Postroll

Preroll

<para>
 Međutim, prije godinu dana otišla sam u Njemačku i dijete je ostalo s mužem koji mu je stavljao pelenu. Je li to uzrok problema? Dijete je trenutno kod mojih dok ne završi prvi razred pa će doći u Njemačku. Molim vas, recite mi što bi mogao biti problem? FS
</para>
<para>Moguće je da dijete preko dana zadržava stolicu, pa noću kada se opusti stolica spontano izađe. Bilo bi dobro, pokušati takozvani toaletni trening, tj. pokušati ga potaknuti na odlazak za zahod iza nekog većeg obroka, npr. ručka ili večere jer je tada najlakše defecirati (crijeva spontano počnu tiskati kada hrana uđe u želudac). Na taj način ćete možda spriječiti ovakve epizode. Ukoliko se to ne riješi nužno je odvesti ga na pregled liječniku.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak od 7 godina iznenada je počeo veliku nuždu obavljati u krevetu Moj sin ima sedam godina i počeo je prije mjesec dana s vremena na vrijeme obavljati veliku nuždu u krevetu. To mu se nikad prije nije događalo. S dvije godine naučio je piškiti i kakati na nonu. 
    Međutim, prije godinu dana otišla sam u Njemačku i dijete je ostalo s mužem koji mu je stavljao pelenu. Je li to uzrok problema? Dijete je trenutno kod mojih dok ne završi prvi razred pa će doći u Njemačku. Molim vas, recite mi što bi mogao biti problem? FS

Moguće je da dijete preko dana zadržava stolicu, pa noću kada se opusti stolica spontano izađe. Bilo bi dobro, pokušati takozvani toaletni trening, tj. pokušati ga potaknuti na odlazak za zahod iza nekog većeg obroka, npr. ručka ili večere jer je tada najlakše defecirati (crijeva spontano počnu tiskati kada hrana uđe u želudac). Na taj način ćete možda spriječiti ovakve epizode. Ukoliko se to ne riješi nužno je odvesti ga na pregled liječniku.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Dječak od 7 godina iznenada je počeo veliku nuždu obavljati u krevetu

<para>
 Što god pojede ili popije vodu, odmah ispovraća. Blijed je i iscrpljen. Prijeti li mu dehidracija i koje su posljedice? Je li možda riječ o alergiji na hranu određene vrste ili trovanju hranom? Kako mu pomoći? Trebam li mu dati nešto protiv dehidracije? Povraćao je devet puta u 10 sati. BK
</para>
<para>Puno je vjerojatnije da se radi o virozi ili trovanju nekom hranom nego alergiji (pogotovo ako do sada nije imao alergijskih reakcija).</para>
<para>Najvažnije je dobro hidrirati dijete usprkos povraćanju. Tekućinu treba davati na žlicu ili gutljaj po gutljaj, znači uporno, ali male količine, kako isprovocirani probavni trakt opet ne bi reagirao ponovnim povraćanjem. Tekućinu je dobro nadoknađivati s oralnim rehidracijskim otopinama (ORS), koje pored tekućine sadrže i elektrolite i glukozu te bolje oporavljaju organizam.</para>
<para>Treba pratiti da li dijete dobro mokri, jer slabo i rijetko mokrenje kao i suhe sluznice i klonulost ukazuju na dehidraciju. Ako se tekućina ne može nadoknaditi na usta, tada je potrebna infuzija.</para>
<para>Ukoko dijete ima jake bolove, nužno je također da ga odvedete liječniku kako bi se isključilo akutno kirurško zbivanje.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete neprestano i satima povraća. Što učiniti? Poštovana, moje dijete staro dvije godine povraća od ranoga jutra. U početku je bilo obilnije, no što je više povraćao, djelovalo je sluzavo, pa i zeleno u jednom navratu. 
    Što god pojede ili popije vodu, odmah ispovraća. Blijed je i iscrpljen. Prijeti li mu dehidracija i koje su posljedice? Je li možda riječ o alergiji na hranu određene vrste ili trovanju hranom? Kako mu pomoći? Trebam li mu dati nešto protiv dehidracije? Povraćao je devet puta u 10 sati. BK

Puno je vjerojatnije da se radi o virozi ili trovanju nekom hranom nego alergiji (pogotovo ako do sada nije imao alergijskih reakcija).
Najvažnije je dobro hidrirati dijete usprkos povraćanju. Tekućinu treba davati na žlicu ili gutljaj po gutljaj, znači uporno, ali male količine, kako isprovocirani probavni trakt opet ne bi reagirao ponovnim povraćanjem. Tekućinu je dobro nadoknađivati s oralnim rehidracijskim otopinama (ORS), koje pored tekućine sadrže i elektrolite i glukozu te bolje oporavljaju organizam.
Treba pratiti da li dijete dobro mokri, jer slabo i rijetko mokrenje kao i suhe sluznice i klonulost ukazuju na dehidraciju.  Ako se tekućina ne može nadoknaditi na usta, tada je potrebna infuzija.
Ukoko dijete ima jake bolove, nužno je također da ga odvedete liječniku kako bi se isključilo akutno kirurško zbivanje.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dijete neprestano i satima povraća. Što učiniti?

<para>
 queenpk
</para>
<para>Poštovana, dijete češće stavljajte na prsa, a uz to se trudite da pijete dosta tekućine i ne preskačete obroke. Također je važno da ste naspavani i da niste u stresu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako i da li mogu povećati količinu mlijeka u dojkama? Ako je ikako moguće, kako da povećam proizvodnju mlijeka? Malena je stara mjesec dana a ja imam osjećaj da mi mlijeko nestaje. U jednoj dojci jedva da ga ima. 
    queenpk

Poštovana, dijete češće stavljajte na prsa, a uz to se trudite da pijete dosta tekućine i ne preskačete obroke. Također je važno da ste naspavani i da niste u stresu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako i da li mogu povećati količinu mlijeka u dojkama?

<para>
 Sad smo već naveliko na kašicama: ujutro voćne, za ručak povrće, a svaki drugi dan ubacim i malo piletine. Sada prelazimo na Hipp2 pa me zanima koliko puta dnevno mora piti mlijeko. Do sada je s Hippom1 pio 3-4 puta i 2-3 kašice, te mi je počeo kolutati očima, obično kod umora radi zubića. Spava tri puta dnevno po sat vremena, a noću devet sati uz jedno hranjenje. Zanima me je li normalno kolutanje očiju u toj dobi ili se moram zabrinuti?
</para>
<para>Dijete u toj dobi treba mliječnog oko 500-750 ml, dakle možete nastaviti kao i do sada, samo s Hipp 2: Mlijeko ne mora isključivo piti , već može biti i dodano kašicama, već kako dijete bolje preferira.</para>
<para>Nije mi točno jasno iz Vašeg opisa da li je to kolutanje očima kod zaspivanja što može biti dio usnivanja, ili je to i inače. U slučaju da se to događa sve češće i u budnom stanju tada je potreban pregled neuropedijatra.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od sedam mjeseci počela je kolutati očima. Ima li razloga za brigu? Imam bebu od sedam mjeseci. Koristili smo Hipp1. Sve je u redu s bebom, samo ga zubići muče - izrasle su mu jedinice i dvojke. 
    Sad smo već naveliko na kašicama: ujutro voćne, za ručak povrće, a  svaki drugi dan ubacim i malo piletine. Sada prelazimo na Hipp2 pa me zanima koliko puta dnevno mora piti mlijeko. Do sada je s Hippom1 pio 3-4 puta i 2-3 kašice, te mi je počeo kolutati očima, obično kod umora radi zubića. Spava tri puta dnevno po sat vremena, a noću devet sati uz jedno hranjenje. Zanima me je li normalno kolutanje očiju u toj dobi ili se moram zabrinuti?

Dijete u toj dobi treba mliječnog oko 500-750 ml, dakle možete nastaviti kao i do sada, samo s Hipp 2: Mlijeko ne mora isključivo piti , već može biti i dodano kašicama, već kako dijete bolje preferira.
Nije mi točno jasno iz Vašeg opisa da li je to kolutanje očima kod zaspivanja što može biti dio usnivanja, ili je to i inače. U slučaju da se to događa sve češće i u budnom stanju tada je potreban pregled neuropedijatra.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od sedam mjeseci počela je kolutati očima. Ima li razloga za brigu?

<para>
 Odnosno, on govori stalno da ne može mamu ostaviti samu da spava jer bi bila tužna da sama spava. Mi smo rastavljeni od njegove 1,5 godine. Živimo 50 km udaljenosti. Ja ga svaki drugi dan posjećujem i svaki drugi vikend je kod mene. I to je sve ok do trenutka kad se ona nije zaposlila, radi u smjenama i slabo ga viđa. Od tada, jednostavno odbija prespavati kod mene. Kad ona dođe recimo po njega, vidim da je rastrgan i tužan. Spavao bi kod mene, a ne bi ostavio mamu. Čak je par puta i plakao jer je tužan. Onda me zove iz auta da mi kaže da će sigurno sljedeći put spavati. I tako već pola godine. 
 Srce mi se slomi, a ne znam što napraviti. Zahvaljujem vam unaprijed. Z
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>vidim da Vam je stvarno teško i da Vas to sve poprilično rastužuje, ali i Vašeg dječaka. Čini mi se da dječak niti sam ne zna što bi trebalo napraviti i kako postupiti te da je i njemu jako teško.</para>
<para>Sva djeca primarno žele udovoljiti roditeljima i žele da njihovi roditelji budu sretni. Ponekad u toj želji postupaju onako kako misle da bi oni htjeli da oni postupaju, govore ono što misle da bi roditelji željeli čuti pa makar to njih činilo manje sretnima, što može biti i slučaj u ovoj situaciji.</para>
<para>Paralelno, to znači da se manje vidi s Vama pa onda vidi da ste Vi tužni zbog toga, a zasigurno i time nastaje jedan veliki konflikt u njegovoj glavi i emocijama. Možda čak ponekad i osjeća odgovornost da je on taj koji mora birati koliko vremena će provoditi s kojim roditeljem.</para>
<para>Probajte razgovarati s bivšom suprugom o svemu tome, ako je to moguće, u slučaju da već niste. Možda njegova mama jednostavno nikad nije razmišljala o tome, a dječak je sam donio takve zaključke. Ono što Vi možete napraviti je dati mu do znanja da ga Vi volite, bez obzira koliko vremena Vi provodili zajedno i da ništa neće utjecati na Vašu ljubav prema njemu.</para>
<para>Dobar način za to je empatičko reflektiranje, nešto poput: „Znam da ti je sada teško spavati kod mene. Prije nije bilo tako, sada je i ja razumijem da ti je teško. Ja te jednako volim i dalje, bez obzira spavao ti kod mene ili ne.“ Na taj način mu dajete bezrezervnu podršku i dajete mu do znanja da je svaka opcija u redu za Vas, da se ne mora osjećati krivim zbog ičega, Vi ste tu, uvijek.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Otkad mu se mama zaposlila, sin se boji ostaviti je samu i prespavati kod mene Poštovani, imam jedno pitanje. Naime, pitam se zašto moj sin koji će sada napuniti 6 godina, ne želi više prespavati kod mene u stanu. 
    Odnosno, on govori stalno da ne može mamu ostaviti samu da spava jer bi bila tužna da sama spava. Mi smo rastavljeni od njegove 1,5 godine. Živimo 50 km udaljenosti. Ja ga svaki drugi dan posjećujem i svaki drugi vikend je kod mene. I to je sve ok do trenutka kad se ona nije zaposlila, radi u smjenama i slabo ga viđa. Od tada, jednostavno odbija prespavati kod mene. Kad ona dođe recimo po njega, vidim da je rastrgan i tužan. Spavao bi kod mene, a ne bi ostavio mamu. Čak je par puta i plakao jer je tužan. Onda me zove iz auta da mi kaže da će sigurno sljedeći put spavati. I tako već pola godine. 
   Srce mi se slomi, a ne znam što napraviti. Zahvaljujem vam unaprijed. Z

Dragi tata,
vidim da Vam je stvarno teško i da Vas to sve poprilično rastužuje, ali i Vašeg dječaka. Čini mi se da dječak niti sam ne zna što bi trebalo napraviti i kako postupiti te da je i njemu jako teško.
Sva djeca primarno žele udovoljiti roditeljima i žele da njihovi roditelji budu sretni. Ponekad u toj želji postupaju onako kako misle da bi oni htjeli da oni postupaju, govore ono što misle da bi roditelji željeli čuti pa makar to njih činilo manje sretnima, što može biti i slučaj u ovoj situaciji.
Paralelno, to znači da se manje vidi s Vama pa onda vidi da ste Vi tužni zbog toga, a zasigurno i time nastaje jedan veliki konflikt u njegovoj glavi i emocijama. Možda čak ponekad i osjeća odgovornost da je on taj koji mora birati koliko vremena će provoditi s kojim roditeljem.
Probajte razgovarati s bivšom suprugom o svemu tome, ako je to moguće, u slučaju da već niste. Možda njegova mama jednostavno nikad nije razmišljala o tome, a dječak je sam donio takve zaključke. Ono što Vi možete napraviti je dati mu do znanja da ga Vi volite, bez obzira koliko vremena Vi provodili zajedno i da ništa neće utjecati na Vašu ljubav prema njemu.
Dobar način za to je empatičko reflektiranje, nešto poput: „Znam da ti je sada teško spavati kod mene. Prije nije bilo tako, sada je i ja razumijem da ti je teško. Ja te jednako volim i dalje, bez obzira spavao ti kod mene ili ne.“ Na taj način mu dajete bezrezervnu podršku i dajete mu do znanja da je svaka opcija u redu za Vas, da se ne mora osjećati krivim zbog ičega, Vi ste tu, uvijek.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Otkad mu se mama zaposlila, sin se boji ostaviti je samu i prespavati kod mene

<para>
 Na primjer, ako smo u trgovini, pet puta mu moram reći da se pomakne da neko prođe, da ne dira nešto, kod kuće neće pospremiti igračke, neće pospremiti ništa svoje. To i nije toliki problem, koliko njegov odnos prema meni, ocu i ostalima. Svađa se, neće poslušati, ako mu kažem da ću ga kazniti (npr. nema crtića taj dan) on histerično počne plakati. Srce mi se cijepa, jer ne znam kako da mu priđem da mi se otvori, da vidim u čemu je problem, počela sam izbjegavati bilo kakav vid bliskosti s njim posljednjih dana, a ne želim to, jednostavno ne znam što da radim. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čini mi se kao da Vaš dječak često testira granice s Vama. Djeca u dobi između 3. i 6. godine imaju prvu fazu formiranja identiteta, kada ga formiraju na temelju povratnih informacija iz okoline. To također uključuje testiranje granica, kada proučavaju kakva je reakcija okoline kada se oni ponašaju suprotno pravilima.</para>
<para>Vidim da Vam je zaista teško i da se nalazite u jednoj zahtjevnoj situaciji, u kojoj niste sigurni kako postupiti. Ono što kao roditelj možemo uvijek napraviti, kada nismo sigurni što bi trebali je reflektirati djetetove osjećaje. Čak kada postavljamo i granice, uvijek je važno probati prvo reflektirati emocije djetetu.</para>
<para>Naime, s imenovanjem emocije, dajemo do znanja djetetu da ga vidimo, da ga čujemo, da ga razumijemo. Emocija je tu prisutna i nije pod djetetovom kontrolom, tako da ne bi trebali dijete regulirati zbog same emocije, nego zbog ponašanja koje je neprimjereno kao rezultat te emocije. No, ako prvo imenujemo emociju i pošaljemo djetetu poruke razumijevanja i pažnje, lakše ćemo prevenirati ponašanje te pomoći djetetu da uspostavi samoregulaciju. Na primjer: dijete je u trgovini i ne želi propustiti gospodina da prođe. „Marko, čini mi se kao da ti se ne da baš sad pomaknuti i da ti se baš sviđa tu stajati, no prolaz nije mjesto za stajanje, jer drugi ljudi ne mogu prolaziti. Možeš stati tu pored mene ili kraj police s voćem.“ U slučaju otpora ili burne reakcije „ Vidim da ti se ne sviđa što se moraš pomaknuti, no prolaz nije mjesto za stajanje…“.</para>
<para>Ono što je najvažnije pritom je da mu sve to govorite mirnim tonom, odnosno da ne prenosite svoju uznemirenost ili možda ljutnju u komunikaciju, jer bilo kakva emocija izaziva sličnu emociju, bez obzira na sadržaj komunikacije. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Možda će trebati vremena da se prekinu naučeni obrasci ponašanja, no vrlo vjerojatno ćete brzo vidjeti promjenu na djetetovim reakcijama, ako Vaša prva reakcija bude empatija pa onda postavljanje granice. Toplina, razumijevanje i pažnja su uvijek pravi odgovor na dječji problem, jer to je vrlo često sekundarna namjera djetetovog neprimjerenog ponašanja.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (4) u posljednje vrijeme je neposlušan i testira sve moguće granice Poštovane, imam sina koji je nedavno navršio 4 godine. U posljenje vrijeme je sve neposlušniji, znači, što god da mu kažem da uradi, on odbija. 
    Na primjer, ako smo u trgovini, pet puta mu moram reći da se pomakne da neko prođe, da ne dira nešto, kod kuće neće pospremiti igračke, neće pospremiti ništa svoje. To i nije toliki problem, koliko njegov odnos prema meni, ocu i ostalima. Svađa se, neće poslušati, ako mu kažem da ću ga kazniti (npr. nema crtića taj dan) on histerično počne plakati. Srce mi se cijepa, jer ne znam kako da mu priđem da mi se otvori, da vidim u čemu je problem, počela sam izbjegavati bilo kakav vid bliskosti s njim posljednjih dana, a ne želim to, jednostavno ne znam što da radim. Zabrinuta mama

Poštovana,
čini mi se kao da Vaš dječak često testira granice s Vama. Djeca u dobi između 3. i 6. godine imaju prvu fazu formiranja identiteta, kada ga formiraju na temelju povratnih informacija iz okoline. To također uključuje testiranje granica, kada proučavaju kakva je reakcija okoline kada se oni ponašaju suprotno pravilima.
Vidim da Vam je zaista teško i da se nalazite u jednoj zahtjevnoj situaciji, u kojoj niste sigurni kako postupiti. Ono što kao roditelj možemo uvijek napraviti, kada nismo sigurni što bi trebali je reflektirati djetetove osjećaje. Čak kada postavljamo i granice, uvijek je važno probati prvo reflektirati emocije djetetu.
Naime, s imenovanjem emocije, dajemo do znanja djetetu da ga vidimo, da ga čujemo, da ga razumijemo. Emocija je tu prisutna i nije pod djetetovom kontrolom, tako da ne bi trebali dijete regulirati zbog same emocije, nego zbog ponašanja koje je neprimjereno kao rezultat te emocije. No, ako prvo imenujemo emociju i pošaljemo djetetu poruke razumijevanja i pažnje, lakše ćemo prevenirati ponašanje te pomoći djetetu da uspostavi samoregulaciju. Na primjer: dijete je u trgovini i ne želi propustiti gospodina da prođe. „Marko, čini mi se kao da ti se ne da baš sad pomaknuti i da ti se baš sviđa tu stajati, no prolaz nije mjesto za stajanje, jer drugi ljudi ne mogu prolaziti. Možeš stati tu pored mene ili kraj police s voćem.“ U slučaju otpora ili burne reakcije „ Vidim da ti se ne sviđa što se moraš pomaknuti, no prolaz nije mjesto za stajanje…“.
Ono što je najvažnije pritom je da mu sve to govorite mirnim tonom, odnosno da ne prenosite svoju uznemirenost ili možda ljutnju u komunikaciju, jer bilo kakva emocija izaziva sličnu emociju, bez obzira na sadržaj komunikacije. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Možda će trebati vremena da se prekinu naučeni obrasci ponašanja, no vrlo vjerojatno ćete brzo vidjeti promjenu na djetetovim reakcijama, ako Vaša prva reakcija bude empatija pa onda postavljanje granice. Toplina, razumijevanje i pažnja su uvijek pravi odgovor na dječji problem, jer to je vrlo često sekundarna namjera djetetovog neprimjerenog ponašanja.
Sretno!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin (4) u posljednje vrijeme je neposlušan i testira sve moguće granice

