Postroll

Preroll

<para>
 I koža lica joj se počela pojačano mastiti, ali i tjeme i kosa. Pojavilo se jako ljuskanje tjemena koje ne uspijevamo iskorijeniti običnim šamponima tipa H&amp;S i sličnima. Zapravo perut nestane na 1-2 dana pa se opet pojavi, nema je na cijeloj glavi nego samo gore i s desne strane, vjerojatno jer na desnoj strani najčešće spava. Jako nas to muči jer joj je neugodno i nije lijepo za vidjeti, pogotovo jer ide u školu. Molila bih vas preporuku preparata protiv znojenja i protiv ljuskavosti i mašćenja tjemena s obzirom na njezinu dob. Zahvaljujem unaprijed. AŠ
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teško je na neviđeno preporučati. Ipak, moguće je da se radi o predpubertetskim promjenama ili seboreičnim promjenama kože.</para>
<para>Možete pokušati s blagim dječjim šamponima ili sa Yves Rocher biljnim šamponom protiv prhuti ili Niveinim šamponom protiv prhuti. Nekada je to perutanje vezano za gljivicu Pityrosporum ovale. U tom slučaju najbolje pomaže medicinski šampon s ketokonazolom (sredstvom protiv gljivice), on se mora dozirano koristiti (1-2 x tjedno ispočetka, kasnije 1 x u 2 tjedna pa prekinuti za par tjedana). Osobno mislim da je najbolje javiti se dermatologu koji će provjeriti o čemu se radi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ljuskavo i masno tjeme kod djevojčice koja ulazi u pubertet Poštovana, trebam savjet u vezi svoje 9-godišnje kćeri. Zadnjih pola godine počela se pojačano znojiti i kako ona kaže "smrdjeti". 
    I koža lica joj se počela pojačano mastiti, ali i tjeme i kosa. Pojavilo se jako ljuskanje tjemena koje ne uspijevamo iskorijeniti običnim šamponima tipa H&amp;S i sličnima. Zapravo perut nestane na 1-2 dana pa se opet pojavi, nema je na cijeloj glavi nego samo gore i s desne strane, vjerojatno jer na desnoj strani najčešće spava. Jako nas to muči jer joj je neugodno i nije lijepo za vidjeti, pogotovo jer ide u školu. Molila bih vas preporuku preparata protiv znojenja i protiv ljuskavosti i mašćenja tjemena s obzirom na njezinu dob. Zahvaljujem unaprijed. AŠ

Poštovana,
teško je na neviđeno preporučati. Ipak, moguće je da se radi o predpubertetskim promjenama ili seboreičnim promjenama kože.
Možete pokušati s blagim dječjim šamponima ili sa Yves Rocher biljnim šamponom protiv prhuti ili Niveinim šamponom protiv prhuti. Nekada je to perutanje vezano za gljivicu Pityrosporum ovale. U tom slučaju najbolje pomaže medicinski šampon s ketokonazolom (sredstvom protiv gljivice), on se mora dozirano koristiti (1-2 x tjedno ispočetka, kasnije 1 x u 2 tjedna pa prekinuti za par tjedana). Osobno mislim da je najbolje javiti se dermatologu koji će provjeriti o čemu se radi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Ljuskavo i masno tjeme kod djevojčice koja ulazi u pubertet

<para>
 Prve riječi je izgovorio s nekih 6 ili 7 mjeseci, vrlo čisto me zvao "mama", bez mumljanja, i sve se odvijalo kako treba do njegove prve godine. Tada je postepeno počeo gubiti govor, da bi sa nekih godinu i pol ga u potpunosti izgubio. U to vrijeme je dobio brata, tako da smo to pripisali ljubomori, a istovremeno se povukao u sebe, više nije bio ono veselo dijete, već je dane mogao provoditi samo gledajući crtane filmove. Nije imao interesa za bilo koga od nas, već je nekako bio sam u svom svijetu. Nije se odazivao na ime, počeli su repetitivni pokreti, odbijao je kontakt očima potpuno, tako da sam se uspaničila pomislivši da se radi o autizmu. Odveli smo ga kod pedijatra, tražili uputnice za dalje, no međutim nismo ih dobili, osim za logopeda. Na pregledu kod logopeda nam je rečeno da je on još uvijek mali, i da za sad nema govora o bilo kakvoj dijagnozi, već da dođemo kad napuni 3,5 god, a da ga za to vrijeme upišemo u vrtić, jer druženje s djecom će zasigurno popraviti stvar. Nažalost, to nismo bili u mogućnosti jer su nam vrtići predaleko.
 Vrijeme je odmicalo i nije se moglo ne primijetiti njegovo zaostajanje za drugom djecom po pitanju razumijevanja i govora, no međutim nitko mi nije želio dati uputnicu dok dijete ne napuni 3 godine. Počela sam raditi aktivnije s njim u kući, ukinula sam crtane, uključila interaktivne igre, i hvala dragom Bogu progovorio je opet sa neke 2 godine. Od tada do sad nema nekog velikog napretka u govoru, mada ima u razumijevanju i interakciji s djecom, kao i u odnosu sa nama u kući. Ponovo je postao veseli dječačić, koji voli sve oko sebe, ali je problem govora ostao. Njegov vokabular danas broji svega 30-tak riječi koje sam izgovori, a ostalo je samo ponavljanje za mnom. Ne odgovara na pitanje kako se zove, već samo ponovi pitanje za mnom. Tako i kada ga pitam koliko ima godina, rijetko kada će pokazati prstićima i reći. Uglavnom kada god ga želim potaknuti da govori, on samo ponavlja za mnom, bilo kroz igru ili na bilo koji drugi način. Priče ne želi slušati kada mu čitam ili pričam, stalno skreće pažnju na nešto što njega zanima. Kada me zatraži bilo što, ne dajem mu dok to ne zatraži riječima, a kada to učini, vidljivo je da to radi na silu. Jednostavno imam utisak da želi izbjeći govor koliko god je to moguće. Ne baš tako skoro imamo termin kod logopeda i psihologa, no iskreno nestrpljiva sam jer već dugo čekamo na to, pa ako vam nije teško posavjetujte me kako da kod kuće vježbam s njim, na koji način da mu "čupam" riječi, jer iskreno bojim se da neće sustići svoje vršnjake pa ćemo kasniti sa školom, a i sa svim ostalim. 
 Oprostite na dugom pisanju, trudila sam se biti što sažetija. Hvala unaprijed. 
 Elzana
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće koje navodite da Vaše dijete ime svakako ukazuju na neko razvojno zaostajanje. Djeca urednog razvoja u dobi od 3 godine pokazuju veliki interes za jezik i komunikaciju i aktivno se služe jezikom u svrhu komunikacije. Djeca mogu povezano pričati o nedavnim događajima i iskustvima, kao i odgovarati na jednostavna pitanja. U govoru se služe rečenicama od 2 do 4 riječi. Djeca pokazuju razumijevanje jezika koje nije samo vezano uz konkretnu situaciji ili kontekst, te izvršavaju jednostavne naloge. Također, djeca u ovoj dobi postaju sve više socijalna i počinju pokazivati interes i uključivati se u igru s vršnjacima. Ako Vaše dijete ne pokazuje navedene vještine svakako postoji razlog za zabrinutost te Vam savjetujem da potražite stručnjaka koji će djetetu pomoći da ostvari svoje potencijale u najvećoj mjeri.</para>
<para>Djeca najbolje uče i usvajaju nove vještine spontano u svakodnevnim situacijama. Stoga neka Vaš zadatak u igri bude slijediti djetetovo vodstvo, igrati se svega što ga zanima, ali na takav način da ga potičete na interakciju (ponekad je potrebno biti provokator, konstruktivni pomagač koji daje sve od sebe da djetetovu aktivnost pretvori u interakciju). Slijedite djetetove interese, nadograđujte njegove prirodne interese i sklonosti, potičite ga na interakciju i neka ona bude zabavna. Važno je dijete “susresti” na njegovoj razvojnoj razini, kako bi mu aktivnost bila zabavna i kako bi imalo motivaciju za sudjelovanjem. Ustrajte u interakciji: - praveći se blesav, čineći krive poteze, čineći točno ono što dijete kaže, umećući konstruktivne prepreke, itd. Ustrajte na odgovoru – ohrabrujte dijete da vam imenuje željeni predmet. Postanite djetetov partner i pomagač u rješavanju problemskih situacija. Puno pričajte sa svojim djetetom, komentirajte i opisujte što radite, imenujte predmete koji vas okružuju i igrače s kojim se igrate. Čitajte s njim slikovnice, pjevajte pjesmice. Potičite dijete da se verbalno izražava, nemojte ga preduhitrit vašim odgovorom, dajte mu vremena da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete. Potičite ga da u komunikaciji koristi sva raspoloživa sredstva: pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela.</para>
<para>Asja Dubravčić</para>
<para>mag. rehab. educ., mag. logoped</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić zaostaje po pitanju razumijevanja i govora. Kako da mu pomognem kod kuće? Imam sinčića od 3,5 godine koji ima problem s govorom. 
    Prve riječi je izgovorio s nekih 6 ili 7 mjeseci, vrlo čisto me zvao "mama", bez mumljanja, i sve se odvijalo kako treba do njegove prve godine. Tada je postepeno počeo gubiti govor, da bi sa nekih godinu i pol ga u potpunosti izgubio. U to vrijeme je dobio brata, tako da smo to pripisali ljubomori, a istovremeno se povukao u sebe, više nije bio ono veselo dijete, već je dane mogao provoditi samo gledajući crtane filmove. Nije imao interesa za bilo koga od nas, već je nekako bio sam u svom svijetu. Nije se odazivao na ime, počeli su repetitivni pokreti, odbijao je kontakt očima potpuno, tako da sam se uspaničila pomislivši da se radi o autizmu. Odveli smo ga kod pedijatra, tražili uputnice za dalje, no međutim nismo ih dobili, osim za logopeda. Na pregledu kod logopeda nam je rečeno da je on još uvijek mali, i da za sad nema govora o bilo kakvoj dijagnozi, već da dođemo kad napuni 3,5 god, a da ga za to vrijeme upišemo u vrtić, jer druženje s djecom će zasigurno popraviti stvar. Nažalost, to nismo bili u mogućnosti jer su nam vrtići predaleko.
    Vrijeme je odmicalo i nije se moglo ne primijetiti njegovo zaostajanje za drugom djecom po pitanju razumijevanja i govora, no međutim nitko mi nije želio dati uputnicu dok dijete ne napuni 3 godine. Počela sam raditi aktivnije s njim u kući, ukinula sam crtane, uključila interaktivne igre, i hvala dragom Bogu progovorio je opet sa neke 2 godine. Od tada do sad nema nekog velikog napretka u govoru, mada ima u razumijevanju i interakciji s djecom, kao i u odnosu sa nama u kući. Ponovo je postao veseli dječačić, koji voli sve oko sebe, ali je problem govora ostao. Njegov vokabular danas broji svega 30-tak riječi koje sam izgovori, a ostalo je samo ponavljanje za mnom. Ne odgovara na pitanje kako se zove, već samo ponovi pitanje za mnom. Tako i kada ga pitam koliko ima godina, rijetko kada će pokazati prstićima i reći. Uglavnom kada god ga želim potaknuti da govori, on samo ponavlja za mnom, bilo kroz igru ili na bilo koji drugi način. Priče ne želi slušati kada mu čitam ili pričam, stalno skreće pažnju na nešto što njega zanima. Kada me zatraži bilo što, ne dajem mu dok to ne zatraži riječima, a kada to učini, vidljivo je da to radi na silu. Jednostavno imam utisak da želi izbjeći govor koliko god je to moguće. Ne baš tako skoro imamo termin kod logopeda i psihologa, no iskreno nestrpljiva sam jer već dugo čekamo na to, pa ako vam nije teško posavjetujte me kako da kod kuće vježbam s njim, na koji način da mu "čupam" riječi, jer iskreno bojim se da neće sustići svoje vršnjake pa ćemo kasniti sa školom, a i sa svim ostalim. 
   Oprostite na dugom pisanju, trudila sam se biti što sažetija. Hvala unaprijed. 
   Elzana

Poštovana mama,
teškoće koje navodite da Vaše dijete ime svakako ukazuju na neko razvojno zaostajanje. Djeca urednog razvoja u dobi od 3 godine pokazuju veliki interes za jezik i komunikaciju i aktivno se služe jezikom u svrhu komunikacije. Djeca mogu povezano pričati o nedavnim događajima i iskustvima, kao i odgovarati na jednostavna pitanja. U govoru se služe rečenicama od 2 do 4 riječi. Djeca pokazuju razumijevanje jezika koje nije samo vezano uz konkretnu situaciji ili kontekst, te izvršavaju jednostavne naloge. Također, djeca u ovoj dobi postaju sve više socijalna i počinju pokazivati interes i uključivati se u igru s vršnjacima. Ako Vaše dijete ne pokazuje navedene vještine svakako postoji razlog za zabrinutost te Vam savjetujem da potražite stručnjaka koji će djetetu pomoći da ostvari svoje potencijale u najvećoj mjeri.
Djeca najbolje uče i usvajaju nove vještine spontano u svakodnevnim situacijama.  Stoga neka Vaš zadatak u  igri bude  slijediti djetetovo vodstvo, igrati se svega što ga zanima, ali na takav način da ga potičete na interakciju  (ponekad je potrebno biti provokator, konstruktivni pomagač koji daje sve od sebe da djetetovu aktivnost pretvori u interakciju). Slijedite djetetove interese, nadograđujte njegove prirodne interese i sklonosti, potičite ga na interakciju i neka ona bude zabavna. Važno je dijete “susresti”  na njegovoj razvojnoj razini, kako bi mu aktivnost bila zabavna i kako bi imalo motivaciju za sudjelovanjem. Ustrajte u interakciji: - praveći se blesav, čineći krive poteze, čineći točno ono što dijete kaže, umećući konstruktivne prepreke, itd. Ustrajte na odgovoru – ohrabrujte dijete da vam imenuje željeni predmet. Postanite djetetov partner i pomagač u rješavanju problemskih situacija. Puno pričajte sa svojim djetetom, komentirajte i opisujte što radite, imenujte predmete koji vas okružuju i igrače s kojim se igrate. Čitajte s njim slikovnice, pjevajte pjesmice. Potičite dijete da se verbalno izražava, nemojte ga preduhitrit vašim odgovorom, dajte mu vremena da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete. Potičite ga da u komunikaciji koristi sva raspoloživa sredstva: pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela.
Asja Dubravčić
mag. rehab. educ., mag. logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Moj sinčić zaostaje po pitanju razumijevanja i govora. Kako da mu pomognem kod kuće?

<para>
 onog pobjedničkog duha koji odmah sve prihvaća, teži ka užitcima, teži da se svidi drugima, a samo mali vjetar u leđa veliko joj je ohrabrenje... o kakvoj se osobi onda radi? Koja je zajednička crta svih ovih mana? I kako bi se na tome moglo poraditi? Unaprijed hvala! M.
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>dati točan i precizan odgovor na ovo pitanje bez poznavanja dotične osobe i samo na temelju kratkog opisa je nemoguće. Smatram da je svaka osoba puno više od svog ponašanja, odnosno da je samo ponašanje ne određuje u potpunosti. Bilo kakav zaključak izveden na temelju jednog opisa je generalizacija i može nas odvesti u krivom smjeru.</para>
<para>Smatram da svi mi ponekad razmišljamo o tuđem mišljenju, tražimo utjehu kada nam je teško, težimo da se sviđamo drugima... Sve te ljudske karakteristike ne bi nazvala manama već prirodnim potrebama svakog ljudskog bića.</para>
<para>No, ukoliko osobi iz opisa navedene karakteristike predstavljaju problem u životu na bilo koji način (primjerice, ne zna se zauzeti za sebe, pogađa je mišljenje i kritike drugih i slično) tada bi bilo dobro da se obrati stručnoj osobi za podršku.</para>
<para>O kritikama i o zauzimanju za sebe možete pročitati u slijedećim člancima:</para>
<para>
 <ulink url="http://zena.hr/clanak/ostalo/je_li_moguce_svidjeti_se_svima/11215">http://zena.hr/clanak/ostalo/je_li_moguce_svidjeti_se_svima/11215</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/naucite-reci-ne/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/naucite-reci-ne/</ulink>
</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koji tip osobe bi bila osoba sa sljedećim manama... Poštovani! Moje pitanje je vrlo jednostavno: ako osoba voli utjehu, lako se obeshrabri, razmišlja o tuđem mišljenju, ne osjeća dovoljno ljubavi od drugih, nema borbenosti, tj. 
    onog pobjedničkog duha koji odmah sve prihvaća, teži ka užitcima, teži da se svidi drugima, a samo mali vjetar u leđa veliko joj je ohrabrenje... o kakvoj se osobi onda radi? Koja je zajednička crta svih ovih mana? I kako bi se na tome moglo poraditi? Unaprijed hvala! M.

Dragi čitatelju,
dati točan i precizan odgovor na ovo pitanje bez poznavanja dotične osobe i samo na temelju kratkog opisa je nemoguće. Smatram da je svaka osoba puno više od svog ponašanja, odnosno da je samo ponašanje ne određuje u potpunosti. Bilo kakav zaključak izveden na temelju jednog opisa je generalizacija i može nas odvesti u krivom smjeru.
Smatram da svi mi ponekad razmišljamo o tuđem mišljenju, tražimo utjehu kada nam je teško, težimo da se sviđamo drugima... Sve te ljudske karakteristike ne bi nazvala manama već prirodnim potrebama svakog ljudskog bića.
No, ukoliko osobi iz opisa navedene karakteristike predstavljaju problem u životu na bilo koji način (primjerice, ne zna se zauzeti za sebe, pogađa je mišljenje i kritike drugih i slično) tada bi bilo dobro da se obrati stručnoj osobi za podršku.
O kritikama i o zauzimanju za sebe možete pročitati u slijedećim člancima:

   http://zena.hr/clanak/ostalo/je_li_moguce_svidjeti_se_svima/11215


   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/


   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/naucite-reci-ne/

Srdačan pozdrav,
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Koji tip osobe bi bila osoba sa sljedećim manama...

<para>
 Sad imam 14 godina, ali sam od prvog razreda osnovne izolirana. Mikica
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što se osjećaš odbačeno i izolirano. Vjerujem da ti trenutno nije lako kod kuće ni u školi, da ti nedostaje razumijevanje i prihvaćanje okoline. Iako nije lako nositi se s tim osjećajima, sigurna sam da uvijek postoji način kako da sami sebi olakšamo i pomognemo.</para>
<para>Kada kažeš da imaš osjećaj da te mama uopće ne voli – po čemu to zaključuješ? Jesi li razgovarala s njom, rekla joj kako se osjećaš? Ponekad roditelji, opterećeni svakodnevnim životnim situacijama, ne nalaze vrijeme za djecu što kod djece izaziva osjećaj odbačenosti i tuge. Jesi li razmišljala o tome da kažeš majci (ili tati ili oboma) kako se osjećaš, da im kažeš kako su ti potrebni, da im izraziš svoje osjećaje, podijeliš s njima kako ti je u školi, zatražiš ih podršku?</para>
<para>Iz tvog pisma nisam uspjela saznati postoji li bar jedna osoba u tvojem životu s kojom možeš razgovarati, koja je tu za tebe? Osobno smatram da je puno bolje imati bar jednu blisku osobu kojoj se možemo povjeriti, koja nam je istinska podrška nego trideset prijatelja koji to nisu, koji se druže s nama samo kada nam je dobro, kada smo popularni. Kažeš da si odbačena od većine društva – znači li to da ipak postoji dio društva od kojeg nisi odbačena, koji te prihvaćaju? Ukoliko postoji jedna ili više osoba iz društva koje te prihvaćaju, moj savjet jest da se usmjeriš na njih. Zajedničke aktivnosti zbližavaju ljude pa slobodno vrijeme možeš iskoristiti tako da ga provedeš u društvu koje te prihvaća – izleti, poziv kući na sok, vožnja biciklom... Sve to možeš iskorisiti kako bi se zbližila s nekim.</para>
<para>Ponekada nam je lakše razgovarati i podršku potražiti u osobi koja nam nije bliska ali je stručna i može nam pomoći u osnaživanju i rješavanju problema. Ukoliko u tvojoj školi postoji primjerice školski psiholog, moj savjet je da se obratiš i njemu. Stručna osoba ti može biti podrška i dati ti dobar vjetar u leđa kako bi se lakše nosila sa svim problemima.</para>
<para>Također ti predlažem i slijedeće:</para>
<para>– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, umjesto da kažemo ON me naljutio, bolje je reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli kako voliš provoditi slobodno vrijeme, postoji li neki hobi koji te veseli i počni se njime baviti
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam 14 godina i osjećam se izolirano i odbačeno Živim s roditeljima koji nisu bogati. Imam osjećaj da me mama uopće ne voli, tata nikad nije kod kuće, a u školi sam odbačena od većine društva. Stvarno ne znam što da radim, pomozite mi. 
    Sad imam 14 godina, ali sam od prvog razreda osnovne izolirana. Mikica

Draga čitateljice,
žao mi je što se osjećaš odbačeno i izolirano. Vjerujem da ti trenutno nije lako kod kuće ni u školi, da ti nedostaje razumijevanje i prihvaćanje okoline. Iako nije lako nositi se s tim osjećajima, sigurna sam da uvijek postoji način kako da sami sebi olakšamo i pomognemo.
Kada kažeš da imaš osjećaj da te mama uopće ne voli – po čemu to zaključuješ? Jesi li razgovarala s njom, rekla joj kako se osjećaš? Ponekad roditelji, opterećeni svakodnevnim životnim situacijama, ne nalaze vrijeme za djecu što kod djece izaziva osjećaj odbačenosti i tuge. Jesi li razmišljala o tome da kažeš majci (ili tati ili oboma) kako se osjećaš, da im kažeš kako su ti potrebni, da im izraziš svoje osjećaje, podijeliš s njima kako ti je u školi, zatražiš ih podršku?
Iz tvog pisma nisam uspjela saznati postoji li bar jedna osoba u tvojem životu s kojom možeš razgovarati, koja je tu za tebe? Osobno smatram da je puno bolje imati bar jednu blisku osobu kojoj se možemo povjeriti, koja nam je istinska podrška nego trideset prijatelja koji to nisu, koji se druže s nama samo kada nam je dobro, kada smo popularni. Kažeš da si odbačena od većine društva – znači li to da ipak postoji dio društva od kojeg nisi odbačena, koji te prihvaćaju? Ukoliko postoji jedna ili više osoba iz društva koje te prihvaćaju, moj savjet jest da se usmjeriš na njih. Zajedničke aktivnosti zbližavaju ljude pa slobodno vrijeme možeš iskoristiti tako da ga provedeš u društvu koje te prihvaća – izleti, poziv kući na sok, vožnja biciklom... Sve to možeš iskorisiti kako bi se zbližila s nekim.
Ponekada nam je lakše razgovarati i podršku potražiti u osobi koja nam nije bliska ali je stručna i može nam pomoći u osnaživanju i rješavanju problema. Ukoliko u tvojoj školi postoji primjerice školski psiholog, moj savjet je da se obratiš i njemu. Stručna osoba ti može biti podrška i dati ti dobar vjetar u leđa kako bi se lakše nosila sa svim problemima.
Također ti predlažem i slijedeće:
– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, umjesto da kažemo ON me naljutio, bolje je reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli kako voliš provoditi slobodno vrijeme, postoji li neki hobi koji te veseli i počni se njime baviti
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam 14 godina i osjećam se izolirano i odbačeno

<para>
 I u vrtiću se povremeno pomokri za vrijeme podnevnog spavanja (trajanje 1 do 1,5 h). Hvala! NŠK
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>mokrenje u krevet može se javiti zbog više stvari. Prvo bi bilo važno provjeriti je li fiziološki sve ok ili se tu krije razlog zašto dijete ima poteškoću s kontrolom mokrenja. Također, razmislite je li Vama ili ocu djeteta trebalo dulje vremena da uspostavite kontrolu mokrenja, s obzirom da je to i genetski povezano. Odnosno ukoliko je jednom roditelju trebalo dugo da uspostavi kontrolu mokrenja, veća je vjerojatnost da će i djete to kasnije naučiti.</para>
<para>Ukoliko se isključe fiziološki uzroci i genetika tada treba razmisliti što kod djeteta potiče i/ili održava unutarnju napetost. Kada se dogodi da se dijete pomokri u krevet, važno je da ga se ne posramljuje. Ipak, ponekad ga se može uključiti da Vam pomogne npr. presvući plahtu ili da na neki drugi način doprinese “sređivanju” situacije. Naravno, to sve treba biti na ok način, bez prislile ili kažnjavanja koje bi moglo biti samo kontraproduktivno.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako se postaviti prema djetetu od 5,5 godina koje još uvijek mokri u krevet? Kako se postaviti prema djetetu koje ima 5,5 godina i još uvijek mokri u krevet, osim ako ga roditelji ne probude otprilike dva sata nakon početka spavanja da ode na WC? 
    I u vrtiću se povremeno pomokri za vrijeme podnevnog spavanja (trajanje 1 do 1,5 h). Hvala! NŠK

Draga mama,
mokrenje u krevet može se javiti zbog više stvari. Prvo bi bilo važno provjeriti je li fiziološki sve ok ili se tu krije razlog zašto dijete ima poteškoću s kontrolom mokrenja. Također, razmislite je li Vama ili ocu djeteta trebalo dulje vremena da uspostavite kontrolu mokrenja, s obzirom da je to i genetski povezano. Odnosno ukoliko je jednom roditelju trebalo dugo da uspostavi kontrolu mokrenja, veća je vjerojatnost da će i djete to kasnije naučiti.
Ukoliko se isključe fiziološki uzroci i genetika tada treba razmisliti što kod djeteta potiče i/ili održava unutarnju napetost. Kada se dogodi da se dijete pomokri u krevet, važno je da ga se ne posramljuje. Ipak, ponekad ga se može uključiti da Vam pomogne npr. presvući plahtu ili da na neki drugi način doprinese “sređivanju” situacije. Naravno, to sve treba biti na ok način, bez prislile ili kažnjavanja koje bi moglo biti samo kontraproduktivno.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Kako se postaviti prema djetetu od 5,5 godina koje još uvijek mokri u krevet?

