Postroll

Preroll

<para>
 Voli piti mlijeko pa me zanima da li postoji neko drugo mlijeko koje mu ne bi smetalo? Koje pretrage dalje napraviti? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost niste naveli koliko je dijete staro. Alergija na mlijeko nije česta iza 3. godine života i nekako mi se sve ne čini uvjerljivo. Djeca iza godine dana trebaju mlijeka i mliječnog oko 2-3 dcl ukupno u danu radi ugradnje u kosti, stoga bez pravog razloga se ne smije eliminirati mlijeko, a ako se to ipak čini, dijete mora imati adekvatnu zamjenu. Najbolje bi bilo da se javite gastroenterologu kako bi sve isplanirao i odredio treba li testiranje na alergije i koje točno.</para>

Bol u trbuhu i osip na obrazima - je li to alergija na mlijeko? Dobar dan. Moje dijete često boli trbuh. Napravljene su sve pretrage, krv i stolica, i sve je u redu. Ponekad mu se javi osip na obrazima i rečeno nam je da ne smije piti mlijeko. 
    Voli piti mlijeko pa me zanima da li postoji neko drugo mlijeko koje mu ne bi smetalo? Koje pretrage dalje napraviti? Hvala.

Poštovana,
nažalost niste naveli koliko je dijete staro. Alergija na mlijeko nije česta iza 3. godine života i nekako mi se sve ne čini uvjerljivo. Djeca iza godine dana trebaju mlijeka i mliječnog oko 2-3 dcl ukupno u danu radi ugradnje u kosti, stoga bez pravog razloga se ne smije eliminirati mlijeko, a ako se to ipak čini, dijete mora imati adekvatnu zamjenu. Najbolje bi bilo da se javite gastroenterologu kako bi sve isplanirao i odredio treba li testiranje na alergije i koje točno. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Bol u trbuhu i osip na obrazima - je li to alergija na mlijeko?

<para>
 Stavim mu čistu pelenu, a za 5 minuta on opet traži da ga premotam i tako cijeli dan. Pokušala sam ga stavit na tutu, ali tada vrišti i dere se. Niti na wc ne želi. A o skidanju pelena neće niti čuti, pa isto vrišti i dere se. Ne znam je li to povezano s privlačenjem pažnje? Ne čini mi se tako, jer mu posvećujem maksimalno pažnje, koliko mogu, odnosno koliko mi to dopušta briga o bebi.
 Ne znam kako ga odviknuti od pelena, a da pri tom ne bude vriska i dreka. Hvala
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je pročitati kako svojem sinu posvećujete maksimalno pažnje, u skladu s mogućnostima koje imate. Djeci je potrebno davati pozitivnu pažnju tako da vjerujem da to Vašem sinu jako odgovara.</para>
<para>Ponekad djeca prilikom dolaska novog člana (brata, sestre) u obitelj mogu pokazivati roditeljima zbunjujuća ponašanja gdje u jednim situacijama u potpunosti prihvaćaju novu situaciju, poput vašeg dječaka koji grli, ljubi i mazi seku, ali u nekim drugim situacijama dolazi do promjene u ponašanju kao kod Vašeg dječaka koji se želi učestalije premotavati. Proces prilagodbe dječaka na dolazak seke u obitelj je sasvim uobičajen i potrebno je neko vrijeme kako bi se dječak prilagodio na svoju mlađu sekicu. Vjerujem da ako nastavite i dalje davati dječaku pažnju s vremenom bi sve trebalo biti u redu.</para>
<para>Odvikavanje djeteta od pelena može predstavljati svakom roditelju izazov u roditeljstvu tako da su Vaše dvojbe i brige u potpunosti shvatljive.</para>
<para>S obzirom da kćerkica ima 3 tjedna, pitam se je li sada pravi trenutak za odvikavanje dječaka od pelena? Kako je porod bio relativno nedavno, vjerujem da je i vama potreban određeni period kako bi se opustili, psihički i fizički oporavili od poroda, prilagodili vi i dijete na novu bebu. Što mislite o tome da s odvikavanjem od pelena pričekate još jedan kratki period dok se u potpunosti ne osjećate spremnom za proces odvikavanja od pelena? Djeci je također lakše ukoliko su im dva velika životna događaja/promjene vremenski udaljenija. S obzirom da je dječaku nedavno došla sekica, što mu predstavlja veliki događaj, teže će mu se trenutno biti nositi s drugim velikim događajem, privikavanjem na tutu.</para>
<para>Ne postoji određeno pravilo kada bi se dijete trebalo odviknuti od pelena, neka se odviknu s 2 godine, a poneka s 4 godine. Važno je pratiti dijete, njegovo sazrijevanje i kroz pozitivnu atmosferu poticati ga na korištenje tute. U procesu odvikavanja, bitno je ne forsirati micanje pelena djetetu, ako ono ima burne reakcije poput vrištanja i deranja jer se time stvara dodatni stres i neugodne emocije djetetu I samim time će mu biti teže obaviti nuždu. Što mislite o tome da u proces odvikavanja od pelena uključite malo igre? Primjerice, uzmete lutkicu i pokažete kroz jednu pozitivnu atmosferu kako lutkica (ili neki drugi omiljeni lik vašeg sina) jede, spava, odlazi na tutu kada osjeti potrebu, tj. ima nuždu. Kroz ovakvu igru biste zapravo pokazali dječaku kako je sasvim normalno i ugodno ići na tutu. Povremeno se možete igrati i u prostoriji u kojoj se nalazi tuta kako bi se dijete ugodnije osjećalo. Također, postoje slikovnice koje govore o bebinom uspješnom odvikavanju od pelena koje možete čitati zajedno sa svojim dječakom i na taj način stvoriti pozitivnu i opuštenu atmosferu oko korištenja tute.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i strpljenja.</para>

Od kad je dobio sestricu, moj sin stalno bi da ga prematam Poštovana, imam sina od 2 godine i 3 mjeseca, te malu kćerkicu od 3 tjedna. Sin je super prihvatio sestricu, grli ju, ljubi i mazi po cijele dane. Ali od nedavno se stalno želi prematati. 
    Stavim mu čistu pelenu, a za 5 minuta on opet traži da ga premotam i tako cijeli dan. Pokušala sam ga stavit na tutu, ali tada vrišti i dere se. Niti na wc ne želi. A o skidanju pelena neće niti čuti, pa isto vrišti i dere se. Ne znam je li to povezano s privlačenjem pažnje? Ne čini mi se tako, jer mu posvećujem maksimalno pažnje, koliko mogu, odnosno koliko mi to dopušta briga o bebi.
   Ne znam kako ga odviknuti od pelena, a da pri tom ne bude vriska i dreka. Hvala

Draga mama,
drago mi je pročitati kako svojem sinu posvećujete maksimalno pažnje, u skladu s mogućnostima koje imate. Djeci je potrebno davati pozitivnu pažnju tako da vjerujem da to Vašem sinu jako odgovara.
Ponekad djeca prilikom dolaska novog člana (brata, sestre) u obitelj mogu pokazivati roditeljima zbunjujuća ponašanja gdje u jednim situacijama u potpunosti prihvaćaju novu situaciju, poput vašeg dječaka koji grli, ljubi i mazi seku, ali u nekim drugim situacijama dolazi do promjene u ponašanju kao kod Vašeg dječaka koji se želi učestalije premotavati. Proces prilagodbe dječaka na dolazak seke u obitelj je sasvim uobičajen i potrebno je neko vrijeme kako bi se dječak prilagodio na svoju mlađu sekicu. Vjerujem da ako nastavite i dalje davati dječaku pažnju s vremenom bi sve trebalo biti u redu.
Odvikavanje djeteta od pelena može predstavljati svakom roditelju izazov u roditeljstvu tako da su Vaše dvojbe i brige u potpunosti shvatljive.
S obzirom da kćerkica ima 3 tjedna, pitam se je li sada pravi trenutak za odvikavanje dječaka od pelena? Kako je porod bio relativno nedavno, vjerujem da je i vama potreban određeni period kako bi se opustili, psihički i fizički oporavili od poroda, prilagodili vi i dijete na novu bebu. Što mislite o tome da s odvikavanjem od pelena pričekate još jedan kratki period dok se u potpunosti ne osjećate spremnom za proces odvikavanja od pelena? Djeci je također lakše ukoliko su im dva velika životna događaja/promjene vremenski udaljenija. S obzirom da je dječaku nedavno došla sekica, što mu predstavlja veliki događaj, teže će mu se trenutno biti nositi s drugim velikim događajem, privikavanjem na tutu.
Ne postoji određeno pravilo kada bi se dijete trebalo odviknuti od pelena, neka se odviknu s 2 godine, a poneka s 4 godine. Važno je pratiti dijete, njegovo sazrijevanje i kroz pozitivnu atmosferu poticati ga na korištenje tute. U procesu odvikavanja, bitno je ne forsirati micanje pelena djetetu, ako ono ima burne reakcije poput vrištanja i deranja jer se time stvara dodatni stres i neugodne emocije djetetu I samim time će mu biti teže obaviti nuždu. Što mislite o tome da u proces odvikavanja od pelena uključite malo igre? Primjerice, uzmete lutkicu i pokažete kroz jednu pozitivnu atmosferu kako lutkica (ili neki drugi omiljeni lik vašeg sina) jede, spava, odlazi na tutu kada osjeti potrebu, tj. ima nuždu. Kroz ovakvu igru biste zapravo pokazali dječaku kako je sasvim normalno i ugodno ići na tutu. Povremeno se možete igrati i u prostoriji u kojoj se nalazi tuta kako bi se dijete ugodnije osjećalo. Također, postoje slikovnice koje govore o bebinom uspješnom odvikavanju od pelena koje možete čitati zajedno sa svojim dječakom i na taj način stvoriti pozitivnu i opuštenu atmosferu oko korištenja tute.
Želim Vam puno sreće i strpljenja. Klinfo.hr 

Dario Antić

Od kad je dobio sestricu, moj sin stalno bi da ga prematam

<para>
 U svemu im pomažemo, možda čak i previše. U kući ima i vike, i smijeha i plača. Od početka našeg roditeljstva shvaćamo da je danas teško biti roditelj pa se uvijek zajedno borimo da odgojimo našu djecu kako treba. Naš stariji sin je u školi prošao maltretiranje i ruganje, ali je jednostavno uz našu podršku i česte razgovore naučio ignorirati te stvari i nakon 6 godina školovanja počeo je dobivati i prijatelje i sad u 7. razredu mogu reći da sam naučila biti mama, a moj muž tata. 
</para>
<para>
 Na žalost čini mi se da ne znamo i ne možemo pomoći našem srednjem sinu od 11 godina. On je od vrtićke dobi osjećajno i umiljato dijete, jako je sramežljiv i u zadnje vrijeme se dosta zatvorio iako s njim radimo isto kao i sa starijim sinom. No osjećamo da griješimo u nečemu. On je sad u 5. razredu i prijatelji ga maltretiraju. Ne tuku ga nego jednostavno mu govore da je glup, kreten, debeo i moje dijete to trpi. Pokušava ignorirati to i uspio je sve do ovog ponedjeljka. U ponedjeljak se na žalost potukao s dva dječaka koji su ga zadirkivali tj. on je dečka ugrizao, a taj dečko je njega ogrebao po licu i oštetio mu kapilare u oku. 
</para>
<para>
 Moje dijete je prijavljeno centru za socijalnu skrb i svim ustanovama kojima su to kao škola morali prijaviti. U petak moramo ići kod liječnice na razgovor da se utvrdi što naše dijete muči. Pa bi vas molila ako mi ikako možete pomoći - kako se ponašati prema njemu i kako ga pokušati nagovoriti da se otvori? Kćerku naravno nisam zaboravila, ali za nju nemam što reći osim da je jako komunikativna, otvorena, radosna, ima svoje društvo, odlazi na balet. Voli svoju braću i često se igraju skupa pogotovo kad je lijepo vrijeme, onda znaju sami izaći van i igrati se. Čak znaju sami otići do dućana, i dečki čuvaju sestru kao oči u glavi, kako se kaže kod nas. Par puta sam ih pratila da me ne vide, jer me na neki način bilo strah da će se nešto dogoditi.
</para>
<para>
 Zaboravila sam naglasiti da srednji sin u zadnje vrijeme često viče kako mu je dosadno i kad mu kažem hajdmo pokušati zajedno ubiti dosadu, on se jednostavno rasplače i pobjegne u sobu i u krevetu plače. Ja dođem do njega, pokušavam doprijeti do njega ali bez uspjeha. Jednostavno se pokrije po glavi i nastavi plakati. Ja ga tada pustim i nakon 15 minuta plakanja izađe iz sobe kao da ništa nije bilo. Pokušavamo doprijeti do njega, ali onda opet ode u sobu i opet plače. Taj dan ga pustimo jer nam je žao da plače. Pokušamo ponovno sutra, ali opet se dogodi plač i zatvaranje. Čak pomislimo da nas ne voli u svojoj blizini u toj situaciji, pa ga pustimo par dana, a onda pokušamo opet doprijeti do njega ali bez uspjeha. 
</para>
<para>
 U školi mu neki predmeti idu kao iz šale, a neki predmeti zapinju. Moj muž s njime piše domaće radove, a mene ne želi blizu domaćih radova. Kad treba učiti samo kaže "ja to ne znam, ja to ne mogu". Tada sjednem za stol i pokušam postaviti pitanja i odmah odgovore pišemo na papir i tako uči. Katkad dobije dobru ocjenu a katkad ne. Kad je u školi druži se za vrijeme odmora bez problema, a nekad jednostavno sjedne ispred škole i gleda u jednu točku. Poslije škole se ponekad ostane igrati, a ponekad dođe kući i već ne izlazi do sutra kad treba krenuti u školu. Da li mi možete reći - je li problem u njemu, nama kao roditeljima ili školskim kolegama? Puno vam hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>s troje djece vjerujem da ste imali prilike doživjeti divne trenutke ali se i susresti s određenim izazovima. Čini se da vas u ovom trenu brine srednje dijete, 11-godišnjak kojemu se djeca u školi rugaju. Prema onomu kako ste opisali moguće je da je vaš sin dijete koje je malo zatvorenije te više okrenuto sebi. Ako smo zatvoreniji to negdje znači da nam može biti manje ugodno u socijalnim interakcijama nego što bi to bilo nekomu tko je po prirodi otvoreniji. To je posve u redu, i normalno je da nismo svi isti. Također, čini se da mu nije ugodno dijeliti svoje misli i osjećaje. Žao mi je što čujem da ga prijatelji verbalno maltretiraju govoreći mu teške riječi. Takva mu situacija sigurno teško pada a vjerujem da i vama kao roditelju nije lako i razumljivo je da biste mu voljeli pomoći. Situacija u školi je, kako kažete, rezultirala tučom, što je za sobom povuklo određenu proceduru.</para>
<para>Ako situaciju (tuču) pokušamo sagledati iz perspektive djeteta čini se, da je to njemu bio, u tom trenu, jedini način da riješi tešku situaciju u kojoj se zatekao. Ne čini se da bi on bio dijete koje inače bira agresivne načine za rješavanje situacije.</para>
<para>Sa starijim sinom već imate iskustva u odgoju i sigurna sam da ste puno toga napravili kako treba. Također vjerujem da i u odgoju mlađeg sina primjenjujete puno dobrih odgojnih metoda. Kada imamo više djece skloni smo ponavljati ono što je funkcioniralo, no katkada zaboravimo da je svako dijete različito te da bi mu, u nekim situacijama, možda više odgovarali neki drugi pristupi. Djeca koja nisu sklona verbalno izražavati svoje misli i osjećaje, često nam na druge načine poručuju ako ih nešto muči ili ako se nose s nekom emocijom koja im teško pada. Također, introvertne osobe mogu imati veću potrebu za povlačanjem i svojim prostorom. Kada promotrite ponašanja svojeg dječaka, od toga da se katkada pokrije po glavi i plače, ili vas ne želi blizu domaće zadaće, ili govori kako nešto ne zna i tako dalje. Što biste rekli koja potreba se krije iza tih ponašanja? Govoreći o potrebi pri tomu mislim na ono što zovemo relacijskim potrebama. Vjerujem da će vam ovaj <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2018/11/30/Relacijske-potrebe">tekst o relacijskim potrebama</ulink> dati dobar uvid i pomoći da razumijete što bi moglo biti to što vaš sin treba iz odnosa s vama a što ne izgovara riječima.</para>
<para>Dalje ako ste recimo vi, kojim slučajem otvorenija osoba koja lako i rado dijeli mišljenje i emocije, tada i vama može teško pasti djetetova šutnja i nemoć da mu pomognete. No, djeca koja su više okrenuta sebi, mirnija, govore i pokazuju nam što im je potrebno ali na svoje suptilnije načine. Često im je potrebno više prostora i katkada i kada bi htjela reći što ih muči ne znaju odgovarajuće riječi za to. Situacije koje opisujete i u kojima se povlači ili plače nakon što mu pokušavate pomoći oko dosade na koju se žali, moguće je da su za njega iz nekih razloga frustrirajuće. Kako bi se tim situacijama moglo pristupiti a da je više u skladu s njim i njegovim načinom komunikacije?</para>
<para>Također, situacije u kojima govori kako nešto ne može i slično, mogle bi ukazivati na to da bi mu godilo jačanje samopoštovanja. I samopouzdanje i samopoštovanje su važni, no danas se često susrećemo s djecom koje imaju samopouzdanja u nekim oblastima života ali im manjka samopoštovanja. O toj temi govori ovaj tekst: <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2018/12/03/Razlika-izme%C4%91u-ohrabrenja-i-pohvale">Razlika između ohrabrenja i pohvale</ulink>.</para>
<para>Nadamo se da će vam i on pomoći da nađete načine kako možete pomoći djetetu u jačanju samopoštovanja.
I za kraj, ako biste primijetili da se situacija pogoršava, da se dječak sve više zatvara u sebe i da mu je uspostaviti odnos s vršnjacima sve teže, te da ne reagira na vaše pokušaje, tada bi bilo dobro da razgovarate uživo sa stručnom osobom kojoj biste situaciju iznijeli u još više detalja te dobili dalje smjernice.</para>

Kako da pomognemo našem sinu (11) da se otvori i razgovara o svojim osjećajima? Poštovanje. Ja sam mama i imam 37 godina, a suprug 37.5 i imamo troje zajedničke djece. Najstariji sin ima 13.5 godina, srednji sin 11 godina i najmlađa kći 5 godina. 
    U svemu im pomažemo, možda čak i previše. U kući ima i vike, i smijeha i plača. Od početka našeg roditeljstva shvaćamo da je danas teško biti roditelj pa se uvijek zajedno borimo da odgojimo našu djecu kako treba. Naš stariji sin je u školi prošao maltretiranje i ruganje, ali je jednostavno uz našu podršku i česte razgovore naučio ignorirati te stvari i nakon 6 godina školovanja počeo je dobivati i prijatelje i sad u 7. razredu mogu reći da sam naučila biti mama, a moj muž tata. 


   Na žalost čini mi se da ne znamo i ne možemo pomoći našem srednjem sinu od 11 godina. On je od vrtićke dobi osjećajno i umiljato dijete, jako je sramežljiv i u zadnje vrijeme se dosta zatvorio iako s njim radimo isto kao i sa starijim sinom. No osjećamo da griješimo u nečemu. On je sad u 5. razredu i prijatelji ga maltretiraju. Ne tuku ga nego jednostavno mu govore da je glup, kreten, debeo i moje dijete to trpi. Pokušava ignorirati to i uspio je sve do ovog ponedjeljka. U ponedjeljak se na žalost potukao s dva dječaka koji su ga zadirkivali tj. on je dečka ugrizao, a taj dečko je njega ogrebao po licu i oštetio mu kapilare u oku. 


   Moje dijete je prijavljeno centru za socijalnu skrb i svim ustanovama kojima su to kao škola morali prijaviti. U petak moramo ići kod liječnice na razgovor da se utvrdi što naše dijete muči. Pa bi vas molila ako mi ikako možete pomoći - kako se ponašati prema njemu i kako ga pokušati nagovoriti da se otvori? Kćerku naravno nisam zaboravila, ali za nju nemam što reći osim da je jako komunikativna, otvorena, radosna, ima svoje društvo, odlazi na balet. Voli svoju braću i često se igraju skupa pogotovo kad je lijepo vrijeme, onda znaju sami izaći van i igrati se. Čak znaju sami otići do dućana, i dečki čuvaju sestru kao oči u glavi, kako se kaže kod nas. Par puta sam ih pratila da me ne vide, jer me na neki način bilo strah da će se nešto dogoditi.


   Zaboravila sam naglasiti da srednji sin u zadnje vrijeme često viče kako mu je dosadno i kad mu kažem hajdmo pokušati zajedno ubiti dosadu, on se jednostavno rasplače i pobjegne u sobu i u krevetu plače. Ja dođem do njega, pokušavam doprijeti do njega ali bez uspjeha. Jednostavno se pokrije po glavi i nastavi plakati. Ja ga tada pustim i nakon 15 minuta plakanja izađe iz sobe kao da ništa nije bilo. Pokušavamo doprijeti do njega, ali onda opet ode u sobu i opet plače. Taj dan ga pustimo jer nam je žao da plače. Pokušamo ponovno sutra, ali opet se dogodi plač i zatvaranje. Čak pomislimo da nas ne voli u svojoj blizini u toj situaciji, pa ga pustimo par dana, a onda pokušamo opet doprijeti do njega ali bez uspjeha. 


   U školi mu neki predmeti idu kao iz šale, a neki predmeti zapinju. Moj muž s njime piše domaće radove, a mene ne želi blizu domaćih radova. Kad treba učiti samo kaže "ja to ne znam, ja to ne mogu". Tada sjednem za stol i pokušam postaviti pitanja i odmah odgovore pišemo na papir i tako uči. Katkad dobije dobru ocjenu a katkad ne. Kad je u školi druži se za vrijeme odmora bez problema, a nekad jednostavno sjedne ispred škole i gleda u jednu točku. Poslije škole se ponekad ostane igrati, a ponekad dođe kući i već ne izlazi do sutra kad treba krenuti u školu. Da li mi možete reći - je li problem u njemu, nama kao roditeljima ili školskim kolegama? Puno vam hvala.