<para>
 U razgovoru sa tetom u vrtiću saznajemo da nije doživio nikakvu traumu i sl. Na koji način da ga uvjerim da ide u vrtić? Ana
</para>
<para/>
<para>Draga Ana,</para>
<para>izgleda kao da Vaš dječak više ne uživa u odlascima u vrtić, iz Vama nepoznatih razloga. Iz onoga što ste Vi napisali, vidljivo je da je prvotna adaptacija dobro prošla te da se dječak bio dobro prilagodio na vrtić, sve do sada. Očito je došlo do nekakve promjene te se pojavio razlog zašto dječak više ne želi ići u vrtić. Taj razlog može i ne mora biti unutar vrtića.</para>
<para>Je li se doma u Vašem okruženju nešto promijenilo? Je li došlo do neke promjene unutar vrtića? Dobro je uzeti u obzir bilo kakve moguće promjene ili događaje koje su se dogodile u djetetovom životu. Spomenuli ste da Vam je teta rekla da dječak nije doživio nikakvu traumu u vrtiću. No možda nešto je za Vas ili što je za tete trauma, ne mora nužno biti ili ne biti trauma za dječaka.</para>
<para>Često se kod djece odgovori skrivaju u detaljima, u situacijama koje nama odraslima promaknu. Ako ste eliminirali sve moguće navedene razloge, uvijek ostaje mogućnost da se dogodilo nešto što je promaknulo teti ili teta nije pridodala veliko značenje, a djetetu je bilo značajno.</para>
<para>Vjerojatno ste već razgovarali s djetetom o cijeloj situaciji, no možda da probate implementirati vještine reflektiranja u razgovor, započevši s dječakovim emocijama: „Čini mi se da više ne uživaš u odlascima u vrtić i da nisi zbog nečeg zadovoljan. Da li bi mi htio možda nešto više o tome reći? Ja sam tu uz tebe i puno te volim, dopusti mi da ti pomognem“. Na taj način mu dajete priliku da Vam kaže što ga muči na neizravan način, pri čemu mu naglašavate osjećaj sigurnosti, koji je djeci uvijek jako važan.</para>
<para>Koji god razlog da Vam dječak kaže, prihvatite ga s puno razumijevanja i topline te ga probajte riješiti na zadovoljavajući način za dječaka. U slučaju da razgovor ne upali, probajte malo više vremena posvetiti u igranju s njim pa će možda kroz igru izaći na vidjelo nešto što bi Vam moglo biti značajno kao razlog. Nadam se da ćete uspješno riješiti svoj problem!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj 6-godišnjak odjednom više ne želi ići u vrtić Poštovana, imam dječaka od skoro 6 godina koji je do sada bez problema išao u vrtić (1,5 godinu) no sada odbija, izmišlja razloge da ne ode u vrtić (boli ga trbuh, glava, ići će sutra...). 
    U razgovoru sa tetom u vrtiću saznajemo da nije doživio nikakvu traumu i sl. Na koji način da ga uvjerim da ide u vrtić? Ana


Draga Ana,
izgleda kao da Vaš dječak više ne uživa u odlascima u vrtić, iz Vama nepoznatih razloga. Iz onoga što ste Vi napisali, vidljivo je da je prvotna adaptacija dobro prošla te da se dječak bio dobro prilagodio na vrtić, sve do sada. Očito je došlo do nekakve promjene te se pojavio razlog zašto dječak više ne želi ići u vrtić. Taj razlog može i ne mora biti unutar vrtića.
Je li se doma u Vašem okruženju nešto promijenilo?  Je li došlo do neke promjene unutar vrtića? Dobro je uzeti u obzir bilo kakve moguće promjene ili događaje koje su se dogodile u djetetovom životu. Spomenuli ste da Vam je teta rekla da dječak nije doživio nikakvu traumu u vrtiću. No možda nešto je za Vas ili što je za tete trauma, ne mora nužno biti ili ne biti trauma za dječaka.
Često se kod djece odgovori skrivaju u detaljima, u situacijama koje nama odraslima promaknu. Ako ste eliminirali sve moguće navedene razloge, uvijek ostaje mogućnost da se dogodilo nešto što je promaknulo teti ili teta nije pridodala veliko značenje, a djetetu je bilo značajno.
Vjerojatno ste već razgovarali s djetetom o cijeloj situaciji, no možda da probate implementirati vještine reflektiranja u razgovor, započevši s dječakovim emocijama: „Čini mi se da više ne uživaš u odlascima u vrtić i da nisi zbog nečeg zadovoljan. Da li bi mi htio možda nešto više o tome reći? Ja sam tu uz tebe i puno te volim, dopusti mi da ti pomognem“. Na taj način mu dajete priliku da Vam kaže što ga muči na neizravan način, pri čemu mu naglašavate osjećaj sigurnosti, koji je djeci uvijek jako važan.
Koji god razlog da Vam dječak kaže, prihvatite ga s puno razumijevanja i topline te ga probajte riješiti na zadovoljavajući način za dječaka.  U slučaju da razgovor ne upali, probajte malo više vremena posvetiti u igranju s njim pa će možda kroz igru izaći na vidjelo nešto što bi Vam moglo biti značajno kao razlog. Nadam se da ćete uspješno riješiti svoj problem!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj 6-godišnjak odjednom više ne želi ići u vrtić

<para>
 Uskoro se vraćam na posao, imam 2 sata vožnje tamo i natrag, radno vrijeme ne postoji, može biti i po 12, 14 sati, a ne želim prestati dojiti! Kako olakšati bebi, pripremiti ju na to? Koliko dojiti, hoće li mi onda s vremenom nestati skroz mlijeka, kako rasporediti dohranu, moram li ju "pojačati" i kojim namirnicama? Hoću li morati dodati adaptirano u prehranu? Da li ću morati izdajati kad se stvori pritisak u prsima? Koji uopće raspored joj napraviti? I da, ne bih ju htjela u jaslice ako baš nisam prisiljena, a opet druga opcija mi preostaje da bude s bakom i djedom koji su kat niže, ali do sad nisu bili ni 10 minuta sami s njom ili ju primili i igrali se, hranili, ni ništa, a moji roditelji nisu blizu, iako su puno više s njom. Moja mama i inače čuva djecu i usput su mi kad idem na posao i kad bi nekim čudom svekar i svekrva pristali da ju i moji čuvaju, da li bi malenoj bilo naporno da ju vozim ujutro sa sobom? Normalno da me strah i brinem! Sad ima 6 zubića, stoji samostalno i hoda uz namještaj, do nedavno nismo velikih problema imali, ni sa uspavljivanjem, niti s papanjem, a sad je baš počela jako zezati s hranom, neće papati, osim sise i voćnih kašica, i odjednom jedva se uspava, neće više u krevetić, plače, ustaje... Prejadna sam trenutno i uplašena i imam milijun i jedno pitanje odjednom... :( Aprilla
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da Vam je zaista teško i da se suočavate s velikim izazovom. Koliko sam shvatila, vrlo vjerojatno ćete kroz tjedan izbivati većinu dana iz kuće te se jako brinete tko i kako će Vam čuvati dijete te kako najbolje hraniti dijete u toj dobi. Na neka Vaša pitanja jedino Vi znate najbolje odgovor – koja osoba je najadekvatnija za čuvanje Vašeg djeteta te da li će Vašoj bebi biti naporno svaki dan se voziti u autu?</para>
<para>Niste definirali kolika bi to bila vožnja, no mislim da tako nešto morate sami probati pa vidjeti kako Vaše dijete reagira i da li bi ste se Vi bolje osjećali. Djeca te dobi različito reagiraju na vožnju autom, nekoj djeci smeta, a neka djeca jedino tako mogu zaspati jer im odgovara osjećaj kretanja.</para>
<para>Što se tiče dojenja, najvažniji mliječni obrok djeteta te dobi je jutarnji obrok, koji bi trebao biti isključivo mliječni. To možete Vi obaviti prije posla, podojiti dijete. Bilo bi dobro da izdojite kroz dan još jednom ili dva puta, kako bi ste potaknuli proizvodnju mlijeka, olakšali si pritisak i stvorili zalihe mlijeka da Vaše dijete može konzumirati Vaše mlijeko dok Vas nema.</para>
<para>Ne znam jeste li upoznati i kakvi su Vam uvjeti na poslu, no do djetetovih godinu dana starosti, imate zakonsko pravo na 2h dnevno (koje pokriva HZZO) za izdajanje. Ta 2h smijete koristiti odjednom ili kroz radni dan u dva navrata (npr. 2x1h). Što se tiče nadohrane, dijete te dobi bi trebalo konzumirati barem 2 mliječna obroka, odnosno oko 500 ml mlijeka, a na Vama je da vidite koje su Vam mogućnosti i da li mu možete priskrbiti kroz dojenje/izdajanje toliku količinu mlijeka. Nema ničeg lošeg u tome da se odlučite na nadohranu adaptiranim mlijekom, jer situacija koju ste sami opisali djeluje dovoljno stresno i zahtjevno sama po sebi, bez stresa oko dojenja/izdajanja. Naravno, na Vama je odluka te da sami procijenite svoje kapacitete i mogućnosti, što god da odlučite, pravilno ste odlučili.</para>
<para>Što se tiče nemira, djeca te dobi, pogotovo ako su dojena i imaju razvijenu sigurnu privrženost sa svojim majkama, izrazito osjećaju bilo kakvu napetost ili promjenu u raspoloženju kod svojih majki, tako da opisana situacija nije nimalo iznenađujuća. Mislim da bi bilo najbolje da stavite na papir nekoliko solucija i dobro razmislite u kojoj soluciji ćete se Vi najbolje osjećati. Naime, treba uzeti u obzir Vaše mogućnosti, vremensko trajanje te Vašu sreću i zadovoljstvo, jer jedino ako zadovoljite vlastite potrebe ćete uspješno moći zadovoljiti djetetove potrebe. Svaka majka želi ono što je najbolje za svoje dijete, no neki puta zaboravimo da djeca ne žele da se žrtvujemo više nego što je to potrebno, a ta granica je za svaku majku individualna i ponekad maglovita.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Vraćam se na posao s porodiljnog i ne znam kako da na to pripremim svoju bebu Poštovani, molim vas za pomoć, nemam koga pitati... Bebačica ima 8 mjeseci i dojena na zahtjev. Dohranu smo počeli sa 5,5 mjeseci i sve kašice ja radim sama. 
    Uskoro se vraćam na posao, imam 2 sata vožnje tamo i natrag, radno vrijeme ne postoji, može biti i po 12, 14 sati, a ne želim prestati dojiti! Kako olakšati bebi, pripremiti ju na to? Koliko dojiti, hoće li mi onda s vremenom nestati skroz mlijeka, kako rasporediti dohranu, moram li ju "pojačati" i kojim namirnicama? Hoću li morati dodati adaptirano u prehranu? Da li ću morati izdajati kad se stvori pritisak u prsima? Koji uopće raspored joj napraviti? I da, ne bih ju htjela u jaslice ako baš nisam prisiljena, a opet druga opcija mi preostaje da bude s bakom i djedom koji su kat niže, ali do sad nisu bili ni 10 minuta sami s njom ili ju primili i igrali se, hranili, ni ništa, a moji roditelji nisu blizu, iako su puno više s njom. Moja mama i inače čuva djecu i usput su mi kad idem na posao i kad bi nekim čudom svekar i svekrva pristali da ju i moji čuvaju, da li bi malenoj bilo naporno da ju vozim ujutro sa sobom? Normalno da me strah i brinem! Sad ima 6 zubića, stoji samostalno i hoda uz namještaj, do nedavno nismo velikih problema imali, ni sa uspavljivanjem, niti s papanjem, a sad je baš počela jako zezati s hranom, neće papati, osim sise i voćnih kašica, i odjednom jedva se uspava, neće više u krevetić, plače, ustaje... Prejadna sam trenutno i uplašena i imam milijun i jedno pitanje odjednom... :( Aprilla

Draga mama,
vidim da Vam je zaista teško i da se suočavate s velikim izazovom. Koliko sam shvatila, vrlo vjerojatno ćete kroz tjedan izbivati većinu dana iz kuće te se jako brinete tko i kako će Vam čuvati dijete te kako najbolje hraniti dijete u toj dobi. Na neka Vaša pitanja jedino Vi znate najbolje odgovor – koja osoba je najadekvatnija za čuvanje Vašeg djeteta te da li će Vašoj bebi biti naporno svaki dan se voziti u autu?
Niste definirali kolika bi to bila vožnja, no mislim da tako nešto morate sami probati pa vidjeti kako Vaše dijete reagira i da li bi ste se Vi bolje osjećali. Djeca te dobi različito reagiraju na vožnju autom, nekoj djeci smeta, a neka djeca jedino tako mogu zaspati jer im odgovara osjećaj kretanja.
Što se tiče dojenja, najvažniji mliječni obrok djeteta te dobi je jutarnji obrok, koji bi trebao biti isključivo mliječni. To možete Vi obaviti prije posla, podojiti dijete. Bilo bi dobro da izdojite kroz dan još jednom ili dva puta, kako bi ste potaknuli proizvodnju mlijeka, olakšali si pritisak i stvorili zalihe mlijeka da Vaše dijete može konzumirati Vaše mlijeko dok Vas nema.
Ne znam jeste li upoznati i kakvi su Vam uvjeti na poslu, no do djetetovih godinu dana starosti, imate zakonsko pravo na 2h dnevno (koje pokriva HZZO) za izdajanje. Ta 2h smijete koristiti odjednom ili kroz radni dan u dva navrata (npr. 2x1h). Što se tiče nadohrane, dijete te dobi bi trebalo konzumirati barem 2 mliječna obroka, odnosno oko 500 ml mlijeka, a na Vama je da vidite koje su Vam mogućnosti i da li mu možete priskrbiti kroz dojenje/izdajanje toliku količinu mlijeka. Nema ničeg lošeg u tome da se odlučite na nadohranu adaptiranim mlijekom, jer situacija koju ste sami opisali djeluje dovoljno stresno i zahtjevno sama po sebi, bez stresa oko dojenja/izdajanja. Naravno, na Vama je odluka te da sami procijenite svoje kapacitete i mogućnosti, što god da odlučite, pravilno ste odlučili.
Što se tiče nemira, djeca te dobi, pogotovo ako su dojena i imaju razvijenu sigurnu privrženost sa svojim majkama, izrazito osjećaju bilo kakvu napetost ili promjenu u raspoloženju kod svojih majki, tako da opisana situacija nije nimalo iznenađujuća. Mislim da bi bilo najbolje da stavite na papir nekoliko solucija i dobro razmislite u kojoj soluciji ćete se Vi najbolje osjećati. Naime, treba uzeti u obzir Vaše mogućnosti, vremensko trajanje te Vašu sreću i zadovoljstvo, jer jedino ako zadovoljite vlastite potrebe ćete uspješno moći zadovoljiti djetetove potrebe. Svaka majka želi ono što je najbolje za svoje dijete, no neki puta zaboravimo da djeca ne žele da se žrtvujemo više nego što je to potrebno, a ta granica je za svaku majku individualna i ponekad maglovita.
Sretno!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Vraćam se na posao s porodiljnog i ne znam kako da na to pripremim svoju bebu

<para>
 Kada sam kontaktirala pedijatricu prije nekoliko mjeseci situacija je bila da je on po nekoliko dana zadržavao stolicu, plakao, „šetao“ i vikao da ga previjem iako nije imao stolicu, dosta je imao vjetrove i na kraju kada više ne bi mogao trpjeti imao bi stolicu koja nije bila tvrda! Pedijatrica je ustvrdila prema mojem opisu situacije, da se najvjerojatnije radi o nadutosti te da mu redovito dajem probiotike, a ne pripravke za omekšavanje stolice, obzirom da je stolica mekana u konačnici. Situacija se nakon nekog vremena poboljšala u smislu da bi npr. mjesec dana imao stolice svaki drugi, treći dan ili tri dana za redom, ali bez plakanja i mučenja. Nakon toga opet kreće „faza“ zadržavanja, nervoze i buđenja iz popodnevnog (ponekad i noćnog) sna, stiskanja nogica i vikanja da on ne mora kakati i da neće kakati. Promjena je utoliko što su mu posljednje dvije stolice bile tvrde. Što se prehrane tiče, unazad nekoliko mjeseci slabije jede. Svaki dan kuham, najčešće variva, ali se zna dogoditi da pojede 2-3 žlice, meso jede minimalno, ponekad ne želi niti probati. Slatkiše jede, ali ne u velikoj mjeri. Od voća najviše voli jabuke, svaki dan jede, ponekad bananu, a naranče cijeđene. Po ljeti jede sve, sezonski. Stavljala sam mu i mljevene lanene sjemenke u hranu, međutim ne vidim da je imalo većeg utjecaja. Vodila sam posljednja dva tjedna dnevnik da vidim što propuštam, međutim ne mogu utvrditi neki jasni razlog. Naravno, planiram ponovno kontaktirati pedijatricu, ali evo ako možete pomoći idejom ili savjetom. Hvala! Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>po opisu radi se o tipičnoj funkcijskoj opstipaciji kod koje dijete zbog neugodnog iskustva zadržava stolicu, tj. kada dobije nagon ne tiska, već ju vraća. Tako ona postaje ustajala i tvrda, a kada dijete konačno defecira prolazi ponovno neugodno iskustvo i tako se vrtite u krug. Čak i kad je stolica uredna, dijete i dalje stišće.</para>
<para>Izlaz iz te situacije je jako dobro omekšati stolicu, da je ona dulje vrijeme dovoljno mekana. Izbjegavajete u prehrani banane, rižu, čak i jabuke nekad zatvaraju, preko ½ litre mlijeka; dajte više voća tipa kruška, šljiva, koje ima dosta sorbitola i povoljno djeluje na stolicu, te povrća i žitarica. Ukoliko to ne uspijevate riješiti prehranom (što je često) tada je potrebno uvesti dok se sve ne normalizira laktulozu bar 1ml/kg . O tome se savjetujte s pedijatrom. Uglavnom na to se neće naviknuti i osim premekane stolice, nema nuspojava, jer se radi o neresorptivnom šećeru koji samo navlači vodu i omekšava stolicu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zadržavanje stolice kod 3-godišnjaka Poštovana, sin od 3 godine i 3 mjeseca unazad malo više od godine dana ima problema sa zadržavanjem stolice. 
    Kada sam kontaktirala pedijatricu prije nekoliko mjeseci situacija je bila da je on po nekoliko dana zadržavao stolicu, plakao, „šetao“ i vikao da ga previjem iako nije imao stolicu, dosta je imao vjetrove i na kraju kada više ne bi mogao trpjeti imao bi stolicu koja nije bila tvrda! Pedijatrica je ustvrdila prema mojem opisu situacije, da se najvjerojatnije radi o nadutosti te da mu redovito dajem probiotike, a ne pripravke za omekšavanje stolice, obzirom da je stolica mekana u konačnici. Situacija se nakon nekog vremena poboljšala u smislu da bi npr. mjesec dana imao stolice svaki drugi, treći dan ili tri dana za redom, ali bez plakanja i mučenja. Nakon toga opet kreće „faza“ zadržavanja, nervoze i buđenja iz popodnevnog (ponekad i noćnog) sna, stiskanja nogica i vikanja da on ne mora kakati i da neće kakati. Promjena je utoliko što su mu posljednje dvije stolice bile tvrde. Što se prehrane tiče, unazad nekoliko mjeseci slabije jede. Svaki dan kuham, najčešće variva, ali se zna dogoditi da pojede 2-3 žlice, meso jede minimalno, ponekad ne želi niti probati. Slatkiše jede, ali ne u velikoj mjeri. Od voća najviše voli jabuke, svaki dan jede, ponekad bananu, a naranče cijeđene. Po ljeti jede sve, sezonski. Stavljala sam mu i mljevene lanene sjemenke u hranu, međutim ne vidim da je imalo većeg utjecaja. Vodila sam posljednja dva tjedna dnevnik da vidim što propuštam, međutim ne mogu utvrditi neki jasni razlog. Naravno, planiram ponovno kontaktirati pedijatricu, ali evo ako možete pomoći idejom ili savjetom. Hvala! Zabrinuta mama

