Postroll

Preroll

<para>Mališa je u početku imao dosta česte stolice koje su bile i žute i zelene boje, a kad smo s dva tjedna prešli na AD formulu Bebivita, stolica je postala normalnije žute boje. Tada je bio nadut i imao je bolove konstantno, pa je pedijatar rekao da su to kolike. Samoincijativno smo prešli na novu formulu Novalac za kolike, jer su nam to preporučili u apoteci, no ništa nije pomagalo. Stolica je bila redovita i sam ju je obavljao bez pomoći. Od te hrane se počeo češće buditi jer je bio gladan, pa smo uzeli Novalac Night kojeg je pojeo samo 2 pakiranja, jer je mališa bio i dalje gladan, a stolica je bila sve kašastija. Pedijatar nam je preporučio Novalac 1, ali tad torturi nije bilo kraja. Beba nije mogla kakati, pa smo počeli pomagati toplomjerom da se pokaka, vozili bicikl, masirali trbušćić, i tako 5-6 dana. Opet razgovor s pedijatrom koji predlaže Novalac IT.</para>
<para>Beba ima stolicu uz pomoć toplomjera samo u toku noći, nije više tako bolan da se konstantno napreže, pije i probiotik svaki dan 5 kapi, a sad smo počeli i s tim Novalacom IT. Nadamo se da će prokakati samostalno. Zanima nas da li su te sve formule Novalac prouzročile taj problem zatvora, jer smo tako često mjenjali ili je to isto AD mlijeko koje ima malo drugačije jedinice? Po nama bi to bilo peto mijenjanje hrane što mi se ne čini baš najbolje zbog njega?</para>
<para>Ne znamo više koga slušati i kako postupiti da najbolje učinimo za bebu. Taj toplomjer isto nam nije neko rješenje jer nas je strah da ga ne ozlijedimo a i čitali smo da bi se mogao naviknuti na njega pa neće više htjeti sam kakati. Pedijatar kaže da ne brinemo oko toga i da mu pomognemo s njim. Stvarno ne znamo kako više postupiti. Tražiti neku stručniju pomoć ili možda čekati još malo da se sve izregulira samo.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>ne bi se trebalo ništa dogoditi zbog toga što ste bebi mijenjali formule. Pokušajte jedan dan preskočiti provociranje stolice, kako bi se vidjelo hoće li dijete samostalno obaviti stolicu. Ponekad njima priprema dugo traje i izgleda kao da se naprežu i ne mogu, ali onda ipak spontano obave stolicu. Provociranjem nećete ništa nažao učiniti, ne morate se bojati. No uvijek se pitamo zašto je to tako da postoje problemi s istiskivanjem. Formule ne bi smjele biti razlog. Ako se isto nastavlja, onda treba pregled dječjeg gastroenterologa kako bi se vidjelo što dalje i koji je uzrok.</para>

Zbog zatvora smo u 1,5 mjesec promijenili bebi pet različitih AD formula Poštovana, imamo bebu staru 1 mjesec i 15 dana. Mališa je u početku imao dosta česte stolice koje su bile i žute i zelene boje, a kad smo s dva tjedna prešli na AD formulu Bebivita, stolica je postala normalnije žute boje. Tada je bio nadut i imao je bolove konstantno, pa je pedijatar rekao da su to kolike. Samoincijativno smo prešli na novu formulu Novalac za kolike, jer su nam to preporučili u apoteci, no ništa nije pomagalo. Stolica je bila redovita i sam ju je obavljao bez pomoći. Od te hrane se počeo češće buditi jer je bio gladan, pa smo uzeli Novalac Night kojeg je pojeo samo 2 pakiranja, jer je mališa bio i dalje gladan, a stolica je bila sve kašastija. Pedijatar nam je preporučio Novalac 1, ali tad torturi nije bilo kraja. Beba nije mogla kakati, pa smo počeli pomagati toplomjerom da se pokaka, vozili bicikl, masirali trbušćić, i tako 5-6 dana. Opet razgovor s pedijatrom koji predlaže Novalac IT.
Beba ima stolicu uz pomoć toplomjera samo u toku noći, nije više tako bolan da se konstantno napreže, pije i probiotik svaki dan 5 kapi, a sad smo počeli i s tim Novalacom IT. Nadamo se da će prokakati samostalno. Zanima nas da li su te sve formule Novalac prouzročile taj problem zatvora, jer smo tako često mjenjali ili je to isto AD mlijeko koje ima malo drugačije jedinice? Po nama bi to bilo peto mijenjanje hrane što mi se ne čini baš najbolje zbog njega?
Ne znamo više koga slušati i kako postupiti da najbolje učinimo za bebu. Taj toplomjer isto nam nije neko rješenje jer nas je strah da ga ne ozlijedimo a i čitali smo da bi se mogao naviknuti na njega pa neće više htjeti sam kakati. Pedijatar kaže da ne brinemo oko toga i da mu pomognemo s njim. Stvarno ne znamo kako više postupiti. Tražiti neku stručniju pomoć ili možda čekati još malo da se sve izregulira samo.

ODGOVOR:

Poštovani,
ne bi se trebalo ništa dogoditi zbog toga što ste bebi mijenjali formule. Pokušajte jedan dan preskočiti provociranje stolice, kako bi se vidjelo hoće li dijete samostalno obaviti stolicu. Ponekad njima priprema dugo traje i izgleda kao da se naprežu i ne mogu, ali onda ipak spontano obave stolicu. Provociranjem nećete ništa nažao učiniti, ne morate se bojati. No uvijek se pitamo zašto je to tako da postoje problemi s istiskivanjem. Formule ne bi smjele biti razlog. Ako se isto nastavlja, onda treba pregled dječjeg gastroenterologa kako bi se vidjelo što dalje i koji je uzrok. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Zbog zatvora smo u 1,5 mjesec promijenili bebi pet različitih AD formula

<para>Išli smo na sistematski pregled za školu i tamo je tlak bio visok, pa smo kupili digitalni tlakomjer i mjerimo mu ujutro, popodne i navečer. Ujutro mu je 117, popodne bude 110, a navečer 100. Tako mu otprilike varira. Kad mu mjerimo ujutro, najviša je vrijednost 117, a nakon tri minute mu padne 113. Sad više ne znam koji je od ta dva točan. Trebamo li se brinuti i koje pretrage još napraviti? Hvala puno na odgovoru!
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>to je 95 centila za njegovu dob i visinu. Ako ste zabrinuti najbolje se posavjetujte sa svojim liječnikom koji će procijeniti treba li učiniti 24 satno mjerenje tlaka i uputiti vas na pregled i daljnju obradu kod specijaliste nefrologa.</para>

Visok jutarnji tlak kod djeteta od 6,5 godina Dobar dan! Dijete od 6,5 godina ima tlak 117. Da li je to zabrinjavajuće? Ima 28 kg i 133 cm visinu. Išli smo na sistematski pregled za školu i tamo je tlak bio visok, pa smo kupili digitalni tlakomjer i mjerimo mu ujutro, popodne i navečer. Ujutro mu je 117, popodne bude 110, a navečer 100. Tako mu otprilike varira. Kad mu mjerimo ujutro, najviša je vrijednost 117, a nakon tri minute mu padne 113. Sad više ne znam koji je od ta dva točan. Trebamo li se brinuti i koje pretrage još napraviti? Hvala puno na odgovoru!

ODGOVOR:

Poštovana,
to je 95 centila za njegovu dob i visinu. Ako ste zabrinuti najbolje se posavjetujte sa svojim liječnikom koji će procijeniti treba li učiniti 24 satno mjerenje tlaka i uputiti vas na pregled i daljnju obradu kod specijaliste nefrologa. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Visok jutarnji tlak kod djeteta od 6,5 godina

<para>Ako mu postavim vrijeme za povratak iz izlaska, on to uopće ne poštuje i uvijek moram brinuti kada će se vratiti. Po cijeli dan je na mobitelu, playstationu ili TV-u. Ako mu pokušam uzeti za kaznu neki uređaj, postane lagano agresivan.</para>
<para>Nakon škole odmah legne u krevet, dok je u kući ne izlazi iz kreveta osim ako je gladan. Razgovori uvijek završe svađom i deranjem. Ne dopušta da mu se objasni, upada u riječi i ponavlja samo svoj stav.</para>
<para>Ponekada zna biti skroz drugačiji - dobar, pomaže mlađima u kući i razgovara normalno, ali to je rijetko. Obavlja neke kućne poslove za koje je zadužen, ali ako ga se nešto zamoli da pomogne, s njim se treba pola sata raspravljati "zašto on, zašto ne netko drugi..." Ne znam više gdje griješim. Kako da postupim prema njemu jer me je polako strah njemu uopće išta reći da ne bi postao agresivan. LP
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga čitateljice!</para>
<para>živjeti s tinejdžerom nikad nije lagano, a pogotovo ako je taj tinejdžer još dodatno sklon testiranju i prelaženju granica dozvoljenog ponašanja. Čini mi se kako ste svi postali “taoci” njegovog svijeta i da svi pomalo strepite od njegove reakcije, što zatim i podržava njegovo ponašanje.</para>
<para>Stoga je potrebno da odmah postavite vrlo jasna i striktna pravila kojih ćete se dosljedno držati bez (vidljivog) straha od njegove reakcije. Svi oblici tehnologije trebaju biti zaplijenjeni ukoliko on ne ispuni zadatke koje mu zadate, a pogotovo ako nije poštovao vrijeme izlaska. Sigurno mu to neće biti drago, ali tome kazna i služi - smanjenju nepoželjnog ponašanja zbog posljedice koju ne želimo doživjeti. Tu kaznu mu možete svakako najaviti ranije, da zna što ga čeka ukoliko ponovno prekrši određeno pravilo, ali budite spremni zaista provesti tu kaznu u djelo.</para>
<para>Jako je važno da oba roditelja sudjeluju u određivanju i provođenju kazni i nagrada i u tome morate biti složni. Najvažnije od svega jest da budete dosljedni i tada možete očekivati da će nakon nekog vremena doći do promjene u ponašanju. To se neće dogoditi “preko noći” i trebat ćete biti ustrajni, ali budite sigurni da će doći ukoliko ne popustite.</para>
<para>U bilo kakve prepirke i objašnjavanja ne morate ni ulaziti, jer vjerujem da on sve jako dobro razumije, ali odbija to prihvatiti. Stoga samo ponovite što je posljedica njegovog ponašanja i u daljnju diskusiju nemojte ulaziti. S druge strane, svako njegovo lijepo i poželjno ponašanje pohvalite na glas i recite koliko vam je drago zbog njega. Stoga, savjet je budite dosljedni i ustrajni u provođenju svojih pravila kako bi se maknula nepoželjna ponašanja, a naglašavajte i potičite njegova poželjna ponašanja.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Moj 15-godišnji sin je postao lijen, viče na nas i ne poštuje obaveze i dogovore Poštovani, sin mi ima 15 godina, nema interesa za učenjem, dere se u kući na sve nas, a dogovori oko izlaska su skoro pa nemogući. Ako mu postavim vrijeme za povratak iz izlaska, on to uopće ne poštuje i uvijek moram brinuti kada će se vratiti. Po cijeli dan je na mobitelu, playstationu ili TV-u. Ako mu pokušam uzeti za kaznu neki uređaj, postane lagano agresivan.
Nakon škole odmah legne u krevet, dok je u kući ne izlazi iz kreveta osim ako je gladan. Razgovori uvijek završe svađom i deranjem. Ne dopušta da mu se objasni, upada u riječi i ponavlja samo svoj stav.
Ponekada zna biti skroz drugačiji - dobar, pomaže mlađima u kući i razgovara normalno, ali to je rijetko. Obavlja neke kućne poslove za koje je zadužen, ali ako ga se nešto zamoli da pomogne, s njim se treba pola sata raspravljati "zašto on, zašto ne netko drugi..." Ne znam više gdje griješim. Kako da postupim prema njemu jer me je polako strah njemu uopće išta reći da ne bi postao agresivan. LP

ODGOVOR:

Draga čitateljice!
živjeti s tinejdžerom nikad nije lagano, a pogotovo ako je taj tinejdžer još dodatno sklon testiranju i prelaženju granica dozvoljenog ponašanja. Čini mi se kako ste svi postali “taoci” njegovog svijeta i da svi pomalo strepite od njegove reakcije, što zatim i podržava njegovo ponašanje.
Stoga je potrebno da odmah postavite vrlo jasna i striktna pravila kojih ćete se dosljedno držati bez (vidljivog) straha od njegove reakcije. Svi oblici tehnologije trebaju biti zaplijenjeni ukoliko on ne ispuni zadatke koje mu zadate, a pogotovo ako nije poštovao vrijeme izlaska. Sigurno mu to neće biti drago, ali tome kazna i služi - smanjenju nepoželjnog ponašanja zbog posljedice koju ne želimo doživjeti. Tu kaznu mu možete svakako najaviti ranije, da zna što ga čeka ukoliko ponovno prekrši određeno pravilo, ali budite spremni zaista provesti tu kaznu u djelo.
Jako je važno da oba roditelja sudjeluju u određivanju i provođenju kazni i nagrada i u tome morate biti složni. Najvažnije od svega jest da budete dosljedni i tada možete očekivati da će nakon nekog vremena doći do promjene u ponašanju. To se neće dogoditi “preko noći” i trebat ćete biti ustrajni, ali budite sigurni da će doći ukoliko ne popustite.
U bilo kakve prepirke i objašnjavanja ne morate ni ulaziti, jer vjerujem da on sve jako dobro razumije, ali odbija to prihvatiti. Stoga samo ponovite što je posljedica njegovog ponašanja i u daljnju diskusiju nemojte ulaziti. S druge strane, svako njegovo lijepo i poželjno ponašanje pohvalite na glas i recite koliko vam je drago zbog njega. Stoga, savjet je budite dosljedni i ustrajni u provođenju svojih pravila kako bi se maknula nepoželjna ponašanja, a naglašavajte i potičite njegova poželjna ponašanja.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Tanja Babić Franjkić

Moj 15-godišnji sin je postao lijen, viče na nas i ne poštuje obaveze i dogovore

<para>Kad im se otac obrati, oni na vrlo grub i uvredljiv način odgovaraju, apsolutno ga ne poštuju. Zadnji incident se dogodio kad im je bivši nešto prigovorio i opsovao, sve je tad kulminiralo tako da su oni ocu izrekli takve uvredljive riječi da je to bilo jako ružno za slušati. Sinovi i otac nikako ne mogu uspostaviti komunikaciju, a sve ide gore i to u smjeru agresije. Trebam pomoć, molim vas. Što ja mogu učiniti?</para>
<para>ODGOVOR:</para>
<para>Draga čitateljice!</para>
<para>Vrlo je pohvalno što imate potrebu i želju poboljšati odnos sinova i oca i zaista smatram da je to hvalevrijedno. Bilo bi potrebno za početak ustanoviti gdje je nastao problem u tom odnosu, jer prema ovome što pišete, ja dobivam dojam da je prisutan osjećaj ljutnje s njihove strane. U takvim situacijama, komunikacija je ključ rješenja.</para>
<para>Ako je moguće, sjednite svo četvero i porazgovarajte o vašim međusobnim odnosima. Svakako postavite pravila da je apsolutno nedozvoljeno ikome se obraćati na uvredljiv način i da to nitko od vas neće tolerirati. Međutim, ponavljam, čini mi se kako vaši sinovi imaju neke nerazriješene konflikte s ocem i to će trebati s njim na neki način riješiti ako sva trojica žele imati zadovoljavajuć međuodnos.</para>
<para>Vaša uloga u tome je samo suportivna, jer je to nešto što oni moraju među sobom riješiti, dok vi možete samo naglašavati da bez obzira i da odluče da neće imati nikakav odnos s ocem, to svejedno ne znači da se smiju ponašati bezobrazno i neodgojeno.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Što mogu učiniti da se moji sinovi ne ponašaju prema bivšem uvredljivo i grubo? Poštovani, bivši partner i ja imamo sinove blizance koji imaju izrazito uvredljiv način ponašanja prema svome ocu. Sinovi imaju nepune 22 godine i više nisu djeca. Kad im se otac obrati, oni na vrlo grub i uvredljiv način odgovaraju, apsolutno ga ne poštuju. Zadnji incident se dogodio kad im je bivši nešto prigovorio i opsovao, sve je tad kulminiralo tako da su oni ocu izrekli takve uvredljive riječi da je to bilo jako ružno za slušati. Sinovi i otac nikako ne mogu uspostaviti komunikaciju, a sve ide gore i to u smjeru agresije. Trebam pomoć, molim vas. Što ja mogu učiniti?
ODGOVOR:
Draga čitateljice!
Vrlo je pohvalno što imate potrebu i želju poboljšati odnos sinova i oca i zaista smatram da je to hvalevrijedno. Bilo bi potrebno za početak ustanoviti gdje je nastao problem u tom odnosu, jer prema ovome što pišete, ja dobivam dojam da je prisutan osjećaj ljutnje s njihove strane. U takvim situacijama, komunikacija je ključ rješenja.
Ako je moguće, sjednite svo četvero i porazgovarajte o vašim međusobnim odnosima. Svakako postavite pravila da je apsolutno nedozvoljeno ikome se obraćati na uvredljiv način i da to nitko od vas neće tolerirati. Međutim, ponavljam, čini mi se kako vaši sinovi imaju neke nerazriješene konflikte s ocem i to će trebati s njim na neki način riješiti ako sva trojica žele imati zadovoljavajuć međuodnos.
Vaša uloga u tome je samo suportivna, jer je to nešto što oni moraju među sobom riješiti, dok vi možete samo naglašavati da bez obzira i da odluče da neće imati nikakav odnos s ocem, to svejedno ne znači da se smiju ponašati bezobrazno i neodgojeno.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Što mogu učiniti da se moji sinovi ne ponašaju prema bivšem uvredljivo i grubo?

<para>Ispada da ja radim za njega, a ne za sebe. Također, neki dan je došao pijan, puši travu u stanu u kojem nema mjesta i spavamo i oboje spavamo u toj zapušenoj sobici. Prostor je taman za jednu osobu i ne želim da se u njemu puši. Ja mu kažem da ću reći svojima da puši u stanu travu, a on meni tada prijeti da će me upucati. Prijeti mi i psihički me maltretira.</para>
<para>Ja radim 8 sati dnevno i nije ga briga hoću li ja odmoriti malo. Iza posla odem na kavu po cijeli dan. Znam da to nije u redu, ali kad me netko maltretira ja jednostavno ne želim boraviti s takvom osobom pa makar to i bio i moj vlastiti brat. Zbog toga što puši travu i pije, ja ga se i bojim. Šutim i ne govorim svojima jer me strah što će napraviti svima nama. Uništava nas i sve nas maltretira i umišlja stvari kojih nema, napada nas kao da smo mi krivi što mu fali nešto ili je zaboravio.</para>
<para>Ja ne znam kako se maknuti od brata. Ipak mi je brat, ali opet ne želim živjeti u strahu i oboljeti. Nije mi jasno zašto ga roditelji podržavaju u svemu, iako ga znaju, a ja i mlađi brat koji smo uvijek bili dobri ispaštamo radi njega. Zato molim savjet, jer ja ne znam više što napraviti, a da skroz ne poludim.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga čitateljice!</para>
<para>bratsko-sestrinski odnosi mogu biti veoma kompleksni, jer je vrlo lako moguće da ste dijametralno suprotne ličnosti, a opet, veže vas emocionalna veza koja će trajati uvijek. Međutim, bez obzira na tu vezu, vi se ipak morate zauzeti sami za sebe i staviti sebe i svoju dobrobit kao prioritet.</para>
<para>Čini mi se kako je vaš brat apsolutno uvjeren da mu nitko ništa ne može, jer se takvo pravilo kroz godine uspostavilo. Iako je tako do sada bilo, možda je ipak došlo vrijeme da postavite određena pravila, a ukoliko ih on nije spreman pratiti, tada imate svako pravo na neko vrijeme (dok on ne promijeni svoja ponašanja) taj odnos staviti “na led”. Svakako bih vam savjetovala da ispričate svojim roditeljima o tome što se događa s vašim bratom, ne samo zbog vas, nego i zbog njega.</para>
<para>Druga opcija (koja je zaista realna) jest da zaprijetite zvanjem policije, pogotovo u situacijama kad je i agresivan prema okolini. Vjerujem da vas je u isto vrijeme i strah njegove reakcije, ali i žao tako nešto napraviti svome bratu, ali zaista u nekim situacijama moramo napraviti stvari koje nam nisu ugodne, jer su one nužne na svačije dobro. Stoga, prestanite mu takva ponašanja tolerirati i potražite pomoć u okolini da se riješi njegov, a i vaš problem.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno!</para>

Kako da se maknem od brata koji me plaši svojim ispadima Imam problem u obitelji. Naime, moj brat živi sa mnom u stanu. On studira, a ja radim cijeli dan i plaćam taj stan. On od mene traži da mu nosim kruh i namirnice. Ispada da ja radim za njega, a ne za sebe. Također, neki dan je došao pijan, puši travu u stanu u kojem nema mjesta i spavamo i oboje spavamo u toj zapušenoj sobici. Prostor je taman za jednu osobu i ne želim da se u njemu puši. Ja mu kažem da ću reći svojima da puši u stanu travu, a on meni tada prijeti da će me upucati. Prijeti mi i psihički me maltretira.
Ja radim 8 sati dnevno i nije ga briga hoću li ja odmoriti malo. Iza posla odem na kavu po cijeli dan. Znam da to nije u redu, ali kad me netko maltretira ja jednostavno ne želim boraviti s takvom osobom pa makar to i bio i moj vlastiti brat. Zbog toga što puši travu i pije, ja ga se i bojim. Šutim i ne govorim svojima jer me strah što će napraviti svima nama. Uništava nas i sve nas maltretira i umišlja stvari kojih nema, napada nas kao da smo mi krivi što mu fali nešto ili je zaboravio.
Ja ne znam kako se maknuti od brata. Ipak mi je brat, ali opet ne želim živjeti u strahu i oboljeti. Nije mi jasno zašto ga roditelji podržavaju u svemu, iako ga znaju, a ja i mlađi brat koji smo uvijek bili dobri ispaštamo radi njega. Zato molim savjet, jer ja ne znam više što napraviti, a da skroz ne poludim.