Draga mama,
s troje djece vjerujem da ste imali prilike doživjeti divne trenutke ali se i susresti s određenim izazovima. Čini se da vas u ovom trenu brine srednje dijete, 11-godišnjak kojemu se djeca u školi rugaju. Prema onomu kako ste opisali moguće je da je vaš sin dijete koje je malo zatvorenije te više okrenuto sebi. Ako smo zatvoreniji to negdje znači da nam može biti manje ugodno u socijalnim interakcijama nego što bi to bilo nekomu tko je po prirodi otvoreniji. To je posve u redu, i normalno je da nismo svi isti. Također, čini se da mu nije ugodno dijeliti svoje misli i osjećaje. Žao mi je što čujem da ga prijatelji verbalno maltretiraju govoreći mu teške riječi. Takva mu situacija sigurno teško pada a vjerujem da i vama kao roditelju nije lako i razumljivo je da biste mu voljeli pomoći. Situacija u školi je, kako kažete, rezultirala tučom, što je za sobom povuklo određenu proceduru.
Ako situaciju (tuču) pokušamo sagledati iz perspektive djeteta čini se, da je to njemu bio, u tom trenu, jedini način da riješi tešku situaciju u kojoj se zatekao. Ne čini se da bi on bio dijete koje inače bira agresivne načine za rješavanje situacije.
Sa starijim sinom već imate iskustva u odgoju i sigurna sam da ste puno toga napravili kako treba. Također vjerujem da i u odgoju mlađeg sina primjenjujete puno dobrih odgojnih metoda. Kada imamo više djece skloni smo ponavljati ono što je funkcioniralo, no katkada zaboravimo da je svako dijete različito te da bi mu, u nekim situacijama, možda više odgovarali neki drugi pristupi. Djeca koja nisu sklona verbalno izražavati svoje misli i osjećaje, često nam na druge načine poručuju ako ih nešto muči ili ako se nose s nekom emocijom koja im teško pada. Također, introvertne osobe mogu imati veću potrebu za povlačanjem i svojim prostorom. Kada promotrite ponašanja svojeg dječaka, od toga da se katkada pokrije po glavi i plače, ili vas ne želi blizu domaće zadaće, ili govori kako nešto ne zna i tako dalje. Što biste rekli koja potreba se krije iza tih ponašanja? Govoreći o potrebi pri tomu mislim na ono što zovemo relacijskim potrebama. Vjerujem da će vam ovaj tekst o relacijskim potrebama dati dobar uvid i pomoći da razumijete što bi moglo biti to što vaš sin treba iz odnosa s vama a što ne izgovara riječima.
Dalje ako ste recimo vi, kojim slučajem otvorenija osoba koja lako i rado dijeli mišljenje i emocije, tada i vama može teško pasti djetetova šutnja i nemoć da mu pomognete. No, djeca koja su više okrenuta sebi, mirnija, govore i pokazuju nam što im je potrebno ali na svoje suptilnije načine. Često im je potrebno više prostora i katkada i kada bi htjela reći što ih muči ne znaju odgovarajuće riječi za to. Situacije koje opisujete i u kojima se povlači ili plače nakon što mu pokušavate pomoći oko dosade na koju se žali, moguće je da su za njega iz nekih razloga frustrirajuće. Kako bi se tim situacijama moglo pristupiti a da je više u skladu s njim i njegovim načinom komunikacije?
Također, situacije u kojima govori kako nešto ne može i slično, mogle bi ukazivati na to da bi mu godilo jačanje samopoštovanja. I samopouzdanje i samopoštovanje su važni, no danas se često susrećemo s djecom koje imaju samopouzdanja u nekim oblastima života ali im manjka samopoštovanja. O toj temi govori ovaj tekst: Razlika između ohrabrenja i pohvale.
Nadamo se da će vam i on pomoći da nađete načine kako možete pomoći djetetu u jačanju samopoštovanja.
I za kraj, ako biste primijetili da se situacija pogoršava, da se dječak sve više zatvara u sebe i da mu je uspostaviti odnos s vršnjacima sve teže, te da ne reagira na vaše pokušaje, tada bi bilo dobro da razgovarate uživo sa stručnom osobom kojoj biste situaciju iznijeli u još više detalja te dobili dalje smjernice. Klinfo.hr 

Marina Balažev

Kako da pomognemo našem sinu (11) da se otvori i razgovara o svojim osjećajima?

<para>
 Mnogo puta se sav preznoji zbog toga i dođe mi se žaliti kako je mokar, pa ja po tome znam što je radio, ukoliko nisam bila prisutna. Ponekad se tijekom odlaska na wc također igra “pužićem”. Čak je zbog toga jednom prilikom slagao oca i mene da ga boli trbuh, da mora kakiti, kako bih ja požurila tatu da izađe iz wc-a što prije. Na kraju nije ni kakio, ni piškio, već se samo igrao pužićem i smijao. 
</para>
<para>
 Nikada do sada se nije dogodilo da bi negdje vidio scene ili nas roditelje dok imamo odnose, pa nam je malo bilo čudno odakle mu takvo nešto. Moja zabrinutost je počela najviše zbog njegove bake, a moje majke, kod koje je prenoćio sinoć i koja je rekla da je to radio, da ga trebam voditi psihologu zbog načina na koji on to radi. Čitala sam da je to normalno, da se djeca tako upoznaju sa sobom i da je to samo tabu, ali eto, tu su i moji roditelji koji su imali čitavog života jak utjecaj na mene, pa me i danas njihove riječi uplaše i zabrinu. Srdačan pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ono što nazivamo dječjom masturbacijom je normalna i prirodna aktivnost mnoge djece a može se javiti već između prve i druge godine života. Djeca nemaju razvijeno apstraktno mišljenje i njima „masturbacija“ ima posve drugo značenje nego li nama odraslima. Djeca spontano istražuju svoje tijelo i u tom istraživanju otkriju ugodu. Prirodno je da dodirivanje genitalija može izazivati ugodu, a prirodno je i da ponavljamo aktivnosti koje nam izazivaju ugodu. Mnogi se roditelji, kada primijete da dijete masturbira, zabrinu. Nekim roditeljima može biti i neugodno ovisno o tomu kakvi su im općenito stavovi prema seksualnosti, u kakvom su okruženju rasli, kako su odgajani i slično.</para>
<para>Ako dijete otkrije neku aktivnost (bilo to kopanje nosa, dodirivanje genitalija u cilju izazivanja ugode, prolijevanje vode ili bilo što drugo) i ako roditelj pošalje djetetu poruku da ta aktivnost nije u redu, dijete će možda pokušati sakrivati od roditelja da to radi, možda će razviti osjećaj srama itd. Bilo bi dobro ne slati djetetu poruku da je samozadovoljavanje pogrešno jer je to djetetu teško razumjeti, njemu je to jednostavno – ugoda.</para>
<para>U dječjem samozadovoljavanju nema ničeg lošeg, to kod djece čak niti nije povezano s idejom seksa (nego s ugodom) niti je to znak da je dijete bilo izloženo takvim sadržajima ili da je vidjelo roditelje u spolnom činu.</para>
<para>Koliko će se često neko dijete zadovoljavati ovisi o djetetu, to može biti jedanput tjedno do nekoliko puta dnevno. Može se učestalost pojačati ako je djetetu npr. dosadno ili je pod stresom.
Navodite da je Vaša zabrinutost počela nakon razgovora s Vašom majkom koja je način na koji se dijete zadovoljavalo smatrala problematičnim. S obzirom na to da ne znamo koja su očekivanja Vaše mame o tomu koji bi bili OK načini dječje masturbacije, niti znamo što ju je točno u načinu zabrinulo, možda uopćeno da kažemo ovako: ako način na koji se dijete samozadovoljava nije ni na koji način ozljeđujući il potencijalno opasan ili štetan za dijete, tada možemo reći da nema razloga za zabrinutost.</para>
<para>Ako biste kod djeteta primijetili promjene u drugim segmentima života, promjene u raspoloženju, spavanju, iznenadne strahove i slično, naglu pojačanu učestalost masturbacije ili masturbaciju koja bi izazivala ozljede tada biste mogli vidjeti događa li se nešto u djetetovu životu što ga uznemiruje poput povratka roditelja na posao, dolazak mlađe sestre ili brata, polazak u vrtić i slično.
Ono kako možete pomoći djetetu jest na nježan način mu postaviti granice. Objasniti mu da je to stvar koju može raditi doma ali ne u javnosti. Ako Vam je lakše da dijete to radi samo npr. u kupaoni i u svojoj sobi možete i tako postaviti granice. Također, ako primijetite da je masturbacija način na koji se umiruje kada je pod stresom, možete vidjeti što bi ga drugo moglo umiriti, a da je socijalno prihvatljivija radnja, te ga postepeno usmjeravati i na druge umirujuće aktivnosti.</para>

Dječak (4) se više od godinu dana samozadovoljava. Trebamo li psihologu? Imam sina od 4 godine i neki duži period (godinu i pol dana) samozadovoljava gurajući ispod sebe deku, jastuk ili kakvu veću igračku. 
    Mnogo puta se sav preznoji zbog toga i dođe mi se žaliti kako je mokar, pa ja po tome znam što je radio, ukoliko nisam bila prisutna. Ponekad se tijekom odlaska na wc također igra “pužićem”. Čak je zbog toga jednom prilikom slagao oca i mene da ga boli trbuh, da mora kakiti, kako bih ja požurila tatu da izađe iz wc-a što prije. Na kraju nije ni kakio, ni piškio, već se samo igrao pužićem i smijao. 


   Nikada do sada se nije dogodilo da bi negdje vidio scene ili nas roditelje dok imamo odnose, pa nam je malo bilo čudno odakle mu takvo nešto. Moja zabrinutost je počela najviše zbog njegove bake, a moje majke, kod koje je prenoćio sinoć i koja je rekla da je to radio, da ga trebam voditi psihologu zbog načina na koji on to radi. Čitala sam da je to normalno, da se djeca tako upoznaju sa sobom i da je to samo tabu, ali eto, tu su i moji roditelji koji su imali čitavog života jak utjecaj na mene, pa me i danas njihove riječi uplaše i zabrinu. Srdačan pozdrav.

Draga mama,
ono što nazivamo dječjom masturbacijom je normalna i prirodna aktivnost mnoge djece a može se javiti već između prve i druge godine života. Djeca nemaju razvijeno apstraktno mišljenje i njima „masturbacija“ ima posve drugo značenje nego li nama odraslima. Djeca spontano istražuju svoje tijelo i u tom istraživanju otkriju ugodu. Prirodno je da dodirivanje genitalija može izazivati ugodu, a prirodno je i da ponavljamo aktivnosti koje nam izazivaju ugodu. Mnogi se roditelji, kada primijete da dijete masturbira, zabrinu. Nekim roditeljima može biti i neugodno ovisno o tomu kakvi su im općenito stavovi prema seksualnosti, u kakvom su okruženju rasli, kako su odgajani i slično.
Ako dijete otkrije neku aktivnost (bilo to kopanje nosa, dodirivanje genitalija u cilju izazivanja ugode, prolijevanje vode ili bilo što drugo) i ako roditelj pošalje djetetu poruku da ta aktivnost nije u redu, dijete će možda pokušati sakrivati od roditelja da to radi, možda će razviti osjećaj srama itd. Bilo bi dobro ne slati djetetu poruku da je samozadovoljavanje pogrešno jer je to djetetu teško razumjeti, njemu je to jednostavno – ugoda.
U dječjem samozadovoljavanju nema ničeg lošeg, to kod djece čak niti nije povezano s idejom seksa (nego s ugodom) niti je to znak da je dijete bilo izloženo takvim sadržajima ili da je vidjelo roditelje u spolnom činu.
Koliko će se često neko dijete zadovoljavati ovisi o djetetu, to može biti jedanput tjedno do nekoliko puta dnevno. Može se učestalost pojačati ako je djetetu npr. dosadno ili je pod stresom.
Navodite da je Vaša zabrinutost počela nakon razgovora s Vašom majkom koja je način na koji se dijete zadovoljavalo smatrala problematičnim. S obzirom na to da ne znamo koja su očekivanja Vaše mame o tomu koji bi bili OK načini dječje masturbacije, niti znamo što ju je točno u načinu zabrinulo, možda uopćeno da kažemo ovako: ako način na koji se dijete samozadovoljava nije ni na koji način ozljeđujući il potencijalno opasan ili štetan za dijete, tada možemo reći da nema razloga za zabrinutost.
Ako biste kod djeteta primijetili promjene u drugim segmentima života, promjene u raspoloženju, spavanju, iznenadne strahove i slično, naglu pojačanu učestalost masturbacije ili masturbaciju koja bi izazivala ozljede tada biste mogli vidjeti događa li se nešto u djetetovu životu što ga uznemiruje poput povratka roditelja na posao, dolazak mlađe sestre ili brata, polazak u vrtić i slično.
Ono kako možete pomoći djetetu jest na nježan način mu postaviti granice. Objasniti mu da je to stvar koju može raditi doma ali ne u javnosti. Ako Vam je lakše da dijete to radi samo npr. u kupaoni i u svojoj sobi možete i tako postaviti granice. Također, ako primijetite da je masturbacija način na koji se umiruje kada je pod stresom, možete vidjeti što bi ga drugo moglo umiriti, a da je socijalno prihvatljivija radnja, te ga postepeno usmjeravati i na druge umirujuće aktivnosti. Klinfo.hr 

Dječak (4) se više od godinu dana samozadovoljava. Trebamo li psihologu?

<para>
 To je bilo vrlo stresno razdoblje za nas, a posebno za njega. Jer bili smo prisiljeni držati mu ruke i noge kako bi mogli mu staviti ili izvaditi leću. Prije godinu dana na lijevom oku mu je dijagnosticirana miopija trenutno - 3,5. Znači on ima jako loš vid. Međutim pojavljuje se i problem straha od nepoznatih ljudi, posebno žena te novih prostora. Također nitko ga ne smije dodirnuti, samo mama i tata. I sa starijom sestrom nema baš neki odnos. 
</para>
<para>
 Odlazak pedijatru ili na kontrolu očiju obično je konstantno plakanje i pokušaji da pobjegne van. U jednom trenutnu sam također pomislila da se od stresa razvio autizam jer je on jedno vrijeme hodao na prstićima, vrtio se u krug i mahao glavom lijevo - desno. Njegov govor se također svodi na nekih 10-15 riječi. Preporuka pedijatrice je bila da još malo pričekamo. Sad više ne hoda na prstićima i sl. Ali taj strah se ne mijenja, odnosno ne smanjuje. Taj strah mi ne umanjujemo, ne smijemo mu se. Trudim se utješiti ga, zagrlim ga i pjevam mu često jer ga to umiruje. 
</para>
<para>
 Na jesen bi trebao krenuti u vrtić. Već me je sad strah kako će to biti. Molim Vas za savjet kako da mu pomognem da prevlada taj strah? Hvala unaprijed na Vašem odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema tome kako ste opisali svog dječaka jasno se vidi koliko ga osjećate i razumijete da su njegova stresna iskustva koja je doživio vjerojatno utjecala na to kako on sada doživljava druge ljude i nepoznate prostore. Zvuči kao da je jako oprezan te da mu treba vremena da se u novim situacijama opusti. Vjerujem da je bilo stresno i njemu, a i vama u tim situacijama, kada bi se on fizički borio i pokazivao autentični strah, a vi ste ipak morali napraviti nešto za njegovo dobro (obaviti pregled, staviti ili izvaditi leću...).</para>
<para>Nama odraslima je jasno da je to nužno da bi situacija dugoročno bila lakša no dijete nema spoznajni kapacitet da to razumije i „objasni si“ da je to za njegovo dobro. Dijete je u trenutku i prirodno reagira na način da se brani od neugode. Lijepo je vidjeti da mu tada pružite utjehu i da mu pomažete da se umiri i ponovno osjeti sigurnim.</para>
<para>S obzirom na to da dječak sada ima zaista veliko nepovjerenje u bilo koga osim vas roditelja, a da bi na jesen trebao krenuti u vrtić, bilo bi jako važno da se napravi razvojna i psihološka procjena djeteta. Iako možemo pretpostaviti da je njegov stres u ranoj dobi utjecao na ponašanja koja opisujete ipak je, s obzirom na njegovu dob kao i skoro uključivanje u vrtićku skupinu, važno vidjeti u kojim područjima je potrebno primarno djelovati. S obzirom da ste naveli kako mu je težak kontakt s bilo kojom nepoznatom osobom bilo bi važno da se prvo vi roditelji javite psihologu kako biste dobili detaljnije smjernice kako reagirati u situacijama kada pokazuje strah pred novim ljudima i kako mu pružati osjećaj sigurnosti, a te smjernice je važno prilagoditi njegovom temperamentu i trenutnom kapacitetu stoga bi to bilo potrebno dodatno istražiti s vama roditeljima.</para>
<para>Ono što je za njega sada važno razvijati jest osjećaj povjerenja u to da su drugi ljudi uredu i da s drugim ljudima može imati ugodan kontakt. To je njemu sada otežano i zbog slabije razvijenog govora stoga bi bilo važno i da u tom području dobije dodatnu podršku stručnjaka. Također, sigurnost je važno razvijati i vezano uz povjerenje u okolinu – u svijet oko sebe, da ga može slobodnije i spontanije istraživati i vraćati se vama kao sigurnoj bazi.</para>
<para>U svakom slučaju, razgovor sa stručnom osobom može i vama pružiti veći osjećaj sigurnosti i povjerenja u ono što činite u situacijama kada mu je potrebna vaša pomoć da se umiri, opusti i osjeća sigurnim. Vjerujem da mu vaš trenutni način postupanja u stresnim situacijama odgovara, no zbog njega i njegove dobi je važno da ipak dobije dodatnu podršku bilo kroz to da, ako se procijeni, on bude uključen u logopedski ili psihološki tretman, ili da vi roditelji dobijete detaljnije smjernice kako da osnaživanje vašeg mališana bude još adekvatnije.</para>

Zbog čestih hospitalizacija dječak je razvio snažan strah od doktora, nepoznatih ljudi i prostora Poštovani, imam sina starog 2 godine i 4 mjeseca. Kada je imao 7 mjeseci dijagnosticirana mu je katarakta na desnom oku. Mjesec dana kasnije bio je operiran i od tada nosi kontaktnu leću. 
    To je bilo vrlo stresno razdoblje za nas, a posebno za njega. Jer bili smo prisiljeni držati mu ruke i noge kako bi mogli mu staviti ili izvaditi leću. Prije godinu dana na lijevom oku mu je dijagnosticirana miopija trenutno - 3,5. Znači on ima jako loš vid. Međutim pojavljuje se i problem straha od nepoznatih ljudi, posebno žena te novih prostora. Također nitko ga ne smije dodirnuti, samo mama i tata. I sa starijom sestrom nema baš neki odnos. 


   Odlazak pedijatru ili na kontrolu očiju obično je konstantno plakanje i pokušaji da pobjegne van. U jednom trenutnu sam također pomislila da se od stresa razvio autizam jer je on jedno vrijeme hodao na prstićima, vrtio se u krug i mahao glavom lijevo - desno. Njegov govor se također svodi na nekih 10-15 riječi. Preporuka pedijatrice je bila da još malo pričekamo. Sad više ne hoda na prstićima i sl. Ali taj strah se ne mijenja, odnosno ne smanjuje. Taj strah mi ne umanjujemo, ne smijemo mu se. Trudim se utješiti ga, zagrlim ga i pjevam mu često jer ga to umiruje. 


   Na jesen bi trebao krenuti u vrtić. Već me je sad strah kako će to biti. Molim Vas za savjet kako da mu pomognem da prevlada taj strah? Hvala unaprijed na Vašem odgovoru.

Draga mama,
prema tome kako ste opisali svog dječaka jasno se vidi koliko ga osjećate i razumijete da su njegova stresna iskustva koja je doživio vjerojatno utjecala na to kako on sada doživljava druge ljude i nepoznate prostore. Zvuči kao da je jako oprezan te da mu treba vremena da se u novim situacijama opusti. Vjerujem da je bilo stresno i njemu, a i vama u tim situacijama, kada bi se on fizički borio i pokazivao autentični strah, a vi ste ipak morali napraviti nešto za njegovo dobro (obaviti pregled, staviti ili izvaditi leću...).
Nama odraslima je jasno da je to nužno da bi situacija dugoročno bila lakša no dijete nema spoznajni kapacitet da to razumije i „objasni si“ da je to za njegovo dobro. Dijete je u trenutku i prirodno reagira na način da se brani od neugode. Lijepo je vidjeti da mu tada pružite utjehu i da mu pomažete da se umiri i ponovno osjeti sigurnim.
S obzirom na to da dječak sada ima zaista veliko nepovjerenje u bilo koga osim vas roditelja, a da bi na jesen trebao krenuti u vrtić, bilo bi jako važno da se napravi razvojna i psihološka procjena djeteta. Iako možemo pretpostaviti da je njegov stres u ranoj dobi utjecao na ponašanja koja opisujete ipak je, s obzirom na njegovu dob kao i skoro uključivanje u vrtićku skupinu, važno vidjeti u kojim područjima je potrebno primarno djelovati. S obzirom da ste naveli kako mu je težak kontakt s bilo kojom nepoznatom osobom bilo bi važno da se prvo vi roditelji javite psihologu kako biste dobili detaljnije smjernice kako reagirati u situacijama kada pokazuje strah pred novim ljudima i kako mu pružati osjećaj sigurnosti, a te smjernice je važno prilagoditi njegovom temperamentu i trenutnom kapacitetu stoga bi to bilo potrebno dodatno istražiti s vama roditeljima.
Ono što je za njega sada važno razvijati jest osjećaj povjerenja u to da su drugi ljudi uredu i da s drugim ljudima može imati ugodan kontakt. To je njemu sada otežano i zbog slabije razvijenog govora stoga bi bilo važno i da u tom području dobije dodatnu podršku stručnjaka. Također, sigurnost je važno razvijati i vezano uz povjerenje u okolinu – u svijet oko sebe, da ga može slobodnije i spontanije istraživati i vraćati se vama kao sigurnoj bazi.
U svakom slučaju, razgovor sa stručnom osobom može i vama pružiti veći osjećaj sigurnosti i povjerenja u ono što činite u situacijama kada mu je potrebna vaša pomoć da se umiri, opusti i osjeća sigurnim. Vjerujem da mu vaš trenutni način postupanja u stresnim situacijama odgovara, no zbog njega i njegove dobi je važno da ipak dobije dodatnu podršku bilo kroz to da, ako se procijeni, on bude uključen u logopedski ili psihološki tretman, ili da vi roditelji dobijete detaljnije smjernice kako da osnaživanje vašeg mališana bude još adekvatnije. Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Zbog čestih hospitalizacija dječak je razvio snažan strah od doktora, nepoznatih ljudi i prostora

<para>
 Zbog toga smo tražili uputnicu za endokrinologa, kako bismo se posavjetovali
 Inače dijete nema zdravstvenih problema, jednom godišnje je pregledan u sportskoj medicini jer trenira karate i ti doktori nas nikad nisu uputili da postoje ikakvi problemi.
 Znaci, isključiva indikacija za posjet endokrinologu je bio njegov zahtjev.
 Visok je 142 cm, težak 40.5 kg.
 Urađeni su nalazi KKS, SUK, UREA, KREATININ, Ca, P, AF, AST, ALT, urin, sve je b. o. Tj. Sve je bilo u granicama.
 FT4 20,1
 TSH 4,9 (do 4,2)
 vitamin D 70,5
 IgA 2,1
 At na tTG neg
 UZ abdomena uredan
 IGF-1. 112, 4
 Rtg lijeve šake prema mišljenju dva neovisna radiologa je u skladu sa dobi, ali prema mišljenju dječjeg endokrinologa su u veličini za dob 11,5 do 12 godina.
 Pri pregledu štitna žlijezda bile je uredne veličine. Pulmo et cor b. o.
 Pubična dlakavost I/5, testisi u skrotumu vol 3 ml.
 Roditelji visine - majka 162 cm, otac 177 cm.
 Endokrinolog predlaže davanje testosteron depo 100 mg pa vađenje hormona rasta na - 30, 0, 60, 90, 120, 150, 180 min, na 0 min PRI Cortisol.
 Mene zanima drugo mišljenje, s obzirom da mi je davanje hormona (testosteron) nepoznanica. I nije mi to ugodna pomisao. Molila bih vas za vaše mišljenje o ovoj situaciji.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>adekvatno drugo mišljenje o ovakvom problemu može vam dati isključivo dječji endokrinolog tako da ako želite drugo mišljenje najbolje je da ga potražite kod nekog drugog dječjeg endokrinologa i nakon toga potvrdite dijagnozu. Lakše ćete potom donijeti i odluku o liječenju hormonalnom terapijom.</para>

Treba li mojem sinu doista terapija hormonom testosteronom? Poštovani, moj sin rođen je 31.10.2005. godine i ima problem s rastom tj. najmanji je u razredu.
Zbog toga smo tražili uputnicu za endokrinologa, kako bismo se posavjetovali. 
   Zbog toga smo tražili uputnicu za endokrinologa, kako bismo se posavjetovali
   Inače dijete nema zdravstvenih problema, jednom godišnje je pregledan u sportskoj medicini jer trenira karate i ti doktori nas nikad nisu uputili da postoje ikakvi problemi.
   Znaci, isključiva indikacija za posjet endokrinologu je bio njegov zahtjev.
   Visok je 142 cm, težak 40.5 kg.
   Urađeni su nalazi KKS, SUK, UREA, KREATININ, Ca, P, AF, AST, ALT, urin, sve je b. o. Tj. Sve je bilo u granicama.
   FT4 20,1
   TSH 4,9 (do 4,2)
   vitamin D 70,5
   IgA 2,1
   At na tTG neg
   UZ abdomena uredan
   IGF-1. 112, 4
   Rtg lijeve šake prema mišljenju dva neovisna radiologa je u skladu sa dobi, ali prema mišljenju dječjeg endokrinologa su u veličini za dob 11,5 do 12 godina.
   Pri pregledu štitna žlijezda bile je uredne veličine. Pulmo et cor b. o.
   Pubična dlakavost I/5, testisi u skrotumu vol 3 ml.
   Roditelji visine - majka 162 cm, otac 177 cm.
   Endokrinolog predlaže davanje testosteron depo 100 mg pa vađenje hormona rasta na - 30, 0, 60, 90, 120, 150, 180 min, na 0 min PRI Cortisol.
   Mene zanima drugo mišljenje, s obzirom da mi je davanje hormona (testosteron) nepoznanica. I nije mi to ugodna pomisao. Molila bih vas za vaše mišljenje o ovoj situaciji.