Poštovana,
po opisu radi se o tipičnoj funkcijskoj opstipaciji kod koje dijete zbog neugodnog iskustva zadržava stolicu, tj. kada dobije nagon ne tiska, već ju vraća. Tako ona postaje ustajala i tvrda, a kada  dijete konačno defecira prolazi ponovno neugodno iskustvo i tako se vrtite u krug. Čak i kad je stolica uredna, dijete i dalje stišće.
Izlaz iz te situacije je jako dobro omekšati stolicu, da je ona dulje vrijeme dovoljno mekana. Izbjegavajete u prehrani banane, rižu, čak i jabuke nekad zatvaraju, preko ½ litre mlijeka; dajte više voća tipa kruška, šljiva, koje ima dosta sorbitola i povoljno djeluje na stolicu, te povrća i žitarica. Ukoliko to ne uspijevate riješiti prehranom (što je često) tada je potrebno uvesti dok se sve ne normalizira laktulozu bar 1ml/kg . O tome se savjetujte s pedijatrom. Uglavnom na to se neće naviknuti i osim premekane stolice, nema nuspojava, jer se radi o neresorptivnom šećeru koji samo navlači vodu i omekšava stolicu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zadržavanje stolice kod 3-godišnjaka

<para>
 Uz to ima suhi kašalj i reži dok diše. Njena doktorica nam je dala fenistil kapi koje iskreno baš i ne pomažu. Inače, dijete je i sad nasmijano i stalno guguće. Što mi je činiti? Zabrinuta mama
</para>
<para>Ako nema povišene temperature tijela, sama toplina čela nema nekog značenja. Kašalj obično prođe spontano, ako nema težeg disanja, niti temperature. Kao najvažnije mjera kojom to možete olakšati je dobra hidracija djeteta, ako je na prsima stavljajte ju češće. Nekada pomažu i inhalacije fiziološke otopine ukoliko imate inhalator.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bebino čelo je iznimno vruće, ali nema temperature Poštovani, imam bebu od četiri mjeseca i u zadnja dva dana ima izrazito toplo čelo, samo čelo. Izmjerim joj temperaturu ispod pazuha, a temperature nema, ali čelo i dalje gori. 
    Uz to ima suhi kašalj i reži dok diše. Njena doktorica nam je dala fenistil kapi koje iskreno baš i ne pomažu. Inače, dijete je i sad nasmijano i stalno guguće. Što mi je činiti? Zabrinuta mama

Ako nema povišene temperature tijela, sama toplina čela nema nekog značenja. Kašalj obično prođe spontano, ako nema težeg disanja, niti temperature. Kao najvažnije mjera kojom to možete olakšati je dobra hidracija djeteta, ako je na prsima stavljajte ju češće. Nekada pomažu i inhalacije fiziološke otopine ukoliko imate inhalator.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Bebino čelo je iznimno vruće, ali nema temperature

<para>
 Za večeru sam isto jela sarmu pa me zanima koliko vremenski se trebam izdajati da to mlijeko izađe pa da mogu nastaviti s dojenjem. Hvala! Brankica
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>jako teško je procijeniti koliko se dugo treba izdajati iza nekog jela, da se prestane izlučivati u mlijeku, ali zasigurno nekih 10-ak sati iza toga. No, puno bolje je ne jesti jako začinjena jela.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ono što jedem smeta mojoj bebi kod dojenja Pozdrav! Imam pitanje u vezi dojenja. Imam sina od četiri mjeseca. Jučer sam za ručak jela ljutu sarmu i u noći je, izgleda, imao grčeve od toga. 
    Za večeru sam isto jela sarmu pa me zanima koliko vremenski se trebam izdajati da to mlijeko izađe pa da mogu nastaviti s dojenjem. Hvala! Brankica

Poštovana,
jako teško je procijeniti koliko se dugo treba izdajati iza nekog jela, da se prestane izlučivati u mlijeku, ali zasigurno nekih 10-ak sati iza toga. No, puno bolje je ne jesti jako začinjena jela.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Ono što jedem smeta mojoj bebi kod dojenja

<para>
 Nosić sam joj čistila s kapima „sunce moje malo“ i nakon toga s aspiratorom koji se stavi na usisivač. Nakon toga beba teško diše na nos, posebno kada je na leđima, na lijevom boku je lakše! Preslušana su joj pluća, doktorica kaže da su u redu. Ja i dalje čistim nosić na isti način, ali nikada više nije ništa izašlo, čak ni kapi koje ukapam. Molim vas za savjet i mišljenje! Marina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>hrskavice kod malih beba su mekane i nosni hodnici uski tako da je disanje na nos često čujno čak i onda kada on nije zaštopan zbog otoka sluznice ili sekreta.</para>
<para>Ako beba uredno sisa, lijepo napreduje, nema temperaturu niti puno sekreta iz nosa, ne treba ništa poduzimati, a to što se Vama čini da je teško disanje nije stalno. U protivnom preporučam pregled ORL specijaliste.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

I nakon potpunog čišćenja nosića beba i dalje teško diše Poštovana! Moja je bebica stara mjesec dana. Nakon prvog čišćenja nosića (5. dan života) beba je počela teško disati kroz nos. 
    Nosić sam joj čistila s kapima „sunce moje malo“ i nakon toga s aspiratorom koji se stavi na usisivač. Nakon toga beba teško diše na nos, posebno kada je na leđima, na lijevom boku je lakše! Preslušana su joj pluća, doktorica kaže da su u redu. Ja i dalje čistim nosić na isti način, ali nikada više nije ništa izašlo, čak ni kapi koje ukapam. Molim vas za savjet i mišljenje! Marina

Poštovana,
hrskavice kod malih beba su mekane i nosni hodnici uski tako da je disanje na nos često čujno čak i onda kada on nije zaštopan zbog otoka sluznice ili sekreta.
Ako beba uredno sisa, lijepo napreduje, nema temperaturu niti puno sekreta iz nosa, ne treba ništa poduzimati, a to što se Vama čini da je teško disanje nije stalno. U protivnom preporučam pregled ORL specijaliste.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

I nakon potpunog čišćenja nosića beba i dalje teško diše

<para>
 Sasvim je normalna beba koja fino napreduje, no ono što me zabrinjava jest to što mu lijevi testis stalno "šeta", ode u desnu stranu i onda ta desna strana bude nabušena i poplavi. Laganim pokretima mu ih uspijem ponekad vratiti svaki na svoje mjesto. Znam da su mobilni testisi relativno česta pojava kod malih beba, no mene zabrinjava to što mu desna strana nabuši i poplavi. Nisam dobila neke odgovore kod našeg obiteljskog liječnika kod kojeg redovito idemo na savjetovalište, pa me zanima preporučujete li nam vi odlazak specijalistu? Hvala. Mama D.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučila bih vam svakako pregled dječjeg urologa i UZV testisa kao i ingvinalne regije kako bi se sa sigurnošću vidjelo da li je sve u redu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Lijevi testis kod moje bebe stalno „šeta“ Poštovani, moj sin je upravo napunio godinu dana. 
    Sasvim je normalna beba koja fino napreduje, no ono što me zabrinjava jest to što mu lijevi testis stalno "šeta", ode u desnu stranu i onda ta desna strana bude nabušena i poplavi. Laganim pokretima mu ih uspijem ponekad vratiti svaki na svoje mjesto. Znam da su mobilni testisi relativno česta pojava kod malih beba, no mene zabrinjava to što mu desna strana nabuši i poplavi. Nisam dobila neke odgovore kod našeg obiteljskog liječnika kod kojeg redovito idemo na savjetovalište, pa me zanima preporučujete li nam vi odlazak specijalistu? Hvala. Mama D.

Poštovana,
preporučila bih vam svakako pregled dječjeg urologa i UZV testisa kao i ingvinalne regije kako bi se sa sigurnošću vidjelo da li je sve u redu.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Lijevi testis kod moje bebe stalno „šeta“

<para>
 Poslije toga poginuo je susjed iz ulice u prometnoj nesreći na motociklu. Nisam ga osobno poznavao. Par mjeseci poslije toga, točnije u 11. mjesecu, palo mi je na pamet kako sam možda o tom susjedu dok je prolazio pored moje kuće nešto ružno pomislio (jer sam mislio da je to momak s kojim sam se prije posvađao). Pomislio sam nešto tipa „Da bog da poginuo ili nešto tako“. Naravno nisam znao da je taj motociklist moj susjed. Onda sam osjetio veliku krivicu za njegovu smrt. Do dan danas to kontroliram nekako. Prije par dana sam sanjao strašan san. Noću sam hodao svojom ulicom i kao da sam na nekom groblju (koje se zaista nalazi na nekih 1 km odavde) i da kopam neki grob. Kad sam se ujutro probudio, bio sam obučen u donji dio trenirke, iako sam u krevet legao gol. Bojim se da je to bila stvarnost i da sam zaista to radio (možda sam mjesečario iako nemam običaj mjesečariti). Taj osjećaj krivice mi jako smeta u obavljanju svakodnevnih obveza. Što da radim? Micko
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prije svega voljela bi napomenuti da svojim mislima nikako niste mogli utjecati na smrt svog susjeda – iako vjerojatno to već znate, smatram da je važno naglasiti Vam da nikako ni u kojem slučaju niste mogli biti odgovorni za smrt svog susjeda. Svi ponekad pomislimo nešto negativno, nešto ružno o drugoj osobi – no to ne znači da smo zli ili odgovorni ukoliko se toj osobi nešto dogodi. Naše misli ne ostavljaju takve posljedice. Djela su ta kojima možemo nanijeti štetu drugoj osobi.</para>
<para>Ukoliko Vas taj osjećaj krivice muči i ometa u svakodnevnom funkcioniranju, bilo bi dobro da se javite na savjetovanje kod stručnjaka koji bi Vam mogao pomoći u prevladavanju tog osjećaja.</para>
<para>Nadalje, što se tiče Vašeg sna, u ovom trenutku zaista ne bih znala reći je li se radilo o snu ili mjesečarenju. Kada kažete da nemate običaj mjesečariti – znači li to da nikada ne mjesečarite ili da ste nekada mjesečarili? Što kažu Vaši ukućani (ukoliko ih imate) – primjećuju li oni nešto? Ukoliko Vas sve navedeno zabrinjava, možete se javiti u Centar za poremećaje spavanja u PB Vrapče (01/ 3780 714) i razjasniti sve nedoumice.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bojim se da sam svojim mislima izazvao susjedovu nesreću Poštovani! Imam jedan problem, ali ne znam kako da ga riješim. Prošle godine, u 8. mjesecu 2014., razmišljao sam o tome kako u mojoj ulici nije nitko preminuo ili poginuo. 
    Poslije toga poginuo je susjed iz ulice u prometnoj nesreći na motociklu. Nisam ga osobno poznavao. Par mjeseci poslije toga, točnije u 11. mjesecu, palo mi je na pamet kako sam možda o tom susjedu dok je prolazio pored moje kuće nešto ružno pomislio (jer sam mislio da je to momak s kojim sam se prije posvađao). Pomislio sam nešto tipa „Da bog da poginuo ili nešto tako“. Naravno nisam znao da je taj motociklist moj susjed. Onda sam osjetio veliku krivicu za njegovu smrt. Do dan danas to kontroliram nekako. Prije par dana sam sanjao strašan san. Noću sam hodao svojom ulicom i kao da sam na nekom groblju (koje se zaista nalazi na nekih 1 km odavde) i da kopam neki grob. Kad sam se ujutro probudio, bio sam obučen u donji dio trenirke, iako sam u krevet legao gol. Bojim se da je to bila stvarnost i da sam zaista to radio (možda sam mjesečario iako nemam običaj mjesečariti). Taj osjećaj krivice mi jako smeta u obavljanju svakodnevnih obveza. Što da radim? Micko

Poštovani,
prije svega voljela bi napomenuti da svojim mislima nikako niste mogli utjecati na smrt svog susjeda – iako vjerojatno to već znate, smatram da je važno naglasiti Vam da nikako ni u kojem slučaju niste mogli biti odgovorni za smrt svog susjeda. Svi ponekad pomislimo nešto negativno, nešto ružno o drugoj osobi – no to ne znači da smo zli ili odgovorni ukoliko se toj osobi nešto dogodi. Naše misli ne ostavljaju takve posljedice. Djela su ta kojima možemo nanijeti štetu drugoj osobi.
Ukoliko Vas taj osjećaj krivice muči i ometa u svakodnevnom funkcioniranju, bilo bi dobro da se javite na savjetovanje kod stručnjaka koji bi Vam mogao pomoći u prevladavanju tog osjećaja.
Nadalje, što se tiče Vašeg sna, u ovom trenutku zaista ne bih znala reći je li se radilo o snu ili mjesečarenju. Kada kažete da nemate običaj mjesečariti – znači li to da nikada ne mjesečarite ili da ste nekada mjesečarili? Što kažu Vaši ukućani (ukoliko ih imate) – primjećuju li oni nešto? Ukoliko Vas sve navedeno zabrinjava, možete se javiti u Centar za poremećaje spavanja u PB Vrapče (01/ 3780 714) i razjasniti sve nedoumice.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Bojim se da sam svojim mislima izazvao susjedovu nesreću

<para>
 Od emocija, ljubavi i pažnje, do materijalnih sitnica koje su manje bitne. Ovaj kratki uvod sam napisala da naglasim da moj problem nije izazvan obiteljskom situacijom. Naime, ono što me već godinama muči jest moja pretjerana emotivnost i empatija. Svjesna sam kada se to događa, ali si ne znam pomoći. Kada me to preuzme, počinjem o svemu pretjerano razmišljati, analizirati i konačno se približim laganoj depresivnosti. Kako bih vama, a i meni bilo lakše ocijeniti situaciju, dat ću vam konkretan primjer. U određenom periodu počnem pojedinu osobu idolizirati, želim joj se približiti, ali ne znam kako. Kao da se zaljubim u tren oka i poludim za istom. Neprestance razmišljam o njoj, ne izlazi mi iz glave. Zatim nastupa i moja karakteristika zodijaka, odnosno Ribe pa se počinjem i sanjarski ponašati i maštati o određenim situacijama. Na ništa se ne mogu koncentrirati, najradije bih samo gledala u praznu točku i zamišljala tu osobu, a idealno bi bilo kad bih bila uz nju i zapravo se povezala s njome. U ovih 18 godina pamtim samo jednu dužu opsesiju, dok su ostale bile kratkotrajne. Međutim, sada je nastupila nova, dugotrajna, točnije već pet mjeseci je proživljavam. Iz prijašnjeg iskustva znam da to nije dobro, pokušavam se kontrolirati, ali moje misli jednostavno odbijaju spustiti se na zemlju. Recite mi molim vas što da radim, udijelite mi pokoji savjet. Unaprijed zahvaljujem! Sara
</para>
<para>Draga Sara,</para>
<para>Postoje ljudi kojima je lakše staviti emocije po strani a postoje i oni kojima je to teže. Ni jedno ni drugo nije niti dobro niti loše, već samo u nekom kontekstu može biti više ili manje korisno za tu osobu.</para>
<para>Što te sprečava da pristupiš osobama koje ostavljaju utisak na tebe? Što je najgore što se može dogoditi ako joj/im pristupiš? Često puta maštamo i idoliziramo kada zapravo ne znamo kako bi realnost izgledala – ne znamo jer nismo ni pokušali nešto ostvariti. A ni ne pokušamo jer se možda bojimo da realnost neće biti tako lijepa kao mašta. I možda stvarno neće – ali ćemo bar saznati što se doista krije iza te mašte.</para>
<para>Nadalje, bilo bi dobro da razmisliš u kojim situacijama se javlja ta opsesija, odnosno na koje osobe u svojoj okolini reagiraš tako da ih počneš idolizirati i da im se želiš približiti. Imaju li te osobe neke zajedničke karakteristike? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje potvrdan, to znači da na ovaj način zadovoljavaš neke svoje specifične potrebe. Teško je iz pisma shvatiti o čemu se točno radi, pa bi bilo dobro da se obratiš stručnjaku za savjetovanje i da zajedno dođete do rješenja.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Sklona sam idolizirati pojedine osobe i opsesivno razmišljam o njima Zovem se Sara i imam 18 godina. Živim prekrasan život s još boljom obitelji koja mi pruža sve što si bilo koje dijete može poželjeti. 
    Od emocija, ljubavi i pažnje, do materijalnih sitnica koje su manje bitne. Ovaj kratki uvod sam napisala da naglasim da moj problem nije izazvan obiteljskom situacijom. Naime, ono što me već godinama muči jest moja pretjerana emotivnost i empatija. Svjesna sam kada se to događa, ali si ne znam pomoći. Kada me to preuzme, počinjem o svemu pretjerano razmišljati, analizirati i konačno se približim laganoj depresivnosti. Kako bih vama, a i meni bilo lakše ocijeniti situaciju, dat ću vam konkretan primjer. U određenom periodu počnem pojedinu osobu idolizirati, želim joj se približiti, ali ne znam kako. Kao da se zaljubim u tren oka i poludim za istom. Neprestance razmišljam o njoj, ne izlazi mi iz glave. Zatim nastupa i moja karakteristika zodijaka, odnosno Ribe pa se počinjem i sanjarski ponašati i maštati o određenim situacijama. Na ništa se ne mogu koncentrirati, najradije bih samo gledala u praznu točku i zamišljala tu osobu, a idealno bi bilo kad bih bila uz nju i zapravo se povezala s njome. U ovih 18 godina pamtim samo jednu dužu opsesiju, dok su ostale bile kratkotrajne. Međutim, sada je nastupila nova, dugotrajna, točnije već pet mjeseci je proživljavam. Iz prijašnjeg iskustva znam da to nije dobro, pokušavam se kontrolirati, ali moje misli jednostavno odbijaju spustiti se na zemlju. Recite mi molim vas što da radim, udijelite mi pokoji savjet. Unaprijed zahvaljujem! Sara