ODGOVOR:

Draga čitateljice!
bratsko-sestrinski odnosi mogu biti veoma kompleksni, jer je vrlo lako moguće da ste dijametralno suprotne ličnosti, a opet, veže vas emocionalna veza koja će trajati uvijek. Međutim, bez obzira na tu vezu, vi se ipak morate zauzeti sami za sebe i staviti sebe i svoju dobrobit kao prioritet.
Čini mi se kako je vaš brat apsolutno uvjeren da mu nitko ništa ne može, jer se takvo pravilo kroz godine uspostavilo. Iako je tako do sada bilo, možda je ipak došlo vrijeme da postavite određena pravila, a ukoliko ih on nije spreman pratiti, tada imate svako pravo na neko vrijeme (dok on ne promijeni svoja ponašanja) taj odnos staviti “na led”. Svakako bih vam savjetovala da ispričate svojim roditeljima o tome što se događa s vašim bratom, ne samo zbog vas, nego i zbog njega.
Druga opcija (koja je zaista realna) jest da zaprijetite zvanjem policije, pogotovo u situacijama kad je i agresivan prema okolini. Vjerujem da vas je u isto vrijeme i strah njegove reakcije, ali i žao tako nešto napraviti svome bratu, ali zaista u nekim situacijama moramo napraviti stvari koje nam nisu ugodne, jer su one nužne na svačije dobro. Stoga, prestanite mu takva ponašanja tolerirati i potražite pomoć u okolini da se riješi njegov, a i vaš problem.
Srdačan pozdrav i sretno! Klinfo.hr 

Kako da se maknem od brata koji me plaši svojim ispadima

<para>Srećom uspjela sam pobjeći. Prijetnje i napadi su trajali do 6. mjeseca trudnoće kada je i u kuću mojih roditelja ulazio bez dopuštenja. Nakon toga se prestao javljati, mislila sam da je tortura završila dok se nije pojavio u rodilištu netom što sam rodila.</para>
<para>Plakao je, govorio kako se promijenio, kako više nema ni droge ni kocke, kako želi skrbiti o djetetu. Željela sam ipak da dijete zna za oca i da ne budem ja ta koja će mu uskratiti očinsku figuru, pa smo dogovorili dolaske u moj obiteljski dom u kojem će viđati dijete. Ta dva mjeseca imam osjećaj nije dolazio radi djeteta već da mene još više ponižava, vrijeđa i krivi za to što sam mu navodno uništila život, odvojila ga od djeteta. Kada me pokušao ponovno prisiliti na fizički kontakt dok sam presvlačila dijete, uspjela sam ga odgurnuti i opaliti mu šamar te sam počela vikati kako bi me ukućani čuli.</para>
<para>Od tog dana nestaje na 6 mjeseci, ni poruke, ni poziva, ništa. Dolazi mi poziv sa socijalne u kojoj me otac djeteta prijavio da mu već pola godine ne dam vidjeti dijete. Na socijalnoj smo prošli medijaciju u kojoj se nisam osjećala ni sigurno, ni shvaćeno, ni zaštićeno, nekako je sve išli na njegov mlin. Djelatnicima je ispričao laži kako je zaposlen, kako ima uređen životni prostor, kako ima novca i ostale laži koje svima priča kako bi o sebi stvorio sliku osobe koja je u stvari jako stabilna, a ne onoga što uistinu jest. Nitko njegove iskaze nije niti provjerio, pa je donesena neka "zajednička" odluka da viđa dijete uz moju prisutnost dok dijete doji.</para>
<para>To viđanje je trajalo neka 2,5 mjeseca i to ne onako kako je bilo dogovoreno, već kad bi njemu odgovaralo, jer: "vi ne smijete braniti ocu da viđa dijete i trebate mu izaći ususret obzirom da radi na udaljenom mjestu" a nitko se nije zapitao kako sam i na koji način ja tom ocu mogla braniti 6 mjeseci da ne upita za to dijete. Viđao je bebu opet kako je stigao, čak ju je jednom posjeo u auto da će se provozati do trgovine i vratio se tek za 4 sata. Tada sam mislila da ću umrijeti, nije se javljao na telefon, beba je bila mala, bez vode, bez presvlake bez ičega. Kad sam ga napokon dobila na mobitel beba je vrištala u pozadini a on je rekao: Nećemo se vratiti.</para>
<para>Ne sjećam se više na koji način sam ga umolila da mi vrati dijete, ali kad su došli beba je sva bila osuta i crvena, s povišenom temperaturom od plača i stresa. Opet su mi na socijalnoj rekli da dijete nije bilo u životnoj opasnosti i da se tu ništa ne može, jer je to djetetov otac. Nakon ta nesretna 2,5 mjeseca torture i slušanja kako djetetu govori: "tvoja mama je kurva, ona je kriva što nismo skupa, samo ti narasti i uzet će te tata, tvoja mama tebe ne voli zato ti je tatu odvojila da ga nemaš..." djetetov otac ponovno nestaje na evo već 5 mjeseci, niti uplaćuje uzdržavanje, niti je upitao za dijete. Nedavno šalje samo poruku u kojoj me obavještava da ćemo se ubrzo vidjeti.</para>
<para>Sve sam rekla na socijalnoj, upozorila sam da će se ponoviti isti scenarij i sve što ja dobivam za odgovor je da ne smijem braniti da otac viđa dijete. A tko se tu iskreno brine o mom djetetu, kakve će psihičke posljedice ostaviti ovo sve na moje dijete? Znam da su prve tri godine najvažnije, sa mnom ima rutinu, sigurnost i pregršt ljubavi, još uvijek doji i sretno je i zadovoljno dijete. Osjećam veliki strah i tjeskobu, želim ga svim silama zaštititi od monstruma i glumca kojeg sam nekada stvarno voljela, ali se pretvorio u nešto sasvim drugo od osobe koju ja poznajem. Bojim se i ne želim ni pomisliti koliko bi mogao negativno utjecati na moje dijete. Jer on je "tata" kojeg malo ima, malo nema, malo dođe popiti moje krvi pa nestane i onda kad mu treba nova doza opet se vraća.</para>
<para>A nitko, apsolutno nitko, ni ne dovodi u pitanje kako će mom djetetu biti kroz život? Kako će se to dijete nositi s takvom osobom? Lako je za mene. Ja sam više navikla, ali ovoj bebi to uistinu ne treba. Kako ću mu ikada objasniti da sam ja ta koja sam pogrešno izabrala oca za svoje dijete? Kako?
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>vjerujem da je zaista teško biti u situaciju u kojoj nikada ne znate kada će se djetetov otac pojaviti te kakvog će ponašanja tada biti prema vama i djetetu. Neke situacije koje opisujete (psihičko zlostavljanje, pokušaji fizičkog zlostavljanja, prisila na pobačaj) zaista su zastrašujuće i zvuči kao ispravna odluka da se odvojite od osobe koja ima takvo ponašanje prema vama. Također, te situacije su dovoljno važne i ozbiljne da bi se trebale prijaviti policiji. Razumijem da imate kontakt sa Centrom za socijalnu skrb i važno je da surađujete i dalje, no čini mi se kao da ne osjećate da ste dovoljno ozbiljno shvaćeni i zaštićeni u ovoj situaciji.</para>
<para>Jasno je da odluku hoće li otac imati pravo na viđanje djeteta ne donosite vi nego nadležni CZSS, no ono što je jako važno jest da se odabere primjeren način viđanja tate i djeteta, a čini se da situacije dosadašnjih viđanja nisu nešto što bi trebalo ponavljati na taj način. Ukoliko se vi osjećate nesigurno i ugroženo, normalno je da i dijete osjeti taj osjećaj. Stoga je jako važno da uvjeti susreta oca i djeteta budu drugačiji.</para>
<para>Postoje različite mjere koje CZSS može dodijeliti, a da se drugačije organizira viđanje oca i djeteta. Ukoliko se vi ne osjećate sigurno uz oca djeteta te ukoliko ne možete imati povjerenje da se neće ponoviti situacija gdje otac uzima dijete na nekoliko sati, bez osnovnih stvari koje su potrebne da dijete bude ok, ali i bez da vama da informaciju gdje će se nalaziti, to je jako važno da ozbiljno podijelite s djelatnicima u CZSS. Ukoliko smatrate da nadležni CZSS ne reagira adekvatno i ne pruža vam potrebnu zaštitu tada možete tražiti izuzeće tog CZSS.</para>
<para>Navodite kako vas brine utjecaj takve dinamike viđanja s tatom na dijete. Umjesto fokusa na taj dio, jako je važno da se usmjerite na to kako da vaš odnos s djetetom bude odnos sigurnosti i povjerenja. Na taj način dijete gradi psihološku otpornost koja mu može pomoći kasnije u životu da se lakše nosi s neredovitošću u viđanju oca. Nekada, kada nam brige oko budućnosti okupiraju sadašnjost, propuštamo u sadašnjosti učiniti važne korake. Zato preporučujem da se sada usmjerite na traženje zaštite za vas i dijete od strane institucija. Ukoliko jedna institucija ne odreagira adekvatno, imate pravo obratiti se višoj instanci. Važno je da budete uporni i da postignete veći osjećaj zaštite i sigurnosti za sebe i dijete. No upravo zbog toga, i u situacijama kada se otac pojavi i ukoliko dolazi do fizičkog napada ili grubog verbalnog napada, važno je nazvati policiju.</para>
<para>Kako će dijete odrastati, normalno je da će dobivati neke odgovore koji su primjereni za njegovu mogućnost razumijevanja u toj dobi. U tim odgovorima bitno je da govorite samo ono u što ste sigurni i da veći naglasak bude na vašem odnosu s djetetom. U redu je za dijete da nekada čuje i da se neki odrasli nekada slažu i čini se da su si baš dobar par, a onda ipak vide da je bolje ako ne budu više par. Tada je važno da djetetu kažete da čak i kada se s njim nećete slagati, da ćete mu vi uvijek biti mama i uvijek biti tu za njega.</para>
<para>Važno je ne opravdavati niti kritizirati oca, možete reći da ne znate zašto tate nema (jer to je čini se i istina) i pomoći djetetu da se nosi s emocijama vezanim uz to. Ako neka pitanja ili razdoblja kada dijete odraste budu izazovna, tada se možete ponovno obratiti s upitom i dobiti jasnije smjernice kako s djetetom razgovarati o ovoj temi.</para>

Osjećam strah i tjeskobu zbog oca svoje bebe koji nas maltretira Poštovani, imam dijete rođeno van braka, jer sam u 4. mjesecu trudnoće napustila djetetovog oca, kada je psihičkom zlostavljanju pokušao dodati i fizičku notu te me prisiliti na pobačaj. Srećom uspjela sam pobjeći. Prijetnje i napadi su trajali do 6. mjeseca trudnoće kada je i u kuću mojih roditelja ulazio bez dopuštenja. Nakon toga se prestao javljati, mislila sam da je tortura završila dok se nije pojavio u rodilištu netom što sam rodila.
Plakao je, govorio kako se promijenio, kako više nema ni droge ni kocke, kako želi skrbiti o djetetu. Željela sam ipak da dijete zna za oca i da ne budem ja ta koja će mu uskratiti očinsku figuru, pa smo dogovorili dolaske u moj obiteljski dom u kojem će viđati dijete. Ta dva mjeseca imam osjećaj nije dolazio radi djeteta već da mene još više ponižava, vrijeđa i krivi za to što sam mu navodno uništila život, odvojila ga od djeteta. Kada me pokušao ponovno prisiliti na fizički kontakt dok sam presvlačila dijete, uspjela sam ga odgurnuti i opaliti mu šamar te sam počela vikati kako bi me ukućani čuli.
Od tog dana nestaje na 6 mjeseci, ni poruke, ni poziva, ništa. Dolazi mi poziv sa socijalne u kojoj me otac djeteta prijavio da mu već pola godine ne dam vidjeti dijete. Na socijalnoj smo prošli medijaciju u kojoj se nisam osjećala ni sigurno, ni shvaćeno, ni zaštićeno, nekako je sve išli na njegov mlin. Djelatnicima je ispričao laži kako je zaposlen, kako ima uređen životni prostor, kako ima novca i ostale laži koje svima priča kako bi o sebi stvorio sliku osobe koja je u stvari jako stabilna, a ne onoga što uistinu jest. Nitko njegove iskaze nije niti provjerio, pa je donesena neka "zajednička" odluka da viđa dijete uz moju prisutnost dok dijete doji.
To viđanje je trajalo neka 2,5 mjeseca i to ne onako kako je bilo dogovoreno, već kad bi njemu odgovaralo, jer: "vi ne smijete braniti ocu da viđa dijete i trebate mu izaći ususret obzirom da radi na udaljenom mjestu" a nitko se nije zapitao kako sam i na koji način ja tom ocu mogla braniti 6 mjeseci da ne upita za to dijete. Viđao je bebu opet kako je stigao, čak ju je jednom posjeo u auto da će se provozati do trgovine i vratio se tek za 4 sata. Tada sam mislila da ću umrijeti, nije se javljao na telefon, beba je bila mala, bez vode, bez presvlake bez ičega. Kad sam ga napokon dobila na mobitel beba je vrištala u pozadini a on je rekao: Nećemo se vratiti.
Ne sjećam se više na koji način sam ga umolila da mi vrati dijete, ali kad su došli beba je sva bila osuta i crvena, s povišenom temperaturom od plača i stresa. Opet su mi na socijalnoj rekli da dijete nije bilo u životnoj opasnosti i da se tu ništa ne može, jer je to djetetov otac. Nakon ta nesretna 2,5 mjeseca torture i slušanja kako djetetu govori: "tvoja mama je kurva, ona je kriva što nismo skupa, samo ti narasti i uzet će te tata, tvoja mama tebe ne voli zato ti je tatu odvojila da ga nemaš..." djetetov otac ponovno nestaje na evo već 5 mjeseci, niti uplaćuje uzdržavanje, niti je upitao za dijete. Nedavno šalje samo poruku u kojoj me obavještava da ćemo se ubrzo vidjeti.
Sve sam rekla na socijalnoj, upozorila sam da će se ponoviti isti scenarij i sve što ja dobivam za odgovor je da ne smijem braniti da otac viđa dijete. A tko se tu iskreno brine o mom djetetu, kakve će psihičke posljedice ostaviti ovo sve na moje dijete? Znam da su prve tri godine najvažnije, sa mnom ima rutinu, sigurnost i pregršt ljubavi, još uvijek doji i sretno je i zadovoljno dijete. Osjećam veliki strah i tjeskobu, želim ga svim silama zaštititi od monstruma i glumca kojeg sam nekada stvarno voljela, ali se pretvorio u nešto sasvim drugo od osobe koju ja poznajem. Bojim se i ne želim ni pomisliti koliko bi mogao negativno utjecati na moje dijete. Jer on je "tata" kojeg malo ima, malo nema, malo dođe popiti moje krvi pa nestane i onda kad mu treba nova doza opet se vraća.
A nitko, apsolutno nitko, ni ne dovodi u pitanje kako će mom djetetu biti kroz život? Kako će se to dijete nositi s takvom osobom? Lako je za mene. Ja sam više navikla, ali ovoj bebi to uistinu ne treba. Kako ću mu ikada objasniti da sam ja ta koja sam pogrešno izabrala oca za svoje dijete? Kako?

ODGOVOR:

Draga mama,
vjerujem da je zaista teško biti u situaciju u kojoj nikada ne znate kada će se djetetov otac pojaviti te kakvog će ponašanja tada biti prema vama i djetetu. Neke situacije koje opisujete (psihičko zlostavljanje, pokušaji fizičkog zlostavljanja, prisila na pobačaj) zaista su zastrašujuće i zvuči kao ispravna odluka da se odvojite od osobe koja ima takvo ponašanje prema vama. Također, te situacije su dovoljno važne i ozbiljne da bi se trebale prijaviti policiji. Razumijem da imate kontakt sa Centrom za socijalnu skrb i važno je da surađujete i dalje, no čini mi se kao da ne osjećate da ste dovoljno ozbiljno shvaćeni i zaštićeni u ovoj situaciji.
Jasno je da odluku hoće li otac imati pravo na viđanje djeteta ne donosite vi nego nadležni CZSS, no ono što je jako važno jest da se odabere primjeren način viđanja tate i djeteta, a čini se da situacije dosadašnjih viđanja nisu nešto što bi trebalo ponavljati na taj način. Ukoliko se vi osjećate nesigurno i ugroženo, normalno je da i dijete osjeti taj osjećaj. Stoga je jako važno da uvjeti susreta oca i djeteta budu drugačiji.
Postoje različite mjere koje CZSS može dodijeliti, a da se drugačije organizira viđanje oca i djeteta. Ukoliko se vi ne osjećate sigurno uz oca djeteta te ukoliko ne možete imati povjerenje da se neće ponoviti situacija gdje otac uzima dijete na nekoliko sati, bez osnovnih stvari koje su potrebne da dijete bude ok, ali i bez da vama da informaciju gdje će se nalaziti, to je jako važno da ozbiljno podijelite s djelatnicima u CZSS. Ukoliko smatrate da nadležni CZSS ne reagira adekvatno i ne pruža vam potrebnu zaštitu tada možete tražiti izuzeće tog CZSS.
Navodite kako vas brine utjecaj takve dinamike viđanja s tatom na dijete. Umjesto fokusa na taj dio, jako je važno da se usmjerite na to kako da vaš odnos s djetetom bude odnos sigurnosti i povjerenja. Na taj način dijete gradi psihološku otpornost koja mu može pomoći kasnije u životu da se lakše nosi s neredovitošću u viđanju oca. Nekada, kada nam brige oko budućnosti okupiraju sadašnjost, propuštamo u sadašnjosti učiniti važne korake. Zato preporučujem da se sada usmjerite na traženje zaštite za vas i dijete od strane institucija. Ukoliko jedna institucija ne odreagira adekvatno, imate pravo obratiti se višoj instanci. Važno je da budete uporni i da postignete veći osjećaj zaštite i sigurnosti za sebe i dijete. No upravo zbog toga, i u situacijama kada se otac pojavi i ukoliko dolazi do fizičkog napada ili grubog verbalnog napada, važno je nazvati policiju.
Kako će dijete odrastati, normalno je da će dobivati neke odgovore koji su primjereni za njegovu mogućnost razumijevanja u toj dobi. U tim odgovorima bitno je da govorite samo ono u što ste sigurni i da veći naglasak bude na vašem odnosu s djetetom. U redu je za dijete da nekada čuje i da se neki odrasli nekada slažu i čini se da su si baš dobar par, a onda ipak vide da je bolje ako ne budu više par. Tada je važno da djetetu kažete da čak i kada se s njim nećete slagati, da ćete mu vi uvijek biti mama i uvijek biti tu za njega.
Važno je ne opravdavati niti kritizirati oca, možete reći da ne znate zašto tate nema (jer to je čini se i istina) i pomoći djetetu da se nosi s emocijama vezanim uz to. Ako neka pitanja ili razdoblja kada dijete odraste budu izazovna, tada se možete ponovno obratiti s upitom i dobiti jasnije smjernice kako s djetetom razgovarati o ovoj temi. Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Osjećam strah i tjeskobu zbog oca svoje bebe koji nas maltretira

<para>Voli igre skrivanja i igrati se s raznim igračkama. Odaziva se na ime u 80 posto slučajeva, pokazuje prstom što želi dotaknuti ili proučiti. Za bananu kaže nana, govori mama, baba, da i ne. Kad mu se nešto ne sviđa ili ne želi, samo kaže "ne". Kad ga pitam npr. "gdje je auto?", on pokaže na auto. Ne svaki put ali pokaže i kaže "brm brm".</para>
<para>Ipak, brine me nešto. On ima dobar kontakt očima kad ga presvlačim, kupam i kad se igramo. Prati me što radim. Kad mu ispadne nešto s čim se igra, pogleda. Ali kad ga hranim ne gleda me. Kad mu priđe netko od nepoznatih pogleda ga i odmah traži da ga uzmem. Plješće kad kažem "bravo", ali prestao je mahati ručicom, a nekad je mahao. Kad kažem gdje je mamino oko, pokaže, ali kad ga pitam dalje gdje su mamina usta i nos, postane nezainteresiran. Nedavno je prebolio lakšu bolest pa je malo nervozan. Da li imam razloga za brigu za autizam?
Hvala
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana mama,</para>
<para>za konkretniji odgovor bile bi mi važne informacije o tijeku trudnoće i samog poroda te ranom postnatalnom periodu.</para>
<para>Vidim da vas brine radi li se u slučaju vašeg dječaka o autizmu ili ne. Postoji i čitav niz drugih dijagnoza i teškoća koje se kod djece javljaju a koje ne ubrajamo u autistični spektar.
U ovoj razvojnoj fazi (14 mjeseci) važno nam je kako se razvija motorika djeteta, kako dijete komunicira s okolinom (pokazna gesta, ostale geste u komunikacijske svrhe, kontakt pogledom, dijeljenje pažnje, odaziv na ime, razumijevanje našeg govora), kakva je igra djeteta, igra li se pretežno samo ili traži prisutnost druge osobe, zadržava li se u interakciji s drugom osobom, traži li nastavak omiljenih aktivnosti i na koji način, kakav je ritam spavanja, je li izbirljivo kod hranjenja,…</para>
<para>Također nam je jako važno u kojoj je mjeri dijete izloženo ekraniziranim sadržajima. Ukoliko vaš dječak prilikom hranjenja gleda crtiće na tv-u tada je iznimno teško uspostaviti kontakt pogledom s njim.</para>
<para>Zaključno, ukoliko vas razvoj vašeg djeteta zabrinjava, sugeriram vam da ipak dijete odvedete stručnjaku koji će vam, nakon što upozna dijete, moći dati konkretnije odgovore na vaša pitanja.
Možete se, dakako, s povjerenjem javiti i u naš Kabinet.</para>

Razvija li se moja beba od 14 mjeseci u skladu s očekivanjima u toj dobi? Zdravo. Imam bebu koja je napunila 14 mjeseci. Lijepo napreduje i tek uči hodati. Hoda uz namještaj. Vesela je, voli se družiti sa mnom, tatom, bakom... Voli igre skrivanja i igrati se s raznim igračkama. Odaziva se na ime u 80 posto slučajeva, pokazuje prstom što želi dotaknuti ili proučiti. Za bananu kaže nana, govori mama, baba, da i ne. Kad mu se nešto ne sviđa ili ne želi, samo kaže "ne". Kad ga pitam npr. "gdje je auto?", on pokaže na auto. Ne svaki put ali pokaže i kaže "brm brm".
Ipak, brine me nešto. On ima dobar kontakt očima kad ga presvlačim, kupam i kad se igramo. Prati me što radim. Kad mu ispadne nešto s čim se igra, pogleda. Ali kad ga hranim ne gleda me. Kad mu priđe netko od nepoznatih pogleda ga i odmah traži da ga uzmem. Plješće kad kažem "bravo", ali prestao je mahati ručicom, a nekad je mahao. Kad kažem gdje je mamino oko, pokaže, ali kad ga pitam dalje gdje su mamina usta i nos, postane nezainteresiran. Nedavno je prebolio lakšu bolest pa je malo nervozan. Da li imam razloga za brigu za autizam?
Hvala

ODGOVOR:

Poštovana mama,
za konkretniji odgovor bile bi mi važne informacije o tijeku trudnoće i samog poroda te ranom postnatalnom periodu.
Vidim da vas brine radi li se u slučaju vašeg dječaka o autizmu ili ne. Postoji i čitav niz drugih dijagnoza i teškoća koje se kod djece javljaju a koje ne ubrajamo u autistični spektar.
U ovoj razvojnoj fazi (14 mjeseci) važno nam je kako se razvija motorika djeteta, kako dijete komunicira s okolinom (pokazna gesta, ostale geste u komunikacijske svrhe, kontakt pogledom, dijeljenje pažnje, odaziv na ime, razumijevanje našeg govora), kakva je igra djeteta, igra li se pretežno samo ili traži prisutnost druge osobe, zadržava li se u interakciji s drugom osobom, traži li nastavak omiljenih aktivnosti i na koji način, kakav je ritam spavanja, je li izbirljivo kod hranjenja,…
Također nam je jako važno u kojoj je mjeri dijete izloženo ekraniziranim sadržajima. Ukoliko vaš dječak prilikom hranjenja gleda crtiće na tv-u tada je iznimno teško uspostaviti kontakt pogledom s njim.
Zaključno, ukoliko vas razvoj vašeg djeteta zabrinjava, sugeriram vam da ipak dijete odvedete stručnjaku koji će vam, nakon što upozna dijete, moći dati konkretnije odgovore na vaša pitanja.
Možete se, dakako, s povjerenjem javiti i u naš Kabinet. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Razvija li se moja beba od 14 mjeseci u skladu s očekivanjima u toj dobi?

<para>Postoje li neke vježbe koje bi se mogle provesti s djetetom da nauči isplaziti jezik?
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana mama,</para>
<para>razumijem vašu zabrinutost. Odlično je što ste obavili pregled kod otorinolaringologa. Sada znate da frenulum nije uzrok teškoća koje opisujete. Međutim, uzrok je važno pronaći jer on sigurno negdje postoji. Tek nakon razumijevanja uzroka možete pristupiti vježbama koje će bit ciljane za problematiku vašeg djeteta.</para>
<para>Stoga vam toplo preporučujem da se konzultirate s pedijatrom o pregledima koje je još potrebno obaviti. Svakako neka na tom popisu bude neuropedijatar i psiholog, a kasnije po potrebi i defektolog te senzorni terapeut.</para>

Dijete od 1,5 godine ne može isplaziti jezik Dijete od godinu i pol ne zna ili ne može isplaziti jezik. Pregledom kod otorinolaringologa utvrđeno da je frenulum uredan. Dijete ima poteškoća s jelom i govorom. Postoje li neke vježbe koje bi se mogle provesti s djetetom da nauči isplaziti jezik?