<para>
 Inače je inteligentan i znatiželjan dječak. U školi je odličan, jedino ima malih problema s pisanjem. Dakle, nije mu neugodno plakati pred cijelim razredom. Primjerice, plakao je kad mu je kolegica iz klupe uzela gumicu. Razgovarali smo o tome i prestao je neko vrijeme, međutim, sada na zadnjim informacijama učiteljica kaže da opet plače. Ne znam više što da radim? Kod kuće isto plače za svaku glupost, no mi ne reagiramo pa nekad brzo prestane, no nekad se odulji. Molim vas da mi pomognete kako se postaviti prema njemu da prestane. Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>svaki plač djeteta šalje nam neku poruku, a kako bismo mogli pomoći djetetu važno je razumjeti zašto uopće plače.</para>
<para>Spomenuli ste kako Vaš dječak nije išao u vrtić već da ga je čuvala baka. S obzirom na to, veća je vjerojatnost da će djetetu trebati duže vremena da se prilagodi na školu. Za njega je to zaista velika promjena. Ne samo da mora biti odvojen od Vas i drugih poznatih i za njega sigurnih ljudi, već se nalazi u novom prostoru, s puno novih pravila i zahtjeva za njega. To mu je očito preplavljujuće jer se još uvijek prilagođava.</para>
<para>Kada kažete da mu nije neugodno plakati pred cijelim razredom, mislite li zaista da je tako? Djeca ponekad i kada znaju da “ne bi trebali” plakati ili da će im se drugi možda rugati, ipak plaču. Što nam samo govori da mu je u tim trenutcima zaista teško. Čini se da je Vaš dječak vrlo senzibilan i to je jedna divna osobina koju treba njegovati, ali u nekim situacijama u životu, kao što je ova, to može biti otežavajući faktor. Odnosno, to mu čini da se rasplače i kada možda ne želi, ali unutarnja napetost ga nadvlada i izađe van u obliku plača.</para>
<para>Bilo kakva posramljivanja ili naredbe da ne smije plakati u ovakvim situacijama mogu samo biti kontraproduktivne. Naime, kada mu je već dovoljno teško da se rasplače i ako na to dobije neku kritiku, opet mu se stvaraju neugodni osjećaji (sram, tuga…) i unutarnja frustracija koju će onda opet, kad tad, ispoljiti kroz plač. Ponekad, kada nam se čini da dijete plače bez veze, trebamo razmisliti da li taj plač zaista ima veze sa situacijom koja se dogodila neposredno prije ili je odraz neke nakupljene djetetove frustracije koju onda i neke manje značajne situacije, samo potaknu.</para>
<para>Djetetu treba pomoć da nauči na drugi način ispoljavati što ga muči i nositi se s neugodnim emocijama i u tome mu definitivno treba pomoć i podrška odraslih. Svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, više se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu objašnjavate o tome. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost I bude psihološki otporniji.
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj prvašić u školi plače za svaku sitnicu Poštovani, moj sin je sedmogodišnjak koji je krenuo u prvi razred. Nije išao u vrtić, čuvala ga je baka. Problem je u tome što u školi plače za svaku sitnicu. Stvarno bez razloga. 
    Inače je inteligentan i znatiželjan dječak. U školi je odličan, jedino ima malih problema s pisanjem. Dakle, nije mu neugodno plakati pred cijelim razredom. Primjerice, plakao je kad mu je kolegica iz klupe uzela gumicu. Razgovarali smo o tome i prestao je neko vrijeme, međutim, sada na zadnjim informacijama učiteljica kaže da opet plače. Ne znam više što da radim? Kod kuće isto plače za svaku glupost, no mi ne reagiramo pa nekad brzo prestane, no nekad se odulji. Molim vas da mi pomognete kako se postaviti prema njemu da prestane. Hvala!

Draga mama,
svaki plač djeteta šalje nam neku poruku, a kako bismo mogli pomoći djetetu važno je razumjeti zašto uopće plače.
Spomenuli ste kako Vaš dječak nije išao u vrtić već da ga je čuvala baka. S obzirom na to, veća je vjerojatnost da će djetetu trebati duže vremena da se prilagodi na školu. Za njega je to zaista velika promjena. Ne samo da mora biti odvojen od Vas i drugih poznatih i za njega sigurnih ljudi, već se nalazi u novom prostoru, s puno novih pravila i zahtjeva za njega. To mu je očito preplavljujuće jer se još uvijek prilagođava.
Kada kažete da mu nije neugodno plakati pred cijelim razredom, mislite li zaista da je tako? Djeca ponekad i kada znaju da “ne bi trebali” plakati ili da će im se drugi možda rugati, ipak plaču. Što nam samo govori da mu je u tim trenutcima zaista teško. Čini se da je Vaš dječak vrlo senzibilan i to je jedna divna osobina koju treba njegovati, ali u nekim situacijama u životu, kao što je ova, to može biti otežavajući faktor. Odnosno, to mu čini da se rasplače i kada možda ne želi, ali unutarnja napetost ga nadvlada i izađe van u obliku plača.
Bilo kakva posramljivanja ili naredbe da ne smije plakati u ovakvim situacijama mogu samo biti kontraproduktivne. Naime, kada mu je već dovoljno teško da se rasplače i ako na to dobije neku kritiku, opet mu se stvaraju neugodni osjećaji (sram, tuga…) i unutarnja frustracija koju će onda opet, kad tad, ispoljiti kroz plač. Ponekad, kada nam se čini da dijete plače bez veze, trebamo razmisliti da li taj plač zaista ima veze sa situacijom koja se dogodila neposredno prije ili je odraz neke nakupljene djetetove frustracije koju onda i neke manje značajne situacije, samo potaknu.
Djetetu treba pomoć da nauči na drugi način ispoljavati što ga muči i nositi se s neugodnim emocijama i u tome mu definitivno treba pomoć i podrška odraslih. Svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, više se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu objašnjavate o tome. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost I bude psihološki otporniji.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj prvašić u školi plače za svaku sitnicu

<para>
 Prije nekoliko dana prvi put je urin nošen da se vidi da li ima kakvu bakteriju. Nalaz je pokazao e.coli = 10 4-5 i prisustvo leukocita. Pedijatrica je odredila sedam dana antibiotika i ponovni pregled urina. Jako sam zabrinuta. Koji je vaš savjet, što bi bilo pametno učiniti za prevenciju urinarnih infekcija i liječenje E.coli? Da li su preporučljive kapi od brusnice cranactin za tu dob? Hvala najljepša! Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom da je vaše dijete do sada imalo tri febrilna uroinfekta nužan je pregled nefrologa i nefrološka obrada koja uključuje ultrazvuk bubrega i cistografiju - pretragu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks, najčešća anomalija mokraćnog sustava u djece posljedično kojoj djeca imaju ponavljajuće uroinfekcije. Nakon toga se odlučuje kako liječiti i pratiti dijete.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Česte urinarne infekcije i E. coli u urinu kod 18-mjesečne bebe Moja curica ima 18 mjeseci. Do sad je imala  3 urinarne infekcije praćene visokim temperaturama i liječena je antibioticima. 
    Prije nekoliko dana prvi put je urin nošen da se vidi da li ima kakvu bakteriju. Nalaz je pokazao e.coli = 10 4-5  i prisustvo leukocita. Pedijatrica je odredila sedam dana antibiotika i ponovni pregled urina. Jako sam zabrinuta. Koji je vaš savjet, što bi bilo pametno učiniti za prevenciju urinarnih infekcija i liječenje E.coli? Da li su preporučljive kapi od brusnice cranactin za tu dob? Hvala najljepša! Ivana

Poštovana,
s obzirom da je vaše dijete do sada imalo tri febrilna uroinfekta nužan je pregled nefrologa i nefrološka obrada koja uključuje ultrazvuk bubrega i cistografiju - pretragu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks, najčešća anomalija mokraćnog sustava u djece posljedično kojoj djeca imaju ponavljajuće uroinfekcije. Nakon toga se odlučuje kako liječiti i pratiti dijete.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Česte urinarne infekcije i E. coli u urinu kod 18-mjesečne bebe

<para>
 5 mjeseca prema kalendaru dohrane. Dnevni raspored je otprilike ovakav:
</para>
<para>
 - 6-6.30h - buđenje i podoj
</para>
<para>
 - 9 h - voćno - žitna kašica cca 120ml
</para>
<para>
 - 12 h - dojenje
</para>
<para>
 - 14.30-15 h - ručak povrće sa žitaricom ili mesom, 100-120ml
</para>
<para>
 - 18 h - žitno - voćna kašica cca 150ml
</para>
<para>
 - 20 h - dojenje i spavanje
</para>
<para>
 Dnevno spava 2-3 puta po sat-sat i pol. Do unazad par dana se budila 2 puta po noći i dojila, a sada samo jednom oko 3 h. Moje pitanje je da li beba ima dobar raspored obroka? Jede li možda previše krute hrane i da li ima dovoljan broj podoja te samim time da li dobiva dovoljno mlijeka? Unaprijed zahvalna i zabrinuta mama!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>raspored obroka, te unos mlijeka se čine potpuno u redu. Krute hrane nije previše, niti je premalo mliječnih obroka. Uz to dijete dobro dobiva na tjelesnoj masi i raste, što je potvrda toga. Također, normalno je da dijete prema kraju prve godine života smanjuje ili potpuno ukine noćne obroke.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dobiva li moja beba dovoljno mlijeka i imamo li dobar raspored obroka? Poštovana, imam djevojčicu koja će za tjedan dana napuniti 7 mjeseci. Rođena je s 3660 g i 51 cm, a sada ima 9100 g i 66 cm. Isključivo je dojena, a dohranu smo započeli sa 4. 
   5 mjeseca prema kalendaru dohrane. Dnevni raspored je otprilike ovakav:


   - 6-6.30h - buđenje i podoj


   - 9 h - voćno - žitna kašica cca 120ml


   - 12 h - dojenje


   - 14.30-15 h - ručak povrće sa žitaricom ili mesom, 100-120ml


   - 18 h - žitno - voćna kašica cca 150ml


   - 20 h - dojenje i spavanje


   Dnevno spava 2-3 puta po sat-sat i pol. Do unazad par dana se budila 2 puta po noći i dojila, a sada samo jednom oko 3 h. Moje pitanje je da li beba ima dobar raspored obroka? Jede li možda previše krute hrane i da li ima dovoljan broj podoja te samim time da li dobiva dovoljno mlijeka? Unaprijed zahvalna i zabrinuta mama!

Poštovana,
raspored obroka, te unos mlijeka se čine potpuno u redu.  Krute hrane nije previše, niti je premalo mliječnih obroka. Uz to dijete dobro dobiva na tjelesnoj masi i raste, što je potvrda toga. Također, normalno je da dijete prema kraju prve godine života smanjuje ili potpuno ukine noćne obroke.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dobiva li moja beba dovoljno mlijeka i imamo li dobar raspored obroka?

<para/>
<para>
 Beba ima miran san i spava po 12 sati, zaspi oko 21 h i prvi put se budi oko 6 ujutro, podojim ju i dalje nastavi spavati još dva-tri sata. Kad se ujutro probudi oko 9 h opet ju podojim i za sat vremena jede žitnu kašicu 7 žitarica s Bebimilom, oko 13 h jede meso (piletinu, puretinu ili zečetinu) krumpir ili rižu i povrće sve zajedno izmiksano, oko 16 h jede palentu s jabukom, oko 19 h jede grisolino s Bebimilom, između hranjenja dajem joj baby keksiće i voće (banane, jabuke ili kruške) i još poslije svakog obroka podojim ju. Kad joj radim kašice s Bebimilom radim mjericu 120 ml i to je maksimum koliko pojede. Pije jako puno vode preko dana, ne dajem joj čajeve ni sokove. Od kad se rodila dobivala je malo na težini, svaki mjesec oko 500 grama, s dohranom smo počeli s 5 mjeseci baš zbog tog slabog dobivanja na kilaži ali od onda još manje dobiva, krvna slika joj je dobra, beba je zaigrana, vesela, puže, samostalno sjedi, priča baba, mama. Suprug i ja smo izrazito visoki i mršavi ako to ima kakve veze dok su bebe tako male. Zanima me da li je slabo hranim i ako da, što da joj još dajem? Trebam li izbaciti voće i davati joj kaloričniji međuobrok? Pokušala sam je hranit cešće, svakih sat i pol-dva ali onda pojede samo po par žličica od svakog obroka. Molim Vas za savjet, hvala na odgovoru! Željka
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvijek kada dijete slabije dobiva na tjelesnoj masi nastojimo da jelovnik bude što kaloričniji, no prema onom što ste napisali jelovnik se čini u redu. Možete ga pojačati da u ručak dodate čajnu žličicu maslinovog ulja ili vrhnja, te umiksate i kruh.</para>
<para>Isto tako kada jede voćne obroke obavezno ih kombinirajte sa žitaricama i/ili mlijekom.</para>
<para>Međutim, budući da dijete zaista značajno zaostaje u napredku na tjelesnoj masi (trenutno je na 3c), svakako je potrebno isključiti radi li se u pozadini o nečem što njezin napredak ometa. Stoga, smatram da je pored prehrambenih mjera nužan i pregled gastroenterologa i obrada koju će liječnik nakon što vidi dijete isplanirati.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od rođenja slabo dobiva na težini iako uredno i rado jede Rodila sam u terminu bebu tešku 3100 grama i 48 cm dugačku. S 6 mjeseci imala je 6 kg a sada s 10 mjeseci ima 6800 grama. 

   Beba ima miran san i spava po 12 sati, zaspi oko 21 h i prvi put se budi oko 6 ujutro, podojim ju i dalje nastavi spavati još dva-tri sata. Kad se ujutro probudi oko 9 h opet ju podojim i za sat vremena jede žitnu kašicu 7 žitarica s Bebimilom, oko 13 h jede meso (piletinu, puretinu ili zečetinu) krumpir ili rižu i povrće sve zajedno izmiksano, oko 16 h jede palentu s jabukom, oko 19 h jede grisolino s Bebimilom, između hranjenja dajem joj baby keksiće i voće (banane, jabuke ili kruške) i još poslije svakog obroka podojim ju. Kad joj radim kašice s Bebimilom radim mjericu 120 ml i to je maksimum koliko pojede. Pije jako puno vode preko dana, ne dajem joj čajeve ni sokove. Od kad se rodila dobivala je malo na težini, svaki mjesec oko 500 grama, s dohranom smo počeli s 5 mjeseci baš zbog tog slabog dobivanja na kilaži ali od onda još manje dobiva, krvna slika joj je dobra, beba je zaigrana, vesela, puže, samostalno sjedi, priča baba, mama. Suprug i ja smo izrazito visoki i mršavi ako to ima kakve veze dok su bebe tako male. Zanima me da li je slabo hranim i ako da, što da joj još dajem? Trebam li izbaciti voće i davati joj kaloričniji međuobrok? Pokušala sam je hranit cešće, svakih sat i pol-dva ali onda pojede samo po par žličica od svakog obroka. Molim Vas za savjet, hvala na odgovoru! Željka

Poštovana,
uvijek kada dijete slabije dobiva na tjelesnoj masi nastojimo da jelovnik bude što kaloričniji, no prema onom što ste napisali jelovnik se čini u redu. Možete ga pojačati da u ručak dodate čajnu žličicu maslinovog ulja ili vrhnja, te umiksate i kruh.
Isto tako kada jede voćne obroke obavezno  ih kombinirajte sa žitaricama i/ili mlijekom.
Međutim, budući da dijete zaista značajno zaostaje u napredku na tjelesnoj masi (trenutno je na 3c), svakako je potrebno isključiti radi li se u pozadini o nečem što njezin napredak  ometa. Stoga, smatram da je pored prehrambenih mjera nužan i pregled gastroenterologa i obrada koju će liječnik nakon što vidi dijete isplanirati.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od rođenja slabo dobiva na težini iako uredno i rado jede

<para>
 Naime, s vaše stručne strane, zanima me koliko je dobra "gay sredina" za odgoj i mantalno i fizičko zdravlje djeteta? Konkretno, kako se razvijaju djeca koja su došla u takvu obitelj preko surogat majki (od rođenja) i kako, recimo, njihov imunološki sustav reagira na neuzimanje izvornog majčinog mlijeka? Možda, ako biste znali ili imali iskustva kod takvih "problema", voljela bih da navedete primjer iz stvarnog života (npr., brinu li se takvi roditelji dovoljno o djeci i vode li ih na sve potrebne preglede)? Unaprijed hvala. Vizija
</para>
<para>Poštovani, na žalost ne možemo Vam odgovoriti na ovo pitanje, jer nemamo dovoljno iskustva u tom pogledu, niti je to uže područje našeg rada. Uz to, jedino možemo komentirati da se nažalost niti djeca koja odrastaju uz majku, ne hrane uvijek majčinim mlijekom koje je najbolja hrana u ranoj dobi, iako za to imaju priliku.</para>
<para>Po pitanju toga možda je najbolje da kontaktirate nekog od psihologa koji se bavi tim područjem, na primjer Prof. Jokić Begić.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mentalno i fizičko zdravlje djeteta koje odrasta u gay obitelji. Što kaže medicina? Pozdrav, nisam roditelj nego student i bilo bi mi jako od pomoći kad biste mi odgovorili na neka pitanja koja će mi pomoći u realizaciji mog projekta. 
    Naime, s vaše stručne strane, zanima me koliko je dobra "gay sredina" za odgoj i mantalno i fizičko zdravlje djeteta? Konkretno, kako se razvijaju djeca koja su došla u takvu obitelj preko surogat majki (od rođenja) i kako, recimo, njihov imunološki sustav reagira na neuzimanje izvornog majčinog mlijeka? Možda, ako biste znali ili imali iskustva kod takvih "problema", voljela bih da navedete primjer iz stvarnog života (npr., brinu li se takvi roditelji dovoljno o djeci i vode li ih na sve potrebne preglede)? Unaprijed hvala. Vizija

Poštovani, na žalost ne možemo Vam odgovoriti na ovo pitanje, jer nemamo dovoljno iskustva u tom pogledu, niti je to uže područje našeg rada.  Uz to, jedino možemo komentirati da se nažalost niti djeca koja odrastaju uz majku, ne hrane uvijek majčinim mlijekom koje je najbolja hrana u ranoj dobi, iako za to imaju priliku.
Po pitanju toga možda je najbolje da kontaktirate nekog od psihologa koji se bavi tim područjem, na primjer Prof. Jokić Begić.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Mentalno i fizičko zdravlje djeteta koje odrasta u gay obitelji. Što kaže medicina?

<para>
 Samo kad sjedi ne može držati glavu uspravno. I rekla mi je da kada ga želi posjesti da se on automatski diže na noge. Pa vas molim za vaše mišljenje. Inače rođen je točno na termin, ocjena 10. Sad ima 62cm i 5700 kg. Kad se rodio bio je velika beba (53 cm i 4120 kg). Razvija li se normalno?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bez pregleda djeteta sa sigurnošću Vam na Vaše pitanje ne mogu odgovoriti. U dobi 3 mjeseca dijete kada se povlači za ručice (u trakciji) normalno treba moći sudjelovati djelomičnom kontrolom glavice. Istina je da na pregledu dijete uvijek nije jednako suradljivo, ali upravo zbog toga i postoji veći broj sistematskih u prvoj godini te će se na sljedećem ponovo procjenjivati i utvrditi daljnje korake.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od tri mjeseca još ne drži uspravno glavicu u sjedećem položaju Moj sin ima tri mjeseca i još ne može držati glavu samostalno, iako pedijatrica govori da bi već trebao. Kad ga stavim na trbuh diže glavu bez problema. 
    Samo kad sjedi ne može držati glavu uspravno. I rekla mi je da kada ga želi posjesti da se on automatski diže na noge. Pa vas molim za vaše mišljenje. Inače rođen je točno na termin, ocjena 10. Sad ima 62cm i 5700 kg. Kad se rodio bio je velika beba (53 cm i 4120 kg). Razvija li se normalno?

Poštovana,
bez pregleda djeteta sa sigurnošću Vam na Vaše pitanje ne mogu odgovoriti. U dobi 3 mjeseca dijete kada se povlači za ručice (u trakciji) normalno treba moći sudjelovati djelomičnom kontrolom glavice. Istina je da na pregledu dijete uvijek nije jednako suradljivo, ali upravo zbog toga i postoji veći broj sistematskih u prvoj godini te će se na sljedećem ponovo procjenjivati i utvrditi daljnje korake.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od tri mjeseca još ne drži uspravno glavicu u sjedećem položaju

<para>
 Išli smo kod pedijatra no ona mu nije ništa konkretno dala za to. Pa sam u razgovoru s ljekarnikom uzela kremu Linola Fett no sad mi se čini da je taj lišaj još suši pa me zanima da li ta krema tako djeluje pa onda ide na bolje ili moram naći neku drugu alternativu i koju? Njega to ne boli niti svrbi, pa vas molim za savjet. Barbara
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vjerojatno se radi o atopijskoj promjeni na koži za koju je nekada dovoljna krema koju ste uzeli, ali nekad je potrebno i energičnije liječenje. Ukoliko ima poboljšanja nastavite mazanje, također nemojte lice prati kupkama, a plahta i odjeća neka budu isključivo pamučni, prepeglani i izbjegavajte omekšivač. Ako se isto pogoršava, da bi se počela neka specifičnija terapija, promjenu mora vidjeti pedijatar ili dermatolog.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Suhi lišaj na licu kod dojenčeta – čime tretirati? Imam malca od tri mjeseca. Na jednom obraščiću mu se pojavio suhi crveni lišaj (onako kao da mu je vjetar osušio taj dio obraza). 
    Išli smo kod pedijatra no ona mu nije ništa konkretno dala za to. Pa sam u razgovoru s ljekarnikom uzela kremu Linola Fett no sad mi se čini da je taj lišaj još suši pa me zanima da li ta krema tako djeluje pa onda ide na bolje ili moram naći neku drugu alternativu i koju? Njega to ne boli niti svrbi, pa vas molim za savjet. Barbara

Poštovana,
vjerojatno se radi o atopijskoj promjeni na koži za koju je nekada dovoljna krema koju ste uzeli, ali nekad je potrebno i energičnije liječenje. Ukoliko ima poboljšanja nastavite mazanje, također nemojte  lice prati kupkama, a plahta i odjeća neka budu isključivo pamučni, prepeglani i izbjegavajte omekšivač. Ako se isto pogoršava, da bi se počela neka specifičnija terapija, promjenu mora vidjeti pedijatar ili dermatolog.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Suhi lišaj na licu kod dojenčeta – čime tretirati?