Poštovani,
adekvatno drugo mišljenje o ovakvom problemu može vam dati isključivo dječji endokrinolog tako da ako želite drugo mišljenje najbolje je da ga potražite kod nekog drugog dječjeg endokrinologa i nakon toga potvrdite dijagnozu. Lakše ćete potom donijeti i odluku o liječenju hormonalnom terapijom. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Treba li mojem sinu doista terapija hormonom testosteronom?

<para>
 Beba je rođena sa 4 kg, peti dan je hospitaliziran zbog žutice i pao je na 3600 g, trenutno ima 5400 g
 Bebica je također imala urinarnu infekciju, bio u bolnici 8 dana, na antibiotiku, sada uzima antibiotik Cefaklor 1.5 ml uroprofilaksa. Da li bebu dok je na terapiji smijemo cijepiti i obrezati obzirom da ima bakteriju u mokraći Escherihiju coli?
 Hvala Vam unaprijed.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>preporučam da prije cijepljenja kao i prije obrezivanja urinokultura bude sterilna što se nadam da je, ako beba uzima profilaksu. Ona se pod profilaksom slobodno može cijepiti kao i napravit i obrezivanje.</para>

Smije li se beba cijepiti i obrezati ako ima E Coli u mokraći? Poštovani, da li bebu od dva mjeseca treba buditi navečer zbog hranjenja?
Beba je rođena sa 4 kg, peti dan je hospitaliziran zbog žutice i pao je na 3600 g, trenutno ima 5400 g. 
   Beba je rođena sa 4 kg, peti dan je hospitaliziran zbog žutice i pao je na 3600 g, trenutno ima 5400 g
   Bebica je također imala urinarnu infekciju, bio u bolnici 8 dana, na antibiotiku, sada uzima antibiotik Cefaklor 1.5 ml uroprofilaksa. Da li bebu dok je na terapiji smijemo cijepiti i obrezati obzirom da ima bakteriju u mokraći Escherihiju coli?
   Hvala Vam unaprijed.

Poštovani,
preporučam da prije cijepljenja kao i prije obrezivanja urinokultura bude sterilna što se nadam da je, ako beba uzima profilaksu. Ona se pod profilaksom slobodno može cijepiti kao i napravit i  obrezivanje. Klinfo.hr 

Smije li se beba cijepiti i obrezati ako ima E Coli u mokraći?

<para>
 Kad pije mlijeko na flašicu muče ga vjetrovi i počne se napinjati kao da će imati stolicu, više ne želi piti iz boce, pa mu moram onda mlijeko davati na žlicu. Je li moguće da ga probiotik iz mlijeka napuhava? Pio je bulardi jer su mu se crijeva zalijenila, onda ga je to počelo strašno napuhavati i ukinuli smo. A sad se opet pojavilo ta nadutost pa se sumnjam na probiotik iz mlijeka?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da ima zbog toga više plinova, stoga možete pokušati promijeniti mlijeko i bebi davati neko bez dodanog probiotika.</para>

Je li moguće da probiotik iz mlijeka uzrokuje vjetrove kod bebe? Poštovani, beba od 7.5 mjeseci ima stalno vjetrove. 
    Kad pije mlijeko na flašicu muče ga vjetrovi i počne se napinjati kao da će imati stolicu, više ne želi piti iz boce, pa mu moram onda mlijeko davati na žlicu. Je li moguće da ga probiotik iz mlijeka napuhava? Pio je bulardi jer su mu se crijeva zalijenila, onda ga je to počelo strašno napuhavati i ukinuli smo. A sad se opet pojavilo ta nadutost pa se sumnjam na probiotik iz mlijeka?

Poštovana,
moguće je da ima zbog toga više plinova, stoga možete pokušati promijeniti mlijeko i bebi davati neko bez dodanog probiotika. Klinfo.hr 

Je li moguće da probiotik iz mlijeka uzrokuje vjetrove kod bebe?

<para>
 Je li moguće da su ti simptomi koji nalikuju prehladi zapravo popratni simptomi nicanja zubića? Naime, bebi je odjednom počelo nicati čak 8 zubića.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je bolest gornjeg dišnog sustava virusna onda su laboratorijski nalazi uredni. Nicanje zubiju ne ide sa simptomima kihanja i kašljanja, no može narušiti opću otpornost organizma i tada je dijete sklonije da dobije virozu.</para>

Jesu li simptomi slični prehladi zapravo vezani za rast zubića? Poštovanje, beba od 5 mjeseci počela je kihati, kašljati i procurio joj je nos. Napravili smo sve pretrage, bili čak i u bolnici i svi nalazi su bili u redu. 
    Je li moguće da su ti simptomi koji nalikuju prehladi zapravo popratni simptomi nicanja zubića? Naime, bebi je odjednom počelo nicati čak 8 zubića.

Poštovani,
ako je bolest gornjeg dišnog sustava virusna onda su laboratorijski nalazi uredni. Nicanje zubiju ne ide sa simptomima kihanja i kašljanja, no može narušiti opću otpornost organizma i tada je dijete sklonije da dobije virozu. Klinfo.hr 

Jesu li simptomi slični prehladi zapravo vezani za rast zubića?

<para>
 Čak i ako duže jede i više pojede, svejedno traži jesti. Do navečer, odnosno kroz dan je i do 15-ak puta na dojci.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte ipak napraviti dulji razmak , barem 2 sata, jer na taj način će dijete više pojesti u jednom obroku i biti dulje sito. Umjesto dojke nudite maženje i drugačiju utjehu da dijete izdrži barem dva sata između obroka. Osim toga, ako beba stalno i kratko jede tada uglavnom pije samo ono prvo mlijeko koje nije toliko zasitno, odnosno kraće drži sitost. Nadam se da dijete lijepo napreduje na tjelesnoj masi. Razlog što stalno traži dojku može biti i ne imanje dovoljno mlijeka.</para>

Beba svakih sat vremena traži cicati i dnevno po 15 puta doji Kako da bebi smanjimo podoje? Beba od 3 mjeseca je na prsima svakih sat vremena kao i prvi mjesec. Ne jede dugo, svega 5 minuta, ali stalno traži cicati i ako ne dobije onda neutješno plače. 
    Čak i ako duže jede i više pojede, svejedno traži jesti. Do navečer, odnosno kroz dan je i do 15-ak puta na dojci.

Poštovana,
pokušajte ipak napraviti dulji razmak , barem 2 sata, jer na taj način će dijete više pojesti u jednom obroku i biti dulje sito. Umjesto dojke nudite maženje i drugačiju utjehu da dijete izdrži barem dva sata između obroka. Osim toga, ako beba stalno i kratko jede tada uglavnom pije samo ono prvo mlijeko koje nije toliko zasitno, odnosno kraće drži sitost. Nadam se da dijete lijepo napreduje na tjelesnoj masi. Razlog što stalno traži dojku može biti i ne imanje dovoljno mlijeka. Klinfo.hr 

Beba svakih sat vremena traži cicati i dnevno po 15 puta doji

<para>
 Već drugog dana nakon rođenja, još u rodilištu, primijećujem da joj je začepljen nosić, da joj "svira" i hropće. Na moj upit zašto je to tako, sestra mi nije odgovorila ništa konkretno.
 S mjesec dana ostajem s bebom u bolnici radi iste stvari. Svi nalazi su uredni (bris nosa i krv), no sluz iz nosa se spustila na bronhe pa ostajemo preventivno. Prvi dan dijete je inhalirano fiziološkom i nekim lijekom. Idućih nekoliko dana samo aspirirano. I sada nakon mjesec dana, nos je ponovno začepljen, bez temperature, pluća čista. Aspiracijom ništa ne izvlačimo. Djeluje mi kao da je šlajm negdje duboko u nosu i grlu. Postoji li mogućnost da se radi o nečemu drugom, a ne prehladi? 
 Kada se javiti pedijatru, ukoliko se to nastavi? Tražiti preglede nekih drugih stručnjaka?
 Hvala unaprijed.
 Lijep pozdrav
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako beba uredno jede onda možda samo čujete strujanje zraka kod mekanih hrskavica jer da je nos jako zaštopan beba ne bi mogla sisati.</para>
<para>Ako ćete imati i dalje dilemu preporučam prvo pregled specijalista otorinolaringologa, a onda prema potrebi i alergopulmologa.</para>

Beba ima začepljen nosić, ne uspijevamo izvući šlajm, ali pluća su čista Poštovani, beba od 2 mjeseca ima začepljen nosić. Svakodnevno čistimo fiziološkom i aspiratorom, no ništa ne izlazi van. 
    Već drugog dana nakon rođenja, još u rodilištu, primijećujem da joj je začepljen nosić, da joj "svira" i hropće. Na moj upit zašto je to tako, sestra mi nije odgovorila ništa konkretno.
   S mjesec dana ostajem s bebom u bolnici radi iste stvari. Svi nalazi su uredni (bris nosa i krv), no sluz iz nosa se spustila na bronhe pa ostajemo preventivno. Prvi dan dijete je inhalirano fiziološkom i nekim lijekom. Idućih nekoliko dana samo aspirirano. I sada nakon mjesec dana, nos je ponovno začepljen, bez temperature, pluća čista. Aspiracijom ništa ne izvlačimo. Djeluje mi kao da je šlajm negdje duboko u nosu i grlu. Postoji li mogućnost da se radi o nečemu drugom, a ne prehladi? 
   Kada se javiti pedijatru, ukoliko se to nastavi? Tražiti preglede nekih drugih stručnjaka?
   Hvala unaprijed.
   Lijep pozdrav

Poštovana,
ako beba uredno jede onda možda samo čujete strujanje zraka kod mekanih hrskavica jer da je nos jako zaštopan beba ne bi mogla sisati.
Ako ćete imati i dalje dilemu preporučam prvo pregled specijalista otorinolaringologa, a onda prema potrebi i alergopulmologa. Klinfo.hr 

Beba ima začepljen nosić, ne uspijevamo izvući šlajm, ali pluća su čista

<para>
 Da li bi mogli dati smjernice od čega da počnem u radu s njim? Da li da radimo na diskriminaciji glasova ili prvo da krenemo od rime i analize i sinteze? Na listi smo čekanja kod logopeda koja je jako duga, pa bi htjela vježbati s njim kod kuće dok ne počne ići na tretman. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>predlažem da počnete s vježbama oralne motorike. Vježbe oralne motorike su specifične vježbe koje se izvode sa svrhom uspostavljanja kontrole nad strukturama koje sudjeluju u govoru. Pomoću njih direktno radimo na diferencijaciji pokreta artikulatora koji sudjeluju u izgovoru glasova govora, a provode se kao priprema za logopedsku terapiju. Vježbama oralne motorike razgibavamo podjezičnu vezicu (frenulum) i jezik, koordiniramo i diferenciramo rad jezika i usana. Preporučam da ih radite jednom dnevno u opuštenoj i zabavnoj atmosferi (npr. kroz igru):</para>
<para>• Pokretanje jezika prema naprijed (isplaziti jezik)
• Pokretanje jezika prema natrag (jezik se skriva u kućici)
• Pokretanje jezika prema van i gore (prema vrhu nosa)
• Pokretanje jezika prema dolje (prema bradi)
• Pokretanje jezika desno-lijevo (dodirujemo kuteve usana)
• Pokretanje jezika gore-dolje izvan usta, a potom unutar usta (paziti da se usne ne miču ili pomažu jeziku)
• Pokretanje jezika lijevo-desno
• Kružno kretanje jezika po otvorenim usnama (oblizujemo usne)
• Zaobliti usne (kao za poljubac)
• Razvući usne u osmijeh (zubi su skriveni)
• Stisnuti usne (kao kad ne želimo nešto jesti)</para>
<para>Navedene vježbe se izvode pred zrcalom kako bi dijete dobilo vizualnu podršku tijekom izvođenja određenog pokreta.</para>
<para>Što se predvještina čitanja tiče (rima, slog, analiza i sinteza prvog glasa, analiza i sinteza na razini cijele riječi) svakako preporučam da krenete prvo s vježbama uočavanja rime. Ne bi bilo loše provjeriti ni da li dijete može pratiti i reproducirati jednostavan i složen ritam (što je preduvjet za razvoj rime). Imajte na umu da djeca najbolje uče kroz igru pa svakako preporučam da za razvoj ritma i rime koristite što više prostor i tijelo (npr. ritam usvajajte kroz „bubnjanje“, a rimu kroz smiješne parove riječi u kojima ćete dodatno pokretom ruke ili noge naglasiti slog koji nosi rimu).</para>

Koje vježbice za artikulaciju glasova R i L mogu s djetetom raditi kod kuće? Poštovana, imam dječaka od 5,5 godina. Ima poteškoće u artikulaciji glasova R i L, fonemski sluh mu nije najbolje razvijen, a ni fonološka svjesnost. 
    Da li bi mogli dati smjernice od čega da počnem u radu s njim? Da li da radimo na diskriminaciji glasova ili prvo da krenemo od rime i analize i sinteze? Na listi smo čekanja kod logopeda koja je jako duga, pa bi htjela vježbati s njim kod kuće dok ne počne ići na tretman. Hvala unaprijed.

Poštovana,
predlažem da počnete s vježbama oralne motorike. Vježbe oralne motorike su specifične vježbe koje se izvode sa svrhom uspostavljanja kontrole nad strukturama koje sudjeluju u govoru. Pomoću njih direktno radimo na diferencijaciji pokreta artikulatora koji sudjeluju u izgovoru glasova govora, a provode se kao priprema za logopedsku terapiju. Vježbama oralne motorike razgibavamo podjezičnu vezicu (frenulum) i jezik, koordiniramo i diferenciramo rad jezika i usana. Preporučam da ih radite jednom dnevno u opuštenoj i zabavnoj atmosferi (npr. kroz igru):
• Pokretanje jezika prema naprijed (isplaziti jezik)
• Pokretanje jezika prema natrag (jezik se skriva u kućici)
• Pokretanje jezika prema van i gore (prema vrhu nosa)
• Pokretanje jezika prema dolje (prema bradi)
• Pokretanje jezika desno-lijevo (dodirujemo kuteve usana)
• Pokretanje jezika gore-dolje izvan usta, a potom unutar usta (paziti da se usne ne miču ili pomažu jeziku)
• Pokretanje jezika lijevo-desno
• Kružno kretanje jezika po otvorenim usnama (oblizujemo usne)
• Zaobliti usne (kao za poljubac)
• Razvući usne u osmijeh (zubi su skriveni)
• Stisnuti usne (kao kad ne želimo nešto jesti)
Navedene vježbe se izvode pred zrcalom kako bi dijete dobilo vizualnu podršku tijekom izvođenja određenog pokreta.
Što se predvještina čitanja tiče (rima, slog, analiza i sinteza prvog glasa, analiza i sinteza na razini cijele riječi) svakako preporučam da krenete prvo s vježbama uočavanja rime. Ne bi bilo loše provjeriti ni da li dijete može pratiti i reproducirati jednostavan i složen ritam (što je preduvjet za razvoj rime). Imajte na umu da djeca najbolje uče kroz igru pa svakako preporučam da za razvoj ritma i rime koristite što više prostor i tijelo (npr. ritam usvajajte kroz „bubnjanje“, a rimu kroz smiješne parove riječi u kojima ćete dodatno pokretom ruke ili noge naglasiti slog koji nosi rimu). Klinfo.hr 

Diana Plantak

Koje vježbice za artikulaciju glasova R i L mogu s djetetom raditi kod kuće?

<para>
 Već su joj se zubi malo pomaknuli, a bojim se da to može utjecati i na izgovor. Pokušali smo joj lijepo objasniti, skrenuti pažnju ali baš ne ide. Kako pristupiti tome i kakva su vaša iskustva s drugom djecom s takvim tegobama?
 Što se tiče trudnoće, mirovala sam zadnja 3 mjeseca i rodila sam kad sam napunila 36+2. Imala je 2900 g i nakon tri dana smo išle doma. Apgar 10/10
 Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sisanje se prvotno javlja kao refleks kod novorođenčeta i služi zadovoljenju potrebe za hranom. U prvim mjesecima života djetetove reakcije su refleksne i vođene su njegovim unutarnjim stanjima (glad, žeđ...). Sisanjem palca dijete nakratko umiruje frustraciju koja se javlja jer je gladno.</para>
<para>S rastom i razvojem, neka djeca, i dalje smanjuju osjećaj frustracije korištenjem poznatog obrasca iz novorođenačke dobi. Oni zapravo smanjuju napetost u tijelu sisanjem palca. Frustracija je nelagoda koja se javlja ukoliko neke naše potrebe nisu zadovoljene. S obzirom da malo dijete još nema adekvatne mehanizme nošenja s frustracijom ono se okreće infantilnim obrascima ponašanja.</para>
<para>Što je duže prisutna ova navika, teže ju je iskorijeniti, stoga je potrebno puno strpljenja u radu s djetetom. Za početak Vam svakako preporučujem da se posavjetujete s dječjim psihologom oko adekvatnih tehnika za nošenje sa stresom i frustracijom. Također, preporučam da se i dalje radi na emocionalnom razvoju djeteta na način da mu se čitaju prikladne slikovnice u kojima likovi, na njemu primjeren način, imenuju i prorađuju emocije te da mu u svakodnevnim situacijama imenujete osjećaje i stanja u kojima se nalazi.</para>
<para>Zadnji korak je fizičko odvajanje djeteta od palca pri čemu onda zapravo samo rješavamo staru naviku. To možemo postići na način da koristimo određena sredstva (kao što su lakovi za nokte s odbojnim okusom), da djetetu preusmjeravamo pažnju masažama ruka u trenutcima kada je naučeno koristiti palac (najčešće prije spavanja) ili da mu damo prijelazno sredstvo (kao što su različite mekane igračke) kojim će se umirivati u stresnim situacijama.</para>

Curica od 3 godine i dalje siše palac što utječe na govor Poštovani, curica ima 3 godine i 4 mjeseca. Cucla palac od rođenja i to i dalje ne prestaje. Jako puno po noći i čak i kroz dan. 
    Već su joj se zubi malo pomaknuli, a bojim se da to može utjecati i na izgovor. Pokušali smo joj lijepo objasniti, skrenuti pažnju ali baš ne ide. Kako pristupiti tome i kakva su vaša iskustva s drugom djecom s takvim tegobama?
   Što se tiče trudnoće, mirovala sam zadnja 3 mjeseca i rodila sam kad sam napunila 36+2. Imala je 2900 g i nakon tri dana smo išle doma. Apgar 10/10
   Hvala.

Poštovana,
sisanje se prvotno javlja kao refleks kod novorođenčeta i služi zadovoljenju potrebe za hranom. U prvim mjesecima života djetetove reakcije su refleksne i vođene su njegovim unutarnjim stanjima (glad, žeđ...). Sisanjem palca dijete nakratko umiruje frustraciju koja se javlja jer je gladno.
S rastom i razvojem, neka djeca, i dalje smanjuju osjećaj frustracije korištenjem poznatog obrasca iz novorođenačke dobi. Oni zapravo smanjuju napetost u tijelu sisanjem palca. Frustracija je nelagoda koja se javlja ukoliko neke naše potrebe nisu zadovoljene. S obzirom da malo dijete još nema adekvatne mehanizme nošenja s frustracijom ono se okreće infantilnim obrascima ponašanja.
Što je duže prisutna ova navika, teže ju je iskorijeniti, stoga je potrebno puno strpljenja u radu s djetetom. Za početak Vam svakako preporučujem da se posavjetujete s dječjim psihologom oko adekvatnih tehnika za nošenje sa stresom i frustracijom. Također, preporučam da se i dalje radi na emocionalnom razvoju djeteta na način da mu se čitaju prikladne slikovnice u kojima likovi, na njemu primjeren način, imenuju i prorađuju emocije te da mu u svakodnevnim situacijama imenujete osjećaje i stanja u kojima se nalazi.
Zadnji korak je fizičko odvajanje djeteta od palca pri čemu onda zapravo samo rješavamo staru naviku. To možemo postići na način da koristimo određena sredstva (kao što su lakovi za nokte s odbojnim okusom), da djetetu preusmjeravamo pažnju masažama ruka u trenutcima kada je naučeno koristiti palac (najčešće prije spavanja) ili da mu damo prijelazno sredstvo (kao što su različite mekane igračke) kojim će se umirivati u stresnim situacijama. Klinfo.hr 

Curica od 3 godine i dalje siše palac što utječe na govor

<para>
 Temperatura (najviše do 39 C), nosić curi, zna povratiti sekret ali nije neraspoložena i ne gubi apetit. Dobiva inhalacije, sirupe i terapije. Čini mi se da je sada najgora situacija. Ima temperaturu 38.5, puna je sekreta, neraspoložena je i slabo jede. Da li je normalno da je toliko često prehlađena? Već sam zabrinuta.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca su kada krenu u vrtić obično bolesna prosječno dva puta na mjesec. Ako su to samo banalne viroze koje brzo prođu ne treba dizati paniku. Svakako se posavjetujte sa svojim pedijatrom koji je najbolje pozna i koji će Vas sigurno uputiti ako misli da je potrebno na dodatne pretrage kao i preglede odgovarajućih subspecijalista.</para>

Je li normalno da je po polasku u vrtić dijete toliko često bolesno i prehlađeno? Poštovanje. Beba ima 15 mjeseci. U veljači je krenula u vrtić. Od tada je često prehlađena. 
    Temperatura (najviše do 39 C), nosić curi, zna povratiti sekret ali nije neraspoložena i ne gubi apetit. Dobiva inhalacije, sirupe i terapije. Čini mi se da je sada najgora situacija. Ima temperaturu 38.5, puna je sekreta, neraspoložena je i slabo jede. Da li je normalno da je toliko često prehlađena? Već sam zabrinuta.

Poštovana,
djeca su kada krenu u vrtić obično bolesna prosječno dva puta na mjesec. Ako su to samo banalne viroze koje brzo prođu ne treba dizati paniku. Svakako se posavjetujte sa svojim pedijatrom koji je najbolje pozna i koji će Vas sigurno uputiti ako misli da je potrebno na dodatne pretrage kao i preglede odgovarajućih subspecijalista. Klinfo.hr 

Je li normalno da je po polasku u vrtić dijete toliko često bolesno i prehlađeno?