ODGOVOR:

Poštovana mama,
razumijem vašu zabrinutost. Odlično je što ste obavili pregled kod otorinolaringologa. Sada znate da frenulum nije uzrok teškoća koje opisujete. Međutim, uzrok je važno pronaći jer on sigurno negdje postoji. Tek nakon razumijevanja uzroka možete pristupiti vježbama koje će bit ciljane za problematiku vašeg djeteta.
Stoga vam toplo preporučujem da se konzultirate s pedijatrom o pregledima koje je još potrebno obaviti. Svakako neka na tom popisu bude neuropedijatar i psiholog, a kasnije po potrebi i defektolog te senzorni terapeut. Klinfo.hr 

Dijete od 1,5 godine ne može isplaziti jezik

<para>. Pročitala sam na internetu i to mi najviše liči na samozadovoljavanje kod male djece. Iskreno, mene to jako plaši i ne želim da joj pređe u naviku. Pokušavam ju spriječiti svaki put kad primijetim da to radi. Trudim se što više da je animiram, koliko je to u njenom uzrastu moguće.</para>
<para>Ne gledamo tv, niti koristimo elektroničke uređaje za animaciju. Sve se svodi na igru s igračkama, listanje slikovnica... Jasno mi je da je jako mala da bih joj bilo što objasnila a zaista me to jako brine i ne znam kako da je odviknem od toga. Većina savjeta je da je samo pustim i ne obraćam pažnju, međutim zaista se ne mogu praviti da ne primjećujem. Molim Vas pomozite!
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>sasvim je razumljivo da vam je teško ignorirati uočeno ponašanje jer praviti se da se ništa ne događa ponekad može biti puno teže nego poduzeti određene korake. Kako mogu pročitati, jako vas brine što se vaša mala beba kada je na tvrđoj podlozi u sjedećem položaju stišće, crveni i blago stenje jer to nalikuje na masturbaciju prema opisima s interneta i osjećate strah kako joj to ne bi prešlo u naviku.</para>
<para>Mala djeca mogu sasvim spontano i slučajno dodirivati pojedine dijelove svojeg tijela i pritom proživljavati ugodu (primjerice, češkanjem i milovanjem ruku, nogu, cuclanjem prstiju). Ako dijete dodiruje genitalije i doživljava ugodu, bitno je istaknuti kako to dodirivanje nije povezana sa seksualnošću. Čini se da vaša mala beba u sjedećem položaju nešto lakše može stimulirati genitalno područje, no ako Vam to smeta i ne možete to zanemarivati, pokušajte joj pružiti svoju ruku kako bi skrenula pažnju na dodir, na vas i na taj način prestala sa stimulacijom genitalnog područja. Također, u takvim situacijama mogli biste joj dati neku njenu mekanu plišanu igračku ili dekicu.</para>
<para>Želim vam puno uspjeha.</para>

Svoju bebu prekidam i sprječavam u infantilnoj masturbaciji Poštovani, imam bebu od 7 mjeseci i primijetila sam da dosta često kad je na tvrđoj podlozi u sjedećem položaju (autosjedalici, hranilici, kolicima pa čak i u nosiljki), počne se stiskati, crveni se u licu i blago stenje . Pročitala sam na internetu i to mi najviše liči na samozadovoljavanje kod male djece. Iskreno, mene to jako plaši i ne želim da joj pređe u naviku. Pokušavam ju spriječiti svaki put kad primijetim da to radi. Trudim se što više da je animiram, koliko je to u njenom uzrastu moguće.
Ne gledamo tv, niti koristimo elektroničke uređaje za animaciju. Sve se svodi na igru s igračkama, listanje slikovnica... Jasno mi je da je jako mala da bih joj bilo što objasnila a zaista me to jako brine i ne znam kako da je odviknem od toga. Većina savjeta je da je samo pustim i ne obraćam pažnju, međutim zaista se ne mogu praviti da ne primjećujem. Molim Vas pomozite!

ODGOVOR:

Draga mama,
sasvim je razumljivo da vam je teško ignorirati uočeno ponašanje jer praviti se da se ništa ne događa ponekad može biti puno teže nego poduzeti određene korake. Kako mogu pročitati, jako vas brine što se vaša mala beba kada je na tvrđoj podlozi u sjedećem položaju stišće, crveni i blago stenje jer to nalikuje na masturbaciju prema opisima s interneta i osjećate strah kako joj to ne bi prešlo u naviku.
Mala djeca mogu sasvim spontano i slučajno dodirivati pojedine dijelove svojeg tijela i pritom proživljavati ugodu (primjerice, češkanjem i milovanjem ruku, nogu, cuclanjem prstiju). Ako dijete dodiruje genitalije i doživljava ugodu, bitno je istaknuti kako to dodirivanje nije povezana sa seksualnošću. Čini se da vaša mala beba u sjedećem položaju nešto lakše može stimulirati genitalno područje, no ako Vam to smeta i ne možete to zanemarivati, pokušajte joj pružiti svoju ruku kako bi skrenula pažnju na dodir, na vas i na taj način prestala sa stimulacijom genitalnog područja. Također, u takvim situacijama mogli biste joj dati neku njenu mekanu plišanu igračku ili dekicu.
Želim vam puno uspjeha. Klinfo.hr 

Dario Antić

Svoju bebu prekidam i sprječavam u infantilnoj masturbaciji

<para>Bol je ostala i nakon što sam joj dala Lupocet. Nema temperaturu ni nikakve druge simptome, ali je blijeda i ima podočnjake. Da li takvo stanje zahtijeva hitni liječnički pregled ili može čekati jutro kad nam pedijatar i radi. Hvala.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>potrebno je svakako učiniti pregled liječnika, a u ovakvim situacijama prije svega je potrebno izmjeriti krvni tlak.</para>

Jako krvarenje iz jedne nosnice i bol u glavi kod 7-godišnje curice Imam curicu od 7 godina. Od jučer ima učestalo krvarenje iz lijeve nosnice te se danas žali na glavobolju u predjelu čela, nosnice iz koje krvari i zatiljka. Bol je ostala i nakon što sam joj dala Lupocet. Nema temperaturu ni nikakve druge simptome, ali je blijeda i ima podočnjake. Da li takvo stanje zahtijeva hitni liječnički pregled ili može čekati jutro kad nam pedijatar i radi. Hvala.

ODGOVOR:

Poštovana,
potrebno je svakako učiniti pregled liječnika, a u ovakvim situacijama prije svega je potrebno izmjeriti krvni tlak. Klinfo.hr 

Jako krvarenje iz jedne nosnice i bol u glavi kod 7-godišnje curice

<para>Naime, imala je stolicu cijeli jedan dan i rekli su mi da uzmemo Hipp čaj od komorača i nakon čaja je imala stolicu taj dan. Drugi dan opet se napinjala i plakala i nije imala stolicu. Jučer sam kupila kapi Lactibiane enfant gouttes i nakon toga je imala stolicu da bi se danas opet napinjala i plakala, a stolice nema. Beba je inače na dohrani Hipp combiotik.
Ako mi možete malo pripomoći vezano za te kapi - da li da nastavim davati ili?
Hvala unaprijed
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>probiotske kapi nisu štetne, mogu se davati slobodno. No, ako tako malo dijete ima problem s izgonom stolice to zahtijeva pregled pedijatra, po potrebi i specijaliste gastroenterologa, da se isključi moguća patologija.</para>

Beba od mjesec dana ima zatvor. Koje kapi i dodatke joj smijem davati? Poštovani, imam bebu staru mjesec dana i unazad pet dana mučimo problem sa stolicom. Naime, imala je stolicu cijeli jedan dan i rekli su mi da uzmemo Hipp čaj od komorača i nakon čaja je imala stolicu taj dan. Drugi dan opet se napinjala i plakala i nije imala stolicu. Jučer sam kupila kapi Lactibiane enfant gouttes i nakon toga je imala stolicu da bi se danas opet napinjala i plakala, a stolice nema. Beba je inače na dohrani Hipp combiotik.
Ako mi možete malo pripomoći vezano za te kapi - da li da nastavim davati ili?
Hvala unaprijed

ODGOVOR:

Poštovana,
probiotske kapi nisu štetne, mogu se davati slobodno. No, ako tako malo dijete ima problem s izgonom stolice to zahtijeva pregled pedijatra, po potrebi i specijaliste gastroenterologa, da se isključi moguća patologija. Klinfo.hr 

Beba od mjesec dana ima zatvor. Koje kapi i dodatke joj smijem davati?

<para>Kuglice žive su pokupljene odmah i pod je obrisan, a soba zračena 2 tjedna (nije se usisavalo). Na internetu ima svašta napisano, pa nas zanima koliko je opasno daljnje isparavanje?
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>mislim da ne trebate biti zabrinuti, jer kuglice iz toplomjera u tako kratkom vremenu ne mogu stvoriti neke značajne pare.</para>

Koliko su pare žive iz razbijenog toplomjera opasne za novorođenče? Možete li nam reći koliko su štetne pare žive iz razbijenog toplomjera u spavaćoj sobi gdje se nalazi novorođenče. Kuglice žive su pokupljene odmah i pod je obrisan, a soba zračena 2 tjedna (nije se usisavalo). Na internetu ima svašta napisano, pa nas zanima koliko je opasno daljnje isparavanje?

ODGOVOR:

Poštovana,
mislim da ne trebate biti zabrinuti, jer kuglice iz toplomjera u tako kratkom vremenu ne mogu stvoriti neke značajne pare. Klinfo.hr 

Koliko su pare žive iz razbijenog toplomjera opasne za novorođenče?

<para>Moja beba od 3 i pol mjeseca ide spavati oko 20 sati, budi se oko ponoći i oko 3, 4 ili 5 ujutro za jelo (uglavnom svakih 4 do 5 sati ili čak češće) i spava do 7 ujutro. Hranjenje obavi spavajući.
Ja joj promijenim pelenu ili oko 1 ili oko 4, uglavnom jednom, jer je uvijek jako popišana. Naravno ako se pokaka, mijenjamo ju odmah.
Zanima me da li ju mogu ostaviti do 7 ujutro tako u istoj peleni, jer nekad se jako razbudi kod mijenjanja pelene i jako ju teško uspavam. Hvala.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako ostavite tako dugo bebu u istoj peleni može se dogoditi da se iziritira koža, stoga je bolje ipak barem jednom promijeniti pelenu tijekom noći.</para>

Smije li beba biti u istoj peleni 12 sati koliko noću spava u komadu? Zanima me smije li beba biti u peleni 12 sati? Moja beba od 3 i pol mjeseca ide spavati oko 20 sati, budi se oko ponoći i oko 3, 4 ili 5 ujutro za jelo (uglavnom svakih 4 do 5 sati ili čak češće) i spava do 7 ujutro. Hranjenje obavi spavajući.
Ja joj promijenim pelenu ili oko 1 ili oko 4, uglavnom jednom, jer je uvijek jako popišana. Naravno ako se pokaka, mijenjamo ju odmah.
Zanima me da li ju mogu ostaviti do 7 ujutro tako u istoj peleni, jer nekad se jako razbudi kod mijenjanja pelene i jako ju teško uspavam. Hvala.

ODGOVOR:

Poštovana,
ako ostavite tako dugo bebu u istoj peleni može se dogoditi da se iziritira koža, stoga je bolje ipak barem jednom promijeniti pelenu tijekom noći. Klinfo.hr 

Smije li beba biti u istoj peleni 12 sati koliko noću spava u komadu?

<para>Poštovani, imam kćerku od 3,5 godine koja svaki dan, više puta, histerizira i vrišti, često baca stvari, igračke, kad god nešto nije kako ona hoće Na primjer, odemo na neki dječji rođendan, igra se, nema vremena ni jesti, a kad dođe vrijeme za odlazak, odbija ići doma, vrišti i plače i nakon milijun lijepih riječi i objašnjavanja na kraju je takvu histeričnu iznosimo s rođendana, jer sve riječi ne vrijede.</para>
<para>Večeras je njena rođakinja došla spavati kod nas, igrale su se, zaspala je, a sat kasnije je počela cendrati toliko glasno da je probudila sve ukućane. Na pitanje je li gladna, žedna, da li ju nešto boli, odmahivala je glavom i još glasnije cendrala. Ponudila sam joj vodu, da piški, da se mazimo, objašnjavala sam i objašnjavala zašto to ne treba raditi, ali cendranje je prešlo u vrištanje, od mog muža je dobila i po guzi i poslije zaspala.</para>
<para>Imam i djevojčicu od 8 mjeseci nakon čijeg rođenja sam posebnu pažnju posvetila starijoj, da se ne bi osjećala ugroženo ni u jednom trenutku. Družim se s njom na samo i družimo se zajedno sa sestrom, međutim ni to ne pomaže. Napominjem da je ovakvo ponašanje počelo i prije nego što je dobila mlađu sestru, a sada je kulminiralo toliko jako da se zabrinem čim nekud krenemo. U trgovini histerizira ako nešto ne može dobiti, kod bake vrišti ako ju zovem da jede, ako baka sjedne da jede, odnosno ako se ne može iste sekunde igrati s njom, ako joj bilo tko kaže da nešto ne može, ukratko - za sve.</para>
<para>Kad negdje trebamo krenuti, ili ako samo hoću da se presvučemo, skinemo pidžamu, ona bježi, skriva se i smije se, pa to potraje i pola sata, sve dok se konačno ne zagalami na nju. Onda se opet plačući presvlačimo, obuvamo... Imamo problema i s jelom jer slabo jede i izvoljeva, "voli" samo neke namirnice, druge odbija i probati. Ako joj predložim samo da proba - vrišti. Vrišti i ako npr. dobije slatkiše a ja joj kažem da će to malo kasnije jesti jer nije doručkovala, ručala... Poslije vrišti jer ju boli grlo (od vrištanja).</para>
<para>Ne znam kako da svom djetetu objasnim da takvo ponašanje nije u redu i da ju usmjerim ka prihvatljivom, dobrom za nju i za sve ostale. Bojim se da pretjerano histeriziranje ne ostavi posljedice na njene živce, jer zna trajati i više od sat-dva. Na kraju počne jecati, drhtati i kad dobije po guzi i kad ne dobije. Pokušala sam sve što sam znala, ignorirala, pričala, objašnjavala, kažnjavala oduzimanjem igračke, gledanjem crtića, nagrađivala kada me sluša...</para>
<para>Ali ona se nastavlja ponašati nerazumno, a ja se osjećam potpuno bespomoćno.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>kako mogu pročitati iz vašeg pisma, trenutno se nalazite u vrlo teškoj situaciji. Sasvim je razumljivo zašto se osjećate loše kada ste do sada probali razne metode i tehnike, a niti jedna nije polučila da djevojčica nema toliko teška ponašanja, tako često. Nimalo nije ugodan osjećaj bespomoćnosti. Ipak, meni je drago vidjeti da ste se odlučili javiti za pomoć, jer u situacijama kada iskoristimo sve svoje resurse i ideje kako pristupiti djetetu, zasigurno može pomoći savjet ili razgovor sa stručnjakom.</para>
<para>Kako mi se čini po vašem opisu, djevojčica bi po karakteristikama temperamenta (naslijeđene karakteristike reagiranja na vanjske podražaje) bila visoko na dimenzijama “Upornost” i visoko na dimenziji “Intenzitet emocionalnih reakcija”. “Visoka upornost” kod djevojčice znači da teško prestaje s aktivnošću, igrom ili idejom koju je naumila. Ne prihvaća “ne” kao odgovor što dosta često može izazvati frustraciju kod vas i supruga, a samim time i svađe s njom. No, upornost može biti i jako korisna karakteristika za djevojčicu, jer može biti indikator uspjeha u budućnosti kroz ustrajnost u obavezama. Generalno, djeca s takvim temperamentom će puno teže odustati od svega što naume. “Visoki intenzitet emocija” kod vaše djevojčice bi značio da snažno proživljava vlastite emocije (glasna je, brzo se može uznemiriti, teško se umiruje i sl.).</para>
<para>U situacijama kada djevojčica odbija ići kući, pokušajte 30-ak minuta prije odlaska nagovijestiti da ćete krenuti, a onda isto učiniti 5 minuta prije samog odlaska. Ako ona i dalje bude svojim ponašanjem (bacanjem na pod, vrištanjem i sl.) pokušavala reći da želi ostati, onda je vrlo korisno da joj i kažemo poruku koju dobivamo iz njenog ponašanja. Primjerice, “Vidim da doista želiš ostati u parku, ali sada je vrijeme da idemo kući”. Sljedeći korak, ukoliko ne poluči rezultatom odlaskom doma, je da djevojčici ponudite izbor s kojim ste vi u redu. Primjerice, “Možeš danas izabrati da idemo odmah doma i tako biraš da večeras gledamo tvoj omiljeni crtić (ponuditi kćerki nešto što joj je jako drago). Ako biraš vrištati i bacati se po podu, onda biraš da večeras ne gledamo tvoj omiljeni crtani film” (ili neka druga aktivnost koja joj je draga). Važno je djeci koja su uporna po temperamentu ponekad dozvoliti da sama mogu birati. Važno je da joj izbori budu primamljivi, a vama prihvatljivi, odnosno da što god djevojčica odabere, da vi budete s time u redu.</para>
<para>
 Vašoj djevojčici je potrebno pomoći kako da se nosi i usmjerava veliku napetost u tijelu koja joj se javi kao posljedica snažne emocije, jer to joj zasigurno nisu ugodne tjelesne senzacije što najbolje možemo vidjeti u situacijama kada sama sebe ozljeđuje jer trenutno ne zna drugačije (vrišti dok je ne počne boljeti grlo, pa nastavlja vrištati jer je boli grlo). Potrebno ju je naučiti da prihvati postavljane zahtjeve ili granice u ponašanju (primjerice, “Idemo doma” ili “Idemo jesti, vrijeme je za ručak”). Da bi se dijete naučilo nositi s vlastitim emocijama, početni korak je da ih nauči prepoznati. Kako bi vašoj djevojčici pomogli u tome, možete joj empatički reflektirati. Drugim riječima, empatički verbalizirati koju emociju djevojčica trenutno proživljava. Primjerice, “Čini mi se da te ljuti što moramo sada ići kući” ili “Vidim da te frustrira kada se baka ne želi odmah igrati s tobom”. Važno je pritom da glas i vlastita postura tijela bude prilagođena djevojčici kako ne bi doživjela da je se ismijava, već da joj se daje prostor da izrazi svoj osjećaj na socijalno prihvatljiv način (bez ozljeđivanja sebe, drugoga ili namjernog uništavanja predmeta). U takvim situacijama često nismo ni mi sami emocionalno smireni, no vježbom možemo uspjeti.</para>
<para>Važno je osvijestiti kako fizičko kažnjavanje (lupanje po guzi i sl.), iako se nekome može činiti kao rješenje i jednom od tehnika odgoja djece, ono nikako nije prihvatljivo. Posljedice koje djeca doživljavaju fizičkom kaznom jedno su od razloga zašto je i zakonski kažnjiv takav način discipliniranja djece. Spomenuli ste da to ponekad radi vaš muž. Bilo bi dobro razmisliti radi li to možda iz nemoći? Ili možda nije ni svjestan posljedica? Što mislite o tome da se dogovorite s mužem da prilikom sljedeće velike emocionalne pobuđenosti zajedno pokušate naći način kako da se umirite da ne bi došlo do toga se djevojčica udara? Kao alternativa udaranju, za početak, pokušajte se s empatičkim reflektiranjem povezati s djevojčicom te primijeniti sve ranije napisane metode.</para>
<para>U sljedećem razdoblju trebat će vam puno strpljenja i ljubavi. Ako ne vidite pozitivne pomake kroz određeni period (primjerice, 1-3 mjeseca), možete nam se javiti na konzultacije kako bismo zajedničkim snagama došli do zadovoljavajućeg rješenja.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>

Kad nešto nije kako ona hoće, djevojčica histerizira, vrišti i baca igračke Poštovani, imam kćerku od 3,5 godine koja svaki dan, više puta, histerizira i vrišti, često baca stvari, igračke, kad god nešto nije kako ona hoće. Poštovani, imam kćerku od 3,5 godine koja svaki dan, više puta, histerizira i vrišti, često baca stvari, igračke, kad god nešto nije kako ona hoće Na primjer, odemo na neki dječji rođendan, igra se, nema vremena ni jesti, a kad dođe vrijeme za odlazak, odbija ići doma, vrišti i plače i nakon milijun lijepih riječi i objašnjavanja na kraju je takvu histeričnu iznosimo s rođendana, jer sve riječi ne vrijede.
Večeras je njena rođakinja došla spavati kod nas, igrale su se, zaspala je, a sat kasnije je počela cendrati toliko glasno da je probudila sve ukućane. Na pitanje je li gladna, žedna, da li ju nešto boli, odmahivala je glavom i još glasnije cendrala. Ponudila sam joj vodu, da piški, da se mazimo, objašnjavala sam i objašnjavala zašto to ne treba raditi, ali cendranje je prešlo u vrištanje, od mog muža je dobila i po guzi i poslije zaspala.
Imam i djevojčicu od 8 mjeseci nakon čijeg rođenja sam posebnu pažnju posvetila starijoj, da se ne bi osjećala ugroženo ni u jednom trenutku. Družim se s njom na samo i družimo se zajedno sa sestrom, međutim ni to ne pomaže. Napominjem da je ovakvo ponašanje počelo i prije nego što je dobila mlađu sestru, a sada je kulminiralo toliko jako da se zabrinem čim nekud krenemo. U trgovini histerizira ako nešto ne može dobiti, kod bake vrišti ako ju zovem da jede, ako baka sjedne da jede, odnosno ako se ne može iste sekunde igrati s njom, ako joj bilo tko kaže da nešto ne može, ukratko - za sve.
Kad negdje trebamo krenuti, ili ako samo hoću da se presvučemo, skinemo pidžamu, ona bježi, skriva se i smije se, pa to potraje i pola sata, sve dok se konačno ne zagalami na nju. Onda se opet plačući presvlačimo, obuvamo... Imamo problema i s jelom jer slabo jede i izvoljeva, "voli" samo neke namirnice, druge odbija i probati. Ako joj predložim samo da proba - vrišti. Vrišti i ako npr. dobije slatkiše a ja joj kažem da će to malo kasnije jesti jer nije doručkovala, ručala... Poslije vrišti jer ju boli grlo (od vrištanja).
Ne znam kako da svom djetetu objasnim da takvo ponašanje nije u redu i da ju usmjerim ka prihvatljivom, dobrom za nju i za sve ostale. Bojim se da pretjerano histeriziranje ne ostavi posljedice na njene živce, jer zna trajati i više od sat-dva. Na kraju počne jecati, drhtati i kad dobije po guzi i kad ne dobije. Pokušala sam sve što sam znala, ignorirala, pričala, objašnjavala, kažnjavala oduzimanjem igračke, gledanjem crtića, nagrađivala kada me sluša...
Ali ona se nastavlja ponašati nerazumno, a ja se osjećam potpuno bespomoćno.

