>
 Iselio je privremeno i živi s kolegicama, pokušava sve to probaviti i pokušava naći način za dalje. Službeno nismo prekinuli, ali smo oboje odlučili da nam treba distanca i da trebamo odvojeno razmisliti ima li popravka i budućnosti.
</para>
<para>
 Mene najviše od svega ubija što nisam mogla postupiti ispravno i reći mu nakon tog drugog puta što mi je slomio srce da ne mogu tako dalje i da mi se sviđa kolega i da ću vjerojatno završiti s tim. Bilo bi fer jer bi mu praktički napravila istu stvar. Ovako nisam, ovako sam izigrala njegovo povjerenje i doslovno u vodu bacila sve ove godine i sve ono lijepo što smo skupa proživjeli.
</para>
<para>
 A što je najgore od svega, od drugog ne mogu otići jer ga trebam, i dalje se viđamo i iskreno se bojim kako će sve ovo završiti. Ne znam je li moram to naglašavati, ali dečka još uvijek volim i prekid mi uopće ne bi lako pao. A od drugog me dijeli puno toga, iako je trenutno divan i krasan prema meni i obećava mi budućnost i djecu, ja ga praktički još ni ne poznam u potpunosti i ne mogu mu se tako lako prepustiti i vjerovati mu.
</para>
<para>
 Molim vas za bilo što, komentar, savjet, pljusku...
 Hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čitajući Vašu poruku, dobivam dojam kako ste Vi cijelu situaciju već jako „prožvakali“, sagledavali sa svih mogućih strana i da znate sve prednosti i nedostatke svega što se dogodilo. U više navrata mi je palo napamet kako moram komentirati terapijsku vrijednost pisanja stvari na papir (ili putem kompjutera). Ako već niste, pročitajte svoju poruku još jednom, u njoj se zaista nalazi jedno divno sagledavanje cijele situacije. Uvjerena sam kako ćete sami imati mnoštvo komentara, pa čak i savjeta za samu sebe nakon što pročitate cijelu poruku.</para>
<para>Ono što ja mogu eventualno nadodati, jest da nitko od nas nije savršen i da smo svi skloni pogreškama, a ono u čemu se razlikujemo je u količini naučenog iz grešaka. Slažemo se kako nije bilo idealno sve što se odigralo, ali postoji razlog zbog kojeg se dogodilo.</para>
<para>Pri kraju svake veze, ljudi se boje otpustiti sve ono što imaju s tom osobom, sve što su „ulagali“ u tu vezu i ostaju u njoj iako ona nema budućnost koju priželjkujemo. Svaki prekid je težak i ne smije se uzimati olako. Pokušajte hladno i racionalno na list papira napisati sve prednosti i sve nedostatke svoje veze i prekida te veze. Ponovno nam papir tu može biti dobar saveznik i na taj način možemo objektivno sagledati sve što nam se u glavi mota.</para>
<para>No, voljela bih da prvo pročitate cijelo svoje pismo koje je vrlo lijepo i promišljeno napisano. Imam dojam da ćete već s time odgovoriti na brojna pitanja koja Vas muče.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Ne znam kako da se riješim krivnje i popravim situaciju koju sam napravila Bok ljudi, pokušat ću biti što kraća jer vas ne želim ubiti u pojam, ali tema je jako komplicirana pa mi ne zamjerite ukoliko se oduži... 
   Uglavnom, u vezi sam s dečkom 3 i pol godine nakon raspalog braka i veze od preko 7 godina. Dečko je mlađi 2 godine od mene (ja 29, on 27), bez ikakvog iskustva, prva sam mu u svemu. Bio je divan prema meni, pružio mi kompletnu podršku, ljubav i razumijevanje tijekom razdoblja razvoda, što je za mene bilo vrlo mučno razdoblje, budući da me bivši varao s najboljom prijateljicom ispred nosa i da su me oboje pravili ludom i doslovno skoro doveli do ludare.


   Srećom sve sam to prebrodila, bolje rečeno prebrodili smo skupa i sagradili jednu stvarno krasnu vezu punu uzajamnog poštovanja, ljubavi, razumijevanja i prije svega vjernosti i iskrenosti. Nakon života u laži meni je njegova iskrenost značila sve.


   No, nakon 2 godine krenuli su problemi. Prvo, životna nam je situacija skroz nepodudarna. On je student i neiskusan, ja puno radim i prošla sam sve što sam proći morala. Došla sam do faze života gdje mi je još jedini cilj ostao sagraditi obitelj i imati djecu. Njemu je to još rano i jasno mi je dao do znanja da će mi to tek nakon studija moći omogućiti (što su još 3 godine). Meni otkucava biološki sat i već me prije počela loviti panika, da smo par puta skoro prekinuli radi tog neslaganja životnih faza. No, eto nekako smo i tu našli kompromis pri čemu sam ja pristala pričekati još par godina i ne raditi mu pritisak. I držala sam se toga.


   Sve bi to još bilo i ok da se nije nakon jednog partija počeo čudno ponašati i na koncu mi priznao da mu se javlja potreba i želja biti s drugim ženama, da ga ubija znatiželja i da ga je to dovelo do dvojbi da li me uopće voli. Kasnije sam saznala da je na tom partiju pomogao jednoj pijanoj frendici, odveo je taksijem u stan i poželio spavati s njom, ali se nekako iskontrolirao.


   Ja sam bila u šoku, život mi se srušio u par minuta, sve što sam gradila s njim, sve što sam sanjala, planirala i čekala, palo je u vodu. Instinkte i znatiželju kod prve cure sam još mogla i shvatiti, ali me najviše ubijala spoznaja da ne zna je li me uopće voli. Da ne duljim sad s tim, trajalo je mjesecima ali smo nekako skupa uspjeli prebroditi to sve, uselili skupa u veći stan, a on se na koncu uz punu slobodu odluke odlučio za mene i rekao da me nikad nije prestao voljeti, već da ga je sve to samo jako zbunjivalo 
   i da je smatrao da ukoliko me voli ne bi trebao imati takve misli o drugim ženama. No, da je on to sve vjerojatno preuveličao i da sada zna koga voli i s kim želi provesti život. Nije me htio izgubiti zbog nekih prolaznih avantura i gluposti.


   Meni je trebalo dosta da se uopće opet opustim u vezi i prepustim. Neko vrijeme sam živjela u grču, bojala se svake njegove promjene raspoloženja, svakog partija (jer je uz to sve priznao i da mu je jedna cura s faksa koja se i njemu sviđa pokazala interes), išli smo i na terapije kod psihologinje i stvarno dali sve od sebe da ostanemo skupa. Pogotovo ja. S vremenom se to nekako posložilo u mojoj glavi i opet sam se prepustila, povjerovala mu da je to bila samo prolazna faza, zbunjenost i opet počela sanjariti o zajedničkoj djeci, životu, obitelji. Pogotovo jer su mi se ti trenuci počeli činiti sve bliže, skoro pa nadohvat ruke.


   Kako je to sve završilo? Ja sam mu dala slobodu, da živi studentski život, da igra igrice po cijele dane, da ne bude pod pritiskom radi mojih majčinskih osjećaja. On je to koristio i činilo se da mu paše. No, to nas je u neku ruku i udaljilo jedno od drugog. Oboje smo se prestali truditi. On se povukao u svoj svijet i jedno vrijeme postao ovisan o kompjuterskim igricama. Ja sam radila po cijele dane i viđala ga samo navečer kada bi ga nagovorila da bar skupa odgledamo koju seriju. To nam je na žalost postala skoro pa jedina zajednička aktivnost.


   Na koncu je prije par tjedana opet završio s istom pričom. Kako mu fale u životu avanture, kako imamo skroz drugačiji ritam, kako je veza postala ubitačno dosadna, kako ne zna što želi ni kako da nam bude bolje, kako me ne može usrećiti i kako ga lovi panika od toga da će nakon par godina morati biti tata bez da se iživio itd. Sve mi je to rekao preko telefona dok sam bila na poslu.


   Ja sam se posljednjih mjeseci jako zbližila s jednim kolegom. Postao mi je najbolji prijatelj, a u tom trenutku i rame za plakanje. Kraj vjerojatno već i sami slutite. Prevarila sam ga jer sam u svojoj glavi s vezom već nakon tog telefonskog razgovora u neku ruku raskrstila. Taj dan sam mu i rekla da želim da se iseli jer ne mogu 
   opet prolaziti sve to. Da sam dala sve od sebe da ga ne gušim, da ima slobodu i da nam bude bolje, ali nije ništa donijelo. Samo sam opet izgubila vrijeme.


   Nije me shvatio ozbiljno i nije iselio, htio je da „radimo na vezi“. Ja sam u strahu da se problem opet ne ostavi po strani kao i prvi put i završila s ovim kolegom. Ja sam ga prevarila na neki način da se zaštitim i da u slučaju da mi uskoro dođe i odluči prekinuti kako bi živio svoju slobodu, bila bar u neki ruku “manje” slomljenog srca. Ja sam sve to pravdala navodnim razlogom da ionako i on želi isto, samo još nije proveo u djelo. Znam glupo, znam nisam se ponijela ispravno. Znam nisam mu sve to rekla već sam sama odlučila. I zeznula sam.


   Saznao je jako brzo, nakon samo par dana što smo spavali. Srušio mu se svijet, u njegovim očima sam prevarantica i lažljivica. A sve sam mu ove godine bila vjerna i iskrena.


   Iselio je privremeno i živi s kolegicama, pokušava sve to probaviti i pokušava naći način za dalje. Službeno nismo prekinuli, ali smo oboje odlučili da nam treba distanca i da trebamo odvojeno razmisliti ima li popravka i budućnosti.


   Mene najviše od svega ubija što nisam mogla postupiti ispravno i reći mu nakon tog drugog puta što mi je slomio srce da ne mogu tako dalje i da mi se sviđa kolega i da ću vjerojatno završiti s tim. Bilo bi fer jer bi mu praktički napravila istu stvar. Ovako nisam, ovako sam izigrala njegovo povjerenje i doslovno u vodu bacila sve ove godine i sve ono lijepo što smo skupa proživjeli.


   A što je najgore od svega, od drugog ne mogu otići jer ga trebam, i dalje se viđamo i iskreno se bojim kako će sve ovo završiti. Ne znam je li moram to naglašavati, ali dečka još uvijek volim i prekid mi uopće ne bi lako pao. A od drugog me dijeli puno toga, iako je trenutno divan i krasan prema meni i obećava mi budućnost i djecu, ja ga praktički još ni ne poznam u potpunosti i ne mogu mu se tako lako prepustiti i vjerovati mu.


   Molim vas za bilo što, komentar, savjet, pljusku...
   Hvala.

Draga čitateljice,
čitajući Vašu poruku, dobivam dojam kako ste Vi cijelu situaciju već jako „prožvakali“, sagledavali sa svih mogućih strana i da znate sve prednosti i nedostatke svega što se dogodilo. U više navrata mi je palo napamet kako moram komentirati terapijsku vrijednost pisanja stvari na papir (ili putem kompjutera). Ako već niste, pročitajte svoju poruku još jednom, u njoj se zaista nalazi jedno divno sagledavanje cijele situacije. Uvjerena sam kako ćete sami imati mnoštvo komentara, pa čak i savjeta za samu sebe nakon što pročitate cijelu poruku.
Ono što ja mogu eventualno nadodati, jest da nitko od nas nije savršen i da smo svi skloni pogreškama, a ono u čemu se razlikujemo je u količini naučenog iz grešaka. Slažemo se kako nije bilo idealno sve što se odigralo, ali postoji razlog zbog kojeg se dogodilo.
Pri kraju svake veze, ljudi se boje otpustiti sve ono što imaju s tom osobom, sve što su „ulagali“ u tu vezu i ostaju u njoj iako ona nema budućnost koju priželjkujemo. Svaki prekid je težak i ne smije se uzimati olako. Pokušajte hladno i racionalno na list papira napisati sve prednosti i sve nedostatke svoje veze i prekida te veze. Ponovno nam papir tu može biti dobar saveznik i na taj način možemo objektivno sagledati sve što nam se u glavi mota.
No, voljela bih da prvo pročitate cijelo svoje pismo koje je vrlo lijepo i promišljeno napisano. Imam dojam da ćete već s time odgovoriti na brojna pitanja koja Vas muče.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Ne znam kako da se riješim krivnje i popravim situaciju koju sam napravila

<para>
 Dohranu smo uveli sa 5,5 mjeseci, sad ima 2 obroka na žlicu, ručak (oko 13:30) neko povrće sa žitaricama (ne voli ništa zrnato niti previše gusto) te oko 19 h neku voćnu kašu. Ne znam koliko točno količinski pojede, otprilike 2 velike žlice do 1 dcl, kako joj se što svidi. Ostale obroke dojimo. Beba odlično napreduje, i previše možda. Velika je beba rođena sa 3,7 kg, sada ima 10 kg, duga je 74 cm. 
 Moj problem je da ona doji svakih sat vremena do maksimalno 2 sata po noći. Bočicu ne želi, pokušala sam joj davati i svoje izdojeno mlijeko na bočicu ali odbija. Mislim da imam malo mlijeka, al ona pojede samo jednu dojku, drugu neće, pa je već za sat vremena gladna. Po kilaži bi se reklo da joj je sve dovoljno, ali ona stalno jede. Kakav raspored hranjenja da joj pokušam uvesti kako bi možda imala veću pauzu između jela, pa više pojela po pojedinačnom obroku? Je li joj moje mlijeko preslabo u smislu sitosti i kalorija?
 Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše mlijeko bi postepeno trebali mijenjati obroci krute hrane. Nutritivno, vaše mlijeko nije više dovoljno kao jedina hrana. Od ukupno pet obroka u danu, vaše dijete sada već može imati četiri obroka krute hrane. Noćni obroci joj više uopće nisu potrebni, barem ne po pitanju energetskog unosa. Savjetujem vam povećanje broja obroka krute hrane i postupno izbacivanje noćnih obroka. To će vam sigurno pomoći u rješavanju problema.</para>

Kakav raspored hranjenja da uvedem da beba bude duže sita i pojede više po obroku? Poštovana, molim Vas za pomoć. Moja beba od 8 mjeseci jede svakih sat do dva. 
    Dohranu smo uveli sa 5,5 mjeseci, sad ima 2 obroka na žlicu, ručak (oko 13:30) neko povrće sa žitaricama (ne voli ništa zrnato niti previše gusto) te oko 19 h neku voćnu kašu. Ne znam koliko točno količinski pojede, otprilike 2 velike žlice do 1 dcl, kako joj se što svidi. Ostale obroke dojimo. Beba odlično napreduje, i previše možda. Velika je beba rođena sa 3,7 kg, sada ima 10 kg, duga je 74 cm. 
   Moj problem je da ona doji svakih sat vremena do maksimalno 2 sata po noći. Bočicu ne želi, pokušala sam joj davati i svoje izdojeno mlijeko na bočicu ali odbija. Mislim da imam malo mlijeka, al ona pojede samo jednu dojku, drugu neće, pa je već za sat vremena gladna. Po kilaži bi se reklo da joj je sve dovoljno, ali ona stalno jede. Kakav raspored hranjenja da joj pokušam uvesti kako bi možda imala veću pauzu između jela, pa više pojela po pojedinačnom obroku? Je li joj moje mlijeko preslabo u smislu sitosti i kalorija?
   Hvala

Poštovana,
vaše mlijeko bi postepeno trebali mijenjati obroci krute hrane. Nutritivno, vaše mlijeko nije više dovoljno kao jedina hrana. Od ukupno pet obroka u danu, vaše dijete sada već može imati četiri obroka krute hrane. Noćni obroci joj više uopće nisu potrebni, barem ne po pitanju energetskog unosa. Savjetujem vam povećanje broja obroka krute hrane i postupno izbacivanje noćnih obroka. To će vam sigurno pomoći u rješavanju problema. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Kakav raspored hranjenja da uvedem da beba bude duže sita i pojede više po obroku?