<para>
 Koje pretrage napraviti?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje je da se na pregled prvo javite specijalistu otorinolaringologu koji će, ako će biti potrebno, učiniti endoskopski pregled i vidjeti postoji li anatomski problem kao uzrok navedenim tegobama.</para>

Dijete ima promukli glas od rođenja zbog stalnog disanja na usta Dijete gotovo od rođenja ima stalno promukao glas i diše na usta. U nosu nema sekrecije, ali je neprohodan, nema ni povišene temperature, apetit kontinuirano loš. Kako mu pomoći? 
    Koje pretrage napraviti?

Poštovana,
najbolje je da se na pregled prvo javite specijalistu otorinolaringologu koji će, ako će biti potrebno, učiniti endoskopski pregled i vidjeti postoji li anatomski problem kao uzrok navedenim tegobama. Klinfo.hr 

Dijete ima promukli glas od rođenja zbog stalnog disanja na usta

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete s virusnim infektom gornjih dišnih puteva je zarazno dok kašlje, kiše ili je febrilno jer se virusne respiratorne bolesti šire kapljično. Dijete koje ima Streptokoknu gnojnu anginu obično nije više zarazno nakon što dva dana uzima antibiotsku terapiju, a i stanje djeteta s takvom anginom je značajno bolje nakon što prođe 48 sati od početka terapije.</para>

Koliko je dijete s upalom uha i anginom zarazno za drugu djecu? Poštovana, zanima me koliko je dijete zarazno za drugu djecu ukoliko ima gnojnu upalu uha, odnosno gnojnu anginu grla? Lijepi pozdrav. 
Poštovana,
dijete s virusnim infektom gornjih dišnih puteva je zarazno dok kašlje, kiše ili je febrilno jer se virusne respiratorne bolesti šire kapljično. Dijete koje ima Streptokoknu gnojnu anginu obično nije više zarazno nakon što dva dana uzima antibiotsku terapiju, a i stanje djeteta s takvom anginom je značajno bolje nakon što prođe 48 sati od početka terapije. Klinfo.hr 

Koliko je dijete s upalom uha i anginom zarazno za drugu djecu?

<para>
 Kad je bebi bilo otprilike mjesec i pol, primijetila sam neku malu kvrgu na zatiljku, otprilike na sredini glave prema lijevom uhu. Ne znam da li je kvrga postojala i pri rođenju. Pitala sam pedijatra na prvom pregledu, ali ništa nije rekao. Ponovno sam ga pitala sada kad beba ima pet mjeseci i kaže da pratimo da se ne povećava. Pretpostavka je da je možda žlijezda. Beba je vesela, stalno se smije, s osmijehom se budi i ide spavat. Strah me što bi to moglo biti? Postoje li neke konkretne pretrage koje bi mogla napraviti zbog svog mira. Postoji li mogućnost da pedijatar na nešto sumnja pa je rekao da pratim da se ne poveća? Molim vas za savjet što i kako dalje. Hvala.
</para>
<para>Poštovana, kako bi mogli znati o čemu se točno radi najbolje je da se napravi ultrazvuk.</para>
<para>Moguće je da je samo žlijezda lojnica ili limfni čvor. U većini slučajeva takve izbočine nisu ništa opasno za opće zdravlje beba.</para>

Kvrga na zatiljku kod 5-mjesečne bebe. Koje pretrage napraviti? Beba ima 5 mjeseci. Rođena je u terminu s 3200 g i 49 cm. Sada, s 5 mjeseci ima 7300 g i 68.5 cm. 
    Kad je bebi bilo otprilike mjesec i pol, primijetila sam neku malu kvrgu na zatiljku, otprilike na sredini glave prema lijevom uhu. Ne znam da li je kvrga postojala i pri rođenju. Pitala sam pedijatra na prvom pregledu, ali ništa nije rekao. Ponovno sam ga pitala sada kad beba ima pet mjeseci i kaže da pratimo da se ne povećava. Pretpostavka je da je možda žlijezda. Beba je vesela, stalno se smije, s osmijehom se budi i ide spavat. Strah me što bi to moglo biti? Postoje li neke konkretne pretrage koje bi mogla napraviti zbog svog mira. Postoji li mogućnost da pedijatar na nešto sumnja pa je rekao da pratim da se ne poveća? Molim vas za savjet što i kako dalje. Hvala.

Poštovana, kako bi mogli znati o čemu se točno radi najbolje je da se napravi ultrazvuk.
Moguće je da je samo žlijezda lojnica ili limfni čvor. U većini slučajeva takve izbočine nisu ništa opasno za opće zdravlje beba. Klinfo.hr 

Kvrga na zatiljku kod 5-mjesečne bebe. Koje pretrage napraviti?

<para>
 Kontrolira se u ambulanti za poremećaje prehrane, prema njima s vremenom bi trebalo biti bolje. Vjerujem im, ali me zanima kakve dugoročne posljedice ostavlja takva prehrana na organizam?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako ste pod kontrolom gastroenterologa i nutricioniste sigurno je dobro isplanirana prehrana, te dodani suplementi vitamina i minerala. Nije loše s vremena na vrijeme prekontrolirati osnovne vitamine (A,D, B, folnu kiselinu) i minerale ( Ca, P, Na, K, Cl, Fe) iz krvi, da se vidi je li sve s te strane u redu, te proteine i još neke nalaze koji pokazuju je li sve u dobrom balansu.</para>

Kakve posljedice ostavlja posebno i minimalno hranjenje djeteta s hipotonijom i averzijom? Dijete od 14 mjeseci uzima minimalne količine hrane i tekućine zbog hipotonije i averzije i shodno tome sporo ali kontinuirano napreduje na tjelesnoj visini i težini. Sondu ne tolerira. 
    Kontrolira se u ambulanti za poremećaje prehrane, prema njima s vremenom bi trebalo biti bolje. Vjerujem im, ali me zanima kakve dugoročne posljedice ostavlja takva prehrana na organizam?

Poštovana,
ako ste pod kontrolom gastroenterologa i nutricioniste sigurno je dobro isplanirana prehrana, te dodani suplementi vitamina i minerala. Nije loše s vremena na vrijeme prekontrolirati osnovne vitamine (A,D, B, folnu kiselinu) i minerale ( Ca, P, Na, K, Cl, Fe) iz krvi, da se vidi je li sve s te strane u redu, te proteine i još neke nalaze koji pokazuju je li sve u dobrom balansu. Klinfo.hr 

Kakve posljedice ostavlja posebno i minimalno hranjenje djeteta s hipotonijom i averzijom?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>velika fontanela ima veliki vremenski raspon kada se zatvara, odnosno od dobi 9 mjeseci pa sve do 18 mjeseci, a kod nekih beba i do 20 mjeseci. Stoga je kod vaše bebe sve još u okvirima očekivanog.</para>

Do koje dobi se tolerira otvorena fontanela? Dijete od 15 mjeseci još uvijek ima dosta otvorenu fontanelu. Do kada se tolerira otvorena fontanela? Što ako se ne zatvori do tog vremena? 
Poštovana,
velika fontanela ima veliki vremenski raspon kada se zatvara, odnosno od dobi 9 mjeseci pa sve do 18 mjeseci, a kod nekih beba i do 20 mjeseci. Stoga je kod vaše bebe sve još u okvirima očekivanog. Klinfo.hr 

Do koje dobi se tolerira otvorena fontanela?

<para>
 Baš je iznimno nemirna. Mislimo da ju muči probava, jer nakon toga ili podrigne ili se pokaka. Jede jednom ili dva puta kroz noć i trudimo se da podrigne, ali nekada i kroz pola sata ne uspijeva podrignuti, pa podrigne tek u snu, 2 sata nakon jela ili ju moramo podići jer postane nervozna pa tek tada podrigne.
 Može li to biti razlog nemirnog sna?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca vrlo često u ovoj dobi nemirno spavaju, tj. rade dosta pokreta u snu, mi kažemo da grimasiraju. Također kad jedu gutaju i dosta zraka, probava bebama stalno radi jer su obroci česti i tekući, te se sve to čuje. Kada vidite da je nemirna, nastojte da podrigne, ako ne uspije onda ju kratko spustite, promijeniti položaj par puta i ponovo podignite da podrigne.</para>

Beba od 9 tjedana izuzetno nemirno spava. Je li to normalno? Da li je normalno da beba stara 9 tjedana jako nemirno spava? Izgleda kao da stalno nemirno sanja, u snu stalno maše ručicama, miga se i tako cijelu noć (6 sati koliko spava). 
    Baš je iznimno nemirna. Mislimo da ju muči probava, jer nakon toga ili podrigne ili se pokaka. Jede jednom ili dva puta kroz noć i trudimo se da podrigne, ali nekada i kroz pola sata ne uspijeva podrignuti, pa podrigne tek u snu, 2 sata nakon jela ili ju moramo podići jer postane nervozna pa tek tada podrigne.
   Može li to biti razlog nemirnog sna?

Poštovana,
djeca vrlo često u ovoj dobi nemirno spavaju, tj. rade dosta pokreta u snu, mi kažemo da grimasiraju. Također kad jedu gutaju i dosta zraka, probava bebama stalno radi jer su obroci česti i tekući, te se sve to čuje. Kada vidite da je nemirna, nastojte da podrigne, ako ne uspije onda ju kratko spustite, promijeniti položaj par puta i ponovo podignite da podrigne. Klinfo.hr 

Beba od 9 tjedana izuzetno nemirno spava. Je li to normalno?

<para>
 Poštovana, u nastavku krvna slika mojeg djeteta:
 Eritrociti: 369 (4-5)
 Hemoglobin: 101 (109-138)
 Hematokrit: 040)
 MCV: 814)
 MCH: 272)
 MCHC: 336 (300-350)
 RDW: 14.2 (11.9-16.2)
 Trombociti: 402 (150-450)
 PDW: 11.4 (9.4-18.1)
 MPV: 10.6 (6.9-11.3)
 Leukociti: 6.52 (6-16)
 Beba je rođena s 3,4 kg, bila je dojena do 4. mjeseca, međutim tada je na pregledu pedijatrica ustanovila da je počeo padati s težinom i odmah nas je poslala vaditi krv i "digla paniku". Odmah smo napravili pretrage, a drugi dan je patronažna sestra shvatila da ne doji nego se samo "igra" pa smo uveli dohranu AD mlijekom. Tada je pedijatrica ustvrdila da je moj sin anemičan pa smo nakon mjesec dana opet išli vadit krv (u tih mjesec dana smo uveli FE sirup 3ml/po danu, tako su nas savjetovali). Stanje se nije promijenilo i sestra opet kaže da je anemičan i da 3 dana nakon vađenja krvi opet moramo ići vaditi krv. Po slici koju sam vam iznad napisao, ja sam mogu zaključiti da su parametri sasvim u redu. Neke vrijednosti su ispod granice, ali valjda je to normalno s obzirom da beba nije bila napredovala s težinom zbog nedostatka hrane. Molim Vas vaše mišljenje i pojašnjenje rezultata, jer me zbilja nije volja s bebom svaka dva dana visjeti po bolnicama, tim više što je beba vesela, zaigrana i zadovoljna, crvena u obraščićima i sve što pozitivno na bebi može biti. Sada beba ima 7,5 mjeseci i cca 8 kg. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>po nalazima se vidi da je sniženi hemoglobin, što je razlog da je pedijatrica zaključila da treba dalje korigirati i raditi nalaze. Istovremeno nije snižen MCV što bi isto očekivali uz anemiju s manjkom željeza. Stoga bi bilo dobro da se to bolje izdiferencira i trebalo bi napraviti analize željeza, feritina, TIBC i UIBC, te prema tome odlučiti da li i koliko dugo davati željezo ili je nizak hemoglobin posljedica nekog drugog razloga.</para>

Trebaju li mojoj bebi stalne krvne pretrage zbog slabijeg napredovanja na težini? Poštovana, u nastavku krvna slika mojeg djeteta:
Eritrociti: 3.69 (4-5)
Hemoglobin: 101 (109-138)
Hematokrit: 0.301 (0.32-0.40)
MCV: 81.6 (73.8-89.4)
MCH: 27.4 (24.3-29. 
   Poštovana, u nastavku krvna slika mojeg djeteta:
   Eritrociti: 369 (4-5)
   Hemoglobin: 101 (109-138)
   Hematokrit: 040)
   MCV: 814)
   MCH: 272)
   MCHC: 336 (300-350)
   RDW: 14.2 (11.9-16.2)
   Trombociti: 402 (150-450)
   PDW: 11.4 (9.4-18.1)
   MPV: 10.6 (6.9-11.3)
   Leukociti: 6.52 (6-16)
   Beba je rođena s 3,4 kg, bila je dojena do 4. mjeseca, međutim tada je na pregledu pedijatrica ustanovila da je počeo padati s težinom i odmah nas je poslala vaditi krv i "digla paniku". Odmah smo napravili pretrage, a drugi dan je patronažna sestra shvatila da ne doji nego se samo "igra" pa smo uveli dohranu AD mlijekom. Tada je pedijatrica ustvrdila da je moj sin anemičan pa smo nakon mjesec dana opet išli vadit krv (u tih mjesec dana smo uveli FE sirup 3ml/po danu, tako su nas savjetovali). Stanje se nije promijenilo i sestra opet kaže da je anemičan i da 3 dana nakon vađenja krvi opet moramo ići vaditi krv. Po slici koju sam vam iznad napisao, ja sam mogu zaključiti da su parametri sasvim u redu. Neke vrijednosti su ispod granice, ali valjda je to normalno s obzirom da beba nije bila napredovala s težinom zbog nedostatka hrane. Molim Vas vaše mišljenje i pojašnjenje rezultata, jer me zbilja nije volja s bebom svaka dva dana visjeti po bolnicama, tim više što je beba vesela, zaigrana i zadovoljna, crvena u obraščićima i sve što pozitivno na bebi može biti. Sada beba ima 7,5 mjeseci i cca 8 kg. Unaprijed hvala.

Poštovani,
po nalazima se vidi da je sniženi hemoglobin, što je razlog da je pedijatrica zaključila da treba dalje korigirati i raditi nalaze. Istovremeno nije snižen MCV što bi isto očekivali uz anemiju s manjkom željeza. Stoga bi bilo dobro da se to bolje izdiferencira i trebalo bi napraviti analize željeza, feritina, TIBC i UIBC, te prema tome odlučiti da li i koliko dugo davati željezo ili je nizak hemoglobin posljedica nekog drugog razloga. Klinfo.hr 

Trebaju li mojoj bebi stalne krvne pretrage zbog slabijeg napredovanja na težini?

<para>
 U zadnje vrijeme što god joj ponudimo za pojest, smeta joj miris i tjera ju na povraćanje. Pogotovo na meso. Traži da jede u drugoj prostoriji jer ne može podnijeti miris hrane. Zdravo je dijete, ima 18 kg i pedijatrica kaže da se ne brinemo i da će ona početi jesti s vremenom. Mene zanima koji je razlog da se to događa i kako joj pomoći?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to su znaci izbirljivosti i donekle selektivnosti u jelovniku, s preferiranjem slatkih okusa. Ono što je pozitivno je da je lijepo uhranjena. Za početak reducirajte slatkiše, na taj način da ih date samo da se zasladi iza ručka. U ostalo vrijeme trebaju biti nedostupni i izvan njezinog vidokruga.</para>
<para>Pokušajte ju dodatno animirati lijepo serviranom hranom i njoj dajte da pomalo sudjeluje u pripremanju hrane. Ako se izbirljivost nastavi kroz naredni duži period, treba potražiti stručnu pomoć, prvo gastroenterologa, a onda ako treba dalje i terapeuta za hranjenje.</para>

Djevojčica (3) slabo jede i miris hrane ju tjera na povraćanje Poštovana, mama sam 3-godišnje curice koja već dvije godine odbija jesti slanu hranu. Jedino što želi su krumpir, ponekad juha i pizza, i slatkiši naravno. 
    U zadnje vrijeme što god joj ponudimo za pojest, smeta joj miris i tjera ju na povraćanje. Pogotovo na meso. Traži da jede u drugoj prostoriji jer ne može podnijeti miris hrane. Zdravo je dijete, ima 18 kg i pedijatrica kaže da se ne brinemo i da će ona početi jesti s vremenom. Mene zanima koji je razlog da se to događa i kako joj pomoći?

Poštovana,
to su znaci izbirljivosti i donekle selektivnosti u jelovniku, s preferiranjem slatkih okusa. Ono što je pozitivno je da je lijepo uhranjena. Za početak reducirajte slatkiše, na taj način da ih date samo da se zasladi iza ručka. U ostalo vrijeme trebaju biti nedostupni i izvan njezinog vidokruga.
Pokušajte ju dodatno animirati lijepo serviranom hranom i njoj dajte da pomalo sudjeluje u pripremanju hrane. Ako se izbirljivost nastavi kroz naredni duži period, treba potražiti stručnu pomoć, prvo gastroenterologa, a onda ako treba dalje i terapeuta za hranjenje. Klinfo.hr 

Djevojčica (3) slabo jede i miris hrane ju tjera na povraćanje

<para>
 U razredu je najbolji učenik, učiteljica nema ni jednu primjedbu na njegovo ponašanje, ali ja muku mučim u obiteljskom okruženju. Često smo u konfliktu jer što god uradim, a da nije njemu po volji, on pokazuje odbojnost i drskost.
</para>
<para>
 Ne znam kako da postupam s njim. Pokušala sam tako da mu u svemu popuštam, ali i tada uvijek nađe razlog da bude zbog nečega nezadovoljan i nezahvalan.
 Razgovorom sam mu davala do znanja da je njegovo ponašanje neprimjereno i za mene neprihvatljivo, ali uzalud.
 Priznajem da zbog blagosti i strpljenja nemam autoriteta, i kad se dogodi, vrlo rijetko, da ga fizički kaznim, uvijek je odgovorio na to: Eto zašto te ne volim!
</para>
<para>
 Ne znam kako da se postavim i postupam s njim, pa bih željela čuti Vaš savjet. Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz vašeg je upita vidljivo koliko vam je važan odnos s vašim dječakom i koliko ste toga spremni isprobati kako bi taj odnos bio što kvalitetniji. Rad na odnosu često može biti iscrpljujući jer zahtijeva puno truda i strpljenja, čini se da ih vi imate dovoljno i to je ono što je velika vrijednost.</para>
<para>Ponašanje djeteta u određenom trenutku uvijek je rezultat osjećaja i potrebe u pozadini. Često pokušavamo djelovati samo na ponašanje djeteta jer ono predstavlja izazov, a zaboravljamo ispitati koja potreba je u pozadini tog ponašanja i kako najbolje odgovoriti na tu potrebu. Što vam se čini koji je osjećaj ili potreba u pozadini ponašanja Vašeg dječaka u situacijama kada mu je teško surađivati?</para>
<para>Uobičajeno je da djeca tijekom cijelog svog razvoja istražuju granice roditelja jer tako definiraju vlastitu samostalnost i neovisnost. U nekim situacijama postavljanje granica može djelovati kao borba moći i često se ovo događa u situacijama kada odrasli od djeteta nešto zahtijevaju (npr. da se odjene, da ide spavati, da pospremi igračke, napiše zadaću…). Takve situacije znaju biti vrlo frustrirajuće i emocionalno preplavljujuće i za dijete i za roditelja, jer oboje tada pokušavaju nametnuti svoju volju i uspostaviti kontrolu.</para>
<para>Ipak, djeca trebaju od roditelja jasnu poruku da roditelj ima kontrolu i odgovornost te da su sigurni i da se mogu opustiti. Takvu poruku roditelj šalje kroz jasno postavljanje granica. Postavljanje granica jako je važno za svako dijete jer pruža osjećaj sigurnosti. Važno je samo pripaziti na način postavljanja granica kako bi granice bile jasne, čvrste, ali nježne. Kada je dijete u frustraciji ima smanjeni kapacitet da nas čuje i promijeni svoje ponašanje pa je važno prvo mu pomoći da se umiri kroz prihvaćanje i imenovanje ponašanja, misli i osjećaja koje kod djeteta prepoznajemo (primjerice „Vidim da si jako ljut što sam tražila da to napraviš“, „Ne sviđa ti se što sada idemo tamo“, „Volio bi da to ne moraš danas“ i slično). Nakon toga, važno je komunicirati granicu u ponašanju i na kraju ponuditi alternativu. Uvijek je dobro tijekom postavljanja granica djeci dati mogućnost izbora jer na taj način dijete osjeća da ima kontrolu nad onim što će se događati kasnije, i lakše preuzima odgovornost.</para>
<para>Važno je da dijete čuje poruku da su njegovi osjećaji i potrebe prepoznati i prihvaćeni te da ga se usmjeri kako ih može izraziti i zadovoljiti na primjeren način. Tada roditelj i dijete postaju suradnici u nošenju s neugodnim emocijama.</para>

Dječak (9) je nezahvalan, svadljiv i drzak prema mami Poštovanje, pitanje se odnosi na mog 9-godišnjeg sina koji je vrlo inteligentan ali buntovan i vrlo često neposlušan. 
    U razredu je najbolji učenik, učiteljica nema ni jednu primjedbu na njegovo ponašanje, ali ja muku mučim u obiteljskom okruženju. Često smo u konfliktu jer što god uradim, a da nije njemu po volji, on pokazuje odbojnost i drskost.


   Ne znam kako da postupam s njim. Pokušala sam tako da mu u svemu popuštam, ali i tada uvijek nađe razlog da bude zbog nečega nezadovoljan i nezahvalan.
   Razgovorom sam mu davala do znanja da je njegovo ponašanje neprimjereno i za mene neprihvatljivo, ali uzalud.
   Priznajem da zbog blagosti i strpljenja nemam autoriteta, i kad se dogodi, vrlo rijetko, da ga fizički kaznim, uvijek je odgovorio na to: Eto zašto te ne volim!


   Ne znam kako da se postavim i postupam s njim, pa bih željela čuti Vaš savjet. Hvala.

