Posebno ako ih kupujete, jer kao što znamo slikovnice nisu jeftine, pa bi bilo dobro znati u koju uložiti, koje su slikovnice dobre, kvalitetne i važne za dječje odrastanje. Od kad su dječji časopisi komercijalizirani, a društvo i politika ne mare za knjigu i čitanje, niti mediji im više ne posvećuju previše pažnje. Nitko više sustavno ne piše o slikovnicama i dječjem izdavaštvu. Nemamo jedinstveno mjesto na kojem bi se mogli informirati, pa su roditelji prepušteni sami sebi, istraživanju i "lutanju".
Ili je barem tako bilo do prije nekoliko mjeseci, kada je pokrenut jedan sasvim poseban blog.
Marija Bratonja, diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti,pokrenula je blog Mali čitači te istoimenu Facebook stranicu.
Blog Mali čitači trenutno je jedini specijalizirani blog s recenzijama dječjih slikovnica i cilj mu je da pomogne roditeljima, učiteljima, odgajateljima, da u moru svakakvih slikovnica, pažnju obrate na one koje mogu pozitivno utjecati na dječju maštu, psihu i osjećaje. Marija živi u Osijeku i radi u Vukovaru kao knjižničarka, te je i sama majka troje djece. Od prvog dana okružila ih je pjesmicama, brojalicama, pričama, ilustracijama. Rezultat je taj da njezini mališani obožavaju knjige, a to će svakako imati dugoročni pozitivni utjecaj na njihov psiho-emocionalni i socijalni razvoj.
Porazgovarali smo s Marijom o njezinoj hvalevrijednoj inicijativi, a vas pozivamo da pratite Male čitače i uključite se svojim prijedlozima i savjetima.
U opisu svog bloga spominjete da vaše troje djece obožavaju slikovnice i da vam je čitanje s njima dalo ideju za pisanje recenzija. Kako ste ih uspjeli zainteresirati za knjige i priče u doba kada one "gube bitku" pred pametnim telefonima, tabletima i računalima?
Kad se rodio najstariji sin, kako sam ja po struci dipl. knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti i obožavam knjige, nisam mu baš kupovala igračke, već slikovnice. Puno smo čitali i zato što odmalena ima problem s komunikacijskim i govornim razvojem, a čitanje je dio svake terapije pa smo tako sakupili pozamašan broj dječjih knjiga i slikovnica. Sa srednjom i najmlađom kćerkom smo samo nastavili tradiciju čitanja. Sada češće odlazimo u knjižnicu, a manje kupujemo knjige i slikovnice jer iskreno, ne znam gdje bi ih sve smjestili.
Valjda imamo i malo sreće što oni toliko vole čitati i slušati priče, a nisu im baš napeti mobiteli, računala i tv. Ili i genetika ima svoje prste u tome. Možemo se pohvaliti da pročitamo zaista velik broj knjiga i slikovnica, i to baš pročitamo jer nam se nikad još nije dogodilo da u knjižnicu vratimo knjigu ili slikovnicu, a da ju nismo pročitali. Kad sam shvatila da smo prošle godine pročitali preko 200 knjiga i slikovnica, rodila se ideja o blogu. Jer nije lako pronaći recenzije dječjih knjiga, malo ih je, pa sam se ja pri izboru vodila popisom razvojno primjerenih slikovnica za djecu, roditeljskim iskustvima s foruma, preporukama naše tete knjižničarke Đurđe i naravno, željama mojih mališana na samom mjestu događaja - u knjižnici.
Blog je nastao kako bih pomogla drugim roditeljima, bakama, djedovima i svima koji imaju male obožavatelje knjiga i slikovnica, da na jednom mjestu mogu pronaći osvrte i preporuke što kupiti ili posuditi u knjižnici te kao poticaj svima njima da što ranije počnu čitati svojim mališanima.
Što općenito mislite o čitanju od najranije dobi koje savjetuju pedijatri i pedagozi? Kada ste vi počeli čitati svojoj djeci?
Smatram da je iznimno važno čitati djeci od najranije dobi, čak i dok dijete ne razumije sve, jer se na početku čitanjem stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.
Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik. Kako radim u školskoj knjižnici jedne srednje škole, svakodnevno imam priliku vidjeti kako mladi uvijek izabiru tehnologiju i razne gadgete prije nego knjigu. Moram reći da je stanje zaista alarmantno, a ni popisi lektira ne pomažu baš tomu, i da baš zbog toga treba kod djece njegovati ljubav prema knjigama od samoga rođenja. Trebamo stvoriti svoje rituale čitanja (kod nas ne prođe niti jedna večer, a da ne pročitamo/ispričamo priču za laku noć); čitati djetetu na glas u svakoj prilici pa i onim najobičnijima, svakodnevnima; čitati i mi sami jer smo im mi najvažniji modeli; voditi djecu u knjižnice jer su one mjesta gdje žive knjige prepune mašte i čarobnih događaja; ograničiti djeci vrijeme provedeno s gadgetima i naučiti ih da knjige mogu biti jednako zanimljive jer pružaju ulaz u jedan sasvim drugi svijet, svijet mašte.
U skorijoj budućnosti se nadam i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja čija je izrada proizašla iz inicijative knjižnih strukovnih udruga, vjerujući da će i ona uvelike pomoći da podignemo razinu čitalačke pismenosti kod djece i mladih.
Ja sam najstarijem sinu počela čitati vrlo rano, a prije samog čitanja krenula sam s recitacijama kratkih pjesmica i brojalica. To je ono što male bebe vole jer vole čuti poznati glas. Još kad dodate ritam i višestruko ponavljanje riječi i stihova te rimu, onda od takvih malih stvorenja brzo dobijete povratnu informaciju - ciku i gugutanje. Kad je već samostalno sjedio, čitali smo i pregledavali mekane knjigice, kasnije slikovnice s tvrdim koricama prilagođene dobi. Uvijek se šalim da su cure počele čitati još dok su bile u trbuhu jer su slušale kako ja čitam prvo braci, a onda i srednjoj seki. Tako da sam ja dječje knjige i slikovnice njima počela čitati prije više od 7 godina i evo još uvijek ih čitamo, zajedno.
Kako vam se čini trenutna ponuda slikovnica na policama hrvatskih knjižara? Što mislite o produkciji hrvatskih slikovnica u posljednjih nekoliko godina?
Mislim da je ponuda slikovnica u hrvatskim knjižarama vrlo bogata i raznolika. Kako u Osijeku nemamo baš puno knjižara, češće preletim web stranicama nakladnika da vidim što ima novoga i budem baš zadovoljna. Izbor je zaista velik i mnogo je kvalitetnih slikovnica i dječjih knjiga, kako stranih, tako i naših domaćih autora. Malo sam ljubomorna na stanovnike grada Karlovca koji imaju prekrasnu specijaliziranu dječju knjižaru Knjiguljicu koja provodi razne aktivnosti za poticanje čitanja. Mislim da takvo nešto treba svakom gradu u Hrvatskoj.
Čini mi se da je u zadnje vrijeme produkcija hrvatskih slikovnica sve veća i vrlo kvalitetna. Osim onih već dobro poznatih imena poput Sunčane Škrinjarić, čija djela moji klinci i ja obožavamo, posljednjih nekoliko godina izdane su slikovnice Ivane Guljašević (Igubuka), Andree Petrlik Huseinović i Kašmira Huseinovića (Kašmir promet), Pike Vončine (Mala zvona), Dijane Merey Sarajlije (FoMa), Marijane Križanović (Eskadrila) i mnogih drugih autora i autorica, a koje su iznimno zanimljive i maštovite, s odličnim tekstovima/stihovima i prekrasnim ilustracijama. Nisu nam još sve došle pod ruku za čitanje, ali vjerujem da većina hoće.
Prema kojim kriterijima ocjenjujete kvalitetu pojedine slikovnice?
Ono što prvo pogledam su format knjige i naslovnica jer je to, naravno, ono što prvo vidimo. Ne volim nezgrapne formate slikovnica koje je teško i nezgodno držati u rukama i uvijek su mi draže tvrdo ukoričene slikovnice. Zatim prelistam slikovnicu kako bih vidjela omjer teksta i ilustracija jer se on mijenja ovisno o dobi djeteta i treba biti tome prilagođen. Ne volim kad ilustracije prenose neke rodne stereotipe, ali mi je važno da dobro prate tekst. Važna mi je i sama priča, njena složenost, likovi, da je razumljiva djeci. Na kraju, ali ne i najmanje važan je - font. Često su slikovnice tiskane nekim čudnim i neuobičajenim fontovima što mi pomalo smeta jer takve slikovnice nije nimalo lako pročitati.