ODGOVOR:

Draga mama,
kako mogu pročitati iz vašeg pisma, trenutno se nalazite u vrlo teškoj situaciji. Sasvim je razumljivo zašto se osjećate loše kada ste do sada probali razne metode i tehnike, a niti jedna nije polučila da djevojčica nema toliko teška ponašanja, tako često. Nimalo nije ugodan osjećaj bespomoćnosti. Ipak, meni je drago vidjeti da ste se odlučili javiti za pomoć, jer u situacijama kada iskoristimo sve svoje resurse i ideje kako pristupiti djetetu, zasigurno može pomoći savjet ili razgovor sa stručnjakom.
Kako mi se čini po vašem opisu, djevojčica bi po karakteristikama temperamenta (naslijeđene karakteristike reagiranja na vanjske podražaje) bila visoko na dimenzijama “Upornost” i visoko na dimenziji “Intenzitet emocionalnih reakcija”. “Visoka upornost” kod djevojčice znači da teško prestaje s aktivnošću, igrom ili idejom koju je naumila. Ne prihvaća “ne” kao odgovor što dosta često može izazvati frustraciju kod vas i supruga, a samim time i svađe s njom. No, upornost može biti i jako korisna karakteristika za djevojčicu, jer može biti indikator uspjeha u budućnosti kroz ustrajnost u obavezama. Generalno, djeca s takvim temperamentom će puno teže odustati od svega što naume. “Visoki intenzitet emocija” kod vaše djevojčice bi značio da snažno proživljava vlastite emocije (glasna je, brzo se može uznemiriti, teško se umiruje i sl.).
U situacijama kada djevojčica odbija ići kući, pokušajte 30-ak minuta prije odlaska nagovijestiti da ćete krenuti, a onda isto učiniti 5 minuta prije samog odlaska. Ako ona i dalje bude svojim ponašanjem (bacanjem na pod, vrištanjem i sl.) pokušavala reći da želi ostati, onda je vrlo korisno da joj i kažemo poruku koju dobivamo iz njenog ponašanja. Primjerice, “Vidim da doista želiš ostati u parku, ali sada je vrijeme da idemo kući”. Sljedeći korak, ukoliko ne poluči rezultatom odlaskom doma, je da djevojčici ponudite izbor s kojim ste vi u redu. Primjerice, “Možeš danas izabrati da idemo odmah doma i tako biraš da večeras gledamo tvoj omiljeni crtić (ponuditi kćerki nešto što joj je jako drago). Ako biraš vrištati i bacati se po podu, onda biraš da večeras ne gledamo tvoj omiljeni crtani film” (ili neka druga aktivnost koja joj je draga). Važno je djeci koja su uporna po temperamentu ponekad dozvoliti da sama mogu birati. Važno je da joj izbori budu primamljivi, a vama prihvatljivi, odnosno da što god djevojčica odabere, da vi budete s time u redu.

   Vašoj djevojčici je potrebno pomoći kako da se nosi i usmjerava veliku napetost u tijelu koja joj se javi kao posljedica snažne emocije, jer to joj zasigurno nisu ugodne tjelesne senzacije što najbolje možemo vidjeti u situacijama kada sama sebe ozljeđuje jer trenutno ne zna drugačije (vrišti dok je ne počne boljeti grlo, pa nastavlja vrištati jer je boli grlo). Potrebno ju je naučiti da prihvati postavljane zahtjeve ili granice u ponašanju (primjerice, “Idemo doma” ili “Idemo jesti, vrijeme je za ručak”). Da bi se dijete naučilo nositi s vlastitim emocijama, početni korak je da ih nauči prepoznati. Kako bi vašoj djevojčici pomogli u tome, možete joj empatički reflektirati. Drugim riječima, empatički verbalizirati koju emociju djevojčica trenutno proživljava. Primjerice, “Čini mi se da te ljuti što moramo sada ići kući” ili “Vidim da te frustrira kada se baka ne želi odmah igrati s tobom”. Važno je pritom da glas i vlastita postura tijela bude prilagođena djevojčici kako ne bi doživjela da je se ismijava, već da joj se daje prostor da izrazi svoj osjećaj na socijalno prihvatljiv način (bez ozljeđivanja sebe, drugoga ili namjernog uništavanja predmeta). U takvim situacijama često nismo ni mi sami emocionalno smireni, no vježbom možemo uspjeti.
Važno je osvijestiti kako fizičko kažnjavanje (lupanje po guzi i sl.), iako se nekome može činiti kao rješenje i jednom od tehnika odgoja djece, ono nikako nije prihvatljivo. Posljedice koje djeca doživljavaju fizičkom kaznom jedno su od razloga zašto je i zakonski kažnjiv takav način discipliniranja djece. Spomenuli ste da to ponekad radi vaš muž. Bilo bi dobro razmisliti radi li to možda iz nemoći? Ili možda nije ni svjestan posljedica? Što mislite o tome da se dogovorite s mužem da prilikom sljedeće velike emocionalne pobuđenosti zajedno pokušate naći način kako da se umirite da ne bi došlo do toga se djevojčica udara? Kao alternativa udaranju, za početak, pokušajte se s empatičkim reflektiranjem povezati s djevojčicom te primijeniti sve ranije napisane metode.
U sljedećem razdoblju trebat će vam puno strpljenja i ljubavi. Ako ne vidite pozitivne pomake kroz određeni period (primjerice, 1-3 mjeseca), možete nam se javiti na konzultacije kako bismo zajedničkim snagama došli do zadovoljavajućeg rješenja.
Želim vam puno sreće. Klinfo.hr 

Kad nešto nije kako ona hoće, djevojčica histerizira, vrišti i baca igračke

<para>Pedijatrica kaže da je sve u redu i da joj damo vremena. Molim vas savjet. Hvala unaprijed.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>tijek razvoja jezika i govora vrlo je snažan pokazatelj ukupnog djetetova razvoja. Obično djeca jezik usvajaju lako, s ugodom i bez napora njih samih i njihove okoline. Ako to nije tako, razmatramo moguća odstupanja u razvoju govora i jezika.</para>
<para>Prikazom razvojnih smjernica i kalendara razvoja jezika i govora cilj je olakšati razumijevanje razvoja i prepoznavanje prvih znakova odstupanja. Time na vrijeme naglašavamo potrebu za pružanjem adekvatne pomoći od strane stručnjaka.</para>
<para>U dobi od 15-18 mjeseci, u urednom jezično-govornom razvoju, pronalazimo da dijete govori od 5-20 riječi, ponavlja riječi i kratke fraze kao ''mama pa-pa'', koristi intonaciju brbljanja u vidu žargona odraslih, odgovara ili pokazuje na pitanje ''što je to'', pokazuje što želi i traži pažnju odraslih, slijedi jednostavne upute, pokazuje nekoliko dijelova tijela, koristi ''ne'' da bi izrazilo negodovanje, zadržava pažnju na području vlastitog interesa...</para>
<para>Uz navedene smjernice, poseban naglasak je na razumijevanju govora, gdje očekujemo da dijete razumije osnovne naloge, razumije geste i koristi ih, te razumije jednostavna pitanja. Izuzetno su važni jezično-govorni poticaji u prve tri godine života i razvoja djeteta. Svaki roditelj može utjecati na stvaranje poticajne okoline svoga djeteta, pratiti razvoj svih važnih elemenata razvoja, te pravovremeno reagirati na moguće kašnjenje.</para>
<para>Budući da razvoj djeteta promatramo s holističke razine i sva područja ranog razvoja su povezana (senzo-motorni razvoj, govorno-jezični razvoj, spoznajno-emocionalni razvoj) svako kašnjenje u nekom od područja razvoja može utjecati i na razvoj ostalih područja. Stoga, savjetujemo potražiti stručnu pomoć u vidu kvalitetne procjene cjelokupnog razvoja djeteta, s ciljem prevencije daljnjih odstupanja i pravovremenog savjetovanja o poticanju točno određenih područja razvoja djeteta.</para>

Djevojčica od 1,5 godine govori samo četiri riječi. Trebam li se brinuti? Djevojčica od 17 mjeseci govori svega 4 riječi: tete, tata, avav i ne. Sluh je uredan, razumijevanje uredno, pokazna gesta i kontakt očima prisutni. Pedijatrica kaže da je sve u redu i da joj damo vremena. Molim vas savjet. Hvala unaprijed.

ODGOVOR:

Poštovana,
tijek razvoja jezika i govora vrlo je snažan pokazatelj ukupnog djetetova razvoja. Obično djeca jezik usvajaju lako, s ugodom i bez napora njih samih i njihove okoline. Ako to nije tako, razmatramo moguća odstupanja u razvoju govora i jezika.
Prikazom razvojnih smjernica i kalendara razvoja jezika i govora cilj je olakšati razumijevanje razvoja i prepoznavanje prvih znakova odstupanja. Time na vrijeme naglašavamo potrebu za pružanjem adekvatne pomoći od strane stručnjaka.
U dobi od 15-18 mjeseci, u urednom jezično-govornom razvoju, pronalazimo da dijete govori od 5-20 riječi, ponavlja riječi i kratke fraze kao ''mama pa-pa'', koristi intonaciju brbljanja u vidu žargona odraslih, odgovara ili pokazuje na pitanje ''što je to'', pokazuje što želi i traži pažnju odraslih, slijedi jednostavne upute, pokazuje nekoliko dijelova tijela, koristi ''ne'' da bi izrazilo negodovanje, zadržava pažnju na području vlastitog interesa...
Uz navedene smjernice, poseban naglasak je na razumijevanju govora, gdje očekujemo da dijete razumije osnovne naloge, razumije geste i koristi ih, te razumije jednostavna pitanja. Izuzetno su važni jezično-govorni poticaji u prve tri godine života i razvoja djeteta. Svaki roditelj može utjecati na stvaranje poticajne okoline svoga djeteta, pratiti razvoj svih važnih elemenata razvoja, te pravovremeno reagirati na moguće kašnjenje.
Budući da razvoj djeteta promatramo s holističke razine i sva područja ranog razvoja su povezana (senzo-motorni razvoj, govorno-jezični razvoj, spoznajno-emocionalni razvoj) svako kašnjenje u nekom od područja razvoja može utjecati i na razvoj ostalih područja. Stoga, savjetujemo potražiti stručnu pomoć u vidu kvalitetne procjene cjelokupnog razvoja djeteta, s ciljem prevencije daljnjih odstupanja i pravovremenog savjetovanja o poticanju točno određenih područja razvoja djeteta. Klinfo.hr 

Lea Horvat

Djevojčica od 1,5 godine govori samo četiri riječi. Trebam li se brinuti?

<para>Težina pri porodu je bila oko 1500 grama za svako dijete. Nakon mjesec dana boravka na neonatologiji otpušteni su kući, curica s 2100 g težine, dečko s 2020 g. Do sad su jeli samo majčino mlijeko, međutim više ga nemamo dovoljno za oboje. Trenutno je curica na 3100 g težine, dečko na 2750 g. Do sad su jeli 8 puta dnevno, curica oko 90 ml, dečko oko 80 ml.</para>
<para>Kupili smo na preporuku pedijatra pre nan dohranu koju im posljednja dva dana dajemo dva puta dnevno. Curica pojede oko 120 ml, dečko oko 90 ml dohrane. Problem je taj što se oni nakon obroka dohrane bude nakon sat vremena jako gladni, dok kod obroka s majčinim mlijekom spavaju neprekidno do sljedećeg hranjenja. Zanima nas da li je pre nan dohrana slaba za ovaj stupanj njihovog razvoja i da li bi se moglo pokušati s Nan 1 formulom? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>preNan nije slab, kalorijski nema neke razlike, no možete slobodno pokušati i Nan1. Super je da lijepo napreduju.</para>

Je li nadohrana Pre Nan AD mlijekom preslaba za naše prijevremeno rođene blizance? Poštovani, imam pitanje u vezi dohrane nedonoščadi. Naime imamo blizance, dečka i curicu rođene u 32. tjednu trudnoće (rođeni su 18.03. a službeni termin poroda bi bio 14.05.). Težina pri porodu je bila oko 1500 grama za svako dijete. Nakon mjesec dana boravka na neonatologiji otpušteni su kući, curica s 2100 g težine, dečko s 2020 g. Do sad su jeli samo majčino mlijeko, međutim više ga nemamo dovoljno za oboje. Trenutno je curica na 3100 g težine, dečko na 2750 g. Do sad su jeli 8 puta dnevno, curica oko 90 ml, dečko oko 80 ml.
Kupili smo na preporuku pedijatra pre nan dohranu koju im posljednja dva dana dajemo dva puta dnevno. Curica pojede oko 120 ml, dečko oko 90 ml dohrane. Problem je taj što se oni nakon obroka dohrane bude nakon sat vremena jako gladni, dok kod obroka s majčinim mlijekom spavaju neprekidno do sljedećeg hranjenja. Zanima nas da li je pre nan dohrana slaba za ovaj stupanj njihovog razvoja i da li bi se moglo pokušati s Nan 1 formulom? Unaprijed hvala na odgovoru.

ODGOVOR:

Poštovani,
preNan nije slab, kalorijski nema neke razlike, no možete slobodno pokušati i Nan1. Super je da lijepo napreduju. Klinfo.hr 

Je li nadohrana Pre Nan AD mlijekom preslaba za naše prijevremeno rođene blizance?

<para>No nedavno su joj počeli izbijati sitni prištići po nosiću. Inače je visoka 137 cm i ima 35 kg. Je li je ovo nešto zabrinjavajuće? Veliko hvala.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>kod vaše su se djevojčice počele javljati sekundarne spolne karakteristike koje nam označavaju ulazak u pubertet. S obzirom na dob, nema razloga za zabrinutost. Najbolje da se u slučaju bilo kakvih dilema posavjetujte sa svojim pedijatrom koji će vidjeti da li je potrebno dalje konzultirati dječjeg endokrinologa.</para>

Djevojčici od 8,5 godina počele su rasti dojke. Je li to nešto zabrinjavajuće? Poštovani, imam djevojčicu od 8 godina i par mjeseci. Primijetila sam porast dojki. Na dodir je ništa ne bole, ne smetaju. Maljavosti nema nigdje. No nedavno su joj počeli izbijati sitni prištići po nosiću. Inače je visoka 137 cm i ima 35 kg. Je li je ovo nešto zabrinjavajuće? Veliko hvala.

ODGOVOR:

Poštovani,
kod vaše su se djevojčice počele javljati sekundarne spolne karakteristike koje nam označavaju ulazak u pubertet. S obzirom na dob, nema razloga za zabrinutost. Najbolje da se u slučaju bilo kakvih dilema posavjetujte sa svojim pedijatrom koji će vidjeti da li je potrebno dalje konzultirati dječjeg endokrinologa. Klinfo.hr 

Djevojčici od 8,5 godina počele su rasti dojke. Je li to nešto zabrinjavajuće?

<para>refluks L2/3, D3/4 stupnja. Nakon bolničkog liječenja uspješno smo se riješili bakterije i od tad je na profilaksi Cefiksinom, pa zatim Ninurom. Zadnja kontrola urina je bila uredna, ali urinokultura je pokazala ponovno E.coli 10 na 3. Sad ima 6 mjeseci, a zanima me što savjetujete da uzima uz Ninur? CranActin ili D-manozu za koju sam čula da je puno jača (i u kojoj dozi)? Unaprijed hvala! Martina
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>s obzirom da ima bakteriju E coli, beba može uzimati ili Cranactin 1 mL ujutro ili D manozu ½ čajne žličice ujutro, s obzirom da profilaksu uzima uvečer.</para>

Ponavljajuća E. Coli u urinu kod bebe i koju terapiju uzimati? Poštovani, moja djevojčica je s dva mjeseca dobila urinoinfekciju E. coli 10 na 5 te joj je nakon kompletne obrade (UZV, cistografija, scintigrafija bubrega) dijagnosticiran vez. refluks L2/3, D3/4 stupnja. Nakon bolničkog liječenja uspješno smo se riješili bakterije i od tad je na profilaksi Cefiksinom, pa zatim Ninurom. Zadnja kontrola urina je bila uredna, ali urinokultura je pokazala ponovno E.coli 10 na 3. Sad ima 6 mjeseci, a zanima me što savjetujete da uzima uz Ninur? CranActin ili D-manozu za koju sam čula da je puno jača (i u kojoj dozi)? Unaprijed hvala! Martina

ODGOVOR:

Poštovana,
s obzirom da ima bakteriju E coli, beba može uzimati ili Cranactin 1 mL ujutro ili D manozu ½ čajne žličice ujutro, s obzirom da profilaksu uzima uvečer. Klinfo.hr 

Ponavljajuća E. Coli u urinu kod bebe i koju terapiju uzimati?

<para>i tad je obrađivan u Klaićevoj zbog osjećaja pritiska u prsištu, ubrzanog rada srca, preznojavanja. Prošlo je samo od sebe nakon dva sata. Treći put se dogodilo 2.11.2018. na početku sata iz tjelesnog. Još nije praktično ni počeo vježbati, podigao se ih sagnutog položaja i osjetio lupanje srca i pritisak u prsima, otežano disanje. Hitna ga je iz škole prevezla do KBC Zagreb, registriran je puls od 185/min i do 236/min. Ležao je na hitnoj, stanje se malo smirilo nakon dva sata.</para>
<para>Učinjen je ultrazvuk srca: uredna segmentalna građa srca, normali kontinuiteti septuma, normalinu su kaviteti, normalna funkcija AV valvula, minimalna TR brzinom 2.3m/s, nema MR.RVOT i LVOT bez opstrukcije. Aortna valvula je trikuspidna, normalna su polazišta koronarnih arterija, normalan je protok kroz Aoa, luk i AoD, nema koarktacije, nema duksusa. Normalan protok kroz plućnu arteriju i grane, fiziološka pulmanalna regurgitacija LV M mode:IVsd 10, LVIdd 55, LVIDs 36, LVPWd 10, EF66%FS 37%, učinjen je holter EKG osnni ritam je sinusni frekvencije 42 do 183/min (vožnja sobnog bicikla), prosječno 81/min. Registriraju se rijetke SVES, također je registrirano 26 pojedinačnih VES sa slikom bloka desne grane i 2 para VES. Prosječna frekvencija tijekom dana je ovisno o težini fizičke aktivnosti od 85-110/min. tijekom noći oko 55/min.</para>
<para>Napravljen je i UZ urotrakta: bubrezi su urednog položaja, oblika i veličine oko 11 cm. Perenhim je obostrano uredne debljine i strukture. Održana je kortikomedularna granica, centralni odjeci su uredni. Nefrolita, niti hidronefroze se ne vidi. Mokraćni mjehur je pravilno oblikovan, uredne stjenke i bez odjeka u lumenu, prostata je uredne veličine i strukture. Često ima povišene vrijednosti tlaka, a nitko mu ne prepisuje nikave lijekove. U zadnjih mjesec dana zabilježili smo slijedeće tlakove 145/92/96, 137/88/92, 140/76/105, 144/82/78, 145/91/89, 149/111/91, 116/75/72,142/86/79, 143/115/88 i tada se osjeća umorno, iscrpljeno. Ti tlakovi su mjereni u različita doba dana ujutro, poslije škole, navečer. Nedavno kada je išao iz škole, bilo je sparno, otkucaji srca su mu bili 150. Moja mama ima art.hipertenziju.</para>
<para>Zabrinjava me to što mu očito ti tlakovi opterećuju i muče srce. Koju bi još eventualno pretragu mogli napraviti i da li vi smatrate da mu je potrebna nekakva terapija?
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>vrijednosti su iznad granica normale za dob, kako pulsa tako i krvnoga tlaka. Ovdje je potrebna obrada specijalista nefrologa, ali i kardiologa tako da sugeriram da se naručite na pregled kod tih subspecijalista koji će indicirati svu potrebnu obradu kako bi se utvrdio razlog tegobama.</para>

Naš sin imao je tri ataka tahikardije i ima visoki tlak. Koje još pretrage napraviti i trebaju li mu lijekovi? Sin će za mjesec dana biti punoljetan. Već je u tri navrata imao atak tahikardije. Prvi put nismo zatražili liječničku pomoć, drugi put je to bilo 24.11.2016. i tad je obrađivan u Klaićevoj zbog osjećaja pritiska u prsištu, ubrzanog rada srca, preznojavanja. Prošlo je samo od sebe nakon dva sata. Treći put se dogodilo 2.11.2018. na početku sata iz tjelesnog. Još nije praktično ni počeo vježbati, podigao se ih sagnutog položaja i osjetio lupanje srca i pritisak u prsima, otežano disanje. Hitna ga je iz škole prevezla do KBC Zagreb, registriran je puls od 185/min i do 236/min. Ležao je na hitnoj, stanje se malo smirilo nakon dva sata.
Učinjen je ultrazvuk srca: uredna segmentalna građa srca, normali kontinuiteti septuma, normalinu su kaviteti, normalna funkcija AV valvula, minimalna TR brzinom 2.3m/s, nema MR.RVOT i LVOT bez opstrukcije. Aortna valvula je trikuspidna, normalna su polazišta koronarnih arterija, normalan je protok kroz Aoa, luk i AoD, nema koarktacije, nema duksusa. Normalan protok kroz plućnu arteriju i grane, fiziološka pulmanalna regurgitacija LV M mode:IVsd 10, LVIdd 55, LVIDs 36, LVPWd 10, EF66%FS 37%, učinjen je holter EKG osnni ritam je sinusni frekvencije 42 do 183/min (vožnja sobnog bicikla), prosječno 81/min. Registriraju se rijetke SVES, također je registrirano 26 pojedinačnih VES sa slikom bloka desne grane i 2 para VES. Prosječna frekvencija tijekom dana je ovisno o težini fizičke aktivnosti od 85-110/min. tijekom noći oko 55/min.
Napravljen je i UZ urotrakta: bubrezi su urednog položaja, oblika i veličine oko 11 cm. Perenhim je obostrano uredne debljine i strukture. Održana je kortikomedularna granica, centralni odjeci su uredni. Nefrolita, niti hidronefroze se ne vidi. Mokraćni mjehur je pravilno oblikovan, uredne stjenke i bez odjeka u lumenu, prostata je uredne veličine i strukture. Često ima povišene vrijednosti tlaka, a nitko mu ne prepisuje nikave lijekove. U zadnjih mjesec dana zabilježili smo slijedeće tlakove 145/92/96, 137/88/92, 140/76/105, 144/82/78, 145/91/89, 149/111/91, 116/75/72,142/86/79, 143/115/88 i tada se osjeća umorno, iscrpljeno. Ti tlakovi su mjereni u različita doba dana ujutro, poslije škole, navečer. Nedavno kada je išao iz škole, bilo je sparno, otkucaji srca su mu bili 150. Moja mama ima art.hipertenziju.
Zabrinjava me to što mu očito ti tlakovi opterećuju i muče srce. Koju bi još eventualno pretragu mogli napraviti i da li vi smatrate da mu je potrebna nekakva terapija?

ODGOVOR:

Poštovani,
vrijednosti su iznad granica normale za dob, kako pulsa tako i krvnoga tlaka. Ovdje je potrebna obrada specijalista nefrologa, ali i kardiologa tako da sugeriram da se naručite na pregled kod tih subspecijalista koji će indicirati svu potrebnu obradu kako bi se utvrdio razlog tegobama. Klinfo.hr 

Naš sin imao je tri ataka tahikardije i ima visoki tlak. Koje još pretrage napraviti i trebaju li mu lijekovi?