<para>
 Poštovana, z
 anima me napreduje li uredno moj sin: rođen je s 3780 g i 51 cm, izašao je iz bolnice s 3400 g 
 Prvi mjesec mjerenje: 4500 g i 56 cm
 Drugi mjesec mjerenje: 5300 g i 61 cm 
 Sada smo bili izvanredno zbog cijepljenja kod pedijatra i sin je dobio samo 500 g u mjesec i pol. Znači s 3,5 mjeseca ima 5800 g i 66 cm. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nemate razloga za brigu, vaš sin je unutar zdravog raspona za dob. Važno je da dijete napreduje. Vaš sin se dosta izduljio u zadnjih mjesec dana, pa zato treba vremena da nadoknadi tjelesnu težinu.</para>

Moj sin je u mjesec i pol dobio samo 500 g. Trebam li se brinuti? Poštovana, zanima me napreduje li uredno moj sin: rođen je s 3780 g i 51 cm, izašao je iz bolnice s 3400 g.
Prvi mjesec mjerenje: 4500 g i 56 cm.
Drugi mjesec mjerenje: 5300 g i 61 cm. 
   Poštovana, z
   anima me napreduje li uredno moj sin: rođen je s 3780 g i 51 cm, izašao je iz bolnice s 3400 g 
   Prvi mjesec mjerenje: 4500 g i 56 cm
   Drugi mjesec mjerenje: 5300 g i 61 cm 
   Sada smo bili izvanredno zbog cijepljenja kod pedijatra i sin je dobio samo 500 g u mjesec i pol. Znači s 3,5 mjeseca ima 5800 g i 66 cm. Hvala unaprijed.

Poštovana,
nemate razloga za brigu, vaš sin je unutar zdravog raspona za dob. Važno je da dijete napreduje. Vaš sin se dosta izduljio u zadnjih mjesec dana, pa zato treba vremena da nadoknadi tjelesnu težinu. Klinfo.hr 

Moj sin je u mjesec i pol dobio samo 500 g. Trebam li se brinuti?

<para>
 Ostali obroci su uredni. Beba ima 3 mjeseca. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne znam koliko ste doza više stavili, ali vjerujem da se neće dogoditi ništa strašno. Znakovi dehidracije se primijete u narednim satima nakon obroka. Dovoljno je bebi ponuditi prokuhanu vodu.</para>

Što se može dogoditi ako se u obrok stavlja više žličica AD mlijeka od preporučenog? Poštovana, što se može dogoditi ako se zabunom stavi više žličica adaptiranog mlijeka od preporučenog? Ako je posljedica dehidracija, nakon koliko i po čemu je vidljiva. 
    Ostali obroci su uredni. Beba ima 3 mjeseca. Hvala.

Poštovana,
ne znam koliko ste doza više stavili, ali vjerujem da se neće dogoditi ništa strašno. Znakovi dehidracije se primijete u narednim satima nakon obroka. Dovoljno je bebi ponuditi prokuhanu vodu. Klinfo.hr 

Što se može dogoditi ako se u obrok stavlja više žličica AD mlijeka od preporučenog?

<para>
 Zanima me da li je sljedeći raspored obroka previše za njega, jer on nikad ne odbija hranu?
 Oko 8 h - doji, 
 oko 11 h - doji, 
 oko 14 h - kašica (voće, povrće ili žitarice), 
 16 - 17 h - doji, 
 20 h - doji, 
 prije spavanja, oko 22 h - doji. 
 Budi se tijekom noći barem 2 puta da doji.
 Kolika je količina kašice koju treba jesti u ovoj dobi? 
 Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša beba se tek navikava na krutu hranu i kašica još uvijek nije primarni izvor energije. Ne opterećujte se s količinom. Pustite da dijete pojede koliko želi. U većini slučajeva je to količina od jedne do 3 žlice kašice.</para>

Koju količinu kašice treba dnevno pojesti beba od 6 mjeseci? Poštovana, moj dječak ima 6 mjeseci i 5 dana. Težak je 9070 g i dug 69 cm. Još uvijek doji. U petom mjesecu smo počeli s kašicama. 
    Zanima me da li je sljedeći raspored obroka previše za njega, jer on nikad ne odbija hranu?
   Oko 8 h - doji, 
   oko 11 h - doji, 
   oko 14 h - kašica (voće, povrće ili žitarice), 
   16 - 17 h - doji, 
   20 h - doji, 
   prije spavanja, oko 22 h - doji. 
   Budi se tijekom noći barem 2 puta da doji.
   Kolika je količina kašice koju treba jesti u ovoj dobi? 
   Hvala!

Poštovana,
vaša beba se tek navikava na krutu hranu i kašica još uvijek nije primarni izvor energije. Ne opterećujte se s količinom. Pustite da dijete pojede koliko želi. U većini slučajeva je to količina od jedne do 3 žlice kašice. Klinfo.hr 

Koju količinu kašice treba dnevno pojesti beba od 6 mjeseci?

<para>
 Sin ima 3,5 godine, širok vokabular ali oduvijek ima problema sa svojim emocijama Kad je odmoran super surađuje, ali ako je malo umoran ili gladan, to budu strašni napadaji bijesa. Baca igračke, lupa se rukom u oko (prije je tukao glavom o pod), vrišti, baca se. Kad su moji dobri dani stvarno se trudim biti smirena i smireno reagiram, ali nekad se i ja počnem derati jer ne mogu to više podnijeti.
 Molim Vas da mi date savjet kako se kontrolirati jer su mi živci na rubu. Te scene su svakodnevne, a ja sam već iscrpljena. Inače je jako razumno dijete, društveno i voli se igrati. Ali sa svojim vršnjacima se često porječka oko igračaka.
 Ako se odijevamo, većinom mi bježi dok ga doslovno ne primim za ruku i izmišljam razne priče. Općenito me ne doživljava kad ga zovem. U zadnjih par mjeseci je stalno cendrav i grintav. Treba li mi stručna pomoć?
 Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kada djeca uče prepoznavati i upravljati emocijama to za roditelje može biti vrlo teško i zahtjevno. Neka ponašanja koje ste opisali kod svojeg 3,5-godišnjaka uklapaju se u ono kako se djeca u tom uzrastu ponašaju. Promjene u mozgu koje se događaju u ranoj fazi odrastanja jako su velike pa je i samom djetetu vrlo teško nositi se s tim. Posebice mu je teško nositi se sa svim emocionalnim promjenama koje proživljava. Za dijete su sve te emocije koje mu se javljaju dodatno zbunjujuće jer mu nije jasno što je to što osjeća, ni zašto, a ne zna ni kako da se toga „riješi“, osjeća samo silnu nelagodu koju onda ispoljuje na različite načine koji često nisu baš prikladni.</para>
<para>Izvrsno je što ste prepoznali da mu je puno teže kontrolirati se kada je gladan ili umoran. To je normalno, jer nam je za upravljanje emocijama potrebna određena količina energije, a kada ju nemamo i mi odrasli znamo biti „kratkih živaca“ ako smo preumorni, gladni ili pod stresom. No, sada kad ste to prepoznali moći ćete u nekim situacijama spriječiti da do toga dođe, a u drugim barem biti spremni na moguće pojačano iskazivanje emocija.</para>
<para>Razumijem da je i Vama teško jer svakodnevni život nosi sa sobom razne obveze i nemamo uvijek dovoljno kapaciteta nositi se s različitim ponašanjima djeteta. Opisujete ga kao jako razumno dijete i kao dijete sa širokim vokabularom. Kada je dijete kognitivno napredno za roditelje može biti dodatno zbunjujuće zašto se „ne ponaša kako treba“. No, važno je znati da se emocionalni razvoj ne podudara s kognitivnim razvojem, to znači da dijete koje je vrlo „razumno“ i sve razumije što mu se objasni, često reagira burno i teško mu je nositi se s vlastitim emocijama.</para>
<para>Da bi roditelju u tim situacijama bilo lakše dobro je prisjetiti se da dijete to ne radi namjerno niti da bi provociralo roditelja, dijete to radi jer jednostavno ne zna drukčije.
Ono što može pomoći i djetetu i roditelju jest da roditelj empatički reflektira dijete, a to znači da prvo prihvati i umiri djetetove emocije (npr. Vidim da te nešto jako razljutilo, hoćeš li mi reći što te ljuti? / Vidim da te je nešto uzrujalo, dođi da te zagrlim pa ćemo porazgovarati o tomu.) Ako ne želi zagrljaj ili reći što ga ljuti – uvažite to.</para>
<para>Bilo bi dobro vidjeti kako se dijete ponaša u drugim situacijama pa ako je uključeno u vrtić može koristiti porazgovarati s odgojiteljicama? Imate li mogućnost o svemu popričati s vrtićkim psihologom?
Razumijem da su situacije koje ste opisali iscrpljujuće i izazovne za Vas a vjerojatno ni za dijete nisu lake. Iz opisanoga ne znamo treba li dijete stručnu pomoć ili ne, no s obzirom na to da je komunikacija s njim za Vas katkada vrlo iscrpljujuća i povremeno teško izlazite na kraj, uvelike bi Vam olakšalo da u detaljnom razgovoru sa stručnjakom vidite što je u podlozi djetetova ponašanja (je li to temperament, neke promjene u okolini, stresno razdoblje, „faza“ ili nešto treće...).</para>
<para>Što se tiče situacije s odijevanjem, je li moguće da dijete tu situaciju doživljava kao igru? Ako je odgovor potvrdan postoji li nešto što biste mogli promijeniti pa da to više ne bude igra?</para>
<para>O burnim emocionalnim reakcijama kao i o poticanju razvoja dječje samokontrole možete pročitati više i u ovim tekstovima:</para>
<para>
 <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/04/Burne-emocionalne-reakcije">Burne emocionalne reakcije</ulink>
 <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Poticanje-razvoja-djetetove-samokontrole">Poticanje razvoja djetetove samokontrole</ulink>
 <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/10/03/NAJU%C4%8CESTALIJA-PONA%C5%A0ANJA-DJECE-%E2%80%93-Mo%C5%BEemo-li-ih-promijeniti--">Najučestalija ponašanja djece</ulink>
</para>
<para>Nakon toga vjerujem da ćete neke situacije promatrati drukčije i lakše se nositi s njima. No, ako se opisane situacije budu i dalje pojačavale tada se možete za pomoć obratiti stručnjaku kojemu biste detaljno opisali djetetova ponašanja i koji bi napravio psihološku procjenu djeteta.</para>

Moj sin (3,5) ima ispade bijesa, neposlušan je i reagira jako burno na postavljene granice Molim Vas stručnu pomoć.
Sin ima 3,5 godine, širok vokabular ali oduvijek ima problema sa svojim emocijama. Ljuti se čim nešto nije po njegovoj volji. 
   Sin ima 3,5 godine, širok vokabular ali oduvijek ima problema sa svojim emocijama Kad je odmoran super surađuje, ali ako je malo umoran ili gladan, to budu strašni napadaji bijesa. Baca igračke, lupa se rukom u oko (prije je tukao glavom o pod), vrišti, baca se. Kad su moji dobri dani stvarno se trudim biti smirena i smireno reagiram, ali nekad se i ja počnem derati jer ne mogu to više podnijeti.
   Molim Vas da mi date savjet kako se kontrolirati jer su mi živci na rubu. Te scene su svakodnevne, a ja sam već iscrpljena. Inače je jako razumno dijete, društveno i voli se igrati. Ali sa svojim vršnjacima se često porječka oko igračaka.
   Ako se odijevamo, većinom mi bježi dok ga doslovno ne primim za ruku i izmišljam razne priče. Općenito me ne doživljava kad ga zovem. U zadnjih par mjeseci je stalno cendrav i grintav. Treba li mi stručna pomoć?
   Hvala unaprijed.