<para>
 Rekli su da ćemo za sada to samo pratiti a moguće je da će biti potreban operativni zahvat kako bi se to korigiralo. Molim Vas da mi objasnite o čemu se radi, kolika je vjerojatnost da se to samo korigira i postoji li način, možda vježbe, kojima bismo mogli popraviti trenutno stanje. Unaprijed hvala, Sel
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u najvećem broju slučajeva dolazi do spontanog spajanja i učvršćivanja trbušnih mišića do kraja prve godine života. Samo u slučaju značajnijih defekata, što je više iznimka nego pravilo ide se na korekcije. Naravno, obzirom da nisam vidjela teško mi je jasno prognozirati, međutim pouzdajte se u mišljenje vašeg pedijatra koji je vidio. Nema nekih stimulativnih metoda kojima biste mogli na to utjecati.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Razmaknuti trbušni mišići kod bebe od pet mjeseci Poštovani, beba je navršila 5 mjeseci i na općem pregledu kod pedijatra uočili su da su mu trbušni mišići dosta izraženi i razmaknuti. 
    Rekli su da ćemo za sada to samo pratiti a moguće je da će biti potreban operativni zahvat kako bi se to korigiralo. Molim Vas da mi objasnite o čemu se radi, kolika je vjerojatnost da se to samo korigira i postoji li način, možda vježbe, kojima bismo mogli popraviti trenutno stanje. Unaprijed hvala, Sel

Poštovani,
u najvećem broju slučajeva dolazi do spontanog spajanja i učvršćivanja trbušnih mišića do kraja prve godine života. Samo u slučaju značajnijih defekata, što je više iznimka nego pravilo ide se na korekcije. Naravno, obzirom da nisam vidjela teško mi je jasno prognozirati, međutim pouzdajte se u mišljenje vašeg pedijatra koji je vidio. Nema nekih stimulativnih metoda kojima biste mogli na to utjecati.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Razmaknuti trbušni mišići kod bebe od pet mjeseci

<para/>
<para>
 Jedan dan nakon cjepljenja moja supruga i ja prilikom previjanja napipali smo dvije žlijezde od cca 1 - 1,5 cm u njegovoj desnoj preponi. Cjepljen je u bedreni mišić desne noge. Ostalih reakcija osim blagog crvenila cca 1 cm oko ranice nije imao. Crvenilo oko ranice se povuklo.
</para>
<para>
 Jučer nam se učinilo da smo napipali i treću žlijezdu. Nekih drugih simptoma nema. On je dobro raspoložen, dobro jede i pije, igra se. Nema temperaturu, crvenilo, osip ili nešto slično.
</para>
<para>
 Zvali smo hitnu pedijatrijsku (bio je vikend kada smo otkrili žlijezde) i njegovu pedijatricu dan nakon toga. Obje liječnice su nam rekle da nema razloga za veliku brigu, da pratimo stanje i da se javimo ako bi se pojavili neki drugi simptomi. One očekuju da će se žlijezde same povući jer da se radi o lokalnoj reakciji na cjepivo. Mi smo ipak dosta zabrinuti pa bi Vas molili za Vaše mišljenje i savjet kako dalje postupiti. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>uvećanje limfnih čvorova se nekada javlja kao lokalna upalna reakcija nakon cijepljenja u blizini. Trebala bi proći kroz 1-2 tjedna, a u slučaju da ne prođe ili se čvorovi i dalje povećavaju preporučam da se javite pedijatru pa ćete se dogovoriti o laboratorijskim pretragama i ako će biti potrebno ultrazvuku limfnih čvorova.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Otekle žlijezde na preponama nakon Di-Te-Per cjepiva Poštovane/i, moj dvogodišnji sin primio je prošli tjedan cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa. Mislim da se marka cjepiva zove Pasteur. 

   Jedan dan nakon cjepljenja moja supruga i ja prilikom previjanja napipali smo dvije žlijezde od cca 1 - 1,5 cm u njegovoj desnoj preponi. Cjepljen je u bedreni mišić desne noge. Ostalih reakcija osim blagog crvenila cca 1 cm oko ranice nije imao. Crvenilo oko ranice se povuklo.


   Jučer nam se učinilo da smo napipali i treću žlijezdu. Nekih drugih simptoma nema. On je dobro raspoložen, dobro jede i pije, igra se. Nema temperaturu, crvenilo, osip ili nešto slično.


   Zvali smo hitnu pedijatrijsku (bio je vikend kada smo otkrili žlijezde) i njegovu pedijatricu dan nakon toga. Obje liječnice su nam rekle da nema razloga za veliku brigu, da pratimo stanje i da se javimo ako bi se pojavili neki drugi simptomi. One očekuju da će se žlijezde same povući jer da se radi o lokalnoj reakciji na cjepivo. Mi smo ipak dosta zabrinuti pa bi Vas molili za Vaše mišljenje i savjet kako dalje postupiti. Unaprijed hvala.

Poštovani,
uvećanje limfnih čvorova se nekada javlja kao lokalna upalna reakcija nakon cijepljenja u blizini. Trebala bi proći kroz 1-2 tjedna, a u slučaju da ne prođe ili se čvorovi i dalje povećavaju preporučam da se javite pedijatru pa ćete se dogovoriti o laboratorijskim pretragama i ako će biti potrebno ultrazvuku limfnih čvorova.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Otekle žlijezde na preponama nakon Di-Te-Per cjepiva

<para>
 Što bi to moglo biti? Daria
</para>
<para>Poštovana bilo bi najbolje da se učini ultrazvuk kako bi se vidjelo o čemu se točno radi i da li promjena pripada potkožnom tkivu. Najčešće su to benigne promjene tipa fibroma ili ateroma.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Napipala sam tvrdu kuglicu ispod rebara kod bebe Poštovani, prije dva dana sam petomjesečnoj bebi napipala ispod rebara, točno na sredini, tvrdu kuglicu koja se pomiče. Zanima me trebam li posjetiti pedijatra ili pričekati do redovnog pregleda? 
    Što bi to moglo biti? Daria

Poštovana bilo bi najbolje da se učini ultrazvuk kako bi se vidjelo o čemu se točno radi i da li promjena pripada potkožnom tkivu. Najčešće su to benigne promjene tipa fibroma ili ateroma.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Napipala sam tvrdu kuglicu ispod rebara kod bebe

<para>
 Cijepio se s 9 mjeseci sa zakašnjenjem jer je prije bio ili bolestan ili pod rizikom od inkubacije (imamo i stariju seku) te je sljedeći dan dobio vrlo visoku temperaturu (39,8) i tresavicu, što je dijagnosticirano kao reakcija na cjepivo, no za par dana dobiva antbiotik Sumamed forte zbog upale grla. Nije prošlo ni 10 dana kako je popio taj antbiotik, a završili smo u bolnici s upalom pluća i bronhitisom. I evo nakon 3 i pol tjedna opet pije antbiotik Amoksicilin jer ima upalu grla i uha. Mene zanima kako mu ojačati imunitet? Inače dosta lijepo jede, možda i previše, još uvijek ga dojim, dajem mu Biogaia kapi. Doima se kao jak dječak ali eto, stalno nešto... molim Vas za savjet. Hvala puno! Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost nema čudotvornog ojačavanja imuniteta. Potrebno je provjeriti da li je dijete anemično, jer to zna biti podloga čestim infektima. Inače kod djece se tolerira do 7-8 infekata tijekom godine, naravno neki su skloniji od drugih. Ako to prelazi navedene okvire tada je dobro da dijete pregleda imunolog, tj. da se provjeri kakve su prirođene obrambene sposobnosti djetetova organizma.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako 10-mjesečnoj bebi ojačati imunitet da nije stalno bolestan? Poštovanje! Moj dječačić od 10 i pol mjeseci je jako često bolestan, evo da opišem protekla dva mjeseca. 
    Cijepio se s 9 mjeseci sa zakašnjenjem jer je prije bio ili bolestan ili pod rizikom od inkubacije (imamo i stariju  seku) te je sljedeći dan dobio vrlo visoku temperaturu (39,8) i tresavicu, što je dijagnosticirano kao reakcija na cjepivo, no za par dana dobiva antbiotik Sumamed forte zbog upale grla. Nije prošlo ni 10 dana kako je popio taj antbiotik, a završili smo u bolnici s upalom pluća i bronhitisom. I evo nakon 3 i pol tjedna opet pije antbiotik Amoksicilin jer ima upalu grla i uha. Mene zanima kako mu ojačati imunitet? Inače dosta lijepo jede, možda i previše, još uvijek ga dojim, dajem mu Biogaia kapi. Doima se kao jak dječak ali eto, stalno nešto... molim Vas za savjet. Hvala puno! Ivana

Poštovana,
nažalost nema čudotvornog ojačavanja imuniteta. Potrebno je provjeriti da li je dijete anemično, jer to zna biti podloga čestim infektima. Inače kod djece se tolerira do 7-8 infekata tijekom godine, naravno neki su skloniji od drugih. Ako to prelazi navedene okvire tada je dobro da dijete pregleda imunolog, tj. da se provjeri kakve su prirođene obrambene sposobnosti djetetova organizma.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako 10-mjesečnoj bebi ojačati imunitet da nije stalno bolestan?

<para>
 . Kada vidi flašicu okreće glavu. Dok na žlicu jede bez problema. Zabrinuta sam jer mislim da bi tako mala beba trebala piti mlijeko. I zanima me koliko bi minimalno morala popiti mlijeka dnevno? Zahvaljujem, Martina
</para>
<para>Poštovana, budući da djevojčica ima 8 mjeseci, treba oko 500 ml mlijeka dnevno, no to ne mora biti čisto adaptirano mlijeko, već može biti i kašica na bazi mlijeka. Stoga, ako neće mlijeko na flašicu možete joj ga dati putem mliječno-žitnih ili mliječno-žitno-voćnih kašica, a također sada može početi i svježi sir, skutu, jogurt. Isto tako možete joj pokušati dati mlijeko na čašu, gutljaj po gutljaj ili na žlicu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od osam mjeseci odjednom odbija piti na flašicu Poštovani, imam curicu od osam mjeseci, a posljednja dva tjedna odbija piti mlijeko (novalac 2), do sada je pila bez problema, ali sada više uopće ne želi, čak ju znam i držati malo gladnom u nadi da će htjeti prihvatiti flašicu, ali ona uopće ju ne želi niti staviti u usta 
   . Kada vidi flašicu okreće glavu. Dok na žlicu jede bez problema. Zabrinuta sam jer mislim da bi tako mala beba trebala piti mlijeko. I zanima me koliko bi minimalno morala popiti mlijeka dnevno? Zahvaljujem, Martina

Poštovana, budući da djevojčica ima 8 mjeseci, treba oko 500 ml mlijeka dnevno, no to ne mora biti čisto adaptirano mlijeko, već može biti i kašica na bazi mlijeka. Stoga, ako neće mlijeko na flašicu možete joj ga dati putem mliječno-žitnih ili mliječno-žitno-voćnih kašica, a također sada može početi i svježi sir, skutu, jogurt. Isto tako možete joj pokušati dati mlijeko na čašu, gutljaj po gutljaj ili na žlicu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od osam mjeseci odjednom odbija piti na flašicu

<para>
 Poštovani,
 imam djevojčicu od 3,5 godine više me zabrinjava glas L obzirom da na uje u literaturi navedeno da bi se do 3,5 godine već trebao pravilno izgovarati. Stoga bih molila Vaš savjet trebamo li posjetiti logopeda. Hvala unaprijed. Lijep pozdrav.
</para>
<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>u glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Kasnije se pojavljuju glasovi koji zahtijevaju složenije pokrete govornih organa (osobito jezika). Prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob između tri i pol i četiri i pol godine pojavljuju se glasovi S, Z, C, Š, Ž, L, LJ. Međutim razvojna linija vrijedi kod otprilike 75 posto djece i treba uzeti u obzir da je razvoj svakog djeteta individualan.</para>
<para>Za pravilan izgovor glasa L potrebna je precizna koordinacija jezika. Predlažem Vam sljedeće vježbice: oblizivanje gornje i donje usne, oblizivanje gornjih i donjih zubića s vanjske i unutarnje strane, pomicanje jezika gore - dolje i lijevo – desno. Ukoliko Vaše dijete izvodi sve ove pokrete za sad nemate razloga za zabrinutost, međutim ukoliko Vam se čini da su ovi pokreti jezika nedovoljno precizni možete potražiti savjet logopeda.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Djevojčica od 3,5 godine nepravilno izgovara glasove L i R Poštovani,
 imam djevojčicu od 3,5 godine. Nepravilno izgovara glasove  L i R. 
   Poštovani,
    imam djevojčicu od 3,5 godine više me zabrinjava glas L obzirom da na uje u literaturi navedeno da bi se do 3,5 godine već trebao pravilno izgovarati. Stoga bih molila Vaš savjet trebamo li posjetiti logopeda. Hvala unaprijed. Lijep pozdrav.


Poštovana,
u  glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Kasnije se pojavljuju glasovi koji zahtijevaju složenije pokrete govornih organa (osobito jezika). Prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob između tri i pol i četiri i pol godine pojavljuju se glasovi S, Z, C, Š, Ž, L, LJ. Međutim razvojna linija vrijedi kod otprilike 75 posto djece i treba uzeti u obzir da je razvoj svakog djeteta individualan.
Za pravilan izgovor glasa L potrebna je precizna koordinacija jezika. Predlažem Vam sljedeće vježbice: oblizivanje gornje i donje usne, oblizivanje gornjih i donjih zubića s vanjske i unutarnje strane, pomicanje jezika gore - dolje i lijevo – desno. Ukoliko Vaše dijete izvodi sve ove pokrete za sad nemate razloga za zabrinutost, međutim ukoliko Vam se čini da su ovi pokreti jezika nedovoljno precizni možete potražiti savjet logopeda.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Djevojčica od 3,5 godine nepravilno izgovara glasove L i R

<para>
 Imam psa maltezera i s njim bi mogla izaći da se prošetam. A razlog zašto ne izlazim je što ne podnosim ogovaranje, ljubomoru, a i niska sam, imam 1,50 i zbog toga ne izlazim. Nadam se da ćete mi odgovoriti kako da se oslobodim toga i da me boli briga za sve i ako nemam prijatelje. Unaprijed hvala! J.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>po svemu što si napisala mislim da imaš problema sa samopouzdanjem. Kada kažeš da te nitko ne voli, da nemaš prijatelja…. Postoji li barem jedna osoba s kojom razgovaraš? Sigurna sam da nisi baš potpuni „Pale sam na svijetu“. Sjeti se svih ljudi s kojima pričaš, s kojima provodiš neko vrijeme.</para>
<para>Kada kažeš da ne podnosiš ogovaranje i ljubomoru i da ne izlaziš jer si niska – kako je to međusobno povezano? Misliš li da te baš svi ogovaraju zato jer si niska? Primjećuješ li na cesti druge ljude koji ne spadaju u prosjek po nekim svojim karakteristikama? Koji su iznadprosječno visoki? Ili niži? Ili primjerice imaju kosu neobične boje? Iskreno vjerujem da nas upravo naše odudaranje od prosjeka čini posebnima i da to možemo iskoristiti kao svoju prednost, kao nešto po čemu ćemo svakome tko nas upozna ostati upečatljivi.</para>
<para>Kako bi se fokusirala na sebe i brigu o sebi (a ne o tome što drugi misle), savjetujem ti slijedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ispričaj se samoj sebi svaki put kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Napiši si jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, rolanje, trčanje, brzo hodanje…)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razmisli što voliš raditi u slobodno vrijeme odnosno posveti se svojim hobijima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Šaljem ti podršku!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ne volim nikamo izlaziti jer sam niska i zamjerili su mi se ljudi Poštovani, imam jedan problem. Imam 18 godina i primijetila sam da mi se nigdje ne izlazi, a ustvari nisam ni prije izlazila jer nemam društvo, nitko me ne voli. 
    Imam psa maltezera i s njim bi mogla izaći da se prošetam. A razlog zašto ne izlazim je što ne podnosim ogovaranje, ljubomoru, a i niska sam, imam 1,50 i zbog toga ne izlazim. Nadam se da ćete mi odgovoriti kako da se oslobodim toga i da me boli briga za sve i ako nemam prijatelje. Unaprijed hvala! J.

Draga čitateljice,
po svemu što si napisala mislim da imaš problema sa samopouzdanjem. Kada kažeš da te nitko ne voli, da nemaš prijatelja…. Postoji li barem jedna osoba s kojom razgovaraš? Sigurna sam da nisi baš potpuni „Pale sam na svijetu“. Sjeti se svih ljudi s kojima pričaš, s kojima provodiš neko vrijeme.
Kada kažeš da ne podnosiš ogovaranje i ljubomoru i da ne izlaziš jer si niska – kako je to međusobno povezano? Misliš li da te baš svi ogovaraju zato jer si niska? Primjećuješ li na cesti druge ljude koji ne spadaju u prosjek po nekim svojim karakteristikama? Koji su iznadprosječno visoki? Ili niži? Ili primjerice imaju kosu neobične boje? Iskreno vjerujem da nas upravo naše odudaranje od prosjeka čini posebnima i da to možemo iskoristiti kao svoju prednost, kao nešto po čemu ćemo svakome tko nas upozna ostati upečatljivi.
Kako bi se fokusirala na sebe i brigu o sebi (a ne o tome što drugi misle), savjetujem ti slijedeće:


   
      Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
   
   
      Zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
   
   
      Ispričaj se samoj sebi svaki put kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
   
   
      Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
   
   
      Napiši si jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
   
   
      Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, rolanje, trčanje, brzo hodanje…)
   
   
      Razmisli što voliš raditi u slobodno vrijeme odnosno posveti se svojim hobijima
   
   
      Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
   


Šaljem ti podršku!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Ne volim nikamo izlaziti jer sam niska i zamjerili su mi se ljudi

<para>
 Plašim se manjeg prostora gdje ima puno ljudi, to mi otežava izlaske jer me uhvati nekakva panika, postane mi jako vruće u glavi, zacrvenim se i moram odmah izaći na zrak. To mi se događa ako sam recimo sama u trgovini i stojim na kasi dok čekam red i kad znam da moram tu stajati i ne smijem otići odmah na zrak. Počnem se crveniti i bude mi vruće, a ako sam s nekim tko može umjesto mene preuzeti čekanje na red, uopće se ni ne sjetim nikakve panike i nema problema. Također, prije sam se vozila u avionu bez straha i poteškoća. A danas s ovim problemom se ne bih usudila jer tokom leta ne mogu na zrak kad bih ja to poželjela. Stvarno mi je ovo već problem jer čim idem malo dalje od kuće bojim se da će me uhvatiti ta panika i tjeskoba. Kod kuće sam rekla da me to muči ali svi mi kažu kako imam previše slobodnog vremena jer trenutno nemam baš nikakvih obaveza. Moguće da je i to, jer dok sam išla u školu ovo mi se nikad prije nije događalo. Bila sam zaokupljena drugim stvarima. Inače sam vesela i nemam problema s depresijom. Molila bih odgovor jer mi je stvarno potreban. Hvala.
</para>
<para>Draga Enci,</para>
<para>prije svega željela bih ti reći da su napadaji panike u pravilu potpuno bezopasni – iako se onome tko ih proživljava može činiti da nema dovoljno zraka, da se guši, da će poludjeti i slično, sa sigurnošću mogu reći da se to neće dogoditi.</para>
<para>Nadalje, od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, vrućina u glavi, crvenjenje itd.) osobu najčešće uplaši a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.</para>
<para>U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.</para>
<para>U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.</para>
<para>Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Vesela sam osoba, ali imam napadaje panike i postala sam klaustrofobična Poštovani! Imam 19 godina i imam problem. Zadnjih par mjeseci me hvata nekakva panika i osjećaj tjeskobe. Recimo da sam postala i klaustrofobična. 
    Plašim se manjeg prostora gdje ima puno ljudi, to mi otežava izlaske jer me uhvati nekakva panika, postane mi jako vruće u glavi, zacrvenim se i moram odmah izaći na zrak. To mi se događa ako sam recimo sama u trgovini i stojim na kasi dok čekam red i kad znam da moram tu stajati i ne smijem otići odmah na zrak. Počnem se crveniti i bude mi vruće, a ako sam s nekim tko može umjesto mene preuzeti čekanje na red, uopće se ni ne sjetim nikakve panike i nema problema. Također, prije sam se vozila u avionu bez straha i poteškoća. A danas s ovim problemom se ne bih usudila jer tokom leta ne mogu na zrak kad bih ja to poželjela. Stvarno mi je ovo već problem jer čim idem malo dalje od kuće bojim se da će me uhvatiti ta panika i tjeskoba. Kod kuće sam rekla da me to muči ali svi mi kažu kako imam previše slobodnog vremena jer trenutno nemam baš nikakvih obaveza. Moguće da je i to, jer dok sam išla u školu ovo mi se nikad prije nije događalo. Bila sam zaokupljena drugim stvarima. Inače sam vesela i nemam problema s depresijom. Molila bih odgovor jer mi je stvarno potreban. Hvala.