<para>na 3100 g i 48 cm, međutim tada počinje smanjeno jesti. S 90 ml na 60 ml, nekad na 30 ml, što mislim da nije dovoljno za bebu u razvoju. Normalno se javlja glad, halapljivo jede, napuni se zrakom te u pauzi s hranom podrigne jednom, ali nakon obroka puno teže (uz to su mu propisane biogaia i espumisan). Nakon 3-4 dana od početka uzimanja espumisana javljaju se jaki vjetrovi, zrak izlazi van, međutim pri podrigivanju postaje jako plačljiv, budi se u plaču od vjetrova i to ga jako smeta (stolica i urin uredni). Na savjet doktora prešla sam na Aptamil premature, hrana ga više zasiti, ali je i dalje pun zraka koji teško podrigne van pa opet ima bolne vjetrove. Što mi je činiti? Da li mijenjati hranu pa uzeti neki drugi "pre" ili ostati na ovom mlijeku da mu se organizam navikne. Hvala.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>najvažnije od svega je da li dijete napreduje dalje na tjelesnoj masi. Ako je napredak dobar to su onda funkcijski problemi. Međutim ako nije, svakako se potrebno javiti svom pedijatru, a možda i pregled gastroenterologa, da se ustanovi što ometa obroke.</para>

Beba ima jake vjetrove, teško podriguje i izbacuje zrak Poštovanje. Bebač je rođen u 34. tjednu s 2160 g i 43 cm, hranjen s Nan 1. Po izlasku iz bolnice rečeno nam je da ga hranim s Nestle Nan Prenan. Imao je super skok na kilaži nakon mjesec dana tj. na 3100 g i 48 cm, međutim tada počinje smanjeno jesti. S 90 ml na 60 ml, nekad na 30 ml, što mislim da nije dovoljno za bebu u razvoju. Normalno se javlja glad, halapljivo jede, napuni se zrakom te u pauzi s hranom podrigne jednom, ali nakon obroka puno teže (uz to su mu propisane biogaia i espumisan). Nakon 3-4 dana od početka uzimanja espumisana javljaju se jaki vjetrovi, zrak izlazi van, međutim pri podrigivanju postaje jako plačljiv, budi se u plaču od vjetrova i to ga jako smeta (stolica i urin uredni). Na savjet doktora prešla sam na Aptamil premature, hrana ga više zasiti, ali je i dalje pun zraka koji teško podrigne van pa opet ima bolne vjetrove. Što mi je činiti? Da li mijenjati hranu pa uzeti neki drugi "pre" ili ostati na ovom mlijeku da mu se organizam navikne. Hvala.

ODGOVOR:

Poštovani,
najvažnije od svega je da li dijete napreduje dalje na tjelesnoj masi. Ako je napredak dobar to su onda funkcijski problemi. Međutim ako nije, svakako se potrebno javiti svom pedijatru, a možda i pregled gastroenterologa, da se ustanovi što ometa obroke. Klinfo.hr 

Beba ima jake vjetrove, teško podriguje i izbacuje zrak

<para>Počelo je prije dva tjedna kad su mu izlazila dva zubića, imao je i temperaturu (najvišu 37.9) i povraćao je nekoliko puta. Dala sam mu Bulardi i to se smirilo. Izbio mu je i 3. zubić, ide i 4., prestala sam mu davati probiotik. Prije 4 dana počeli smo s terapijom željeza (legofer) jer mu je hemoglobin 107. Ima oko 5 stolica na dan, danas i 2 vodene. Dijete je imalo s tri mjeseca rota virus i klostridiju. Pedijatrica je rekla ako nema temperature i jede da nema potrebe za slanjem stolice na analizu i da mu dam probiotik. Molim Vas za mišljenje.
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>niste napisali kako dijete napreduje na tjelesnoj masi. Veći broj stolica može biti posljedica ranijeg infekta. Pokušajte dati adaptirano mlijeko s manje laktoze ukoliko je na adaptiranom mlijeku kroz 7-10 dana. No, ako dijete dobro ne dobiva na težini, ima napuhan trbuh ili se bilo u kojem pogledu stanje pogoršava, uzevši u obzir i anemiju, potreban je pregled gastroenterologa.</para>

Beba ima i po šest stolica dnevno s bijelom sluzi Poštovani, beba od 8 mjeseci ima po 5, 6 stolica na dan, većinom kašastih i vidi se u njima bijela sluz. Počelo je prije dva tjedna kad su mu izlazila dva zubića, imao je i temperaturu (najvišu 37.9) i povraćao je nekoliko puta. Dala sam mu Bulardi i to se smirilo. Izbio mu je i 3. zubić, ide i 4., prestala sam mu davati probiotik. Prije 4 dana počeli smo s terapijom željeza (legofer) jer mu je hemoglobin 107. Ima oko 5 stolica na dan, danas i 2 vodene. Dijete je imalo s tri mjeseca rota virus i klostridiju. Pedijatrica je rekla ako nema temperature i jede da nema potrebe za slanjem stolice na analizu i da mu dam probiotik. Molim Vas za mišljenje.

ODGOVOR:

Poštovana,
niste napisali kako dijete napreduje na tjelesnoj masi. Veći broj stolica može biti posljedica ranijeg infekta. Pokušajte dati adaptirano mlijeko s manje laktoze ukoliko je na adaptiranom mlijeku kroz 7-10 dana. No, ako dijete dobro ne dobiva na težini, ima napuhan trbuh ili se bilo u kojem pogledu stanje pogoršava, uzevši u obzir i anemiju, potreban je pregled gastroenterologa. Klinfo.hr 

Beba ima i po šest stolica dnevno s bijelom sluzi

<para>Inače je u poznatoj sredini i s poznatim osobama s kojima se osjeća sigurno veseo, brbljav, glasan, no čim dođe u nepoznatu sredinu i mora razgovarati s nepoznatim osobama spušta glavu, diže ramena, izbjegava pogled, sav se povuče i postane plačljiv ako nešto pogriješi. Međutim, od nedavno vidim da i doma počinje tako reagirati ako nešto npr. razlije ili sruši, odmah glava i pogled dolje. Što mi nikako nije jasno, jer ga nikada nismo radi toga grdili, već ga učili ako nešto razlije da uzme krpu i obriše.</para>
<para>Takvo ponašanje sam primijetila unazad pola godine i jedino sa čime ga mogu povezati je činjenica da je od jeseni predškolska grupa u vrtiću i da ih dosta forsiraju s pripremama za školu, ali i to da od jeseni ide na logopedske vježbe gdje radi na korekciji glasa R.</para>
<para>Kod kuće je poprilično ležeran u izvršavanju zadataka, a kada treba izostati iz vrtića zbog bolesti onda plače da mora ići u vrtić jer će imati jako puno zadataka za nadoknaditi u radnoj bilježnici.
Zadnja 3 mjeseca u sobu u kojoj se nalazi njegova grupa ulazi spuštene glave, uvučenih ramena, izbjegava tetu, samo da ga ništa ne pita i da čim prije ode do prijatelja i igračaka. Rekla sam teti da sam to primijetila i pitala da li su one uočile kakve probleme, međutim one kažu da nisu, da je veseo, razigran i jako pedantan u rješavanju zadataka. Međutim, jednom sam naišla kada su igrali neku igru riječima s tetom, pa ga je teta pred svima ispravljala i smijala mu se kada nije dobro rekao R. Vjerojatno nije mislila ništa loše, ali vidjela sam da je njemu bilo krivo.
Na predbilježbama i sistematskom pregledu sam uočila identično ponašanje.</para>
<para>Kod kuće je glasan i brbljav, no kada razgovara s nepoznatima priča tiho, sebi u bradu i onda je frustriran što ga ne razumiju.
Teško mi ga je gledati takvoga i brine me, htjela bih mu pomoći, ali ponekad se osjećam bespomoćno.
Drago mi je da je savjestan, empatičan i odgovoran, ali ne želim da osjeća takav teret i strah od obaveza. Posebice jer ga učim da nitko nije savršen i ne treba biti savršen, a da se greške mogu ispraviti i da je puno gore ne željeti ispraviti grešku nego je napraviti.</para>
<para>Pričala sam mu i kako je nama bilo u školi, kako smo dobivali i jedinice i da se nije dogodilo ništa strašno. Govorim mu da je najvažnije da je zdrav i živ, a da se sve ostalo može riješiti. Ali ne vidim da mu ti neki „poticajni i relativizirajući“ razgovori pomažu, odnosno bojim se da ih on još u potpunosti ne shvaća i znam da ćemo ih morati još dugo voditi dok mu sjednu.
Nas dvoje inače provodimo jako puno vremena zajedno i ja sam ta koja je zadužena i za lijepe i za stresne trenutke s njim, s obzirom na to da suprug zbog posla nije u mogućnosti voditi ga u vrtić, kod doktora, na predbilježbe i sl. Od prvoga dana jako je vezan uz mene i vrlo privržen.</para>
<para>No, u zadnje vrijeme imam osjećaj da svoje strahove i nesigurnost ispoljava prema meni. Postao je dosta buntovan prema meni i kao da se namjerno ponaša tako da izazove kod mene ljutnju, no mislim da je taj bunt i „izazivanje“ samo kanaliziranje nečega što se bori u njemu, ali ne znam kako mu pomoći.</para>
<para>Inače nikada nismo funkcionirali na tom principu, ne šaljemo ga u kaznu, već je to uvijek u smislu „kada se najedeš onda možeš gledati crtić“. Dajemo mu mogućnost izbora i puno objašnjavamo. Kad negdje idemo objasnimo što ćemo tamo raditi (npr. na predbilježbama ćeš raditi to i to, kod doktora ćeš biti cijepljen, malo će te boljeti, ali će brzo prestati). Pohvaljujemo ga kada nešto dobro napravi. Prema naputku logopeda ga ispravljamo kada pogrešno izgovori R i vidim da ga to ljuti.</para>
<para>Pomislila sam da ga možda nesvjesno s objašnjavanjima situacija opterećujem i da bi možda bilo bolje da živi u neznanju jer on previše brine o svemu. Znam da je malen i da se neke stvari koje su nama banalne njemu čine kao nepremostivi problem, ali oduvijek ga gledam kao malu osobu koju ne treba lagati niti zastrašivati da bi se postigao neki cilj. Kažem mu da i tata i mama mogu pogriješiti i ako misli da nismo u pravu neka kaže pa ćemo razgovarati o tome i probati naći rješenje da svi budu zadovoljni. A onda od njega dobijem odgovor: Kako ti mama želiš? I što bi ti mama htjela da ja napravim?</para>
<para>Čini mi se da sam upravo s tim objašnjavanjima, a ne uljepšavanjima istine, stalnim spremnim odgovorom na njegova pitanja, postigla to da je on sada nesiguran, previše svjestan obaveza koje su pred njim, a upravo to nisam željela. Imam osjećaj da mene sada doživljava kao nepogrešivu i onu koja sve zna, a to ne želim. Najviše me brine kako će to najesen izgledati u školi, ako ga sada toliko brine.</para>
<para>Kako da mu pomognem da ima više samopouzdanja i da se prestane toliko bojati nepoznatoga?</para>
<para> 
</para>
<heading4>ODGOVOR:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>lijepo mi je pročitati kako vas dvoje provodite jako puno vremena zajedno. Vjerujem da to vašem sinu puno znači. A da će ponekad biti lijepih, a ponekad stresnijih dana i zajedničkih trenutaka, sasvim je uobičajeno i normalno. Iz pisma se doista vidi koliko ste uključeni u odgoj vašeg sina i koliko vam on puno znači, tako da vam sigurno nije lako kada ponekad osjećate bespomoćnost.</para>
<para>Drago mi je pročitati kako je vaš sin u poznatoj sredini i s osobama s kojima se osjeća sigurno veseo, brbljav i glasan. Po ovome što ste napisali, čini se da vaš dječak prema temperamentu (naslijeđene karakteristike reagiranja na vanjske podražaje), na dimenziji “Prva reakcija”, spada bliže krajnosti tog kontinuuma koja govori o opreznosti ponašanja u novim situacijama (naspram impulzivnosti koja je druga krajnost). Kako ste naveli, nelagodno mu je u nepoznatim situacijama (predbilježbe i sistematski pregled) i s nepoznatim ljudima (tiho priča, sebi u bradu, spušta glavu, diže ramena, izbjegava pogled, povlači se). Karakteristika takve djece je da im je potrebno određeno vrijeme kako bi se priviknula na novu situaciju, počela osjećati u redu s novim ljudima. Više o temperamentu djece možete pročitati u knjizi “Terapija igrom” od Tatjane Gjurković.</para>
<para>U nepoznatim situacijama kada ćete primijetiti da mu je nelagodno ili teško, pokušajte prepoznati njegovu trenutnu potrebu ili emociju i izreći je na glas (primjerice, “Vidim da se sada osjećaš zabrinuto” ili “Vidim da ti treba malo vremena kako bi se opustio kod doktora, i to je sasvim u redu”) čime biste dodatno olakšali svojem sinu prilagodbu na novu situaciju/osobu jer bi se time osjećao još sigurnijim, ali i povezanijim s vama. Normalizacija situacije (primjerice riječima “Ok je da si uzmeš malo vremena kako bi se opustio” ili “Normalno je da ti treba malo vremena da se opustiš”) doprinosi smanjenju pritiska i napetosti oko toga da se očekuje od njega neko drugačije ponašanje.</para>
<para>U potpunosti je razumljivo što vas zabrinjava njegovo ponašanje u vrtiću u posljednje vrijeme gdje ulazi u sobu spuštene glave, uvučenih ramena te što izbjegava tetu. Čini mi se da je jako ozbiljno shvatio zadatke koje dobiva u vrtiću u sklopu pripreme za školu, što može biti odlična stvar za samu pripremu za školu, no važno je osvijestiti kako je stvaranje podržavajuće, pozitivne i ugodne atmosfere oko rješavanja zadataka također bitan cilj u njegovu odgoju i obrazovanju. Važno je u ovoj dobi stvarati motivaciju za učenjem kroz ugodne emocije kako bi dijete bilo zainteresirano i znatiželjno za usvajanje novog znanja i novih vještina. Pritiskom i velikim obavezama se može napraviti baš kontraefekt. Sjajno je što ste primijetili promjene kod svojeg djeteta i što ne želite da osjeća strah i teret od obaveza. Što mislite o tome da te promjene i zabrinutost oko ponašanja dodatno komunicirate s odgojiteljicama od kojih, ako sam dobro razumio, dobiva poruke da mora puno raditi što zapravo negdje može ostaviti ugodne osjećaje kada uspije uspješno izvršiti zadatak, ali donosi i neugodne osjećaje poput anksioznosti, napetosti i sl.?</para>
<para>Vjeru u sebe i svoje vlastite sposobnosti kod svojeg djeteta možete poticati slanjem ohrabrujućih poruka (primjerice, “Baš si napredovao u pisanju slova” ili “Vidim koliko si se jako trudio oko ovo zadatka i uspio si ga sam riješiti”). Više o ohrabrenju možete pročitati u članku <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2018/12/03/Razlika-izme%C4%91u-ohrabrenja-i-pohvale">Razlika između ohrabrenja i pohvale</ulink>.</para>
<para>Ako se situacija neće promijeniti kroz nekoliko mjeseci, javite nam se na konzultacije kako bismo još bolje upozali vašeg sina i vas, i zajedničkim snagama došli do najboljeg rješenja za vašeg sina.
Želim vam puno sreće u daljnjim poduzetim koracima.</para>

Sramežljivost, strah od nepoznatog i opterećenost kod 6-godišnjaka Poštovani, brine me iznenadna pojava sramežljivosti kod našeg 6-godišnjaka. Inače je u poznatoj sredini i s poznatim osobama s kojima se osjeća sigurno veseo, brbljav, glasan, no čim dođe u nepoznatu sredinu i mora razgovarati s nepoznatim osobama spušta glavu, diže ramena, izbjegava pogled, sav se povuče i postane plačljiv ako nešto pogriješi. Međutim, od nedavno vidim da i doma počinje tako reagirati ako nešto npr. razlije ili sruši, odmah glava i pogled dolje. Što mi nikako nije jasno, jer ga nikada nismo radi toga grdili, već ga učili ako nešto razlije da uzme krpu i obriše.
Takvo ponašanje sam primijetila unazad pola godine i jedino sa čime ga mogu povezati je činjenica da je od jeseni predškolska grupa u vrtiću i da ih dosta forsiraju s pripremama za školu, ali i to da od jeseni ide na logopedske vježbe gdje radi na korekciji glasa R.
Kod kuće je poprilično ležeran u izvršavanju zadataka, a kada treba izostati iz vrtića zbog bolesti onda plače da mora ići u vrtić jer će imati jako puno zadataka za nadoknaditi u radnoj bilježnici.
Zadnja 3 mjeseca u sobu u kojoj se nalazi njegova grupa ulazi spuštene glave, uvučenih ramena, izbjegava tetu, samo da ga ništa ne pita i da čim prije ode do prijatelja i igračaka. Rekla sam teti da sam to primijetila i pitala da li su one uočile kakve probleme, međutim one kažu da nisu, da je veseo, razigran i jako pedantan u rješavanju zadataka. Međutim, jednom sam naišla kada su igrali neku igru riječima s tetom, pa ga je teta pred svima ispravljala i smijala mu se kada nije dobro rekao R. Vjerojatno nije mislila ništa loše, ali vidjela sam da je njemu bilo krivo.
Na predbilježbama i sistematskom pregledu sam uočila identično ponašanje.
Kod kuće je glasan i brbljav, no kada razgovara s nepoznatima priča tiho, sebi u bradu i onda je frustriran što ga ne razumiju.
Teško mi ga je gledati takvoga i brine me, htjela bih mu pomoći, ali ponekad se osjećam bespomoćno.
Drago mi je da je savjestan, empatičan i odgovoran, ali ne želim da osjeća takav teret i strah od obaveza. Posebice jer ga učim da nitko nije savršen i ne treba biti savršen, a da se greške mogu ispraviti i da je puno gore ne željeti ispraviti grešku nego je napraviti.
Pričala sam mu i kako je nama bilo u školi, kako smo dobivali i jedinice i da se nije dogodilo ništa strašno. Govorim mu da je najvažnije da je zdrav i živ, a da se sve ostalo može riješiti. Ali ne vidim da mu ti neki „poticajni i relativizirajući“ razgovori pomažu, odnosno bojim se da ih on još u potpunosti ne shvaća i znam da ćemo ih morati još dugo voditi dok mu sjednu.
Nas dvoje inače provodimo jako puno vremena zajedno i ja sam ta koja je zadužena i za lijepe i za stresne trenutke s njim, s obzirom na to da suprug zbog posla nije u mogućnosti voditi ga u vrtić, kod doktora, na predbilježbe i sl. Od prvoga dana jako je vezan uz mene i vrlo privržen.
No, u zadnje vrijeme imam osjećaj da svoje strahove i nesigurnost ispoljava prema meni. Postao je dosta buntovan prema meni i kao da se namjerno ponaša tako da izazove kod mene ljutnju, no mislim da je taj bunt i „izazivanje“ samo kanaliziranje nečega što se bori u njemu, ali ne znam kako mu pomoći.
Inače nikada nismo funkcionirali na tom principu, ne šaljemo ga u kaznu, već je to uvijek u smislu „kada se najedeš onda možeš gledati crtić“. Dajemo mu mogućnost izbora i puno objašnjavamo. Kad negdje idemo objasnimo što ćemo tamo raditi (npr. na predbilježbama ćeš raditi to i to, kod doktora ćeš biti cijepljen, malo će te boljeti, ali će brzo prestati). Pohvaljujemo ga kada nešto dobro napravi. Prema naputku logopeda ga ispravljamo kada pogrešno izgovori R i vidim da ga to ljuti.
Pomislila sam da ga možda nesvjesno s objašnjavanjima situacija opterećujem i da bi možda bilo bolje da živi u neznanju jer on previše brine o svemu. Znam da je malen i da se neke stvari koje su nama banalne njemu čine kao nepremostivi problem, ali oduvijek ga gledam kao malu osobu koju ne treba lagati niti zastrašivati da bi se postigao neki cilj. Kažem mu da i tata i mama mogu pogriješiti i ako misli da nismo u pravu neka kaže pa ćemo razgovarati o tome i probati naći rješenje da svi budu zadovoljni. A onda od njega dobijem odgovor: Kako ti mama želiš? I što bi ti mama htjela da ja napravim?
Čini mi se da sam upravo s tim objašnjavanjima, a ne uljepšavanjima istine, stalnim spremnim odgovorom na njegova pitanja, postigla to da je on sada nesiguran, previše svjestan obaveza koje su pred njim, a upravo to nisam željela. Imam osjećaj da mene sada doživljava kao nepogrešivu i onu koja sve zna, a to ne želim. Najviše me brine kako će to najesen izgledati u školi, ako ga sada toliko brine.
Kako da mu pomognem da ima više samopouzdanja i da se prestane toliko bojati nepoznatoga?
 

ODGOVOR:

Draga mama,
lijepo mi je pročitati kako vas dvoje provodite jako puno vremena zajedno. Vjerujem da to vašem sinu puno znači. A da će ponekad biti lijepih, a ponekad stresnijih dana i zajedničkih trenutaka, sasvim je uobičajeno i normalno. Iz pisma se doista vidi koliko ste uključeni u odgoj vašeg sina i koliko vam on puno znači, tako da vam sigurno nije lako kada ponekad osjećate bespomoćnost.
Drago mi je pročitati kako je vaš sin u poznatoj sredini i s osobama s kojima se osjeća sigurno veseo, brbljav i glasan. Po ovome što ste napisali, čini se da vaš dječak prema temperamentu (naslijeđene karakteristike reagiranja na vanjske podražaje), na dimenziji “Prva reakcija”, spada bliže krajnosti tog kontinuuma koja govori o opreznosti ponašanja u novim situacijama (naspram impulzivnosti koja je druga krajnost). Kako ste naveli, nelagodno mu je u nepoznatim situacijama (predbilježbe i sistematski pregled) i s nepoznatim ljudima (tiho priča, sebi u bradu, spušta glavu, diže ramena, izbjegava pogled, povlači se). Karakteristika takve djece je da im je potrebno određeno vrijeme kako bi se priviknula na novu situaciju, počela osjećati u redu s novim ljudima. Više o temperamentu djece možete pročitati u knjizi “Terapija igrom” od Tatjane Gjurković.
U nepoznatim situacijama kada ćete primijetiti da mu je nelagodno ili teško, pokušajte prepoznati njegovu trenutnu potrebu ili emociju i izreći je na glas (primjerice, “Vidim da se sada osjećaš zabrinuto” ili “Vidim da ti treba malo vremena kako bi se opustio kod doktora, i to je sasvim u redu”) čime biste dodatno olakšali svojem sinu prilagodbu na novu situaciju/osobu jer bi se time osjećao još sigurnijim, ali i povezanijim s vama. Normalizacija situacije (primjerice riječima “Ok je da si uzmeš malo vremena kako bi se opustio” ili “Normalno je da ti treba malo vremena da se opustiš”) doprinosi smanjenju pritiska i napetosti oko toga da se očekuje od njega neko drugačije ponašanje.
U potpunosti je razumljivo što vas zabrinjava njegovo ponašanje u vrtiću u posljednje vrijeme gdje ulazi u sobu spuštene glave, uvučenih ramena te što izbjegava tetu. Čini mi se da je jako ozbiljno shvatio zadatke koje dobiva u vrtiću u sklopu pripreme za školu, što može biti odlična stvar za samu pripremu za školu, no važno je osvijestiti kako je stvaranje podržavajuće, pozitivne i ugodne atmosfere oko rješavanja zadataka također bitan cilj u njegovu odgoju i obrazovanju. Važno je u ovoj dobi stvarati motivaciju za učenjem kroz ugodne emocije kako bi dijete bilo zainteresirano i znatiželjno za usvajanje novog znanja i novih vještina. Pritiskom i velikim obavezama se može napraviti baš kontraefekt. Sjajno je što ste primijetili promjene kod svojeg djeteta i što ne želite da osjeća strah i teret od obaveza. Što mislite o tome da te promjene i zabrinutost oko ponašanja dodatno komunicirate s odgojiteljicama od kojih, ako sam dobro razumio, dobiva poruke da mora puno raditi što zapravo negdje može ostaviti ugodne osjećaje kada uspije uspješno izvršiti zadatak, ali donosi i neugodne osjećaje poput anksioznosti, napetosti i sl.?
Vjeru u sebe i svoje vlastite sposobnosti kod svojeg djeteta možete poticati slanjem ohrabrujućih poruka (primjerice, “Baš si napredovao u pisanju slova” ili “Vidim koliko si se jako trudio oko ovo zadatka i uspio si ga sam riješiti”). Više o ohrabrenju možete pročitati u članku Razlika između ohrabrenja i pohvale.
Ako se situacija neće promijeniti kroz nekoliko mjeseci, javite nam se na konzultacije kako bismo još bolje upozali vašeg sina i vas, i zajedničkim snagama došli do najboljeg rješenja za vašeg sina.
Želim vam puno sreće u daljnjim poduzetim koracima. Klinfo.hr 

Sramežljivost, strah od nepoznatog i opterećenost kod 6-godišnjaka

<para>
 Sada jede oko 150 ml po 6 puta, a spava cijelu noć, nekad čak 11 ili 12 sati u komadu. Hranim ju Bebimilom. Sada s 3 mjeseca, rekla bi da ima barem 7 kg i duga je oko 63 cm. To sam je ja mjerila i vagala pa zato kažem otrilike. Beba lijepo napreduje, diže se na ruke i dugo tako stoji, pridiže se kao da će sjesti, zna uzet neki predmet rukom, prevrće se s trbuha na leđa. Ali bojim se da ima previše kila.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nemojte se brinuti. Neke bebe budu krupnije u početku ali kasnije kada krene kretanje, puzanje, hodanje i slično, sve se to iznivelira. U ovoj dobi to nije zabrinjavajuće.</para>

Je li 7 kg previše za bebu od tri mjeseca? Dobar dan. Imam curicu staru 3 mjeseca i 10 dana. Rođena je s 3250 kg, 51 cm. Kad je imala 2 mjeseca na pregledu je bila teška 5500 g i duga 59 cm. 
    Sada jede oko 150 ml po 6 puta, a spava cijelu noć, nekad čak 11 ili 12 sati u komadu. Hranim ju Bebimilom. Sada s 3 mjeseca, rekla bi da ima barem 7 kg i duga je oko 63 cm. To sam je ja mjerila i vagala pa zato kažem otrilike. Beba lijepo napreduje, diže se na ruke i dugo tako stoji, pridiže se kao da će sjesti, zna uzet neki predmet rukom, prevrće se s trbuha na leđa. Ali bojim se da ima previše kila.