Draga mama,
kada djeca uče prepoznavati i upravljati emocijama to za roditelje može biti vrlo teško i zahtjevno. Neka ponašanja koje ste opisali kod svojeg 3,5-godišnjaka uklapaju se u ono kako se djeca u tom uzrastu ponašaju. Promjene u mozgu koje se događaju u ranoj fazi odrastanja jako su velike pa je i samom djetetu vrlo teško nositi se s tim. Posebice mu je teško nositi se sa svim emocionalnim promjenama koje proživljava. Za dijete su sve te emocije koje mu se javljaju dodatno zbunjujuće jer mu nije jasno što je to što osjeća, ni zašto, a ne zna ni kako da se toga „riješi“, osjeća samo silnu nelagodu koju onda ispoljuje na različite načine koji često nisu baš prikladni.
Izvrsno je što ste prepoznali da mu je puno teže kontrolirati se kada je gladan ili umoran. To je normalno, jer nam je za upravljanje emocijama potrebna određena količina energije, a kada ju nemamo i mi odrasli znamo biti „kratkih živaca“ ako smo preumorni, gladni ili pod stresom. No, sada kad ste to prepoznali moći ćete u nekim situacijama spriječiti da do toga dođe, a u drugim barem biti spremni na moguće pojačano iskazivanje emocija.
Razumijem da je i Vama teško jer svakodnevni život nosi sa sobom razne obveze i nemamo uvijek dovoljno kapaciteta nositi se s različitim ponašanjima djeteta. Opisujete ga kao jako razumno dijete i kao dijete sa širokim vokabularom. Kada je dijete kognitivno napredno za roditelje može biti dodatno zbunjujuće zašto se „ne ponaša kako treba“. No, važno je znati da se emocionalni razvoj ne podudara s kognitivnim razvojem, to znači da dijete koje je vrlo „razumno“ i sve razumije što mu se objasni, često reagira burno i teško mu je nositi se s vlastitim emocijama.
Da bi roditelju u tim situacijama bilo lakše dobro je prisjetiti se da dijete to ne radi namjerno niti da bi provociralo roditelja, dijete to radi jer jednostavno ne zna drukčije.
Ono što može pomoći i djetetu i roditelju jest da roditelj empatički reflektira dijete, a to znači da prvo prihvati i umiri djetetove emocije (npr. Vidim da te nešto jako razljutilo, hoćeš li mi reći što te ljuti? / Vidim da te je nešto uzrujalo, dođi da te zagrlim pa ćemo porazgovarati o tomu.) Ako ne želi zagrljaj ili reći što ga ljuti – uvažite to.
Bilo bi dobro vidjeti kako se dijete ponaša u drugim situacijama pa ako je uključeno u vrtić može koristiti porazgovarati s odgojiteljicama? Imate li mogućnost o svemu popričati s vrtićkim psihologom?
Razumijem da su situacije koje ste opisali iscrpljujuće i izazovne za Vas a vjerojatno ni za dijete nisu lake. Iz opisanoga ne znamo treba li dijete stručnu pomoć ili ne, no s obzirom na to da je komunikacija s njim za Vas katkada vrlo iscrpljujuća i povremeno teško izlazite na kraj, uvelike bi Vam olakšalo da u detaljnom razgovoru sa stručnjakom vidite što je u podlozi djetetova ponašanja (je li to temperament, neke promjene u okolini, stresno razdoblje, „faza“ ili nešto treće...).
Što se tiče situacije s odijevanjem, je li moguće da dijete tu situaciju doživljava kao igru? Ako je odgovor potvrdan postoji li nešto što biste mogli promijeniti pa da to više ne bude igra?
O burnim emocionalnim reakcijama kao i o poticanju razvoja dječje samokontrole možete pročitati više i u ovim tekstovima:

   Burne emocionalne reakcije
   Poticanje razvoja djetetove samokontrole
   Najučestalija ponašanja djece

Nakon toga vjerujem da ćete neke situacije promatrati drukčije i lakše se nositi s njima. No, ako se opisane situacije budu i dalje pojačavale tada se možete za pomoć obratiti stručnjaku kojemu biste detaljno opisali djetetova ponašanja i koji bi napravio psihološku procjenu djeteta. Klinfo.hr 

Moj sin (3,5) ima ispade bijesa, neposlušan je i reagira jako burno na postavljene granice

<para>
 Kako bi takva razdvojenost mogla utjecati na dijete? Biste li preporučili takvu razdvojenost u ovoj dobi? Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>razumijem Vašu dilemu jer je u pitanju odluka koja bi mogla imati značajan dugoročan utjecaj, kako na Vas tako i na Vaše dijete. Možda to i jest najteže kod svih velikih odluka – to što ne znamo kakve će rezultate donijeti, nemamo garanciju da će se odabirom jednoga dogoditi jednom, a odabirom drugoga dogoditi drugo. Jedan od razloga za to jest i veliki broj faktora koji utječu na život.</para>
<para>Tako npr. ne znamo vodite li primarno brigu o djetetu Vi ili postoji još netko tko se brine o njemu. Također, možda opcija studiranja nudi neke varijacije koje ne uključuju često izbivanje. Kakva je kvaliteta vremena koje provodite kada ste s djetetom te na koji bi način moguća promjena utjecala na taj dio, a ne samo na količinu vremena koje provodite zajedno? Osim ovih vanjskih okolnosti bilo bi dobro da istražite kako bi moguće promjene mogle utjecati na Vas, kako zamišljate da ćete se vi osjećati provodeći vrijeme u radu i studiju te bivanjem ulozi mame nešto više vikendom?</para>
<para>Što se tiče vašeg pitanja o tomu preporučujemo li ili ne preporučujemo razdvojenost u tom djetetovu uzrastu, odgovor je opet: ni da, ni ne; prije svega zbog toga što količina vremena provedena s djetetom ne znači nužno i kvalitetno provođeno vrijeme s njim.</para>
<para>Neke od stvari o kojima valja povesti računa i uzeti u obzir jesu temperament djeteta zatim privrženost koja se razvija u prvim godinama života (o tipovima privrženosti možete pročitati više u <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2018/12/06/Tipovi-privr%C5%BEenosti">ovom tekstu</ulink>), o fazama socioemocionalnog razvoja djeteta (također više na <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/11/23/Faze-socio-emocionalnog-razvoja-djeteta">ovom linku</ulink>) te o emocionalnim <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Emocionalne-potrebe-djeteta">potrebama djeteta</ulink>.</para>
<para>Također, u obzir treba uzeti i Vaše potrebe i razloge koji su u podlozi želje za upisivanjem fakulteta. Možda će pomoći ako razmislite na koji će način fakultet odnosno izostanak fakulteta utjecati na Vašu sliku o sebi i na Vašu sliku o sebi kao majci?</para>
<para>Nadam se da će Vas pitanja potaknuti na razmišljanja a tekstovi pružiti neke nove uvide koji će Vam olakšati donošenje odluke.</para>

Kako bi razdvojenost mogla utjecati na mog 2-godišnjeg sina? Poštovana, imam dvogodišnjeg sina i radim te razmišljam o upisu na fakultet. Pet dana u tjednu se uopće skoro ne bi vidjeli, pa bi cijeli vikend bili zajedno, i tako kroz 3 godine. 
    Kako bi takva razdvojenost mogla utjecati na dijete? Biste li preporučili takvu razdvojenost u ovoj dobi? Hvala i lijep pozdrav.

Draga mama,
razumijem Vašu dilemu jer je u pitanju odluka koja bi mogla imati značajan dugoročan utjecaj, kako na Vas tako i na Vaše dijete. Možda to i jest najteže kod svih velikih odluka – to što ne znamo kakve će rezultate donijeti, nemamo garanciju da će se odabirom jednoga dogoditi jednom, a odabirom drugoga dogoditi drugo. Jedan od razloga za to jest i veliki broj faktora koji utječu na život.
Tako npr. ne znamo vodite li primarno brigu o djetetu Vi ili postoji još netko tko se brine o njemu. Također, možda opcija studiranja nudi neke varijacije koje ne uključuju često izbivanje. Kakva je kvaliteta vremena koje provodite kada ste s djetetom te na koji bi način moguća promjena utjecala na taj dio, a ne samo na količinu vremena koje provodite zajedno? Osim ovih vanjskih okolnosti bilo bi dobro da istražite kako bi moguće promjene mogle utjecati na Vas, kako zamišljate da ćete se vi osjećati provodeći vrijeme u radu i studiju te bivanjem ulozi mame nešto više vikendom?
Što se tiče vašeg pitanja o tomu preporučujemo li ili ne preporučujemo razdvojenost u tom djetetovu uzrastu, odgovor je opet: ni da, ni ne; prije svega zbog toga što količina vremena provedena s djetetom ne znači nužno i kvalitetno provođeno vrijeme s njim.
Neke od stvari o kojima valja povesti računa i uzeti u obzir jesu temperament djeteta zatim privrženost koja se razvija u prvim godinama života (o tipovima privrženosti možete pročitati više u ovom tekstu), o fazama socioemocionalnog razvoja djeteta (također više na ovom linku) te o emocionalnim potrebama djeteta.
Također, u obzir treba uzeti i Vaše potrebe i razloge koji su u podlozi želje za upisivanjem fakulteta. Možda će pomoći ako razmislite na koji će način fakultet odnosno izostanak fakulteta utjecati na Vašu sliku o sebi i na Vašu sliku o sebi kao majci?
Nadam se da će Vas pitanja potaknuti na razmišljanja a tekstovi pružiti neke nove uvide koji će Vam olakšati donošenje odluke. Klinfo.hr 

Kako bi razdvojenost mogla utjecati na mog 2-godišnjeg sina?

<para>
 Ukratko, dosta je plačljiva i od kad je krenula u vrtić dosta ga teško prihvaća, a to znači traje već dvije godine.
 Sada se pitam da li je možda problem u vrtiću? Da li bi joj možda bolje odgovarala neka druga sredina? No s druge strane, smatram da smo prebacivanje u neki drugi vrtić trebali napraviti ranije.
 Inače je pametna curica, talentirana, dobra, u vrtiću se ponaša na način da želi biti u centru pažnje, bira s kim će sjediti, plače ako ne crta po svome, i ima tako nekakve razmažene radnje koje nigdje drugdje ne radi.
 Kod kuće zna biti isto plačljiva ali ne toliko izraženo. Inače ide na ritmiku gdje je pohvaljena, voli djecu, ne gura se da bude prva, lijepo se igra s curicama.
 Međutim u vrtiću je po pričanju teta sve obrnuto od ovoga.
 Da li je moguće da njoj ta okolina ne odgovara? Jer njezino ponašanje u vrtiću odskače od ponašanja u drugim okolnostima i okolinama. Tamo se ponaša kao da joj se u svemu mora podilaziti.
 O čemu bi se tu moglo raditi?
 Hvala na Vašem cijenjenom odgovoru!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>razumijem da ako ponašanje djeteta u nekom kontekstu odstupa od onoga što poznajete kao njegovo uobičajeno ponašanje, može kod roditelja pobuditi pitanja. Kad kažete da je plačljiva otkako je krenula u vrtić znači li to da joj teško pada ostajanje u vrtiću i „rastanak“ od roditelja ili se plačljivost javlja kasnije u danu tijekom boravka u vrtiću? Ako joj teško padaju rastanci, događa li se isto ako ju Vi vodite u vrtić ili ako ju u vrtić vodi netko drugi?</para>
<para>Prema informacijama koje ste dobili od ravnateljice i odgojiteljica, djevojčica u vrtiću želi biti u centru pažnje, birati s kime će se igrati i slično. Znate li možda javljaju li se opisana ponašanja kod nekih određenih aktivnosti, kod svake tete ili samo kod nekih? Možda samo kada je u društvu određene skupine djece? Možda tete mogu pomoći oko odgovora, a mogao bi pomoći i razgovor s vrtićkim psihologom.</para>
<para>Lijepo je što ste, unatoč zabrinutosti, prepoznali da je djevojčica pametna, dobra, talentirana te da se na ritmici lijepo druži i lakše socijalizira.
Kada spominjete da doma također zna biti plačljiva, jeste li zapazili javlja li se to u nekim tipičnim situacijama, možda kad je neispavana ili gladna, ili ako su u pitanju neke aktivnosti i/ili zadaci koje ne voli, možda više s Vama ili pak s drugim osobama?
Teško je reći je li stvar u vrtiću ili nekom segmentu boravka u vrtiću (skupini djece, teti, aktivnostima itd.). No, odlično je što ste promjenu i teškoću prilagođavanja vrtiću zapazili i niste zanemarili nego promišljate i tražite odgovore i rješenja.</para>
<para>Konstruktivan razgovor s tetama i psihologom mogao di doprinijeti da se vidi u čemu je uzrok opisanih ponašanja.
Osim istraživanja situacija u kojima se događaju opisana ponašanja, dobro je promotriti i drugi aspekt – emocionalne potrebe djeteta. Što je to što bi djevojčica takvim ponašanjima mogla tražiti? Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Emocionalne-potrebe-djeteta">ovom tekstu</ulink>
</para>
<para>Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situacije i doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta.</para>

Moja kćerka samo se u vrtiću ponaša plačljivo i razmaženo. Je li problem u vrtiću? Poštovanje! Moja 5-godišnja kćerka ima neka određena ponašanja u vrtiću na koje nas je upozorila ravnateljica. 
    Ukratko, dosta je plačljiva i od kad je krenula u vrtić dosta ga teško prihvaća, a to znači traje već dvije godine.
   Sada se pitam da li je možda problem u vrtiću? Da li bi joj možda bolje odgovarala neka druga sredina? No s druge strane, smatram da smo prebacivanje u neki drugi vrtić trebali napraviti ranije.
   Inače je pametna curica, talentirana, dobra, u vrtiću se ponaša na način da želi biti u centru pažnje, bira s kim će sjediti, plače ako ne crta po svome, i ima tako nekakve razmažene radnje koje nigdje drugdje ne radi.
   Kod kuće zna biti isto plačljiva ali ne toliko izraženo. Inače ide na ritmiku gdje je pohvaljena, voli djecu, ne gura se da bude prva, lijepo se igra s curicama.
   Međutim u vrtiću je po pričanju teta sve obrnuto od ovoga.
   Da li je moguće da njoj ta okolina ne odgovara? Jer njezino ponašanje u vrtiću odskače od ponašanja u drugim okolnostima i okolinama. Tamo se ponaša kao da joj se u svemu mora podilaziti.
   O čemu bi se tu moglo raditi?
   Hvala na Vašem cijenjenom odgovoru!