Draga Sara,
Postoje ljudi kojima je lakše staviti emocije po strani a postoje i oni kojima je to teže. Ni jedno ni drugo nije niti dobro niti loše, već samo u nekom kontekstu može biti više ili manje korisno za tu osobu.
Što te sprečava da pristupiš osobama koje ostavljaju utisak na tebe? Što je najgore što se može dogoditi ako joj/im pristupiš? Često puta maštamo i idoliziramo kada zapravo ne znamo kako bi realnost izgledala – ne znamo jer nismo ni pokušali nešto ostvariti. A ni ne pokušamo jer se možda bojimo da realnost neće biti tako lijepa kao  mašta. I možda stvarno neće – ali ćemo bar saznati što se doista krije iza te mašte.
Nadalje, bilo bi dobro da razmisliš u kojim situacijama se javlja ta opsesija, odnosno na koje osobe u svojoj okolini reagiraš tako da ih počneš idolizirati i da im se želiš približiti. Imaju li te osobe neke zajedničke karakteristike? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje potvrdan, to znači da na ovaj način zadovoljavaš neke svoje specifične potrebe. Teško je iz pisma shvatiti o čemu se točno radi, pa bi bilo dobro da se obratiš stručnjaku za savjetovanje i da zajedno dođete do rješenja.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Sklona sam idolizirati pojedine osobe i opsesivno razmišljam o njima

<para>
 Ne znam kako da počnem opisivati svoje probleme i nisam siguran hoćete li mi ikakvim savjetom moći pomoći, ali moram pokušati Imam 27 godina i već dugi niz godina imam velikih problema sa samopouzdanjem, odnosom prema obvezama i odnosom s ljudima. S 27 godina imam tek dvije godine radnog staža jer bih uvijek iz nekog razloga sam sebe sabotirao i ostao bez posla iako sam u tom poslu bio dobar. Ne znam kako se pokrenuti, već osam mjeseci ne radim, živim s curom, ona radi za male novce i sve smo nezadovoljniji. Volim je i želim se pokrenuti, ali jednostavno ne znam kako; to je problem koji je prisutan godinama. Pasivan sam, većinu vremena visim u stanu i dani mi prolaze uzalud. Svjestan sam tog problema odavno, ali nikako se ne mogu prisiliti da se pokrenem i da počnem živjeti normalan život. Fali mi taj voljni moment, ta motivacija. Javljam vam se jer mi je sinoć draga rekla da ne može više ovako i da želi da se rastanemo. Srce mi se slomilo, ali znam da je u pravu u potpunosti. Uspio sam je nagovoriti da pokušamo još malo, da ću dati sve od sebe da postanem "normalan" i da počnem raditi i funkcionirati u društvu. Rijetko izlazim i sam i s njom, i stvarno sam po tom pitanju očajan partner. Divim joj se što je uopće toliko izdržala. I sad bih sve dao da se nekako pokrenem, ali ne znam kako. Motivaciju mi je dala ona s tim razgovorom o našem razlazu, ali meni je neopisivo teško naći posao jer mi je teško pričati s ljudima, bilo telefonski, bilo uživo. Otuđio sam se od svijeta i ljudi, a do pred 3-4 godine nisam bio takav, bio sam potpuna suprotnost, veseo i komunikativan, iako isto autodestruktivan po pitanju mnogih stvari. Naravno, budući da sam takav i da mi je teško komunicirati s ljudima, nisam u stanju otići psihologu nego se vama javljam ovim putem. Želim spasiti svoj život, svoju vezu, osjećam da sve više tonem, a ako me ona ostavi, mislim da motivacije za ikakvu osobnu promjenu više neće biti. Imam osjećaj, ako se to dogodi, da sam gotov, da ću se još više zatvoriti i propadati. Ne znam jesam li vam dovoljno rekao i jesam li sve dobro opisao? Da sumiram - fali mi samopouzdanja, fali mi komunikativnosti, živim u strahu od komunikacije s ljudima, imam osjećaj da svi vide tu moju silnu nesigurnost iako smatram da nisam neinteligentna osoba i da imam dobre komunikacijske vještine. Međutim, to sve mi ništa ne vrijedi jer nemam samopouzdanja i zatvorio sam se u sebe i sa sobom povukao tu divnu osobu (moju djevojku). I ona je postala pasivna, tužna,manjka joj samopouzdanja, sve zbog mene, u to sam siguran. Kako da poboljšam odnos prema svijetu i ljudima? Kako da ojačam samopouzdanje? Hvala na odgovoru, Loggy!
</para>
<para>Dragi Loggy,</para>
<para>prije svega žao mi je što se trenutno nalaziš u zahtjevnom periodu svog života. Vjerujem da ti nije lako, no isto tako vjerujem da su svi problemi rješivi i da uvijek postoji način kako se suočiti s njima.</para>
<para>Što se tiče tvoje motivacije, moj savjet je da za početak kreneš s manjim stvarima: svaki dan si zadaj neki cilj pa makar to bilo otići na kavu/u dućan. Možda se čini banalno, no i mali pomaci i izvršavanje „običnih“ stvari mogu u čovjeku izazvati osjećaj uspjeha i potaknuti ga da ide dalje. Ukoliko bi želio pronaći posao, možeš si primjerice zadati zadatak da svako jutro pregledaš portale za zapošljavanje. Također možeš odrediti dan u tjednu kada ćeš otići na poštu i poslati sve zamolbe (pazeći pritom na rokove). Sigurna sam da ćeš se osjećati puno bolje kada počneš križati listu izvršenih zadataka.</para>
<para>Nadalje, teško je u jednom pismu sažeti odgovor na temu kako postati samopouzdan. Kada kažeš da do prije 3-4 godine nisi bio takav, znači li to da se tada nešto dogodilo? Prije svega smatram da bi bilo dobro istražiti uzroke koji su doveli do gubitka samopouzdanja a paralelno raditi na tome da se osjećaj samopouzdanja vrati. Postoji li nešto u čemu baš uživaš? Ima li neka aktivnost koju si zapostavio a prije ti je pružala veselje? Ako postoji, bilo bi dobro da joj se posvetiš. Ukoliko voliš čitati, odvoji vrijeme u danu koje ćeš posvetiti samo čitanju. Ako pak ne postoji takva aktivnost, zadaj si zadatak da istražiš koja bi to aktivnost mogla biti.</para>
<para>Kako provodimo slobodno vrijeme, uvelike utječe na naše zadovoljstvo. To je vrijeme u kojemu se možemo posvetiti samo sebi i koje možemo provesti radeći aktivnosti koje volimo. Zato smatram da bi bilo dobro da nađeš aktivnost koja će te ispunjavati.</para>
<para>Svakako je pozitivno što pored sebe imaš osobu koja te potiče na promjenu. No nije dovoljno da poticaj nalazimo izvan sebe. Poticaj za promjenu bi trebali pronaći u sebi, jer to je jedino što nas može „držati“. Što ćeš ti dobiti za sebe kada nađeš posao? I sam kažeš da se ne smatraš neinteligentnom osobom i da imaš dobre komunikacijske vještine. Što će se dogoditi kada uložiš trud i pokažeš ih? Ili što se neće dogoditi ako ih pokažeš? Rekla bi da sve što trebaš se već nalazi u tebi. Samo to trebaš izvući na površinu.</para>
<para>Sumirat ću ti nekoliko savjeta:</para>
<para>– Sam sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Dragi ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinio za sebe i za druge, za sve što si postigao…
– Pohvali sam sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sam sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Možda će ti ovi savjeti pomoći da se motiviraš i da dobiješ „vjetar u leđa“. Neovisno o tome, smatram da bi bilo dobro da pored sebe imaš stručnu podršku koja će te voditi i pomoći ti da prevladaš sve probleme i da izvučeš van svoje resurse. Prvi korak si već napravio – obratio si se nama – učini i drugi korak i kreni u svoju promjenu!</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nemam samopouzdanja i ne znam kako da se pomaknem u životu i promijenim Poštovana! Ne znam kako da počnem opisivati svoje probleme i nisam siguran hoćete li mi ikakvim savjetom moći pomoći, ali moram pokušati. 
   Ne znam kako da počnem opisivati svoje probleme i nisam siguran hoćete li mi ikakvim savjetom moći pomoći, ali moram pokušati Imam 27 godina i već dugi niz godina imam velikih problema sa samopouzdanjem, odnosom prema obvezama i odnosom s ljudima. S 27 godina imam tek dvije godine radnog staža jer bih uvijek iz nekog razloga sam sebe sabotirao i ostao bez posla iako sam u tom poslu bio dobar. Ne znam kako se pokrenuti, već osam mjeseci ne radim, živim s curom, ona radi za male novce i sve smo nezadovoljniji. Volim je i želim se pokrenuti, ali jednostavno ne znam kako; to je problem koji je prisutan godinama. Pasivan sam, većinu vremena visim u stanu i dani mi prolaze uzalud. Svjestan sam tog problema odavno, ali nikako se ne mogu prisiliti da se pokrenem i da počnem živjeti normalan život. Fali mi taj voljni moment, ta motivacija. Javljam vam se jer mi je sinoć draga rekla da ne može više ovako i da želi da se rastanemo. Srce mi se slomilo, ali znam da je u pravu u potpunosti. Uspio sam je nagovoriti da pokušamo još malo, da ću dati sve od sebe da postanem "normalan" i da počnem raditi i funkcionirati u društvu. Rijetko izlazim i sam i s njom, i stvarno sam po tom pitanju očajan partner. Divim joj se što je uopće toliko izdržala. I sad bih sve dao da se nekako pokrenem, ali ne znam kako. Motivaciju mi je dala ona s tim razgovorom o našem razlazu, ali meni je neopisivo teško naći posao jer mi je teško pričati s ljudima, bilo telefonski, bilo uživo. Otuđio sam se od svijeta i ljudi, a do pred 3-4 godine nisam bio takav, bio sam potpuna suprotnost, veseo i komunikativan, iako isto autodestruktivan po pitanju mnogih stvari. Naravno, budući da sam takav i da mi je teško komunicirati s ljudima, nisam u stanju otići psihologu nego se vama javljam ovim putem. Želim spasiti svoj život, svoju vezu, osjećam da sve više tonem, a ako me ona ostavi, mislim da motivacije za ikakvu osobnu promjenu više neće biti. Imam osjećaj, ako se to dogodi, da sam gotov, da ću se još više zatvoriti i propadati. Ne znam jesam li vam dovoljno rekao i jesam li sve dobro opisao? Da sumiram - fali mi samopouzdanja, fali mi komunikativnosti, živim u strahu od komunikacije s ljudima, imam osjećaj da svi vide tu moju silnu nesigurnost iako smatram da nisam neinteligentna osoba i da imam dobre komunikacijske vještine. Međutim, to sve mi ništa ne vrijedi jer nemam samopouzdanja i zatvorio sam se u sebe i sa sobom povukao tu divnu osobu (moju djevojku). I ona je postala pasivna, tužna,manjka joj samopouzdanja, sve zbog mene, u to sam siguran. Kako da poboljšam odnos prema svijetu i ljudima? Kako da ojačam samopouzdanje? Hvala na odgovoru, Loggy!

Dragi Loggy,
prije svega žao mi je što se trenutno nalaziš u zahtjevnom periodu svog života. Vjerujem da ti nije lako, no isto tako vjerujem da su svi problemi rješivi i da uvijek postoji način kako se suočiti s njima.
Što se tiče tvoje motivacije, moj savjet je da za početak kreneš s manjim stvarima: svaki dan si zadaj neki cilj pa makar to bilo otići na kavu/u dućan. Možda se čini banalno, no i mali pomaci i izvršavanje „običnih“ stvari mogu u čovjeku izazvati osjećaj uspjeha i potaknuti ga da ide dalje. Ukoliko bi želio pronaći posao, možeš si primjerice zadati zadatak da svako jutro pregledaš portale za zapošljavanje. Također možeš odrediti dan u tjednu kada ćeš otići na poštu i poslati sve zamolbe (pazeći pritom na rokove). Sigurna sam da ćeš se osjećati puno bolje kada počneš križati listu izvršenih zadataka.
Nadalje, teško je u jednom pismu sažeti odgovor na temu kako postati samopouzdan. Kada kažeš da do prije 3-4 godine nisi bio takav, znači li to da se tada nešto dogodilo? Prije svega smatram da bi bilo dobro istražiti uzroke koji su doveli do gubitka samopouzdanja a paralelno raditi na tome da se osjećaj samopouzdanja vrati. Postoji li nešto u čemu baš uživaš? Ima li neka aktivnost koju si zapostavio a prije ti je pružala veselje? Ako postoji, bilo bi dobro da joj se posvetiš. Ukoliko voliš čitati, odvoji vrijeme u danu koje ćeš posvetiti samo čitanju. Ako pak ne postoji takva aktivnost, zadaj si zadatak da istražiš koja bi to aktivnost mogla biti.
Kako provodimo slobodno vrijeme, uvelike utječe na naše zadovoljstvo. To je vrijeme u kojemu se možemo posvetiti samo sebi i koje možemo provesti radeći aktivnosti koje volimo. Zato smatram da bi bilo dobro da nađeš aktivnost koja će te ispunjavati.
Svakako je pozitivno što pored sebe imaš osobu koja te potiče na promjenu. No nije dovoljno da poticaj nalazimo izvan sebe. Poticaj za promjenu bi trebali pronaći u sebi, jer to je jedino što nas može „držati“. Što ćeš ti dobiti za sebe kada nađeš posao? I sam kažeš da se ne smatraš neinteligentnom osobom i da imaš dobre komunikacijske vještine. Što će se dogoditi kada uložiš trud i pokažeš ih? Ili što se neće dogoditi ako ih pokažeš? Rekla bi da sve što trebaš se već nalazi  u tebi. Samo to trebaš izvući na površinu.
Sumirat ću ti nekoliko savjeta:
– Sam sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Dragi ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinio za sebe i za druge, za sve što si postigao…
– Pohvali sam sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sam sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Možda će ti ovi savjeti pomoći da se motiviraš i da dobiješ „vjetar u leđa“. Neovisno o tome, smatram da bi bilo dobro da pored sebe imaš stručnu podršku koja će te voditi i pomoći ti da prevladaš sve probleme i da izvučeš van svoje resurse. Prvi korak si već napravio – obratio si se nama – učini i drugi korak i kreni u svoju promjenu!
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Nemam samopouzdanja i ne znam kako da se pomaknem u životu i promijenim

<para>
 Pola svog slobodnog vremena provodim na internetu i čitajući razne knjige, i stalno se osjećam bezvoljno. Počela sam zanemarivati svoje obveze i osjećam krivnju zbog toga. U zadnje vrijeme imam i ozbiljnih zdravstvenih problema (dijabetes, hipertenzija, nesanica itd.) te mi je jedan liječnik predložio da se obratim psihologu za pomoć jer je moguće da je sve to od moje traume iz djetinjstva (vidjela sam oca kako umire). Htjela bih stručno mišljenje: Je li moguće da doista patim od depresije ili sam previše pod stresom i sve je ovo samo loša faza puberteta? L.
</para>
<para>Draga L,</para>
<para>žao mi je zbog tvojih zdravstvenih problema i iskreno se nadam da će se bar dio njih uskoro smiriti.</para>
<para>Što se tiče tvog pitanja, precizan i jednoznačan odgovor ti ne mogu dati: moguće je da patiš od depresije ali isto tako je moguće i da se radi samo o fazi u tvom životu. Da bi znala o čemu je točno riječ trebalo bi mi više informacija o tvom svakodnevnom funkcioniranju, mislima koje ti se javljaju... Također čak i ako se radi samo o fazi, moguće je da se osjećaš depresivno. Depresivnost i klinička depresija nisu isti pojmovi, a najveća razlika je u tome što je kod kliničke depresije često puta potrebna i terapija lijekovima koju propisuje liječnik psihijatar da bi se osoba osjećala bolje – nije dovoljan samo razgovor.</para>
<para>Sigurna sam da o čemu god se radilo postoji rješenje. Za početak bi ti savjetovala da dan započneš s postavljanjem ciljeva – razmisli što bi voljela postići i razradi strategiju da dođeš do toga. Na primjer, ukoliko bi željela dobiti dobru ocjenu iz određenog predmeta, možeš si zacrtati da svaki dan pročitaš 10 stranica gradiva. Sigurna sam da ćeš se kada ispuniš zacrtano, osjećati puno bolje. Ciljeve možeš postavljati za sve, ne samo za školu.</para>
<para>U svakom slučaju slažem se s liječnikom koji ti je preporučio da se obratiš psihologu za pomoć. Savjetovanje kod psihologa ti može pomoći da prebrodiš probleme s kojima se trenutno susrećeš i da dobiješ potrebnu podršku. Slobodno se zajedno s mamom obrati u naš Centar.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Osjećam se bezvoljno, zanemarujem obaveze i mislim da sam u depresiji Imam 17 godina i u zadnje vrijeme sam se uvalila u probleme u školi, na praksi, s roditeljima i nekako postajem sve udaljenija od svih oko sebe. 
    Pola svog slobodnog vremena provodim na internetu i čitajući razne knjige, i stalno se osjećam bezvoljno. Počela sam zanemarivati svoje obveze i osjećam krivnju zbog toga. U zadnje vrijeme imam i ozbiljnih zdravstvenih problema (dijabetes, hipertenzija, nesanica itd.) te mi je jedan liječnik predložio da se obratim psihologu za pomoć jer je moguće da je sve to od moje traume iz djetinjstva (vidjela sam oca kako umire). Htjela bih stručno mišljenje: Je li moguće da doista patim od depresije ili sam previše pod stresom i sve je ovo samo loša faza puberteta? L.

