Smatram da tog dana u fokusu treba biti dijete, pa mu muž i ja planiramo pripremiti tortu koju će on jesti, ukrasiti prostor onako kako se njemu sviđa, igrati se s njim i završiti taj dan kao i svaki drugi.

Zbog posla, muža neće biti veći dio dana, no ipak, ne želim organizirati nešto na silu i bez volje. Kritički gledam na slavlja prvih rođendana koja su poput svadbi, a također i na prisilna obiteljska druženja. Jesam li u krivu? Radim li najbolje za svoje dijete ili sebe stavljam u prvi plan? Hvala.

Draga mama, divno je što prepoznajete vlastite vrijednosti te želite živjeti u skladu s njima!

S obzirom da u tako ranoj dobi djeca još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje (na primjer, tek negdje oko treće godine počinju razumijevati pojam količine: puno i malo) ideja rođendana djetetu u ovoj dobi ne znači mnogo. Neka djeca, ovisno o temperamentu vole više stimulansa i puno ljudi oko sebe, druga baš i ne vole, no jednogodišnje dijete zaista još ne može pojmiti što je to rođendan, niti što je to sve što mi odrasli vezujemo uz proslave (ljudi, darovi, pripreme, torta itd.).

Ako su mama i tata sretni i imaju lijep i dobar odnos te ako provode vrijeme s djetetom – dijete će biti sretno bilo to na njegov rođendan ili u neki drugi dan. Lijepo je što ste se toga dana odlučili dodatno posvetiti djetetu i pokloniti mu vrijeme i pažnju. Sretan mu rođendan! 