Draga mama,
razumijem da ako ponašanje djeteta u nekom kontekstu odstupa od onoga što poznajete kao njegovo uobičajeno ponašanje, može kod roditelja pobuditi pitanja. Kad kažete da je plačljiva otkako je krenula u vrtić znači li to da joj teško pada ostajanje u vrtiću i „rastanak“ od roditelja ili se plačljivost javlja kasnije u danu tijekom boravka u vrtiću? Ako joj teško padaju rastanci, događa li se isto ako ju Vi vodite u vrtić ili ako ju u vrtić vodi netko drugi?
Prema informacijama koje ste dobili od ravnateljice i odgojiteljica, djevojčica u vrtiću želi biti u centru pažnje, birati s kime će se igrati i slično. Znate li možda javljaju li se opisana ponašanja kod nekih određenih aktivnosti, kod svake tete ili samo kod nekih? Možda samo kada je u društvu određene skupine djece? Možda tete mogu pomoći oko odgovora, a mogao bi pomoći i razgovor s vrtićkim psihologom.
Lijepo je što ste, unatoč zabrinutosti, prepoznali da je djevojčica pametna, dobra, talentirana te da se na ritmici lijepo druži i lakše socijalizira.
Kada spominjete da doma također zna biti plačljiva, jeste li zapazili javlja li se to u nekim tipičnim situacijama, možda kad je neispavana ili gladna, ili ako su u pitanju neke aktivnosti i/ili zadaci koje ne voli, možda više s Vama ili pak s drugim osobama?
Teško je reći je li stvar u vrtiću ili nekom segmentu boravka u vrtiću (skupini djece, teti, aktivnostima itd.). No, odlično je što ste promjenu i teškoću prilagođavanja vrtiću zapazili i niste zanemarili nego promišljate i tražite odgovore i rješenja.
Konstruktivan razgovor s tetama i psihologom mogao di doprinijeti da se vidi u čemu je uzrok opisanih ponašanja.
Osim istraživanja situacija u kojima se događaju opisana ponašanja, dobro je promotriti i drugi aspekt – emocionalne potrebe djeteta. Što je to što bi djevojčica takvim ponašanjima mogla tražiti? Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u ovom tekstu

Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situacije i doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta. Klinfo.hr 

Moja kćerka samo se u vrtiću ponaša plačljivo i razmaženo. Je li problem u vrtiću?

<para>
 Kod kuće piše super, a u školi nula, ništa ne valja. Zato sad plače i moli me da ne ide u školu. Jedina pohvala od učiteljice je za matematiku. Vodimo ga na vježbe koncentracije logopedu i kod kuće sve napravi dobro, ali u školi je sve to jako loše. Ne znam što još više da radimo.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svakako preporučam da se oboružate strpljenjem. Razlika između rada jedan na jedan kod kuće i rada u školi je poprilično velika. U školi je dijete prepušteno samo sebi, a okolina nije idealna kao kod kuće (puno je više djece koja, potencijalno, pričaju ili traže podršku od učiteljice). Svakako preporučam da se detaljno posavjetujete sa svojim logopedom te tražite upute koje možete prenijeti učiteljici, a koje će Vašem djetetu omogućiti lakše svladavanje čitanja i pisanja u školi.</para>

Naš prvašić u školi loše slovka i piše, a kod kuće je u redu Sin mi ima 7 godina i problem slovkanja kod čitanja u školi. Vježbamo kod kuće i ja ga pustim da polako slovka i tada bude puno bolji. Isto je i s pisanjem. 
    Kod kuće piše super, a u školi nula, ništa ne valja. Zato sad plače i moli me da ne ide u školu. Jedina pohvala od učiteljice je za matematiku. Vodimo ga na vježbe koncentracije logopedu i kod kuće sve napravi dobro, ali u školi je sve to jako loše. Ne znam što još više da radimo.

Poštovana,
svakako preporučam da se oboružate strpljenjem. Razlika između rada jedan na jedan kod kuće i rada u školi je poprilično velika. U školi je dijete prepušteno samo sebi, a okolina nije idealna kao kod kuće (puno je više djece koja, potencijalno, pričaju ili traže podršku od učiteljice). Svakako preporučam da se detaljno posavjetujete sa svojim logopedom te tražite upute koje možete prenijeti učiteljici, a koje će Vašem djetetu omogućiti lakše svladavanje čitanja i pisanja u školi. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Naš prvašić u školi loše slovka i piše, a kod kuće je u redu

<para>
 Možda pušem i na hladno jer ona mi je treće dijete, ali i starija kćer je jako kasno počela pričati, sa skoro 2,5 godine! Trudnoća je bila školska kao i porod. Nikakvih problema. Da li je u redu da ona u dobi od 1,5 godine apsolutno ništa ne priča? S godinu dana je počela govoriti mam-mam, to je značilo da želi ili ide jesti. S 13 mjeseci je počela govoriti slogove, to je trajalo par dana i onda je prestala. Nedavno je počela govoriti to-to, tu-tu... Opet je trajalo dan, dva i onda prestane.
 Motorički je super, jako spretna, brza, prije se naučila penjati nego hodati. Razvoj teče uredno. Inače ona sve razumije. Vrlo je bistro dijete, brzo uči, oponaša sve što mi radimo i nije problem nešto ju naučiti. Na primjer, bili smo vani, idemo prati rukice ili spremi tenisice, to razumije i napravi. Sama nosi svoj tanjur u sudoper. Voli bojati, polako se uči trčati, naučila je puknuti loptu nogom. Pratim njen razvoj. Jako je vesela, nije povučena, ne boji se drugih ljudi, druge djece, voli gužvu. Ponekad nas iznenadi time koliko zna. I onaj dio koji je meni zanimljiv: Kažem joj "Zovi tatu", ona kima glavom "ne". Jednom prilikom sam joj rekla "Reci mama". Gleda me, počne kao govoriti, nasmije se i kimne glavom "Ne". A sve to radi uz smiješak. Iskreno, kao da se šali sa mnom. Znam puno djece koja imaju preko 2 godine i ne pričaju pa se pitam da li možda pretjerujem jer djeca njene dobi kažu barem "mama" i "tata". A ona ništa. Hvala vam unaprijed. Mama3
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razumijem Vašu zbunjenost. S jedne strane Vaša djevojčica prati razvoj svojih vršnjaka (motorički je spretna, ima uredno razumijevanje, vesela je, traži interakciju s drugim osobama te ima potrebu za komunikacijom), a s druge strane jako malo priča (trenutačno izgovara samo „ne“). S obzirom da djevojčica ima urednu anamnezu, a u obiteljskoj anamnezi je starija sestra kasnila s govorom, postoji mogućnost da se radi o „kasnom progovaraču“. To su djeca koja progovore nešto kasnije od svojih vršnjaka, no kada progovore dostignu ih u relativno kratkom vremenu. Ukoliko niste do sada, svakako preporučam da obratite pozornost i na svoje ponašanje u komunikaciji s djetetom:
• da li joj olakšavate komunikaciju na način da predviđate njezine potrebe?
• da li odmah reagirate na njezine geste (pokazivanje, povlačenje za rukav i dovođenje do željenog predmeta) ne čekajući pokušaj vokalizacije?
• da li ste nestrpljivi u komunikaciji s njom (npr. postavljate puno pitanja)?</para>
<para>Ukoliko je neko od navedenih ponašanja prisutno kod Vas, pokušajte smanjiti navedeno ponašanje na način da:
• na šaljiv i pažljiv način provocirate dijete da vam kaže što želi (npr. dijete pokazuje prstom da želi bananu koja se nalazi u zdjeli na frižideru. Uzmite neko drugo voće iz zdjele, stavite ga na glavu i šaljivo balansirajte po kuhinji govoreći u slogovima BA-NA-NA. Nakon šaljivog plesa spustite se na djetetovu razinu, uzmite voćku u ruku i upitnom intonacijom izgovorite BA-NA-NA? Proceduru ponavljajte sve dok dijete surađuje ili do trena kada primijetite da će doći do frustracije.)
• kada vas dijete počne vuči za rukav pravite se da vas to škaklja i da ne razumijete što želi. Kada djetetova pažnja bude na vama, okrenite se u smjeru željenog predmeta, usmjerite kažiprst u tom smjeru i recite TO? (nekoliko puta ponovite riječ TO )
• nastojte ne postavljati pitanja djetetu, pratite njegove interese u igri i komentirajte što radi (jednom do dvije riječi)</para>
<para>Ukoliko Vaša djevojčica ne proširi svoj vokabular nakon drugog rođendana, preporučujem da učinite detaljnu logopedsku dijagnostiku sa svrhom utvrđivanja potencijalnog uzroka kašnjenja u govornoj produkciji te zatražite dodatne savjete o poticanju govorne produkcije u kućnom okruženju.</para>

Naša curica od 18 mjeseci ne govori ništa, čak ni "mama" i "tata" Poštovani! Imam djevojčicu od 18 mjeseci i željela bih čuti stručno mišljenje! 
    Možda pušem i na hladno jer ona mi je treće dijete, ali i starija kćer je jako kasno počela pričati, sa skoro 2,5 godine! Trudnoća je bila školska kao i porod. Nikakvih problema. Da li je u redu da ona u dobi od 1,5 godine apsolutno ništa ne priča? S godinu dana je počela govoriti mam-mam, to je značilo da želi ili ide jesti. S 13 mjeseci je počela govoriti slogove, to je trajalo par dana i onda je prestala. Nedavno je počela govoriti to-to, tu-tu... Opet je trajalo dan, dva i onda prestane.
   Motorički je super, jako spretna, brza, prije se naučila penjati nego hodati. Razvoj teče uredno. Inače ona sve razumije. Vrlo je bistro dijete, brzo uči, oponaša sve što mi radimo i nije problem nešto ju naučiti. Na primjer, bili smo vani, idemo prati rukice ili spremi tenisice, to razumije i napravi. Sama nosi svoj tanjur u sudoper. Voli bojati, polako se uči trčati, naučila je puknuti loptu nogom. Pratim njen razvoj. Jako je vesela, nije povučena, ne boji se drugih ljudi, druge djece, voli gužvu. Ponekad nas iznenadi time koliko zna. I onaj dio koji je meni zanimljiv: Kažem joj "Zovi tatu", ona kima glavom "ne". Jednom prilikom sam joj rekla "Reci mama". Gleda me, počne kao govoriti, nasmije se i kimne glavom "Ne". A sve to radi uz smiješak. Iskreno, kao da se šali sa mnom. Znam puno djece koja imaju preko 2 godine i ne pričaju pa se pitam da li možda pretjerujem jer djeca njene dobi kažu barem "mama" i "tata". A ona ništa. Hvala vam unaprijed. Mama3

Poštovana,
razumijem Vašu zbunjenost. S jedne strane Vaša djevojčica prati razvoj svojih vršnjaka (motorički je spretna, ima uredno razumijevanje, vesela je, traži interakciju s drugim osobama te ima potrebu za komunikacijom), a s druge strane jako malo priča (trenutačno izgovara samo „ne“). S obzirom da djevojčica ima urednu anamnezu, a u obiteljskoj anamnezi je starija sestra kasnila s govorom, postoji mogućnost da se radi o „kasnom progovaraču“. To su djeca koja progovore nešto kasnije od svojih vršnjaka, no kada progovore dostignu ih u relativno kratkom vremenu. Ukoliko niste do sada, svakako preporučam da obratite pozornost i na svoje ponašanje u komunikaciji s djetetom:
• da li joj olakšavate komunikaciju na način da predviđate njezine potrebe?
• da li odmah reagirate na njezine geste (pokazivanje, povlačenje za rukav i dovođenje do željenog predmeta) ne čekajući pokušaj vokalizacije?
• da li ste nestrpljivi u komunikaciji s njom (npr. postavljate puno pitanja)?
Ukoliko je neko od navedenih ponašanja prisutno kod Vas, pokušajte smanjiti navedeno ponašanje na način da:
• na šaljiv i pažljiv način provocirate dijete da vam kaže što želi (npr. dijete pokazuje prstom da želi bananu koja se nalazi u zdjeli na frižideru. Uzmite neko drugo voće iz zdjele, stavite ga na glavu i šaljivo balansirajte po kuhinji govoreći u slogovima BA-NA-NA. Nakon šaljivog plesa spustite se na djetetovu razinu, uzmite voćku u ruku i upitnom intonacijom izgovorite BA-NA-NA? Proceduru ponavljajte sve dok dijete surađuje ili do trena kada primijetite da će doći do frustracije.)
• kada vas dijete počne vuči za rukav pravite se da vas to škaklja i da ne razumijete što želi. Kada djetetova pažnja bude na vama, okrenite se u smjeru željenog predmeta, usmjerite kažiprst u tom smjeru i recite TO? (nekoliko puta ponovite riječ TO )
• nastojte ne postavljati pitanja djetetu, pratite njegove interese u igri i komentirajte što radi (jednom do dvije riječi)
Ukoliko Vaša djevojčica ne proširi svoj vokabular nakon drugog rođendana, preporučujem da učinite detaljnu logopedsku dijagnostiku sa svrhom utvrđivanja potencijalnog uzroka kašnjenja u govornoj produkciji te zatražite dodatne savjete o poticanju govorne produkcije u kućnom okruženju. Klinfo.hr 

Naša curica od 18 mjeseci ne govori ništa, čak ni "mama" i "tata"

<para>
 . Isto tako, često se trza u snu i tijekom hranjenja (kad zaspi), točnije trza rukama. Uredan uzv mozga pri izlasku iz bolnice. Nekontrolirane pokrete uočila sam kod kuće jer je u bolnici dijete bilo dosta uspavano. O čemu je riječ i trebamo li ubrzo posjetiti neurologa? Samo da napomenem da beba ima i grčeve. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najvjerojatnije se radi o dojenačkom tremoru zbog nezrelih i još nemijeliniziranih živčanih puteva. Najbolje se prvo posavjetujte sa svojim pedijatrom, možda bi bilo dobro da mobitelom snimite bebu i da pedijatru pokažete snimku kako to izgleda, a on će vidjeti treba li bebu uputiti dalje neuropedijatru.</para>

Beba nekontrolirano maše udovima, ubrzano diše i trese mu se bradica Poštovani, muško dijete rođeno u 33tt+6d, danas staro 1mj+19d, većinu vremena u budnom stanju, osobito kad je uzbuđeno, nekontrolirano maše rukama i nogama i pritom ubrzano diše, a ponekad mu se trese i bradica 
   . Isto tako, često se trza u snu i tijekom hranjenja (kad zaspi), točnije trza rukama. Uredan uzv mozga pri izlasku iz bolnice. Nekontrolirane pokrete uočila sam kod kuće jer je u bolnici dijete bilo dosta uspavano. O čemu je riječ i trebamo li ubrzo posjetiti neurologa? Samo da napomenem da beba ima i grčeve. Hvala.