Draga L,
žao mi je zbog tvojih zdravstvenih problema i iskreno se nadam da će se bar dio njih uskoro smiriti.
Što se tiče tvog pitanja, precizan i jednoznačan odgovor ti ne mogu dati: moguće je da patiš od depresije ali isto tako je moguće i da se radi samo o fazi u tvom životu. Da bi znala o čemu je točno riječ trebalo bi mi više informacija o tvom svakodnevnom funkcioniranju, mislima koje ti se javljaju... Također čak i ako se radi samo o fazi, moguće je da se osjećaš depresivno. Depresivnost i klinička depresija nisu isti pojmovi, a najveća razlika je u tome što je kod kliničke depresije često puta potrebna i terapija lijekovima koju propisuje liječnik psihijatar da bi se osoba osjećala bolje – nije dovoljan samo razgovor.
Sigurna sam da o čemu god se radilo postoji rješenje. Za početak bi ti savjetovala da dan započneš s postavljanjem ciljeva – razmisli što bi voljela postići i razradi strategiju da dođeš do toga. Na primjer, ukoliko bi željela dobiti dobru ocjenu iz određenog predmeta, možeš si zacrtati da svaki dan pročitaš 10 stranica gradiva. Sigurna sam da ćeš se kada ispuniš zacrtano, osjećati puno bolje. Ciljeve možeš postavljati za sve, ne samo za školu.
U svakom slučaju slažem se s liječnikom koji ti je preporučio da se obratiš psihologu za pomoć. Savjetovanje kod psihologa ti može pomoći da prebrodiš probleme s kojima se trenutno susrećeš i da dobiješ potrebnu podršku. Slobodno se zajedno s mamom obrati u naš Centar.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Osjećam se bezvoljno, zanemarujem obaveze i mislim da sam u depresiji

<para>
 Zanima me, može li ova bakterija u tako ranoj životnoj fazi ostaviti posljedice na dijete i na njegov imuno-sustav? Hvala. Ivan
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>E coli uroinfekcija u novorođenačkoj dobi ne može ostaviti posljedice na imunološki sustav. No u Vašem pitanju nema dovoljno podataka kako bih mogla odgovoriti na pitanje da li može ostaviti posljedice na dijete općenito, pri čemu prvenstveno mislimo na bubrege.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Može li E coli kod dojenčeta ostaviti trajnije posljedice na imunitet? Kod našeg novorođenčeta pronađena je E coli. To je najvjerojatniji razlog zašto mu je CRP bio 30. Dobio je antibiotik i CRP mu je pao. 
    Zanima me, može li ova bakterija u tako ranoj životnoj fazi  ostaviti posljedice na dijete i na njegov imuno-sustav? Hvala. Ivan

Poštovani,
E coli uroinfekcija u novorođenačkoj dobi ne može ostaviti posljedice na imunološki sustav. No u Vašem pitanju nema dovoljno podataka kako bih mogla odgovoriti na pitanje da li može ostaviti posljedice na dijete općenito, pri čemu prvenstveno mislimo na bubrege.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Može li E coli kod dojenčeta ostaviti trajnije posljedice na imunitet?

<para>
 Nalazi su se poboljšali, ali RTG pluća je ostao isti, pa je nastavljeno sa Zinatom još pet dana. U međuvremenu su se na spolovilu pojavile bijele naslage; ne peče je, ne svrbi, liječnici su rekli da je od antibiotika. Kako da se riješim gljivica?
</para>
<para>
 Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvedite joj probiotik ako niste do sada i na spolovilo mažite Plymicol kremu 2x dnevno 8-10 dana, gljivice bi se trebale povući.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Gljivice na spolovilu od antibiotika Imam 4-godišnju djevojčicu koja je upravo preboljela upalu pluća. Primala je prvih pet dana intravenozno 2 x dnevno Cefriakson i 1 x dnevno Sumamed oralno. 
    Nalazi su se poboljšali, ali RTG pluća je ostao isti, pa je nastavljeno sa Zinatom još pet dana. U međuvremenu su se na spolovilu pojavile bijele naslage; ne peče je, ne svrbi, liječnici su rekli da je od antibiotika. Kako da se riješim gljivica?


   Unaprijed hvala!

Poštovana,
uvedite joj probiotik ako niste do sada i na spolovilo mažite Plymicol kremu 2x dnevno 8-10  dana, gljivice bi se trebale povući.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Gljivice na spolovilu od antibiotika

<para>
 Nikolina
</para>
<para>Poštovana, moguće je da joj više nije potrebno svaki dan spavati popodne. Ipak, vjerojatno je, s obzirom na dob, da će neke dane ipak trebati i popodnevni san. Možda nije loše da spavanje popodne pomaknete na malo raniji termin.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Da li curica navečer ne može spavati jer joj san preko dana više nije potreban? Imamo curicu staru dvije i pol godine. Odbija spavati navečer: jednostavno se igra i ne može zaspati prije 23 h. Je li moguće da joj više nije potrebno spavanje preko dana? 
    Nikolina

Poštovana, moguće je da joj više nije potrebno svaki dan spavati popodne. Ipak, vjerojatno je, s obzirom na dob, da će neke dane ipak trebati i popodnevni san. Možda nije loše da spavanje popodne pomaknete na malo raniji termin.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Da li curica navečer ne može spavati jer joj san preko dana više nije potreban?

<para>
 Međutim, s vremena na vrijeme javlja mu se sluz u stolici, prozirna, nekad sama, nekad s izmetom. Dijete normalno jede, sve djeluje O. K. Nalazi su mu u redu. Nema tvrdu stolicu. Primijetila sam da se te sluz javlja kad se nahladi. Sila mu je kakati, a izlazi samo sluz. Što nam je činiti i kome se obratiti? Imamo li razloga za brigu? Zabrinuta majka
</para>
<para>Poštovana, budući da dječak ima bolove i sluz u stolici, mislim da se trebate javiti svom liječniku. Takvi simptomi mogu slijediti neke infekte, ili se javiti nakon uporabe antibiotika, pa su korisni probiotici, međutim mogu biti i signal nekih ozbiljnijih razloga.</para>
<para>Dobro je učiniti i stolicu na parazite te upalne parametre (sedimentaciju, krvu sliku i CRP). Bitan podatak je i da li dijete dobiva na tjelesnoj masi, ako ne dobiva to je znak da se trebate svakako javiti liječniku.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kratkotrajna bol u predjelu pupka i sluz u stolici Moj sin ima sedam godina i u zadnjih godinu dana ponekad mu se javi bol u predjelu pupka, ali je kratkotrajna i uskoro je sve u redu. 
    Međutim, s vremena na vrijeme javlja mu se sluz u stolici, prozirna, nekad sama, nekad s izmetom. Dijete normalno jede, sve djeluje O. K. Nalazi su mu u redu. Nema tvrdu stolicu. Primijetila sam da se te sluz javlja kad se nahladi. Sila mu je kakati, a izlazi samo sluz. Što nam je činiti i kome se obratiti? Imamo li razloga za brigu? Zabrinuta majka

Poštovana, budući da dječak ima bolove i sluz u stolici, mislim da se trebate javiti svom liječniku. Takvi simptomi mogu slijediti neke infekte, ili se javiti nakon uporabe antibiotika, pa su korisni probiotici, međutim mogu biti i signal nekih ozbiljnijih razloga.
Dobro je učiniti i stolicu na parazite te upalne parametre (sedimentaciju, krvu sliku i CRP). Bitan podatak je i da li dijete dobiva na tjelesnoj masi, ako ne dobiva to je znak da se trebate svakako javiti liječniku.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kratkotrajna bol u predjelu pupka i sluz u stolici

<para>
 Ako sam ja završio s pubertetom u 15. godini, a netko završi s pubertetom sa 17, znači li to da će on sa 17 biti na stupnju razvoja kao ja s 15? Pero
</para>
<para>Početak i završetak puberteta normalno variraju kod vršnjaka. Onaj tko ranije uđe u pubertet, obično ranije i završi pubertetski razvoj. Ipak, obzirom na tvoju dob, pubertet sigurno još nije potpuno završio u pogledu razvoja tijela i rasta u visinu, mutiranja glasa i slično. Također brzinu razvoja nije odredilo vrijeme stupanja u seksualne odnose.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam 15 godina. Jesam li završio s pubertetom? Imam 15 godina i prilično brzo sam se razvio. Mislim da više nisam u pubertetu jer imam već veliku bradu i ogroman penis. Jesam li se ovako brzo razvio jer sam rano stupio u seksualni odnos? 
    Ako sam ja završio s pubertetom u 15. godini, a netko završi s pubertetom sa 17, znači li to da će on sa 17 biti na stupnju razvoja kao ja s 15? Pero

Početak i završetak puberteta normalno variraju kod vršnjaka. Onaj tko ranije uđe u pubertet, obično ranije i završi pubertetski razvoj. Ipak, obzirom na tvoju dob, pubertet sigurno još nije potpuno završio u pogledu razvoja tijela i rasta u visinu, mutiranja glasa i slično. Također brzinu razvoja nije odredilo vrijeme stupanja u seksualne odnose.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Imam 15 godina. Jesam li završio s pubertetom?

<para>
 Možda jednostavno nije umoran, jer noću odspava od 19.30 do 8.00 ili 9.00 ujutro. Da li mu je uopće potreban popodnevni odmor? Je li štetno da ne odspava? Da li da ga budim ranije pa bi možda bio umorniji? Zahvaljujem. Ines
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>izgleda kao da je djetetovo popodnevno spavanje zahtjevno za Vas i za njega. Djeca kad se rode spavaju oko 16 h dnevno i to isljučivo policiklički, odnosno izmjenjuju se kroz 24 sata periodi budnosti i spavanja. Kako rastu, postupno se smanjuje broj sati koji provedu spavajući, a režim spavanja se sve više pretvara u monociklički. Trenutak u kojem će se to dogoditi, ovisi od djeteta do djeteta i nema čvrstog pravila.</para>
<para>Drugim riječima, neka djeca u ranijoj dobi prestaju spavati popodne, a neka djeca u kasnijoj dobi. Dijete između 2-3 godine bi dnevno trebalo imati oko 13 sati sna. Obično je to oko 11 sati tijekom noći uz jedan popodnevni odmor. Trenutno Vaš sin spava potrebnih 13 sati u jednom komadu pa je vjerojatno to razlog zašto teško zaspi preko dana. Preporuka je da djeca do 3. godine života ipak zadrže popodnevni odmor pa možda da probate skratiti noćni san. Vi samo procijenite na koji način biste to mogli najnježnije napraviti, da li s kasnijim odlaskom na spavanje ili s nježnim buđenjem ujutro. Možda najbolje kroz igru i maženje ujutro ga ranije razbuditi pa vidjeti kako će reagirati i da li će lakše otići na popodnevni počinak.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin od 2,5 godine ne želi više popodne spavati Poštovana, imam 2 i pol godišnjeg sina i u zadnje vrijeme imamo problema s popodnevnim spavanjem. Ne ide još u vrtić. Oko 1 i pol sat mu treba da se umiri i zaspi. 
    Možda jednostavno nije umoran, jer noću odspava od 19.30 do 8.00 ili 9.00 ujutro. Da li mu je uopće potreban popodnevni odmor? Je li štetno da ne odspava? Da li da ga budim ranije pa bi možda bio umorniji? Zahvaljujem. Ines

Draga mama,
izgleda kao da je djetetovo popodnevno spavanje zahtjevno za Vas i za njega. Djeca kad se rode spavaju oko 16 h dnevno i to isljučivo policiklički, odnosno izmjenjuju se kroz 24 sata periodi budnosti i spavanja. Kako rastu, postupno se smanjuje broj sati koji provedu spavajući, a režim spavanja se sve više pretvara u monociklički. Trenutak u kojem će se to dogoditi, ovisi od djeteta do djeteta i nema čvrstog pravila.
Drugim riječima, neka djeca u ranijoj dobi prestaju spavati popodne, a neka djeca u kasnijoj dobi. Dijete između 2-3 godine bi dnevno trebalo imati oko 13 sati sna. Obično je to oko 11 sati tijekom noći uz jedan popodnevni odmor. Trenutno Vaš sin spava potrebnih 13 sati u jednom komadu pa je vjerojatno to razlog zašto teško zaspi preko dana. Preporuka je da djeca do 3. godine života ipak zadrže popodnevni odmor pa možda da probate skratiti noćni san. Vi samo procijenite na koji način biste to mogli najnježnije napraviti, da li s kasnijim odlaskom na spavanje ili s nježnim buđenjem ujutro. Možda najbolje kroz igru i maženje ujutro ga ranije razbuditi pa vidjeti kako će reagirati i da li će lakše otići na popodnevni počinak.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin od 2,5 godine ne želi više popodne spavati

<para>
 Hoće li sam početi pravilno pričati?
</para>
<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema razvojnoj liniji glasova, dijete u starosti od 5.5 godina već bi trebalo sve glasove pravilno izgovarati. Ukoliko Vaše dijete u dobi od 6.5 godina još uvijek neke glasove nepravilno izgovara male su šanse da će se to samo ispraviti. S obzirom da Vaše dijete već ide na terapiju savjetujem Vas da popričate s logopedom o napretku terapije. Sve vježbe koje logoped provodi s djetetom i Vi trebate provoditi kod kuće kako bi napredak bio što brži.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (7) još uvijek tepa, a logopedske vježbe ne pomažu Moj sin će u šestom mjesecu napuniti sedam godina i još uvijek tepa. Ide kod logopeda, ali još nije ništa naučio. Inače je jako dobar i pametan. Sve što pogleda na TV-u zna prepričati. 
    Hoće li sam početi pravilno pričati?


Poštovana,
prema razvojnoj liniji glasova, dijete u starosti od 5.5 godina već bi trebalo sve glasove pravilno izgovarati. Ukoliko Vaše dijete u dobi od 6.5 godina još uvijek neke glasove nepravilno izgovara male su šanse da će se to samo ispraviti. S obzirom da Vaše dijete već ide na terapiju savjetujem Vas da popričate s logopedom o napretku terapije. Sve vježbe koje logoped provodi s djetetom i Vi trebate provoditi kod kuće kako bi napredak bio što brži.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj sin (7) još uvijek tepa, a logopedske vježbe ne pomažu

<para>
 Nisam se mogla obuzdati, nisam se mogla smiriti, ležala sam na podu kao da me netko udara. U obitelji me svi osuđuju i već 18 godina omalovažavaju. Mama je uvijek više ugađala bratu, premda to ne želi priznati. Ponekad mi dođe da se ubijem, ali nemam hrabrosti. Stalno sam pod stresom radi škole, nemam koncentracije, loše pamtim. Često se sjetim u ovakvim situacijama kad me mama udarala radi gluposti, npr. s cijevi od usisavača, ali ne želi priznati da je to činila bez razloga. Nakon svega ovoga sam samo ležala u krevetu i gledala u prazno i plakala. Zanima me trebam li potražiti pomoć psihijatra i otići na liječenje? Mima
</para>
<para>Draga Mima,</para>
<para>žao mi je zbog svega što trenutno prolaziš i iskreno vjerujem da uz pomoć stručnjaka možeš uspješno prevladati sve probleme i pomoći sama sebi.</para>
<para>Kako se tvoje pitanje odnosi samo na to smatram li da ti je potrebna stručna pomoć, odmah ću ti odgovoriti potvrdno. Svaki put kada osjećamo potrebu da s nekim razgovaramo, svaki put kada su problemi za nas preteški da bi se sami s njima suočavali, svaki put kada nanosimo bol sebi ili drugima – potrebno je potražiti pomoć. Vjerujem da psihoterapija može pomoći da otkrijemo uzroke svojih problema, a tek kada otkrijemo uzroke problema moguće je na njima raditi i mijenjati ih. Od stručnjaka možeš dobiti podršku, to je mjesto bez prosuđivanja i osuđivanja, mjesto na kojemu je moguće zaliječiti rane i započeti novi preiod u životu.
Hrabro je odlučiti pomoći sam sebi i zatražiti pomoć stručnjaka.
Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam napadaje agresivnosti i gubim kontrolu. Treba li mi stručna pomoć? Često imam napadaje i izgubim kontrolu zbog gluposti koje me živciraju. Ovaj put sam uzela nož i prijetila bratu. 
    Nisam se mogla obuzdati, nisam se mogla smiriti, ležala sam na podu kao da me netko udara. U obitelji me svi osuđuju i već 18 godina omalovažavaju. Mama je uvijek više ugađala bratu, premda to ne želi priznati. Ponekad mi dođe da se ubijem, ali nemam hrabrosti. Stalno sam pod stresom radi škole, nemam koncentracije, loše pamtim. Često se sjetim u ovakvim situacijama kad me mama udarala radi gluposti, npr. s cijevi od usisavača, ali ne želi priznati da je to činila bez razloga. Nakon svega ovoga sam samo ležala u krevetu i gledala u prazno i plakala. Zanima me trebam li potražiti pomoć psihijatra i otići na liječenje? Mima

Draga Mima,
žao mi je zbog svega što trenutno prolaziš i iskreno vjerujem da uz pomoć stručnjaka možeš uspješno prevladati sve probleme i pomoći sama sebi.
Kako se tvoje pitanje odnosi samo na to smatram li da ti je potrebna stručna pomoć, odmah ću ti odgovoriti potvrdno. Svaki put kada osjećamo potrebu da s nekim razgovaramo, svaki put kada su problemi za nas preteški da bi se sami s njima suočavali, svaki put kada nanosimo bol sebi ili drugima – potrebno je potražiti pomoć. Vjerujem da psihoterapija može pomoći da otkrijemo uzroke svojih problema, a tek kada otkrijemo uzroke problema moguće je na njima raditi i mijenjati ih. Od stručnjaka možeš dobiti podršku, to je mjesto bez prosuđivanja i osuđivanja, mjesto na kojemu je moguće zaliječiti rane i započeti novi preiod u životu.
Hrabro je odlučiti pomoći sam sebi i zatražiti pomoć stručnjaka.
Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam napadaje agresivnosti i gubim kontrolu. Treba li mi stručna pomoć?

<para>
 Sin je s 15 godina otišao kod oca koji ga je ignorirao kao i cijeli njegov život. Prije godinu dana ga je izbacio i ja sam ga primila. Imam mlađeg sina koji je razuman i s njim nemam problema. Stariji nas sve maltretira svađama, prijetnjama itd. Neki dan sam saznala da nam je prodao sve zlato i izbacila sam ga van. Sada ima 20 godina. Molila sam ga da ide na liječenje. Kako da mu pomognem, usprkos svemu, jer mislim da to sve radi jer mu nedostaje otac? D.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma nisam dobila informaciju znate li možda razlog zbog kojega je Vaš sin prodao sve zlato i što je učinio s dobivenim novcem – moj odgovor bi djelomično ovisio upravo o tome. Kako ne znam sve detalje, odgovoriti ću Vam generalno što smatram da bi bilo dobro učiniti.</para>
<para>Vjerujem da Vam kao majci nije jednostavno i da bi sigurno svim snagama htjeli pomoći sinu. Imajte na umu da je ta pomoć moguća samo ako je netko prihvaća. Ukoliko želite primiti sina natrag, tada mu možete postaviti svoje uvjete kojih se mora pridržavati kako bi mogao živjeti s Vama; ako ih se ne bude pridržavao, budite dosljedni i poduzmite mjere koje ste mu rekli da ćete poduzeti.</para>
<para>Ukoliko niste razmišljali o opciji da ga primite natrag već želite da Vaš sin ode na liječenje, tada mu možete pomoći na način da pronađete liječnika i ustanovu u koju bi išao, ponudite mu svoju podršku. Ukoliko Vaš sin pomoć prihvati, tada budite uz njega. Ukoliko ne prihvati Vašu pomoć tada ne postoji način da ga na isto prisilite. U konačnici, kada je liječenje prisilno ni vjerojatnost da se nekome pomogne nije velika. I u tom slučaju jednostavno trebate odustati – odustati u smislu uvjeravanja sina da mora na liječenje. Jednostavno mu objasnite da ga volite, da ćete uvijek biti tu za njega kao podrška i da smatrate da mu ne pomažete ako on ne snosi posljedice za vlastito ponašanje. Dajte mu do znanja da ako se jednog dana odluči za liječenje da će imati svu Vašu podršku.</para>
<para>Ukoliko Vam je potrebno savjetovanje, slobodno se javite u naš Centar.
Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Imam velikih problema sa starijim sinom te sam ga morala izbaciti iz kuće Imam problem sa sinom, i to od rođenja. U međuvremenu sam se rastala; otac da bi mi napakostio, radio je to preko djece. 
    Sin je s 15 godina otišao kod oca koji ga je ignorirao kao i cijeli njegov život. Prije godinu dana ga je izbacio i ja sam ga primila. Imam mlađeg sina koji je razuman i s njim nemam problema. Stariji nas sve maltretira svađama, prijetnjama itd. Neki dan sam saznala da nam je prodao sve zlato i izbacila sam ga van. Sada ima 20 godina. Molila sam ga da ide na liječenje. Kako da mu pomognem, usprkos svemu, jer mislim da to sve radi jer mu nedostaje otac? D.