Draga Enci,
prije svega željela bih ti reći da su napadaji panike u pravilu potpuno bezopasni – iako se onome tko ih proživljava može činiti da nema dovoljno zraka, da se guši, da će poludjeti i slično, sa sigurnošću mogu reći da se to neće dogoditi.
Nadalje, od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, vrućina u glavi, crvenjenje itd.) osobu najčešće uplaši a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.
U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.
U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.
Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Vesela sam osoba, ali imam napadaje panike i postala sam klaustrofobična

<para>
 Nikad mi se nije sviđao kao osoba, kao čovjek, uvijek je imao glupe ispade, provocirao je i pametovao na moj račun. Do prije mjesec dana sam pila terapiju Citram 10 i malo mi je bilo bolje. Napadi panike su počeli kada sam bila kod prijateljice i došao joj je muž s posla i počeli smo pričati i odjednom sam se počela znojiti, dlanovi su mi bili mokri, imala sam drhtavicu, osjećala tjeskobu i strah od njega. Od tada ga izbjegavam i kad god ga vidim imam napad tjeskobe u grudima te nelagodu i po cijele dane mi se mota njegovo ime po glavi. Strah me kad ga vidim ili njegov auto ili sve što je vezano uz njega. Kad prolazim ulicom, kad osjetim muški parfem ja se uspaničim i počnu mi se znojiti dlanovi te moram na wc i dobijem proljev. Tablete više ne pijem unazad mjesec dana jer sam se jako udebljala i poremetio mi se ciklus. Od kad ne pijem tablete počinju mi nove traume. Imam dečka 4 godine, volim ga više od svega i nadolaze mi misli tipa: da li ja njega volim ili ne, preispitujem osjećaje i to me čini jako anksioznim. Da li je to posljedica prekida terapije, da li je to normalno i da li će proći? Napominjem da sam u zadnjih godinu dana preživljavala traume, objesila mi se tetka i ja sam nju vidjela kako visi, djed mi je umro na rukama, tata je imao teško otrovanje sepsom (u 8 dana 4 operacije abdomena, jedva je preživio), nakon toga je mama bila u bolnici. A prije 5 godina sam prekinula zaruke s bivšim dečkom. Živim na selu, puno fizički radim, služim baku koja je u krevetu... Jako stresno razdoblje je iza mene. Da li je to sve posljedica nakupljenog stresa? Ta panika, anksioznost, strah, strepnje,,preispitivanje,,neželjene misli od kojih se jako bojim i jako me je strah da ne izgubim partnera. Puno se molim, idem na mise, redovno se ispovjedam. Dajte mi neki tračak nade. Da li ću ikada ozdraviti? Hvala puno. Lili
</para>
<para>Draga Lili,</para>
<para>iz Vašeg pisma shvatila sam da ste prošli kroz vrlo stresno razdoblje u životu. Jeste li imali prilike ikada razgovarati s nekim o stvarima koje proživljavate? Ljudima se često događa da u raznim stresnim i teškim situacijama reagiraju pribrano, snažno, no bez obzira na tu vanjsku reakciju u njima je negdje ostao pohranjeni taj stres. Kada se nakupi više takvih situacija, tijelo može početi slati signale da nešto nije u redu, upozorava osobu da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (tjeskoba u grudima, znojenje dlanova, ubrzan rad srca itd.) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napad panike.</para>
<para>Budući da Vam je bio pripisan lijek Citram 10, pretpostavljam da ga je pripisao liječnik. Jeste li možda rekli liječniku za nuspojave (debljanje, poremećeni ciklus) uzimanja lijeka? Ponekada je moguće da su neke nuspojave lijeka privremene, ponekad nam neki lijek ne odgovara pa ga je potrebno promijeniti za lijek istog učinka koji neće imati iste nuspojave. Bilo bi dobro da o tome porazgovarate s liječnikom ukoliko već niste. Također, i nagli prestanak uzimanja terapije može imati negativne posljedice u obliku vraćanja starih simptoma, pa je moj savjet da o tome svakako izvijestite svog liječnika koji Vam je pripisao terapiju.</para>
<para>Lijekovi kao što je Citram mogu pomoći u olakšavanju simptoma napadaja panike, no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju ili na nju ni ne krenu. Stoga Vam preporučujem da se obratite stručnjaku psihoterapeutu koji će Vas uključiti u tretman: psihoterapija traje otprilike sat vremena, a u početku bi bilo dobro da se odvija jednom tjedno. Kako terapija napreduje a simptomi se smanjuju, i dolasci se mogu prorijediti. Psihoterapeut može biti liječnik psihijatar, psiholog – svatko tko pored primarnog zanimanja ima završenu i edukaciju za psihoterapeuta.</para>
<para>Imajte na umu da niste jedini koji se suočavaju s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati. Simptomi vjerojatno neće proći sami od sebe protekom vremena, ali uključivanjem u psihoterapiju i ustrajnošću u istoj sigurno će doći do poboljšanja.</para>
<para>Šaljem Vam podršku i želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam anksioznost popraćenu napadajima panike kad vidim susjeda u ulici Poštovanje, unazad godinu dana imam anksioznost popraćenu napadajima panike kad vidim susjeda u ulici. 
    Nikad mi se nije sviđao kao osoba, kao čovjek, uvijek je imao glupe ispade, provocirao je i pametovao na moj račun. Do prije mjesec dana sam pila terapiju Citram 10 i malo mi je bilo bolje. Napadi panike su počeli kada sam bila kod prijateljice i došao joj je muž s posla i počeli smo pričati i odjednom sam se počela znojiti, dlanovi su mi bili mokri, imala sam drhtavicu, osjećala tjeskobu i strah od njega. Od tada ga izbjegavam i kad god ga vidim imam napad tjeskobe u grudima te nelagodu i po cijele dane mi se mota njegovo ime po glavi. Strah me kad ga vidim ili njegov auto ili sve što je vezano uz njega. Kad prolazim ulicom, kad osjetim muški parfem ja se uspaničim i počnu mi se znojiti dlanovi te moram na wc i dobijem proljev. Tablete više ne pijem unazad mjesec dana jer sam se jako udebljala i poremetio mi se ciklus. Od kad ne pijem tablete počinju mi nove traume. Imam dečka 4 godine, volim ga više od svega i nadolaze mi misli tipa: da li ja njega volim ili ne, preispitujem osjećaje i to me čini jako anksioznim. Da li je to posljedica prekida terapije, da li je to normalno i da li će proći? Napominjem da sam u zadnjih godinu dana preživljavala traume, objesila mi se tetka i ja sam nju vidjela kako visi, djed mi je umro na rukama, tata  je imao teško otrovanje sepsom (u 8 dana 4 operacije abdomena, jedva je preživio), nakon toga je mama bila u bolnici. A prije 5 godina sam prekinula zaruke s bivšim dečkom. Živim na selu, puno fizički radim, služim baku koja je u krevetu... Jako stresno razdoblje je iza mene. Da li je to sve posljedica nakupljenog stresa? Ta panika, anksioznost, strah, strepnje,,preispitivanje,,neželjene misli od kojih se jako bojim i jako me je strah da ne izgubim partnera. Puno se molim, idem na mise, redovno se ispovjedam. Dajte mi neki tračak nade. Da li ću ikada ozdraviti? Hvala puno. Lili

Draga Lili,
iz Vašeg pisma shvatila sam da ste prošli kroz vrlo stresno razdoblje u životu. Jeste li imali prilike ikada razgovarati s nekim o stvarima koje proživljavate? Ljudima se često događa da u raznim stresnim i teškim situacijama reagiraju pribrano, snažno, no bez obzira na tu vanjsku reakciju u njima je negdje ostao pohranjeni taj stres. Kada se nakupi više takvih situacija, tijelo može početi slati signale da nešto nije u redu, upozorava osobu da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (tjeskoba u grudima, znojenje dlanova, ubrzan rad srca itd.) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napad panike.
Budući da Vam je bio pripisan lijek Citram 10, pretpostavljam da ga je pripisao liječnik. Jeste li možda rekli liječniku za nuspojave (debljanje, poremećeni ciklus) uzimanja lijeka? Ponekada je moguće da su neke nuspojave lijeka privremene, ponekad nam neki lijek ne odgovara pa ga je potrebno promijeniti za lijek istog učinka koji neće imati iste nuspojave. Bilo bi dobro da o tome porazgovarate s liječnikom ukoliko već niste. Također, i nagli prestanak uzimanja terapije može imati negativne posljedice u obliku vraćanja starih simptoma, pa je moj savjet da o tome svakako izvijestite svog liječnika koji Vam je pripisao terapiju.
Lijekovi kao što je Citram mogu pomoći u olakšavanju simptoma napadaja panike, no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju ili na nju ni ne krenu. Stoga Vam preporučujem da se obratite stručnjaku psihoterapeutu koji će Vas uključiti u tretman: psihoterapija traje otprilike sat vremena, a u početku bi bilo dobro da se odvija jednom tjedno. Kako terapija napreduje a simptomi se smanjuju, i dolasci se mogu prorijediti. Psihoterapeut može biti liječnik psihijatar, psiholog – svatko tko pored primarnog zanimanja ima završenu i edukaciju za psihoterapeuta.
Imajte na umu da niste jedini koji se suočavaju s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati. Simptomi vjerojatno neće proći sami od sebe protekom vremena, ali uključivanjem u psihoterapiju i ustrajnošću u istoj sigurno će doći do poboljšanja.
Šaljem Vam podršku i želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam anksioznost popraćenu napadajima panike kad vidim susjeda u ulici

<para>
 Krivi me zato što mu se sestra ne može javiti na mobitel, s mamom se ne dogovara, niti se pridržava sudske odluke, a mlađu sestru nagovara na svakakve gluposti i potkupljuje ju. Ako se obratimo centru, oni će samo dolaziti u kuću i ništa se neće poduzeti, kao ni prije kada su dolazili. Zna me čak nekada i pratiti. Što napraviti?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega bih ti voljela naglasiti da tvoj tata nema pravo vrijeđati te, psovati, kriviti te. Ti nisi odgovorna niti dužna preuzeti odgovornost za rastavu braka roditelja niti za njihov međusobni odnos. Sve vezano uz djecu (dakle tebe i sestru) roditelji su dužni dogovarati sami. Moj savjet tebi je da, ukoliko već nisi, razgovaraš s mamom i jasno joj daš do znanja kako se osjećaš kada je sve prebačeno na tebe. Reci joj da više ne želiš komunicirati s tatom na ovaj način i da očekuješ da oni riješe cijelu situaciju – reci mami da si ti maloljetna i da to nije tvoja dužnost.</para>
<para>Na ponašanje roditelja ne možeš utjecati – možda će ih razgovor s tobom prenuti, možda će sami doći do određenih spoznaja i promijeniti stav prema tebi i sestri. Ali možda i neće. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da nađeš nekoga s kim bi mogla razgovarati, tko bi ti mogao pružiti podršku i pomoći ti kako da se nosiš sa situacijama kod kuće.</para>
<para>Ukoliko u školi postoji školski psiholog, slobodno mu se obrati za pomoć. Postoje i razni Centri koji nude podršku mladima (primjerice TESA) pa vjerujem da bi ti takva vrsta potpore mogla samo koristiti i osnažiti te.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Roditelji su razvedeni, ali tata mene i sestru maltretira Maloljetna sam, roditelji razvedeni, no tata mi neda mira. Preko mobitela me vrijeđa i psuje mi sve moguće. 
    Krivi me zato što mu se sestra ne može javiti na mobitel, s mamom se ne dogovara, niti se pridržava sudske odluke, a mlađu sestru nagovara na svakakve gluposti i potkupljuje ju. Ako se obratimo centru, oni će samo dolaziti u kuću i ništa se neće poduzeti, kao ni prije kada su dolazili. Zna me čak nekada i pratiti. Što napraviti?

Draga čitateljice,
prije svega bih ti voljela naglasiti da tvoj tata nema pravo vrijeđati te, psovati, kriviti te. Ti nisi odgovorna niti dužna preuzeti odgovornost za rastavu braka roditelja niti za njihov međusobni odnos. Sve vezano uz djecu (dakle tebe i sestru) roditelji su dužni dogovarati sami. Moj savjet tebi je da, ukoliko već nisi, razgovaraš s mamom i jasno joj daš do znanja kako se osjećaš kada je sve prebačeno na tebe. Reci joj da više ne želiš komunicirati s tatom na ovaj način i da očekuješ da oni riješe cijelu situaciju – reci mami da si ti maloljetna i da to nije tvoja dužnost.
Na ponašanje roditelja ne možeš utjecati – možda će ih razgovor s tobom prenuti, možda će sami doći do određenih spoznaja i promijeniti stav prema tebi i sestri. Ali možda i neće. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da nađeš nekoga s kim bi mogla razgovarati, tko bi ti mogao pružiti podršku i pomoći ti kako da se nosiš sa situacijama kod kuće.
Ukoliko u školi postoji školski psiholog, slobodno mu se obrati za pomoć. Postoje i razni Centri koji nude podršku mladima (primjerice TESA) pa vjerujem da bi ti takva vrsta potpore mogla samo koristiti i osnažiti te.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Roditelji su razvedeni, ali tata mene i sestru maltretira

<para>
 Dobro se osjećam kada sam u kući, no kad izađem van na zrak odmah mi je loše i ne mogu biti vani. Tlak mi je u redu i krvna slika također, rekli su mi da je zbog promjene vremena, ali htio bih čuti još neko mišljenje. Što da radim i kome da se još obratim? NR
</para>
<para>Dragi N.,</para>
<para>na temelju informacija koje sam dobila, savjetujem ti da jedan period pratiš jesu li tvoji simptomi povezani s dolaskom proljeća, odnosno da se usmjeriš na to imaju li ti simptomi doista veze s vremenom? Ukoliko se simptomi ponavljaju i ne dolazi do poboljšanja, tada ti savjetujem da se obratiš liječniku i izneseš mu svoje simptome kako bi isključio organski uzrok.</para>
<para>Ukoliko uzrok nije organske već psihološke prirode, tada je idući korak uključivanje u tretman kod stručnjaka za mentalno zdravlje: psihologa, psihoterapeuta, psihijatra...</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kad izađem izvan kuće osjećam se loše Imam 15 godina i dečko sam. Često se osjećam loše, no ne znam kako da to opišem. Nešto kao slaba vrtoglavica i ošamućenost. 
    Dobro se osjećam kada sam u kući, no kad izađem van na zrak odmah mi je loše i ne mogu biti vani. Tlak mi je u redu i krvna slika također, rekli su mi da je zbog promjene vremena, ali htio bih čuti još neko mišljenje. Što da radim i kome da se još obratim? NR

Dragi N.,
na temelju informacija koje sam dobila, savjetujem ti da jedan period pratiš jesu li tvoji simptomi povezani s dolaskom proljeća, odnosno da se usmjeriš na to imaju li ti simptomi doista veze s vremenom? Ukoliko se simptomi ponavljaju i ne dolazi do poboljšanja, tada ti savjetujem da se obratiš liječniku i izneseš mu svoje simptome kako bi isključio organski uzrok.
Ukoliko uzrok nije organske već psihološke prirode, tada je idući korak uključivanje u tretman kod stručnjaka za mentalno zdravlje: psihologa, psihoterapeuta, psihijatra...
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kad izađem izvan kuće osjećam se loše

<para>
 Prve godine, prvi ispitni rok, prijavila sam samo jedan ispit, pa je moja majka pobjesnila i pričala kako ću je ubiti, da ću sad i taj ispit pasti i da će se ona razboliti zbog mene. U lipnju sam se vratila kući, ostala su mi još dva ispita za uvjet i bila sam nekako sigurna da ću ih položiti, s obzirom na to da znam koliko mi je to bitno. U rujnu sam imala smrtni slučaj i kada sam trebala polagati posljednji ispit, dva tjedna prije, razboljela sam se i nisam toliko pažnje posvetila ispitu. Profesorica me je srušila za pola knjige, tako da sam praktično za pola ispita pala godinu. Onda su mi govorili da sam glupa, da ništa ne mogu u životu i niz drugih uvreda... Sada sam treća godina, gledam da na vrijeme polažem ispite kako ne bih došla u situaciju da mi ostane sve za zadnji čas. Na prvom roku sam dala dva ispita, sad je drugi, a ja sam pala ispit koji sam prijavila. Opet doživljavam nerazumijevanje od njih: sad su mi počeli pričati kako ću pasti godinu, moj otac na sred dvorišta viče kako sam glupa, kako ne mogu položiti jedan ispit, cijelo susjedstvo sluša. Napominjem da nikada nisam bila problematična, ne pijem, ne pušim, ocjene su uvijek bile u redu, ali oni uvijek sumnjaju u mene, pritiskaju me, vrijeđaju,uspoređuju s nekim ljudima i tako dalje. Moj brat je na privatnom fakultetu, njemu je mnogo lakše, ali njega veličaju i uspoređuju me s njim, bez obzira na to što se naši fakulteti ne mogu usporediti. Od siječnja do lipnja sam zatvorena, učim, ne izlazim, to loše utječe na mene, depresivna sam, nervozna, teže mi ide spremanje ispita, nemam nikakvu aktivnost, nisam stekla puno prijatelja ovdje, ide mi se kući (studiram u drugom gradu), ali ne mogu slušati prebacivanja. S mamom se čujem svakodnevno i ispričam joj što radim tijekom dana. Obično ujutro kad ustanem sredim stan (bar da neku aktivnost imam), no kad padnem ispit, mama mi predbaci što sam prala rublje ujutro, umjesto da sam učila... Nekad se pitam smijem li uopće jesti. Ne dopuštaju mi da završim fakultet onako kako ja znam i umijem, imam osjećaj da završavam zbog njih, jer ova situacija meni ne donosi ništa dobro. Ne želim odustati, moj san je da završim fakultet. Nadala sam se da će se nešto popraviti, pokušala sam i razgovarati s njima, ali je ispalo još gore. Što mi je činiti? M.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da ti trenutno nije lako i da te mnogo toga tišti. Ono što vidim pozitivnim u cijeloj ovoj situaciji, jest to što imaš svoj san, svoj cilj. Moj savjet je da svakako ustraješ u svom snu.</para>
<para>Sama kažeš za sebe da nikada nisi bila problematična, da nemaš poroke, da su ti ocjene uvijek bile u redu. S obzirom na to, ne znači li to da tvoji roditelji zapravo nemaju argumenata da sumnjaju u tebe? Nadalje, smatram da čak i ako neka naša ponašanja nisu ok, to i dalje nije razlog da nas netko vrijeđa, predbacuje nam, emocionalno nas ucjenjuje.</para>
<para>Također vjerujem da pad ispita nije neuspjeh – to je samo povratna informacija koja nam govori što trebamo promijeniti kako bi idući put prošli taj ispit. Svima se nekada dogodi da ne uspiju u onome što su naumili – i to nije razlog da nas netko (ili mi sami sebe) omalovažava.</para>
<para>Voljela bi da razmisliš što možeš učiniti da živiš život kakav želiš, da se usmjeriš na fakultet i završiš ga onako kako ti znaš i umiješ? S obzirom da razgovor s roditeljima nije ništa promijenio, postoji li nešto što ti možeš učiniti da se na neki način odvojiš od njih i usmjeriš na svoje želje i potrebe?</para>
<para>Kako bi se fokusirala na svoje potrebe i osnažile se, predlažem ti sljedeće:</para>
<para>– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kad pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>Ukoliko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kad bi se uključila u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.</para>
<para>Želim ti puno snage i sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Marljiva sam, poslušna i dobra, ali roditelji rade ogroman pritisak na mene Imam problema s roditeljima, koji svakodnevno vrše pritisak na mene. Upisala sam Pravni fakultet i od prvog dana imaju neki strah da ću ponavljati godinu, što je za njih neprihvatljivo. 
    Prve godine, prvi ispitni rok, prijavila sam samo jedan ispit, pa je moja majka pobjesnila i pričala kako ću je ubiti, da ću sad i taj ispit pasti i da će se ona razboliti zbog mene. U lipnju sam se vratila kući, ostala su mi još dva ispita za uvjet i bila sam nekako sigurna da ću ih položiti, s obzirom na to da znam koliko mi je to bitno. U rujnu sam imala smrtni slučaj i kada sam trebala polagati posljednji ispit, dva tjedna prije, razboljela sam se i nisam toliko pažnje posvetila ispitu. Profesorica me je srušila za pola knjige, tako da sam praktično za pola ispita pala godinu. Onda su mi govorili da sam glupa, da ništa ne mogu u životu i niz drugih uvreda... Sada sam treća godina, gledam da na vrijeme polažem ispite kako ne bih došla u situaciju da mi ostane sve za zadnji čas. Na prvom roku sam dala dva ispita, sad je drugi, a ja sam pala ispit koji sam prijavila. Opet doživljavam nerazumijevanje od njih: sad su mi počeli pričati kako ću pasti godinu, moj otac na sred dvorišta viče kako sam glupa, kako ne mogu položiti jedan ispit, cijelo susjedstvo sluša. Napominjem da nikada nisam bila problematična, ne pijem, ne pušim, ocjene su uvijek bile u redu, ali oni uvijek sumnjaju u mene, pritiskaju me, vrijeđaju,uspoređuju s nekim ljudima i tako dalje. Moj brat je na privatnom fakultetu, njemu je mnogo lakše, ali njega veličaju i uspoređuju me s njim, bez obzira na to što se naši fakulteti ne mogu usporediti. Od siječnja do lipnja sam zatvorena, učim, ne izlazim, to loše utječe na mene, depresivna sam, nervozna, teže mi ide spremanje ispita, nemam nikakvu aktivnost, nisam stekla puno prijatelja ovdje, ide mi se kući (studiram u drugom gradu), ali ne mogu slušati prebacivanja. S mamom se čujem svakodnevno i ispričam joj što radim tijekom dana. Obično ujutro kad ustanem sredim stan (bar da neku aktivnost imam), no kad padnem ispit, mama mi predbaci što sam prala rublje ujutro, umjesto da sam učila... Nekad se pitam smijem li uopće jesti. Ne dopuštaju mi da završim fakultet onako kako ja znam i umijem, imam osjećaj da završavam zbog njih, jer ova situacija meni ne donosi ništa dobro. Ne želim odustati, moj san je da završim fakultet. Nadala sam se da će se nešto popraviti, pokušala sam i razgovarati s njima, ali je ispalo još gore. Što mi je činiti? M.

Draga čitateljice,
vjerujem da ti trenutno nije lako i da te mnogo toga tišti. Ono što vidim pozitivnim u cijeloj ovoj situaciji, jest to što imaš svoj san, svoj cilj. Moj savjet je da svakako ustraješ u svom snu.
Sama kažeš za sebe da nikada nisi bila problematična, da nemaš poroke, da su ti ocjene uvijek bile u redu. S obzirom na to, ne znači li to da tvoji roditelji zapravo nemaju argumenata da sumnjaju u tebe? Nadalje, smatram da čak i ako neka naša ponašanja nisu ok, to i dalje nije razlog da nas netko vrijeđa, predbacuje nam, emocionalno nas ucjenjuje.
Također vjerujem da pad ispita nije neuspjeh – to je samo povratna informacija koja nam govori što trebamo promijeniti kako bi idući put prošli taj ispit. Svima se nekada dogodi da ne uspiju u onome što su naumili – i to nije razlog da nas netko (ili mi sami sebe) omalovažava.
Voljela bi da razmisliš što možeš učiniti da živiš život kakav želiš, da se usmjeriš na fakultet i završiš ga onako kako ti znaš i umiješ? S obzirom da razgovor s roditeljima nije ništa promijenio, postoji li nešto što ti možeš učiniti da se na neki način odvojiš od njih i usmjeriš na svoje želje i potrebe?
Kako bi se fokusirala na svoje potrebe i osnažile se, predlažem ti sljedeće:
– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kad pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Ukoliko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kad bi se uključila u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.
Želim ti puno snage i sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Marljiva sam, poslušna i dobra, ali roditelji rade ogroman pritisak na mene

<para>
 S obzirom na to da je jedinica, nemam iskustva s takvim ponašanjem i ne znam kako i na koji način da reagiram a da ne pogriješim. Ona je u principu odlična učenica, ali treba pomoć oko matematičkih zadataka, hrvatskog itd. Ja joj u tome mogu pomoći i rado joj pomažem. Međutim, ponekad to pomaganje ispadne katastrofalno. Primjerice, počnem joj objašnjavati matematiku, a ona agresivno reagira i kaže da to nije tako. Kad je pustim da sama odradi, onda plače i kaže da ne zna. Zatim se opet ja uključim i rezultat jest točan, ali ona opet reagira agresivno. Onda ostavimo neka pita učiteljicu. Drugi primjer: ponekad mi dozvoli da je ispitam (npr. prirodu), no jučer je nastala agresija jer to nije željela; rekla je da zna. Sutradan je dobila trojku što znači da nije znala. Kako se ponašati i kako razgovarati s djetetom koje ne zna ni što hoće ni koliko hoće ni da li zna ili ne zna, i koje je nesigurno u sebe a ujedno emotivno i agresivno. Hvala na odgovoru. Pozdrav, mama.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sva ponašanja Vaše kćerke koja ste opisali u pismu su posve normalna za njezinu dob. Vjerujem da Vam trenutno nije lako no isto tako sam sigurna da će sav Vaš trud uroditi plodom i da će podrška koju joj pružate utjecati pozitivno na nju.</para>
<para>Što se tiče Vašeg konkretnog problema - kako se postaviti u situacijama kada agresivno reagira dok joj nešto objašnjavate, moj savjet je sljedeći: objasnite joj zadatak na svoj način i recite da se svaki matematički zadatak može riješiti na više načina. Možda je profesorica u školi objašnjavala drugačije, možda će ga ona sama riješiti na neki treći način – i svaki način je dobar. Ako ona kaže da to nije tako, provjerite zajedno u rješenjima je li točno – ako jest, ponovite joj da je ovo točno i da ukoliko želi može, ili prihvatiti ovaj način, ili sama pokušati riješiti na drugi način. Ohrabrite njezin trud da pokuša riješiti na drugi način i recite joj da ćete joj pomoći ako negdje „zapne“.</para>
<para>Nadalje, što se tiče ispitivanja gradiva bilo bi dobro da odgovornost prebacite na nju, u smislu da joj jasno kažete što od nje očekujete što se tiče školskog uspjeha i da ćete joj pomoći (ako možete) kada to od Vas zatraži. Možete joj reći da je, primjerice, nekome lakše odgovarati u školi kada već doma uvježba odgovaranje – ako njoj nije tako lakše, i to je u redu. Dajte joj izbor i usmjerite odgovornost na nju. Ukoliko se odluči da želi da je ispitujete, učinite to ispitivanje zabavnijim: šalite se, budite duhoviti – to su sve stvari koje će smanjiti otpor prema ispitivanju i ujedno pomoći da bolje zapamti gradivo.</para>
<para>Također Vam preporučam da pročitate sljedeći članak koji bi Vam mogao pomoći u komunikaciji s kćerkom: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja kćerka (11) ulazi u pubertet, postaje nervozna i ne znam kako se postaviti Poštovani! Imam curicu od jedanaest godina koja ulazi u početnu fazu puberteta. 
    S obzirom na to da je jedinica, nemam iskustva s takvim ponašanjem i ne znam kako i na koji način da reagiram a da ne pogriješim. Ona je u principu odlična učenica, ali treba pomoć oko matematičkih zadataka, hrvatskog itd. Ja joj u tome mogu pomoći i rado joj pomažem. Međutim, ponekad to pomaganje ispadne katastrofalno. Primjerice, počnem joj objašnjavati matematiku, a ona agresivno reagira i kaže da to nije tako. Kad je pustim da sama odradi, onda plače i kaže da ne zna. Zatim se opet ja uključim i rezultat jest točan, ali ona opet reagira agresivno. Onda ostavimo neka pita učiteljicu. Drugi primjer:  ponekad mi dozvoli da je ispitam (npr. prirodu), no jučer je nastala agresija jer to nije željela; rekla je da zna. Sutradan je dobila trojku što znači da nije znala. Kako se ponašati i kako razgovarati s djetetom koje ne zna ni što hoće ni koliko hoće ni da li zna ili ne zna, i koje je nesigurno u sebe a ujedno emotivno i agresivno. Hvala na odgovoru. Pozdrav, mama.