Poštovana,
najvjerojatnije se radi o dojenačkom tremoru zbog nezrelih i još nemijeliniziranih živčanih puteva. Najbolje se prvo posavjetujte sa svojim pedijatrom, možda bi bilo dobro da mobitelom snimite bebu i da pedijatru pokažete snimku kako to izgleda, a on će vidjeti treba li bebu uputiti dalje neuropedijatru. Klinfo.hr 

Beba nekontrolirano maše udovima, ubrzano diše i trese mu se bradica

<para>
 Od adaptirane hrane je već promijenila njih nekoliko. Prvo je bila jedno mjesec dana dojena majčinim mlijekom, zatim sam počela na flašicu s Aptamilom, pa s Hippom anti reflux i ništa baš nije bilo bolje vezano za bljuckanje. Što da radim? Hvala vam.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>potrebno je javiti se dječjem gastroenterologu da sagleda cijelu situaciju, sve što jede, kako napreduje i koliko bljuca, te da provjeri nema li možda alergijske podloge u tome ili je razlog neki drugi. Tek nakon detaljnije procjene moguće je daljnje savjetovanje ili se ide na dijagnostičku obradu</para>

Beba od rođenja bljucka, ali s uvođenjem kašica sve više i više Pozdrav, imam curicu od 9 mjeseci i od prvog dana bljucka, ali sada od kako je s 5 mjeseci počela jesti kašice (domaće kuhane) od tada mi sve više bljucka. Ne znam što da radim. 
    Od adaptirane hrane je već promijenila njih nekoliko. Prvo je bila jedno mjesec dana dojena majčinim mlijekom, zatim sam počela na flašicu s Aptamilom, pa s Hippom anti reflux i ništa baš nije bilo bolje vezano za bljuckanje. Što da radim? Hvala vam.

Poštovana,
potrebno je javiti se dječjem gastroenterologu da sagleda cijelu situaciju, sve što jede, kako napreduje i koliko bljuca, te da provjeri nema li možda alergijske podloge u tome ili je razlog neki drugi. Tek nakon detaljnije procjene moguće je daljnje savjetovanje ili se ide na dijagnostičku obradu Klinfo.hr 

Beba od rođenja bljucka, ali s uvođenjem kašica sve više i više

<para>
 Ima 6 obroka (5 u toku dana, 1 u noći), količina varira od 80 do 170 ml po obroku što ispada od 600 ml do maksimalno (rijetko!) 900 ml. Rođen je iz uredne trudnoće, porod uredan. PT 3200 g. U dobi od 2 mjeseca hospitaliziran je zbog bronhiolitisa uzrokovanog RSV-om, 10 dana hospitalizacija, dobivao je Bisolex kapi, inhalacije ventolinom, potporu kisikom (kroz nosne cjevčice). U bolnici je dobio konjuktivitis i rota virus. Po ozdravljenju dijete je jelo potpuno normalno. Što se dogodilo prije cca. 2 tjedna - nije mi jasno. Počeo je smanjivati količinu hrane. Obratila sam se pedijatru, tražio je da se dijete izvaže i jave se podaci. Patronažna sestra vaganjem je utvrdi da dijete ima 7000 g i da očito trenutno nema veće potrebe za hranom. Javljam pedijatru, on kaže - sve u redu. Mene zapravo zanima, koja je minimalna količina mlijeka potrebna unutar 24 h za četveromjesečno dijete, težine 7 kg, da bi ono napredovalo?
 Jer kad gledam iz ovog kuta - 4 mjeseca, 7 kg zvuči i više nego odlično. Ali to je vjerojatno nakupio kad je jeo i više nego dobro. Ne znam da li je bitno za hranjenje, ali unatrag mjesec dana dijete je promijenilo ritam spavanja. Ujutro je buđenje oko 6:30 ili 7, spavanje od 9-9:30, sljedeće od 12-14 (gdje se budi svakih cca 30 min te ga uspavljujemo), pa onda od 16 do 16:30, rijetko 17 h. Večernje spavanje je između 19 i 20 h, ne može dulje izdržati. Po noći se budi minimalno 2x (maksimalno 9) ali ga privinem uz sebe te on zaspi. Kad ga premjestim u kinderbet, otvara oči. Do sada je danju spavao sistemom 2-2-2 (2 h budan, 2 spava, 2 budan).
 Od 3. mjeseca pojačano slini, gura šake u usta, međutim zubi nisu na vidiku. Mokrenje je slabije nego prije tj. mala količina mokraće u barem 6 pelena kroz dan i noć. Stolica barem jednom dnevno, mekanija, ponekad sluzava. Molim Vas savjet, da li da dalje "čačkamo" po ovoj situaciji ili da pustimo kako jest?
 Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da dijete ima navaršena 4 mjeseca, ako je smanjilo mlijeko i čini se da slabo jede, možete mu krenuti davati kašaste obroke, tj. početi uvoditi dohranu. Preporuke i jesu da se s dohranom krene između navršenog 4. i 6. mjeseca života. Neke bebe radije jedu kašice i u njih Vi također možete umiješati mlijeko. Pozitivno je što dijete dobro napreduje još uvijek, no treba ga svakako vagnuti i za 2 tjedna. Količina mlijeka od 600-700 ml je dovoljna, ako počne jesti i dohranu. Osobno bih možda počela sa žitaricama, tipa riže ili palente jer su i kalorične, postupno u rastućim količinama kroz nekoliko dana, do pune količine. U njih se kao što sam rekla može umiješati adaptirano mlijeko, a zatim i voće i tako dobijete kvalitetan obrok. Stolicu dajte na analizu na bakterije i viruse, a također uvedite i probiotik budući da opisujete sluzave stolice.</para>

Moja beba od četiri mjeseca smanjuje količinu mlijeka po obroku, ali dobro napreduje Poštovani, 4-mjesečni dječak unatrag 14 dana smanjuje količinu adaptiranog mlijeka koju popije unutar 24 sata. 
    Ima 6 obroka (5 u toku dana, 1 u noći), količina varira od 80 do 170 ml po obroku što ispada od 600 ml do maksimalno (rijetko!) 900 ml. Rođen je iz uredne trudnoće, porod uredan. PT 3200 g. U dobi od 2 mjeseca hospitaliziran je zbog bronhiolitisa uzrokovanog RSV-om, 10 dana hospitalizacija, dobivao je Bisolex kapi, inhalacije ventolinom, potporu kisikom (kroz nosne cjevčice). U bolnici je dobio konjuktivitis i rota virus. Po ozdravljenju dijete je jelo potpuno normalno. Što se dogodilo prije cca. 2 tjedna - nije mi jasno. Počeo je smanjivati količinu hrane. Obratila sam se pedijatru, tražio je da se dijete izvaže i jave se podaci. Patronažna sestra vaganjem je utvrdi da dijete ima 7000 g i da očito trenutno nema veće potrebe za hranom. Javljam pedijatru, on kaže - sve u redu. Mene zapravo zanima, koja je minimalna količina mlijeka potrebna unutar 24 h za četveromjesečno dijete, težine 7 kg, da bi ono napredovalo?
   Jer kad gledam iz ovog kuta - 4 mjeseca, 7 kg zvuči i više nego odlično. Ali to je vjerojatno nakupio kad je jeo i više nego dobro. Ne znam da li je bitno za hranjenje, ali unatrag mjesec dana dijete je promijenilo ritam spavanja. Ujutro je buđenje oko 6:30 ili 7, spavanje od 9-9:30, sljedeće od 12-14 (gdje se budi svakih cca 30 min te ga uspavljujemo), pa onda od 16 do 16:30, rijetko 17 h. Večernje spavanje je između 19 i 20 h, ne može dulje izdržati. Po noći se budi minimalno 2x (maksimalno 9) ali ga privinem uz sebe te on zaspi. Kad ga premjestim u kinderbet, otvara oči. Do sada je danju spavao sistemom 2-2-2 (2 h budan, 2 spava, 2 budan).
   Od 3. mjeseca pojačano slini, gura šake u usta, međutim zubi nisu na vidiku. Mokrenje je slabije nego prije tj. mala količina mokraće u barem 6 pelena kroz dan i noć. Stolica barem jednom dnevno, mekanija, ponekad sluzava. Molim Vas savjet, da li da dalje "čačkamo" po ovoj situaciji ili da pustimo kako jest?
   Hvala

Poštovana,
budući da dijete ima navaršena 4 mjeseca, ako je smanjilo mlijeko i čini se da slabo jede, možete mu krenuti davati kašaste obroke, tj. početi uvoditi dohranu. Preporuke i jesu da se s dohranom krene između navršenog 4. i 6. mjeseca života. Neke bebe radije jedu kašice i u njih Vi također možete umiješati mlijeko. Pozitivno je što dijete dobro napreduje još uvijek, no treba ga svakako vagnuti i za 2 tjedna. Količina mlijeka od 600-700 ml je dovoljna, ako počne jesti i dohranu. Osobno bih možda počela sa žitaricama, tipa riže ili palente jer su i kalorične, postupno u rastućim količinama kroz nekoliko dana, do pune količine. U njih se kao što sam rekla može umiješati adaptirano mlijeko, a zatim i voće i tako dobijete kvalitetan obrok. Stolicu dajte na analizu na bakterije i viruse, a također uvedite i probiotik budući da opisujete sluzave stolice. Klinfo.hr 

Moja beba od četiri mjeseca smanjuje količinu mlijeka po obroku, ali dobro napreduje

<para>
 Kad vidi žličicu odmah zatvara usta i okreće glavu. Meso neće. Svašta sam radila, davala iz ruke da jede, pasirala i gnječila. Ništa. Uvijek ista reakcija. Samo bi pio mlijeko. Nudim mu hranu svakih sat do dva, ali neće. Dam mu flašicu ujutro i potom nudim kašice svakih sat ili dva i u stanju je cijeli dan ništa ne jesti, samo da ne proba kašicu. Jednom mi je 7 sati bio bez jela i onda mu popustim i dam flašicu da ne bude gladan. Očajna sam. Ne znam gdje griješim. Ovo nam je druga beba. S prvom je bilo sve idealno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca se teško navikavaju na nove okuse i teksture. Ponekad se to dogodi kada se kasno počne s dohranom. Pokušajte mu promijeniti žličicu ili umiješati mlijeko koje voli u kašicu, tj. prilagoditi okus poznatom. Pustite da se igra s hranom koju ćete davati da se privikne na nju i vizualno i taktilno. Isto tako imate pomagala koja možete koristiti za unapređenje hranjenja poput "Munchkin fresh food feeder". Postoje i radni terapeuti koji Vas mogu dodatno savjetovati o metodama navikavanja na okuse, tj. pokažu Vam razne tehnike koje onda možete primjenjivati kod kuće kako bi se dijete prilagodilo. Stoga bi bilo dobro da se naručite na takvu edukaciju. U našoj <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr">Poliklinici Helena</ulink> provodimo tzv. terapijsko hranjenje za djecu s problemima žvakanja te problemima navikavanja na okuse i teksture hrane.</para>

Beba od devet mjeseci odbija hranu i sve nove okuse Beba od punih 9 mjeseci odbija hranu. Neće ni slano ni slatko. Problemi traju od samog uvođenja nemliječne prehrane. Prije je htio slatke kašice, a sad ni to. 
    Kad vidi žličicu odmah zatvara usta i okreće glavu. Meso neće. Svašta sam radila, davala iz ruke da jede, pasirala i gnječila. Ništa. Uvijek ista reakcija. Samo bi pio mlijeko. Nudim mu hranu svakih sat do dva, ali neće. Dam mu flašicu ujutro i potom nudim kašice svakih sat ili dva i u stanju je cijeli dan ništa ne jesti, samo da ne proba kašicu. Jednom mi je 7 sati bio bez jela i onda mu popustim i dam flašicu da ne bude gladan. Očajna sam. Ne znam gdje griješim. Ovo nam je druga beba. S prvom je bilo sve idealno.

Poštovana,
neka djeca se teško navikavaju na nove okuse i teksture. Ponekad se to dogodi kada se kasno počne s dohranom. Pokušajte mu promijeniti žličicu ili umiješati mlijeko koje voli u kašicu, tj. prilagoditi okus poznatom. Pustite da se igra s hranom koju ćete davati da se privikne na nju i vizualno i taktilno. Isto tako imate pomagala koja možete koristiti za unapređenje hranjenja poput "Munchkin fresh food feeder". Postoje i radni terapeuti koji Vas mogu dodatno savjetovati o metodama navikavanja na okuse, tj. pokažu Vam razne tehnike koje onda možete primjenjivati kod kuće kako bi se dijete prilagodilo. Stoga bi bilo dobro da se naručite na takvu edukaciju. U našoj Poliklinici Helena provodimo tzv. terapijsko hranjenje za djecu s problemima žvakanja te problemima navikavanja na okuse i teksture hrane. Klinfo.hr 

Beba od devet mjeseci odbija hranu i sve nove okuse

<para>
 Onda smo prešli na Hipp 2. I sad joj je odjednom stolica zelenkasta. Beba ima 7 mjeseci. Hvala puno unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>boja stolice nije bitna, ako dijete nema nikakve druge simptome. Vrsta adaptiranog mlijeka može utjecati na boju stolice, no to ne znači da mlijeko treba mijenjati.</para>

Je li promjena adaptiranog mlijeka uzrok zelene stolice kod bebe? Poštovani, zanima me da li je moguće da od Hippa 2 beba ima zelene stolice? Prije smo bili na Aptamilu 1, a od 6. mjeseca prešli smo na Aptamil 2, ali je beba počela bljuckati kiselinu. 
    Onda smo prešli na Hipp 2. I sad joj je odjednom stolica zelenkasta. Beba ima 7 mjeseci. Hvala puno unaprijed.

Poštovana,
boja stolice nije bitna, ako dijete nema nikakve druge simptome. Vrsta adaptiranog mlijeka može utjecati na boju stolice, no to ne znači da mlijeko treba mijenjati. Klinfo.hr 

Je li promjena adaptiranog mlijeka uzrok zelene stolice kod bebe?