Draga mama,
iz vašeg je upita vidljivo koliko vam je važan odnos s vašim dječakom i koliko ste toga spremni isprobati kako bi taj odnos bio što kvalitetniji. Rad na odnosu često može biti iscrpljujući jer zahtijeva puno truda i strpljenja, čini se da ih vi imate dovoljno i to je ono što je velika vrijednost.
Ponašanje djeteta u određenom trenutku uvijek je rezultat osjećaja i potrebe u pozadini. Često pokušavamo djelovati samo na ponašanje djeteta jer ono predstavlja izazov, a zaboravljamo ispitati koja potreba je u pozadini tog ponašanja i kako najbolje odgovoriti na tu potrebu. Što vam se čini koji je osjećaj ili potreba u pozadini ponašanja Vašeg dječaka u situacijama kada mu je teško surađivati?
Uobičajeno je da djeca tijekom cijelog svog razvoja istražuju granice roditelja jer tako definiraju vlastitu samostalnost i neovisnost. U nekim situacijama postavljanje granica može djelovati kao borba moći i često se ovo događa u situacijama kada odrasli od djeteta nešto zahtijevaju (npr. da se odjene, da ide spavati, da pospremi igračke, napiše zadaću…). Takve situacije znaju biti vrlo frustrirajuće i emocionalno preplavljujuće i za dijete i za roditelja, jer oboje tada pokušavaju nametnuti svoju volju i uspostaviti kontrolu.
Ipak, djeca trebaju od roditelja jasnu poruku da roditelj ima kontrolu i odgovornost te da su sigurni i da se mogu opustiti. Takvu poruku roditelj šalje kroz jasno postavljanje granica. Postavljanje granica jako je važno za svako dijete jer pruža osjećaj sigurnosti. Važno je samo pripaziti na način postavljanja granica kako bi granice bile jasne, čvrste, ali nježne. Kada je dijete u frustraciji ima smanjeni kapacitet da nas čuje i promijeni svoje ponašanje pa je važno prvo mu pomoći da se umiri kroz prihvaćanje i imenovanje ponašanja, misli i osjećaja koje kod djeteta prepoznajemo (primjerice „Vidim da si jako ljut što sam tražila da to napraviš“, „Ne sviđa ti se što sada idemo tamo“, „Volio bi da to ne moraš danas“ i slično). Nakon toga, važno je komunicirati granicu u ponašanju i na kraju ponuditi alternativu. Uvijek je dobro tijekom postavljanja granica djeci dati mogućnost izbora jer na taj način dijete osjeća da ima kontrolu nad onim što će se događati kasnije, i lakše preuzima odgovornost.
Važno je da dijete čuje poruku da su njegovi osjećaji i potrebe prepoznati i prihvaćeni te da ga se usmjeri kako ih može izraziti i zadovoljiti na primjeren način. Tada roditelj i dijete postaju suradnici u nošenju s neugodnim emocijama. Klinfo.hr 

Renata Debartoli

Dječak (9) je nezahvalan, svadljiv i drzak prema mami

<para>
 Sve je bilo u redu, ali dijete već dva tjedna ne spava, na oteklini joj držim hladne obloge, ali ne pomaže. Trebamo li neke još pretrage? Što da radim?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>moguće je da se hematom nije kako je inače očekivano resorbirao, nego je u njega uraslo vezivno tkivo i on se kako mi to zovemo „organizirao“. Preporučujem da se javite na kontrolu kod kirurga kada će se prema potrebi i ponoviti ultrazvuk te vidjeti što je potrebno učiniti.</para>

Dijete je palo na glavu, ima oteklinu i kvrgu koje ne prolaze već dva tjedna Dijete od tri godine palo je glavom na beton i dobilo veliku kvrgu na glavi koja je mekana na dodir. Bili smo u bolnici i napravljen je UZV. 
    Sve je bilo u redu, ali dijete već dva tjedna ne spava, na oteklini joj držim hladne obloge, ali ne pomaže. Trebamo li neke još pretrage? Što da radim?

Poštovani,
moguće je da se hematom nije kako je inače očekivano resorbirao, nego je u njega uraslo vezivno tkivo i on se kako mi to zovemo „organizirao“. Preporučujem da se javite na kontrolu kod kirurga kada će se prema potrebi i ponoviti ultrazvuk te vidjeti što je potrebno učiniti. Klinfo.hr 

Dijete je palo na glavu, ima oteklinu i kvrgu koje ne prolaze već dva tjedna

<para>
 Zanima me koji je njegov točan učinak i kako da poboljšam njegovu apsorpciju te koji je bolji - u prahu ili kapsulama? Zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za lecitin je primijećeno da smanjuje viskozitet mlijeka i lakše se izlučuje te se daje kao prevencija u slučajevima kao što je vaš. Obično se primjenjuje u kapsulama jer je u većoj dozi nego u granulama (prahu).</para>

Zaštopavanje dojki kod dojenja i korištenje Lecitina Poštovana, rodila sam prije pet mjeseci. Moj problem su dojke koje se zaštopavaju. Savjetovali su mi da uzimam Lecitin. 
   Zanima me koji je njegov točan učinak i kako da poboljšam njegovu apsorpciju te koji je bolji - u prahu ili kapsulama? Zahvaljujem.

Poštovana,
za lecitin je primijećeno da smanjuje viskozitet mlijeka i lakše se izlučuje te se daje kao prevencija u slučajevima kao što je vaš. Obično se primjenjuje u kapsulama jer je u većoj dozi nego u granulama (prahu). Klinfo.hr 

Zaštopavanje dojki kod dojenja i korištenje Lecitina

<para>
 Pedijatrica kaže da su pluća u redu i da se više ništa ne čuje, međutim mali još uvijek s vremena na vrijeme hropće, nekad se zakašlje pa to prestane. Kaže doktorica da je to sve u grlu. Da li ima potrebe voditi ga drugom pedijatru na pregled? Unaprijed hvala!!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>hroptanje kod malih beba nakon opstruktivnog bronhitisa može ostati i više tjedana. Bitno je da je auskultacijski nalaz na plućima uredan, što znači da je sekret koji čujete u gornjim dišnim putevima. Ako normalno jede, normalno je aktivan i ne diše otežano to će vjerojatno brzo nestati i nije ga potrebno nigdje voditi. U protivnom preporučujem da se javite na pregled alergopulmologu.</para>

Nakon opstruktivnog bronhitisa dijete i dalje povremeno hropće i kašlje Poštovana, dijete je imalo opstruktivni bronhitis. Bili smo u bolnici 10 dana, izašli, bili na dvije kontrole. 
    Pedijatrica kaže da su pluća u redu i da se više ništa ne čuje, međutim mali još uvijek s vremena na vrijeme hropće, nekad se zakašlje pa to prestane. Kaže doktorica da je to sve u grlu. Da li ima potrebe voditi ga drugom pedijatru na pregled? Unaprijed hvala!!

Poštovani,
hroptanje kod malih beba nakon opstruktivnog bronhitisa može ostati i više tjedana. Bitno je da je auskultacijski nalaz na plućima uredan, što znači da je sekret koji čujete u gornjim dišnim putevima. Ako normalno jede, normalno je aktivan i ne diše otežano to će vjerojatno brzo nestati i nije ga potrebno nigdje voditi. U protivnom preporučujem da se javite na pregled alergopulmologu. Klinfo.hr 

Nakon opstruktivnog bronhitisa dijete i dalje povremeno hropće i kašlje

<para>
 . Napravili su mu nalaze urina, slikali pluća, te pregledali nos, grlo, uho, sve je bilo uredno osim lagane upale grla i mandula kod zadnjeg boravka u bolnici. U bolnici je dobio antibiotike širokog spektra i krvna slika bi se vratila u normalu nakon toga, bio bi pušten iz bolnice, ali se visoka temperatura nakon tjedan-dva vraća. 
 Zanima me vaše mišljenje o tome, što bi to moglo biti, ili koje bi eventualno pretrage trebalo napraviti?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možda je samo slučajnost i situacija u kojoj se pojavilo nekoliko infekta za redom, a sve zbog pada imuniteta nakon prvog infekta. No ako se isto nastavi, tada sugeriram pregled imunologa. Bilo bi dobro učiniti barem bazične imuno testove te cijepiti dijete protiv pneumokoka, ali u fazi kada je zdrav.</para>

Beba od 9 mjeseci ima ponavljajuću visoku temperaturu, a klinička slika je u redu Poštovani, zabrinuta sam za nećaka starosti 9 mjeseci koji zadnja dva mjeseca puno vremena provodi u bolnici, točnije tri puta je već ostavljen na bolničkom liječenju zbog visoke temperature i jako visokog CRP-a i leukocita, a s normalnom kliničkom slikom 
   . Napravili su mu nalaze urina, slikali pluća, te pregledali nos, grlo, uho, sve je bilo uredno osim lagane upale grla i mandula kod zadnjeg boravka u bolnici. U bolnici je dobio antibiotike širokog spektra i krvna slika bi se vratila u normalu nakon toga, bio bi pušten iz bolnice, ali se visoka temperatura nakon tjedan-dva vraća. 
   Zanima me vaše mišljenje o tome, što bi to moglo biti, ili koje bi eventualno pretrage trebalo napraviti?

Poštovana,
možda je samo slučajnost i situacija u kojoj se pojavilo nekoliko infekta za redom, a sve zbog pada imuniteta nakon prvog infekta. No ako se isto nastavi, tada sugeriram pregled imunologa. Bilo bi dobro učiniti barem bazične imuno testove te cijepiti dijete protiv pneumokoka, ali u fazi kada je zdrav. Klinfo.hr 

Beba od 9 mjeseci ima ponavljajuću visoku temperaturu, a klinička slika je u redu

<para>
 Naime, suprug i ja se želimo rastati, ali zajedničko dijete koje imamo je staro 5 mjeseci, a opcija da ostajemo zajedno dok beba ne navrši godinu dana ne dolazi u obzir. Suprug želi rastavu jer moji roditelji ne sudjeluju u našem braku i odgoju djeteta jer žive u drugom gradu, stariji su ljudi i dosta bolesni, ali supruga to ne zanima i smatra da njega zakidam jer ne forsiram roditelje da se angažiraju više oko nas. Suprugovi roditelji žive u Dalmaciji i nije u aktivnom kontaktu s njima već godinama zbog svađe. 
</para>
<para>
 Činjenica je da smo suprug i ja sami, ali ja ne znam kako da odgovornost za sebe, dijete i ovu obitelj svalim na svoje roditelje jer kako suprug kaže "svi imaju roditelje da im pomažu, samo mi nemamo" i smatra se preopterećenim. On radi, a ja sam na porodiljnom. S druge strane sva briga oko djeteta i kućanstva je više-manje na meni i ja više od ovoga ne mogu pružiti, uz to sve imam učestale migrene cijelu trudnoću i sada, i operiranu kralježnicu zbog čega trpim velike bolove.
</para>
<para>
 Zanima me samo jesam li ja toliko slijepa da ne vidim kako je suprug u pravu kada me proziva zbog životne situacije koju imamo i jesu li stvarno svim drugim mladim parovima roditelji na raspolaganju, a samo nama nisu i to mojom krivnjom? 
</para>
<para>
 Kako da što prije odem iz odnosa gdje sam kriva za suprugovo nezadovoljstvo, gdje me vrijeđa i ponižava jer nisam "uspješna" kao on? Ne znam kako se rastati sad u ovoj situaciji, a da ja imam što manje kontakta s njim? Što se djeteta tiče, neću mu zabraniti da se viđaju, ali ja ne bih htjela biti prisutna. 
 Ne postoji opcija da se samo odselim jer moj suprug je već jednom prilikom dok smo bili u vezi i prekinuli na nekoliko mjeseci odmah pokušavao započeti novu vezu i ne bih htjela biti u situaciji da ja i dijete budemo izloženi njegovim novim vezama jer mi je i ovako preteško što ostajem sama s bebom od 5 mjeseci.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čini mi se kako ste i sami odgovorili na pitanje o tome je li Vaš suprug u pravu kad kaže da svi mladi parovi imaju roditelje na raspolaganju, ali ipak imam potrebu naglasiti kako većina mladih parova nema podršku iz okoline, već podršku pružaju isključivo jedno drugome.</para>
<para>Također, u tom pogledu dobivam dojam kako Vi nemate podršku od svog supruga, već samo osuđivanje i prebacivanje kompletne odgovornosti za sve izazove u životu. Roditeljstvo je najteži posao na svijetu i nikome nije lagan, ali taj posao nije zamišljen da bude posao za jednu osobu. Ukoliko ste pokušali otvoreno razgovarati s njime i vidite da nema napretka, već ste na neki način oboje dignuli ruke od svojeg odnosa, tada možete i o tome popričati.</para>
<para>Dobrobit djeteta je naravno prioritet i pokušajte zajedno doći do rješenja koje će svima biti prihvatljivo. Pritom možete zatražiti i pomoć vanjske osobe, u vidu psihološkog savjetovanja (pri Centru za socijalnu skrb, primjerice), a ako zaista vidite da ne dobivate nikakvu želju za suradnjom od strane Vašeg supruga, tada Vi osobno zatražite pomoć stručnjaka. U svakom slučaju, Vaša dobrobit i dobrobit djeteta moraju biti na prvom mjestu i ako vidite da u trenutnoj situaciji nema napretka, tada nažalost nema druge, nego se maknuti iz te situacije.</para>
<para>Pritom niste sami, tražite pomoć iz okoline (prijatelji, rođaci, roditelji) i stručnjaka i zajedno s njima dođite do rješenja. Sretno!
Srdačan pozdrav!</para>

Suprug želi razvod jer moji roditelji ne pomažu dovoljno oko bebe i financija Molila bih Vas za mišljenje o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo moja obitelj i ja. 
    Naime, suprug i ja se želimo rastati, ali zajedničko dijete koje imamo je staro 5 mjeseci, a opcija da ostajemo zajedno dok beba ne navrši godinu dana ne dolazi u obzir. Suprug želi rastavu jer moji roditelji ne sudjeluju u našem braku i odgoju djeteta jer žive u drugom gradu, stariji su ljudi i dosta bolesni, ali supruga to ne zanima i smatra da njega zakidam jer ne forsiram roditelje da se angažiraju više oko nas. Suprugovi roditelji žive u Dalmaciji i nije u aktivnom kontaktu s njima već godinama zbog svađe. 


   Činjenica je da smo suprug i ja sami, ali ja ne znam kako da odgovornost za sebe, dijete i ovu obitelj svalim na svoje roditelje jer kako suprug kaže "svi imaju roditelje da im pomažu, samo mi nemamo" i smatra se preopterećenim. On radi, a ja sam na porodiljnom. S druge strane sva briga oko djeteta i kućanstva je više-manje na meni i ja više od ovoga ne mogu pružiti, uz to sve imam učestale migrene cijelu trudnoću i sada, i operiranu kralježnicu zbog čega trpim velike bolove.


   Zanima me samo jesam li ja toliko slijepa da ne vidim kako je suprug u pravu kada me proziva zbog životne situacije koju imamo i jesu li stvarno svim drugim mladim parovima roditelji na raspolaganju, a samo nama nisu i to mojom krivnjom? 


   Kako da što prije odem iz odnosa gdje sam kriva za suprugovo nezadovoljstvo, gdje me vrijeđa i ponižava jer nisam "uspješna" kao on? Ne znam kako se rastati sad u ovoj situaciji, a da ja imam što manje kontakta s njim? Što se djeteta tiče, neću mu zabraniti da se viđaju, ali ja ne bih htjela biti prisutna. 
   Ne postoji opcija da se samo odselim jer moj suprug je već jednom prilikom dok smo bili u vezi i prekinuli na nekoliko mjeseci odmah pokušavao započeti novu vezu i ne bih htjela biti u situaciji da ja i dijete budemo izloženi njegovim novim vezama jer mi je i ovako preteško što ostajem sama s bebom od 5 mjeseci.

Draga čitateljice,
čini mi se kako ste i sami odgovorili na pitanje o tome je li Vaš suprug u pravu kad kaže da svi mladi parovi imaju roditelje na raspolaganju, ali ipak imam potrebu naglasiti kako većina mladih parova nema podršku iz okoline, već podršku pružaju isključivo jedno drugome.
Također, u tom pogledu dobivam dojam kako Vi nemate podršku od svog supruga, već samo osuđivanje i prebacivanje kompletne odgovornosti za sve izazove u životu. Roditeljstvo je najteži posao na svijetu i nikome nije lagan, ali taj posao nije zamišljen da bude posao za jednu osobu. Ukoliko ste pokušali otvoreno razgovarati s njime i vidite da nema napretka, već ste na neki način oboje dignuli ruke od svojeg odnosa, tada možete i o tome popričati.
Dobrobit djeteta je naravno prioritet i pokušajte zajedno doći do rješenja koje će svima biti prihvatljivo. Pritom možete zatražiti i pomoć vanjske osobe, u vidu psihološkog savjetovanja (pri Centru za socijalnu skrb, primjerice), a ako zaista vidite da ne dobivate nikakvu želju za suradnjom od strane Vašeg supruga, tada Vi osobno zatražite pomoć stručnjaka. U svakom slučaju, Vaša dobrobit i dobrobit djeteta moraju biti na prvom mjestu i ako vidite da u trenutnoj situaciji nema napretka, tada nažalost nema druge, nego se maknuti iz te situacije.
Pritom niste sami, tražite pomoć iz okoline (prijatelji, rođaci, roditelji) i stručnjaka i zajedno s njima dođite do rješenja. Sretno!
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Tanja Babić Franjkić

Suprug želi razvod jer moji roditelji ne pomažu dovoljno oko bebe i financija

<para>
 Naši bračni odnosi su jako loši Živjeli smo prvo u Rijeci, više godina, a prošle godine smo se u kolovozu preselili u Njemačku. Brak je obilježen svađama, brojnim prepirkama, vrijeđanjima, nepoštovanjem, psihički nasiljem, fizičkim (jedanput, u alkoholiziranom stanju, bilo je strašno). Napravio me upravo onakvom ženom kakvu želi da posjeduje i ima. 
</para>
<para>
 Zbog tih brojnih problema ja sam se odlučila rastati. Prije četiri dana sam razgovarala s njim, naša djeca znaju sve, ali on ne prihvaća razvod. Kao da sam to isto rekla "zidu". Sve što god se dogodi pripisuje meni krivnju. S financijske strane sve želi kontrolirati i znati. Jednostavno nemam svoj mir. Svoj unutarnji mir i ja nisam sretna u takvom braku. Strah me daljnjih posljedica jer znao mi je i prijetiti. Pokrenula sam sve, pa ću tako i dalje, korak po korak. Ali nije lako. Teško je to sve iz dana u dan trpjeti. Kako podići glavu i krenuti dalje unatoč svemu? To je moje pitanje. Gdje pronaći snagu za dalje?
</para>
<para>
 Hvala vam na razumijevanju i nadam se vašem skorom odgovoru. 
 Od srca VELIKO hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>ponekad je najlakše donijeti odluku, ali ju je teško provesti. Vi ste apsolutno svjesni da u tom odnosu nema ništa korisno niti za Vas niti za Vašu djecu i da u jednom trenutku morate krenuti. Meni je, kao osobi koja čita Vašu poruku, zaista lako osjetiti koliko Vam je teško i koliko Vam fali podrške u toj vrlo napetoj situaciji. Vjerujem da i sada snagu pronalazite u svojoj divnoj djeci i nadam se da imate još podrške iz okoline (prijateljice, roditelji...), a svakako bih Vam predložila da se javite u neku udrugu za zaštitu žena (s obzirom u kojoj se sredini nalazite).</para>
<para>Odlazak po podršku u neku od udruga ne trebate nikome reći, a sigurna sam da ćete tamo dobiti i mnoštvo informacija što i kako dalje. Najteže je krenuti, ali jednom kad krenete, postajat će sve lakše. Svakim danom što ostajete u toj sredini, sebi štetite, a u konačnici i Vaša djeca pate. Stoga, potražite pomoć iz svih izvora koje imate i napravite taj prvi korak. Ponekad nas takve situacije natjeraju da uočimo snage za koje nismo imali pojma da posjedujemo. Vjerujem da se takva snaga skriva i u Vama. Sretno!</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Gdje da pronađem snage da s troje djece izađem iz nasilnog braka? Moj problem je jako opširan i veliki. Živim u zajednici s mužem i troje predivne djece (imaju 13, 10 i 6 godina), dvije starije kćerke i najmlađeg sina.
Naši bračni odnosi su jako loši. 
   Naši bračni odnosi su jako loši Živjeli smo prvo u Rijeci, više godina, a prošle godine smo se u kolovozu preselili u Njemačku. Brak je obilježen svađama, brojnim prepirkama, vrijeđanjima, nepoštovanjem, psihički nasiljem, fizičkim (jedanput, u alkoholiziranom stanju, bilo je strašno). Napravio me upravo onakvom ženom kakvu želi da posjeduje i ima. 


   Zbog tih brojnih problema ja sam se odlučila rastati. Prije četiri dana sam razgovarala s njim, naša djeca znaju sve, ali on ne prihvaća razvod. Kao da sam to isto rekla "zidu". Sve što god se dogodi pripisuje meni krivnju. S financijske strane sve želi kontrolirati i znati. Jednostavno nemam svoj mir. Svoj unutarnji mir i ja nisam sretna u takvom braku. Strah me daljnjih posljedica jer znao mi je i prijetiti. Pokrenula sam sve, pa ću tako i dalje, korak po korak. Ali nije lako. Teško je to sve iz dana u dan trpjeti. Kako podići glavu i krenuti dalje unatoč svemu? To je moje pitanje. Gdje pronaći snagu za dalje?


   Hvala vam na razumijevanju i nadam se vašem skorom odgovoru. 
   Od srca VELIKO hvala.

Draga čitateljice,
ponekad je najlakše donijeti odluku, ali ju je teško provesti. Vi ste apsolutno svjesni da u tom odnosu nema ništa korisno niti za Vas niti za Vašu djecu i da u jednom trenutku morate krenuti. Meni je, kao osobi koja čita Vašu poruku, zaista lako osjetiti koliko Vam je teško i koliko Vam fali podrške u toj vrlo napetoj situaciji. Vjerujem da i sada snagu pronalazite u svojoj divnoj djeci i nadam se da imate još podrške iz okoline (prijateljice, roditelji...), a svakako bih Vam predložila da se javite u neku udrugu za zaštitu žena (s obzirom u kojoj se sredini nalazite).
Odlazak po podršku u neku od udruga ne trebate nikome reći, a sigurna sam da ćete tamo dobiti i mnoštvo informacija što i kako dalje. Najteže je krenuti, ali jednom kad krenete, postajat će sve lakše. Svakim danom što ostajete u toj sredini, sebi štetite, a u konačnici i Vaša djeca pate. Stoga, potražite pomoć iz svih izvora koje imate i napravite taj prvi korak. Ponekad nas takve situacije natjeraju da uočimo snage za koje nismo imali pojma da posjedujemo. Vjerujem da se takva snaga skriva i u Vama. Sretno!
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Gdje da pronađem snage da s troje djece izađem iz nasilnog braka?

<para>
 Objasnila bi mu kako znam da laže, a i kažem, bile su sitnice, tipa, jede u autu ispred kuće pecivo na brzinu da ga ne vidim, jer je rekao da će prestati toliko jesti. Kada je došao u kuću, vidjela sam da mu je ostalo mrvica na majici. Pitala sam ga zašto je jeo pecivo, a on se branio da nije ništa od hrane ni taknuo. Pokazala sam mu i snimku njega kako jede u autu, a on se samo nasmijao na to i rekao kako je bio jako gladan. Nasmijali smo se na cijelu tu situaciju.
</para>
<para>
 Ali sad sve više primijećujem druge laži koje utječu na naš odnos u braku i ne znam više što da mislim o njemu. Često sam mislila da su njegovi roditelji ti koji nam rade probleme (i ne kažem da ih ne rade, jer se miješaju stalno u naš brak) ali sam shvatila da je on taj zapravo koji priča njima jedno, meni drugo, a treće radi.
</para>
<para>
 Nemam više povjerenja u njega kao prije i bojim se gdje bi nas to moglo dovesti, jer ga volim i ne želim ga izgubiti, ali ako će mi stalno tako lagati, ne mogu živjeti u takvom braku gdje nemam povjerenje u svog muža i da se stalno moram pitati da li mi je nešto slagao ili sakrio od mene. Da li postoji kakav način da razgovaram s njime o tome i da popravimo situaciju, jer dosadašnji razgovori o svemu tome očito nisu uspjeli? Da li se ja trebam ponašati na određen način da prekinem to laganje ili što? Stvarno sam i žalosna i umorna zbog svega toga.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>iako smo svi svjesni da je laganje sastavni dio života i svi u nekom trenutku (manje ili više) lažemo, pretjerano laganje može uvelike narušiti međuljudske odnose. Ponekad je potrebno ustanoviti zbog čega se takve situacije događaju, koja je potreba za obmanjivanjem sugovornika?</para>
<para>Prema ovome što ste naveli, čini mi se kao da Vaš suprug želi izbjeći neki vid osude i preuzimanja odgovornosti, kao što dijete želi izbjeći kaznu kad slučajno razbije nešto u kući. Ako Vam se čini da on najčešće laže u situacijama kada smatra da će doći do okršaja i osude, tada možete pokušati razgovarati s njime upravo o tim posljedicama laganja. Primjerice, kao u situaciji s jedenjem peciva, umjesto da je naglasak na tome je li ili nije pojeo pecivo, naglasite da Vama zapravo smeta kad nije iskren s Vama, a sve ostalo je nešto što se može popraviti. Odnosno, naglasite da niti jedna posljedica njegovog ponašanja Vama nije toliko problematična, kao što Vam je problematično njegovo laganje.</para>
<para>Ponovno u usporedbi s djecom, kada je dijete sigurno da ga roditelji neće napustiti zbog njegovog ponašanja (sigurna privrženost), tada lako priznaje svoje pogreške. Možda je upravo ta sigurnost u Vašu prisutnost, bez obzira na njegove mane i greške, nešto što Vašem suprugu treba da otvoreno počne priznavati svoje greške. Otvoreno komunicirajte, izražavajte kako se osjećate kada primijetite da nije iskren s Vama, ali mu isto tako dajte priliku da svoje greške prizna bez (prevelikih) posljedica.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Moj suprug neprestano mi laže. Kako da popravim situaciju? Poštovani, u braku sam već 7 godina. Suprug i ja se poznajemo oko 11 godina. U tih 11 godina znala sam ga uhvatiti da mi laže u vezi sitnica, ali nisam tome pridavala neku veću važnost. 
    Objasnila bi mu kako znam da laže, a i kažem, bile su sitnice, tipa, jede u autu ispred kuće pecivo na brzinu da ga ne vidim, jer je rekao da će prestati toliko jesti. Kada je došao u kuću, vidjela sam da mu je ostalo mrvica na majici. Pitala sam ga zašto je jeo pecivo, a on se branio da nije ništa od hrane ni taknuo. Pokazala sam mu i snimku njega kako jede u autu, a on se samo nasmijao na to i rekao kako je bio jako gladan. Nasmijali smo se na cijelu tu situaciju.