Draga mama,
sva ponašanja Vaše kćerke koja ste opisali u pismu su posve normalna za njezinu dob. Vjerujem da Vam trenutno nije lako no isto tako sam sigurna da će sav Vaš trud uroditi plodom i da će podrška koju joj pružate utjecati pozitivno na nju.
Što se tiče Vašeg konkretnog problema - kako se postaviti u situacijama kada agresivno reagira dok joj nešto objašnjavate, moj savjet je sljedeći: objasnite joj zadatak na svoj način i recite da se svaki matematički zadatak može riješiti na više načina. Možda je profesorica u školi objašnjavala drugačije, možda će ga ona sama riješiti na neki treći način – i svaki način je dobar. Ako ona kaže da to nije tako, provjerite zajedno u rješenjima je li točno – ako jest, ponovite joj da je ovo točno i da ukoliko želi može, ili prihvatiti ovaj način, ili sama pokušati riješiti na drugi način. Ohrabrite njezin trud da pokuša riješiti na drugi način i recite joj da ćete joj pomoći ako negdje „zapne“.
Nadalje,  što se tiče ispitivanja gradiva bilo bi dobro da odgovornost prebacite na nju, u smislu da joj jasno kažete što od nje očekujete što se tiče školskog uspjeha i da ćete joj pomoći (ako možete) kada to od Vas zatraži. Možete joj reći da je, primjerice, nekome lakše odgovarati u školi kada već doma uvježba odgovaranje – ako njoj nije tako lakše, i to je u redu. Dajte joj izbor i usmjerite odgovornost na nju. Ukoliko se odluči da želi da je ispitujete, učinite to ispitivanje zabavnijim: šalite se, budite duhoviti – to su sve stvari koje će smanjiti otpor prema ispitivanju i ujedno pomoći da bolje zapamti gradivo.
Također Vam preporučam da pročitate sljedeći članak koji bi Vam mogao pomoći u komunikaciji s kćerkom: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerka (11) ulazi u pubertet, postaje nervozna i ne znam kako se postaviti

<para>
 Moja djevojčica ima 8 mjeseci i raspored obroka joj je sljedeći: u 8 ujutro pije 170 ml mlijeka, u 11 sati jede žitno voćnu kašicu 120-150 ml, u 14 sati mesno povrtnu oko 150 ml, u 17 voćku i 130 ml mlijeka ili malo skute i u 19 sati pojede oko 100 ml žitno mliječne kašice pa prije spavanja oko 20 sati 170 ml mlijeka. Pošto baš nije oduševljena sa 7 žitarica tj. mliječnom kašicom mislila sam probati hipp dječji keks koji u sebi već ima mlijeka. Također oko 1 sat u noći popije još 170 ml mlijeka. Ako imate prijedlog drugačijih obroka, molim vas napišite mi. Isto me zanima kada i kako dijete odviknuti od noćnog obroka. Unaprijed zahvaljujem. VH
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete djetetu dati proizvode koji sadrže mlijeko ili mliječnu formulu. Nema potrebe izbjegavati isto. Uobičajeno se ne preporučuje često mijenjati adaptirane formule kao osnovno dječje mlijeko, no ako je neka druga formula prisutna u proizvodu ne treba isti izbjegavati.</para>
<para>Dijete će postupno tijekom dana početi jesti veće količine obroka koji su ujedno i hranjiviji, stoga će samo od sebe postupno početi sve manje jesti tijekom noći.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kombiniranje mliječne hrane za djecu od različitih proizvođača Poštovana, da li dijete koje inače pije adaptirano mlijeko jednog proizvođača (Aptamil) smije jesti žitno mliječnu kašicu drugog (keksolino Hipp)? 
   Moja djevojčica ima 8 mjeseci i raspored obroka joj je sljedeći: u 8 ujutro pije 170 ml mlijeka, u 11 sati jede žitno voćnu kašicu 120-150 ml, u 14 sati mesno povrtnu oko 150 ml, u 17 voćku i 130 ml mlijeka ili malo skute i u 19 sati pojede oko 100 ml žitno mliječne kašice pa prije spavanja oko 20 sati 170 ml mlijeka. Pošto baš nije oduševljena sa 7 žitarica tj. mliječnom kašicom mislila sam probati hipp dječji keks koji u sebi već ima mlijeka. Također oko 1 sat u noći popije još 170 ml mlijeka. Ako imate prijedlog drugačijih obroka, molim vas napišite mi. Isto me zanima kada i kako dijete odviknuti od noćnog obroka. Unaprijed zahvaljujem. VH

Poštovana,
možete djetetu dati proizvode koji sadrže mlijeko ili mliječnu formulu. Nema potrebe izbjegavati isto. Uobičajeno se ne preporučuje često mijenjati adaptirane formule kao osnovno dječje mlijeko, no ako je neka druga formula prisutna u proizvodu ne treba isti izbjegavati.
Dijete će postupno tijekom dana početi jesti veće količine obroka koji su ujedno i hranjiviji, stoga će samo od sebe postupno početi sve manje jesti tijekom noći.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Kombiniranje mliječne hrane za djecu od različitih proizvođača

<para>
 Savjetovali ste me da dajemo bebi ujutro i navečer mlijeko (beba pije novalac CC 180 ml) zagušćeno žlicom žitarica (koristimo Hipp 7-žitarica). Međutim, u jednom vašem članku sam pročitala da žitarice, meso, povrće ne miješati s mlijekom i mliječnim proizvodima. Hvala. Bojana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možda sam ovo napomenula u kontekstu apsorpcije željeza. Naime, crveno meso, zeleno lisnato povrće te određeno drugo povrće i voće mogu biti dobar izvor željeza, a kalcij iz mlijeka ometa njegovu apsorpciju. No, bez obzira na to, dijete u dobi 9 mjeseci treba imati unos mlijeka (majčinog ili dojenačke mliječne formule) oko 500 ml na dan, idealno davano kao dva mliječna obroka, a može i u kombinaciji sa žitaricama. Ostali obroci ne trebaju sadržavati mlijeko.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Miješanje mesa, povrća i žitarica s mlijekom kod dohrane - da ili ne? Poštovana, htjela sam vas pitati za davanje žitarica bebi od 9 mjeseci. 
    Savjetovali ste me da dajemo bebi ujutro i navečer mlijeko (beba pije novalac CC 180 ml) zagušćeno žlicom žitarica (koristimo Hipp 7-žitarica). Međutim, u jednom vašem članku sam pročitala da žitarice, meso, povrće ne miješati s mlijekom i mliječnim proizvodima. Hvala. Bojana

Poštovana,
možda sam ovo napomenula u kontekstu apsorpcije željeza. Naime, crveno meso, zeleno lisnato povrće te određeno drugo povrće i voće mogu biti dobar izvor željeza, a kalcij iz mlijeka ometa njegovu apsorpciju. No, bez obzira na to, dijete u dobi 9 mjeseci treba imati unos mlijeka (majčinog ili dojenačke mliječne formule) oko 500 ml na dan, idealno davano kao dva mliječna obroka, a može i u kombinaciji sa žitaricama. Ostali obroci ne trebaju sadržavati mlijeko.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Miješanje mesa, povrća i žitarica s mlijekom kod dohrane - da ili ne?

<para>
 Nakon početne pobune, više se ne buni što sam odlazi u krevet, međutim, problem je u tome što to uspavljivanje potraje čak i do 1,5 h. Prvo se zaigra, nekih pola sata, nakon toga se počne buniti, plakati i tek što se dobro isplače, zaspi. Trebam li ga tako dugo držati u krevetu ili bih ga trebala, ako unutar 40 minuta ne zaspi, pustiti da siđe i da ne spava? Dva dana nije uspio zaspati za sat i pol pa sam mu dopustila da siđe s kreveta, no ostatak dana bio je pospan. Jasno mi je da neka djeca u ovoj dobi odbacuju podnevno spavanje, ali meni se čini da njemu još treba, pogotovo zato što, kad ga ja uspavljujem, zaspi već nakon 10-ak minuta. Hvala unaprijed. Vitam
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz opisanog, nisam potpuno sigurna da li je bilo postepenog prijelaza – iz uspavljivanja uz Vas do toga da ode na spavanje sam i da sam zaspi.</para>
<para>Ukoliko nije bilo, tada bi to svakako trebalo uvesti jer djeci treba postepeno da se naviknu na nešto novo. Staro im ulijeva sigurnost – što je iz Vašeg opisa da uz Vas zaspi u roku od 10 minuta i vidljivo. Nova situacija – da ide na spavanje sam i da sam zaspi – u njemu neminovno izaziva strah i nesigurnost. Baš zbog toga je važno da se samostalno spavanje uvede postepeno.</para>
<para>Primjerice, ako ste ga prije uspavljivali tako što ste ležali pored njega, sada sjedite pored njega dok ne zaspi. Onda kada se na to navikne, onda sjednite pored njega, pročitajte priču, pustite laganu glazbu i nakon priče, izađite u sobu (tako će možda zaspati sam). Onda idući korak može biti taj da samo pustite laganu glazbu, pozdravite se s njim i izađete iz sobe. Naposljetku, može ići spavati potpuno sam.</para>
<para>Svaki korak važan je kako bi se dijete naviklo, kako bi vidjelo da je sve OK, da se ništa strašno neće dogoditi, da on može biti sam i da kada se probudi, da će Vas vidjeti.
Nadam se da Vam je odgovor pomogao.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak se sam uspavljuje za dnevni san, ali to traje jako dugo Poštovana, imam pitanje vezano uz uspavljivanje 2,5 godine starog sina. Do sada sam ga ja uvijek uspavljivala za podnevno spavanje, no zadnjih 10 dana ga učimo da ode spavati sam. 
    Nakon početne pobune, više se ne buni što sam odlazi u krevet, međutim, problem je u tome što to uspavljivanje potraje čak i do 1,5 h. Prvo se zaigra, nekih pola sata, nakon toga se počne buniti, plakati i tek što se dobro isplače, zaspi. Trebam li ga tako dugo držati u krevetu ili bih ga trebala, ako unutar 40 minuta ne zaspi, pustiti da siđe i da ne spava? Dva dana nije uspio zaspati za sat i pol pa sam mu dopustila da siđe s kreveta, no ostatak dana bio je pospan. Jasno mi je da neka djeca u ovoj dobi odbacuju podnevno spavanje, ali meni se čini da njemu još treba, pogotovo zato što, kad ga ja uspavljujem, zaspi već nakon 10-ak minuta. Hvala unaprijed. Vitam

Poštovana,
iz opisanog, nisam potpuno sigurna da li je bilo postepenog prijelaza – iz uspavljivanja uz Vas do toga da ode na spavanje sam i da sam zaspi.
Ukoliko nije bilo, tada bi to svakako trebalo uvesti jer djeci treba postepeno da se naviknu na nešto novo. Staro im ulijeva sigurnost – što je iz Vašeg opisa da uz Vas zaspi u roku od 10 minuta i vidljivo. Nova situacija – da ide na spavanje sam i da sam zaspi – u njemu neminovno izaziva strah i nesigurnost. Baš zbog toga je važno da se samostalno spavanje uvede postepeno.
Primjerice, ako ste ga prije uspavljivali tako što ste ležali pored njega, sada sjedite pored njega dok ne zaspi. Onda kada se na to navikne, onda sjednite pored njega, pročitajte priču, pustite laganu glazbu i nakon priče, izađite u sobu (tako će možda zaspati sam). Onda idući korak može biti taj da samo pustite laganu glazbu, pozdravite se s njim i izađete iz sobe. Naposljetku, može ići spavati potpuno sam.
Svaki korak važan je kako bi se dijete naviklo, kako bi vidjelo da je sve OK, da se ništa strašno neće dogoditi, da on može biti sam i da kada se probudi, da će Vas vidjeti.
Nadam se da Vam je odgovor pomogao.

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Dječak se sam uspavljuje za dnevni san, ali to traje jako dugo

<para>
 Mama d 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ako dijete ne želi zaspati, pokušati napraviti zamjensku aktivnost – aktivnost opuštanja i smirivanja tijela. Ako dijete prihvaća dodir, tada možete započeti s laganom masažom tijela, te pustiti opuštajuću glazbu. Osim toga, možete proučiti tzv. mindfullness aktivnosti koje imaju za cilj opustiti dijete čemu i služi spavanje u konačnici.</para>
<para>No prije svih ovih aktivnosti, važno je da ste Vi odlučni u tome da dijete treba određeni period biti smireno te da bez obzira koliko puta ga treba vraćati u krevet, da u tome ne posustajete.</para>
<para>Ako je dijete motorički vrlo aktivno i uz to znatiželjno, moguće je da mu je teško smiriti se. Osim toga, dijete neće motivirati činjenica da će bez odmora u danu, biti nervozno i razdražljivo u kasnijem periodu dana. To znamo mi odrasli i zato je važno da postupamo u skladu s tom činjenicom ali bez pretpostavke da će to dijete shvatiti i prihvatiti. Baš zato, budite kreativni i maštoviti u smirivanju djeteta kako bi ono lakše prihvatilo odmor.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete (2,5) odbija dnevni odmor pa je razdražljivo i neposlušno Što učiniti kada dijete od 2,5 godine neće spavati po danu, a san i odmor su mu vidno potrebni? Kad preskoči san, gubi kontrolu nad sobom i postaje nepodnošljivo komunicirati s njim. 
    Mama d 

Draga mama,
ako dijete ne želi zaspati, pokušati napraviti zamjensku aktivnost – aktivnost opuštanja i smirivanja tijela. Ako dijete prihvaća dodir, tada možete započeti s laganom masažom tijela, te pustiti opuštajuću glazbu. Osim toga, možete proučiti tzv. mindfullness aktivnosti koje imaju za cilj opustiti dijete čemu i služi spavanje u konačnici.
No prije svih ovih aktivnosti, važno je da ste Vi odlučni u tome da dijete treba određeni period biti smireno te da bez obzira koliko puta ga treba vraćati u krevet, da u tome ne posustajete.
Ako je dijete motorički vrlo aktivno i uz to znatiželjno, moguće je da mu je teško smiriti se. Osim toga, dijete neće motivirati činjenica da će bez odmora u danu, biti nervozno i razdražljivo u kasnijem periodu dana. To znamo mi odrasli i zato je važno da postupamo u skladu s tom činjenicom ali bez pretpostavke da će to dijete shvatiti i prihvatiti. Baš zato, budite kreativni i maštoviti u smirivanju djeteta kako bi ono lakše prihvatilo odmor.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dijete (2,5) odbija dnevni odmor pa je razdražljivo i neposlušno

<para>
 U zadnje vrijeme, osim neposluha, kad poludi (vrlo često ničim izazvan) bježi van iz stana na stubište, na balkon, govoreći da će skočiti i čeka naše reakcije. Također, počeo nas je tući, najviše mene, ali i ostale. (Situacija: u igri se udario i naljutio, pobjegao je u sobu i zalupio vratima, ja sam krenula za njim i tad me počeo grebati i tući, otišla sam u kupaonicu, no on je došao za mnom samo da bi me nastavio udarati.) Grebe i udara šakama i nogama, nakon toga počne vrištati. Ovisno o trenutku, nekada ga pustimo da se ispuše, nekada se svađamo, a nekada pokušavamo vrlo smireno razgovarati ne bi li otkrili zašto se naljutio. Primijetili smo da je još gori kada je naša reakcija jača, jer ga to vjerojatno nekako vrijeđa, daje mu motiva za još. Nekad kad ga pustimo da se ispuše, smiri se za par minuta i kao da se ništa ranije nije desilo, a nekada dođe s namjerom da nešto napravi da se bijes nastavi (namjerno gašenje televizora, bacanje stvari sa stola, hodanje po stolu, prljanje zida cipelama i sl.). Molim za neki savjet. Hvala. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>kada je dijete agresivno prema sebi ili drugima, izrazito je važno to ne ignorirati već svaki puta reći nešto poput "ja nisam za udaranje/grebanje"; "ti si važan, brinem se za tebe i nemoj samog sebe ozljeđivati". Više o postavljanju granica u ponašanju, možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">ovom članku</ulink>.</para>
<para>No, prema opisanom primjeru – kad mu nešto u igri ne ide, onda postane agresivan – čini se da mu je teško nositi se s frustracijom. To znači da se može preventivno reagirati, odnosno prevenirati eskalaciju ponašanja kojem onda treba postaviti granice.</para>
<para>U suštini učenja samoregulacije emocija nalazi se upravo to – prepoznati emociju (frustraciju u ovom slučaju) i pronaći druga rješenja tog problema, umjesto agresije. Možda će u početku biti potrebno da više budete uz njega kada je vidljivo da postaje nervozniji i frustriraniji u igri te dok još može tolerirati tu frustraciju i misliti, da mu ili predložite neke druge ideje za rješenje tog problema ili da ga potaknete da on sam smisli neka kreativna rješenja. Bitno je da smo mi odrasli svjesni da kada osjećamo intenzivno neku emociju da istovremeno možemo misliti. Tome trebamo učiti djecu jer će jedino tako naučiti regulirati svoje emocije pa tako i ponašanje.</para>
<para>Sretno dalje,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (5,5) ima snažne napadaje bijesa i agresivnosti Imam sina starog 5,5 godina s kojim imamo problema oko napadaja bijesa. Živimo u kućanstvu s bakom, djedom i tetom. Otac nije prisutan u odgoju od rođenja. 
    U zadnje vrijeme, osim neposluha, kad poludi (vrlo često ničim izazvan) bježi van iz stana na stubište, na balkon, govoreći da će skočiti i čeka naše reakcije. Također, počeo nas je tući, najviše mene, ali i ostale. (Situacija: u igri se udario i naljutio, pobjegao je u sobu i zalupio vratima, ja sam krenula za njim i tad me počeo grebati i tući, otišla sam u kupaonicu, no on je došao za mnom samo da bi me nastavio udarati.) Grebe i udara šakama i nogama, nakon toga počne vrištati. Ovisno o trenutku, nekada ga pustimo da se ispuše, nekada se svađamo, a nekada pokušavamo vrlo smireno razgovarati ne bi li otkrili zašto se naljutio. Primijetili smo da je još gori kada je naša reakcija jača, jer ga to vjerojatno nekako vrijeđa, daje mu motiva za još. Nekad kad ga pustimo da se ispuše, smiri se za par minuta i kao da se ništa ranije nije desilo, a nekada dođe s namjerom da nešto napravi da se bijes nastavi (namjerno gašenje televizora, bacanje stvari sa stola, hodanje po stolu, prljanje zida cipelama i sl.). Molim za neki savjet. Hvala. Zabrinuta mama

Poštovana mama,
kada je dijete agresivno prema sebi ili drugima, izrazito je važno to ne ignorirati već svaki puta reći nešto poput "ja nisam za udaranje/grebanje"; "ti si važan, brinem se za tebe i nemoj samog sebe ozljeđivati". Više o postavljanju granica u ponašanju, možete pročitati u ovom članku.
No, prema opisanom primjeru – kad mu nešto u igri ne ide, onda postane agresivan – čini se da mu je teško nositi se s frustracijom. To znači da se može preventivno reagirati, odnosno prevenirati eskalaciju ponašanja kojem onda treba postaviti granice.
U suštini učenja samoregulacije emocija nalazi se upravo to – prepoznati emociju (frustraciju u ovom slučaju) i pronaći druga rješenja tog problema, umjesto agresije. Možda će u početku biti potrebno da više budete uz njega kada je vidljivo da postaje nervozniji i frustriraniji u igri te dok još može tolerirati tu frustraciju i misliti, da mu ili predložite neke druge ideje za rješenje tog problema ili da ga potaknete da on sam smisli neka kreativna rješenja. Bitno je da smo mi odrasli svjesni da kada osjećamo intenzivno neku emociju da istovremeno možemo misliti. Tome trebamo učiti djecu jer će jedino tako naučiti regulirati svoje emocije pa tako i ponašanje.
Sretno dalje,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (5,5) ima snažne napadaje bijesa i agresivnosti

<para>
 To traje već duže vrijeme. Mislim da mu ne nedostaje vitamina jer se uredno i lijepo hrani. Ali njegovo lizanje i grižnja prešle su sve moguće granice. Koji bi moga biti uzrok? Hvala. Mama S.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>moglo bi biti do toga da Vaš dječak ima potrebu na taj način doživjeti i iskusiti stvari oko sebe. To svakako nije zdravo pa Vaša nastojanja da to više ne čini su dobra za njega.</para>
<para>No, predložila bih Vam da napravite i senzoričku procjenu kako bi Vam osoba specijalizirana za senzoričku obradu mogla dati konkretnije smjernice što da činite. Senzoričku procjenu rade u MAKI u Velikoj Gorici i na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu na Borongaju.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (5) jede, grize i liže nejestive stvari Imam sina od 5,5 godina koji sve stavlja u usta. Osim toga sve liže, od ruku, zidova, patika, namještaja. Grize majice, čarape, jakne... Stalno razgovaram s njim o tome, ali bez uspjeha. 
    To traje već duže vrijeme. Mislim da mu ne nedostaje vitamina jer se uredno i lijepo hrani. Ali njegovo lizanje i grižnja prešle su sve moguće granice. Koji bi moga biti uzrok? Hvala. Mama S.

Poštovana mama,
moglo bi biti do toga da Vaš dječak ima potrebu na taj način doživjeti i iskusiti stvari oko sebe. To svakako nije zdravo pa Vaša nastojanja da to više ne čini su dobra za njega.
No, predložila bih Vam da napravite i senzoričku procjenu kako bi Vam osoba specijalizirana za senzoričku obradu mogla dati konkretnije smjernice što da činite. Senzoričku procjenu rade u MAKI u Velikoj Gorici i na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu na Borongaju.
Sretno!