<para>
 Do sad sam joj bila sve, samo za mamu je pitala, mama je sve znala najbolje, mama ju je kupala, oblačila, uspavljivala, uglavnom bila mi je jako privržena. Odjednom, preko noći su se stvari izmijenile. Ne želi da ju ja kupam, da ju ja oblačim, ništa, sve mora tata. Eskiviralo je danas kada smo zajedno došli po nju u vrtić i kad je briznula u plač jer sam i ja došla. Boli me jako ta situacija i ne znam kako da se postavim i zašto je uopće do tog odbijanja došlo. Mislim da nisam promijenila ništa u svom ponašanju prema njoj. Ja jesam stroži roditelj od mojeg supruga, ali tako je otpočetka. Molim Vas za savjet. Što da radim? U čemu griješim? Razgovarala sam s njom i o trudnoći i o tome kako će dobiti bracu i da to ne mijenja maminu ljubav prema njoj.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>razumijem da Vas boli promjena u ponašanju Vaše djevojčice. Takva promjena u ponašanju djeteta roditeljima može jako teško pasti. No, pozivam Vas da situaciju sagledamo iz više kutova. Kažete kako je krenula ove jeseni u vrtić i to je, čini se, prošlo u redu. To znači da ste stvorili jednu dobru bazu povjerenja između sebe i djeteta te se ono osjeća dovoljno sigurno da se može odvojiti od Vas i provesti vrijeme u vrtiću.</para>
<para>Također, za zdrav socio-emocionalni razvoj djeteta, važno je da dijete uči vjerovati i drugim ljudima, i skroz je u redu da ona sada istražuje i razvija svoj odnos s tatom. Situacija koju opisujete, iako Vama vrlo teška, je i prirodna i normalna razvojna faza koja će trajati određeno vrijeme. To nije znak da ste uradili nešto pogrešno. Vašem ste djetetu i dalje važni i dalje Vas puno voli, i nije riječ o tomu da Vas odbacuje, nego jednostavno prolazi razvojne faze na uobičajeni način i to pokazuje onako kako u tom uzrastu zna i može. U ovoj fazi joj je potrebno jačanje i razvijanje odnosa s tatom.</para>
<para>Također je normalno da se takva faza javi bez obzira na to je li bilo ili ne promjena u Vašem ponašanju. Također u redu je ako je Vaš je odgojni stil stroži od suprugovog, to neće utjecati na djetetovu ljubav. Za dijete je važno da ste u odgoju dosljedni, jer to uz postavljanje granica pruža djetetu osjećaj sigurnosti.</para>
<para>Sedmi mjesec trudnoće i očekivanje novog bića je lijepo iskustvo ali istovremeno i emocionalno zahtjevno. Dolaskom bebe, količina vremena koju ćete imati za trogodišnjakinju će se smanjiti tako da je dobro što ste djevojčicu uključili u pripreme za dolazak brata i naglasili joj da će ona i dalje imati Vašu ljubav.</para>
<para>U trenucima kada traži tatu pokušajte uživati u vremenu koje ste dobili za sebe jer Vas uskoro očekuje razdoblje s manje slobodnog vremena. Također, u trenucima kada poželi Vaše društvo prihvatite, igrajte se i budite i dalje njezina mama kakvu voli i poznaje. “Tata” faza je jedna od mnogih razvojnih faza kroz koje djeca prolaze, a upravo se češće javlja kada dijete nasluti da će uskoro mama imati manji kapacitet za posvetiti joj se. Tako da je ovo razdoblje i vrijeme pripreme vaše djevojčice na nadolazeće razdoblje. Snažnijom vezanošću za tatu lakše će se nositi s time kada vidi da je mama posvećena novom malom biću u vašoj obitelji. Dodatno, ideja kako možete malenoj približiti ono što ona trenutno vjerojatno osjeća i kako to normalizirati i olakšati joj, jest da joj pročitate terapeutsku slikovnicu za djecu pod nazivom „<ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/">
 Ovčicu je strah jer će dobiti brata
 </ulink>“ .</para>
<para>Želimo Vam puno sreće i povjerenja u to da vas djevojčica jako voli i treba a da je trenutno njezino ponašanje vjerojatno odraz straha da ćete joj biti nešto nedostupniji. Na vama je da joj čak i kada vas odbija kažete da ju volite i da ste tu za nju, dodatno ukoliko njezina ponašanja postanu zaista gruba u redu joj je postaviti granicu i pokazati joj što je prihvatljiv način pokazivanja neugodne emocije.</para>

Od kad je krenula u vrtić, moja me curica (3) počela odbacivati Poštovana, u 7. mjesecu trudnoće sam i imam trogodišnju djevojčicu koja je ove jeseni krenula u vrtić. 
    Do sad sam joj bila sve, samo za mamu je pitala, mama je sve znala najbolje, mama ju je kupala, oblačila, uspavljivala, uglavnom bila mi je jako privržena. Odjednom, preko noći su se stvari izmijenile. Ne želi da ju ja kupam, da ju ja oblačim, ništa, sve mora tata. Eskiviralo je danas kada smo zajedno došli po nju u vrtić i kad je briznula u plač jer sam i ja došla. Boli me jako ta situacija i ne znam kako da se postavim i zašto je uopće do tog odbijanja došlo. Mislim da nisam promijenila ništa u svom ponašanju prema njoj. Ja jesam stroži roditelj od mojeg supruga, ali tako je otpočetka. Molim Vas za savjet. Što da radim? U čemu griješim? Razgovarala sam s njom i o trudnoći i o tome kako će dobiti bracu i da to ne mijenja maminu ljubav prema njoj.

Draga mama,
razumijem da Vas boli promjena u ponašanju Vaše djevojčice. Takva promjena u ponašanju djeteta roditeljima može jako teško pasti. No, pozivam Vas da situaciju sagledamo iz više kutova. Kažete kako je krenula ove jeseni u vrtić i to je, čini se, prošlo u redu. To znači da ste stvorili jednu dobru bazu povjerenja između sebe i djeteta te se ono osjeća dovoljno sigurno da se može odvojiti od Vas i provesti vrijeme u vrtiću.
Također, za zdrav socio-emocionalni razvoj djeteta, važno je da dijete uči vjerovati i drugim ljudima, i skroz je u redu da ona sada istražuje i razvija svoj odnos s tatom. Situacija koju opisujete, iako Vama vrlo teška, je i prirodna i normalna razvojna faza koja će trajati određeno vrijeme. To nije znak da ste uradili nešto pogrešno. Vašem ste djetetu i dalje važni i dalje Vas puno voli, i nije riječ o tomu da Vas odbacuje, nego jednostavno prolazi razvojne faze na uobičajeni način i to pokazuje onako kako u tom uzrastu zna i može. U ovoj fazi joj je potrebno jačanje i razvijanje odnosa s tatom.
Također je normalno da se takva faza javi bez obzira na to je li bilo ili ne promjena u Vašem ponašanju. Također u redu je ako je Vaš je odgojni stil stroži od suprugovog, to neće utjecati na djetetovu ljubav. Za dijete je važno da ste u odgoju dosljedni, jer to uz postavljanje granica pruža djetetu osjećaj sigurnosti.
Sedmi mjesec trudnoće i očekivanje novog bića je lijepo iskustvo ali istovremeno i emocionalno zahtjevno. Dolaskom bebe, količina vremena koju ćete imati za trogodišnjakinju će se smanjiti tako da je dobro što ste djevojčicu uključili u pripreme za dolazak brata i naglasili joj da će ona i dalje imati Vašu ljubav.
U trenucima kada traži tatu pokušajte uživati u vremenu koje ste dobili za sebe jer Vas uskoro očekuje razdoblje s manje slobodnog vremena. Također, u trenucima kada poželi Vaše društvo prihvatite, igrajte se i budite i dalje njezina mama kakvu voli i poznaje. “Tata” faza je jedna od mnogih razvojnih faza kroz koje djeca prolaze, a upravo se češće javlja kada dijete nasluti da će uskoro mama imati manji kapacitet za posvetiti joj se. Tako da je ovo razdoblje i vrijeme pripreme vaše djevojčice na nadolazeće razdoblje. Snažnijom vezanošću za tatu lakše će se nositi s time kada vidi da je mama posvećena novom malom biću u vašoj obitelji. Dodatno, ideja kako možete malenoj približiti ono što ona trenutno vjerojatno osjeća i kako to normalizirati i olakšati joj, jest da joj pročitate terapeutsku slikovnicu za djecu pod nazivom „
      Ovčicu je strah jer će dobiti brata
   “ .
Želimo Vam puno sreće i povjerenja u to da vas djevojčica jako voli i treba a da je trenutno njezino ponašanje vjerojatno odraz straha da ćete joj biti nešto nedostupniji. Na vama je da joj čak i kada vas odbija kažete da ju volite i da ste tu za nju, dodatno ukoliko njezina ponašanja postanu zaista gruba u redu joj je postaviti granicu i pokazati joj što je prihvatljiv način pokazivanja neugodne emocije. Klinfo.hr 

Od kad je krenula u vrtić, moja me curica (3) počela odbacivati

<para>
 Ona je umrla prije 8 godina, ali ja joj i dalje ne mogu oprostiti i još me progone njene riječi i postupci. Imam manjak samopouzdanja i promijenila sam se u povučenu osobu. Izjeda me to. Što da radim? Pokušala sam s svojima razgovarati o tome, ali njima je čudno što se još zamaram time. Imam 35 godina. Hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Iskustva koja stječemo kao mali su iskustva koja nas oblikuju za cijeli život. Ponekad su to dobra iskustva, a ponekad su to vrlo neugodna iskustva koja nekako još jače nosimo sa sobom, poput prtljage koju stalno vučemo sa sobom.</para>
<para>Nije lako otpustiti svoju prtljagu, vežemo se emocionalno za nju, iako je neugodna i teška. Kada Vam netko samo kaže da prestanete nositi tu prtljagu, da se ne zamarate time, to je vrlo lako reći, ali učiniti je puno teže. Potrebno je suočiti se s time i vidjeti što je to što Vas najviše muči i opterećuje. U tom procesu papir može biti jako dobar medij. Pokušajte napisati pismo svojoj baki, sve što ste joj htjeli reći, a niste stigli, sve što Vas je mučilo, sve što joj još uvijek zamjerate, odnosno, sve što Vam „leži na duši“. Uzmite si vremena da napišete to pismo, a nakon što ga napišete, pročitajte ga i zatim ga spalite. Možda papir uspije skinuti s Vas barem malo tereta koji nosite.</para>
<para>Nakon cijelog procesa, možete napisati još jedno pismo, ovaj put samoj sebi gdje si priznajete sve što ste postigli i sve s čime se ponosite sami na sebe. Ovo pismo nemojte spaliti, njega spremite negdje gdje ćete ga uvijek moći pronaći kada Vam je loš dan i kada Vam je potrebno prisjetiti se svih svojih vrijednosti.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Ne mogu zaboraviti povrijeđenosti i kritike iz djetinjstva Odrasla sam u obitelji u kojoj je glavnu riječ što se mene tiče imala tatina mama, tj. moja baka. Uvijek me kritizirala, vrijeđala radi svega i svačega. 
    Ona je umrla prije 8 godina, ali ja joj i dalje ne mogu oprostiti i još me progone njene riječi i postupci. Imam manjak samopouzdanja i promijenila sam se u povučenu osobu. Izjeda me to. Što da radim? Pokušala sam s svojima razgovarati o tome, ali njima je čudno što se još zamaram time. Imam 35 godina. Hvala.

Draga čitateljice!
Iskustva koja stječemo kao mali su iskustva koja nas oblikuju za cijeli život. Ponekad su to dobra iskustva, a ponekad su to vrlo neugodna iskustva koja nekako još jače nosimo sa sobom, poput prtljage koju stalno vučemo sa sobom.
Nije lako otpustiti svoju prtljagu, vežemo se emocionalno za nju, iako je neugodna i teška. Kada Vam netko samo kaže da prestanete nositi tu prtljagu, da se ne zamarate time, to je vrlo lako reći, ali učiniti je puno teže. Potrebno je suočiti se s time i vidjeti što je to što Vas najviše muči i opterećuje. U tom procesu papir može biti jako dobar medij. Pokušajte napisati pismo svojoj baki, sve što ste joj htjeli reći, a niste stigli, sve što Vas je mučilo, sve što joj još uvijek zamjerate, odnosno, sve što Vam „leži na duši“. Uzmite si vremena da napišete to pismo, a nakon što ga napišete, pročitajte ga i zatim ga spalite. Možda papir uspije skinuti s Vas barem malo tereta koji nosite.
Nakon cijelog procesa, možete napisati još jedno pismo, ovaj put samoj sebi gdje si priznajete sve što ste postigli i sve s čime se ponosite sami na sebe. Ovo pismo nemojte spaliti, njega spremite negdje gdje ćete ga uvijek moći pronaći kada Vam je loš dan i kada Vam je potrebno prisjetiti se svih svojih vrijednosti.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Ne mogu zaboraviti povrijeđenosti i kritike iz djetinjstva

<para>
 Moj problem je počeo kada sam jedne večeri završila na hitnoj zbog akutne reakcije na stres. Od tada je sve krenulo nizbrdo. Moj nemir, strah, nemogućnost normalnog funkcioniranja ponekad. Depresivna sam ponekad, umorna, ne volim ići na nova mjesta jer me strah da me ne uhvate napadaji. Neko vrijeme se sve to primirilo, ali unatrag dva tjedna su se simptomi opet pogoršali i sve gore mi je. Ne mogu zaspati, borim se s napadajima, plačem. Pokušala sam ne razmišljati o tome ali je to jednostavno jače od mene. Molim Vas ako imate bilo kakav savjet kako da se izborim s time, da mi pomognete. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Čitajući Vašu poruku ne mogu a da ne osjetim koliko se trenutno patite sa svojim simptomima depresivnosti i anksioznosti. Oni su zaista vrlo izraženi i to je razlog zbog kojeg Vas moram savjetovati da se javite stručnoj osobi (psihologu) kako biste uz njegovo/njeno vodstvo uspjeli povećati kvalitetu svojeg života.</para>
<para>Nije neobično da se u nekim periodima života simptomi „primire“, međutim, čim neki novi izvor stresa nadođe, svi se simptomi vrate, ponekad i jači nego što su bili. I kad pokušate ne razmišljati o njima, svejedno su oni tu i prije ili kasnije ponovno izađu na površinu. To Vam govorim iz razloga što bih Vam htjela približiti poslovicu „Suoči se sa svojim problemima“. Bježanje od problema neće ih učiniti manjima, već samo odgađate trenutak kad ćete se morati s njima suočiti i prevladati ih.</para>
<para>U tome Vam ipak treba stručna pomoć, jer depresija i anksioznost nisu mali problemi (u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija-savjeta/napadi-panike-i-iracionalni-strahovi/">prijašnjim porukama čitateljima</ulink> možete pročitati više o simptomima depresije i anksioznosti). Nijedan problem nije neriješiv, ali je potrebno krenuti u njegovo rješavanje. Stoga krenite od potrage za stručnjakom koji će Vam u tome pomoći. Ako u tom pogledu budete trebali pomoć ili savjet, slobodno me kontaktirajte.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Već se dvije godine borim s anksioznošću i sve mi je gore Poštovani, imam 22 godine i već se dvije godine borim s anksioznošću. Pila sam neko vrijeme tablete ali sam prestala. 
   Moj problem je počeo kada sam jedne večeri završila na hitnoj zbog akutne reakcije na stres. Od tada je sve krenulo nizbrdo. Moj nemir, strah, nemogućnost normalnog funkcioniranja ponekad. Depresivna sam ponekad, umorna, ne volim ići na nova mjesta jer me strah da me ne uhvate napadaji. Neko vrijeme se sve to primirilo, ali unatrag dva tjedna su se simptomi opet pogoršali i sve gore mi je. Ne mogu zaspati, borim se s napadajima, plačem. Pokušala sam ne razmišljati o tome ali je to jednostavno jače od mene. Molim Vas ako imate bilo kakav savjet kako da se izborim s time, da mi pomognete. Unaprijed hvala.