Draga mama,
iz Vašeg pisma nisam dobila informaciju znate li možda razlog zbog kojega je Vaš sin prodao sve zlato i što je učinio s dobivenim novcem – moj odgovor bi djelomično ovisio upravo o tome. Kako ne znam sve detalje, odgovoriti ću Vam generalno što smatram da bi bilo dobro učiniti.
Vjerujem da Vam kao majci nije jednostavno i da bi sigurno svim snagama htjeli pomoći sinu. Imajte na umu da je ta pomoć moguća samo ako je netko prihvaća. Ukoliko želite primiti sina natrag, tada mu možete postaviti svoje uvjete kojih se mora pridržavati kako bi mogao živjeti s Vama; ako ih se ne bude pridržavao, budite dosljedni i poduzmite mjere koje ste mu rekli da ćete poduzeti.
Ukoliko niste razmišljali o opciji da ga primite natrag već želite da Vaš sin ode na liječenje, tada mu možete pomoći na način da pronađete liječnika i ustanovu u koju bi išao, ponudite mu svoju podršku. Ukoliko Vaš sin pomoć prihvati, tada budite uz njega. Ukoliko ne prihvati Vašu pomoć tada ne postoji način da ga na isto prisilite. U konačnici, kada je liječenje prisilno ni vjerojatnost da se nekome pomogne nije velika. I u tom slučaju jednostavno trebate odustati – odustati u smislu uvjeravanja sina da mora na liječenje. Jednostavno mu objasnite da ga volite, da ćete uvijek biti tu za njega kao podrška i da smatrate da mu ne pomažete ako on ne snosi posljedice za vlastito ponašanje. Dajte mu do znanja da ako se jednog dana odluči za liječenje da će imati svu Vašu podršku.
Ukoliko Vam je potrebno savjetovanje, slobodno se javite u naš Centar.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam velikih problema sa starijim sinom te sam ga morala izbaciti iz kuće

<para>
 Živim u izvanbračnoj zajednici i u teškim uvjetima. Suprug mi je završio u zatvoru. Nemamo nikakvih primanja, jako mi je teško. Moj otac ima veliku invalidsku mirovinu jer je dobrovoljac domovinskog rata, ima veliku kuću, nove automobile i dosta novca. Kako da ga tužim i što da radim? Pomozite mi, molim vas! Od srca hvala. DP
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iskreno mi je žao što živite u teškim uvjetima i što su Vam trenutne životne okolnosti otežavajuće. Ukoliko Vam bude trebala psihološka podrška i savjetovanje, slobodno nam se javite.</para>
<para>Što se tiče pitanja koje ste postavili a vezano je uz tužbu, uputila bi Vas da se s istim pitanjem obratite pravniku. Vjerujem da u nadležnom Centru za socijalnu skrb u mjestu Vašeg stanovanja možete dobiti besplatnu pravnu pomoć odnosno upute što i kako možete učiniti po pitanju tužbe.
Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Živim u teškim uvjetima. Kako da od oca ishodim pomoć? Imam 20 godina i živim bez oca kojeg sam upoznala s 12 godina. Ništa mi nije pružio, niti mi pomogao, a sada ne želi čuti za mene. Imam jedno dijete i drugo je na putu. 
    Živim u izvanbračnoj zajednici i u teškim uvjetima. Suprug mi je završio u zatvoru. Nemamo nikakvih primanja, jako mi je teško. Moj otac ima veliku invalidsku mirovinu jer je dobrovoljac domovinskog rata, ima veliku kuću, nove automobile i dosta novca. Kako da ga tužim i što da radim? Pomozite mi, molim vas! Od srca hvala. DP

Poštovana,
iskreno mi je žao što živite u teškim uvjetima i što su Vam trenutne životne okolnosti otežavajuće. Ukoliko Vam bude trebala psihološka podrška i savjetovanje, slobodno nam se javite.
Što se tiče pitanja koje ste postavili a vezano je uz tužbu, uputila bi Vas da se s istim pitanjem obratite pravniku. Vjerujem da u nadležnom Centru za socijalnu skrb u mjestu Vašeg stanovanja možete dobiti besplatnu pravnu pomoć odnosno upute što i kako možete učiniti po pitanju tužbe.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Živim u teškim uvjetima. Kako da od oca ishodim pomoć?

<para>
 Dajem joj voćne i povrtne kašice i spravljam joj od HIPP-a ove s AD, ali joj to nije dovoljno ako ne popije mlijeko, a to odbija. Noću se budi dva do tri puta zbog jela; nekada odbija jesti pa se budi svakih pola sata jer je gladna. Njezina doza je 120 ml najviše, prema uputstvu na mlijeku za njene mjesece trebala bi jesti već 180 ml. Nekada zna po 12 sati i duže odbijati mlijeko ili pojede po 30 ml. Što da radim? Molim vas za savjet? Pedijatrica nam je rekla da prijeđemo na NAN1, ali situacija je bila ista, ništa se nije promijenilo. Vodu i čaj pije i dok je budna. Zanima me smijem li joj dodati nešto u AD da joj bude ukusnije, npr. kakao? Hvala unaprijed na odgovoru. AM
</para>
<para>Poštovana, imajte na umu da je svako dijete drugačije i da bez obzira na to što piše na ambalaži proizvoda svakom djetetu treba pristupiti individualno.
Vaše dijete je očito spremno za konkretnije obroke stoga vam savjetujem da nastavite s dohranom i da djetetu tijekom dana ponudite više konkretnih obroka, npr. doručak: dojenačke žitarice s adaptiraonom mliječnim pripravkom, ručak: povrće i žitarice ili krumpir/batat; užina: voće s žitaricama; večera slična doručku, te dodatne obroke adaptiranog mliječnog pripravka. Osim toga obroke na bočicu možete zagustiti pahuljicama i tako dodatno zasititi dijete.</para>
<para>Promatrajte svoje dijete i dajte mu onoliko koliko traži i bez bojazni ponudite djetetu konkretnije obroke tijekom dana. Namirnice uvodite vodeći se prema kalendaru dohrane no ne trebate ga slijepo slijediti već ga koristiti kao informaciju. Osim toga dojenački mliječni pripravak možete pripremati na kompotu ili soku od jabuke, kruške, marelice, mrkve koje možete pripremiti sami ili koristiti one koji su namijenjeni dojenčadi (bez dodanih šećera i konzervansa).</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moja beba od pet mjeseci ne pije dovoljno mlijeka. Što da radimo? Poštovani! Moja beba ima pet mjeseci i teška je 6.100. Na adaptiranom je mlijeku Aptamil1. Dok je budna, odbija bočicu, pojede od 80 do 120 ml na spavanju. 
    Dajem joj voćne i povrtne kašice i spravljam joj od HIPP-a ove s AD, ali joj to nije dovoljno ako ne popije mlijeko, a to odbija. Noću se budi dva do tri puta zbog jela; nekada odbija jesti pa se budi svakih pola sata jer je gladna. Njezina doza je 120 ml najviše, prema uputstvu na mlijeku za njene mjesece trebala bi jesti već 180 ml. Nekada zna po 12 sati i duže odbijati mlijeko ili pojede po 30 ml. Što da radim? Molim vas za savjet? Pedijatrica nam je rekla da prijeđemo na NAN1, ali situacija je bila ista, ništa se nije promijenilo. Vodu i čaj pije i dok je budna. Zanima me smijem li joj dodati nešto u AD da joj bude ukusnije, npr. kakao? Hvala unaprijed na odgovoru. AM

Poštovana, imajte na umu da je svako dijete drugačije i da bez obzira na to što piše na ambalaži proizvoda svakom djetetu treba pristupiti individualno.
Vaše dijete je očito spremno za konkretnije obroke stoga vam savjetujem da nastavite s dohranom i da djetetu tijekom dana ponudite više konkretnih obroka, npr. doručak: dojenačke žitarice s adaptiraonom mliječnim pripravkom, ručak: povrće i žitarice ili krumpir/batat; užina: voće s žitaricama; večera slična doručku, te dodatne obroke adaptiranog mliječnog pripravka. Osim toga obroke na bočicu možete zagustiti pahuljicama i tako dodatno zasititi dijete.
Promatrajte svoje dijete i dajte mu onoliko koliko traži i bez bojazni ponudite djetetu konkretnije obroke tijekom dana. Namirnice uvodite vodeći se prema kalendaru dohrane no ne trebate ga slijepo slijediti već ga koristiti kao informaciju. Osim toga dojenački mliječni pripravak možete pripremati na kompotu ili soku od jabuke, kruške, marelice, mrkve koje možete pripremiti sami ili koristiti one koji su namijenjeni dojenčadi (bez dodanih šećera i konzervansa).

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Moja beba od pet mjeseci ne pije dovoljno mlijeka. Što da radimo?

<para>
 U tijeku hranjenja, oko usta, na mjestu gdje je kašica bila u dodiru s kožom, pojavile su se crvene fleke koje nestanu za 10 minuta. Posumnjala sam na reakciju na žitarice, ali sam za svaki slučaj probala malo namazati samog bebimila 2 oko usta bebe i reakcija se ponovno pojavila. Pretpostavila sam da mu je bebimil 2 možde prejak, pa sam postupak ponovila s bebimilom 1, no reakcija se također pojavila. Iznenađena sam pojavom reakcije budući da je beba u bolnici prva tri dana svog života i prva dva dana kada smo došli kući hranjena bebimilom 1 jer nisam tih prvih par dana imala mlijeka, a onda sam se borila s upalom dojki. Prije otprilike mjesec dana ponudila sam mu bočicu bebimila prvi put od rođenja jer sam imala osjećaj da nemam dovoljno mlijeka. Popio je 90 ml i nisam primijetila nikakvu reakciju, doduše, nisam je ni očekivala s obzirom na to da je to već konzumirao po rođenju, a i mlijeko nije curilo po koži. Moja pedijatrica ne zna o čemu se radi. Meni se čini da reagira koža, a ne organizam, ali me strah ponuditi mu bočicu da vidim hoće li i u tom slučaju doći do reakcije. Jučer sam mu po koži oko usta namazala malo Aptamila 1 i pojavila se malo blaža reakcija, ali isto crvene fleke oko usta. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Hvala i lijep pozdrav. JĐ
</para>
<para>Poštovana, čini se da se radi o očiglednoj reakciji na proteine kravljeg mlijeka.</para>
<para>Naime, baza svih dojenačkim mliječnih pripravaka jest kravlje mlijeko stoga je moguće da se radi o alergijskoj reakciji. Iako vi ne vidite, kako navodite, reakciju pripravka na organizam, ona je moguća stoga je važno da se obratite alergologu.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

U doticaju kože s adaptiranim mlijekom, kod bebe se javljaju crvene fleke Poštovani! Beba ima šest mjeseci. Uz dojenje od 5. mjeseca smo počeli s dohranom. Prije nekoliko dana sam mu htjela uvesti mliječno-žitnu kašicu koju sam pripremila s bebimilom 2. 
    U tijeku hranjenja, oko usta, na mjestu gdje je kašica bila u dodiru s kožom, pojavile su se crvene fleke koje nestanu za 10 minuta. Posumnjala sam na reakciju na žitarice, ali sam za svaki slučaj probala malo namazati samog bebimila 2 oko usta bebe i reakcija se ponovno pojavila. Pretpostavila sam da mu je bebimil 2 možde prejak, pa sam postupak ponovila s bebimilom 1, no reakcija se također pojavila. Iznenađena sam pojavom reakcije budući da je beba u bolnici prva tri dana svog života i prva dva dana kada smo došli kući hranjena bebimilom 1 jer nisam tih prvih par dana imala mlijeka, a onda sam se borila s upalom dojki. Prije otprilike mjesec dana ponudila sam mu bočicu bebimila prvi put od rođenja jer sam imala osjećaj da nemam dovoljno mlijeka. Popio je 90 ml i nisam primijetila nikakvu reakciju, doduše, nisam je ni očekivala s obzirom na to da je to već konzumirao po rođenju, a i mlijeko nije curilo po koži. Moja pedijatrica ne zna o čemu se radi. Meni se čini da reagira koža, a ne organizam, ali me strah ponuditi mu bočicu da vidim hoće li i u tom slučaju doći do reakcije. Jučer sam mu po koži oko usta namazala malo Aptamila 1 i pojavila se malo blaža reakcija, ali isto crvene fleke oko usta. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Hvala i lijep pozdrav. JĐ

Poštovana, čini se da se radi o očiglednoj reakciji na proteine kravljeg mlijeka.
Naime, baza svih dojenačkim mliječnih pripravaka jest kravlje mlijeko stoga je moguće da se radi o alergijskoj reakciji. Iako vi ne vidite, kako navodite, reakciju pripravka na organizam, ona je moguća stoga je važno da se obratite alergologu.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

U doticaju kože s adaptiranim mlijekom, kod bebe se javljaju crvene fleke

<para>
 Srdačan pozdrav i hvala! Jelena
</para>
<para>Poštovana, bljuckanje je najnormalnija fiziološka pojava u dojenčadi. Njihov probavni sustav još uvijek nije u potpunosti razvijen zbog čega se u neke djece javlja bljuckanje. Budući da Vaše dijete uredno napreduje nema mjesta brizi. Osim toga dojenčad jede tekuću hranu, majčino mlijeko i uglavnom su u ležećem položaju što je još jedan razlog zašto se hrana vraća u jednjak i usta. Bljuckanje možete smanjti na način da nakon dojenja podrignete dijete te ga postavite u uzdignuti položaj, to znači da mu madrac u krevetu podignete na otprilike 30 stupnjeva tako da leži na povišenom.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako da spriječim bljuckanje kod svoje bebice? Poštovana! Imam bebu od 3,5 mjeseca. Dojim je, ali od rođenja jako bljucka i tijekom dana izbacuje sadržaj van. Rođen je s 3,8, a sada ima 7,2 kg. Kako spriječiti bljuckanje? 
    Srdačan pozdrav i hvala! Jelena

Poštovana, bljuckanje je najnormalnija fiziološka pojava u dojenčadi. Njihov probavni sustav još uvijek nije u potpunosti razvijen zbog čega se u neke djece javlja bljuckanje. Budući da Vaše dijete uredno napreduje nema mjesta brizi. Osim toga dojenčad jede tekuću hranu, majčino mlijeko i uglavnom su u ležećem položaju što je još jedan razlog zašto se hrana vraća u jednjak i usta. Bljuckanje možete smanjti na način da nakon dojenja podrignete dijete te ga postavite u uzdignuti položaj, to znači da mu madrac u krevetu podignete na otprilike 30 stupnjeva tako da leži na povišenom.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako da spriječim bljuckanje kod svoje bebice?

<para>
 U razgovoru s odgojiteljicom potvrđeno je da zna prepoznati boje, brojati, napisati svoje ime pa i zbrajati i oduzimati. Međutim, odbija bojiti, ali kad je shvatio da nema druge, obavio je bez problema taj i skoro svaki drugi zadatak. Odgojiteljica kaže da zna dovoljno za školu, ali nema volju i treba ga gurati i siliti da krene. Je li to veliki problem i moram li se nekome obratiti ili će to sjesti samo od sebe. Hvala! Marija Mare
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vrlo je dobro da je Vaše dijete uključeno u predškolski program u sklopu vrtića. On i ma za cilj adekvatno pripremiti vaše dijete na uspješan polazak u školu na način da razvije sve predčitačke i predmatematičke vještine, grafomotoriku te pažnju, koncentraciju i radne navike. Ukoliko se otpor javlja kod nekih aktivnosti to je uglavnom znak da su mu te aktivnosti teže. Najme, djeca te dobi vole raditi ono u čemu su dobri jer na taj način stječu samopouzdanje i stvaraju pozitivnu sliku o svojim sposobnostima, a jednako tako izbjegavaju aktivnosti u kojima nisu dovoljno uspješni zbog teškog nošenja sa frustracijom koju im izaziva osjećaj neuspjeha.</para>
<para>Stoga bi bilo dobro privoljeti vaše dijete na više aktivnosti vezanih uz grafomotoriku. Ne samo da će se kroz vježbu i njegova vještina bojanja popraviti, već će se razviti i strpljivost, spoznaja da se započeta aktivnost mora i dovršiti te će se na taj način produžiti pažnja koja je neophodna za uspješan polazak u školu. Nastojte da mu grafomotorne aktivnosti ne budu preteške ili dosadne. Vodite se za njegovim interesima pa kreirajte razne aktivnosti olovkom sa omiljenim filmskim likovima ili likovima iz priča. Neka takvi zadaci i vježbe postanu svakodnevna aktivnost (npr. rješava jedan listić dnevno kod kuće). Pohvalite njegov trud i bilježite njegov napredak u odnosu na ranije ostvarene ciljeve.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da svog predškolca naučim da treba obaviti i one zadatke koji mu nisu po volji? Pozdrav. Moj sin ima šest godina i sad kreće u školu. Jako je živahno dijete cijeli svoj život. 
    U razgovoru s odgojiteljicom potvrđeno je da zna prepoznati boje, brojati, napisati svoje ime pa i zbrajati i oduzimati. Međutim, odbija bojiti, ali kad je shvatio da nema druge, obavio je bez problema taj i skoro svaki drugi zadatak. Odgojiteljica kaže da zna dovoljno za školu, ali nema volju i treba ga gurati i siliti da krene. Je li to veliki problem i moram li se nekome obratiti ili će to sjesti samo od sebe. Hvala! Marija Mare

Poštovana,
vrlo je dobro da je Vaše dijete uključeno u predškolski program u sklopu vrtića. On i ma za cilj adekvatno pripremiti vaše dijete na uspješan polazak u školu na način da razvije sve predčitačke i predmatematičke vještine, grafomotoriku te pažnju, koncentraciju i radne navike. Ukoliko se otpor javlja kod nekih aktivnosti to je uglavnom znak da su mu te aktivnosti teže. Najme, djeca te dobi vole raditi ono u čemu su dobri jer na taj način stječu samopouzdanje i stvaraju pozitivnu sliku o svojim sposobnostima, a jednako tako izbjegavaju aktivnosti u kojima nisu dovoljno uspješni zbog teškog nošenja sa frustracijom koju im izaziva osjećaj neuspjeha.
Stoga bi bilo dobro privoljeti vaše dijete na više aktivnosti vezanih uz grafomotoriku. Ne samo da će se kroz vježbu i njegova vještina bojanja popraviti, već će se razviti i strpljivost, spoznaja da se započeta aktivnost mora i dovršiti te će se na taj način produžiti pažnja koja je neophodna za uspješan polazak u školu. Nastojte da mu grafomotorne aktivnosti ne budu preteške ili dosadne. Vodite se za njegovim interesima pa kreirajte razne aktivnosti olovkom sa omiljenim filmskim likovima ili likovima iz priča. Neka takvi zadaci i vježbe postanu svakodnevna aktivnost (npr. rješava jedan listić dnevno kod kuće). Pohvalite njegov trud i bilježite njegov napredak u odnosu na ranije ostvarene ciljeve.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako da svog predškolca naučim da treba obaviti i one zadatke koji mu nisu po volji?