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (5) jede, grize i liže nejestive stvari

<para>
 ?! Nakon toga nastupa grižnja savjesti, najradije bih povratila samo da se ne odrazi na izgledu. Kruh sam izbacila, nikako ga ne jedem. Cijeli dan si pravim plan što jesti, strah od hrane i debljanja u mom slučaju je nemjerljiv. Prije se uopće nisam time zamarala, jela sam navečer i to kruh, slatkiše, ma sve, a nisam bila debela, bila sam taman, što bi se reklo - elegantno popunjena. U 15-ak dana sam smršavila 3 kg što i nije puno, ali sva odjeća mi je počela padati i sama primijetim razliku, nogice su mršavije baš onako kako sam i zamišljala i htjela, ali opet sam nezadovoljna! Ubije vas u psihu definitivno, zaželite se svega onoga čega ste se odrekli, a i kada si date malo oduška i pojedete opet se javlja ta grižnja savjesti. Najviše bih voljela živjeti normalnim i bezbrižnim životom, a ovo moje stanje je toliko otišlo u krivom smjeru da sam svjesna ako nastavim da će mi biti potrebna pomoć. Teško se boriti sa svim tim mislima i onaj tko to nije doživio i osjetio na svojoj koži, ne može ni zamisliti kako je to. Poremetila sam i mjesečnicu, koža mi je postala suha, ja sve nervoznija i nervoznija, svađam se sa svojima, a sve zbog toga što sam gladna, a samu sebe ograničavam. Iako kod mene u obitelji nitko nije debeo, svi su mršavi, takvi su nam geni, a mene je svejedno strah... Ujutro obično pojedem žitarice s mlijekom, ručak kuhani krumpir najčešće i piletinu sa salatom i prilogom i večeru nekad pojedem a nekad ne. I obožavam piti capuccino a vidjela sam na internetu da deblja? Koliko je to istinito? I mogu li si naštetiti ovakvom prehranom? Je li to previše kalorija? I volim jesti pitu s krumpirom. Da li ona može udebljati ako ju s vremena na vrijeme pojedemo? Unaprijed hvala. B.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>hrana NE DEBLJA!!! Deblja prekomjeran unos hrane i tjelesna neaktivnost! Imajte na umu da osobe koje nemaju problem s kilama, odnosno osobe koje imaju normalnu tjelesnu masu jedu sve, jedu raznoliko i ne opetećuju se s hranom, no pritom ne znači da ne razmišljaju o tome kako se kvalitetno i uravnoteženo hraniti.</para>
<para>Savjetujem Vam da u dogovoru s nutricionistom, a s obzirom na vaše preferencije, stil života i dnevni ritam, izradite prehranu „po Vašem kroju“ jer ćete se na ovaj način osloboditi misli koje vas opterećuju i surfanja po internetu u potrazi za informacijama koje su najčešće neprovjerene, neistinite i senzacionalističke.</para>
<para>Ukoliko budete imali „svog“ stručnjaka koji Vas savjetuje i vodi, i koji Vam pomaže zapravo ćete provoditi pravilan i urovnotežen način prehrane, neće Vam nedostajati ni energije ni nutrijenata, a ni užitaka i smatram da ćete se moći posvetiti onom bitom, a to je živjeti život i uživati, a ne se opterećivati s time da li nešto „smijete“ ili „ne smijete“ pojesti.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Opterećena sam mršavljenjem i brojanjem kalorija Nervozna sam puno u zadnje vrijeme, promijenila sam prehranu jer sam htjela smršaviti, opsjednuta sam brojanjem kalorija, a što god da pojedem u glavi mi je samo jedna misao "Što ako se udebljam od ovoga" 
   ?! Nakon toga nastupa grižnja savjesti, najradije bih povratila samo da se ne odrazi na izgledu. Kruh sam izbacila, nikako ga ne jedem. Cijeli dan si pravim plan što jesti, strah od hrane i debljanja u mom slučaju je nemjerljiv. Prije se uopće nisam time zamarala, jela sam navečer i to kruh, slatkiše, ma sve, a nisam bila debela, bila sam taman, što bi se reklo - elegantno popunjena. U 15-ak dana sam smršavila 3 kg što i nije puno, ali sva odjeća mi je počela padati i sama primijetim razliku, nogice su mršavije baš onako kako sam i zamišljala i htjela, ali opet sam nezadovoljna! Ubije vas u psihu definitivno, zaželite se svega onoga čega ste se odrekli, a i kada si date malo oduška i pojedete opet se javlja ta grižnja savjesti. Najviše bih voljela živjeti normalnim i bezbrižnim životom, a ovo moje stanje je toliko otišlo u krivom smjeru da sam svjesna ako nastavim da će mi biti potrebna pomoć. Teško se boriti sa svim tim mislima i onaj tko to nije doživio i osjetio na svojoj koži, ne može ni zamisliti kako je to. Poremetila sam i mjesečnicu, koža mi je postala suha, ja sve nervoznija i nervoznija, svađam se sa svojima, a sve zbog toga što sam gladna, a samu sebe ograničavam. Iako kod mene u obitelji nitko nije debeo, svi su mršavi, takvi su nam geni, a mene je svejedno strah... Ujutro obično pojedem žitarice s mlijekom, ručak kuhani krumpir najčešće i piletinu sa salatom i prilogom i večeru nekad pojedem a nekad ne. I obožavam piti capuccino a vidjela sam na internetu da deblja? Koliko je to istinito? I mogu li si naštetiti ovakvom prehranom? Je li to previše kalorija? I volim jesti pitu s krumpirom. Da li ona može udebljati ako ju s vremena na vrijeme pojedemo? Unaprijed hvala. B.

Poštovana,
hrana NE DEBLJA!!! Deblja prekomjeran unos hrane i tjelesna neaktivnost! Imajte na umu da osobe koje nemaju problem s kilama, odnosno osobe koje imaju normalnu tjelesnu masu jedu sve, jedu raznoliko i ne opetećuju se s hranom, no pritom ne znači da ne razmišljaju o tome kako se kvalitetno i uravnoteženo hraniti.
Savjetujem Vam da u dogovoru s nutricionistom, a s obzirom na vaše preferencije, stil života i dnevni ritam, izradite prehranu „po Vašem kroju“ jer ćete se na ovaj način osloboditi misli koje vas opterećuju i surfanja po internetu u potrazi za informacijama koje su najčešće neprovjerene, neistinite i senzacionalističke.
Ukoliko budete imali „svog“ stručnjaka koji Vas savjetuje i vodi, i koji Vam pomaže zapravo ćete provoditi pravilan i urovnotežen način prehrane, neće Vam nedostajati ni energije ni nutrijenata, a ni užitaka i smatram da ćete se moći posvetiti onom bitom, a to je živjeti život i uživati, a ne se opterećivati s time da li nešto „smijete“ ili „ne smijete“ pojesti.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Opterećena sam mršavljenjem i brojanjem kalorija

<para>
 Inače jede svu hranu, domaće spremljenu i ok je sve, ali po noći ima problem i dalje se naime javlja uz cendranje i do 7-8 puta i jedino je smirim bočicom mlijeka. Molim vas za savjet i odgovor za visinu i težinu. Hvala. Anka
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>tjelesna masa Vaše unučice je na 75. percentrilnoj krivulji a tjelesna visina na 95. To znači da je curica gracilnije građe, te da je dobro uhranjena. Noćna buđenja mogu biti znak da je gladna i da joj tijekom dana treba više hrane, osobito prije sapavanja, no isto tako može biti i znak da joj tijekom noći treba svojevrsna utjeha odnosno kontakt s roditeljima. Probajte pojačati dnevne obroke, osobito večeru, a ako se buđenje nastavi preporučam da se javite pedijatru za savjet.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Jesu li visina i težina kod moje 2-godišnje unučice u redu? Molim vas za pomoć. Imam unučicu koja će 27.04.2015 navršiti 2 godine, ima 13 kg visoka je 91 cm. Zanima me da li su visina i težina u redu? 
    Inače jede svu hranu, domaće spremljenu i ok je sve, ali po noći ima problem i dalje se naime javlja uz cendranje i do 7-8 puta i jedino je smirim bočicom mlijeka. Molim vas za savjet i odgovor za visinu i težinu. Hvala. Anka

Poštovana,
tjelesna masa Vaše unučice je na 75. percentrilnoj krivulji a tjelesna visina na 95. To znači da je curica gracilnije građe, te da je dobro uhranjena. Noćna buđenja mogu biti znak da je gladna i da joj tijekom dana treba više hrane, osobito prije sapavanja, no isto tako može biti i znak da joj tijekom noći treba svojevrsna utjeha odnosno kontakt s roditeljima. Probajte pojačati dnevne obroke, osobito večeru, a ako se buđenje nastavi preporučam da se javite pedijatru za savjet.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Jesu li visina i težina kod moje 2-godišnje unučice u redu?

<para>
 Njegovi obroci su mlijeko, voćna kašica (ponekad dodamo palentu ili rižine pahuljice), mlijeko, povrtna kašica (dodatak palenta ili riža), mlijeko. Beban ima 8600 g i 72 cm (rodio se sa 4270 g, 53 cm). Jesu li dva kašasta obroka na dan previše? Kad u dohranu možemo uvesti meso s obzirom na to da beba ima atopijski dermatitis? Hvala, Petra
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dva kašasta obroka dnevno su sasvim uredu, štoviše kako dijete raste tako mu povećavajte broj kašastih obroka (vaše dijete je veliko i trebat će mu više hrane).</para>
<para>Dohrana kod djece s atopijom se uvodi normalno, bez eliminacija(!), ali s oprezom i većim vremenskim odmakom (4 do 5 dana) između svake nove namirnice tako da možete uočiti eventualne promjena na koži, u stolici i dr.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Uvođenje namirnica u dohranu kod beba s atopijskim dermatitisom Molim za savjet u vezi dohrane. Beba ima šest i pol mjeseci, počeli smo s dohranom prije mjesec dana. 
    Njegovi obroci su mlijeko, voćna kašica (ponekad dodamo palentu ili rižine pahuljice), mlijeko, povrtna kašica (dodatak palenta ili riža), mlijeko. Beban ima 8600 g i 72 cm (rodio se sa 4270 g, 53 cm). Jesu li dva kašasta obroka na dan previše? Kad u dohranu možemo uvesti meso s obzirom na  to da beba ima atopijski dermatitis? Hvala, Petra

Poštovana,
dva kašasta obroka dnevno su sasvim uredu, štoviše kako dijete raste tako mu povećavajte broj kašastih obroka (vaše dijete je veliko i trebat će mu više hrane).
Dohrana kod djece s atopijom se uvodi normalno, bez eliminacija(!), ali s oprezom i većim vremenskim odmakom (4 do 5 dana) između svake nove namirnice tako da možete uočiti eventualne promjena na koži, u stolici i dr.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Uvođenje namirnica u dohranu kod beba s atopijskim dermatitisom

<para>
 Ostalu hranu će jesti samo ako je on može držati u ruci, a to je par zalogajčića. Dječak ima 10 kg. Što da radim? Unaprijed se zahvaljujem. M. K.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetujem pregled specijalista gastoroenterologa, nutricionista, psihologa i radnog terapeuta. Naime, 10 kg za dijete dobi 18 mjeseci je nešto niža tjelesna masa (25. percentila).</para>
<para>U Klinici za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva) postoji tim koji se bavi poremećajima hranjenja i jedenja koji Vam mogu pomoći, osim toga provodi se i play piknik terapija kojom djeca postupno uče jesti i prihvaćaju uobičajene modele hranjenja.</para>
<para>Inače savjetujem da:</para>
<para>(1) napravite pravilan raspored obroka, svaka 4 sata;</para>
<para>(2) da između obroka djetetu ne dajete gricklaice i sokove ili čajeve koji bi ga mogli zasititi, samo vodu;</para>
<para>(3) da prije svakog obroka prvo ponudite jelo na žličicu.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Dječak od 18 mjeseci odbija hranjenje na žličicu i jede uglavnom mlijeko Poštovanje, dječak je star 18 mjeseci i odbija se hraniti na žličicu. Sve jede na bočicu, a uglavnom jede mliječne obroke, nekad mu smiksam i nešto slano te voće. 
    Ostalu hranu će jesti samo ako je on može držati u ruci, a to je par zalogajčića. Dječak ima 10 kg. Što da radim? Unaprijed se zahvaljujem. M. K.

Poštovana,
savjetujem pregled specijalista gastoroenterologa, nutricionista, psihologa i radnog terapeuta. Naime, 10 kg za dijete dobi 18 mjeseci je nešto niža tjelesna masa (25. percentila).
U Klinici za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva) postoji tim koji se bavi poremećajima hranjenja i jedenja koji Vam mogu pomoći, osim toga provodi se i play piknik terapija kojom djeca postupno uče jesti i prihvaćaju uobičajene modele hranjenja.
Inače savjetujem da:
(1) napravite pravilan raspored obroka, svaka 4 sata;
(2) da između obroka djetetu ne dajete gricklaice i sokove ili čajeve koji bi ga mogli zasititi, samo vodu;
(3) da prije svakog obroka prvo ponudite jelo na žličicu.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Dječak od 18 mjeseci odbija hranjenje na žličicu i jede uglavnom mlijeko

<para>
 Dobili smo Allernovu dohranu, ali problem nam je nastao jer je i na to reagirala. Sad čekamo sljedeće testiranje, a ne znam s čime bi ju do tada hranila jer je još mala i ima svega po 2 kruta obroka, pa me zanima da li bi joj mogla uvesti rižino mlijeko ako joj bude odgovaralo bar do tada dok ne vidimo šta će nam tamo preporučiti. Ljerka
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bilo koje biljno „mlijeko“ nije adekvatna zamjena majčinom mlijeku ili dojenačkom mliječnom pripravku!</para>
<para>Ako semielementarni dojenački mliječni pripravak nije pomogao vašem djetetu onda se savjetuje dati elementarni dojenački mliječni pripravak (na našem tržištu je to samo Neocate) za to vam treba preporuka specijalista i recept koji će Vam dati Vaš pedijatar.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Alergija se kod bebe pojavila i nakon dohrane Allernovom. Što joj dati za jesti? Pozdrav! Imam curicu od 9 mjeseci koja je znala pocrvenit na voće. Išli smo na testiranje i utvrđene su alergije na kravlje mlijeko, jaja i orašaste plodove. 
    Dobili smo Allernovu dohranu, ali problem nam je nastao jer je i na to reagirala. Sad čekamo sljedeće testiranje, a ne znam s čime bi ju do tada hranila jer je još mala i ima svega po 2 kruta obroka, pa me zanima da li bi joj mogla uvesti rižino mlijeko ako joj bude odgovaralo bar do tada dok ne vidimo šta će nam tamo preporučiti. Ljerka

Poštovana,
bilo koje biljno „mlijeko“ nije adekvatna zamjena majčinom mlijeku ili dojenačkom mliječnom pripravku!
Ako semielementarni dojenački mliječni pripravak nije pomogao vašem djetetu onda se savjetuje dati elementarni dojenački mliječni pripravak (na našem tržištu je to samo Neocate) za to vam treba preporuka specijalista i recept koji će Vam dati Vaš pedijatar.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Alergija se kod bebe pojavila i nakon dohrane Allernovom. Što joj dati za jesti?

<para>
 I to 2-4 puta, ovisno koliko puta se probudi. Za dva dnevna spavanja i noćno popije oko 150 ml čistog mlijeka i neće zaspati bez hrane. A jede kašicu prije svakog spavanja i ipak popije svo mlijeko. Ne voli čajeve ni sokove a popije dnevno oko 100-120 ml vode. Popije ponekad malo jogurta a ponekad je obrok čokolino s mlijekom ili žitna kaša s mlijekom. Zanima me da li uzima previše mlijeka/mliječnih proizvoda? Hvala. Tina82
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeci do godine dana treba oko 500 ml mlijeka (majčino mlijeko ili dojenački mliječni pripravak). Stoga ako je njegov unos dnevno oko 500 ml, ne unosi previše mlijeka.</para>
<para>Inače imate jako dobar raspored hranjenja i dobro je što maleni ne pije sokove i čajeve, već vodu!</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Uzima li moj 11-mjesečni sinčić dnevno previše mlijeka? Poštovani, moj sin ima 10,5 mjeseci i oko 11 kg. Rođen je s 3300 kg. Od 4 mjeseca jede kašice. Sada ima 4 dnevna obroka i to oko 9, 12, 16, 20 sati. Doji samo po noći jer nemam dovoljno mlijeka. 
    I to 2-4 puta, ovisno koliko puta se probudi. Za dva dnevna spavanja i noćno popije oko 150 ml čistog mlijeka i neće zaspati bez hrane. A jede kašicu prije svakog spavanja i ipak popije svo mlijeko. Ne voli čajeve ni sokove a popije dnevno oko 100-120 ml vode. Popije ponekad malo jogurta a ponekad je obrok čokolino s mlijekom ili žitna kaša s mlijekom. Zanima me da li uzima previše mlijeka/mliječnih proizvoda? Hvala. Tina82

Poštovana,
djeci do godine dana treba oko 500 ml mlijeka (majčino mlijeko ili dojenački mliječni pripravak). Stoga ako je njegov unos dnevno oko 500 ml, ne unosi previše mlijeka.
Inače imate jako dobar raspored hranjenja i dobro je što maleni ne pije sokove i čajeve, već vodu!

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Uzima li moj 11-mjesečni sinčić dnevno previše mlijeka?

<para>
 Zanima me da li dijete dobro hranim, da li treba uvesti još jedan obrok? Navečer sam bila uvela voćnu kašicu s malo petit keksa i mlijeka i vidim da mi je dijete zadovoljnije. Pred spavanje popije treći obrok mlijeka i nema noćnih buđenja. Da li postoji mogućnost da mi je dijete bilo gladno i da li mogu u zadnji obrok mlijeka staviti malo čokolina da ga zasiti pa da izbacim zadnju kašicu. Moram navesti da sada ima 11 kg i 82 cm je dugačak. U startu je bio jači konstrukcijski s porodom 4150 kg i 54 cm, dojila nisam jer je bio halapljiv. Pio je kombinaciju mojeg mlijeka izdojenog i plus hipp1. Sad smo prešli na hipp2. Andy
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vaše dijete je veliko i zapravo mu treba više hrane nego djetetu iste dobi sitnije konstitucije. U dobi od osam mjeseci moguće je da dijete ima oko 4 kašasta obroka na dan i uz njih dva obroka na bočicu.</para>
<para>Imajte na umu da su kašasti obroci energetski i nutritivno gušći i da opcija zamjene kašice s bocom nije dobra ideja. Savjetujem da napravite raspored na način da dijete tijekom dana ima 4 kašasta obroka (doručak, ručak, užina i večera), rano ujutro boca i kasno navečer isto, u večernju bočicu možete dodati dojenačke pahuljice kojima ćete povećati energetsku i nutritivnu gustoću pa će dijete biti sitije i mirnije će spavati.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Nutritivne potrebe i dohrana "velikih" beba Imam dijete od 8 mjeseci. Jede 3 puta dnevno mlijeko od 190 ml s 6 mjerica hipp2. Poslije prvog obroka mlijeka ujutro slijedi voćna kašica pa opet mlijeko, za ručak jede povrće s mesekom. 
    Zanima me da li dijete dobro hranim, da li treba uvesti još jedan obrok? Navečer sam bila uvela voćnu kašicu s malo petit keksa i mlijeka i vidim da mi je dijete zadovoljnije. Pred spavanje popije treći obrok mlijeka i nema noćnih buđenja. Da li postoji mogućnost da mi je dijete bilo gladno i da li mogu u zadnji obrok mlijeka staviti malo čokolina da ga zasiti pa da izbacim zadnju kašicu. Moram navesti da sada ima 11 kg i 82 cm je dugačak. U startu je bio jači konstrukcijski s porodom 4150 kg i 54 cm,  dojila nisam jer je bio halapljiv. Pio je kombinaciju mojeg mlijeka izdojenog i plus hipp1. Sad smo prešli na hipp2. Andy

Poštovana,
Vaše dijete je veliko i zapravo mu treba više hrane nego djetetu iste dobi sitnije konstitucije. U dobi od osam mjeseci moguće je da dijete ima oko 4 kašasta obroka na dan i uz njih dva obroka na bočicu.
Imajte na umu da su kašasti obroci energetski i nutritivno gušći i da opcija zamjene kašice s bocom nije dobra ideja. Savjetujem da napravite raspored na način da dijete tijekom dana ima 4 kašasta obroka (doručak, ručak, užina i večera), rano ujutro boca i kasno navečer isto, u večernju bočicu možete dodati dojenačke pahuljice kojima ćete povećati energetsku i nutritivnu gustoću pa će dijete biti sitije i mirnije će spavati.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Nutritivne potrebe i dohrana "velikih" beba

<para>
 Problem je u tome što traži jesti svakih 2-2,5 h i od početka pije istu količinu: 60-90 ml, ima nekih 5-6 obroka. Da li bi bilo bolje da joj uvedem neki raspored kako bih povećala popijenu količinu? Bojim se da joj ne ukinem obroke jer nisam sigurna da li bi popila više od 90 ml. Trenutno nema neki raspored hranjenja i spavanja, malo jede a i kratko spava, najviše 60 minuta. Azrich
</para>
<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca najčešće naprave svoj ritam hranjenja i spavanja i ako on dobro funkcionira ne treba ga remetiti.</para>
<para>No, ako imate osjećaj da dijete ne napreduje kako treba, da je često gladno, slobodno postupno povećajte vremenski razmak između obroka, primjerice s 2,5 sata na 3 sata i ponudite djetetu uvijek više hrane, na taj način će ono samo od sebe početi više jesti.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Ritam spavanja i hranjenja kod beba Moja beba je rođena s 3140 grama, a sada s tri mjeseca ima 5300 grama. U prvom je mjesecu dobila 1100 grama, a zatim sve manje. 
    Problem je u tome što traži jesti svakih 2-2,5 h i od početka pije istu količinu: 60-90 ml, ima nekih 5-6 obroka. Da li bi bilo bolje da joj uvedem neki raspored kako bih povećala popijenu količinu? Bojim se da joj ne ukinem obroke jer nisam sigurna da li bi popila više od 90 ml. Trenutno nema neki raspored hranjenja i spavanja, malo jede a i kratko spava, najviše 60 minuta. Azrich


Poštovana,
djeca najčešće naprave svoj ritam hranjenja i spavanja i ako on dobro funkcionira ne treba ga remetiti.
No, ako imate osjećaj da dijete ne napreduje kako treba, da je često gladno, slobodno postupno povećajte vremenski razmak između obroka, primjerice s 2,5 sata na 3 sata i ponudite djetetu uvijek više hrane, na taj način će ono samo od sebe početi više jesti.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Ritam spavanja i hranjenja kod beba

<para>
 Prije noćnog spavanja pojede oko 120-150 ml AD-a pomiješano s rižinim pahuljicama. Jako teško zaspi, najčešće tek oko 23 sata, no već oko pola 2 je budna uz plač. Je li beba stvarno gladna ili je stvar navike? Mala napomena: do prije mjesec dana spavala je od 23 do 6 sati. Marija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca u dobi do godinu dana jako brzo rastu stoga se i njihove nutritivne potrebe drastično mijenjaju. S obzirom naVaš opis situacije moglo bi biti da je Vašem djetetu potrebno više hrane te da se zbog toga budi noću. Budući da ima preko 5 mjeseci savjetujem postupno uvođenje dohrane (vidim da ste već uveli rižu) i kašaste hrane koja je gušća i hranjivija, na ovaj način dijete će tijekom dana dobiti više energije i hranjivih tvari te će se rjeđe buditi noću.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Buđenje bebe noću zbog gladi Imam bebu od pet mjeseci. Od početka smo na AD-u. Jede svaka 2,5-3 sata, međutim, ona spava preko dana par puta po pola sata. 
    Prije noćnog spavanja pojede oko 120-150 ml AD-a pomiješano s rižinim pahuljicama. Jako teško zaspi, najčešće tek oko 23 sata, no već oko pola 2 je budna uz plač. Je li beba stvarno gladna ili je stvar navike? Mala napomena: do prije mjesec dana spavala je od 23 do 6 sati. Marija

Poštovana,
djeca u dobi do godinu dana jako brzo rastu stoga se i njihove nutritivne potrebe drastično mijenjaju. S obzirom naVaš opis situacije moglo bi biti da je Vašem djetetu potrebno više hrane te da se zbog toga budi noću. Budući da ima preko 5 mjeseci savjetujem postupno uvođenje dohrane (vidim da ste već uveli rižu) i kašaste hrane koja je gušća i hranjivija, na ovaj način dijete će tijekom dana dobiti više energije i hranjivih tvari te će se rjeđe buditi noću.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Buđenje bebe noću zbog gladi

<para>
 Zanima me kolike točno količine mesa i ribe za početak da mu damo u žlicama kako ga ne bismo preopteretili, i koliko puta tjedno? Kakvo je vaše mišljenje o davanju špinata u ovoj dobi s obzirom na nitrate, i sokom od oksidirane jabuke koju mame koriste a koji mi se čini opasan s obzirom na nepasterizaciju. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za početak dohrane dovoljne su i manje količine mesa i ribe, oko 40-ak grama. No rastom djeteta, u dobi od 8-9 mjeseci količine se mogu povećati, a preporuka je oko 80-ak grama. Budući da u ovoj dobi, mlijeko (majčino ili dojenački mliječni pripravak) još uvijek predstavlja osnovni izvor bjelančevina, svakodnevno davanje mesa ili ribe nije potrebno. Stoga, 2 do 3 puta tjedno na jelovniku djeteta može biti meso ili riba.</para>
<para>Svo povrće sadrži nitrate, oni pod utjecajem topline prelaze u nitritne spojeve koji nisu dobrodošli u našem organizmu, no to ne znači da se povrće ne treba jesti, odnosno da ga treba jesti sirovo. Povrće treba biti zastupljeno u prehrani djeteta svakodnevno, a što se tiče špinata potpuno ga je sigurno davati djetetu.</para>
<para>Svježa hrana, odnosno voće i povrće slobodno se mogu davati djeci. Kao što jabuka ili bilo koje drugo voće ili povrće nisu pasterizirani tako ne treba nužno biti ni sok od istog, naravno savjetuje se da voće i povrće koje jedete i Vi i Vaše dijete bude ekološke proizvodnje.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Koje količine mesa i ribe dati bebi na početku dohrane? Na zadnjem pregledu kod pedijatra nam je rečeno da beba (8.410 kg i 71 cm) dobro napreduje i da nakon četiri vrste povrća možemo uvesti meso i bijelu ribu na jelovnik. 
    Zanima me kolike točno količine mesa i ribe za početak da mu damo u žlicama kako ga ne bismo preopteretili, i koliko puta tjedno? Kakvo je vaše mišljenje o davanju špinata u ovoj dobi s obzirom na nitrate, i sokom od oksidirane jabuke koju mame koriste a koji mi se čini opasan s obzirom na nepasterizaciju. Hvala!