Draga čitateljice!
Čitajući Vašu poruku ne mogu a da ne osjetim koliko se trenutno patite sa svojim simptomima depresivnosti i anksioznosti. Oni su zaista vrlo izraženi i to je razlog zbog kojeg Vas moram savjetovati da se javite stručnoj osobi (psihologu) kako biste uz njegovo/njeno vodstvo uspjeli povećati kvalitetu svojeg života.
Nije neobično da se u nekim periodima života simptomi „primire“, međutim, čim neki novi izvor stresa nadođe, svi se simptomi vrate, ponekad i jači nego što su bili. I kad pokušate ne razmišljati o njima, svejedno su oni tu i prije ili kasnije ponovno izađu na površinu. To Vam govorim iz razloga što bih Vam htjela približiti poslovicu „Suoči se sa svojim problemima“. Bježanje od problema neće ih učiniti manjima, već samo odgađate trenutak kad ćete se morati s njima suočiti i prevladati ih.
U tome Vam ipak treba stručna pomoć, jer depresija i anksioznost nisu mali problemi (u prijašnjim porukama čitateljima možete pročitati više o simptomima depresije i anksioznosti). Nijedan problem nije neriješiv, ali je potrebno krenuti u njegovo rješavanje. Stoga krenite od potrage za stručnjakom koji će Vam u tome pomoći. Ako u tom pogledu budete trebali pomoć ili savjet, slobodno me kontaktirajte.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Već se dvije godine borim s anksioznošću i sve mi je gore

<para>
 Odnosi u braku su dosta loši unatrag nekoliko godina te smo nekako ostajali u zajednici radi djeteta koje živi sa mnom u kućanstvu. Majka djeteta je napustila zajednicu prije 7 mjeseci odlaskom u inozemstvo te ne uzdržava financijski dijete. Posjetila ga je jednom na 2-3 dana. Imali smo plan oboje otići u inozemstvo i zajednički skrbiti i uzdržavati dijete, no u međuvremenu se situacija užasno pogoršala. Saznao sam da je promiskuitetnog ponašanja te da je i prije odlaska imala druge partnere uz nezaštićene fizičke odnose prilikom prvih susreta na njenu inicijativu. Tim je muškarcima govorila o ljubavi, braku iako još nije niti razvedena. Saznao sam i da joj je jedini plan bilo prijaviti mene i dijete u inozemstvu da bi ona udaljila dijete od mene i tražila razvod. Također nije u stanju skrbiti za dijete, jer često mijenja lokacije prebivališta i kratkotrajne poslove, te nema niti adekvatan smještaj ni financijsku stabilnost čak niti za sebe. Pošto sam sve saznao za njeno stanje i ponašanje, ostao sam u Hrvatskoj te zatražio razvod i skrbništvo. Kako su njeni planovi pali u vodu, trenutno pokušava dobiti skrbništvo, ali po mojem mišljenju isključivo meni u inat, iako je jako neodgovorna osoba. Pri bilo kakvom mojem pokušaju da joj objasnim da njeno ponašanje može biti jako zdravstveno štetno za dijete, ne želi niti razgovarati i uvjerena je da sam ja naštetio dobrobiti djeteta nedolaskom u inozemstvo. Znam da dijete ima pravo na majku, te sam joj čak i predložio njen povratak u Hrvatsku kod njenih roditelja te da pokaže brigu i skrb za dijete i da bude dobra majka što dijete treba i zaslužuje, no ona i to odbija. Trenutno najavljuje svoj dolazak u Hrvatsku i želi provesti neko vrijeme kod svojih roditelja uz dijete, no ne shvaća težine posljedica i štetnost istih. Ja pak ne shvaćam ovu njenu ishitrenu brigu iako je cijelo ovo vrijeme nema. Prema njoj nemam nikakvih emocija, no jako mi teško pada kako njezina djela utječu na dijete, te kako nema nikakvih planova za budućnost iako sam joj najavio razvod. Jednostavno postoji ravnodušnost s njene strane ili skrivanje iza novih laži. Dijete treba majku, no očito se radi o jako lošoj osobi te ne znam kako više postupati i nositi se sa situacijom.
</para>
<para>Dragi čitatelju!</para>
<para>Proces razvoda predstavlja vrlo tešku situaciju kako za partnere, tako posljedično i za dijete/djecu. U tom nemilom događaju najbolja je situacija kada oba partnera prihvaćaju razvod i stavljaju interes djeteta ispred vlastitih interesa.</para>
<para>Međutim, situacija nije uvijek takva i često dijete bude predmet s kojim partneri iskazuju svoju „moć“. U konačnici naravno, upravo je dijete to koje najviše pati i kojem najviše nedostaje osjećaj sigurnosti. U takvim situacijama, kada vidite da ne možete sa suprugom uspostaviti komunikaciju koja dovodi do određenih rješenja, savjetujem Vam da potražite pomoć Centra za socijalnu skrb. Na taj način pokazujete voljnost da se situacija riješi na najbolji mogući način i uvodite jednu vanjsku, objektivnu osobu koja će Vas voditi kroz cijeli proces.</para>
<para>Slažem se s Vama da dijete treba oba roditelja, i majku i oca, ali nažalost nekad to nije u najboljem interesu djeteta. Stoga, dok se situacija zakonski ne razriješi, zaista Vam preporučam da se savjetujete sa stručnjacima Centra kao osobama koje Vam mogu dati najkonkretnije savjete za daljnje ophođenje prema majci djeteta.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

U procesu sam razvoda i ne znam kako da se postavim prema (uskoro bivšoj) supruzi Poštovani, u braku sam sa suprugom 5 godina i imamo dijete od 2 godine i osam mjeseci. 
    Odnosi u braku su dosta loši unatrag nekoliko godina te smo nekako ostajali u zajednici radi djeteta koje živi sa mnom u kućanstvu. Majka djeteta je napustila zajednicu prije 7 mjeseci odlaskom u inozemstvo te ne uzdržava financijski dijete. Posjetila ga je jednom na 2-3 dana. Imali smo plan oboje otići u inozemstvo i zajednički skrbiti i uzdržavati dijete, no u međuvremenu se situacija užasno pogoršala. Saznao sam da je promiskuitetnog ponašanja te da je i prije odlaska imala druge partnere uz nezaštićene fizičke odnose prilikom prvih susreta na njenu inicijativu. Tim je muškarcima govorila o ljubavi, braku iako još nije niti razvedena. Saznao sam i da joj je jedini plan bilo prijaviti mene i dijete u inozemstvu da bi ona udaljila dijete od mene i tražila razvod. Također nije u stanju skrbiti za dijete, jer često mijenja lokacije prebivališta i kratkotrajne poslove, te nema niti adekvatan smještaj ni financijsku stabilnost čak niti za sebe. Pošto sam sve saznao za njeno stanje i ponašanje, ostao sam u Hrvatskoj te zatražio razvod i skrbništvo. Kako su njeni planovi pali u vodu, trenutno pokušava dobiti skrbništvo, ali po mojem mišljenju isključivo meni u inat, iako je jako neodgovorna osoba. Pri bilo kakvom mojem pokušaju da joj objasnim da njeno ponašanje može biti jako zdravstveno štetno za dijete, ne želi niti razgovarati i uvjerena je da sam ja naštetio dobrobiti djeteta nedolaskom u inozemstvo. Znam da dijete ima pravo na majku, te sam joj čak i predložio njen povratak u Hrvatsku kod njenih roditelja te da pokaže brigu i skrb za dijete i da bude dobra majka što dijete treba i zaslužuje, no ona i to odbija. Trenutno najavljuje svoj dolazak u Hrvatsku i želi provesti neko vrijeme kod svojih roditelja uz dijete, no ne shvaća težine posljedica i štetnost istih. Ja pak ne shvaćam ovu njenu ishitrenu brigu iako je cijelo ovo vrijeme nema. Prema njoj nemam nikakvih emocija, no jako mi teško pada kako njezina djela utječu na dijete, te kako nema nikakvih planova za budućnost iako sam joj najavio razvod. Jednostavno postoji ravnodušnost s njene strane ili skrivanje iza novih laži. Dijete treba majku, no očito se radi o jako lošoj osobi te ne znam kako više postupati i nositi se sa situacijom.

Dragi čitatelju!
Proces razvoda predstavlja vrlo tešku situaciju kako za partnere, tako posljedično i za dijete/djecu. U tom nemilom događaju najbolja je situacija kada oba partnera prihvaćaju razvod i stavljaju interes djeteta ispred vlastitih interesa.
Međutim, situacija nije uvijek takva i često dijete bude predmet s kojim partneri iskazuju svoju „moć“. U konačnici naravno, upravo je dijete to koje najviše pati i kojem najviše nedostaje osjećaj sigurnosti. U takvim situacijama, kada vidite da ne možete sa suprugom uspostaviti komunikaciju koja dovodi do određenih rješenja, savjetujem Vam da potražite pomoć Centra za socijalnu skrb. Na taj način pokazujete voljnost da se situacija riješi na najbolji mogući način i uvodite jednu vanjsku, objektivnu osobu koja će Vas voditi kroz cijeli proces.
Slažem se s Vama da dijete treba oba roditelja, i majku i oca, ali nažalost nekad to nije u najboljem interesu djeteta. Stoga, dok se situacija zakonski ne razriješi, zaista Vam preporučam da se savjetujete sa stručnjacima Centra kao osobama koje Vam mogu dati najkonkretnije savjete za daljnje ophođenje prema majci djeteta.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

U procesu sam razvoda i ne znam kako da se postavim prema (uskoro bivšoj) supruzi

<para>
 Sad jede oko 230 ml i prespava cijelu noć od 20:00 ili 20:30, pa ujutro do 08:00. Uz to, jednom se dogodilo da je pojeo samo 4 obroka u danu. Istina je da jede količinski više nego bebe njegovog uzrasta, ali na manju količinu jako plače i teško ga smirim. Zanima me da li je previše toliko dugo da ne jede noću? I da li su tako veliki razmaci između obroka u redu? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>lakše bih vam odgovorila kad bih znala koliko vaše dijete ima kilograma. Budući da vaše dijete pojede dosta tijekom dana, vjerojatno spavanje cijelu noć ne predstavlja problem. Količina mlijeka koju dijete pojede u danu je individualna, količine u tablicama su samo okvirne.</para>

Beba od dva mjeseca uopće ne jede noću Poštovana. Beba mi je za 2 mjeseca napredovala 2500 g. Hrani se kombinirano, izdajanje i Hipp formula. Sa 7 tjedana je počeo jesti 210 ml na flašicu i izbacio je noćno hranjenje. 
    Sad jede oko 230 ml i prespava cijelu noć od 20:00 ili 20:30, pa ujutro do 08:00. Uz to, jednom se dogodilo da je pojeo samo 4 obroka u danu. Istina je da jede količinski više nego bebe njegovog uzrasta, ali na manju količinu jako plače i teško ga smirim. Zanima me da li je previše toliko dugo da ne jede noću? I da li su tako veliki razmaci između obroka u redu? Hvala.

Poštovana,
lakše bih vam odgovorila kad bih znala koliko vaše dijete ima kilograma. Budući da vaše dijete pojede dosta tijekom dana, vjerojatno spavanje cijelu noć ne predstavlja problem. Količina mlijeka koju dijete pojede u danu je individualna, količine u tablicama su samo okvirne. Klinfo.hr 

Beba od dva mjeseca uopće ne jede noću

<para>
 Onda je počela kombinacija dojenje i AD mlijeko i s mjesec dana je imao 5450 g i 61 cm. Više nije htio da doji tako da sam izdajala mlijeko i davala mu na flašicu na svaki drugi obrok. Postepeno je mlijeka sve manje, a on traži sve više. Sad, s 2 mjeseca mu izdojim samo jednu flašicu dnevno. Jede 5 obroka ali po 200 ml. Još se nismo vagali, tek za 3 dana, ali mislim da je dosta napredovao. Davala sam mu hranu koja sadrži više škroba tako da je bio miran 3 do 4 sata. Inače je aktivna beba i s obzirom da nije najbolje spavao, mislila sam da ga muči trbuh, iako je imao svaki dan najmanje jednu stolicu, pa sam se odlučila promijeniti hranu. I uzela sam onu s manje škroba. Sad traži puno češće obrok, svaka 2,5 sata, ali jede 180 ml. Zapravo opet se budi i shvatila sam da je on samo beba koja traži puno pažnje i ne voli biti sam čak ni kad spava, jer svaki put kad bi ga digla prestao bi plakati. Moje pitanje je da li je bolje da se vratim na hranu koja ga duže drži sitim ili da mu dajem više manjih obroka s hranom koja sadrži manje škroba? Cilj mi je da ne predebljam bebicu. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pretpostavljam da koristite mliječne formule s oznakom 2 i 3, koje se primjenjuju nakon 5. mjeseca života bebe. Preporučljivo je s obzirom na dob vašeg djeteta da koristite mlijeko s prefiksom PRE ili oznakom 1.</para>

Koje AD mlijeko da dajem bebi koja napreduje više nego bi trebalo? Poštovana, moja beba ima 2 mjeseca i napreduje više nego što bi trebalo. Rođen je sa 4320 g i 58 cm. Prvih 10 dana je samo dojio i dobio 400 g. 
    Onda je počela kombinacija dojenje i AD mlijeko i s mjesec dana je imao 5450 g i 61 cm. Više nije htio da doji tako da sam izdajala mlijeko i davala mu na flašicu na svaki drugi obrok. Postepeno je mlijeka sve manje, a on traži sve više. Sad, s 2 mjeseca mu izdojim samo jednu flašicu dnevno. Jede 5 obroka ali po 200 ml. Još se nismo vagali, tek za 3 dana, ali mislim da je dosta napredovao. Davala sam mu hranu koja sadrži više škroba tako da je bio miran 3 do 4 sata. Inače je aktivna beba i s obzirom da nije najbolje spavao, mislila sam da ga muči trbuh, iako je imao svaki dan najmanje jednu stolicu, pa sam se odlučila promijeniti hranu. I uzela sam onu s manje škroba. Sad traži puno češće obrok, svaka 2,5 sata, ali jede 180 ml. Zapravo opet se budi i shvatila sam da je on samo beba koja traži puno pažnje i ne voli biti sam čak ni kad spava, jer svaki put kad bi ga digla prestao bi plakati. Moje pitanje je da li je bolje da se vratim na hranu koja ga duže drži sitim ili da mu dajem više manjih obroka s hranom koja sadrži manje škroba? Cilj mi je da ne predebljam bebicu. Hvala.

