Voli se igrati s autima, bagerima, lego kockicama, tenkovima, vojnicima. Kad se igra s autićima, često se sudara, prevrće ih na krov, puca tenkovima, a često crta tenkove, vojne brodove i puške. Svi su ti crteži u šarenim bojama, ali najčešće je na slici i nekakva puška.
Sve mi je to nekako bilo čudno, ali nisam pridavala preveliku važnost tome dok danas nije došao iz vrtića kući s jednom slikom puške i čekića i jednom slikom groblja! Na slici je red grobova s križevima i nekakav čovjek na groblju. Groblje je zeleno a čovjek narančast, pokraj čovjeka je nekakva črčkarija koja bi mogla biti pas ili mačka. Pokušala sam s njim popričati o toj slici, ali primijetio je da sam se dosta uplašila pa je rekao da će tu sliku baciti. Nisam htjela navaljivati.
U posljednje vrijeme u našem domu ne vlada harmonija, ja i suprug često razgovaramo o problemima, ne živimo sami, s nama su još njegov stariji sin i kći, oni su tinejdžeri i s njima nemamo problema, ali ni neku komunikaciju. U biti, čak i nije loša komunikacija s obzirom na njihove godine. Naš sin nam je ipak svima u centru pažnje i bez obzira na sve on je "kućna maza", ali zabrinjavaju me njegovi agresivni crteži u zadnje vrijeme. Trebam li s njim otići kod psihologa?
Draga mama,
čini se da Vas je crtež groblja, puške i čekića uznemirio i uplašio. Čest je slučaj da roditeljima bude vrlo uznemirujuće za podnijeti i teško za razumjeti takvu dječju igru (ili crteže) i njihovo značenje.
Ono što je važno imati na umu jest to, da za dijete igra ima simboličko značenje i ne trebamo ju shvatiti doslovce. U uzrastu oko 5. i 6. godine dječji strahovi postaju realniji pa se dijete počinje plašiti nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, nadrealnih bića i pojava i sl. Kada se dijete igra s „agresivnim“ igračkama poput tenka, puške, nekih snažnih junaka (moguće i negativnih) i slično – ono kroz tu igru postaje moćno, snažno, neustrašivo itd. i to može biti jedan od načina na koji se dijete nosi sa strahovima (kojih ne mora biti do kraja svjesno).
Kada je u pitanju igra s oružjem, neki roditelji iz straha od agresivnog ponašanja zabranjuju djetetu takvu igru. No, valja razlikovati agresivnu igru od agresivnog ponašanja. Agresivna igra nije isto što i agresivno ponašanje i agresivna igra neće izazvati agresivno ponašanje.
Agresivno ponašanje prema drugima, prema stvarima ili prema sebi, najčešće se javlja ako je dijete izloženo nekom obliku nasilja ili agresivnom ponašanju (bilo da samo gleda ili i trpi). Agresivna je igra, s druge strane, prostor u kojemu dijete ispoljava neke impulse i to je dobar način da ih ispolji. Ako se agresija ispolji kroz igru, manje su šanse da će se ona nakupljati i potom izraziti na neki drugi način koji nije odgovarajući.
Kada ste uočili vlastitu uznemirenost crtežom i djetetovu reakciju na Vaš strah, dobro je što niste dalje inzistirali na razgovoru o crtežu. Djeca tog uzrasta još nemaju razvijeno apstraktno mišljenje pa iz „analize“ crteža svakako ne biste mogli razumjeti što to njemu znači.
Spomenuli ste probleme u obitelji i izostanak harmonije te ne baš odgovarajuću komunikaciju sa suprugovom djecom. Takva situacija je također nešto što može utjecati na dijete. Pokušajte razmisliti kakve prizore susreće doma te kakvu poruku može iščitati iz njih. Čuje li samo povišene tonove ili npr. i smijeh i šalu? Je li se u zadnje vrijeme (od kada su se javili crteži) u Vašem domu nešto značajno promijenilo?
Ako bi se djetetovo ponašanje promijenilo tako da postaje povučen, ili da se počne agresivno ponašati (agresivni crteži i igra NISU agresivno ponašanje; udaranje druge djece, udaranje, čupanje sebe i sl. razbijanje igračaka itd. – jesu primjeri agresivnog ponašanja) ili se jave problemi sa spavanjem, tada bi bilo dobro posjetiti stručnjaka koji bi razgovarao s djetetom i s Vama. Ako promjena u ponašanju nema, tada je vrlo vjerojatno da su igra i crteži njegov način na koji prorađuje ono što mu je u tom trenu važno proraditi.