Poštovana,
nemojte se brinuti. Neke bebe budu krupnije u početku ali kasnije kada krene kretanje, puzanje, hodanje i slično, sve se to iznivelira. U ovoj dobi to nije zabrinjavajuće. Klinfo.hr 

Je li 7 kg previše za bebu od tri mjeseca?

<para>
 Curica se rodila s 2500 g, bili su na neonatologiji mjesec dana i izašla je s 3000 g i opsegom glave 35.6. Sve je bilo u redu do sljedećeg mjeseca kad je glava narasla tri centimetra više, znači sada ima sedam mjeseci, teška je 7200 g, duga 68 cm i opseg glave je 47. Radili smo već tri puta uzv glave i bilo je sve u redu. Sad raste centimetar ili manje na mjesec. Moje pitanje je do kad se može vidjeti ima li beba vodenu glavu ili se ne moram više brinuti. Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je sve u redu sa UZV mozga i ako se beba neurološki uredno razvija, nema brige što glava malo brže raste i što joj je opseg veći, jer je takva možda konstitucionalno.</para>

Bebin opseg glave prebrzo je rastao, a sad se stabilizirao na 1 cm mjesečno. Trebam li brinuti? Dobar dan. Rodila sam blizance u 33.4 tjednu trudnoće. Sve je bilo u redu, nisu imali krvarenje mozga ili nešto slično. 
    Curica se rodila s 2500 g, bili su na neonatologiji mjesec dana i izašla je s 3000 g i opsegom glave 35.6. Sve je bilo u redu do sljedećeg mjeseca kad je glava narasla tri centimetra više, znači sada ima sedam mjeseci, teška je 7200 g, duga 68 cm i opseg glave je 47. Radili smo već tri puta uzv glave i bilo je sve u redu. Sad raste centimetar ili manje na mjesec. Moje pitanje je do kad se može vidjeti ima li beba vodenu glavu ili se ne moram više brinuti. Hvala.

Poštovani,
ako je sve u redu sa UZV mozga i ako se beba neurološki uredno razvija, nema brige što glava malo brže raste i što joj je opseg veći, jer je takva možda konstitucionalno. Klinfo.hr 

Bebin opseg glave prebrzo je rastao, a sad se stabilizirao na 1 cm mjesečno. Trebam li brinuti?

<para>
 Mi smo sumnjali u alergiju na jaja i prilikom izbacivanja jaja činilo nam se stanje bolje. Prick test nije pokazao nikakvu alergiju te smo upućeni na dodatne pretrage. Krvna slika je uredna osim sljedećeg: igg 4.02, igm 0.49 te candida u stolici. Do ponovne kontrole kod alergologa dajemo probiotike i prehranu bez šećera. 
 Da li su nalazi igg i igm zabrinjavajući i može li to biti povezano s candidom? Hvala
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>za dijete od 2 godine ovo nisu značajno niski nalazi, a Candida u stolici je normalni stanovnik crijeva. Osip po koži može biti na alergijskoj bazi, a da prick test nije pozitivan. Stoga, bi bilo dobro učiniti i druge testove tipa atopy patch testa i ukupnog IgE te specifičnih ako je nešto od hrane sumnjivo. Uz to uvijek je dobar i pokus eliminacije pojedinih namirnica da se vidi efekt. Možda ne bi bilo loše da konzultirate i dječjeg gastroenterologa.</para>

Nalazi IGG i IGM te njihova povezanost s Candidom? Poštovana doktorice, dijete od 2 godine upućeno je zbog osipa po udovima, koji izgledaju kao ubodi komarca, kod alergologa. 
    Mi smo sumnjali u alergiju na jaja i prilikom izbacivanja jaja činilo nam se stanje bolje. Prick test nije pokazao nikakvu alergiju te smo upućeni na dodatne pretrage. Krvna slika je uredna osim sljedećeg: igg 4.02, igm 0.49 te candida u stolici. Do ponovne kontrole kod alergologa dajemo probiotike i prehranu bez šećera. 
   Da li su nalazi igg i igm zabrinjavajući i može li to biti povezano s candidom? Hvala

Poštovani,
za dijete od 2 godine ovo nisu značajno niski nalazi, a Candida u stolici je normalni stanovnik crijeva. Osip po koži može biti na alergijskoj bazi, a da prick test nije pozitivan. Stoga, bi bilo dobro učiniti i druge testove tipa atopy patch testa i ukupnog IgE te specifičnih ako je nešto od hrane sumnjivo. Uz to uvijek je dobar i pokus eliminacije pojedinih namirnica da se vidi efekt. Možda ne bi bilo loše da konzultirate i dječjeg gastroenterologa. Klinfo.hr 

Nalazi IGG i IGM te njihova povezanost s Candidom?

<para>
 da se rupice zatvore same? Bebica super jede i dobro to podnosi. Sada ima puna 3 mjeseca. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>rupice na srcu se katkada same zatvore, no nužno je pratiti i slušati sve upute kardiologa koji će Vas ako je potrebno uputiti na zahvat kako bi se komunikacija između lijeve i desne strane srca zatvorila.</para>

Mogu li se rupice na srcu kod bebe same zatvoriti ili nas čeka operacija? Sinu su ustanovljene dvije rupice na srcu. Jedna između komore, druga između predkomore. Za sad ima terapiju, ali me zanima da li postoji neka mogućnost da se izbjegne operacija tj. 
    da se rupice zatvore same? Bebica super jede i dobro to podnosi. Sada ima puna 3 mjeseca. Hvala unaprijed.

Poštovani,
rupice na srcu se katkada same zatvore, no nužno je pratiti i slušati sve upute kardiologa koji će Vas ako je potrebno uputiti na zahvat kako bi se komunikacija između lijeve i desne strane srca zatvorila. Klinfo.hr 

Mogu li se rupice na srcu kod bebe same zatvoriti ili nas čeka operacija?

<para>
 Tako nam je savjetovala pedijatrica ne bi li dobivala više na kilaži, međutim ostalo je na istom. Poslala nas je na pretrage za štitnjaču, alergije na gluten i laktozu i sve je u redu. Ja sam jako sitna, pa ne znam da li ima veze s tim. 
</para>
<para>
 Ima 6-7 obroka dnevno, u noći jede bočicu dva puta po 150 ml, ujutro voće+žitarice, jogurt prije ručka, za ručak meso +povrće, popodne voće i za večeru griz ili palentu s vrhnjem, pa opet prije spavanja bočicu 150 ml mlijeka. Jednom tjedno jede i ribu.
 Molim vas savjet ako griješim sa hranjenjem i što joj davati da malo dobije više na kilaži? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca koja su rođena nešto sitnija trebaju više vremena da dosegnu prosječne vrijednosti. Osim toga, ako ste vi sitnije građe, naravno da je moguće da je i vaša curica također sitnija. Po ovome što ste naveli čini mi se da je sve u najboljem redu. Niste naveli koliko količinski pojede. No pretpostavljam da ste time zadovoljni, jer niste ništa posebno naglasili. Ono što možete učiniti jest da povećate unos energetski bogatih namirnica, ali po mom mišljenju nema potrebe za intervencijom.</para>

Hranim li dobro svoju sićušnu bebu u dohrani? Poštovana, imam curicu staru 9 mjeseci i ima 7 kg. duga je 70 cm. Rođena je s 2810 g i duga 49 cm. Sporije dobiva na težini, dojena je mjesec i pol dana, a onda smo prešli na Novalac. 
    Tako nam je savjetovala pedijatrica ne bi li dobivala više na kilaži, međutim ostalo je na istom. Poslala nas je na pretrage za štitnjaču, alergije na gluten i laktozu i sve je u redu. Ja sam jako sitna, pa ne znam da li ima veze s tim. 


   Ima 6-7 obroka dnevno, u noći jede bočicu dva puta po 150 ml, ujutro voće+žitarice, jogurt prije ručka, za ručak meso +povrće, popodne voće i za večeru griz ili palentu s vrhnjem, pa opet prije spavanja bočicu 150 ml mlijeka. Jednom tjedno jede i ribu.
   Molim vas savjet ako griješim sa hranjenjem i što joj davati da malo dobije više na kilaži? Unaprijed hvala.

Poštovana,
djeca koja su rođena nešto sitnija trebaju više vremena da dosegnu prosječne vrijednosti. Osim toga, ako ste vi sitnije građe, naravno da je moguće da je i vaša curica također sitnija. Po ovome što ste naveli čini mi se da je sve u najboljem redu. Niste naveli koliko količinski pojede. No pretpostavljam da ste time zadovoljni, jer niste ništa posebno naglasili. Ono što možete učiniti jest da povećate unos energetski bogatih namirnica, ali po mom mišljenju nema potrebe za intervencijom. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Hranim li dobro svoju sićušnu bebu u dohrani?

<para>
 Zanima me koliko da mu dam mlijeka jer mislim da mu je malo tih 120 ml svakih 3 sata. Sada ima 4620 g i 54 cm.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>trenutne dnevne potrebe vaše bebe su 800 ml mlijeka na dan raspoređenih u pet do šest obroka. Navedena količina je samo okvirna vrijednost, pa ako primjećujete da je vaše dijete gladno, ponudite mu onoliko koliko može i želi pojesti.</para>

Mislim da je mojem novorođenčetu premalo jesti 120 ml svaka tri sata Beba je stara 5 tjedana i dajem mu svaka 3 sata 120 ml AD. Od rođenja je na toj hrani. Rođen je s 3720 g i 50 cm dugačak. 
    Zanima me koliko da mu dam mlijeka jer mislim da mu je malo tih 120 ml svakih 3 sata. Sada ima 4620 g i 54 cm.

Poštovana,
trenutne dnevne potrebe vaše bebe su 800 ml mlijeka na dan raspoređenih u pet do šest obroka. Navedena količina je samo okvirna vrijednost, pa ako primjećujete da je vaše dijete gladno, ponudite mu onoliko koliko može i želi pojesti. Klinfo.hr 

Mislim da je mojem novorođenčetu premalo jesti 120 ml svaka tri sata

<para>
 Tu se ne radi o par kuna, već o stotinama i tisućama kuna 
</para>
<para>
 Nakon što uzme novce, da ih teti koja čuva novce za njega tj. skupljaju za nešto. Onda njoj izmisli da sam mu ja dala novac ili da je nešto nama pomogao pa da je dobio i tako. Puno, puno laži. 
</para>
<para>
 Imam osjećaj da tu čak nije niti on kriv! Da li je on premali da bi skupljao novac? Što bi trebali napraviti u ovakvim situacijama? 
 Unaprijed hvala na odgovoru! Lijepi pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema ovome što ste napisali, čini se da vas situacija zabrinjava. Dobro je da se pitate možete li kako djelovati u ovoj situaciji tim više što se radi o velikoj svoti novaca i što u cijeloj priči imate dosta nepoznanica - zašto to radi, što se zaista tu događa te koja je uloga treće osobe (teta koju spominjete).</para>
<para>Kada smo u ovakvoj situaciji, kada djetetovo ponašanje ne razumijemo, dobro je promisliti o potencijalnim razlozima za njegovom ponašanje. Kada razumijemo bolje djetetove motive, tada naši postupci prema njemu mogu biti konkretniji i jasniji. Motivi mogu biti različite prirode, pa ću vam postaviti nekoliko pitanja kako biste potencijalno lakše došli do odgovora. Naveli ste da je razlog uzimanja novca skupljanje za nešto, no da li smatrate da dijete doista treba nešto ili bi to ponašanje moglo nešto drugo značiti? Svako djetetovo ponašanje je povezano s nekom njegovom unutarnjom pobudom, emocijom, potrebom, željom. Shvaćanje i razumijevanje djetetovih emocija, potreba, želja potreban je korak u shvaćanju cijele situacije.</para>
<para>Kako bi nam bilo lakše razumjeti djetetovo ponašanje, ponekad metafora „poruke“ može pomoći – pa kada bi to ponašanje imalo neku poruku za vas, što mislite koja bi to poruka bila? Da li želi pokazati kako je dobar, kako misli na tetu? Da li pokazuje kako je radoznao i istražuje što se dogodi kada uzme novac? Da li malo provodite vremena s njim (npr. ako puno radite) pa pronalazi načine kako da obratite pažnju na njega (jer time što je uzeo novac, ponukalo vas je da o tome razmislite, poduzmete neke korake)? Da li je netko drugi dobio novce, a on nije, pa želi „ispraviti nepravdu“? Može biti puno raznih motiva.</para>
<para>Pitali ste što možete učiniti u ovakvim situacijama, neki od odgovara su: postaviti granicu, učiti dijete odgovornosti i financijski ga opismenjivati.</para>
<para>Dakle, prije svega važno je postaviti granicu djetetu. Prilikom postavljanja granica, kako bi nas dijete lakše razumjelo, važno je da smo jasni, kratki, razumljivi i u konačnici dosljedni u primjeni tih granica.</para>
<para>Kako je riječ o retrogradnom postavljanju granica, ovo promišljanje biti će više usmjereno za potencijalne buduće situacije. Drugim riječima, ako se ponovi situacija, važno je da novac vrati, bez iznimke. Pokušajte smisliti i prikladnu negativnu posljedicu (koju ćete najaviti unaprijed zajedno s najavom pozitivne posljedice) za Vaše dijete kako bi shvatilo posljedice vlastitih izbora negativnih ponašanja. Više o postavljanju granica možete pročitati <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">ovdje</ulink>.</para>
<para>Postavljanjem granica na ovaj način, dječak uči i preuzimati odgovornost. Naime, opisani treći korak u postavljanju granica – davanje izbora s informacijom što slijedi ovisno o izabranom djetetovom ponašanju – dijete ujedno uči da je ono odgovorno za svoje ponašanje i posljedice tog ponašanja.</para>
<para>Financijsko opismenjivanje iznimno je važna i potrebna vještina u životu. Što mislite o tome da sa sinom krenete pričati nešto više o novcima (skupljanju, upravljanju isl.)? Time biste ga uvodili u financijsko opismenjavanje što je jako važna životna vještina, ali za početak s nekoliko kuna. Stotine ili tisuće je trenutno previše novaca za njega.</para>
<para>U pismu ste spomenuli tetu, no pitam se, tko je zapravo teta? Svakako bi bilo potrebno da otvoreno porazgovarate s tetom i dogovorite se da i teta postavi granice dječaku u smislu da ne može uzimati roditeljima novce bez njihovog znanja.</para>
<para>Kako ste spomenuli da je dječak lagao teti, za bolje razumijevanje dječjeg laganja preporučujem vam <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/dijete-vam-laze-ima-i-za-to-lijeka/">ovaj članak</ulink>.</para>
<para>Želim vam svu sreću u daljnjim poduzetim koracima,</para>

Dječak (8) uzima od roditelja novac, sprema ga i čuva, ali laže odakle ga je dobio Poštovani, imam sina od 8 godina i problem je taj što je već više puta uzeo od mene i supruga novac i spremio.
Tu se ne radi o par kuna, već o stotinama i tisućama kuna. 
   Tu se ne radi o par kuna, već o stotinama i tisućama kuna 


   Nakon što uzme novce, da ih teti koja čuva novce za njega tj. skupljaju za nešto. Onda njoj izmisli da sam mu ja dala novac ili da je nešto nama pomogao pa da je dobio i tako. Puno, puno laži. 


   Imam osjećaj da tu čak nije niti on kriv! Da li je on premali da bi skupljao novac? Što bi trebali napraviti u ovakvim situacijama? 
   Unaprijed hvala na odgovoru! Lijepi pozdrav.

Draga mama,
prema ovome što ste napisali, čini se da vas situacija zabrinjava. Dobro je da se pitate možete li kako djelovati u ovoj situaciji tim više što se radi o velikoj svoti novaca i što u cijeloj priči imate dosta nepoznanica - zašto to radi, što se zaista tu događa te koja je uloga treće osobe (teta koju spominjete).
Kada smo u ovakvoj situaciji, kada djetetovo ponašanje ne razumijemo, dobro je promisliti o potencijalnim razlozima za njegovom ponašanje. Kada razumijemo bolje djetetove motive, tada naši postupci prema njemu mogu biti konkretniji i jasniji. Motivi mogu biti različite prirode, pa ću vam postaviti nekoliko pitanja kako biste potencijalno lakše došli do odgovora. Naveli ste da je razlog uzimanja novca skupljanje za nešto, no da li smatrate da dijete doista treba nešto ili bi to ponašanje moglo nešto drugo značiti? Svako djetetovo ponašanje je povezano s nekom njegovom unutarnjom pobudom, emocijom, potrebom, željom. Shvaćanje i razumijevanje djetetovih emocija, potreba, želja potreban je korak u shvaćanju cijele situacije.
Kako bi nam bilo lakše razumjeti djetetovo ponašanje, ponekad metafora „poruke“ može pomoći – pa kada bi to ponašanje imalo neku poruku za vas, što mislite koja bi to poruka bila? Da li želi pokazati kako je dobar, kako misli na tetu? Da li pokazuje kako je radoznao i istražuje što se dogodi kada uzme novac? Da li malo provodite vremena s njim (npr. ako puno radite) pa pronalazi načine kako da obratite pažnju na njega (jer time što je uzeo novac, ponukalo vas je da o tome razmislite, poduzmete neke korake)? Da li je netko drugi dobio novce, a on nije, pa želi „ispraviti nepravdu“? Može biti puno raznih motiva.
Pitali ste što možete učiniti u ovakvim situacijama, neki od odgovara su: postaviti granicu, učiti dijete odgovornosti i financijski ga opismenjivati.
Dakle, prije svega važno je postaviti granicu djetetu. Prilikom postavljanja granica, kako bi nas dijete lakše razumjelo, važno je da smo jasni, kratki, razumljivi i u konačnici dosljedni u primjeni tih granica.
Kako je riječ o retrogradnom postavljanju granica, ovo promišljanje biti će više usmjereno za potencijalne buduće situacije. Drugim riječima, ako se ponovi situacija, važno je da novac vrati, bez iznimke. Pokušajte smisliti i prikladnu negativnu posljedicu (koju ćete najaviti unaprijed zajedno s najavom pozitivne posljedice) za Vaše dijete kako bi shvatilo posljedice vlastitih izbora negativnih ponašanja. Više o postavljanju granica možete pročitati ovdje.
Postavljanjem granica na ovaj način, dječak uči i preuzimati odgovornost. Naime, opisani treći korak u postavljanju granica – davanje izbora s informacijom što slijedi ovisno o izabranom djetetovom ponašanju – dijete ujedno uči da je ono odgovorno za svoje ponašanje i posljedice tog ponašanja.
Financijsko opismenjivanje iznimno je važna i potrebna vještina u životu. Što mislite o tome da sa sinom krenete pričati nešto više o novcima (skupljanju, upravljanju isl.)? Time biste ga uvodili u financijsko opismenjavanje što je jako važna životna vještina, ali za početak s nekoliko kuna. Stotine ili tisuće je trenutno previše novaca za njega.
U pismu ste spomenuli tetu, no pitam se, tko je zapravo teta? Svakako bi bilo potrebno da otvoreno porazgovarate s tetom i dogovorite se da i teta postavi granice dječaku u smislu da ne može uzimati roditeljima novce bez njihovog znanja.
Kako ste spomenuli da je dječak lagao teti, za bolje razumijevanje dječjeg laganja preporučujem vam ovaj članak.
Želim vam svu sreću u daljnjim poduzetim koracima, Klinfo.hr 

Dječak (8) uzima od roditelja novac, sprema ga i čuva, ali laže odakle ga je dobio

<para>
 Štoviše prilikom upisa u školu nam je rečeno da je napredniji te da radi i komunicira na nivou djeteta od 10 godina. Međutim, problem je u njegovu ponašanju. On je bio vrtićko dijete i nikada nije bilo problema s kolektivom. Bio je poslušno i pristojno dijete. 
</para>
<para>
 Od kad je krenuo u školu situacija se okrenula naglavačke. Inati se, ne želi se zahvaliti ako mu netko nešto da, ne želi pozdraviti kada nekoga sretnemo ili čak muževe roditelje koji žive vrlo blizu nas a to je uredno radio i tako je i učen oduvijek. Na informacijama me učiteljica upozorila da nema samokontrolu te da nakon jednog upozorenja npr. Nemoj trčati po hodniku, radnju ponovi već nakon 15 min. Ometa nastavu pričajući i animirajući druge učenike. Kada trebaju u redu nešto čekati uvijek istupi i napravi nešto kako bi privukao pažnju na sebe. 
</para>
<para>
 Ponekad se ponaša poput djeteta s puno manje godina. Ne znam čemu toliki obrat. Također kada smo negdje gdje je više njegovih vršnjaka, primijećujem da je upravo on najneozbiljniji i uvijek prvi radi skroz neprimjerene stvari. Kada razgovaram s njim gleda u pod i ne želi odgovoriti niti na jedno pitanje ili počne plakati. Molim Vas pomozite mi jer sam očajna i krivim sebe i supruga za njegovo ponašanje, jer djeluje neodgojeno a ja svo svoje vrijeme pokušavam posvetiti njemu u njegovom odgoju. Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kako mogu vidjeti iz pitanja, čini mi se da vam je ovaj period jako težak. Kriviti sebe i supruga za rezultate odgoja koji nisu postignuti može doista potaknuti frustraciju i očaj. Sigurno je zbunjujuće što ulažete sve svoje vrijeme u sinov odgoj koji trenutno kao da ne dovodi do dovoljnih rezultata. Meni je jako drago vidjeti kako i dalje želite pronaći najbolje rješenje za Vaše dijete time što ste se odlučili javiti pitanjem.</para>
<para>Dolazak u 1. razred predstavlja veliku promjenu, prvenstveno vašem sinu, ali i cijeloj obitelji. Nekako kao da se odjednom očekuje da djeca budu mirna, sjede cijelo vrijeme u klupama, prate nastavu koja im ponekad i nije zanimljiva i sl. Za to je potrebno određeno vrijeme. Vjerujem da se možete sjetiti kako je bilo vašem sinu ili drugoj djeci kada su kretali u vrtić. Bio je potreban određeni period kako bi se privikli na novo okruženje, bez roditelja, s nepoznatim ljudima. Nešto slično je i sa školom. Važno je istaknuti kako djeca različito reagiraju u procesima prilagodbe. Ponekad djeca doista mogu reagirati ovako kako ste opisali svojeg sina: ne pozdravlja ljude, ometa nastavu, teško stoji u redu i sl.</para>
<para>Moguće je da mu proces prilagodbe otežava i njegova kognitivna razina koja je značajno iznad prosjeka. Djeca koja idu u 1. razred, a sposobna su raditi i komunicirati kao da idu u 4. ili 5. razred i mogu sasvim drugačije doživljavati školu/svijet oko sebe. Primjerice, možda mu je u školi dosadno jer je toliko iznadprosječan i zadaci koji mu se nude su mu prelagani. Djeca koja su nadarena spadaju u djecu s posebnim potrebama jer njima jednostavno treba više poticaja od njihovih vršnjaka. Bilo bi poželjno porazgovarati sa školskim stručnim timom kako bi se vidjelo otežava li mu darovitost prilagodbu na školsko okruženje i na koji način bi mu se moglo olakšati.</para>
<para>Više o specifičnostima darovite djece možete pročitati <ulink url="https://udrugaproventus.org/wp-content/uploads/2018/09/P_Unutarnji-svijet-darovite-djece-v5-PRINT.pdf">u ovoj brošuri</ulink> i tako još bolje razumjeti neke osobine koje bi vašem dječaku mogle otežavati prilagodbu na školsku okolinu.</para>
<para>Ako se dječakovo ponašanje ne promjeni u narednom periodu (3-6 mjeseci), slobodno nam se obratite kako bismo bolje upoznali vas i vašeg dječaka te zajedničkim snagama došli do najboljeg rješenja za dječaka i vas i supruga.
Želim vam puno strpljenja, ljubavi i sreće.</para>

Od kad je krenuo u školu naš sin ponaša se nezrelo, neozbiljno i ometa nastavu Poštovani, sin ima 7 godina te pohađa 1. razred. Gradivo savladava bez poteškoća. 
    Štoviše prilikom upisa u školu nam je rečeno da je napredniji te da radi i komunicira na nivou djeteta od 10 godina. Međutim, problem je u njegovu ponašanju. On je bio vrtićko dijete i nikada nije bilo problema s kolektivom. Bio je poslušno i pristojno dijete. 