Poštovana,
za početak dohrane dovoljne su i manje količine mesa i ribe, oko 40-ak grama. No rastom djeteta, u dobi od 8-9 mjeseci količine se mogu povećati, a preporuka je oko 80-ak grama. Budući da u ovoj dobi, mlijeko (majčino ili dojenački mliječni pripravak) još uvijek predstavlja osnovni izvor bjelančevina, svakodnevno davanje mesa ili ribe nije potrebno. Stoga, 2 do 3 puta tjedno na jelovniku djeteta može biti meso ili riba.
Svo povrće sadrži nitrate, oni pod utjecajem topline prelaze u nitritne spojeve koji nisu dobrodošli u našem organizmu, no to ne znači da se povrće ne treba jesti, odnosno da ga treba jesti sirovo. Povrće treba biti zastupljeno u prehrani djeteta svakodnevno, a što se tiče špinata potpuno ga je sigurno davati djetetu.
Svježa hrana, odnosno voće i povrće slobodno se mogu davati djeci. Kao što jabuka ili bilo koje drugo voće ili povrće nisu pasterizirani tako ne treba nužno biti ni sok od istog, naravno savjetuje se da voće i povrće koje jedete i Vi i Vaše dijete bude ekološke proizvodnje.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koje količine mesa i ribe dati bebi na početku dohrane?

<para>
 Naime, ona je dugo čekano i jako maženo dijete, a inače je "teška", tvrdoglava, jako zahtjevna i vrlo temperamentna djevojčica, koja pri tom ima naglu narav. Puno je mazimo i ne kažnjavamo je fizički, niti smo galamili prilikom skretanja pažnje na nepoželjno ponašanje, već je na odlučno "ne" reagirala prekidanjem radnje do nekih 16-17 mjeseci, a kasnije smo jednostavno skretali pažnju na druge stvari što je do nekih njenih 21-22 mjeseci i funkcioniralo. Međutim, malo prije druge godine počeli su se javljati izljevi bijesa kod nje, no ne svakodnevno jer smo nastojali izbjegavati situacije koje ih potiču. Kada se jave izljevi, prilično su snažni i dugotrajni, te se nije moglo doprijeti do nje. Ignorirali smo i nekako je prolazilo. Međutim, nakon rođenja druge curice stvari su se pogoršale i sada je to već došlo do točke da se ne znamo postaviti prema njoj. Na bebu je prvo reagirala ignoriranjem, mi je nismo forsirali ni na kakav kontakt, a sada par puta na dan kaže draga i pomazi je po glavi, a mi je pohvalimo za to. To je sav odnos s bebom.
</para>
<para>
 S njom se jako puno priča, međutim, ona je dijete koje ne želi slušati kad joj se priča, već odmah radi nešto drugo kako bi pokazala da je nezainteresirana. Veliki problem je i njezin loš razvoj govora, koji, po mom laičkom mišljenju, odgovara djetetu od 18 mjeseci a ne od 26. Tako da ona ne zna ni izraziti kad nešto želi, što također zna rezultirati frustracijom. Ali razumije jako dobro kad joj se govori.
</para>
<para>
 Kako vrijeme prolazi, ljubomora je sve jača. Plakanje za svaku sitnicu, skretanje pažnje na sebe nekim nedozvoljenim radnjama (diranje telefona, daljinskog i sl.) mogu prihvatiti i donekle suzbiti, ali svakodnevne izljeve bijesa koji dođu iznenada ničim izazvani (npr. dok je uspavljujem i mazimo se) pri kojima divljački urla, baca se po podu, mlatara rukama i nogama, čupa se, pa čak i u par navrata mene udara, ne mogu tolerirati. Pokušavala sam ignorirati, no postajalo je sve gore i bojim se da se ne povrijedi. Nije zanemarena, jako puno joj se pridaje pažnje i ljubavi, igra se s njom, ide u šetnje sama s nama bez bebe, oko nje su stalno baka, deda, tetka, dnevna rutina joj nije mijenjana, i dalje je svi jako puno mazimo, ljubimo, govorimo da je volimo, ali ne vrijedi. Kad čuje da beba plače, automatski počinje histerizirati (vjerojatno je to okidač jer zna da bebu moram podići ili presvući ili nahraniti), pri čemu joj ja uporno pokušavam objasniti da mama mora bebu npr. uspavati pa ćemo se nas dvije igrati. Međutim, to ne vrijedi, ona i dalje histerizira i ne dopušta da je uspavam, što naravno situaciju još više pogoršava s obzirom na to da je beba nervozna od nespavanja i traumatizirana od njenog urlanja pa i ona plače. Pokušala sam je uključiti u aktivnosti oko bebe primjerene njenom uzrastu, no ona odbija i ne želi sudjelovati, niti je to zanima. Pokušavala sam joj objasniti da je beba mala i da plače jer je gladna ili pospana, pa čim je nahranim dolazim k njoj da se igramo i plešemo, ali ona me ili ne razumije ili ne želi saslušati. Išla sam i dotle da sam bebu znala ostavljati da plače (zbog čega samu sebe mrzim) da ne bih prekidala igru s njom. Ne vrijedi, jer u nekom momentu moram prekinuti i, naravno, ona opet bjesni. I da budem iskrena, u dva navrata je imala takav napad bijesa u kojem je mene čupala i udarala, zbog čega sam ja na rubu živaca reagirala tako da sam je rukom po peleni lupnula par puta i izgalamila se jako na nju da to ne smije raditi i da je ružno da se mama udara. Čak bi na par sekundi prestala nakon toga, ali onda ponovno počne svom silinom. Stidim se svog postupka, jednostavno u tom očaju i umoru nisam reagirala pravilno, ali ne mogu i nikad joj neću dopustiti da me udara, grebe ili čupa.
</para>
<para>
 Dakle, primijenila sam mnoge metode za koje sam znala, ali kod nje to jednostavno ne pali. Na bebu ne nasrće, ali vidim da je bijesna na mene zbog nje, i da je sve to ponašanje rezultat ljubomore, mada iskreno ne znam više ni sama koliko tu ima i bezobrazluka.
</para>
<para>
 Znači, pokušala sam razgovarati i objašnjavati, pokušala sam je uključivati u aktivnosti, pokušala sam napade bijesa smiriti tako da je grlim, ljubim, nosim, pokušala sam ignorirati te napade, pokušala sam i "time out" tako da je zatvorim u sobu (na to najgore reagira), pokušala sam i galamom i po peleni - ništa ne vrijedi. Žao mi je bebe jer ne mogu biti na dvije strane, pa oko bebe samo obavim što moram (presvučem, podojim i uspavam) zbog čega mi je teško, a onda se bavim starijom kćeri.
</para>
<para>
 Molim vas za savjet šta činiti s ovakvim djetetom, kako da se postavimo, jer sam više na rubu živčanog sloma, a iskreno i zabrinuta sam da ne postane još gore. Oprostite na predugačkoj poruci, ali željela sam što detaljnije opisati problem. Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru! S poštovanjem, mama.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Za početak, hvala Vam na iskazanom povjerenju. Vidi ste da ste jedna divna mama koja se silno trudi u odgoju svojih dviju djevojčica. Prema svemu što ste opisali čini se da ste mama s puno ideja, strpljenja i volje da prema svojim djevojčicama postupate najbolje moguće. Normalno je da se uz sve to ipak ponekad javljaju izazovne situacije u kojima je teško naći najbolji pristup. Naveli ste da ste, unatoč “teškom” temperamentu svoje starije djevojčice, uspijevali na ok način postaviti granicu i da je to funkcioniralo do prije desetak mjeseci.</para>
<para>Vjerojatno ste već upoznati s time kako je normalno da djeca oko druge godine počnu ispoljavati otpor i ulaze u takozvanu “ne” fazu koja može biti izuzetno frustrirajuća i za njih i za roditelja. U tom razdoblju važno je da se dijete u nekoj mjeri nauči samoregulaciji emocija. Izbjegavanjem situacija koje dovode do izljeva bijesa, djetetova frustracija se ne rješava već “čeka” neki novi okidač kada će se javiti. Kod nje je taj okidač bilo rođenje vaše druge djevojčice. Kroz ispade bijesa važno je da se dijete uopće nauči smiriti, a u tome mu je potrebna pomoć odrasle osobe. Naime, dvogodišnje dijete ne zna kontrolirati svoje emocije niti ponašanja koja su posljedica nekog emocionalnog stanja. Drugim riječima, kada bude isfrustrirano vrlo vjerojatno će imati ispad bijesa zato što još nije naučilo neki drugi način na koji može kanalizirati svoju frustraciju. Spominjete i usporeni razvoj govora koji može također stvoriti pojačanu frustraciju i otežava joj da se na drugi način izrazi.</para>
<para>Vjerujem da se trudite puno pričati s njom no ne smijemo zaboraviti kako govor nije primarno sredstvo izražavanja djeteta. Da bi nešto poslušali i razumjeli u to trebaju uložiti dosta energije pa je stoga jako važno dozirati sadržaj i prilagoditi rječnik kada se govori djetetu. Iako ona slabije govori, važno joj je kratkim i jasnim rečenicama postavljati granicu. Uz to, jako je bitno da joj se za svaku granicu koja joj se postavi pruži neka alternativa, odnosno predloži neko drugo ponašanje, kroz koje može zadovoljiti svoju potrebu. Na to drugo ponašanje treba ju izravno usmjeriti i pokazati joj primjerom kako to može raditi. Na primjer, ako u frustraciji udara sebe ili nekoga drugoga može joj se reći: “Baš si ljuta! Ali ja nisam za udaranje/ti nisi za udaranje! Možeš udarati u jastuk/plišanu igračku…” Ključno je to, da se dijete uputi i potakne na neka druga ponašanje kojima ne ozljeđuje sebe ili druge, a kroz koja zadovoljava svoju potrebu (u ovom slučaju izbacuje ljutnju, frustraciju).</para>
<para>Time što ste ignorirali neke njene ispade, vjerujem da ste htjeli izbjeći zamku da joj dajete negativnu pažnju. Ipak, to ponekad može samo dodatno isfrustrirati dijete. Stoga je bitno kroz rečenicu dvije iskazati djetetu empatiju (“Vidim da si jako ljuta”), na kratak i jasan način kao da izgovarate neku nepobitnu činjenicu izreći granicu (“telefon nije za bacanje”) te joj dati jasnu i privlačnu alternativu (“možeš bacati ove loptice/plišance, papire…”). Važno je da se u trenutcima njezinih ispada manje fokusirate na to što ona tada konkretno želi, a više na to da joj se pomogne da se smiri, jer to je nešto što dijete treba naučiti. I sve dok to ne nauči vrlo vjerojatno će se ispadi i dalje javljati. Upravo zbog toga nije dugoročno rješenje da joj se podilazi kako bi se te situacije izbjegle, već je bitno da u situacijama kada se javi ispad njenu energiju preusmjerite u nešto što nije štetno za nju i za druge i pomognete joj da se smiri.</para>
<para>U nastavku sam navela nekoliko linkova gdje možete naći članke koji bi Vam mogli biti zanimljivi s obzirom na problematiku koju ste opisali: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">Kako se nositi s djetetovom ljutnjom</ulink>, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/">Što učiniti kada je dijete ljubomorno?</ulink>, <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta</ulink>.</para>
<para>O ljutnji kod djece i njezinoj manifestaciji možete puno naučiti sebe i svoje dijete preko terapeutskih priča Kad je ljuta, macu boli trbuh; Kad je ljut, zeko se ozlijedi; Kad je ljuta, vjeverica ne sluša i Kad je ljut, nilski konjić grize. Naručiti ih možete <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/slikovnice">OVDJE</ulink>.</para>
<para>Ukoliko ćete imati dodatna pitanja ili potrebu za savjetovanjem možete se javiti nama u Centar Proventus ili nekom drugom stručnjaku.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ljubomora, negativno ponašanje i česti izljevi bijesa kod starije kćerke Poštovani, majka sam dvije curice uzrasta 26 mjeseci i 2 mjeseca. Problem je ljubomora, negativno ponašanje i česti izljevi bijesa kod starije curice. 
    Naime, ona je dugo čekano i jako maženo dijete, a inače je "teška", tvrdoglava, jako zahtjevna i vrlo temperamentna djevojčica, koja pri tom ima naglu narav. Puno je mazimo i ne kažnjavamo je fizički, niti smo galamili prilikom skretanja pažnje na nepoželjno ponašanje, već je na odlučno "ne" reagirala prekidanjem radnje do nekih 16-17 mjeseci, a kasnije smo jednostavno skretali pažnju na druge stvari što je do nekih njenih 21-22 mjeseci i funkcioniralo. Međutim, malo prije druge godine počeli su se javljati izljevi bijesa kod nje, no ne svakodnevno jer smo nastojali izbjegavati situacije koje ih potiču. Kada se jave izljevi, prilično su snažni i dugotrajni, te se nije moglo doprijeti do nje. Ignorirali smo i nekako je prolazilo. Međutim, nakon rođenja druge curice stvari su se pogoršale i sada je to već došlo do točke da se ne znamo postaviti prema njoj. Na bebu je prvo reagirala ignoriranjem, mi je nismo forsirali ni na kakav kontakt, a sada par puta na dan kaže draga i pomazi je po glavi, a mi je pohvalimo za to. To je sav odnos s bebom.


   S njom se jako puno priča, međutim, ona je dijete koje ne želi slušati kad joj se priča, već odmah radi nešto drugo kako bi pokazala da je nezainteresirana. Veliki problem je i njezin loš razvoj govora, koji, po mom laičkom mišljenju, odgovara djetetu od 18 mjeseci a ne od 26. Tako da ona ne zna ni izraziti kad nešto želi, što također zna rezultirati frustracijom. Ali razumije jako dobro kad joj se govori.


   Kako vrijeme prolazi, ljubomora je sve jača. Plakanje za svaku sitnicu, skretanje pažnje na sebe nekim nedozvoljenim radnjama (diranje telefona, daljinskog i sl.) mogu prihvatiti i donekle suzbiti, ali svakodnevne izljeve bijesa koji dođu iznenada ničim izazvani (npr. dok je uspavljujem i mazimo se) pri kojima divljački urla, baca se po podu, mlatara rukama i nogama, čupa se, pa čak i u par navrata mene udara, ne mogu tolerirati. Pokušavala sam ignorirati, no postajalo je sve gore i bojim se da se ne povrijedi. Nije zanemarena, jako puno joj se pridaje pažnje i ljubavi, igra se s njom, ide u šetnje sama s nama bez bebe, oko nje su stalno baka, deda, tetka, dnevna rutina joj nije mijenjana, i dalje je svi jako puno mazimo, ljubimo, govorimo da je volimo, ali ne vrijedi. Kad čuje da beba plače, automatski počinje histerizirati (vjerojatno je to okidač jer zna da bebu moram podići ili presvući ili nahraniti), pri čemu joj ja uporno pokušavam objasniti da mama mora bebu npr. uspavati pa ćemo se nas dvije igrati. Međutim, to ne vrijedi, ona i dalje histerizira i ne dopušta da je uspavam, što naravno situaciju još više pogoršava s obzirom na to da je beba nervozna od nespavanja i traumatizirana od njenog urlanja pa i ona plače. Pokušala sam je uključiti u aktivnosti oko bebe primjerene njenom uzrastu, no ona odbija i ne želi sudjelovati, niti je to zanima. Pokušavala sam joj objasniti da je beba mala i da plače jer je gladna ili pospana, pa čim je nahranim dolazim k njoj da se igramo i plešemo, ali ona me ili ne razumije ili ne želi saslušati. Išla sam i dotle da sam bebu znala ostavljati da plače (zbog čega samu sebe mrzim) da ne bih prekidala igru s njom. Ne vrijedi, jer u nekom momentu moram prekinuti i, naravno, ona opet bjesni. I da budem iskrena, u dva navrata je imala takav napad bijesa u kojem je mene čupala i udarala, zbog čega sam ja na rubu živaca reagirala tako da sam je rukom po peleni lupnula par puta i izgalamila se jako na nju da to ne smije raditi i da je ružno da se mama udara. Čak bi na par sekundi prestala nakon toga, ali onda ponovno počne svom silinom. Stidim se svog postupka, jednostavno u tom očaju i umoru nisam reagirala pravilno, ali ne mogu i nikad joj neću dopustiti da me udara, grebe ili čupa.


   Dakle, primijenila sam mnoge metode za koje sam znala, ali kod nje to jednostavno ne pali. Na bebu ne nasrće, ali vidim da je bijesna na mene zbog nje, i da je sve to ponašanje rezultat ljubomore, mada iskreno ne znam više ni sama koliko tu ima i bezobrazluka.


   Znači, pokušala sam razgovarati i objašnjavati, pokušala sam je uključivati u aktivnosti, pokušala sam napade bijesa smiriti tako da je grlim, ljubim, nosim, pokušala sam ignorirati te napade, pokušala sam i "time out" tako da je zatvorim u sobu (na to najgore reagira), pokušala sam i galamom i po peleni - ništa ne vrijedi. Žao mi je bebe jer ne mogu biti na dvije strane, pa oko bebe samo obavim što moram (presvučem, podojim i uspavam) zbog čega mi je teško, a onda se bavim starijom kćeri.


   Molim vas za savjet šta činiti s ovakvim djetetom, kako da se postavimo, jer sam više na rubu živčanog sloma, a iskreno i zabrinuta sam da ne postane još gore. Oprostite na predugačkoj poruci, ali željela sam što detaljnije opisati problem. Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru! S poštovanjem, mama.

Draga mama,
Za početak, hvala Vam na iskazanom povjerenju. Vidi ste da ste jedna divna mama koja se silno trudi u odgoju svojih dviju djevojčica. Prema svemu što ste opisali čini se da ste mama s puno ideja, strpljenja i volje da prema svojim djevojčicama postupate najbolje moguće. Normalno je da se uz sve to ipak ponekad javljaju izazovne situacije u kojima je teško naći najbolji pristup. Naveli ste da ste, unatoč “teškom” temperamentu svoje starije djevojčice, uspijevali na ok način postaviti granicu i da je to funkcioniralo do prije desetak mjeseci.
Vjerojatno ste već upoznati s time kako je normalno da djeca oko druge godine počnu ispoljavati otpor i ulaze u takozvanu “ne” fazu koja može biti izuzetno frustrirajuća i za njih i za roditelja. U tom razdoblju važno je da se dijete u nekoj mjeri nauči samoregulaciji emocija. Izbjegavanjem situacija koje dovode do izljeva bijesa, djetetova frustracija se ne rješava već “čeka” neki novi okidač kada će se javiti. Kod nje je taj okidač bilo rođenje vaše druge djevojčice. Kroz ispade bijesa važno je da se dijete uopće nauči smiriti, a u tome mu je potrebna pomoć odrasle osobe. Naime, dvogodišnje dijete ne zna kontrolirati svoje emocije niti ponašanja koja su posljedica nekog emocionalnog stanja. Drugim riječima, kada bude isfrustrirano vrlo vjerojatno će imati ispad bijesa zato što još nije naučilo neki drugi način na koji može kanalizirati svoju frustraciju. Spominjete i usporeni razvoj govora koji može također stvoriti pojačanu frustraciju i otežava joj da se na drugi način izrazi.
Vjerujem da se trudite puno pričati s njom no ne smijemo zaboraviti kako govor nije primarno sredstvo izražavanja djeteta. Da bi nešto poslušali i razumjeli u to trebaju uložiti dosta energije pa je stoga jako važno dozirati sadržaj i prilagoditi rječnik kada se govori djetetu. Iako ona slabije govori, važno joj je kratkim i jasnim rečenicama postavljati granicu. Uz to, jako je bitno da joj se za svaku granicu koja joj se postavi pruži neka alternativa, odnosno predloži neko drugo ponašanje, kroz koje može zadovoljiti svoju potrebu. Na to drugo ponašanje treba ju izravno usmjeriti i pokazati joj primjerom kako to može raditi. Na primjer, ako u frustraciji udara sebe ili nekoga drugoga može joj se reći: “Baš si ljuta! Ali ja nisam za udaranje/ti nisi za udaranje! Možeš udarati u jastuk/plišanu igračku…” Ključno je to, da se dijete uputi i potakne na neka druga ponašanje kojima ne ozljeđuje sebe ili druge, a kroz koja zadovoljava svoju potrebu (u ovom slučaju izbacuje ljutnju, frustraciju).
Time što ste ignorirali neke njene ispade, vjerujem da ste htjeli izbjeći zamku da joj dajete negativnu pažnju. Ipak, to ponekad može samo dodatno isfrustrirati dijete. Stoga je bitno kroz rečenicu dvije iskazati djetetu empatiju (“Vidim da si jako ljuta”), na kratak i jasan način kao da izgovarate neku nepobitnu činjenicu izreći granicu (“telefon nije za bacanje”) te joj dati jasnu i privlačnu alternativu (“možeš bacati ove loptice/plišance, papire…”). Važno je da se u trenutcima njezinih ispada manje fokusirate na to što ona tada konkretno želi, a više na to da joj se pomogne da se smiri, jer to je nešto što dijete treba naučiti. I sve dok to ne nauči vrlo vjerojatno će se ispadi i dalje javljati. Upravo zbog toga nije dugoročno rješenje da joj se podilazi kako bi se te situacije izbjegle, već je bitno da u situacijama kada se javi ispad njenu energiju preusmjerite u nešto što nije štetno za nju i za druge i pomognete joj da se smiri.
U nastavku sam navela nekoliko linkova gdje možete naći članke koji bi Vam mogli biti zanimljivi s obzirom na problematiku koju ste opisali: Kako se nositi s djetetovom ljutnjom, Što učiniti kada je dijete ljubomorno?, Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta.
O ljutnji kod djece i njezinoj manifestaciji možete puno naučiti sebe i svoje dijete preko terapeutskih priča Kad je ljuta, macu boli trbuh; Kad je ljut, zeko se ozlijedi; Kad je ljuta, vjeverica ne sluša i Kad je ljut, nilski konjić grize. Naručiti ih možete OVDJE.
Ukoliko ćete imati dodatna pitanja ili potrebu za savjetovanjem možete se javiti nama u Centar Proventus ili nekom drugom stručnjaku.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Ljubomora, negativno ponašanje i česti izljevi bijesa kod starije kćerke

<para>
 Zatim, stalno je naduta i ima vjetrove, stolicu ima jednom dnevno, a ponekad i svaka dva dana. Uglavnom, stalno se muči s vjetrovima. Molim vas za savjet kako da joj ublažim te bolove, odnosno postoji li nešto što joj može prekinuti tu nadutost? Nikolina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se beba samo naguta zraka. Možete ju nakon prvih nekoliko minuta prekinuti u hranjenju, pa podići da podrigne i opet nastaviti hraniti; nekada to pomogne da se eliminira suvišni zrak. Pomažu i masaže trbušćića u smjeru kazaljke na satu. Bljucanje ne smatramo patologijom ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju dijete samo izbacuje višak.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba izbacuje mlijeko, jako je naduta, s jakim vjetrovima Beba od dva mjeseca zadnjih pet dana nakon svakog hranjenja izbacuje više nego inače; čak i nakon sat vremena ponovno izbacuje mlijeko. Koristimo bebimil 1. 
    Zatim, stalno je naduta i ima vjetrove, stolicu ima jednom dnevno, a ponekad i svaka dva dana. Uglavnom, stalno se muči s vjetrovima. Molim vas za savjet kako da joj ublažim te bolove, odnosno postoji li nešto što joj može prekinuti tu nadutost? Nikolina

Poštovana,
moguće je da se beba samo naguta zraka. Možete ju nakon prvih nekoliko minuta prekinuti u hranjenju, pa podići da podrigne i opet nastaviti hraniti; nekada to pomogne da se eliminira suvišni zrak. Pomažu i masaže trbušćića u smjeru kazaljke na satu. Bljucanje ne smatramo patologijom ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju dijete samo izbacuje višak.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba izbacuje mlijeko, jako je naduta, s jakim vjetrovima

