Hunt, autorica knjige "Answering Children’s Questions About Death" čija se vlastita obitelj suočila s gubitkom vrlo bliske osobe. Neposredno prije sinovog trećeg rođendana suprug Abigail L. Hunt iznenada je preminuo. Tijekom godina koje su uslijedile bila je primorana odgovoriti na bezbroj pitanja o smrti oca koje je postavljao njezin sin. "Boli li smrt? Kada ću ja umrijeti? Zašto se ljudi pokapaju? Ima li mobitela u nebu?", bila su samo neka od njih.
Sva pitanja i odgovore godinama je zapisivala te ih je u jednom trenutku odlučila pretočiti u knjigu koja je ubrzo ugledala svjetlo dana. Kad je u pitanju razgovor djeteta i roditelja o smrti, autorica smatra da nema potrebe za širokim odgovorima. Napominje da je izuzetno bitno odgovoriti na svako pitanje (koliko god teško bilo) i pričekati svako sljedeće ako ga ima. Ponekad će dijete prihvatiti odgovor, a ponekad će postavljati još pitanja.
Evo nekih od najčešćih pitanja koja djeca postavljaju kad izgube blisku osobu i prijedlozi kako na njih što bezbolnije odgovoriti. Valja napomenuti da odgovori koje smo izdvojili polaze od pretpostavke da dijete razumije kako je Nebo sretno mjesto. To daje slobodu da roditelj uklopi svoja vjerovanja u odgovore koji su dani u knjizi. Isto tako, ovi odgovori ne bi trebali zauzimati mjesto kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka već predlažemo da se njima služite kao svojevrsnim vodičem.
Boli li smrt?
Ne. Smrt obično nije bolna. Osobito kada umre netko tko je star, to je gotovo uvijek tiho i mirno. Filmovi ponekad prikazuju smrt kao bolnu, ali čak i kada je netko stradao u nekoj nesreći, često ne osjeti bol jer smrt dođe jako brzo. Ako je netko bolestan ili je dugo vremena patio, lijekovi pomažu u ublažavanju boli. Liječnici kažu da smrt obično nije bolna. Kada nastupi smrt, tijelo napokon miruje i ne osjeća bol.
Kamo odlaze ljudi kada umru?
Većina ljudi vjeruje da kada netko umre, njihov duh ili duša odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji omogućuje da se osjećamo voljenima te čuva naša posebna sjećanja i osjećaje sreće i veselja. Duša nije poput našeg srca ili mozga, to je poseban dio koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Mi ne možemo vidjeti nečiju dušu, ali vjerujemo da je ona stvarna...
Kada ću ja umrijeti?
Vjerojatno ćeš živjeti jako dugo. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti, ali znamo da nitko ne živi zauvijek. Kada bismo živjeli vječno, svijet bi bio prilično prometno mjesto. Znamo da ljudi danas žive mnogo duže nego što su živjeli prije. Živimo duži, zdraviji život zbog napretka u medicini i razumijevanja vlastitog zdravlja. Kako starimo, znamo da ćemo jednom umrijeti, ali to ne znači da bismo se oko toga trebali brinuti.
Hoće li se umrla osoba mene sjećati?
Da, sjećat ćete se. Kada osoba umre, vjerujemo da poseban dio te osobe (njezina duša) odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji čuva posebna sjećanja te osjećaje sreće i veselja. Ona nije poput srca ili mozga. To je poseban dio svakoga od nas koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Može ti nedostajati osoba koja je umrla, ali može nas utješiti ako vjerujemo da će nas se ta osoba zauvijek sjećati. Što više znamo o smrti, to bolje razumijemo da je smrt prirodan dio života. Čak i kad to znamo, još uvijek smo jako uznemireni kada netko koga volimo umre. Možemo biti tužni, zbunjeni, usamljeni ili uplašeni jer nam ta osoba nedostaje. Pomaže nam ako vjerujemo daje njezina duša otišla u Nebo i jednog dana, daleko u budućnosti, dio nas može biti s dušom te osobe u Nebu.