   Od kad je krenuo u školu situacija se okrenula naglavačke. Inati se, ne želi se zahvaliti ako mu netko nešto da, ne želi pozdraviti kada nekoga sretnemo ili čak muževe roditelje koji žive vrlo blizu nas a to je uredno radio i tako je i učen oduvijek. Na informacijama me učiteljica upozorila da nema samokontrolu te da nakon jednog upozorenja npr. Nemoj trčati po hodniku, radnju ponovi već nakon 15 min. Ometa nastavu pričajući i animirajući druge učenike. Kada trebaju u redu nešto čekati uvijek istupi i napravi nešto kako bi privukao pažnju na sebe. 


   Ponekad se ponaša poput djeteta s puno manje godina. Ne znam čemu toliki obrat. Također kada smo negdje gdje je više njegovih vršnjaka, primijećujem da je upravo on najneozbiljniji i uvijek prvi radi skroz neprimjerene stvari. Kada razgovaram s njim gleda u pod i ne želi odgovoriti niti na jedno pitanje ili počne plakati. Molim Vas pomozite mi jer sam očajna i krivim sebe i supruga za njegovo ponašanje, jer djeluje neodgojeno a ja svo svoje vrijeme pokušavam posvetiti njemu u njegovom odgoju. Hvala!

Draga mama,
kako mogu vidjeti iz pitanja, čini mi se da vam je ovaj period jako težak. Kriviti sebe i supruga za rezultate odgoja koji nisu postignuti može doista potaknuti frustraciju i očaj. Sigurno je zbunjujuće što ulažete sve svoje vrijeme u sinov odgoj koji trenutno kao da ne dovodi do dovoljnih rezultata. Meni je jako drago vidjeti kako i dalje želite pronaći najbolje rješenje za Vaše dijete time što ste se odlučili javiti pitanjem.
Dolazak u 1. razred predstavlja veliku promjenu, prvenstveno vašem sinu, ali i cijeloj obitelji. Nekako kao da se odjednom očekuje da djeca budu mirna, sjede cijelo vrijeme u klupama, prate nastavu koja im ponekad i nije zanimljiva i sl. Za to je potrebno određeno vrijeme. Vjerujem da se možete sjetiti kako je bilo vašem sinu ili drugoj djeci kada su kretali u vrtić. Bio je potreban određeni period kako bi se privikli na novo okruženje, bez roditelja, s nepoznatim ljudima. Nešto slično je i sa školom. Važno je istaknuti kako djeca različito reagiraju u procesima prilagodbe. Ponekad djeca doista mogu reagirati ovako kako ste opisali svojeg sina: ne pozdravlja ljude, ometa nastavu, teško stoji u redu i sl.
Moguće je da mu proces prilagodbe otežava i njegova kognitivna razina koja je značajno iznad prosjeka. Djeca koja idu u 1. razred, a sposobna su raditi i komunicirati kao da idu u 4. ili 5. razred i mogu sasvim drugačije doživljavati školu/svijet oko sebe. Primjerice, možda mu je u školi dosadno jer je toliko iznadprosječan i zadaci koji mu se nude su mu prelagani. Djeca koja su nadarena spadaju u djecu s posebnim potrebama jer njima jednostavno treba više poticaja od njihovih vršnjaka. Bilo bi poželjno porazgovarati sa školskim stručnim timom kako bi se vidjelo otežava li mu darovitost prilagodbu na školsko okruženje i na koji način bi mu se moglo olakšati.
Više o specifičnostima darovite djece možete pročitati u ovoj brošuri i tako još bolje razumjeti neke osobine koje bi vašem dječaku mogle otežavati prilagodbu na školsku okolinu.
Ako se dječakovo ponašanje ne promjeni u narednom periodu (3-6 mjeseci), slobodno nam se obratite kako bismo bolje upoznali vas i vašeg dječaka te zajedničkim snagama došli do najboljeg rješenja za dječaka i vas i supruga.
Želim vam puno strpljenja, ljubavi i sreće. Klinfo.hr 

Od kad je krenuo u školu naš sin ponaša se nezrelo, neozbiljno i ometa nastavu

<para/>
<para>Poštovani,</para>
<para>pojava stidnih dlačica može biti povezana s hormonskom aktivnosti koja može biti iz nadbubrega, ali i iz spolnih žlijezda, stoga preporučujem da se javite na pregled prvo svom liječniku, a prema potrebi dječjem endokrinologu.</para>

Pojava stidnih dlačica kod bebe Što može značiti pojava stidnih dlačica kod bebe od 8 mjeseci? 
Poštovani,
pojava stidnih dlačica može biti povezana s hormonskom aktivnosti koja može biti iz nadbubrega, ali i iz spolnih žlijezda, stoga preporučujem da se javite na pregled prvo svom liječniku, a prema potrebi dječjem endokrinologu. Klinfo.hr 

Pojava stidnih dlačica kod bebe

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaš sin vjerojatno ima nešto izraženiji kapilarni splet – plexus Kiesselbachi u nosu, koji kod prehlade zbog tanke sluznice krvari. Najbolje je da se javite na pregled specijalisti otorinolaringologu da se vidi da li je potrebno nešto intervenirati po tom pitanju.</para>

Kad je prehlađen, dječaku krvari iz nosa Moj sin ima 5 godina i uvijek kad je prehlađen jako mu krvari iz nosa. Molim vas za savjet kako da riješim taj problem. Pozdrav. 
Poštovana,
vaš sin vjerojatno ima nešto izraženiji kapilarni splet – plexus Kiesselbachi u nosu, koji kod prehlade zbog tanke sluznice krvari. Najbolje je da se javite na pregled specijalisti otorinolaringologu da se vidi da li je potrebno nešto intervenirati po tom pitanju. Klinfo.hr 

Kad je prehlađen, dječaku krvari iz nosa

<para>
 Kada doji ili pije iz flašice, beba se svaki put zagrcne i pocrveni. Tad je potapšam po leđima. Je li problem u tom začepljenom nosiću što se stalno zagrcne i ne može normalno jesti?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>probajte kapati uvečer ili prije tog obroka noću nos sa sinomarin baby kapima, da se bolje očisti prije jela. Svakako držite dijete na povišenom dok jede.</para>

Novorođenče se zagrcne dok jede. Je li od začepljenog nosića ili ne zna cicati? Pozdrav, imam pitanje vezano za bebu koja je stara 15 dana. Nosić je začepljen, čistim ga sa sprejom ali najviše se pogorša noću. 
    Kada doji ili pije iz flašice, beba se svaki put zagrcne i pocrveni. Tad je potapšam po leđima. Je li problem u tom začepljenom nosiću što se stalno zagrcne i ne može normalno jesti?

Poštovana,
probajte kapati uvečer ili prije tog obroka noću nos sa sinomarin baby kapima, da se bolje očisti prije jela. Svakako držite dijete na povišenom dok jede. Klinfo.hr 

Novorođenče se zagrcne dok jede. Je li od začepljenog nosića ili ne zna cicati?

<para>
 U ranom sam stupnju trudnoće i zanima me da li bi bilo dobro odgoditi cijepljenje dok ne rodim. Pričat ću o tome i s doktoricom školske medicine, ali jako bi me zanimalo i vaše stručno mišljenje. Koliko sam shvatila problem je što je to živo cjepivo, a doticaj trudnica s rubeolom može biti opasno za nerođeno dijete. Ja bi osobno najradije cijepljenje odgodila, a zanima me koja bi onda bila potencijalna opasnost za novorođenče u stanu i koliko je za bebe opasna rubeola?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>nema kontraindikacije da cijepite svoje dijete ako ste vi trudni. Naročito zato jer pretpostavljam da ste i vi cijepljenji, tako da za vas nema bojazni da dobijete bolest niti da ste u kontaktu sa oboljelim.</para>

Starije dijete bi trebalo primiti cjepivo Priorix. Ima li opasnosti za mene kao trudnicu? Poštovana doktorice, imam dijete od 6 godina koje sada kreće u školu i koje bi trebalo primiti za 10-tak dana drugu dozu cjepiva Priorix. 
    U ranom sam stupnju trudnoće i zanima me da li bi bilo dobro odgoditi cijepljenje dok ne rodim. Pričat ću o tome i s doktoricom školske medicine, ali jako bi me zanimalo i vaše stručno mišljenje. Koliko sam shvatila problem je što je to živo cjepivo, a doticaj trudnica s rubeolom može biti opasno za nerođeno dijete. Ja bi osobno najradije cijepljenje odgodila, a zanima me koja bi onda bila potencijalna opasnost za novorođenče u stanu i koliko je za bebe opasna rubeola?

Poštovani,
nema kontraindikacije da cijepite svoje dijete ako ste vi trudni. Naročito zato jer pretpostavljam da ste i vi cijepljenji, tako da za vas nema bojazni da dobijete bolest niti da ste u kontaktu sa oboljelim. Klinfo.hr 

Starije dijete bi trebalo primiti cjepivo Priorix. Ima li opasnosti za mene kao trudnicu?

<para>
 Nije plakao uopće, samo je malo rukicom protrljao oko. Normalno se ponaša samo mi po običaju neda da diram oko i pogledam. Da li ga trebam voditi na hitnu da mu pregledaju oko da nije nešto oštećeno?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svaku traumu oka uvijek je bolje pregledati kod oftalmologa da slučajno nije došlo do ozbiljnijeg oštećenja nekih dijelova oka.</para>

Nakon mehaničke ozljede oka, dječaku se na bjeloočnici pojavilo crvenilo Poštovana, sinoć mi se dječak od 1,5 godinu udario u oko s plastičnim predmetom. Na bjeloočnici mu se pojavilo crvenilo kao da su mu popucali kapilari. 
    Nije plakao uopće, samo je malo rukicom protrljao oko. Normalno se ponaša samo mi po običaju neda da diram oko i pogledam. Da li ga trebam voditi na hitnu da mu pregledaju oko da nije nešto oštećeno?

Poštovana,
svaku traumu oka uvijek je bolje pregledati kod oftalmologa da slučajno nije došlo do ozbiljnijeg oštećenja nekih dijelova oka. Klinfo.hr 

Nakon mehaničke ozljede oka, dječaku se na bjeloočnici pojavilo crvenilo

<para>
 Problem je što je preko dana jako nemiran i plače. Molim vas savjet koliko puta da mu dajem nadohranu uz dojenje. Je li možda gladan tijekom dana ili bi mu bilo dobro davati još nešto protiv grčeva? Zahvaljujem. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako vam se čini da je možda nedovoljno vašeg mlijeka, pokušajte iza podoja dodati još 30 ml adaptiranog da vidite hoće li pojesti. Ako neće ili iza bljuca onda mu nije potrebno. Ako pojede moguće je da mu malo još fali do sitosti.</para>

Koliko uz dojenje bebi od mjesec dana davati nadohranu s AD formulom? Imam mušku bebu od mjesec dana. Hranim ga kombinirano, dojenje i Novalac1. AD formulu mu dajem 60 ml navečer. Dajem mu i Bio Gaia kapi. Beba spava do 2 u noći i onda opet dojenje. 
    Problem je što je preko dana jako nemiran i plače. Molim vas savjet koliko puta da mu dajem nadohranu uz dojenje. Je li možda gladan tijekom dana ili bi mu bilo dobro davati još nešto protiv grčeva? Zahvaljujem. 

Poštovana,
ako vam se čini da je možda nedovoljno vašeg mlijeka, pokušajte iza podoja dodati još 30 ml adaptiranog da vidite hoće li pojesti. Ako neće ili iza bljuca onda mu nije potrebno. Ako pojede moguće je da mu malo još fali do sitosti. Klinfo.hr 

Koliko uz dojenje bebi od mjesec dana davati nadohranu s AD formulom?

<para>
 Na zadnjoj kontroli s navršenih 4 mjeseca, pedijatrica nam je savjetovala polako uvoditi dohranu, žitarice pa dalje po kalendaru. Beba ima 7100 g i 65 cm trenutno.
 Dojen je prvih mjesec dana uz AD, a dalje je pio samo AD. Pojede svaka 3 sata 150 ml, zadnji obrok mu je u 22 sata i ujutro u 5 prvi. Prespava cijelu noć. Probala sam mu dati žitne kašice ali pojede jednu, maksimalno i samo ponekad tri žličice i želi mlijeko. I nakon toga bljucne, a dok jede samo mlijeko, onda ne bljucka. Da li to znači da mu je još prerano za dohranu? Jako se zanima za jelo, ali ne jede u skladu s tim interesom. Da li je prerano bebi od 4 mjeseca kuhati mrkvicu s palentom ili samo mrkvicu? Počela bih radije s povrćem nego s voćem. Da li imate još kakav prijedlog što mu prvo ponuditi?
 Hvala Vam unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nije preporučljivo početi s dohranom prije 17. tjedna života, a kada točno treba započeti, vrlo je individualno. Svakako je preporučljivo započeti uvođenje kašica do 26. tjedna.</para>
<para>Ne trebate brinuti zbog toga što je vaše dijete pojelo samo žličicu ili dvije, to je potpuno normalno u početku. Prva faza uvođenja kašica je samo navikavanje na nove okuse i teksture, mlijeko je i dalje primarni izvor energije. Možete početi s povrćem (npr. mrkva, krumpir, tikvica…). Uvodite jednu po jednu namirnicu (uvijek ujutro), s razmakom od tri dana, zbog potencijalnih alergija.</para>

Je li bebi od 4 mjeseca ipak prerano započeti s dohranom? Poštovana, moj sin je rođen 30.12.2018. s 3670 g i 50 cm. Zdrava je beba, osim klasičnih grčeva do prije par tjedana. 
    Na zadnjoj kontroli s navršenih 4 mjeseca, pedijatrica nam je savjetovala polako uvoditi dohranu, žitarice pa dalje po kalendaru. Beba ima 7100 g i 65 cm trenutno.
   Dojen je prvih mjesec dana uz AD, a dalje je pio samo AD. Pojede svaka 3 sata 150 ml, zadnji obrok mu je u 22 sata i ujutro u 5 prvi. Prespava cijelu noć. Probala sam mu dati žitne kašice ali pojede jednu, maksimalno i samo ponekad tri žličice i želi mlijeko. I nakon toga bljucne, a dok jede samo mlijeko, onda ne bljucka. Da li to znači da mu je još prerano za dohranu? Jako se zanima za jelo, ali ne jede u skladu s tim interesom. Da li je prerano bebi od 4 mjeseca kuhati mrkvicu s palentom ili samo mrkvicu? Počela bih radije s povrćem nego s voćem. Da li imate još kakav prijedlog što mu prvo ponuditi?
   Hvala Vam unaprijed.

Poštovana,
nije preporučljivo početi s dohranom prije 17. tjedna života, a kada točno treba započeti, vrlo je individualno. Svakako je preporučljivo započeti uvođenje kašica do 26. tjedna.
Ne trebate brinuti zbog toga što je vaše dijete pojelo samo žličicu ili dvije, to je potpuno normalno u početku. Prva faza uvođenja kašica je samo navikavanje na nove okuse i teksture, mlijeko je i dalje primarni izvor energije. Možete početi s povrćem (npr. mrkva, krumpir, tikvica…). Uvodite jednu po jednu namirnicu (uvijek ujutro), s razmakom od tri dana, zbog potencijalnih alergija. Klinfo.hr 

Je li bebi od 4 mjeseca ipak prerano započeti s dohranom?

<para>
 1 3560 g, 50,5 cm
 13 940 g, 55 cm
 104 6160 g, 61 cm
 274 6330 g
 Doktorica je zabrinuta što unazad nekoliko dana ne dobiva baš na kilaži 
 Beba je od rođenja na AD, trenuto ima 5 obroka dnevno po 150 ml (noću se ne budi i spava 9-10 h u komadu), stolice su zelene 1-2 dnevno. 
 Mislite li da bi joj trebali povećati količinu obroka? Sada je na Aptamil Pregomil zbog sumnje na alergiju na kravlje mlijeko i poslana je stolica na analizu. 
 Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dnevna potreba vašeg djeteta je 820 ml mlijeka. Pokušajte povećati unos. Uskoro ćete moći uvesti i prve kašice.</para>

Trebam li povećati količinu obroka bebi koja sporije dobiva na težini? Pozdrav! Beba je rođena s 2600 g, 47 cm.
14.1. 3560 g, 50,5 cm
13.2. 4940 g, 55 cm
10.4. 6160 g, 61 cm
27.4. 6330 g
Doktorica je zabrinuta što unazad nekoliko dana ne dobiva baš na kilaži. 
   1 3560 g, 50,5 cm
   13 940 g, 55 cm
   104 6160 g, 61 cm
   274 6330 g
   Doktorica je zabrinuta što unazad nekoliko dana ne dobiva baš na kilaži 
   Beba je od rođenja na AD, trenuto ima 5 obroka dnevno po 150 ml (noću se ne budi i spava 9-10 h u komadu), stolice su zelene 1-2 dnevno. 
   Mislite li da bi joj trebali povećati količinu obroka? Sada je na Aptamil Pregomil zbog sumnje na alergiju na kravlje mlijeko i poslana je stolica na analizu. 
   Hvala.

Poštovana,
dnevna potreba vašeg djeteta je 820 ml mlijeka. Pokušajte povećati unos. Uskoro ćete moći uvesti i prve kašice. Klinfo.hr 

Trebam li povećati količinu obroka bebi koja sporije dobiva na težini?

<para>
 Problem je u tome što je počela dobivati po 600 g zadnja dva mjeseca. Na AD mlijeku je. Prije par dana smo počeli s kašicama. Doktorica je zadovoljna ali ja nisam jer ne jede baš previše količinski a i malo dobiva po meni na težini. Moje pitanje je da li smijem preći na jaču formulu Aptamil 2?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema potrebe da prelazite na Aptamil 2. To je mlijeko za dijete starije od 6 mjeseci, prijelazna formula za miješanu prehranu. Vaše dijete dobro napreduje. Oscilacije ove vrste su potpuno normalne.</para>

Dijete dobiva samo 600 g mjesečno. Smijem li prijeći na "jaču" AD formulu? Dobar dan, imam bebu od 5 mjeseci, rođena je s 3700 g. Prije nekoliko dana smo bili na vaganju i ima 8200 g. Prije toga, prošli mjesec je imala 7600 g. 
    Problem je u tome što je počela dobivati po 600 g zadnja dva mjeseca. Na AD mlijeku je. Prije par dana smo počeli s kašicama. Doktorica je zadovoljna ali ja nisam jer ne jede baš previše količinski a i malo dobiva po meni na težini. Moje pitanje je da li smijem preći na jaču formulu Aptamil 2?

Poštovana,
nema potrebe da prelazite na Aptamil 2. To je mlijeko za dijete starije od 6 mjeseci, prijelazna formula za miješanu prehranu. Vaše dijete dobro napreduje. Oscilacije ove vrste su potpuno normalne. Klinfo.hr 

Dijete dobiva samo 600 g mjesečno. Smijem li prijeći na "jaču" AD formulu?

<para>
 Nudim mu i vodu kad se probudi tijekom noći, ali sve odbija i plače, viče dok ne dobije bočicu s ad. Kako ga odviknuti i da li uopće to raditi ili je bolje da ga pustim pa da sam odbije? Inače, jede jako dobro i količinski i zdravo. Večera ponekad čokolino, palenta, gris, kruh s namazima i sl.
 Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ta potreba za noćnim hranjenjem je očito samo navika ili potreba za vašom blizinom. Nije povezana s nutritivnim potrebama vašeg dječaka. Noćno hranjenje nije dobro prije svega zbog zdravlja zubi i probavnog sustava. Pokušajte sa postepenim smanjivanjem obroka do potpunog ukidanja hranjenja noću.</para>

Dječak od 16 mjeseci noću i dalje traži bočicu s AD mlijekom Pozdrav! Dječak od 16 mjeseci i dalje noću traži bočicu. Pije dm babylove kindermilch, 180 ml. Nekad to bude 1 bočica, a nekad 2. 
    Nudim mu i vodu kad se probudi tijekom noći, ali sve odbija i plače, viče dok ne dobije bočicu s ad. Kako ga odviknuti i da li uopće to raditi ili je bolje da ga pustim pa da sam odbije? Inače, jede jako dobro i količinski i zdravo. Večera ponekad čokolino, palenta, gris, kruh s namazima i sl.
   Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
ta potreba za noćnim hranjenjem je očito samo navika ili potreba za vašom blizinom. Nije povezana s nutritivnim potrebama vašeg dječaka. Noćno hranjenje nije dobro prije svega zbog zdravlja zubi i probavnog sustava. Pokušajte sa postepenim smanjivanjem obroka do potpunog ukidanja hranjenja noću. Klinfo.hr 

Dječak od 16 mjeseci noću i dalje traži bočicu s AD mlijekom

<para>
 Bila je na Novalacu do prije par dana, a sad smo prešli na kravlje mlijeko. Inače je zdrava beba, živahna, rođena na termin. Molim vas pomoć.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost, kako niste napisali radi li se o curici ili dečku, ne mogu vam odgovoriti na vaše pitanje. Nadam se da ste već uveli krute obroke. Dijete od godinu dana bi trebalo jesti sve obroke u danu.</para>

Je li beba od godinu dana dovoljno velika i teška? Moja beba je navršila godinu dana, ima 8300 g i duga je 75 cm. Rođena je s 3160 g i 49 cm. Recite mi je li to premala kilaža za tu dob. 
    Bila je na Novalacu do prije par dana, a sad smo prešli na kravlje mlijeko. Inače je zdrava beba, živahna, rođena na termin. Molim vas pomoć.

Poštovana,
nažalost, kako niste napisali radi li se o curici ili dečku, ne mogu vam odgovoriti na vaše pitanje. Nadam se da ste već uveli krute obroke. Dijete od godinu dana bi trebalo jesti sve obroke u danu. Klinfo.hr 

Je li beba od godinu dana dovoljno velika i teška?