<para>
 Odbija jesti i piti, stolica i mokrenje normalno, temperature nema, nalazi urina i krvi uredni, kirurg kaže da nije slijepo crijevo. Lijepo vas molim vaše mišljenje. Gdje god da odemo, ne dobijemo odgovor. Hvala. Violeta
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>može se raditi o crijevnom infektu, koji nema punu kliničku sliku, pa ostaje neprepoznat. On može ići u dvije faze, tj. pojave se simptomi, pa stanje postane bolje, pa se opet pojave simptomi i na kraju infekcija završi.</para>
<para>Obratite pažnju je li stolica ipak nešto mekša, ako je, neka se učini mikrobiološki pregled. Ako tegobe potraju ili su jače, treba napraviti proširene laboratorijske pretrage vezane za trbuh, te ultrazvuk.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bol u predjelu pupka i povraćanje bez temperature Muško dijete u dobi od šest godina žali se na bolove u predjelu pupka. Prije tjedan dana dva je puta povratio, tri dana je bio dobro, da bi od preksinoć opet imao bolove i povratio dva puta. 
    Odbija jesti i piti, stolica i mokrenje normalno, temperature nema, nalazi urina i krvi uredni, kirurg kaže da nije slijepo crijevo. Lijepo vas molim vaše mišljenje. Gdje god da odemo, ne dobijemo odgovor. Hvala. Violeta

Poštovana,
može se raditi o crijevnom infektu, koji nema punu kliničku sliku, pa ostaje neprepoznat. On može ići u dvije faze, tj. pojave se simptomi, pa stanje postane bolje, pa se opet pojave simptomi i na kraju infekcija završi.
Obratite pažnju je li stolica ipak nešto mekša, ako je, neka se učini mikrobiološki pregled. Ako tegobe potraju ili su jače, treba napraviti proširene laboratorijske pretrage vezane za trbuh, te ultrazvuk.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Bol u predjelu pupka i povraćanje bez temperature

<para>
 Mirela
</para>
<para>Poštovana, nema medicinskih dokaza da magareće mlijeko liječi bronhitis Uz to za dijete u dobi od 8 mjeseci ono ima potpuno neprilagođen nutritivni sastav, a također previše minerala koji bi opterećivali bubrege. Stoga, smatram to više štetnim nego korisnim.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bronhitis kod bebe i davanje magarećeg mlijeka Poštovani, moja kći ima osam mjeseci i strašan bronhitis. Smijem li joj dati magareće mlijeko? Mirela

 

Poštovana, nema medicinskih dokaza da magareće mlijeko liječi bronhitis. 
    Mirela

Poštovana, nema medicinskih dokaza da magareće mlijeko liječi bronhitis Uz to za dijete u dobi od 8 mjeseci ono ima potpuno neprilagođen nutritivni sastav, a također previše minerala koji bi opterećivali bubrege. Stoga, smatram to više štetnim nego korisnim.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Bronhitis kod bebe i davanje magarećeg mlijeka

<para>
 Jedino što beba nije radila ispravno je bilo sljedeće: kad se postavila na trbuh, nije samostalno držala glavu kako treba već je kretala u prevrtanje lijevo i desno. Zanima me je li potrebno raditi EEG i iz kojeg razloga je potreban EEG? Hvala! Vedran
</para>
<para>Poštovani, kao prvo ne znam jer niste ništa napisali zašto je dijete u dobi 2 mjeseca gledao neuropedijatar, da li je to zbog rizika tijekom trudnoće i poroda, prematuriteta ili?</para>
<para>Inače, ako se u neurološkom statusu primijete bilo kakva odstupanja kao prva pretraga se indicira UZV mozga, a EEG bi bila slijedeća pretraga. Preporučam da to pitanje najbolje razjasnite s neuropedijatrom koji je pretragu indicirao.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto nas s bebom šalju na EEG? Poštovani, beba stara dva mjeseca je nakon pregleda neuropedijatra (nalaz uredan) poslana na EEG. 
    Jedino što beba nije radila ispravno je bilo sljedeće: kad se postavila na trbuh, nije samostalno držala glavu kako treba već je kretala u prevrtanje lijevo i desno. Zanima me je li potrebno raditi EEG i iz kojeg razloga je potreban EEG? Hvala! Vedran

Poštovani, kao prvo ne znam jer niste ništa napisali zašto je dijete u dobi 2 mjeseca gledao neuropedijatar, da li je to zbog rizika tijekom trudnoće i poroda, prematuriteta ili?
Inače, ako se u neurološkom statusu primijete bilo kakva odstupanja kao prva pretraga se indicira UZV mozga, a EEG bi bila slijedeća pretraga. Preporučam da to pitanje najbolje razjasnite s neuropedijatrom koji je pretragu indicirao.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zašto nas s bebom šalju na EEG?

<para>
 Napominjem da je već imala koprivnjaču. TV
</para>
<para>Urtikarija obično traje oko tjedan dana. Ako se učestalo ponavlja, a rekli ste da je do sada već imala slično, planira se alergološka obrada oko koje se posavjetujte s nadležnim pedijatrom.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko dugo se liječi koprivnjača? Imam curicu staru sedam i pol godina. Već tri dana ima koprivnjaču, no danas je dosta izražena pa joj dajemo Claritine sirup. Zanima me koliko će to trajati? 
    Napominjem da je već imala koprivnjaču. TV

Urtikarija obično traje oko tjedan dana. Ako se učestalo ponavlja, a rekli ste da je do sada već imala slično, planira se alergološka obrada oko koje se posavjetujte s nadležnim pedijatrom.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Koliko dugo se liječi koprivnjača?

<para>
 M je hiperaktivna, živahna, radoznala, a Z mila, draga, ali dovoljna sama sebi. M stalno pritrčava, mazi je pa joj otme igračku. Zatim iskoristi priliku pa je gađa kockicom u glavu ili joj sjedne na noge ili joj ljubi nogu... Često smo znali reći M: „Pssst, seka Z spava.“ Mislim da M stalno prati našu reakciju i tada iskoristi trenutak naše nepažnje te je malo udari ili već nešto smisli. U vrtiću otima djeci igračke i svakom je loncu poklopac. Kako da to sve skupa izbalansiramo? Moram napomenuti da su i majke isto tako različite. Jedna je otvorena i pristupačna (mama od M), druga okrenuta svom mikrosvijetu. SĆ
</para>
<para>Draga baka,</para>
<para>čini se da su Vaše dvije unučice jako različite prema temperamentu – ono što biste ih obje mogle učiti je različitost između njih dvije koje očigledno postoje. S druge strane, možete im istaknuti u čemu su slične, kako bi se mogle i kroz to povezati. Što se tiče individualnih razlika, M možete učiti kako je važno da poštuje osobni prostor od Z, a Z kako da kaže „ne“ M, odnosno kako da se zauzima za sebe. Kako god da se okrene, njih dvije mogu puno toga naučiti jedna od druge kroz Vas.</para>
<para>Više o karakteristikama temperamenta, možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/04/Karakteristike-temperamenta.doc">ovom članku</ulink>.</para>
<para>Lijep pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moje dvije unučice potpuno su različitih temperamenata U pitanju su moje dvije unučice od dvije kćeri. Jedna, devetnaest mjeseci (M); druga, dvanaest mjeseci (Z). Stanuju u istoj kući u dva stana. 
    M je hiperaktivna, živahna, radoznala, a Z mila, draga, ali dovoljna sama sebi. M stalno pritrčava, mazi je pa joj otme igračku. Zatim iskoristi priliku pa je gađa kockicom u glavu ili joj sjedne na noge ili joj ljubi nogu... Često smo znali reći M: „Pssst, seka Z spava.“ Mislim da M stalno prati našu reakciju i tada iskoristi trenutak naše nepažnje te je malo udari ili već nešto smisli. U vrtiću otima djeci igračke i svakom je loncu poklopac. Kako da to sve skupa izbalansiramo? Moram napomenuti da su i majke isto tako različite. Jedna je otvorena i pristupačna (mama od M), druga okrenuta svom mikrosvijetu. SĆ

Draga baka,
čini se da su Vaše dvije unučice jako različite prema temperamentu – ono što biste ih obje mogle učiti je različitost između njih dvije koje očigledno postoje. S druge strane, možete im istaknuti u čemu su slične, kako bi se mogle i kroz to povezati. Što se tiče individualnih razlika, M možete učiti kako je važno da poštuje osobni prostor od Z, a Z kako da kaže „ne“ M, odnosno kako da se zauzima za sebe. Kako god da se okrene, njih dvije mogu puno toga naučiti jedna od druge kroz Vas.
Više o karakteristikama temperamenta, možete pročitati u ovom članku.
Lijep pozdrav,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moje dvije unučice potpuno su različitih temperamenata

<para>
 Odredili smo joj kaznu u smislu da nema crtića, kina te da mora umjesto tete prati suđe i pospremati sobu, ali ona to ne smatra kao kaznu već zabavu. Kako da joj ukažemo da je njeno ponašanje bilo neprimjereno te kakvu kaznu da joj odredimo? Inače je vrlo emotivna i dobra, iako živa i često neposlušna. Unaprijed hvala, zabrinuti otac.
</para>
<para>Kada su djeca živa, često su kažnjavanja i s vremenom se znaju početi ponašati kao da im nije stalo do kazne. Ponekad je to način kroz kojim se brane od punog doživljaja emocionalne boli koji kazna prouzrokuje, a neka djeca znaju si pretvoriti obavezu/kaznu u zabavu. Drugo navedeno je s jedne strane dobra osobina jer ih u budućnosti čeka mnogo obaveza koje će htjeti ili ne htjeti, morati odrađivati. Ipak, ono što sam iz Vašeg opisa shvatila da biste htjeli jest – da Vaša djevojčica shvati da ne smije biti agresivna kada je ljuta. I to je ok. No, da bismo mogli promijeniti djetetovo ponašanje (da prihvati da nije OK udarati kada je ljuta i počne koristiti nove strategije ponašanja), moramo biti svjesni njezine emocije i emocionalne potrebe. Spomenuli ste njezinu emociju – ljutnju – ok, a sada je važno razumjeti drugi korak – što ju je motiviralo da se naljuti? Koja situacija se prethodno odvila koja ju je naljutila? Sada ću dati primjer koji često motivira dijete na ponašanje koje nije socijalno prihvatljiv s ciljem da vidite kako možete promišljati kako biste došli do odgovora na svoje postavljeno pitanje. Primjerice, ako je bilo nešto što je htjela, a nije mogla dobiti – na koji joj je to način bilo rečeno? Da li je već tada bila malo ljuta, ali se je ta razina ljutnje ignorirala u razgovoru s njom te se fokusiralo na to da shvati da to nešto ne može?</para>
<para>Nadalje, često i nas odrasle u nekoj situaciji koja na kraju eskalira, počne nešto smetati puno manje, prije same eskalacije, ali to ne znamo direktno tražiti, iskazati ili pak drugi to ignoriraju pa se na kraju nađemo u kaotičnoj situaciji jer kada stvari eskaliraju, drugi nas ozbiljnije čuju, shvate. Kako djeca još nemaju razvijene vještine asertivne komunikacije, izravnog traženja što žele već koriste metode koje su čuli, vidjeli ili u nekom trenutku isprobali i nakon toga dobili nešto (makar i negativnu pažnju), tako se treba prepoznati svoj i njihov obrazac komunikacije.</para>
<para>Sve ovo čini situaciju vrlo složenom u kojoj imamo djetetove želje, potrebe, emocije, misli, ponašanje i s druge strane drugu osobu koja ima svoje želje, potrebe, emocije, misli, ponašanje. Odrasla osoba ima veću odgovornost u situaciji nego dijete jer, kao što sam navela, dijete razvojno ne može imati vještine samoregulacije dok odrasla osoba može.</para>
<para>Pa kako onda pomoći Vašoj djevojčici da nauči nove strategije ponašanja, umjesto agresivnog ponašanja? Prije nego što dođe do eskalacije (takve razine ljutnje da postane agresivna), treba se njezini osjećaji prepoznati empatički (s razumijevanjem) verbalizirati te postaviti granicu (ovisno o situaciji). Ova dva koraka potrebno je ponoviti više puta sve dok ne vidimo da se smanjuje razina napetosti u djetetovom tijelu. Tako se zna da je dijete doista čulo što joj se govorilo, ali i da smo mi to rekli na način na koji nas može čuti. I onda treći korak je – nuđenje alternative, druge opcije u datoj situaciji.</para>
<para>Dakle, kao što možete vidjeti iz mog odgovora, umjesto da se usredotočite kako da ona nauči da određeno ponašanje nije OK, predlažem da se usredotočite na to da joj razvijete strategije koja ponašanja jesu OK. Na koji način će je se čuti kada je ljuta i kada se pokušava zauzeti za sebe, kako ćete se tada možda u nekim situacijama dogovarati s njom, učeći je kompromisu. Ljutnja je u konačnici emocija koja nas potiče da se zauzimamo za sebe, i koja je zdrava, prirodna i dobra, ali je važno znati koje strategije, koja ponašanja ćemo birati kako bi nas drugi čuli što imamo za reći.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja kćerka udarila je tetu i želim da nauči da se to ne smije Moja kći ima 6,5 godina i iz ljutnje je tetu udarila štapom i ozlijedila. Iako se ispričala, nisam siguran da je shvatila da je pogriješila. 
    Odredili smo joj kaznu u smislu da nema crtića, kina te da mora umjesto tete prati suđe i pospremati sobu, ali ona to ne smatra kao kaznu već zabavu. Kako da joj ukažemo da je njeno ponašanje bilo neprimjereno te kakvu kaznu da joj odredimo? Inače je vrlo emotivna i dobra, iako živa i često neposlušna. Unaprijed hvala, zabrinuti otac.

Kada su djeca živa, često su kažnjavanja i s vremenom se znaju početi ponašati kao da im nije stalo do kazne. Ponekad je to način kroz kojim se brane od punog doživljaja emocionalne boli koji kazna prouzrokuje, a neka djeca znaju si pretvoriti obavezu/kaznu u zabavu. Drugo navedeno je s jedne strane dobra osobina jer ih u budućnosti čeka mnogo obaveza koje će htjeti ili ne htjeti, morati odrađivati. Ipak, ono što sam iz Vašeg opisa shvatila da biste htjeli jest – da Vaša djevojčica shvati da ne smije biti agresivna kada je ljuta. I to je ok. No, da bismo mogli promijeniti djetetovo ponašanje (da prihvati da nije OK udarati kada je ljuta i počne koristiti nove strategije ponašanja), moramo biti svjesni njezine emocije i emocionalne potrebe. Spomenuli ste njezinu emociju – ljutnju – ok, a sada je važno razumjeti drugi korak – što ju je motiviralo da se naljuti? Koja situacija se prethodno odvila koja ju je naljutila? Sada ću dati primjer koji često motivira dijete na ponašanje koje nije socijalno prihvatljiv s ciljem da vidite kako možete promišljati kako biste došli do odgovora na svoje postavljeno pitanje. Primjerice, ako je bilo nešto što je htjela, a nije mogla dobiti – na koji joj je to način bilo rečeno? Da li je već tada bila malo ljuta, ali se je ta razina ljutnje ignorirala u razgovoru s njom te se fokusiralo na to da shvati da to nešto ne može?
Nadalje, često i nas odrasle u nekoj situaciji koja na kraju eskalira, počne nešto smetati puno manje, prije same eskalacije, ali to ne znamo direktno tražiti, iskazati ili pak drugi to ignoriraju pa se na kraju nađemo u kaotičnoj situaciji jer kada stvari eskaliraju, drugi nas ozbiljnije čuju, shvate. Kako djeca još nemaju razvijene vještine asertivne komunikacije, izravnog traženja što žele već koriste metode koje su čuli, vidjeli ili u nekom trenutku isprobali i nakon toga dobili nešto (makar i negativnu pažnju), tako se treba prepoznati svoj i njihov obrazac komunikacije.
Sve ovo čini situaciju vrlo složenom u kojoj imamo djetetove želje, potrebe, emocije, misli, ponašanje i s druge strane drugu osobu koja ima svoje želje, potrebe, emocije, misli, ponašanje. Odrasla osoba ima veću odgovornost u situaciji nego dijete jer, kao što sam navela, dijete razvojno ne može imati vještine samoregulacije dok odrasla osoba može.
Pa kako onda pomoći Vašoj djevojčici da nauči nove strategije ponašanja, umjesto agresivnog ponašanja? Prije nego što dođe do eskalacije (takve razine ljutnje da postane agresivna), treba se njezini osjećaji prepoznati empatički (s razumijevanjem) verbalizirati te postaviti granicu (ovisno o situaciji). Ova dva koraka potrebno je ponoviti više puta sve dok ne vidimo da se smanjuje razina napetosti u djetetovom tijelu. Tako se zna da je dijete doista čulo što joj se govorilo, ali i da smo mi to rekli na način na koji nas može čuti. I onda treći korak je – nuđenje alternative, druge opcije u datoj situaciji.
Dakle, kao što možete vidjeti iz mog odgovora, umjesto da se usredotočite kako da ona nauči da određeno ponašanje nije OK, predlažem da se usredotočite na to da joj razvijete strategije koja ponašanja jesu OK. Na koji način će je se čuti kada je ljuta i kada se pokušava zauzeti za sebe, kako ćete se tada možda u nekim situacijama dogovarati s njom, učeći je kompromisu. Ljutnja je u konačnici emocija koja nas potiče da se zauzimamo za sebe, i koja je zdrava, prirodna i dobra, ali je važno znati koje strategije, koja ponašanja ćemo birati kako bi nas drugi čuli što imamo za reći.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerka udarila je tetu i želim da nauči da se to ne smije

<para>
 Naime, djevojčica ponavlja sve radnje koje je sestra napravila na način da svi detalji i osobe budu na istom mjestu. Ako se obratim starijoj, mlađa plače i traži da sve to isto i njoj kažem i da pri tome stojim na istom mjestu, čak u istom položaju. Ako to ne učinim, onda počinje plakanje (bez suza) i bijes. Nekada skače u mjestu i plače. Ako ne popustim, to zna potrajati i više od sat vremena, i teško se smiruje. Kada ponovim sve onako kako ona traži po redoslijedu, onda se smiri. Uvijek zahtijeva da bude prva - prva želi jesti, spavati, ići na WC, kupati se... Na početku sam mislila da je to ljubomora, ali u zadnje vrijeme me počelo zabrinjavati. Ako se starija prva probudi, onda mlađa plače i pita zašto se ona nije prva probudila. Čak zna natjerati (svojim plačem) sestru da se vrati u krevet i da se pravi da spava kako bi se ona onda "prva probudila" i došla do mene. Ja tada, naravno, moram biti na istom mjestu gdje sam bila kada je i starija kći ustala i došla do mene. Je li ovo ponašanje uobičajeno i normalno za blizance? Na koji način da postupim kada počne taj njezin napad histerije i postrojavanje svih nas u kući onako kako je ona zamislila? Pokušali smo s kaznama (da bude tri minute u sobi), ali mislim da s tim ništa nismo postigli jer i tada puno plače i ne može se smiriti. Pokušala sam je, kada je uhvati bijes, zagrliti i smiriti, ali ne ide. Jedino rješenje je da svi postupamo onako kako je ona to zamislila. Mislim da je razmažena, ali što da radim? Kako da riješim ovaj problem? Od početka pokušavam razvijati njihovu individualnost, različito ih oblačim i slično. Predstavlja li ovakvo ponašanje opsesivno-kompulzivni poremećaj?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vaše mlađe djevojčice. Kroz ponašanje koje opisujete Vaša djevojčica može hraniti svoju potrebu za osjećajem sigurnosti i kontrole. Ipak, tražeći da identično postupate prema njoj i seki te da baš svaki puta bude prva u nečemu, ne zadovoljava te svoje potrebe na adekvatan način. Vjerujem da je za Vas to izuzetno iscrpljujuće te da je teško gledati kako biva isfrustrirana.</para>
<para>Unatoč tome, postupanje kako je ona zamislila i postrojavanje svih drugih prema njezinim željama neće riješiti problem. Time se eventualno može kratkoročno umiriti situacija, ali dugoročno djetetu se šalje poruka da je ona ta koja ima, i treba imati, svu kontrolu. To je prevelik teret za svako dijete i važno je da nauči vjerovati Vama, roditelju, te da se nauči nositi s različitim osjećajima (tuga, ljutnja, ljubomora…). U tome svakako treba pomoć odraslih.</para>
<para>Kada je ljuta, razočarana, ili se osjeća neugodno na neki drugi način, važno je fokusirati se na njezino tadašnje stanje i pomoći joj da se umiri i opusti, ali bez da se „situacija“ oko nje posloži na način na koji bi ona htjela. Time ne uči o sebi i ne uči kontorilirati svoja stanja, a to joj je jako važno za daljnje izazove kroz život.</para>
<para>Normalno je da djeca u nekoj mjeri vole rutinu i predvidivost, ali kako se kod nje javlja rigidnosti koja njoj samoj, ali i Vama, otežava svakodnevno funkcioniranje, bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom. U njezinoj dobi prerano je govoriti o opsesivno-kompulzivnom poremećaju. Važno je ipak provjeriti zašto ima tako snažnu potrebu za tim ponašanjima.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mlađa blizanka na čudan se način snosi s osjećajima ljubomore i nesigurnosti Majka sam dvije blizanke od 3,5 godina. U zadnje vrijeme primjećujem promjenu u ponašanju "mlađe" djevojčice koja sve više kopira "stariju" sestru. 
    Naime, djevojčica ponavlja sve radnje koje je sestra napravila na način da svi detalji i osobe budu na istom mjestu. Ako se obratim starijoj, mlađa plače i traži da sve to isto i njoj kažem i da pri tome stojim na istom mjestu, čak u istom položaju. Ako to ne učinim, onda počinje plakanje (bez suza) i bijes. Nekada skače u mjestu i plače. Ako ne popustim, to zna potrajati i više od sat vremena, i teško se smiruje. Kada ponovim sve onako kako ona traži po redoslijedu, onda se smiri. Uvijek zahtijeva da bude prva - prva želi jesti, spavati, ići na WC, kupati se... Na početku sam mislila da je to ljubomora, ali u zadnje vrijeme me počelo zabrinjavati. Ako se starija prva probudi, onda mlađa plače i pita zašto se ona nije prva probudila. Čak zna natjerati (svojim plačem) sestru da se vrati u krevet i da se pravi da spava kako bi se ona onda "prva probudila" i došla do mene. Ja tada, naravno, moram biti na istom mjestu gdje sam bila kada je i starija kći ustala i došla do mene. Je li ovo ponašanje uobičajeno i normalno za blizance? Na koji način da postupim kada počne taj njezin napad histerije i postrojavanje svih nas u kući onako kako je ona zamislila? Pokušali smo s kaznama (da bude tri minute u sobi), ali mislim da s tim ništa nismo postigli jer i tada puno plače i ne može se smiriti. Pokušala sam je, kada je uhvati bijes, zagrliti i smiriti, ali ne ide. Jedino rješenje je da svi postupamo onako kako je ona to zamislila. Mislim da je razmažena, ali što da radim? Kako da riješim ovaj problem? Od početka pokušavam razvijati njihovu individualnost, različito ih oblačim i slično. Predstavlja li ovakvo ponašanje opsesivno-kompulzivni poremećaj?

Draga mama,
vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vaše mlađe djevojčice. Kroz ponašanje koje opisujete Vaša djevojčica može hraniti svoju potrebu za osjećajem sigurnosti i kontrole. Ipak, tražeći da identično postupate prema njoj i seki te da baš svaki puta bude prva u nečemu, ne zadovoljava te svoje potrebe na adekvatan način. Vjerujem da je za Vas to izuzetno iscrpljujuće te da je teško gledati kako biva isfrustrirana.
Unatoč tome, postupanje kako je ona zamislila i postrojavanje svih drugih prema njezinim željama neće riješiti problem. Time se eventualno može kratkoročno umiriti situacija, ali dugoročno djetetu se šalje poruka da je ona ta koja ima, i treba imati, svu kontrolu. To je prevelik teret za svako dijete i važno je da nauči vjerovati Vama, roditelju, te da se nauči nositi s različitim osjećajima (tuga, ljutnja, ljubomora…). U tome svakako treba pomoć odraslih.
Kada je ljuta, razočarana, ili se osjeća neugodno na neki drugi način, važno je fokusirati se na njezino tadašnje stanje i pomoći joj da se umiri i opusti, ali bez da se „situacija“ oko nje posloži na način na koji bi ona htjela. Time ne uči o sebi i ne uči kontorilirati svoja stanja, a to joj je jako važno za daljnje izazove kroz život.
Normalno je da djeca u nekoj mjeri vole rutinu i predvidivost, ali kako se kod nje javlja rigidnosti koja njoj samoj, ali i Vama, otežava svakodnevno funkcioniranje, bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom. U njezinoj dobi prerano je govoriti o opsesivno-kompulzivnom poremećaju. Važno je ipak provjeriti zašto ima tako snažnu potrebu za tim ponašanjima.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 