Što se tiče slikovnica za najmlađe od najmlađih, kako ih zovem na svom blogu, važno mi je da su slikovnice čvrste, da se ne mogu lako pokidati te da je boja neotrovna jer najmlađa članica Malih čitača ih još uvijek voli i okusiti. Ilustracije trebaju biti jednostavne i pregledne, a teksta ne treba biti previše.
Imate li omiljenog spisatelja/icu i ilustratora/icu?
Teško je istaknuti nekoga, ali su mi prekrasne slikovnice Pike Vončine. Ja sam jednostavno oduševljena njenom maštom, likovima i pričama, jednako kao i ilustracijama. Moram još istaknuti ilustracije Tomislava Torjanca te Vladislava Jerka koje su nešto savršeno.
Moji klinci bi vjerojatno odabrali Juliju Donaldson. Ne vjerojatno, već sigurno. Sve smo njene dosad prevedene slikovnice pročitali i svaka ih je oduševila. Ona jednostavno ima ono nešto u svom pisanju što klinci vole i prepoznaju.
Izdvojite, molim vas, tri slikovnice koje bi svako dijete po vama obavezno trebalo pročitati?
S obzirom da u različitoj dobi djeca čitaju različite slikovnice, nezahvalno je izdvojiti samo tri. Mnogo je izvrsnih slikovnica za djecu, bio bi to zaista dugačak popis. Ali evo nekakav moj izbor slikovnica koje bi djeca od jasličke dobi pa do polaska u školu svakako trebala pročitati:
Za najmlađe od najmlađih: Boje/Brojevi, Aino-Maija Metsola, Zagreb: Planetopija, 2015.
Za malo veće: Zaljubljeni žabac, Max Velthuijs, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.
Za predškolce: Medo i klavir, David Lichtfield, Zagreb: Mozaik knjiga, 2016.
Kakav je feedback na vaše tekstove? Što kažu roditelji? Da li im pomažu vaši savjeti?
Feedback je odličan, i ja sam sama ostala iznenađena. Roditelji su oduševljeni idejom bloga, mnogi mi se javljaju i jako mi je drago kad pročitam da ih je moj blog potaknuo da djeci počnu čitati, da upišu djecu u knjižnice te da im pomažem pri izboru slikovnica za njihove mališane. To i je ideja bloga i zaista mi je drago što je u tako kratkom vremenu, jer pokrenula sam ga prije manje od 3 mjeseca, zaživio među malim i velikim čitateljima. Nadam se da će se broj pratitelja bloga i dalje povećavati i da ću svojim savjetima makar malo utjecati na roditelje te ih potaknuti da što više čitaju svojim mališanima.
Kakvi su vam planovi za blog Mali čitači? Hoće li on ostati vaš privatni prostor gdje iznosite svoje dojmove o knjigama ili se u budućnosti nadate suradnji s izdavačima, piscima i drugim kreativcima na području izdavaštva? Dobar primjer jakog communityja je, primjerice, stranica Čitaj knjigu koja je počela kao privatni projekt, a izrasla je u poslovni pothvat.
Nemam tu neku business crtu pa nisam o blogu razmišljala na takav način. Zasad je on samo moj privatni prostor gdje drugima prenosim svoje dojmove o slikovnicama i dječjim knjigama jer mi ćemo ih i dalje čitati kao i dosad. Uz posao i troje djece kod kuće, teško se u ovome trenutku blogu mogu posvetiti više od ovoga. Iako su mi se izdavači sami javili i podržali ideju, kao i neki domaći autori i voljela bih s njima surađivati. Bilo bi lijepo kad bi darovali svoje slikovnice, a ja bih ih nakon pisanja osvrta proslijedila dalje nagradnim darivanjima na blogu.
Stranica Čitaj knjigu je zaista odlična, i sama ju pratim, ali za takav poslovni pothvat treba puno puno vremena, kojega ja trenutno, uz troje male djece, nemam.
Što bi na kraju poručili roditeljima i malim čitačima?
Čitajte svojim mališanima od najranije dobi jer im tako činite dobro i potičete njihov cjelokupan razvoj, čitajte im kvalitetne slikovnice i knjige, dajte im i da oni sami biraju jer samo tako mogu postati čitatelji koji znaju prepoznati kvalitetnu knjigu. Čitajte im svaki dan jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.
Pozdravljaju vas Mali čitači - Mihael, Matea i Maja i mama Marija!