<para>
 Što da radim, zabrinuta sam? Ne znam je li razlog tomu što nema djece u susjedstvu s kojom bi se družio. Dane pretežno provodi sa mnom. Utječe li to na njegov rječnik? Ni ja ni muž nismo pričljivi. Hvala vam unaprijed! Mlada mama
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće koje navodite ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, što može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezičnih teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja.</para>
<para>Osim u tempu usvajanja jezičnih vještina djeca se razlikuju i s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio - emocionalnim razvojem.</para>
<para>Neki znakovi usporenog jezično - govornog razvoja su:
- nerazumijevanje jednostavnih naloge (npr. ˝Dođi!˝)
- smanjena zainteresiranost za govor
- dijete ne oponaša riječi odraslih
- izostanak simboličke igre
- teškoće u prepoznavanju slika svakodnevnih predmeta (npr. „Gdje je medo?“)
- ne služi se raspoznatljivim riječima (nerazumljivo ‘mumlja’)
- ne izvršava dvočlane naloge (‘Donesi čašu!’, ‘Ostavi medu!’)
- spor rast i smanjena raznovrsnost rječnika</para>
<para>Osim navedenih znakova važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).</para>
<para>Djeca uče i usvajaju nove vještine spontano u svakodnevnim situacijama. Stoga Vam preporučujem da više pričate sa svojim djetetom, komentirate i opisujete što radite, imenujte predmete koji vas okružuju i igračke s kojim se igrate. Čitajte s njim slikovnice, pjevajte pjesmice. Potičite dijete da se verbalno izražava, nemojte ga preduhitriti vašim odgovorom, dajte mu vremena da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete.</para>
<para>Vršnjačka igra jako je poticajna za cjelokupni dječji razvoj, ali njezin izostanak, sam za sebe, nije razlog kašnjenja u jezično-govornom razvoju. Ipak preporučujem da potičete dijete na uključivanje u igru s drugom djecom, ako možete, vodite ga na dječje igralište, dječje knjižnice, igraonice.
Zbog kašnjenja u jezično - govornom razvoju obratite se logopedu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak ima skoro tri godine i upotrebljava vrlo mali fond riječi Moj sin ima dvije godine i 10 mjeseci. Pametan je i razumije svaku moju riječ, ali njegov fond riječi je mali: baba, mama, deda, sok, daj i neki njegov jezik koji ja ne razumijem. 
    Što da radim, zabrinuta sam? Ne znam je li razlog tomu što nema djece u susjedstvu s kojom bi se družio. Dane pretežno provodi sa mnom. Utječe li to na njegov rječnik? Ni ja ni muž nismo pričljivi. Hvala vam unaprijed! Mlada mama

Poštovana mama,
teškoće koje navodite ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, što može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezičnih teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja.
Osim u tempu usvajanja jezičnih vještina djeca se razlikuju i s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio - emocionalnim razvojem.
Neki znakovi usporenog jezično - govornog razvoja su:
- nerazumijevanje jednostavnih naloge (npr. ˝Dođi!˝)
- smanjena zainteresiranost za govor
- dijete ne oponaša riječi odraslih
- izostanak simboličke igre
- teškoće u prepoznavanju slika svakodnevnih predmeta (npr. „Gdje je medo?“)
- ne služi se raspoznatljivim riječima (nerazumljivo ‘mumlja’)
- ne izvršava dvočlane naloge (‘Donesi čašu!’, ‘Ostavi medu!’)
- spor rast i smanjena raznovrsnost rječnika
Osim navedenih znakova važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).
Djeca uče i usvajaju nove vještine spontano u svakodnevnim situacijama. Stoga Vam preporučujem da više pričate sa svojim djetetom, komentirate i opisujete što radite, imenujte predmete koji vas okružuju i igračke s kojim se igrate. Čitajte s njim slikovnice, pjevajte pjesmice. Potičite dijete da se verbalno izražava, nemojte ga preduhitriti vašim odgovorom, dajte mu vremena da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete.
Vršnjačka igra jako je poticajna za cjelokupni dječji razvoj, ali njezin izostanak, sam za sebe, nije razlog kašnjenja u jezično-govornom razvoju. Ipak preporučujem da potičete dijete na uključivanje u igru s drugom djecom, ako možete, vodite ga na dječje igralište, dječje knjižnice, igraonice.
Zbog kašnjenja u jezično - govornom razvoju obratite se logopedu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.

   Asja Dubravčić
   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Dječak ima skoro tri godine i upotrebljava vrlo mali fond riječi

<para>
 Jedino voli izrađivati stvari od plastelina, no uporno odbija nacrtati nešto. Ako je pridobijemo da crta, za svaki crtež (koji je uglavnom išaran) govori da je ružan i da ona ne zna crtati, iako je potičemo i uvjeravamo da može biti bolje, ali da je i ovo trenutno dobro. Također, ne trudi se ni upamtiti boje. Ista stvar vezana je uz slova i brojeve. No kad je pitamo da kaže neku riječ ili slovo, odmah točno odgovori, a povezuje i riječi kad joj se slovka. Rječnik joj je uistinu jako bogat. Treba li nas sve gore navedeno zabrinjavati i kako pobuditi interes? Zahvaljujem. Zabrinuta
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najčešći razlog odbijanja aktivnosti olovkom je vezan uz neku teškoću koje dijete doživljava provodeći ovu aktivnost. O tome bi trebalo voditi računa ako vaše dijete ne želi crtati i bojati. Tada nemojte odustati od poticanja takvih aktivnosti već mu aktivnosti učinite interesantnima, zabavnima i dodatno ga stimulirajte dogovorenim nagradama.</para>
<para>Danas mnoga djeca već i prije polaska u školu poznaju sva slova i brojke. Veliki broj djece znat će ta slova i brojke i lijepo napisati iako većina djece tehniku pisanja uvježbava u prvom razredu. Da bi dijete moglo u određenoj fazi svoga razvoja uspješno svladati pisanje mora proći kompletan motorički razvoj koji započinje razvojem grube motorike (sjedenjem, puzanjem, hodanjem, penjanjem, trčanjem. . . ) a nastavlja se razvojem fine motorike koja se odnosi na fine pokrete ruku i šaka (hvatanje cijelom šakom, zatim kažiprstom i palcem). Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.
Vaša djevojčica je navršila 4 godine. Dijete u dobi od 4 – 5 godina precrtava krug, križ, dijagonalne linije i kvadrat, te neka slova i brojke. Neka djeca pišu svoje ime.</para>
<para>Obratite pažnju i na pravilnost hvata olovke Vaše djevojčice. U dobi između 3,5 i 4 godine olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka. Sa otprilike 4,5 godine (a najkasnije do šeste godine) hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka) a prilikom pisanja pomiču se samo prsti. Ovaj hvat omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.
Predvježbe grafomotorici skrivaju se u čitavom nizu aktivnosti svakodnevnog života i igara kojima se zabavlja. Manipulacija raznim predmetima, samostalno hranjenje, oblačenje, kopčanje gumbića, vezanje vezica, listanje knjige. . . sve su to aktivnosti koje prethode držanju olovke i pisanju ali su neizostavan dio cjelokupnog razvoja.</para>
<para>Još neke ideje za razvoj grafomotorike su:
- crtanje kažiprstom po pijesku, brašnu
- nizanje perli, prelijevanje vode u posudicama, nizanje štipaljki na košaricu
- trganje papira i formiranje loptica
- presavijanje papira, maramica
- rezanje škaricama, lijepljenje, oblikovanje plastelinom
- slaganje puzzli, gradnja kockama
- slikanje prstima, kredom, pastelama, kistom, crtanje prema uzorku</para>
<para>Postepeno, kroz pravilnu izmjenu aktivnosti, dovest ćete dijete do faze kada mu hvat olovke i kontrola nad njom više neće predstavljati problem. Tek tada će biti spremno za razne grafomotorne materijale, bojanke i pisanke.
Ukoliko će Vaše dijete i u godini prije polaska u školu odbijati navedene aktivnosti svakako se savjetujte sa stručnjakom (defektologom) kako bi se teškoće uklonile prije polaska u prvi razred.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja djevojčica (4) odbija crtati, bojati i pisati Imam djevojčicu koja je navršila četiri godine. Ima talenta za ples, strane jezike, glumu (pohađa sve to i jako je veseli), no ne i za crtanje, bojenje i pisanje. 
    Jedino voli izrađivati stvari od plastelina, no uporno odbija nacrtati nešto. Ako je pridobijemo da crta, za svaki crtež (koji je uglavnom išaran) govori da je ružan i da ona ne zna crtati, iako je potičemo i uvjeravamo da može biti bolje, ali da je i ovo trenutno dobro. Također, ne trudi se ni upamtiti boje. Ista stvar vezana je uz slova i brojeve. No kad je pitamo da kaže neku riječ ili slovo, odmah točno odgovori, a povezuje i riječi kad joj se slovka. Rječnik joj je uistinu jako bogat. Treba li nas sve gore navedeno zabrinjavati i kako pobuditi interes? Zahvaljujem. Zabrinuta

Poštovana,
najčešći razlog odbijanja aktivnosti olovkom je vezan uz neku teškoću koje dijete doživljava provodeći ovu aktivnost. O tome bi trebalo voditi računa ako vaše dijete ne želi crtati i bojati. Tada nemojte odustati od poticanja takvih aktivnosti već mu aktivnosti učinite interesantnima, zabavnima i dodatno ga stimulirajte dogovorenim nagradama.
Danas mnoga djeca već i prije polaska u školu poznaju sva slova i brojke. Veliki broj djece znat će ta slova i brojke i lijepo napisati iako većina djece tehniku pisanja uvježbava u prvom razredu. Da bi dijete moglo u određenoj fazi svoga razvoja uspješno svladati pisanje mora proći kompletan motorički razvoj koji započinje razvojem grube motorike (sjedenjem, puzanjem, hodanjem, penjanjem, trčanjem. . . ) a nastavlja se razvojem fine motorike koja se odnosi na fine pokrete ruku i šaka (hvatanje cijelom šakom, zatim kažiprstom i palcem). Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.
Vaša djevojčica je navršila 4 godine. Dijete u dobi od 4 – 5 godina precrtava krug, križ, dijagonalne linije i kvadrat, te neka slova i brojke. Neka djeca pišu svoje ime.
Obratite pažnju i na pravilnost hvata olovke Vaše djevojčice. U dobi između 3,5 i 4 godine olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka. Sa otprilike 4,5 godine (a najkasnije do šeste godine) hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka) a prilikom pisanja pomiču se samo prsti. Ovaj hvat omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.
Predvježbe grafomotorici skrivaju se u čitavom nizu aktivnosti svakodnevnog života i igara kojima se zabavlja. Manipulacija raznim predmetima, samostalno hranjenje, oblačenje, kopčanje gumbića, vezanje vezica, listanje knjige. . . sve su to aktivnosti koje prethode držanju olovke i pisanju ali su neizostavan dio cjelokupnog razvoja.
Još neke ideje za razvoj grafomotorike su:
- crtanje kažiprstom po pijesku, brašnu
- nizanje perli, prelijevanje vode u posudicama, nizanje štipaljki na košaricu
- trganje papira i formiranje loptica
- presavijanje papira, maramica
- rezanje škaricama, lijepljenje, oblikovanje plastelinom
- slaganje puzzli, gradnja kockama
- slikanje prstima, kredom, pastelama, kistom, crtanje prema uzorku
Postepeno, kroz pravilnu izmjenu aktivnosti, dovest ćete dijete do faze kada mu hvat olovke i kontrola nad njom više neće predstavljati problem. Tek tada će biti spremno za razne grafomotorne materijale, bojanke i pisanke.
Ukoliko će Vaše dijete i u godini prije polaska u školu odbijati navedene aktivnosti svakako se savjetujte sa stručnjakom (defektologom) kako bi se teškoće uklonile prije polaska u prvi razred.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Moja djevojčica (4) odbija crtati, bojati i pisati

<para>
 Zna se desiti i da zamijeni slovo: umjesto „b“ napiše „d“ i sl. Kako da mu pomognem, postoje li neke vježbe? Unaprijed hvala, zabrinuta.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vrste pogrešaka koje ste naveli vrlo su učestale kod djece s teškoćama čitanja i pisanja. Vjerujem da je sličnih pogrešaka bilo i prije no moguće je da su se sada intenzivirale zbog porasta obujam gradiva. S obzirom da se radi o učeniku četvrtog razreda vjerujem i da su neke pogreške uzrokovane brzinom i površnošću.
Postoji mnogo vježbica koje se koriste u terapiji kod ovog tipa teškoća. Vrlo je važno osvijestiti dijete o njegovim pogreškama te mu pomoći da bolje uočava svoje pogreške te ih ispravlja i prije nego ih napiše. Obavezno savjetujte djetetu da se polako (skoro slovkanjem) provjeri prije nego završi zadatak. Pogrešku mu nemojte pokazivati prstom već mu recite da u toj ili toj rečenici ima jednu ili više pogrešaka, i sl.</para>
<para>Ukoliko dijete nije u mogućnosti pronaći svoju pogrešku ni nakon nekoliko pokušaja preporučam Vam da se obratite logopedu kako bi se procijenio glavni uzrok ovim pogreškama. Uzroci mogu biti različiti, od teškoća vizualne percepcije ili vizuomotorne koordinacije do teškoća na razini fonologije. Utvrđivanjem uzroka određuje se i primjerena terapija te savjeti za rad kod kuće.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak ide u četvrti razred i izostavlja ili zamjenjuje slova kod pisanja Imam sina koji ide u četvrti razred. Pojavio nam se problem s pisanjem. Često se dešava da izostavi slovo u riječi. Nekada je to na kraju riječi, nekad u sredini, kako kada. 
    Zna se desiti i da zamijeni slovo: umjesto „b“ napiše „d“ i sl. Kako da mu pomognem, postoje li neke vježbe? Unaprijed hvala, zabrinuta.

Poštovana,
vrste pogrešaka koje ste naveli vrlo su učestale kod djece s teškoćama čitanja i pisanja. Vjerujem da je sličnih pogrešaka bilo i prije no moguće je da su se sada intenzivirale zbog porasta obujam gradiva. S obzirom da se radi o učeniku četvrtog razreda vjerujem i da su neke pogreške uzrokovane brzinom i površnošću.
Postoji mnogo vježbica koje se koriste u terapiji kod ovog tipa teškoća. Vrlo je važno osvijestiti dijete o njegovim pogreškama te mu pomoći da bolje uočava svoje pogreške te ih ispravlja i prije nego ih napiše. Obavezno savjetujte djetetu da se polako (skoro slovkanjem) provjeri prije nego završi zadatak. Pogrešku mu nemojte pokazivati prstom već mu recite da u toj ili toj rečenici ima jednu ili više pogrešaka, i sl.
Ukoliko dijete nije u mogućnosti pronaći svoju pogrešku ni nakon nekoliko pokušaja preporučam Vam da se obratite logopedu kako bi se procijenio glavni uzrok ovim pogreškama. Uzroci mogu biti različiti, od teškoća vizualne percepcije ili vizuomotorne koordinacije do teškoća na razini fonologije. Utvrđivanjem uzroka određuje se i primjerena terapija te savjeti za rad kod kuće.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak ide u četvrti razred i izostavlja ili zamjenjuje slova kod pisanja

<para/>
<para>Tako malim bebama ne preporuča se korištenje jastuka, da im lice ne bi utonulo u njega i dovelo do problema s disanjem. U to vrijeme prakticiramo radije malo nakositi madrac.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bebe od pet mjeseci i korištenje jastuka kod spavanja Imam blizance od pet mjeseci. Zanima me mogu li im staviti tanki jastuk iako je madrac malo nakoso. Unaprijed hvala, Ljiljana. 
Tako malim bebama ne preporuča se korištenje jastuka, da im lice ne bi utonulo u njega i dovelo do problema s disanjem. U to vrijeme prakticiramo radije malo nakositi madrac.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Bebe od pet mjeseci i korištenje jastuka kod spavanja

<para>
 Tada se temperatura vratila u normalu, ali u nedjelju navečer sam primijetila da mu je cijeli desni obraz pocrvenio i žali se da ga užasno svrbi; nakon češkanja pojavio se i osip. U ponedjeljak ujutro osip se povukao, no nedugo zatim opet se počeo žaliti da ga svrbi i osip se vratio, ali ovaj put na oba obraza, vratu i lopaticama. Cijelo vrijeme dok je imao temperaturu žalio se da ga užasno svrbi stopalo. Što nam je činiti? Hvala! MO
</para>
<para>Poštovana, može se raditi o osipu koji slijedi virusnu infekciju, te će spontano proći. No, također može biti da se radi o alergijskom reagiranju na neku tvar iz okoline (kremu, šampon, sapun, omekšivač i slično), a da je sve slučajno koincidiralo s infektom. Ako ste nešto novo koristili, eliminirajte to iz uporabe. Ukoliko se svrbež i crvenilo pojačavaju, javite se svom liječniku.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Osip po obrazima, vratu i lopaticama nakon temperature Šestogodišnjak je u četvrtak navečer dobio temperaturu preko 38 stupnjeva i to je potrajalo skroz do nedjelje. 
    Tada se temperatura vratila u normalu, ali u nedjelju navečer sam primijetila da mu je cijeli desni obraz pocrvenio i žali se da ga užasno svrbi; nakon češkanja pojavio se i osip. U ponedjeljak ujutro osip se povukao, no nedugo zatim opet se počeo žaliti da ga svrbi i osip se vratio, ali ovaj put na oba obraza, vratu i lopaticama. Cijelo vrijeme dok je imao temperaturu žalio se da ga užasno svrbi stopalo. Što nam je činiti? Hvala! MO

Poštovana, može se raditi o osipu koji slijedi virusnu infekciju, te će spontano proći. No, također može biti da se radi o alergijskom reagiranju na neku tvar iz okoline (kremu, šampon, sapun, omekšivač i slično), a da je sve slučajno koincidiralo s infektom. Ako ste nešto novo koristili, eliminirajte to iz uporabe. Ukoliko se svrbež i crvenilo pojačavaju, javite se svom liječniku.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Osip po obrazima, vratu i lopaticama nakon temperature

<para>
 Endokrinološkom obradom utvrđeno je da nema kroničnih bolesti, celijakije, hipotireoze, deficita hormona rasta. Preporuka je da se javimo na kontrolu za godinu dana. Po završetku pretraga i obrade uzoraka nismo imali priliku razgovarati s liječnikom nego smo samo poštom primili nalaze pa smo i dalje malo zbunjeni i zabrinuti. Naime, jedan od elemenata nalaza kazuje da djetetova koštana dob u dobi od 12,5 mjeseci odgovara šestomjesečnjaku. Koliko je to odstupanje veliko ili zabrinjavajuće? Otac i ja smo prosječne visine (169 i 175 cm, stariji brat i sestra su oko 80. centile rasta, a dječak je rođen s 51 cm TV i 3,9 kg TT), ali je sada već mjesecima na ili ispod 5. centile. Dijete je zdravog apetita i urednog motoričkog razvoja. Također, boluje od astme i nealergijskog atopijskog dermatitisa te je učinjena pretraga klorida u znoju da se isključi cistična fibroza. Molim vas za mišljenje kakve su prognoze daljnjega rasta i trebamo li se brinuti. Unaprijed puno hvala, majka A.
</para>
<para>Vaše dijete je svakako za dalje periodično praćenje. Koštana dob govori, da njegov stupanj razvoja tijela nije u skladu s njegovom kronološkom dobi (znači stvarnom dobi), tj. da kasni. Međutim, kako u cijeloj obradi nije ustanovljena nikakva patologija koja bi ometala rast, za vjerovati je da će s vremenom dostići svoje vršnjake. No, svakako treba biti pod nadzorom endokrinologa.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak zaostaje u rastu i ima koštanu dob duplo mlađu od stvarne dobi Imam pitanje u vezi rasta jednogodišnjeg djeteta. Tijekom dosadašnjeg praćenja njegovog rasta utvrđena je zaostalost u rastu. 
    Endokrinološkom obradom utvrđeno je da nema kroničnih bolesti, celijakije, hipotireoze, deficita hormona rasta. Preporuka je da se javimo na kontrolu za godinu dana. Po završetku pretraga i obrade uzoraka nismo imali priliku razgovarati s liječnikom nego smo samo poštom primili nalaze pa smo i dalje malo zbunjeni i zabrinuti. Naime, jedan od elemenata nalaza kazuje da djetetova koštana dob u dobi od 12,5 mjeseci odgovara šestomjesečnjaku. Koliko je to odstupanje veliko ili zabrinjavajuće? Otac i ja smo prosječne visine (169 i 175 cm, stariji brat i sestra su oko 80. centile rasta, a dječak je rođen s 51 cm TV i 3,9 kg TT), ali je sada već mjesecima na ili ispod 5. centile. Dijete je zdravog apetita i urednog motoričkog razvoja. Također, boluje od astme i nealergijskog atopijskog dermatitisa te je učinjena pretraga klorida u znoju da se isključi cistična fibroza. Molim vas za mišljenje kakve su prognoze daljnjega rasta i trebamo li se brinuti. Unaprijed puno hvala, majka A.