   Ali sad sve više primijećujem druge laži koje utječu na naš odnos u braku i ne znam više što da mislim o njemu. Često sam mislila da su njegovi roditelji ti koji nam rade probleme (i ne kažem da ih ne rade, jer se miješaju stalno u naš brak) ali sam shvatila da je on taj zapravo koji priča njima jedno, meni drugo, a treće radi.


   Nemam više povjerenja u njega kao prije i bojim se gdje bi nas to moglo dovesti, jer ga volim i ne želim ga izgubiti, ali ako će mi stalno tako lagati, ne mogu živjeti u takvom braku gdje nemam povjerenje u svog muža i da se stalno moram pitati da li mi je nešto slagao ili sakrio od mene. Da li postoji kakav način da razgovaram s njime o tome i da popravimo situaciju, jer dosadašnji razgovori o svemu tome očito nisu uspjeli? Da li se ja trebam ponašati na određen način da prekinem to laganje ili što? Stvarno sam i žalosna i umorna zbog svega toga.

Draga čitateljice,
iako smo svi svjesni da je laganje sastavni dio života i svi u nekom trenutku (manje ili više) lažemo, pretjerano laganje može uvelike narušiti međuljudske odnose. Ponekad je potrebno ustanoviti zbog čega se takve situacije događaju, koja je potreba za obmanjivanjem sugovornika?
Prema ovome što ste naveli, čini mi se kao da Vaš suprug želi izbjeći neki vid osude i preuzimanja odgovornosti, kao što dijete želi izbjeći kaznu kad slučajno razbije nešto u kući. Ako Vam se čini da on najčešće laže u situacijama kada smatra da će doći do okršaja i osude, tada možete pokušati razgovarati s njime upravo o tim posljedicama laganja. Primjerice, kao u situaciji s jedenjem peciva, umjesto da je naglasak na tome je li ili nije pojeo pecivo, naglasite da Vama zapravo smeta kad nije iskren s Vama, a sve ostalo je nešto što se može popraviti. Odnosno, naglasite da niti jedna posljedica njegovog ponašanja Vama nije toliko problematična, kao što Vam je problematično njegovo laganje.
Ponovno u usporedbi s djecom, kada je dijete sigurno da ga roditelji neće napustiti zbog njegovog ponašanja (sigurna privrženost), tada lako priznaje svoje pogreške. Možda je upravo ta sigurnost u Vašu prisutnost, bez obzira na njegove mane i greške, nešto što Vašem suprugu treba da otvoreno počne priznavati svoje greške. Otvoreno komunicirajte, izražavajte kako se osjećate kada primijetite da nije iskren s Vama, ali mu isto tako dajte priliku da svoje greške prizna bez (prevelikih) posljedica.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Moj suprug neprestano mi laže. Kako da popravim situaciju?

<para>
 Izvlačimo joj s onim produžetkom za usisavač, ali vučemo našim ustima.
 Do prije dva tjedna je bilo zelenih šmrkljića, sada samo voda ili ništa. Špricamo i sterimarom baby.
</para>
<para>
 Jutros je beba nakon jela povratila sve u mlazu i tamo je bilo i te zelenkaste sluzi kao šlajm i jednostavno joj to nikako ne možemo izvući.
 Smije li se beba u takvom stanju uopće i cijepiti? Da li se to dijagnosticira kao prehlada ili ne?
 Hvala Vam.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>disanje na nos je u ovoj životnoj dobi katkad čujno kao krkljanje zbog mekanih hrskavica. Ako ima sekrecije to može biti neka viroza, ali i suhi zrak. Nastavite čistiti kao do sada.</para>
<para>Vaš će pedijatar procijeniti na pregledu da li se dijete može cijepiti ili se treba pričekati. Samo sekrecija iz nosa bez povišene temperature i bez znakova infekta donjih dišnih puteva nije kontraindikacija za cijepljenje.</para>

Kako da bebi od 2 mjeseca izvučemo šlajm iz nosića? Kako bebi izvaditi šlajm? Beba ima 2 mjeseca i dok spava nekada se ni ne čuje da diše, a nekada se čuje kao da grglja i to traje već mjesec dana. 
   Izvlačimo joj s onim produžetkom za usisavač, ali vučemo našim ustima.
   Do prije dva tjedna je bilo zelenih šmrkljića, sada samo voda ili ništa. Špricamo i sterimarom baby.


   Jutros je beba nakon jela povratila sve u mlazu i tamo je bilo i te zelenkaste sluzi kao šlajm i jednostavno joj to nikako ne možemo izvući.
   Smije li se beba u takvom stanju uopće i cijepiti? Da li se to dijagnosticira kao prehlada ili ne?
   Hvala Vam.

Poštovani,
disanje na nos je u ovoj životnoj dobi katkad čujno kao krkljanje zbog mekanih hrskavica. Ako ima sekrecije to može biti neka viroza, ali i suhi zrak. Nastavite čistiti kao do sada.
Vaš će pedijatar procijeniti na pregledu da li se dijete može cijepiti ili se treba pričekati. Samo sekrecija iz nosa bez povišene temperature i bez znakova infekta donjih dišnih puteva nije kontraindikacija za cijepljenje. Klinfo.hr 

Kako da bebi od 2 mjeseca izvučemo šlajm iz nosića?

<para>
 Uspijemo ga prevariti tek u snu, i to iz više pokušaja. Trza se, vrišti, plače, izvija, prducka. Odbijanje je svakim danom sve jače. Naime, pedijatrica nam je rekla da krenemo s kašicama, i dajem mu, i super prihvaća, međutim, što mi je činiti ako on samo želi kašicu, a mlijeko nikako. Stavljam mu mlijeko u kašicu, ali je li to dovoljno mlijeka koje mora popiti dnevno? 
 Hrani se svaka dva sata, nekad, tri jer premalo pojede i onda ga svako malo uspavljujem da bi pojeo. Samo što on, što je veći, sve manje spava. Kako ću ga onda hraniti i dati mu mlijeko? Mislimo i da ga zubi muče i pljuvačka je u sve većoj količini, trza uši, natečeni su desni, noću se počeo stalno buditi i izvijati, meškoljiti svakih sat vremena. 
 Molim vas pomozite, očajna sam.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>svakako bebi davajte mlijeko putem kašica što više, a sugeriram da se ipak pregleda kod dječjeg gastronterologa kako bi se otklonile moguća alergija ili neki drugi razlog zbog kojeg odbija mlijeko.</para>

Beba od 4,5 mjeseca potpuno odbija bočicu i mlijeko. Kako da ga hranim? Poštovani, molim vaše stručno mišljenje. Dječak od 4,5 mjeseca neće piti AD. Od 2. mjeseca života jede Novalac, do 3. mjeseca i tad je počeo odbijati bocu i to traje već mjesec i pol dana. 
    Uspijemo ga prevariti tek u snu, i to iz više pokušaja. Trza se, vrišti, plače, izvija, prducka. Odbijanje je svakim danom sve jače. Naime, pedijatrica nam je rekla da krenemo s kašicama, i dajem mu, i super prihvaća, međutim, što mi je činiti ako on samo želi kašicu, a mlijeko nikako. Stavljam mu mlijeko u kašicu, ali je li to dovoljno mlijeka koje mora popiti dnevno? 
   Hrani se svaka dva sata, nekad, tri jer premalo pojede i onda ga svako malo uspavljujem da bi pojeo. Samo što on, što je veći, sve manje spava. Kako ću ga onda hraniti i dati mu mlijeko? Mislimo i da ga zubi muče i pljuvačka je u sve većoj količini, trza uši, natečeni su desni, noću se počeo stalno buditi i izvijati, meškoljiti svakih sat vremena. 
   Molim vas pomozite, očajna sam.

Poštovani,
svakako bebi davajte mlijeko putem kašica što više, a sugeriram da se ipak pregleda kod dječjeg gastronterologa kako bi se otklonile moguća alergija ili neki drugi razlog zbog kojeg odbija mlijeko. Klinfo.hr 

Beba od 4,5 mjeseca potpuno odbija bočicu i mlijeko. Kako da ga hranim?

<para>
 Liječnici su nam do sada uvijek potvrdili da je sve u redu, i da je na donjoj granici normalne visine za svoje godine. Muž je visok 173 cm, a ja 172 cm.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da ste zabrinuti, a visinom je dječak zaista na donjoj granici normale za svoju dob, savjetujem pregled endokrinologa koji će odlučiti treba li učiniti daljnju obradu. Možda nije loše prije pregleda učiniti RTG snimku zapešća, kako bi s procijenila koštana dob u odnosu na kronološku (sliku ponesite endokrinologu) , jer će to dodatno pomoći u njegovoj procjeni.</para>

Bojim se da naš sin (7) presporo raste Poštovani, moj dječak sporije raste. Trebam li se brinuti? U lipnju puni 7 godina. Teži 21 kg, a visok je 108 cm. Rođen je s 52 cm i 3350 g. Inače je zdravo i aktivno dijete. 
    Liječnici su nam do sada uvijek potvrdili da je sve u redu, i da je na donjoj granici normalne visine za svoje godine. Muž je visok 173 cm, a ja 172 cm.

Poštovana,
budući da ste zabrinuti, a visinom je dječak zaista na donjoj granici normale za svoju dob, savjetujem pregled endokrinologa koji će odlučiti treba li učiniti daljnju obradu. Možda nije loše prije pregleda učiniti RTG snimku zapešća, kako bi s procijenila koštana dob u odnosu na kronološku (sliku ponesite endokrinologu) , jer će to dodatno pomoći u njegovoj procjeni. Klinfo.hr 

Bojim se da naš sin (7) presporo raste

<para>
 Mogu li s time nastaviti sada dok dojim, ukoliko krvna slika pokaze manjak željeza ili imate neku preporuku šta uzimati za povećanje željeza kod dojilja (naravno uz prehranu). Možda Floradix?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje da prvo provjerite krvnu sliku i razinu željeza u krvi. Ako je željezo nisko, nastavit ćete s terapijom željezom što nije kontraindicirano kada dojite.</para>

Koje dodatke smijem kao dojilja uzimati za željezo u krvi? Poštovana doktorice, u trudnoći sam uzimala Kendural C kako bi održala željezo i feritin. 
    Mogu li s time nastaviti sada dok dojim, ukoliko krvna slika pokaze manjak željeza ili imate neku preporuku šta uzimati za povećanje željeza kod dojilja (naravno uz prehranu). Možda Floradix?

Poštovana,
najbolje da prvo provjerite krvnu sliku i razinu željeza u krvi. Ako je željezo nisko, nastavit ćete s terapijom željezom što nije kontraindicirano kada dojite. Klinfo.hr 

Koje dodatke smijem kao dojilja uzimati za željezo u krvi?

<para>
 Interesira me vaše mišljenje? Hoće li se povući ili trebamo dodatne pretrage? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je proširenje maleno, najvjerojatnije nije ništa strašno. Najbolje je da se naručite na pregled uz UZV bubrega i mjehura kod dječjeg nefrologa pa ćete se sve dogovoriti s njim.</para>

Prošireni bubreg kod 2,5-mjesečne bebe Poštovani, imam bebu od 2,5 mjeseca. Danas sam je vodila na kontrolu kukova. Kukovi su u redu, međutim jedan bubreg je malo proširen. Doktorica kaže da se to povuče samo od sebe do prve godine. 
    Interesira me vaše mišljenje? Hoće li se povući ili trebamo dodatne pretrage? Hvala

Poštovana,
ako je proširenje maleno, najvjerojatnije nije ništa strašno. Najbolje je da se naručite na pregled uz UZV bubrega i mjehura kod dječjeg nefrologa pa ćete se sve dogovoriti s njim. Klinfo.hr 

Prošireni bubreg kod 2,5-mjesečne bebe

<para>
 Prehrana koju koristimo prilagođena je dječakovim potrebama, dakle integralni kruh i tijesto na bazi leće kada se koristi, voće svakodnevno, povrće, mada mu nije omiljeno također je u svakodnevnoj upotrebi kao i zobene pahuljice, lanene sjemenke itd. Slatkiše jadno dijete niti ne poznaje. Dajemo mu također povremeno probiotike te ga potičemo na ispijanje tekućine: sok, voda, čaj..
 Bili smo u privatnoj poliklinici gdje je doktorica zaključila da dijete zadržava stolicu te nam preporučila 'regulino', 'movicol' i sl., laksative s kojima smo se manje-više da se tako izrazim tješili nekoliko mjeseci. U međuvremenu smo posjetili homeopata koji nam je svojim pripravcima omogućio da se privremeno riješimo laksativa no i to nije bilo dugog vijeka. 
 Promjenom terapije dolazi do manjeg poboljšanja koje traje dva tjedna do mjesec dana i onda ponovno završavamo začepljenjem, odnosno nemogućnošću istiskivanja stolice i čepićem. Sličnu smo akciju ponovili nedugo, gdje nam je preporučeno uzimanje magnezija za omekšavanje stolice te ponovno dolazi do manjeg poboljšanja od mjesec dana i onda ponovno završavamo začepljenjem, odnosno nemogućnošću istiskivanja stolice i čepićem. 
 Naravno, djetetu čepić nije najugodnije iskustvo i stvara mu frustracije, a nemogućnost istiskivanja stolice tjera nas u očaj. Rekao bih na temelju onog što sam uspio saznati iz dostupnih članaka da se radi o funkcionalnom megakolonu. Molio bih, bilo kakav savjet je dobrodošao?! Lp, Goran
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kako je problem dugotrajan, tako je postao i tvrdokoran. Inače je poznato da je u ovoj dobi teško riješiti problem funkcijske opstipacije. Funkcijski megakolon znači da se završno crijevo proširilo jer se stolica ne evakuira redovno, a razlog nije bolest već zadržavanje. Ono što se preporučuje po smjernicama pedijatrijskog gastroenterološkog društva, i kod nas i u inozemstvu, je nastaviti nešto od omekšivača stolice toliko dugo dok dijete ne bude dugotrajno dobro, tj. bar 1 mjesec ima redovnu stolicu bez muke i sigurno je ne zadržava. Tek tada se preporučuje postepno ukidati omekšivače.</para>
<para>I Regulino i Movikol su omekšivači stolice, a ne laksativi. Razlika je u tome što omekšivači samo omekšavaju stolicu zadržavajući vodu tj. ne djeluju na samo crijevo te ga ne mogu ulijeniti. Laksativi poput planinskog čaja koji sadrži biljku senu, djeluju izravno na crijevo stimulirajući živčane stanice i na njih se organizam može naviknuti te se oni stoga ne preporučaju.</para>
<para>Ako ni uz omekšivače stolice nema poboljšanja, onda treba dalja dijagnostička obrada kako bi se isključili organski uzroci.</para>

Od početka dohrane dječak (2) se muči s istiskivanjem stolice Poštovana, imamo dječaka od dvije godine. Od početka dohrane mučimo se sa stolicom, odnosno pražnjenjem crijeva. 
    Prehrana koju koristimo prilagođena je dječakovim potrebama, dakle integralni kruh i tijesto na bazi leće kada se koristi, voće svakodnevno, povrće, mada mu nije omiljeno također je u svakodnevnoj upotrebi kao i zobene pahuljice, lanene sjemenke itd. Slatkiše jadno dijete niti ne poznaje. Dajemo mu također povremeno probiotike te ga potičemo na ispijanje tekućine: sok, voda, čaj..
   Bili smo u privatnoj poliklinici gdje je doktorica zaključila da dijete zadržava stolicu te nam preporučila 'regulino', 'movicol' i sl., laksative s kojima smo se manje-više da se tako izrazim tješili nekoliko mjeseci. U međuvremenu smo posjetili homeopata koji nam je svojim pripravcima omogućio da se privremeno riješimo laksativa no i to nije bilo dugog vijeka. 
   Promjenom terapije dolazi do manjeg poboljšanja koje traje dva tjedna do mjesec dana i onda ponovno završavamo začepljenjem, odnosno nemogućnošću istiskivanja stolice i čepićem. Sličnu smo akciju ponovili nedugo, gdje nam je preporučeno uzimanje magnezija za omekšavanje stolice te ponovno dolazi do manjeg poboljšanja od mjesec dana i onda ponovno završavamo začepljenjem, odnosno nemogućnošću istiskivanja stolice i čepićem. 
   Naravno, djetetu čepić nije najugodnije iskustvo i stvara mu frustracije, a nemogućnost istiskivanja stolice tjera nas u očaj. Rekao bih na temelju onog što sam uspio saznati iz dostupnih članaka da se radi o funkcionalnom megakolonu. Molio bih, bilo kakav savjet je dobrodošao?! Lp, Goran

Poštovani,
kako je problem dugotrajan, tako je postao i tvrdokoran. Inače je poznato da je u ovoj dobi teško riješiti problem funkcijske opstipacije. Funkcijski megakolon znači da se završno crijevo proširilo jer se stolica ne evakuira redovno, a razlog nije bolest već zadržavanje. Ono što se preporučuje po smjernicama pedijatrijskog gastroenterološkog društva, i kod nas i u inozemstvu, je nastaviti nešto od omekšivača stolice toliko dugo dok dijete ne bude dugotrajno dobro, tj. bar 1 mjesec ima redovnu stolicu bez muke i sigurno je ne zadržava. Tek tada se preporučuje postepno ukidati omekšivače.
I Regulino i Movikol su omekšivači stolice, a ne laksativi. Razlika je u tome što omekšivači samo omekšavaju stolicu zadržavajući vodu tj. ne djeluju na samo crijevo te ga ne mogu ulijeniti. Laksativi poput planinskog čaja koji sadrži biljku senu, djeluju izravno na crijevo stimulirajući živčane stanice i na njih se organizam može naviknuti te se oni stoga ne preporučaju.
Ako ni uz omekšivače stolice nema poboljšanja, onda treba dalja dijagnostička obrada kako bi se isključili organski uzroci. Klinfo.hr 

Od početka dohrane dječak (2) se muči s istiskivanjem stolice

<para>
 Sve sam probala i lijepo razgovarati, ali nikako ne želi u vrtić. Svako jutro je plač i povraćanje. Ne znam kako joj pomoći da se prilagodi. Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam situacija koju opisujete dosta teško pada, što je i razumljivo, jer nije nam lako vidjeti dijete u stresu i suzama. Iz Vašeg pitanja nije do kraja jasno je li djevojčici polazak u malu školu u stvari prvo odvajanje od Vas ili je išla i u jaslice ali joj mala škola, iz nekog razloga, teže pada?</para>
<para>Također, kada kažete da je „na početku bilo super“ znači li to da je, na primjer, od rujna odlazila u vrtić i ostajala tamo bez problema svaki dan? Koliko dugo je to razdoblje trajalo?
Ako je u pitanju nekoliko mjeseci u kojima joj je u maloj školi bilo dobro a poteškoće su se javile nedavno, bilo bi dobro istražiti je li se, možda, nedavno dogodilo nešto što bi moglo uzrokovalo dodatni stres i otpor. Različite promjene u obitelji, koje se nama odraslima ne moraju činiti značajnima i velikima (poput promjena u odsutnosti ili prisutnosti nekih osoba, preseljenje, novo radno vrijeme roditelja, promjena dinamike odnosa među roditeljima i slično) na djecu mogu utjecati tako da im pojačaju anksioznost. Također, i promjene u vrtiću (npr. novo dijete/djeca u skupini, nova teta i slično) mogu utjecati tako da se u novonastaloj situaciji djevojčica ne osjeća dobro.</para>
<para>Plač i povraćanje mogu biti česta dječja reakcija na anksioznost i nelagodu. Lijepo je od Vas što razgovorom pokušavate riješiti situaciju i objasniti djevojčici što se događa. Osim objašnjavanja (kojim djelujemo na kognitivnu razinu) važno je umiriti i djetetove emocije te izgraditi s njim osjećaj povjerenja i sigurnosti. To se može postići pokazivanjem razumijevanja za njezine emocije npr. Vidim da ti je sad jako teško jer je vrijeme za vrtić nakon čega joj možete pružiti utjehu npr. zagrljajem ili na neki drugi način za koji znate da joj odgovara.</para>
<para>Također, djevojčici bi možda moglo značiti da podijelite s njom kako kroz dan često mislite na nju i da se veselite trenucima kada ćete se opet družiti.
Kako na teško ostajanje u vrtiću gledaju odgajateljice i stručno osoblje vrtića? Oni dijete poznaju na nešto drugačiji način nego li roditelj, pa mogu dati i nove poglede na cijelu situaciju. Koliko je Vama samoj teško pao njezin odlazak u vrtić? Kako ste se u početku nosili s tim?</para>
<para>Dakle, osim promišljanja situacije i utvrđivanja eventualnih promjena koje su na djevojčicu mogle utjecati važno je pokazati razumijevanje za njezine osjećaje i njezine emocionalne potrebe. Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Emocionalne-potrebe-djeteta">ovom tekstu</ulink>.</para>
<para>Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situaciju doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta ili uključiti dijete u terapiju igrom.</para>

Djevojčica (6) svako jutro prije vrtića plače i povraća Krenuli smo u malu školu. Kćer mi ima 6 godina. Na početku je bilo super i ostajala je bez problema. No sad su već nastali problemi. Svako jutro plače i povraća. U vrtiću bude samo dva i pol. 
    Sve sam probala i lijepo razgovarati, ali nikako ne želi u vrtić. Svako jutro je plač i povraćanje. Ne znam kako joj pomoći da se prilagodi. Hvala.