<para>
 Naime, dajem mu 120 ml po obroku, ali mi se čini da traži prečesto jesti, svakih 2,5 sata.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je dijete gladno, pustite ga da jede. Prema navedenoj težini i dobi vaše dijete treba 685 ml mlijeka na dan, kroz 5 do 6 obroka. Ali ovaj izračun je samo okvirni, stoga pustite dijete da se vodi svojim apetitom.</para>

Koliko beba od mjesec i pol treba popiti AD mlijeka dnevno? Dječak ima mjesec i 10 dana. Rođen je s 2950 g, s mjesec dana je imao 4 kilograma. Koliko mu je potrebno AD dnevno? 
    Naime, dajem mu 120 ml po obroku, ali mi se čini da traži prečesto jesti, svakih 2,5 sata.

Poštovana,
ako je dijete gladno, pustite ga da jede. Prema navedenoj težini i dobi vaše dijete treba 685 ml mlijeka na dan, kroz 5 do 6 obroka. Ali ovaj izračun je samo okvirni, stoga pustite dijete da se vodi svojim apetitom. Klinfo.hr 

Koliko beba od mjesec i pol treba popiti AD mlijeka dnevno?

<para>
 S navršena 4 mjeseca starosti beba počinje odbijati bočicu (na AD-u je gotovo od samog početka). Mijenjali smo i formule i bočice, ali ništa nije bilo bolje. On je i dalje odbijao takav tip hranjenja, tako da je do uvođenja dohrane hranjen uglavnom u snu.
</para>
<para>
 Dohranu je dobro prihvatio i jede rado na žličicu sve što mu se ponudi (osim mlijeka, i to smo pokušali), ali bočica je i dalje veliki problem. On trenutno ima 4 kruta obroka i jedan obrok bočice (jutarnja bočica nakon buđenja) i to je jedina bočica koju ne odbija, ali količinski pojede “malo”. 
</para>
<para>
 On sada ima ovakav raspored hranjenja: 
 6:30 - 7:00 bočica 120-150 ml (novalac)
 10:00 - 10:30 mliječno-žitno-voćna kašica 150g; 
 13:30 - 14:00 povrtno-žitna ili mesna kašica 130-150g; 
 17:00 - 17:30 mliječno-žitno-voćna kašica 150g; 
 20:00 - 20:30 grizolino/keksolino 180g; 
 Noćne obroke nema već dugo. 
</para>
<para>
 Pokušala sam mu uvesti još jednu bočicu oko ponoći (da nadoknadim mlijeko), ali bezuspješno, odbija, tako da sam odustala od toga. 
 Voljela bi da mu jedan voćno-žitni obrok bude čist, bez dodavanja mlijeka, zbog upoznavanja čistih okusa voća, ali ako ukinem mlijeko u kašici onda neće dobiti dnevni unos od 500 ml mlijeka. 
 Zato bih voljela da mi kažete kolika je količina mlijeka/mliječnih obroka potrebna u njegovoj dobi? Negdje čitam minimum 500 ml, negdje 700-800 ml, negdje 400-500 ml? 
</para>
<para>
 I da li je u njegovoj dobi ovolika količina krutih obroka štetna na bilo koji način? 
 Moram naglasiti da on djeluje kao izuzetno zadovoljna i sretna beba, nema nikakvih probavnih tegoba, ima uredne stolice bez zatvora ili proljeva, motorički napreduje, a vodu vrlo rado pije bilo iz bočice ili iz kljuna (sokove i čajeve mu ne nudim), tako da smo došli do zaključka da beba jednostavno ne voli mlijeko, kažu da je i to moguće. Unaprijed se zahvaljujem, Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete treba 500 ml mlijeka kroz dan. Može ih unositi s krutom hranom – kašicama ili samostalno. Nije problem da ima četiri obroka krute hrane, samo je važno da mu ne dajete namirnice koje nisu primjerene za njegovu dob. Vaša beba dobro napreduje, ništa ne brinite.</para>

Koju količinu mlijeka treba piti beba od 7,5 mjeseci i je li moguće da jednostavno ne voli mlijeko? Poštovana, imam bebu starosti 7,5 mjeseci. Rođen je s 3610 g i 50 cm. Trenutno je težak 8700 i dug 70 cm. 
   S navršena 4 mjeseca starosti beba počinje odbijati bočicu (na AD-u je gotovo od samog početka). Mijenjali smo i formule i bočice, ali ništa nije bilo bolje. On je i dalje odbijao takav tip hranjenja, tako da je do uvođenja dohrane hranjen uglavnom u snu.


   Dohranu je dobro prihvatio i jede rado na žličicu sve što mu se ponudi (osim mlijeka, i to smo pokušali), ali bočica je i dalje veliki problem. On trenutno ima 4 kruta obroka i jedan obrok bočice (jutarnja bočica nakon buđenja) i to je jedina bočica koju ne odbija, ali količinski pojede “malo”. 


   On sada ima ovakav raspored hranjenja: 
   6:30 - 7:00 bočica 120-150 ml (novalac)
   10:00 - 10:30 mliječno-žitno-voćna kašica 150g; 
   13:30 - 14:00 povrtno-žitna ili mesna kašica 130-150g; 
   17:00 - 17:30 mliječno-žitno-voćna kašica 150g; 
   20:00 - 20:30 grizolino/keksolino 180g; 
   Noćne obroke nema već dugo. 


   Pokušala sam mu uvesti još jednu bočicu oko ponoći (da nadoknadim mlijeko), ali bezuspješno, odbija, tako da sam odustala od toga. 
   Voljela bi da mu jedan voćno-žitni obrok bude čist, bez dodavanja mlijeka, zbog upoznavanja čistih okusa voća, ali ako ukinem mlijeko u kašici onda neće dobiti dnevni unos od 500 ml mlijeka. 
   Zato bih voljela da mi kažete kolika je količina mlijeka/mliječnih obroka potrebna u njegovoj dobi? Negdje čitam minimum 500 ml, negdje 700-800 ml, negdje 400-500 ml? 


   I da li je u njegovoj dobi ovolika količina krutih obroka štetna na bilo koji način? 
   Moram naglasiti da on djeluje kao izuzetno zadovoljna i sretna beba, nema nikakvih probavnih tegoba, ima uredne stolice bez zatvora ili proljeva, motorički napreduje, a vodu vrlo rado pije bilo iz bočice ili iz kljuna (sokove i čajeve mu ne nudim), tako da smo došli do zaključka da beba jednostavno ne voli mlijeko, kažu da je i to moguće. Unaprijed se zahvaljujem, Ivana

Poštovana,
vaše dijete treba 500 ml mlijeka kroz dan. Može ih unositi s krutom hranom – kašicama ili samostalno. Nije problem da ima četiri obroka krute hrane, samo je važno da mu ne dajete namirnice koje nisu primjerene za njegovu dob. Vaša beba dobro napreduje, ništa ne brinite. Klinfo.hr 

Koju količinu mlijeka treba piti beba od 7,5 mjeseci i je li moguće da jednostavno ne voli mlijeko?

<para>
 S 5 mjeseci sam drugi mliječni obrok zamijenila sa žitaricama, a zatim povrćem ili voćem zajedno s žitaricama. Zanima me sljedeći korak uvođenja čvrste hrane, tj. kada i koji mliječni obrok sljedeći zamijeniti nemliječnim? Također me zanima kada uvesti večeru i da li to znači izbaciti posljednji mliječni obrok na flašicu i ubaciti žitnu kašu?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>večeru možete uvrstiti odmah. Pripremajte mliječno žitnu kašicu, umjesto dosadašnjeg adaptiranog mlijeka.</para>

Kada uvesti večeru u bebinu dohranu? Poštovana, imam bebu staru 6 mjeseci i tjedan dana. Imao je 5 mliječnih obroka (AD) na svaka 3 sata s početkom u 8 h ujutro i zadnji u 20 h navečer. 
    S 5 mjeseci sam drugi mliječni obrok zamijenila sa žitaricama, a zatim povrćem ili voćem zajedno s žitaricama. Zanima me sljedeći korak uvođenja čvrste hrane, tj. kada i koji mliječni obrok sljedeći zamijeniti nemliječnim? Također me zanima kada uvesti večeru i da li to znači izbaciti posljednji mliječni obrok na flašicu i ubaciti žitnu kašu?

Poštovana,
večeru možete uvrstiti odmah. Pripremajte mliječno žitnu kašicu, umjesto dosadašnjeg adaptiranog mlijeka. Klinfo.hr 

Kada uvesti večeru u bebinu dohranu?

<para>
 S navršenih godinu dana bili su 9kg/8 Dohranu smo započeli po preporuci pedijatrice s navršenih 6 mjeseci, nemaju alergija te imaju zdrav i raznolik apetit. Čitala sam Vaše savjete o pet obroka u danu, međutim, treba mi pomoć oko kreiranja obroka. 
</para>
<para>
 Naime, moji se dečki bude oko 7 h, jedu 200 ml AD mlijeka, oko 9 h im dajem mliječni obrok sa žitaricama (jogurt/sir + rižine/kukuruzne/miješane pahuljice), u 12 h imaju voćni obrok, u 15 h ručak (meso, povrće, riba, mahunarke), u 18 h voćni obrok te navečer oko 20 h, prije spavanja piju 200 ml AD mlijeka. 
</para>
<para>
 Spavaju jednom u danu, obično od 13.30 do 15 h te cijelu noć. Primijetila sam, ako im dam samo voće u voćnom obroku da brzo ogladne. Što im mogu ponuditi kao 'pojačanje' u tim voćnim obrocima, a da nisu opet žitarice? I drugo pitanje, što im davati kao mliječni obrok, npr. samo svježi sir, jogurt ili kašice s adaptiranim mlijekom?
 Hvala Vam na pomoći!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nisu vam više potrebni obroci samog adaptiranog mlijeka. Mlijeko možete kombinirati gotovo sa svim namirnicama. Uobičajeni mliječni obrok jest onaj s dodatkom žitarica. Voće možete kombinirati s mliječnim proizvodima ili keksom.</para>

Koje mliječne obroke davati bebama blizancima i kako im "pojačati" voćni obrok? Imam blizance koji su upravo navršili 13 mjeseci, rođeni su 9 tjedana ranije, 1.5kg/1.3kg te 41 cm.
S navršenih godinu dana bili su 9kg/8.5kg te 78 cm. 
   S navršenih godinu dana bili su 9kg/8 Dohranu smo započeli po preporuci pedijatrice s navršenih 6 mjeseci, nemaju alergija te imaju zdrav i raznolik apetit. Čitala sam Vaše savjete o pet obroka u danu, međutim, treba mi pomoć oko kreiranja obroka. 


   Naime, moji se dečki bude oko 7 h, jedu 200 ml AD mlijeka, oko 9 h im dajem mliječni obrok sa žitaricama (jogurt/sir + rižine/kukuruzne/miješane pahuljice), u 12 h imaju voćni obrok, u 15 h ručak (meso, povrće, riba, mahunarke), u 18 h voćni obrok te navečer oko 20 h, prije spavanja piju 200 ml AD mlijeka. 


   Spavaju jednom u danu, obično od 13.30 do 15 h te cijelu noć. Primijetila sam, ako im dam samo voće u voćnom obroku da brzo ogladne. Što im mogu ponuditi kao 'pojačanje' u tim voćnim obrocima, a da nisu opet žitarice? I drugo pitanje, što im davati kao mliječni obrok, npr. samo svježi sir, jogurt ili kašice s adaptiranim mlijekom?
   Hvala Vam na pomoći!

Poštovana,
nisu vam više potrebni obroci samog adaptiranog mlijeka. Mlijeko možete kombinirati gotovo sa svim namirnicama. Uobičajeni mliječni obrok jest onaj s dodatkom žitarica. Voće možete kombinirati s mliječnim proizvodima ili keksom. Klinfo.hr 

Koje mliječne obroke davati bebama blizancima i kako im "pojačati" voćni obrok?

<para>
 Problem je u tome što je u zadnjih mjesec dana dobila samo 600 g a na AD mlijeku je. Dnevni unos mlijeka joj je oko 800 ml i nikako ju ne mogu natjerati da popije više. Jede svaka 3-4 sata, ali problem su količine. Nekad je to 100 ml a nekad i 180 ml. Molim Vas za savjet. Kako da povećamo unos mlijeka jer mislim da 600 g nije dovoljno za bebu koja je obožavala jesti i dobivala super na kilaži do sad?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete normalno napreduje. Djeca se u nekim fazama razvijaju brže, u drugim sporije. Važno je da vaša beba ima zdravu težinu za navedenu dob, što ima. Ako je uz to dijete veselo, nemate nikakvog razloga za brigu.</para>

Beba je u 4. mjesecu počela stagnirati na kilaži i slabije napredovati Moja beba ima 4 mjeseca. Rođena je s 3700 g, 49 cm. Do sada je lijepo napredovala, ali na kontroli sa 4 mjeseca imala je 7600 g i 66 cm. 
    Problem je u tome što je u zadnjih mjesec dana dobila samo 600 g a na AD mlijeku je. Dnevni unos mlijeka joj je oko 800 ml i nikako ju ne mogu natjerati da popije više. Jede svaka 3-4 sata, ali problem su količine. Nekad je to 100 ml a nekad i 180 ml. Molim Vas za savjet. Kako da povećamo unos mlijeka jer mislim da 600 g nije dovoljno za bebu koja je obožavala jesti i dobivala super na kilaži do sad?

Poštovana,
vaše dijete normalno napreduje. Djeca se u nekim fazama razvijaju brže, u drugim sporije. Važno je da vaša beba ima zdravu težinu za navedenu dob, što ima. Ako je uz to dijete veselo, nemate nikakvog razloga za brigu. Klinfo.hr 

Beba je u 4. mjesecu počela stagnirati na kilaži i slabije napredovati

<para>
 Do godinu dana je radio vježbe zbog hipertonusa i uredno je ispratio sve razvojne faze uključujući i govor, čak i jako rano, premda još ne koristi slovo R u riječima. Prije druge godine je imao febrilne konvulzije koje se poslije nisu više ponovile. Sve eeg kontrole su prošle uredno. 
</para>
<para>
 Gruba motorika je jako dobra, izrazito je aktivno i spretno dijete. Ono što mene muči je da je jako gadljiv, osobito na pojedinu hranu, bez problema i povrati za ručkom ako mu se ne sviđa. Od najranije dobi pokušavam ga zainteresirati za crtanje, pisanje, zapravo bilo kakvo šaranje i držanje olovke, bojice. Nailazim na veliki otpor i ne uspijevam previše, kao ni tete u našem vrtiću. 
</para>
<para>
 Pokušavam ga privoliti na neke kreativne igre, škarice, alat, bilo što, ali također uspijevam vrlo rijetko. Problem je koncentracija i zadržavanje na jednom mjestu. Ako kažem da bi trebala potražiti podršku i vježbe kod logopeda, nailazim na veliko osuđivanje obitelji, okoline pa čak i njegove pedijatrice. Smatraju da radim od zdravog djeteta bolesno. Možete li mi dok čekam termin preporučiti kako ga pripremiti na prvi susret i što je po vama najvažnije razvijati kod njega? Što ja kao majka mogu napraviti da mu pomognem. 
 Hvala vam.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na sve što opisujete predložila bih Vam procjenu senzorne integracije. Naime, preosjetljivost na neku hranu može biti usko povezana uz senzoričku obradu podataka.</para>
<para>Jednako tako, nezainteresiranost za aktivnosti fine motorike mogu biti povezane s preosjetljivošću taktilnog sustava a poteškoće koncentracije i pažnje mogu imati korijen u potrebi da se zadovolji vestibularni sustav (pojačana potreba za kretanjem).</para>
<para>Ukoliko je to podloga teškoća na koje dječak nailazi, vježbe senzorne integracije harmonizirat će sustave i učiniti dobru podlogu za daljnji rast i razvoj.</para>

Dječak od skoro 5 godina odbija sve aktivnosti koje uključuju finu motoriku Poštovani, moj dječak ima 4 godine i 9 mjeseci. Rodila sam ga iz rizične i stresne trudnoće. 
    Do godinu dana je radio vježbe zbog hipertonusa i uredno je ispratio sve razvojne faze uključujući i govor, čak i jako rano, premda još ne koristi slovo R u riječima. Prije druge godine je imao febrilne konvulzije koje se poslije nisu više ponovile. Sve eeg kontrole su prošle uredno. 


   Gruba motorika je jako dobra, izrazito je aktivno i spretno dijete. Ono što mene muči je da je jako gadljiv, osobito na pojedinu hranu, bez problema i povrati za ručkom ako mu se ne sviđa. Od najranije dobi pokušavam ga zainteresirati za crtanje, pisanje, zapravo bilo kakvo šaranje i držanje olovke, bojice. Nailazim na veliki otpor i ne uspijevam previše, kao ni tete u našem vrtiću. 


   Pokušavam ga privoliti na neke kreativne igre, škarice, alat, bilo što, ali također uspijevam vrlo rijetko. Problem je koncentracija i zadržavanje na jednom mjestu. Ako kažem da bi trebala potražiti podršku i vježbe kod logopeda, nailazim na veliko osuđivanje obitelji, okoline pa čak i njegove pedijatrice. Smatraju da radim od zdravog djeteta bolesno. Možete li mi dok čekam termin preporučiti kako ga pripremiti na prvi susret i što je po vama najvažnije razvijati kod njega? Što ja kao majka mogu napraviti da mu pomognem. 
   Hvala vam.

Poštovana,
s obzirom na sve što opisujete predložila bih Vam procjenu senzorne integracije. Naime, preosjetljivost na neku hranu može biti usko povezana uz senzoričku obradu podataka.
Jednako tako, nezainteresiranost za aktivnosti fine motorike mogu biti povezane s preosjetljivošću taktilnog sustava a poteškoće koncentracije i pažnje mogu imati korijen u potrebi da se zadovolji vestibularni sustav (pojačana potreba za kretanjem).
Ukoliko je to podloga teškoća na koje dječak nailazi, vježbe senzorne integracije harmonizirat će sustave i učiniti dobru podlogu za daljnji rast i razvoj. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak od skoro 5 godina odbija sve aktivnosti koje uključuju finu motoriku

<para>
 Od pedijatrice smo prvo dobili linex baby da se stolica normalizira i po naputku doktorice trebala bi ih popiti do kraja. Problem je da se djevojčica ponekad, ali samo navečer žali da joj se povraća i tako inzistira dok se ne natjera da povrati i dok ne povrati ona ne odustaje. Inače u toku dana to se ne događa. Stolica je sad normalna i redovna i nema više virusa. Da li je problem psihološke prirode i što učiniti? Moram napomenuti da je ona inače dijete koje se uvijek mora tjerati da jede.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ponekad iza viroze ostanu simptomi postviralne gastropareze, što zapravo znači da je narušena peristaltika virusom koji je prošao kroz probavni sustav, pa se nekada još javlja mučnina i nagon na povraćanje, a osobito iza teže probavljive hrane (ako je nešto s više masnoća).</para>
<para>No, isto je tako moguće da je nastupila i jedna psihogena komponenta, stoga pokušajte nekako odvratiti pažnju na nešto drugo, pričajte joj priču ili radite nešto što će ju okupirati kako bi prevladala taj osjećaj. Ako nije bolje kroz jedan tjedan, onda se javite ipak svom pedijatru za daljnju obradu.</para>

Nakon preboljenog probavnog virusa djevojčica (4) samu sebe tjera na povraćanje Poštovana, zaista sam vam se morala obratiti. Naime, moja djevojčica od 4 godine prije 20-ak dana je bolovala od trbušnog virusa u koji je bilo uključeno povraćanje i proljev. 
    Od pedijatrice smo prvo dobili linex baby da se stolica normalizira i po naputku doktorice trebala bi ih popiti do kraja. Problem je da se djevojčica ponekad, ali samo navečer žali da joj se povraća i tako inzistira dok se ne natjera da povrati i dok ne povrati ona ne odustaje. Inače u toku dana to se ne događa. Stolica je sad normalna i redovna i nema više virusa. Da li je problem psihološke prirode i što učiniti? Moram napomenuti da je ona inače dijete koje se uvijek mora tjerati da jede.

Poštovana,
ponekad iza viroze ostanu simptomi postviralne gastropareze, što zapravo znači da je narušena peristaltika virusom koji je prošao kroz probavni sustav, pa se nekada još javlja mučnina i nagon na povraćanje, a osobito iza teže probavljive hrane (ako je nešto s više masnoća).
No, isto je tako moguće da je nastupila i jedna psihogena komponenta, stoga pokušajte nekako odvratiti pažnju na nešto drugo, pričajte joj priču ili radite nešto što će ju okupirati kako bi prevladala taj osjećaj. Ako nije bolje kroz jedan tjedan, onda se javite ipak svom pedijatru za daljnju obradu. Klinfo.hr 

Nakon preboljenog probavnog virusa djevojčica (4) samu sebe tjera na povraćanje

<para>
 Ne možemo je uspavati, a pokušavamo na sve moguće načine i onda samo plače. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neke bebe danju malo spavaju i ako je sve ostalo u redu: apetit, prirast na tjelesnoj masi, neurološki razvoj… nema razloga za paniku.
U slučaju Vaše zabrinutosti preporučam da se prvo javite svom pedijatru, a on će procijeniti treba li daljnji pregled neuropedijatra.</para>

Je li normalno da beba od 11 tjedana ne spava preko dana? Zanima nas je li normalno da beba od 11 tjedana ne spava preko dana? Od rođenja je jako nemirna i ne spava preko dana. Spavanja su dva puta po pola sata ako i to. 
    Ne možemo je uspavati, a pokušavamo na sve moguće načine i onda samo plače. 

Poštovana,
neke bebe danju malo spavaju i ako je sve ostalo u redu: apetit, prirast na tjelesnoj masi, neurološki razvoj… nema razloga za paniku.
U slučaju Vaše zabrinutosti preporučam da se prvo javite svom pedijatru, a on će procijeniti treba li daljnji pregled neuropedijatra. Klinfo.hr 

Je li normalno da beba od 11 tjedana ne spava preko dana?

<para>
 Unazad 2 mjeseca gotovo svaki dan se jednom ili dvaput pomokri u gaće. Ne reagira, kao da uopće nije osjetio, samo odjednom vidim fleku na hlačicama. 
</para>
<para>
 Po noći se budi jednom ili dvaput i ne upiški se. Po danu se upiški u kućnoj atmosferi, nikad u vrtiću ili u gostima. Moramo li se zabrinuti ili da ga samo češće podsjećamo na wc? 
 Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako će se unatoč tome što dijete podsjećate da mora ići na WC često dešavati da mu pobjegne malo mokraće na gaćice, preporučujem da se javite na pregled nefrologu koji se bavi poremećajima mokrenja. Tada će se odlučiti temeljem anamneze, kliničkog pregleda i 48 satnog dnevnika pijenja i mokrenja koje su pretrage potrebne, o čemu se radi, te kako to liječiti.</para>

Nakon uspješnog odvikavanja od pelena, dijete je ponovno počelo tijekom dana mokriti u gaćice Imam dječaka od 4 godine i 8 mjeseci. Od dnevne pelene smo se odvikli s 3 godine, a od noćne sa 4 godine. Sve je prošlo bez većih problema i drame. 
    Unazad 2 mjeseca gotovo svaki dan se jednom ili dvaput pomokri u gaće. Ne reagira, kao da uopće nije osjetio, samo odjednom vidim fleku na hlačicama. 


   Po noći se budi jednom ili dvaput i ne upiški se. Po danu se upiški u kućnoj atmosferi, nikad u vrtiću ili u gostima. Moramo li se zabrinuti ili da ga samo češće podsjećamo na wc? 
   Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,
ako će se unatoč tome što dijete podsjećate da mora ići na WC često dešavati da mu pobjegne malo mokraće na gaćice, preporučujem da se javite na pregled nefrologu koji se bavi poremećajima mokrenja. Tada će se odlučiti temeljem anamneze, kliničkog pregleda i 48 satnog dnevnika pijenja i mokrenja koje su pretrage potrebne, o čemu se radi, te kako to liječiti. Klinfo.hr 