Ima li mobitela u Nebu?
To je trik pitanje. Neka djeca jednostavno žele znati ima li moderne tehnologije u Nebu, dok drugi žele kontaktirati s osobom koja je umrla. Nebo zasigurno može imati najnoviju tehnologiju, ali nažalost, nema mobilne mreže, e-maila ili sms poruka od Zemlje prema Nebu. Neka djeca pronalaze utjehu u razgovoru s umrlom osobom prije spavanja dok leže u krevetu. Druga djeca više vole sačuvati svoje misli i razgovarati s umrlom osobom na groblju. Općenito, kada djeca razmišljaju o umrloj osobi, osobe koje se brinu o njima to već znaju.
Zašto se ljudi pokapaju kada umru?
Groblje je mjesto gdje se tijelo umrle osobe pokopa uz neku ceremoniju i uz puno poštovanja. Groblje je mirno mjesto gdje možemo doći i razmišljati o osobi koja je umrla. Drugi ljudi koji dolaze na groblje također su tužni i obično poštuju tvoju privatnost dok si u posjetu groblju. Neki ljudi donose cvijeće ili druge predmete na groblje kako bi na poseban način obilježili tu prigodu. Neki smatraju kako je to način prisjećanja svojih najmilijih na neke posebne datume (rođendane, godišnjice braka i sl.) Nažalost, filmovi su iskrivili našu percepciju groblja. Radi se o divnim mjestima za sjećanje i razmišljanje u tišini.
Što je nadgrobna ploča/nadgrobni spomenik?
Nadgrobna ploča ili nadgrobni spomenik jest trajan znak gdje je pokopano tijelo umrle osobe. Također, to je i trajan podsjetnik na umrlu osobu. Obično je načinjen od kamena tako da može trajati jako dugo. Groblje je mirno mjesto gdje bližnji mogu doći kako bi razmišljali o osobi koja je umrla. Svaki put kada posjetite groblje taj će vam kamen pomoći da nađete grob umrle osobe. Postoje različite nadgrobne ploče i oznake i obično se mogu naći na većini groblja. Nakon posjeta groblju djeca mogu imati puno pitanja: zašto postoji ograda oko groblja, zašto ima tako puno grobova, dolazi li još netko na groblje, tko postavlja ploče na grobove, tko iskopa grob i sl. Imajte u pripremi jednostavne odgovore kako bi posjet groblju bio nešto lakši. Grobari se brinu o groblju i ograda im pokazuje gdje su granice groblja (slično kao ograda u dvorištu). Oni se vjerojatno brinu i o grobovima kako se obitelj ne bi trebala brinuti o tome.
Kako je osoba umrla?
Očito je da će odgovor na ovo pitanje biti specifičan i ovisiti o stvarnim okolnostima. Budite što iskreniji, odgovarajte samo na pitanja koja su vam postavljena i čekajte daljnja pitanja. Ovo su neki od mogućih odgovora: „Ona je bila jako stara i njezino je tijelo prestalo raditi.“ „Doživio je nesreću i umro je.“ „Bila je jako bolesna i njezino tijelo više nije moglo ozdraviti.“ „Umro je iznenada prošle noći.“ „Živjela je jako dug život i sada je spokojna.“ Djeca će često doslovno shvatiti vaše odgovore. Ako je uzrok smrti vrlo tragičan, njihovu znatiželju može zadovoljiti ako im kažete da je smrt bila iznenadna. Ako je smrt nastupila u bolnici, važno je da vaši odgovori kod djeteta ne dovedu do razvoja straha od bolnica. Ako imate vremena pripremiti odgovor, razmislite kako će on zvučati u djetetovim ušima. Možete potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, zdravstvenog osoblja ili stručnjaka za mentalno zdravlje, prijatelja i obitelji.