Draga mama,
vjerujem da Vam situacija koju opisujete dosta teško pada, što je i razumljivo, jer nije nam lako vidjeti dijete u stresu i suzama. Iz Vašeg pitanja nije do kraja jasno je li djevojčici polazak u malu školu u stvari prvo odvajanje od Vas ili je išla i u jaslice ali joj mala škola, iz nekog razloga, teže pada?
Također, kada kažete da je „na početku bilo super“ znači li to da je, na primjer, od rujna odlazila u vrtić i ostajala tamo bez problema svaki dan? Koliko dugo je to razdoblje trajalo?
Ako je u pitanju nekoliko mjeseci u kojima joj je u maloj školi bilo dobro a poteškoće su se javile nedavno, bilo bi dobro istražiti je li se, možda, nedavno dogodilo nešto što bi moglo uzrokovalo dodatni stres i otpor. Različite promjene u obitelji, koje se nama odraslima ne moraju činiti značajnima i velikima (poput promjena u odsutnosti ili prisutnosti nekih osoba, preseljenje, novo radno vrijeme roditelja, promjena dinamike odnosa među roditeljima i slično) na djecu mogu utjecati tako da im pojačaju anksioznost. Također, i promjene u vrtiću (npr. novo dijete/djeca u skupini, nova teta i slično) mogu utjecati tako da se u novonastaloj situaciji djevojčica ne osjeća dobro.
Plač i povraćanje mogu biti česta dječja reakcija na anksioznost i nelagodu. Lijepo je od Vas što razgovorom pokušavate riješiti situaciju i objasniti djevojčici što se događa. Osim objašnjavanja (kojim djelujemo na kognitivnu razinu) važno je umiriti i djetetove emocije te izgraditi s njim osjećaj povjerenja i sigurnosti. To se može postići pokazivanjem razumijevanja za njezine emocije npr. Vidim da ti je sad jako teško jer je vrijeme za vrtić nakon čega joj možete pružiti utjehu npr. zagrljajem ili na neki drugi način za koji znate da joj odgovara.
Također, djevojčici bi možda moglo značiti da podijelite s njom kako kroz dan često mislite na nju i da se veselite trenucima kada ćete se opet družiti.
Kako na teško ostajanje u vrtiću gledaju odgajateljice i stručno osoblje vrtića? Oni dijete poznaju na nešto drugačiji način nego li roditelj, pa mogu dati i nove poglede na cijelu situaciju. Koliko je Vama samoj teško pao njezin odlazak u vrtić? Kako ste se u početku nosili s tim?
Dakle, osim promišljanja situacije i utvrđivanja eventualnih promjena koje su na djevojčicu mogle utjecati važno je pokazati razumijevanje za njezine osjećaje i njezine emocionalne potrebe. Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u ovom tekstu.
Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situaciju doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta ili uključiti dijete u terapiju igrom. Klinfo.hr 

Djevojčica (6) svako jutro prije vrtića plače i povraća

<para>
 Riječ je o djevojčici koja je jako vezana za mene, koja je dojila skoro dvije godine te koja, s obzirom da u blizini grada u kojem živimo nemamo bake i djedove, nikada nije ostajala na čuvanju kod nekoga. Dakle, svo svoje vrijeme prije jaslica je provodila s tatom i mamom, što se nastavilo i nakon polaska u jaslice (naravno i s prijateljima s kojima se družimo). Jako nam je privržena.
</para>
<para>
 Prilagodba na jaslice je bila prilično teška i trajala je oko 6 mjeseci. U periodu prilagodbe (prošle godine) u vrtić je na zamjenu došla teta s kojom djevojčica nikako nije "kliknula" te je, nakon jedne vrlo ružne scene u kojoj je navedena teta vikala jer je djevojčica plakala, imala tikove i bila je jako uznemirena u tom periodu. Kad je spomenuta teta prestala dolaziti na zamjenu tj. kad se vratila stara teta, sve se nekako posložilo i konačno smo mogli smatrati da se uspješno prilagodila. Pelene je skinula s 2.5 godine, bez ikakvih problema, u jednom danu.
 Od 9. mjeseca, kad je ponovno krenula u jaslice, sve je bilo u redu. Odlazila bi i dolazila bez problema, vesela i nasmijana.
</para>
<para>
 Međutim, prije mjesec dana, u vrtić je ponovno na zamjenu došla teta (prethodno spomenuta) i tu nastaje problem. Odbija ići u vrtić, jako je opterećena time koja će teta biti u vrtiću kad dođemo. Svaki dan "očajnički" izmišlja razloge i uvjerava nas kako ona ne bi trebala ići u vrtić. I svaki put jasno i glasno kaže da ne voli navedenu tetu i da ne želi ići u vrtić. Jako je opterećena time i svaku večer prije spavanja kreće priča kako neće ići u vrtić, kako će ostati kod kuće sama, ili će je mama čuvati. Svaki dan na prstiće broji dane koliko je prošlo i koliko dana još treba ići.
</para>
<para>
 Pored svega toga, počela je po noći mokriti u krevet. Očito je da djevojčica prolazi kroz jedno, za nju, stresno razdoblje, a ono što mene kao mamu muči je što učiniti, kako joj pomoći? Do sada smo pokušali razgovarati o tome kako je i navedena teta dobra, kako voli djecu i čuva ih dok tate i mame rade (uvijek pokaže otpor kad ovakvih razgovora, i samo ponavlja kako je ne voli i ne želi). S obzirom da takvi razgovori nisu urodili plodom, pokušali smo kroz igru (lutkarske predstave s njenim plišancima) malo ublažiti (izgladiti) odnos s tetom, ali nije upalilo.
</para>
<para>
 Nakon toga smo joj pokušali objasniti da nema veze ako ne voli tetu, da ne mora uvijek svakoga voljeti, ali da je teta tu dok se ne vrati njena teta i da čuva djecu dok su mame i tate na poslu, te da u vrtiću ima i drugih teta i djece i da se s njima može igrati. Ni to nije upalilo. Nakon toga smo odlučili promijeniti pristup i pokušati cijelu priču lagano ignorirati (jer se sve počelo vrtjeti oko tete i vrtića) na način da bi saslušali i skrenuli joj pažnju na nešto drugo. Ni to nije upalilo.
</para>
<para>
 Razgovarali smo i s tetom u vrtiću (drugom) koja nam je rekla da je s djevojčicom u vrtiću sve u najboljem redu i da nikakve promjene nije primijetila. I zaista, kad dođemo po nju uvijek je zaigrana i vesela, a kad smo doma, pogotovo pred kraj dana kad shvati da ide na spavanje i da ujutro opet mora u vrtić, počne negodovanje. I noćno mokrenje postaje sve gore. Kad joj kažem da je možemo ispisati iz tog vrtića i upisati u drugi u kojem će imati druge tete i drugu djecu, to ne želi. Želi svoj vrtić i svoje tete (ali ne i ovu koja je na zamjeni).
</para>
<para>
 Inače, djevojčica je verbalno jako napredno dijete, odlično se izražava, razumije uzrok i posljedicu i općenito je znatiželjna i intelektualno zahtjevna (postavlja puno pitanja i ne zadovoljava se banalnim odgovorima, ima vrlo razvijeno logičko razmišljanje), vesela je, zaigrana ali pored svega i nekako emocionalno vrlo osjetljiva. 
</para>
<para>
 Molim vas za savjet. Što nam je činiti? Osjećamo se jako bespomoćni jer ništa što smo pokušali nije urodilo plodom. Djevojčica nam izgleda zbilja nesretna s tom situacijom oko vrtića, a postoji velika vjerojatnost da će teta na zamjeni ostati još nekoliko mjeseci. Hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>situacija koju ste opisali može biti jako iscrpljujuća, kako za dijete tako i za roditelje. Jako lijepo ste prepoznali kako je odlazak u vrtić za vašu djevojčicu stresna situacija. Zaista, ono što opisujete ukazuje na to da je djevojčici teško i da je neugodnim događajem poljuljan njen osjećaj sigurnosti koji je važno da u vrtiću osjeća.</para>
<para>Kao što ste i naveli, važno je fokus sa uznemirujućeg događaja koji se tada dogodio preusmjeriti na osjećaje koje djevojčica sada ima. Da bi se mogla opet osjećati sigurnom važno je da od odraslih iz okoline čuje kako i odrasli nekada pogriješe i kako je tada odgojiteljica pogriješila i vikala, ali kako će ubuduće paziti da se to ne ponovi. Najveći značaj bi imalo kada bi tu poruku čula od odgojiteljice s kojom je doživjela uznemirujuću situaciju, zato je jako važno da ta odgojiteljica bude upoznata s time kako je djevojčica doživjela taj događaj i koliko se trenutno osjeća nesigurno te strahuje što može očekivati.</para>
<para>Ukoliko odgojiteljica s time nije upoznata prvi je korak dati joj te informacije kako bi odgojiteljica imala priliku ispričati se djevojčici i pružiti joj podršku i sigurnost. Također, važno je da stručna služba vrtića bude upoznata sa situacijom. Ukoliko je u vrtiću zaposlen psiholog može pomoći djevojčici u nošenju s nelagodom i jačati osjećaj sigurnosti u vrtiću.</para>
<para>Spomenuli ste kako ste pokušali djevojčici ukazati na dobre osobine odgojiteljice, no naišli ste na otpor. Kada pokušavamo razuvjeriti dijete (npr. da odgojiteljica zapravo nema loše namjere) najvažniji dio onoga što govorimo nije izrečeni sadržaj nego način na koji smo ga izrekli. Važno je da i mi u potpunosti u to vjerujemo jer djeca puno bolje primaju poruke koje šaljemo svojim tonom glasa, izrazom lica i položajem tijela i njima daju veći značaj nego onome što smo rekli.</para>
<para>Ohrabrujuće je čuti da vrijeme provedeno u vrtiću djevojčica ne pokazuje promjene u ponašanju, da je za suradnju i vesela. Ipak, kada dođe doma, posebno pred spavanje potreban joj je dodatan osjećaj sigurnosti. Rutina i predvidljivost pomažu da se osjećamo sigurnima. Kako biste joj u tome olakšali možete zajedno s djevojčicom prepričati strukturu dana koja ju sutra čeka uz podsjećanje na lijepe stvari u danu koje pružaju sigurnost i ugodne emocije, podsjetiti je što je čeka kada vrijeme u vrtiću završi i dođe doma, što će lijepo tada raditi i slično. Od pomoći mogu biti i opuštajuće aktivnosti pa tako pred spavanje možete odabrati rutinu koja uključuje njegujuće i opuštajuće igre kao što su masaže leđa (npr. u igri to može biti sadnja vrta na leđima ili pravljenje pizze), mazanje kremicom, maženje, češkanje i slično. Takve aktivnosti pred spavanje pomažu djetetu da se opusti.</para>
<para>Ukoliko u suradnji s odgojiteljicom i stručnom službom procijenite da je djevojčici potrebna dodatna podrška možete potražiti pomoć psihologa koji bi kroz rad s djevojčicom osnaživao i jačao njezine kapacitete za nošenje s neugodnim situacijama.</para>

Zbog određene tete uz koju ju veže neugodno iskustvo, djevojčica (3) ne želi u vrtić Poštovana, mama sam predivne trogodišnje djevojčice koja pohađa jaslice od navršenih 1.5 godine. 
    Riječ je o djevojčici koja je jako vezana za mene, koja je dojila skoro dvije godine te koja, s obzirom da u blizini grada u kojem živimo nemamo bake i djedove, nikada nije ostajala na čuvanju kod nekoga. Dakle, svo svoje vrijeme prije jaslica je provodila s tatom i mamom, što se nastavilo i nakon polaska u jaslice (naravno i s prijateljima s kojima se družimo). Jako nam je privržena.


   Prilagodba na jaslice je bila prilično teška i trajala je oko 6 mjeseci. U periodu prilagodbe (prošle godine) u vrtić je na zamjenu došla teta s kojom djevojčica nikako nije "kliknula" te je, nakon jedne vrlo ružne scene u kojoj je navedena teta vikala jer je djevojčica plakala, imala tikove i bila je jako uznemirena u tom periodu. Kad je spomenuta teta prestala dolaziti na zamjenu tj. kad se vratila stara teta, sve se nekako posložilo i konačno smo mogli smatrati da se uspješno prilagodila. Pelene je skinula s 2.5 godine, bez ikakvih problema, u jednom danu.
   Od 9. mjeseca, kad je ponovno krenula u jaslice, sve je bilo u redu. Odlazila bi i dolazila bez problema, vesela i nasmijana.


   Međutim, prije mjesec dana, u vrtić je ponovno na zamjenu došla teta (prethodno spomenuta) i tu nastaje problem. Odbija ići u vrtić, jako je opterećena time koja će teta biti u vrtiću kad dođemo. Svaki dan "očajnički" izmišlja razloge i uvjerava nas kako ona ne bi trebala ići u vrtić. I svaki put jasno i glasno kaže da ne voli navedenu tetu i da ne želi ići u vrtić. Jako je opterećena time i svaku večer prije spavanja kreće priča kako neće ići u vrtić, kako će ostati kod kuće sama, ili će je mama čuvati. Svaki dan na prstiće broji dane koliko je prošlo i koliko dana još treba ići.


   Pored svega toga, počela je po noći mokriti u krevet. Očito je da djevojčica prolazi kroz jedno, za nju, stresno razdoblje, a ono što mene kao mamu muči je što učiniti, kako joj pomoći? Do sada smo pokušali razgovarati o tome kako je i navedena teta dobra, kako voli djecu i čuva ih dok tate i mame rade (uvijek pokaže otpor kad ovakvih razgovora, i samo ponavlja kako je ne voli i ne želi). S obzirom da takvi razgovori nisu urodili plodom, pokušali smo kroz igru (lutkarske predstave s njenim plišancima) malo ublažiti (izgladiti) odnos s tetom, ali nije upalilo.


   Nakon toga smo joj pokušali objasniti da nema veze ako ne voli tetu, da ne mora uvijek svakoga voljeti, ali da je teta tu dok se ne vrati njena teta i da čuva djecu dok su mame i tate na poslu, te da u vrtiću ima i drugih teta i djece i da se s njima može igrati. Ni to nije upalilo. Nakon toga smo odlučili promijeniti pristup i pokušati cijelu priču lagano ignorirati (jer se sve počelo vrtjeti oko tete i vrtića) na način da bi saslušali i skrenuli joj pažnju na nešto drugo. Ni to nije upalilo.


   Razgovarali smo i s tetom u vrtiću (drugom) koja nam je rekla da je s djevojčicom u vrtiću sve u najboljem redu i da nikakve promjene nije primijetila. I zaista, kad dođemo po nju uvijek je zaigrana i vesela, a kad smo doma, pogotovo pred kraj dana kad shvati da ide na spavanje i da ujutro opet mora u vrtić, počne negodovanje. I noćno mokrenje postaje sve gore. Kad joj kažem da je možemo ispisati iz tog vrtića i upisati u drugi u kojem će imati druge tete i drugu djecu, to ne želi. Želi svoj vrtić i svoje tete (ali ne i ovu koja je na zamjeni).


   Inače, djevojčica je verbalno jako napredno dijete, odlično se izražava, razumije uzrok i posljedicu i općenito je znatiželjna i intelektualno zahtjevna (postavlja puno pitanja i ne zadovoljava se banalnim odgovorima, ima vrlo razvijeno logičko razmišljanje), vesela je, zaigrana ali pored svega i nekako emocionalno vrlo osjetljiva. 


   Molim vas za savjet. Što nam je činiti? Osjećamo se jako bespomoćni jer ništa što smo pokušali nije urodilo plodom. Djevojčica nam izgleda zbilja nesretna s tom situacijom oko vrtića, a postoji velika vjerojatnost da će teta na zamjeni ostati još nekoliko mjeseci. Hvala.

Poštovana mama,
situacija koju ste opisali može biti jako iscrpljujuća, kako za dijete tako i za roditelje. Jako lijepo ste prepoznali kako je odlazak u vrtić za vašu djevojčicu stresna situacija. Zaista, ono što opisujete ukazuje na to da je djevojčici teško i da je neugodnim događajem poljuljan njen osjećaj sigurnosti koji je važno da u vrtiću osjeća.
Kao što ste i naveli, važno je fokus sa uznemirujućeg događaja koji se tada dogodio preusmjeriti na osjećaje koje djevojčica sada ima. Da bi se mogla opet osjećati sigurnom važno je da od odraslih iz okoline čuje kako i odrasli nekada pogriješe i kako je tada odgojiteljica pogriješila i vikala, ali kako će ubuduće paziti da se to ne ponovi. Najveći značaj bi imalo kada bi tu poruku čula od odgojiteljice s kojom je doživjela uznemirujuću situaciju, zato je jako važno da ta odgojiteljica bude upoznata s time kako je djevojčica doživjela taj događaj i koliko se trenutno osjeća nesigurno te strahuje što može očekivati.
Ukoliko odgojiteljica s time nije upoznata prvi je korak dati joj te informacije kako bi odgojiteljica imala priliku ispričati se djevojčici i pružiti joj podršku i sigurnost. Također, važno je da stručna služba vrtića bude upoznata sa situacijom. Ukoliko je u vrtiću zaposlen psiholog može pomoći djevojčici u nošenju s nelagodom i jačati osjećaj sigurnosti u vrtiću.
Spomenuli ste kako ste pokušali djevojčici ukazati na dobre osobine odgojiteljice, no naišli ste na otpor. Kada pokušavamo razuvjeriti dijete (npr. da odgojiteljica zapravo nema loše namjere) najvažniji dio onoga što govorimo nije izrečeni sadržaj nego način na koji smo ga izrekli. Važno je da i mi u potpunosti u to vjerujemo jer djeca puno bolje primaju poruke koje šaljemo svojim tonom glasa, izrazom lica i položajem tijela i njima daju veći značaj nego onome što smo rekli.
Ohrabrujuće je čuti da vrijeme provedeno u vrtiću djevojčica ne pokazuje promjene u ponašanju, da je za suradnju i vesela. Ipak, kada dođe doma, posebno pred spavanje potreban joj je dodatan osjećaj sigurnosti. Rutina i predvidljivost pomažu da se osjećamo sigurnima. Kako biste joj u tome olakšali možete zajedno s djevojčicom prepričati strukturu dana koja ju sutra čeka uz podsjećanje na lijepe stvari u danu koje pružaju sigurnost i ugodne emocije, podsjetiti je što je čeka kada vrijeme u vrtiću završi i dođe doma, što će lijepo tada raditi i slično. Od pomoći mogu biti i opuštajuće aktivnosti pa tako pred spavanje možete odabrati rutinu koja uključuje njegujuće i opuštajuće igre kao što su masaže leđa (npr. u igri to može biti sadnja vrta na leđima ili pravljenje pizze), mazanje kremicom, maženje, češkanje i slično. Takve aktivnosti pred spavanje pomažu djetetu da se opusti.
Ukoliko u suradnji s odgojiteljicom i stručnom službom procijenite da je djevojčici potrebna dodatna podrška možete potražiti pomoć psihologa koji bi kroz rad s djevojčicom osnaživao i jačao njezine kapacitete za nošenje s neugodnim situacijama. Klinfo.hr 

Zbog određene tete uz koju ju veže neugodno iskustvo, djevojčica (3) ne želi u vrtić

<para>
 Navikavanje je kratko trajalo i vrlo brzo se prilagodila, ali tad je bila upisana na poludnevni boravak, dakle pokupili bi ju prije spavanja. Od 6. mjeseca prošle godine se odviknula od pelena. Također je sve prošlo bez većih poteškoća.
 No, djevojčica je imala dudu sve do prije dva mjeseca, kad smo ju bacili "miševima". Ta prilagodba je išla malo teže, ali uspijevali smo. Od prošlog mjeseca smo je upisali na cjelodnevni boravak u vrtiću i tu počinju muke.
</para>
<para>
 Svaki dan se budi i govori da ne želi ići u vrtić i da ne želi tamo spavati. U vrtiću svaki dan jednom vrši ili veliku ili malu nuždu u gaće, ne može zaspati i pita za dudu, a navečer kad idemo spavati zadnjih dana puno plače, budi se u snu i slabo spava.
 Što možemo učiniti da joj olakšamo? Jako mi ju je žao gledati kako pati.
 Unaprijed se ispričavam na dugom postu i zahvaljujem na vašem odgovoru!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>moj dojam je da doista jako volite svoju djevojčicu i prekrasno mi je što tražite moguća rješenja kako biste joj olakšali prilagodbu u vrtiću, ali i cijeli trenutni njen život. Drago mi je pročitati kako je dobro prošla prilagodba na poludnevni boravak u vrtiću, odvikavanje od pelena i odvikavanje od dude.</para>
<para>Napomenuli ste kako vaša djevojčica ne želi spavati u vrtiću. Ona zapravo ne može spavati jer joj to predstavlja određeni stres, i ne može se dovoljno umiriti da bi zaspala. Što mislite o tome da odgojiteljicama kažete kako barem u početku dok se dovoljno ne opusti, ne mora nužno spavati u vrtiću? Sasvim je u redu da leži u krevetiću, lista slikovnicu ili ima neku mirnu aktivnost, ali je važno da ne ometa drugu djecu u spavanju.</para>
<para>Jeste li razgovarali sa odgojiteljicama/odgojiteljima? Kako oni vide cijelu situaciju? Vašoj djevojčici je potrebna sigurnost i osjećaj opuštenosti u vrtiću, ali i izvan vrtića. Pitam se na koji način bi joj i odgajateljice u vrtiću mogle pomoći da se ponovno osjeti sigurnom i opuštenom? Izvan vrtića, vi s njom možete prolaziti kroz sigurne i njoj prepoznatljive rutine i situacije koje su joj jasne kako bi se uspjela što više moguće opustiti.</para>
<para>Je li se možda u njenom životu dogodio neki drugi stresni događaj, osim dužeg boravka u vrtiću? Ponekad djeca doživljavaju stresne situacije koje mi odrasli uopće ne primjećujemo kao stresnima ili prepoznajemo kao stresnima, ali im ne pridajemo toliku važnost kao djeca. Ponekad je sasvim uobičajeno da se djeca prilikom nešto veće nelagode počinju regresivno ponašati, poput toga da krenu obavljati nuždu u gaćice ili da ponovno traže dudu.</para>
<para>Prelaskom u cjelodnevni boravak u vrtiću djevojčici se poljuljao osjećaj sigurnosti i sada je važno osigurati u vrtiću, ali i izvan vrtića što više predvidljivih rutina i situacija koje su joj jasne i u kojima se osjeća opušteno. Bit će potrebno određeno vrijeme kako bi se ponovno opustila, a ako ne dođe do pozitivnih pomaka u dogledno vrijeme (3-6 mjeseci), možete se javiti na konzultacije kako bismo detaljnije upoznali vas i vašu djevojčicu i zajedno došli do najboljeg rješenja za nju i vas.</para>
<para>Želim Vam svu sreću.</para>

Nakon početne dobre adaptacije, djevojčica odjednom ne želi u vrtić i ponovno mokri u gaćice Poštovani, imam djevojčicu od 2,5 godine. U 9. mjesecu krenula je u vrtić. 
    Navikavanje je kratko trajalo i vrlo brzo se prilagodila, ali tad je bila upisana na poludnevni boravak, dakle pokupili bi ju prije spavanja. Od 6. mjeseca prošle godine se odviknula od pelena. Također je sve prošlo bez većih poteškoća.
   No, djevojčica je imala dudu sve do prije dva mjeseca, kad smo ju bacili "miševima". Ta prilagodba je išla malo teže, ali uspijevali smo. Od prošlog mjeseca smo je upisali na cjelodnevni boravak u vrtiću i tu počinju muke.


   Svaki dan se budi i govori da ne želi ići u vrtić i da ne želi tamo spavati. U vrtiću svaki dan jednom vrši ili veliku ili malu nuždu u gaće, ne može zaspati i pita za dudu, a navečer kad idemo spavati zadnjih dana puno plače, budi se u snu i slabo spava.
   Što možemo učiniti da joj olakšamo? Jako mi ju je žao gledati kako pati.
   Unaprijed se ispričavam na dugom postu i zahvaljujem na vašem odgovoru!

