Njezin 5,5-godišnji dječačić odlično se slaže s djecom u vrtiću i svojim vršnjacima i iznimno je društven, međutim, kada treba stupiti u kontakt s tetom u vrtiću ili nekom drugom odraslom osobom, svaka komunikacija za njega prestaje. Prema riječima naših stručnjaka psihologa velika je mogućnost da ovaj dječačić muku muči sa selektivnim mutizmom pa smo stoga ovaj poremećaj koji nas je zaintrigirao odlučili detaljnije istražiti.
Selektivni mutizam je poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u određenim socijalnim situacijama. Djeca naime razumiju što im netko govori i mogu normalno govoriti u situacijama u kojima se osjećaju ugodno, sigurno i opušteno. Međutim, kad odu u vrtić, školu ili neku drugu socijalnu sredinu koju smatraju nezaštićenom zonom prestaju sa svakim oblikom komunikacije. Tipične karakteristike djeteta sa selektivnim mutizmom su sljedeće:
→ Teško uspostavljaju vizualni kontakt
→ Izrazito su emocionalno osjetljivi i emocionalni
→ Često su zabrinuti i imaju problema s različitim strahovima
→ Kod kuće znaju biti ćudljivi, nefleksibilni, vole "šefovati"
→ Imaju izraženu sklonost umjetnosti i kreativnosti
→ Povećano su osjetljivi na buku, gužvu, dodir
→ Kada osjete da ih netko promatra pokreti im postaju ograničeni ili nespretni
Uzroci poremećaja
Glavni uzrok selektivnog mutizma još nije u potpunosti utvrđen. Međutim, pojedine studije smatraju da uzrok leži u genetskoj predispoziciji za anksioznost. Neki stručnjaci pak uzroke vide u tzv. "inhibiranom temperamentu" što znači da djeca već u novorođenačkoj dobi pokazuju strah od nepoznatih i novih situacija. Neka druga istraživanja razloge traže u razvojnim poremećajima govora, utjecaju značajnih životnih kretanja i utjecaju trauma i stresova kroz koje je dijete prošlo u ranom djetinjstvu. Treba naglasiti da mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju te da on nije povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.
Terapija i tretman
Kroz određene tretmane i terapiju stanje se može poboljšati, a ono zavisi od djeteta i težine poremećaja. Budući da je izravno vezan za anksioznost, djeci s ovim poremećajem treba pristupiti iznimno oprezno. Ukoliko im se pristupi na odgovarajući način postoji velika vjerojatnost da će dijete postupno razviti socijalne vještine koje mu nedostaju. Prisiljavanje, moljenje ili podmićivanje kako bi se navelo dijete da progovori stručnjaci nikako ne savjetuju. Djetetu sa selektivnim mutizmom iznimno je bitno da ga roditelj uvjeri da će uvijek biti uz njega kad mu je teško, kad se nečega boji, kad je tužno ili se zbog bilo čega osjeća loše. Svaki i najmanji djetetov napredak i postignuće roditelj bi trebao primijetiti, pohvaliti, pokazati razumijevanje. Samo tako dijete ima šanse pobijediti u bitci sa selektivnim mutizmom.