Poštovana,
pretpostavljam da koristite mliječne formule s oznakom 2 i 3, koje se primjenjuju nakon 5. mjeseca života bebe. Preporučljivo je s obzirom na dob vašeg djeteta da koristite mlijeko s prefiksom PRE ili oznakom 1. Klinfo.hr 

Koje AD mlijeko da dajem bebi koja napreduje više nego bi trebalo?

<para>
 Tog mlijeka popije i do 150 ml (kako kad). Pije ga tek dva tjedna. Prije tjedan dana smo trebale primiti cjepivo, ali nam je pedijatrica preporučila da promijenimo hranu i da probamo Bebalac, jer beba navodno ne dobiva koliko treba na težini. Beba je vesela, redovnu stolicu ima. Probala sam i tu hranu, ali je neće. Popije skroz malo i stalno plače. Interesira me da li da nastavim davat kravlje mlijeko i je li beba stvarno premalo dobila na kilaži?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte s nekom drugom mliječnom formulom. Kravlje mlijeko nije primjereno kao samostalna mliječna hrana za dijete mlađe od godinu dana. Ono se sastavom značajno razlikuje od majčinog mlijeka tj. od potreba dojenčadi, jer ne sadrži dovoljno željeza, vitamina E, cinka i esencijalnih masnih kiselina, a sadrži previše natrija, kalija i bjelančevina. Stoga se kao zamjena za majčino mlijeko koristi isključivo adaptirano kravlje mlijeko.</para>
<para>Tjelesna težina vaše bebe je ispod 3. percentile, što znači da stvarno morate nešto odmah poduzeti.</para>

Moja beba od 3 mjeseca odbija adaptirano mlijeko, pa joj dajem kravlje Poštovanje. Moja beba je stara 3 mjeseca. Rođena je s 2500 g. Sada ima 4300 g. Pila je Novalac ali jako slabo, 40 ili 30 nekad 70 ml. Probala sam mlijeko od krave. 
    Tog mlijeka popije i do 150 ml (kako kad). Pije ga tek dva tjedna. Prije tjedan dana smo trebale primiti cjepivo, ali nam je pedijatrica preporučila da promijenimo hranu i da probamo Bebalac, jer beba navodno ne dobiva koliko treba na težini. Beba je vesela, redovnu stolicu ima. Probala sam i tu hranu, ali je neće. Popije skroz malo i stalno plače. Interesira me da li da nastavim davat kravlje mlijeko i je li beba stvarno premalo dobila na kilaži?

Poštovana,
pokušajte s nekom drugom mliječnom formulom. Kravlje mlijeko nije primjereno kao samostalna mliječna hrana za dijete mlađe od godinu dana. Ono se sastavom značajno razlikuje od majčinog mlijeka tj. od potreba dojenčadi, jer ne sadrži dovoljno željeza, vitamina E, cinka i esencijalnih masnih kiselina, a sadrži previše natrija, kalija i bjelančevina. Stoga se kao zamjena za majčino mlijeko koristi isključivo adaptirano kravlje mlijeko.
Tjelesna težina vaše bebe je ispod 3. percentile, što znači da stvarno morate nešto odmah poduzeti. Klinfo.hr 

Moja beba od 3 mjeseca odbija adaptirano mlijeko, pa joj dajem kravlje

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>težina i visina vaše curice su unutar prosječnih vrijednosti, ne brinite.</para>

Jesu li visina i težina kod moje 3-godišnjakinje u redu? Poštovana, moja djevojčica će u siječnju napuniti tri godine. Sada s 2 god i 10 mjeseci visoka je 90,5 cm, a teška oko 13 kg. Rođena je s 2750 g i 50 cm. Da li su njezina visina i težina ok? 
Poštovana,
težina i visina vaše curice su unutar prosječnih vrijednosti, ne brinite. Klinfo.hr 

Jesu li visina i težina kod moje 3-godišnjakinje u redu?

<para>
 Mislila sam da je gladan pa sam mu počela davati 90 ml po obroku, ali on dosta toga bljucne natrag i povrati. Da li je normalno da povrati višak hrane i može li mu naškoditi ako puno pojede i povrati svaki put.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>djeca uobičajeno bljucnu višak hrane, te im to sigurno neće zdravstveno naškoditi. S vremenom ćete se beba uhodati i vidjeti koliko mu zaista treba. No svakako je bolje da mu ponudite više hrane i da malo bljucne, nego da je gladan.</para>

Može li bebi naškoditi ako poslije svakog obroka višak bljuca ili povrati? Pozdrav, moja beba ima mjesec i 11 dana, trenutno ima 4650 g. Hranim je na flašicu Hipp hranom, 60 ml svaka 3 sata, ali on plače već nakon dva sata, sav se zacrveni. 
    Mislila sam da je gladan pa sam mu počela davati 90 ml po obroku, ali on dosta toga bljucne natrag i povrati. Da li je normalno da povrati višak hrane i može li mu naškoditi ako puno pojede i povrati svaki put.

Poštovani,
djeca uobičajeno bljucnu višak hrane, te im to sigurno neće zdravstveno naškoditi. S vremenom ćete se beba uhodati i vidjeti koliko mu zaista treba. No svakako je bolje da mu ponudite više hrane i da malo bljucne, nego da je gladan. Klinfo.hr 

Može li bebi naškoditi ako poslije svakog obroka višak bljuca ili povrati?

<para>
 Međutim, kada dođe večernji obrok pred spavanje nastaje problem jer dok jede počne plakati i tako tijekom cijelog obroka. Ne znam više u čemu je problem. Inače jede Nan i zadovoljna je hranom. Ali mi jednostavno nije jasno zašto plače dok jede i to samo taj obrok pred spavanje.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da je večer, i djeca su obično tada nervoznija i umornija, moguće je da je to razlog zbog čega plače. Moguće je i da su večernji grčevi koji se također u ovoj dobi mogu javljati. Probajte dati probiotik Biogaija koji se preporuča kod grčeva. Također pokušajte prekinuti obrok nakon što pojede malu količinu i omogućiti da podrigne, pa ponovo nastaviti s obrokom.</para>

Beba od dva mjeseca plače kod večernjeg obroka Imam bebu staru 2 mjeseca. Po obroku pojede 150 ml. I sve obroke pojede bez problema. 
    Međutim, kada dođe večernji obrok pred spavanje nastaje problem jer dok jede počne plakati i tako tijekom cijelog obroka. Ne znam više u čemu je problem. Inače jede Nan i zadovoljna je hranom. Ali mi jednostavno nije jasno zašto plače dok jede i to samo taj obrok pred spavanje.

Poštovana,
budući da je večer, i djeca su obično tada nervoznija i umornija, moguće je da je to razlog zbog čega plače. Moguće je i da su večernji grčevi koji se također u ovoj dobi mogu javljati. Probajte dati probiotik Biogaija koji se preporuča kod grčeva. Također pokušajte prekinuti obrok nakon što pojede malu količinu i omogućiti da podrigne, pa ponovo nastaviti s obrokom. Klinfo.hr 

Beba od dva mjeseca plače kod večernjeg obroka

<para>
 Molim vas savjet - da li je potrebna nekakva dodatna hrana u vidu adaptiranog mlijeka. Je li gladna jer stalno traži cicati?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sam prirast na tjelesnoj masi pokazuje da Vi imate dosta mlijeka i da ne treba nikakva dohrana. Neke bebe jedu češće i po malo i treba im dati, ali dobar prirast na tjelesnoj masi pokazuje da je sve u redu.</para>

Moja beba od dva mjeseca traži svakih sat vremena cicanje. Da li da ju dohranjujem? Imam curicu od 2 mjeseca. Kad se rodila imala je 2200 g, a izašla je s 2300 g. Sada ima 3835 g. Stalno traži jesti, skoro svakih sat vremena. Za sad joj ne dajem nikakvu dohranu već ju samo dojim. 
    Molim vas savjet - da li je potrebna nekakva dodatna hrana u vidu adaptiranog mlijeka. Je li gladna jer stalno traži cicati?

Poštovana,
sam prirast na tjelesnoj masi pokazuje da Vi imate dosta mlijeka i da ne treba nikakva dohrana. Neke bebe jedu češće i po malo i treba im dati, ali dobar prirast na tjelesnoj masi pokazuje da je sve u redu. Klinfo.hr 

Moja beba od dva mjeseca traži svakih sat vremena cicanje. Da li da ju dohranjujem?

<para>
 Vodila sam je kod nekoliko ortopeda koji baš ništa konkretno ne kažu, osim da je to normalno kod atletske djece (ona je baš bila jako aktivna, ali sad više nije). Savjetovali su samo mirovanje i da radi neke vježbe kod kuće. Ovo traje već dvije godine i bole ju i dalje samo koljena.
 Privatno je vodim na sportske terapije, ali ni to uopće ne pomaže. 
 Što bi još mogli napraviti i koje pretrage?
 Inače je jako zdrava, visoka, normalne težine i djevojka u 15. godini života. 
 Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>potrebno je napraviti magnet oba koljena i potražiti drugo mišljenje kod ortopeda kojemu su koljena uža specijalnost da se vidi o čemu se točno radi.</para>

Moja kćerka (15) već se dvije godine žali na bolove u koljenima Poštovani, već dvije godine moja se kćerka žali na svakodnevne bolove koljena. Prvo je bolno bilo desno koljeno, a sad je i lijevo. 
    Vodila sam je kod nekoliko ortopeda koji baš ništa konkretno ne kažu, osim da je to normalno kod atletske djece (ona je baš bila jako aktivna, ali sad više nije). Savjetovali su samo mirovanje i da radi neke vježbe kod kuće. Ovo traje već dvije godine i bole ju i dalje samo koljena.
   Privatno je vodim na sportske terapije, ali ni to uopće ne pomaže. 
   Što bi još mogli napraviti i koje pretrage?
   Inače je jako zdrava, visoka, normalne težine i djevojka u 15. godini života. 
   Hvala unaprijed.

Poštovani,
potrebno je napraviti magnet oba koljena i potražiti drugo mišljenje kod ortopeda kojemu su koljena uža specijalnost da se vidi o čemu se točno radi. Klinfo.hr 

Moja kćerka (15) već se dvije godine žali na bolove u koljenima

<para>
 Pedijatrica je savjetovala momentalni prestanak dojenja.
 Krenuli smo s kašicama (povrće i voće) i pokušavam ga naviknuti na AD mlijeko ali nikako ne želi (probali smo na bocu koji odbija, pa smo krenuli na žličicu pomiješano s rižinim pahuljicama da bude gušće, no i to pojede malo, a onda pljuje i povraća). Jako sam zabrinuta jer ne znam na koji način da mu nadomjestim mlijeko, pa ga svejedno još dojim jer se bojim kako ga nahraniti.
 Zanima me da li je Depakine jako štetan kroz mlijeko i može li mu uzrokovati posljedice?
 Unaprijed hvala na Vašem odgovoru! Mama2
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u mlijeko može doći vrlo mala količina Depakina koja u pravilu nije kontraindikacija za dojenje. Budući da dijete ima već 6 mjeseci, potrebno je krenuti i s dohranom na žličicu, pritom mislim na žitarice, voće, povrće (jedno po jedno u rastućim količinama ), jer Vaše mlijeko više nije kalorijski dostatno za ovu dob. Ako budete čekali, riskirate da slabije napreduje i još više odbija obroke budući da je potrebno neko vrijeme privikavanja na novi okus.</para>

Mogu li tablete koje pijem kroz mlijeko naštetiti mojoj bebi? Poštovani, imam dječaka od 6 mjeseci i isključivo je dojen. Prije dva tjedna počela sam s uzimanjem tableta Depakina Chrono 300 mg navečer (u mom slučaju kao stabilizator). 
    Pedijatrica je savjetovala momentalni prestanak dojenja.
   Krenuli smo s kašicama (povrće i voće) i pokušavam ga naviknuti na AD mlijeko ali nikako ne želi (probali smo na bocu koji odbija, pa smo krenuli na žličicu pomiješano s rižinim pahuljicama da bude gušće, no i to pojede malo, a onda pljuje i povraća). Jako sam zabrinuta jer ne znam na koji način da mu nadomjestim mlijeko, pa ga svejedno još dojim jer se bojim kako ga nahraniti.
   Zanima me da li je Depakine jako štetan kroz mlijeko i može li mu uzrokovati posljedice?
   Unaprijed hvala na Vašem odgovoru! Mama2

Poštovana,
u mlijeko može doći vrlo mala količina Depakina koja u pravilu nije kontraindikacija za dojenje. Budući da dijete ima već 6 mjeseci, potrebno je krenuti i s dohranom na žličicu, pritom mislim na žitarice, voće, povrće (jedno po jedno u rastućim količinama ), jer Vaše mlijeko više nije kalorijski dostatno za ovu dob. Ako budete čekali, riskirate da slabije napreduje i još više odbija obroke budući da je potrebno neko vrijeme privikavanja na novi okus. Klinfo.hr 