Draga mama,
moj dojam je da doista jako volite svoju djevojčicu i prekrasno mi je što tražite moguća rješenja kako biste joj olakšali prilagodbu u vrtiću, ali i cijeli trenutni njen život. Drago mi je pročitati kako je dobro prošla prilagodba na poludnevni boravak u vrtiću, odvikavanje od pelena i odvikavanje od dude.
Napomenuli ste kako vaša djevojčica ne želi spavati u vrtiću. Ona zapravo ne može spavati jer joj to predstavlja određeni stres, i ne može se dovoljno umiriti da bi zaspala. Što mislite o tome da odgojiteljicama kažete kako barem u početku dok se dovoljno ne opusti, ne mora nužno spavati u vrtiću? Sasvim je u redu da leži u krevetiću, lista slikovnicu ili ima neku mirnu aktivnost, ali je važno da ne ometa drugu djecu u spavanju.
Jeste li razgovarali sa odgojiteljicama/odgojiteljima? Kako oni vide cijelu situaciju? Vašoj djevojčici je potrebna sigurnost i osjećaj opuštenosti u vrtiću, ali i izvan vrtića. Pitam se na koji način bi joj i odgajateljice u vrtiću mogle pomoći da se ponovno osjeti sigurnom i opuštenom? Izvan vrtića, vi s njom možete prolaziti kroz sigurne i njoj prepoznatljive rutine i situacije koje su joj jasne kako bi se uspjela što više moguće opustiti.
Je li se možda u njenom životu dogodio neki drugi stresni događaj, osim dužeg boravka u vrtiću? Ponekad djeca doživljavaju stresne situacije koje mi odrasli uopće ne primjećujemo kao stresnima ili prepoznajemo kao stresnima, ali im ne pridajemo toliku važnost kao djeca. Ponekad je sasvim uobičajeno da se djeca prilikom nešto veće nelagode počinju regresivno ponašati, poput toga da krenu obavljati nuždu u gaćice ili da ponovno traže dudu.
Prelaskom u cjelodnevni boravak u vrtiću djevojčici se poljuljao osjećaj sigurnosti i sada je važno osigurati u vrtiću, ali i izvan vrtića što više predvidljivih rutina i situacija koje su joj jasne i u kojima se osjeća opušteno. Bit će potrebno određeno vrijeme kako bi se ponovno opustila, a ako ne dođe do pozitivnih pomaka u dogledno vrijeme (3-6 mjeseci), možete se javiti na konzultacije kako bismo detaljnije upoznali vas i vašu djevojčicu i zajedno došli do najboljeg rješenja za nju i vas.
Želim Vam svu sreću. Klinfo.hr 

Nakon početne dobre adaptacije, djevojčica odjednom ne želi u vrtić i ponovno mokri u gaćice

<para>
 Veseo je i voli se igrati skrivača po kući, pljeska rukama kad mu kažem "bravo". Naučili smo ga u slikovnici da prepozna medu, macu... Međutim, ne pokazuje prstom na predmete, ne maše "pa pa". Uspostavlja kontakt očima, često se smije tokom igre. Prepoznaje tatu kada dođe kući, jako mu se veseli. Nekad se okrene kada ga zovem imenom, nekada ne. Samostalno vozi autiće. Zna pronaći autić u igračkama kada mu to kažem. 
</para>
<para>
 U zadnje vrijeme je počeo izvoditi određene tikove. Ispočetka je vrtio glavom lijevo-desno kada mu kažem "ne ne". Sada to radi bez ikakvog povoda. Maše rukama gore dolje. Kada gleda TV kao da se "isključi", pa ako stanem između TV-a i njega odgurne me rukom i nastavi gledati TV. Na "halo halo" stavi telefon ili ruku na uho. Ti tikovi i nepokazivanje prstom i nemahanje "pa pa" me brinu kao znakovi autizma. Imam li razloga za zabrinutost?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijagnoza hipotonusa potaknula Vas je da vrijedno vježbate s Vašom bebom i takve vježbe rezultirale su urednim motoričkim razvojem. Jednako tako, važno je poticati i interakciju s djetetom kako bi uredno razvilo združenu pažnju, govor, imitaciju, funkcionalnu igru itd.</para>
<para>Dakle, i dalje je potrebno aktivno se baviti djetetom, usmjeravati njegovu pažnju, poticati interakciju i igru. Stoga prvenstveno savjetujem smanjiti izloženost ekranima (tv, kompjuter, tablet, mobitel) na najmanju moguću mjeru. Izloženost ekranima u tako ranoj dobi može dovesti do pojedinih simptoma koje vežemo uz autizam iako se zapravo ne radi o njemu.</para>
<para>Ono što opisujete u ponašanju Vašeg djeteta kao pljeskanje rukama za „bravo“, situacijsko razumijevanje govora, praćenje Vaših jednostavnih uputa i naloga, funkcionalna upotreba predmeta (stavljanje telefona na uho za „halo-halo“) odgovara kronološkoj dobi i dobri su pokazatelji.</para>
<para>Izostanak pokazne geste, nesustavno odazivanje na ime kao i tikovi koje ne opisujete dovoljno precizno mogu biti zabrinjavajući faktori na koje treba obratiti pažnju. Ukoliko se takvo ponašanje neće mijenjati svakako je potrebno posjetiti stručnjaka. Uzroci ponašanjima koja opisujete, a koja Vas zabrinjavaju, mogu biti različiti (ne nužno autizam) ali im je svakako potrebno utvrditi uzrok i uključiti dijete u ranu intervenciju po potrebi.</para>

Dječak od godinu dana ne pokazuje prstićem, ne maše i ima tikove glavicom. Trebam li se brinuti? Dijete ima 11,5 mjeseci. Imao je dijagnozu hipotonus. Vježbicama je riješio većinu problema, na vrijeme počeo sjediti i puzati. Sada hoda uz namještaj. 
    Veseo je i voli se igrati skrivača po kući, pljeska rukama kad mu kažem "bravo". Naučili smo ga u slikovnici da prepozna medu, macu... Međutim, ne pokazuje prstom na predmete, ne maše "pa pa". Uspostavlja kontakt očima, često se smije tokom igre. Prepoznaje tatu kada dođe kući, jako mu se veseli. Nekad se okrene kada ga zovem imenom, nekada ne. Samostalno vozi autiće. Zna pronaći autić u igračkama kada mu to kažem. 


   U zadnje vrijeme je počeo izvoditi određene tikove. Ispočetka je vrtio glavom lijevo-desno kada mu kažem "ne ne". Sada to radi bez ikakvog povoda. Maše rukama gore dolje. Kada gleda TV kao da se "isključi", pa ako stanem između TV-a i njega odgurne me rukom i nastavi gledati TV. Na "halo halo" stavi telefon ili ruku na uho. Ti tikovi i nepokazivanje prstom i nemahanje "pa pa" me brinu kao znakovi autizma. Imam li razloga za zabrinutost?

Poštovana,
dijagnoza hipotonusa potaknula Vas je da vrijedno vježbate s Vašom bebom i takve vježbe rezultirale su urednim motoričkim razvojem. Jednako tako, važno je poticati i interakciju s djetetom kako bi uredno razvilo združenu pažnju, govor, imitaciju, funkcionalnu igru itd.
Dakle, i dalje je potrebno aktivno se baviti djetetom, usmjeravati njegovu pažnju, poticati interakciju i igru. Stoga prvenstveno savjetujem smanjiti izloženost ekranima (tv, kompjuter, tablet, mobitel) na najmanju moguću mjeru. Izloženost ekranima u tako ranoj dobi može dovesti do pojedinih simptoma koje vežemo uz autizam iako se zapravo ne radi o njemu.
Ono što opisujete u ponašanju Vašeg djeteta kao pljeskanje rukama za „bravo“, situacijsko razumijevanje govora, praćenje Vaših jednostavnih uputa i naloga, funkcionalna upotreba predmeta (stavljanje telefona na uho za „halo-halo“) odgovara kronološkoj dobi i dobri su pokazatelji.
Izostanak pokazne geste, nesustavno odazivanje na ime kao i tikovi koje ne opisujete dovoljno precizno mogu biti zabrinjavajući faktori na koje treba obratiti pažnju. Ukoliko se takvo ponašanje neće mijenjati svakako je potrebno posjetiti stručnjaka. Uzroci ponašanjima koja opisujete, a koja Vas zabrinjavaju, mogu biti različiti (ne nužno autizam) ali im je svakako potrebno utvrditi uzrok i uključiti dijete u ranu intervenciju po potrebi. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak od godinu dana ne pokazuje prstićem, ne maše i ima tikove glavicom. Trebam li se brinuti?

<para>
 Zanima me da li se smije u jednoj bočici miješati AD i kravlje mlijeko da bi dijete lakše prihvatilo ili je bolje samo odjedanput dati kravlje mlijeko? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne morate se žuriti. Kravlje mlijeko uvedite (kao samostalan obrok) nakon navršene prve godine. Do tada ga možete koristiti kao dodatak drugim obrocima/kašicama.</para>

Smijem li bebi u bočici miksati AD i kravlje mlijeko? Poštovana, dijete je staro 11 mjeseci. Želimo prijeći s AD na kravlje mlijeko pošto uskoro krećemo u jaslice. 
    Zanima me da li se smije u jednoj bočici miješati AD i kravlje mlijeko da bi dijete lakše prihvatilo ili je bolje samo odjedanput dati kravlje mlijeko? Unaprijed hvala.

Poštovana,
ne morate se žuriti. Kravlje mlijeko uvedite (kao samostalan obrok) nakon navršene prve godine. Do tada ga možete koristiti kao dodatak drugim obrocima/kašicama. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Smijem li bebi u bočici miksati AD i kravlje mlijeko?

<para>
 Sada ima 3 kruta obroka (žitno voćni ujutro, povrtno mesni za ručak i navečer žitni) i 3 mliječna. Voli jesti, ali nekako mi se čini da ne dobiva dovoljno na težini. Da li se žitne pahuljice sa AD-om isto računaju u mliječni obrok? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne brinite, vaše dijete dobro napreduje. Tempo rasta i razvoja se mijenja. Dok dijete kontinuirano napreduje i djeluje veselo, nemate razloga za brigu.</para>

Moja beba od 8 mjeseci voli jesti, ali mislim da ne dobiva dovoljno na težini Pozdrav, zanima me da li beba dobro napreduje na težini. Rođen je sa 4400 g i 53 cm. Sada, s 8 mjeseci ima 9200 g. Da li je to dovoljno? Od početka je na adaptiranom mlijeku Hipp. 
    Sada ima 3 kruta obroka (žitno voćni ujutro, povrtno mesni za ručak i navečer žitni) i 3 mliječna. Voli jesti, ali nekako mi se čini da ne dobiva dovoljno na težini. Da li se žitne pahuljice sa AD-om isto računaju u mliječni obrok? Unaprijed hvala.

Poštovana,
ne brinite, vaše dijete dobro napreduje. Tempo rasta i razvoja se mijenja. Dok dijete kontinuirano napreduje i djeluje veselo, nemate razloga za brigu. Klinfo.hr 

Moja beba od 8 mjeseci voli jesti, ali mislim da ne dobiva dovoljno na težini

<para>
 Prestala sam s dojenjem, a liječnik je preporučio Aptamil ADC, s time da joj dajem i bananu, krušku, jabuku i mrkvu. Zanima me koje još namirnice joj mogu uvesti? Pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vašoj bebi možete dalje redom nuditi namirnice prema kalendaru dohrane, osim namirnica koje su navedene kao alergeni te naravno njihovih proizvoda.</para>

Početak dohrane kod bebe alergične na mlijeko, jaja, soju i pšenicu Poštovani, imam bebu od 5 mjeseci. Utvrđena je alergija na mlijeko, jaja, soju, i pšenicu. 
    Prestala sam s dojenjem, a liječnik je preporučio Aptamil ADC, s time da joj dajem i bananu, krušku, jabuku i mrkvu. Zanima me koje još namirnice joj mogu uvesti? Pozdrav.

Poštovana,
vašoj bebi možete dalje redom nuditi namirnice prema kalendaru dohrane, osim namirnica koje su navedene kao alergeni te naravno njihovih proizvoda. Klinfo.hr 

Početak dohrane kod bebe alergične na mlijeko, jaja, soju i pšenicu

<para>
 Curica od 15 mjeseci ima oko 11 Da li dobiva dobro na težini?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete se nalazi i iznad prosječnih vrijednosti prema navedenoj težini. Da bih vam dala potpuno točan odgovor trebam i trenutnu visinu.</para>

Dobiva li beba od 15 mjeseci dobro na težini? Dobar dan. Zanima me koliko dijete od 15 mjeseci treba dobivati na težini?
Curica od 15 mjeseci ima oko 11.600 kg, a prije tri mjeseca na sistematskom je imala 10.850 kg. 
   Curica od 15 mjeseci ima oko 11 Da li dobiva dobro na težini?

Poštovana,
vaše dijete se nalazi i iznad prosječnih vrijednosti prema navedenoj težini. Da bih vam dala potpuno točan odgovor trebam i trenutnu visinu. Klinfo.hr 

Dobiva li beba od 15 mjeseci dobro na težini?

<para>
 Koliko je prihvatljivo da to pije? Dobro jede, nema problema s jelom, ali svejedno traži i mlijeko. Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete traži mlijeko iz navike. Najviše zbog zdravlja zubi, a i zbog rada probave, bilo bi dobro da izbacite noćne obroke. Najlakše će vam biti ako to učinite postepeno, skraćujući trajanje obroka.</para>

Je li u redu da beba od godinu dana kroz noć pije Kindermilch? Poštovana, dijete ima godinu dana i krenuo je u vrtić. Još uvijek kroz noć traži bočicu (pije dm kindermilch), pokušali smo sve ali odbija i vodu i čaj i samo to želi popiti. 
    Koliko je prihvatljivo da to pije? Dobro jede, nema problema s jelom, ali svejedno traži i mlijeko. Hvala na odgovoru.

Poštovana,
vaše dijete traži mlijeko iz navike. Najviše zbog zdravlja zubi, a i zbog rada probave, bilo bi dobro da izbacite noćne obroke. Najlakše će vam biti ako to učinite postepeno, skraćujući trajanje obroka. Klinfo.hr 

Je li u redu da beba od godinu dana kroz noć pije Kindermilch?

<para>
 Čini mi se da je uvijek gladan i jedva doguramo do 3 h pred sljedeće hranjenje. Zanima me koliko dnevno bi trebao da popije na tu kilažu i kada je potrebno uvesti kruću hranu? Ima 68 cm, a mama i tata su isto visoki. Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete prema navedenim podacima treba oko 1150 ml mlijeka na dan. Potrebne količine mlijeka su samo smjernice, ako vidite da je dijete gladno, slobodno mu dajte više.</para>

Dječak od 4 mjeseca stalno je gladan i pije puno mlijeka po obroku Poštovani, dječak star 4 mjeseca rođen je u terminu s 3540 g i 54 cm. Sada pije 5 do 6 puta dnevno 200-240 ml i ima blizu 8 kg. 
    Čini mi se da je uvijek gladan i jedva doguramo do 3 h pred sljedeće hranjenje. Zanima me koliko dnevno bi trebao da popije na tu kilažu i kada je potrebno uvesti kruću hranu? Ima 68 cm, a mama i tata su isto visoki. Hvala

Poštovana,
vaše dijete prema navedenim podacima treba oko 1150 ml mlijeka na dan. Potrebne količine mlijeka su samo smjernice, ako vidite da je dijete gladno, slobodno mu dajte više. Klinfo.hr 

Dječak od 4 mjeseca stalno je gladan i pije puno mlijeka po obroku

<para>
 Rođena je s 3 250 kg, sada ima 4 100 kg. Koliko bi mlijeka trebala u danu pojest?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete prema navedenoj dobi i težini treba 700 ml mijeka na dan raspoređenih u 5 do 6 obroka, ali to je samo okvirna smjernica, pustite dijete da pojede koliko želi.</para>

Bojim se da moja beba od mjesec dana pije previše mlijeka Dobra večer. Dijete mi ima mjesec i 5 dana. Sada je bila budna oko 3 h i pojela je 210 ml adaptiranog mlijeka i plus što je dojila. Bojim se da je to previše. 
    Rođena je s 3 250 kg, sada ima 4 100 kg. Koliko bi mlijeka trebala u danu pojest?

Poštovana,
vaše dijete prema navedenoj dobi i težini treba 700 ml mijeka na dan raspoređenih u 5 do 6 obroka, ali to je samo okvirna smjernica, pustite dijete da pojede koliko želi. Klinfo.hr 

Bojim se da moja beba od mjesec dana pije previše mlijeka

<para>
 mjeseca starosti počinje smanjivati količinu formule koju pojede, tako da je prirast u težini bio sve manji. Na zadnjoj kontroli s pet mjeseci, beba je bila teška 6720 g i imala 67 cm. Na preporuku pedijatra počeli smo s dohranom s pet mjeseci. Sada beba jede najviše 700 ml mlijeka u 24 sata i ima jedan kruti obrok koji nije još potpuno uveden jer pojede u najboljem slučaju oko 50 g kašice i to uz silnu animaciju da uopće otvori usta. Jedino nema takve potrebe kad je u pitanju banana. Banane u kombinaciji s bilo čim uvedenim od namirnica do sada pojede oko 100 g i poslije toga nema potrebe za mlijekom. Napominjem da beba nije imala nikakvih alergija niti problema sa zatvorom kod uvođenja dohrane. Do sada uvedeno: palenta, tikvica, butternut, koraba, jabuka, kruška, banana i batat. Molim vas da mi kažete kako pristupiti njenoj prehrani da pojede više i nutritivno dostatno?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na žalost ne postoji čarobno rješenje. Jedina mogućnost vam je uporno nuditi vašoj curici nove namirnice. Djeca često odbijaju nove namirnice i više od deset puta. Odnosno, treba im namirnicu ponuditi više od deset puta. Najvažnije je da ne odustanete.</para>
<para>Budući da vaše dijete dobro prihvaća bananu možete je miješati u različite kašice te s vremenom smanjivati količinu banane. Ne brinite, vaša curica i dalje većinu energije i nutrijenata dobiva iz mlijeka.</para>

Kako hraniti bebu koja jede iznimno male količine mlijeka i kašica? Poštovana, molim savjet i pomoć vezano za dohranu bebe. Curica je rođena 13.9.2018. s porođajnom težinom od 3860 g i 52 cm. Dojena je uz AD dva mjeseca, nakon toga je isključivo na AD-u. Od 3. 
    mjeseca starosti počinje smanjivati količinu formule koju pojede, tako da je prirast u težini bio sve manji. Na zadnjoj kontroli s pet mjeseci, beba je bila teška 6720 g i imala 67 cm. Na preporuku pedijatra počeli smo s dohranom s pet mjeseci. Sada beba jede najviše 700 ml mlijeka u 24 sata i ima jedan kruti obrok koji nije još potpuno uveden jer pojede u najboljem slučaju oko 50 g kašice i to uz silnu animaciju da uopće otvori usta. Jedino nema takve potrebe kad je u pitanju banana. Banane u kombinaciji s bilo čim uvedenim od namirnica do sada pojede oko 100 g i poslije toga nema potrebe za mlijekom. Napominjem da beba nije imala nikakvih alergija niti problema sa zatvorom kod uvođenja dohrane. Do sada uvedeno: palenta, tikvica, butternut, koraba, jabuka, kruška, banana i batat. Molim vas da mi kažete kako pristupiti njenoj prehrani da pojede više i nutritivno dostatno?

Poštovana,
na žalost ne postoji čarobno rješenje. Jedina mogućnost vam je uporno nuditi vašoj curici nove namirnice. Djeca često odbijaju nove namirnice i više od deset puta. Odnosno, treba im namirnicu ponuditi više od deset puta. Najvažnije je da ne odustanete.
Budući da vaše dijete dobro prihvaća bananu možete je miješati u različite kašice te s vremenom smanjivati količinu banane. Ne brinite, vaša curica i dalje većinu energije i nutrijenata dobiva iz mlijeka. Klinfo.hr 

Kako hraniti bebu koja jede iznimno male količine mlijeka i kašica?

<para>
 Po danu ima 6, nekad 7 obroka po 120 ml, jedno ili dva noćna (preko dana svaka 3 ili 3,5 sati a po noći zna ne tražiti i po 6 sati). Stalno gura šačice u usta. Nakon svakog obroka ponudim mu vode i malo popije. Zanima me trebam li mu povećati dozu mlijeka?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete prema navedenim podacima treba 910 ml mlijeka na dan raspoređenih u 5 do 6 obroka., što znači 150 ml po obroku.</para>

Trebam li bebi povećati dozu AD mlijeka? Poštovani, beba ima 2,5 mjeseca, 5300 g i 60 cm. Rođen je u 39. tjednu s 2300 g i 46 cm. Od početka je na adaptiranom mlijeku. 
    Po danu ima 6, nekad 7 obroka po 120 ml, jedno ili dva noćna (preko dana svaka 3 ili 3,5 sati a po noći zna ne tražiti i po 6 sati). Stalno gura šačice u usta. Nakon svakog obroka ponudim mu vode i malo popije. Zanima me trebam li mu povećati dozu mlijeka?

Poštovana,
vaše dijete prema navedenim podacima treba 910 ml mlijeka na dan raspoređenih u 5 do 6 obroka., što znači 150 ml po obroku. Klinfo.hr 

Trebam li bebi povećati dozu AD mlijeka?

<para>
 00 (voće ili jogurt). Ručak je u 12.00 i marenda u 15.30. Je li potrebno prije doručka u vrtiću da jede kod kuće nešto konkretno oko 7 ujutro ili je bebi od godinu dana dovoljno samo dojenje ako se probudi između 6.30 i 7 ujutro? Treba li joj i ova marenda u 10 (možemo birati da ili ne) ili joj je dovoljan doručak u 8.30 do ručka u 12? 
 Još me zanima ako je za marendu u 15.30 neki jogurt, u koliko sati bi išla večera i treba li još jedan obrok prije večere s obzirom da u vrtiću dobije samo jogurt u 15.30?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>obroci trebaju biti u razmaku od 3 do 4 sata. Ako želite, možete napraviti doručak kod kuće i samo naglasiti kada dođete u vrtić da je dijete već jelo. Ako ne želite, nije neophodno. Doručak je u vrtićima obično između 8 i 9 sati. Užina najčešće nije samo jogurt, tako da ni oko toga ne trebate brinuti. Možete pripremiti svježe voće kod kuće te večeru između 18:30 i 19:30.</para>

Moja beba je krenula u jaslice. Kako sada organizirati obroke? Poštovana, moja curica uskoro puni godinu dana. Krenila je u vrtić. Zanima me kako da joj rasporedim obroke? U vrtić kreće u 7.30 h, doručak je u 8.30 (nosim joj od kuće) i u 10. 
   00 (voće ili jogurt). Ručak je u 12.00 i marenda u 15.30. Je li potrebno prije doručka u vrtiću da jede kod kuće nešto konkretno oko 7 ujutro ili je bebi od godinu dana dovoljno samo dojenje ako se probudi između 6.30 i 7 ujutro? Treba li joj i ova marenda u 10 (možemo birati da ili ne) ili joj je dovoljan doručak u 8.30 do ručka u 12? 
   Još me zanima ako je za marendu u 15.30 neki jogurt, u koliko sati bi išla večera i treba li još jedan obrok prije večere s obzirom da u vrtiću dobije samo jogurt u 15.30?

Poštovana,
obroci trebaju biti u razmaku od 3 do 4 sata. Ako želite, možete napraviti doručak kod kuće i samo naglasiti kada dođete u vrtić da je dijete već jelo. Ako ne želite, nije neophodno. Doručak je u vrtićima obično između 8 i 9 sati. Užina najčešće nije samo jogurt, tako da ni oko toga ne trebate brinuti. Možete pripremiti svježe voće kod kuće te večeru između 18:30 i 19:30. Klinfo.hr 