Vaše dijete je svakako za dalje periodično praćenje. Koštana dob govori, da njegov stupanj razvoja tijela nije u skladu s njegovom kronološkom dobi (znači stvarnom dobi), tj. da kasni. Međutim, kako u cijeloj obradi nije ustanovljena nikakva patologija koja bi ometala rast, za vjerovati je da će s vremenom dostići svoje vršnjake. No, svakako treba biti pod nadzorom endokrinologa.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Dječak zaostaje u rastu i ima koštanu dob duplo mlađu od stvarne dobi

<para>
 Pio je sirup nakon čega je kašalj nakratko prestao, no ubrzo se vratio. Nema temperaturu, ništa ga ne boli, samo ga muči kašljucanje koje nikako da potpuno prođe. Je li to normalno? Pedijatrica nam je kazala da su pluća dobro, te da samo treba piti puno tekućine i redovito čistiti nos. Unaprijed hvala! Jelena
</para>
<para>S polaskom u vrtić, često zaredaju respiratorni infekti osobito u prvoj godini, zbog susreta s brojnim infektivnim uzročnicima. To može biti uzrok i kašlju, osobito ako je pun nos. Ako ima dosta sekreta, nastojte što bolje očistiti nosić, te također davati dosta tekućine.</para>
<para>Ukoliko se kašalj dalje nastavlja (traje preko 3 tjedna u kontinuitetu) i ne prestaje, ponovo se javite pedijatrici koja će vidjeti da li treba obrada u smislu određivanja upalnih parametara, alergijske provjere ili rentgena pluća.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete ima dugotrajni kašalj bez drugih simptoma. Zar ga doista ne treba liječiti? Imam sina od četiri godine koji je krenuo ove godine u vrtić. Naravno, s tim su došle i prehlade. Brine me što već dosta dugo kašlje. 
    Pio je sirup nakon čega je kašalj nakratko prestao, no ubrzo se vratio. Nema temperaturu, ništa ga ne boli, samo ga muči kašljucanje koje nikako da potpuno prođe. Je li to normalno? Pedijatrica nam je kazala da su pluća dobro, te da samo treba piti puno tekućine i redovito čistiti nos. Unaprijed hvala! Jelena

S polaskom u vrtić, često zaredaju respiratorni infekti osobito u prvoj godini, zbog susreta s brojnim infektivnim uzročnicima. To može biti uzrok i kašlju, osobito ako je pun nos. Ako ima dosta sekreta, nastojte što bolje očistiti nosić, te također davati dosta tekućine.
Ukoliko se kašalj dalje nastavlja (traje preko 3 tjedna u kontinuitetu) i ne prestaje, ponovo se javite pedijatrici koja će vidjeti da li treba obrada u smislu određivanja upalnih parametara, alergijske provjere ili rentgena pluća.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dijete ima dugotrajni kašalj bez drugih simptoma. Zar ga doista ne treba liječiti?

<para>
 Te faze plakanja znaju trajati i do sat vremena, nakon čega se razbudi i nastavi pričati kao da se ništa nije dogodilo. Zatim slijedi ponovno uspavljivanje, nakon čega se ubrzo ponovno budi. Probali smo sve: dali smo joj jesti, piti, nosili smo je, ljuljali... Ni sama više ne znam što nismo. Ne znam je li to povezano s tim što je krenula u vrtić. Išla je svega četiri dana, razboljela se, pa tjedan dana ništa. Sad opet četiri dana ne ide jer je bolesna (bronhitis). Počela je odbijati jesti prije spavanja, ni tijekom noći ništa ne jede, a ujutro jedva 40-50 ml. Zanima me moram li potražiti stručnu pomoć? Pozdrav! Kim 10
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je početak takvog ponašanja počeo s polaskom u vrtić, moguće je da je ta promjena utjecala na poremećaj sna. Budući da je i bolesna, ukoliko joj je nosić zaštopan, to isto može biti razlog zašto se dijete budi noću i plače. Bolest može biti razlog i zašto dijete odjednom slabo jede.</para>
<para>Znači, pričekajte da ozdravi da biste donijeli prosudbu. Ako se sve smiri nakon toga znači da nema nikakvog drugog skrivenog uzroka.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba je krenula u vrtić pa se počela buditi noću. Je li to normalno? U zadnjih 10-ak dana jednogodišnje dijete budi se noću i histerično plače, a odbija i jesti. 
    Te faze plakanja znaju trajati i do sat vremena, nakon čega se razbudi i nastavi pričati kao da se ništa nije dogodilo. Zatim slijedi ponovno uspavljivanje, nakon čega se ubrzo ponovno budi. Probali smo sve: dali smo joj jesti, piti, nosili smo je, ljuljali... Ni sama više ne znam što nismo. Ne znam je li to povezano s tim što je krenula u vrtić. Išla je svega četiri dana, razboljela se, pa tjedan dana ništa. Sad opet četiri dana ne ide jer je bolesna (bronhitis). Počela je odbijati jesti prije spavanja, ni tijekom noći ništa ne jede, a ujutro jedva 40-50 ml. Zanima me moram li potražiti stručnu pomoć? Pozdrav! Kim 10

Poštovani,
ako je početak takvog ponašanja počeo s polaskom u vrtić, moguće je da je ta promjena utjecala na poremećaj sna. Budući da je i bolesna, ukoliko joj je nosić zaštopan, to isto može biti razlog zašto se dijete budi noću i plače. Bolest može biti razlog i zašto dijete odjednom slabo jede.
Znači, pričekajte da ozdravi da biste donijeli prosudbu. Ako se sve smiri nakon toga znači da nema nikakvog drugog skrivenog uzroka.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba je krenula u vrtić pa se počela buditi noću. Je li to normalno?

<para>
 Lateralne komore uredne veličine. Lijevi pleksus hiperehogen. Periventrikularno lijevo hiperehogena zona. Girizacija uredna, protok likvora kroz 3. i 4. komoru uredan. Dg. Status post HIC gr I. Možete li mi objasniti o čemu se radi? Trebam li se brinuti i kakve mogu biti posljedice? Bebi je tek mjesec dana. Hvala puno! Tanja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nalaz ultrazvuka uvijek uklapamo u kliničku sliku tj. kako se dijete razvija. Ovaj nalaz ultrazvuka nije zabrinjavajući i gledajući samo to ne bi trebalo biti posljedica.</para>
<para>No, dijete treba pratiti, ići na redovite sistematske te će Vaš pedijatar procijeniti da li psihomotorni razvoj ide normalno ili je potrebna neurorazvojna stimulacija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba je pri porođaju imala manjak kisika. Hoće li imati posljedice? Beba mi je prilikom porođaja imala manjak kisika. Rodila sam u 40 tjednu plus jedan dan. Težina 3650 58, Apgar 10/10. UZV mozga - Falks medijalno. Frontalni rogovi simetrični, nazubljeni. 
    Lateralne komore uredne veličine. Lijevi pleksus hiperehogen. Periventrikularno lijevo hiperehogena zona. Girizacija uredna, protok likvora kroz 3. i 4. komoru uredan. Dg. Status post HIC gr I. Možete li mi objasniti o čemu se radi? Trebam li se brinuti i kakve mogu biti posljedice? Bebi je tek mjesec dana. Hvala puno! Tanja

Poštovana,
nalaz ultrazvuka uvijek uklapamo u kliničku sliku tj. kako se dijete razvija. Ovaj nalaz ultrazvuka nije zabrinjavajući i gledajući samo to ne bi trebalo biti posljedica.
No, dijete treba pratiti, ići na redovite sistematske te će Vaš pedijatar procijeniti da li psihomotorni razvoj ide normalno ili je potrebna neurorazvojna stimulacija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba je pri porođaju imala manjak kisika. Hoće li imati posljedice?

<para>
 Kako da joj objasnim da je to sve normalno, da mora ići u školu, pisati domaću zadaću? Kata
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u Vašem pitanju ne pronalazim kakav uspjeh Vaša djevojčica postiže u školi, a ta bi informacija bitno utjecala na odgovor koji ću Vam dati. Ukoliko dijete postiže slabiji uspjeh onda je nedostatak motivacije glavni krivac za smanjenu želju za učenjem i pisanjem domaćih zadaća. Ako je dijete uspješno i zadovoljno rezultatima u školi tada manjak motivacije možemo pripisati ranom pubertetu koji kod djevojčica nastupa ranije nego kod dječaka.
Također bi mi važna informacija bila je li se ovaj nedostatak interesa za školu pojavio sada ili je prisutan od prije, te jesu li se u životu djevojčice dogodile neke značajnije promjene koje bi mogle imati utjecaja na pojavu problema o kojem pišete.</para>
<para>Radne navike usvajaju se postepeno kroz dugi period odrastanja. S usvajanjem radnih navika posredno počinjemo već samim djetetovim rođenjem. Smisao navikavanja djeteta na određene radnje, tj. usvajanje radnih navika već od najranijeg djetinjstva je priprema djeteta za proces školovanja i život uopće. Polaskom djeteta u školu u obitelji se događaju mnoge promjene, prvenstveno organizacijskoga karaktera. Ima djece koja lako uče i na to ih ne treba posebno poticati. Dijete zainteresirano za matematiku može rješavati zadatke satima, samo zato što mu je to zanimljivo. Za takvu djecu kažemo kako imaju razvijenu unutarnju ili intrizičnu motivaciju.</para>
<para>Međutim, ima djece koja za školske aktivnosti nemaju prirodnog interesa i rade to samo zato što moraju, boje se kazne, znaju da će razočarati roditelje... Ima i onih koji su potpuno nezainteresirani te ih se teško pokreće i uz poticaj, nagradu, pohvalu…To su mučne i teške situacije za roditelje i djecu. Roditelji neprestano moraju opominjati dijete na školske obveze koje su njemu mrske. Općenito je poznato da nikoga ne možemo naučiti nekoj radnji ili znanju ako to ne želi. Zato je od presudne važnosti dijete motivirati za nastavni rad i aktivan pristup rješavanju školskih obveza.
Budući nemam sve informacije, odgovor ću oblikovati tako da Vam dam smjernice koje mogu pomoći u situaciji koju opisujete.</para>
<para>Rutina je važna za dijete od malih nogu pa je tako i s učenjem. Probajte se organizirati da to bude uvijek u isto vrijeme, a u odluku kada će to biti, svakako uključite dijete. Kad jednom to dogovorite, nema odustajanja niti promjena. Time ćete djetetu pokazati koliko je učenje i obrazovanje važno na ljestvici prioriteta. Dogovorite se hoće li to biti odmah nakon škole i aktivnosti ili poslije, hoće li radije učiti u svojoj sobi ili uz vas u kuhinji. O svemu može odlučivati, osim o tome da ne želi učiti. Tu morate biti čvrsti i dati do znanja da je to jedina odluka koju donosite vi sami.</para>
<para>Pomozite djetetu napraviti plan učenja. Neka svakodnevno planira koliko joj je vremena potrebno za pojedinu etapu učenja. Plan mora biti na vidnom mjestu i nakon učenja treba vidjeti je li planirano i ostvareno. Dijete treba poticati na svakodnevno i redovito učenje.</para>
<para>Nagrađujte i pohvaljujte pozitivno ponašanje – mnogi roditelji kritiziraju i kažnjavaju loše ponašanje kod svog djeteta a preko dobrog prelaze kao da se ništa ne događa. Smatraju da je sasvim normalno da dijete redovito održava higijenu, posprema krevet, uči, piše zadaće, poslušno je i sl., te ne zapažaju ono što djeca čine savjesno i dobro. Pohvala ima magičnu moć, djeluje poticajno na razvoj samopoštovanja i osjećaja osobne kompetencije.
Kao kaznu uskratite nagradu - ne vičite i ne kažnjavajte fizički, nego uskratite zadovoljstvo (nešto što dijete voli – igranje PC-a, gledanje TV-a, posjet prijatelju, džeparac i sl.), ali uvijek objasnite zašto ste to učinili i što ubuduće treba raditi da do kazne ne dođe.
I najvažniji savjet, budite dobar model i uzor svom djetetu!</para>
<para>Ukoliko imate dojam da je nedostatak interesa za učenjem i školom posljedica teškoća u učenju koje dijete ima svakako se obratite defektologu rehabilitatoru koji će Vam nakon procjene djeteta dati savjete kako dalje.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof.rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja 9-godišnjakinja stalno ponavlja da joj se neda ići u školu Moja djevojčica ima 9 godina i ide u 3. razred. U zadnje vrijeme stalno ponavlja da joj je dosadna škola, da se njoj ne da ići u školu, da jedva čeka kad će ju završiti. 
    Kako da joj objasnim da je to sve normalno, da mora ići u školu, pisati domaću zadaću? Kata

Poštovana,
u Vašem pitanju ne pronalazim kakav uspjeh Vaša djevojčica postiže u školi, a ta bi informacija bitno utjecala na odgovor koji ću Vam dati. Ukoliko dijete postiže slabiji uspjeh onda je nedostatak motivacije glavni krivac za smanjenu želju za učenjem i pisanjem domaćih zadaća. Ako je dijete uspješno i zadovoljno rezultatima u školi tada manjak motivacije možemo pripisati ranom pubertetu koji kod djevojčica nastupa ranije nego kod dječaka.
Također bi mi važna informacija bila je li se ovaj nedostatak interesa za školu pojavio sada ili je prisutan od prije, te jesu li se u životu djevojčice dogodile neke značajnije promjene koje bi mogle imati utjecaja na pojavu problema o kojem pišete.
Radne navike usvajaju se postepeno kroz dugi period odrastanja. S usvajanjem radnih navika posredno počinjemo već samim djetetovim rođenjem. Smisao navikavanja djeteta na određene radnje, tj. usvajanje radnih navika već od najranijeg djetinjstva je priprema djeteta za proces školovanja i život uopće. Polaskom djeteta u školu u obitelji se događaju mnoge promjene, prvenstveno organizacijskoga karaktera. Ima djece koja lako uče i na to ih ne treba posebno poticati. Dijete zainteresirano za matematiku može rješavati zadatke satima, samo zato što mu je to zanimljivo. Za takvu djecu kažemo kako imaju razvijenu unutarnju ili intrizičnu motivaciju.
Međutim, ima djece koja za školske aktivnosti nemaju prirodnog interesa i rade to samo zato što moraju, boje se kazne, znaju da će razočarati roditelje... Ima i onih koji su potpuno nezainteresirani te ih se teško pokreće i uz poticaj, nagradu, pohvalu…To su mučne i teške situacije za roditelje i djecu. Roditelji neprestano moraju opominjati dijete na školske obveze koje su njemu mrske. Općenito je poznato da nikoga ne možemo naučiti nekoj radnji ili znanju ako to ne želi. Zato je od presudne važnosti dijete motivirati za nastavni rad i aktivan pristup rješavanju školskih obveza.
Budući nemam sve informacije, odgovor ću oblikovati tako da Vam dam smjernice koje mogu pomoći u situaciji koju opisujete.
Rutina je važna za dijete od malih nogu pa je tako i s učenjem. Probajte se organizirati da to bude uvijek u isto vrijeme, a u odluku kada će to biti, svakako uključite dijete. Kad jednom to dogovorite, nema odustajanja niti promjena. Time ćete djetetu pokazati koliko je učenje i obrazovanje važno na ljestvici prioriteta. Dogovorite se hoće li to biti odmah nakon škole i aktivnosti ili poslije, hoće li radije učiti u svojoj sobi ili uz vas u kuhinji. O svemu može odlučivati, osim o tome da ne želi učiti. Tu morate biti čvrsti i dati do znanja da je to jedina odluka koju donosite vi sami.
Pomozite djetetu napraviti plan učenja. Neka svakodnevno planira koliko joj je vremena potrebno za pojedinu etapu učenja. Plan mora biti na vidnom mjestu i nakon učenja treba vidjeti je li planirano i ostvareno. Dijete treba poticati na svakodnevno i redovito učenje.
Nagrađujte i pohvaljujte pozitivno ponašanje – mnogi roditelji kritiziraju i kažnjavaju loše ponašanje kod svog djeteta a preko dobrog prelaze kao da se ništa ne događa. Smatraju da je sasvim normalno da dijete redovito održava higijenu, posprema krevet, uči, piše zadaće, poslušno je i sl., te ne zapažaju ono što djeca čine savjesno i dobro. Pohvala ima magičnu moć, djeluje poticajno na razvoj samopoštovanja i osjećaja osobne kompetencije.
Kao kaznu uskratite nagradu - ne vičite i ne kažnjavajte fizički, nego uskratite zadovoljstvo (nešto što dijete voli – igranje PC-a, gledanje TV-a, posjet prijatelju, džeparac i sl.), ali uvijek objasnite zašto ste to učinili i što ubuduće treba raditi da do kazne ne dođe.
I najvažniji savjet, budite dobar model i uzor svom djetetu!
Ukoliko imate dojam da je nedostatak interesa za učenjem i školom posljedica teškoća u učenju koje dijete ima svakako se obratite defektologu rehabilitatoru koji će Vam nakon procjene djeteta dati savjete kako dalje.

   Stela Horvat, prof.rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moja 9-godišnjakinja stalno ponavlja da joj se neda ići u školu

<para>
 Nikada nisu istaknuti posebni, veći problemi. Tete su znale napomenuti kako uglavnom ne želi riješavati radne listove i kako nije oduševljen zadacima već se želi „slobodno igrati“. Ono što sam odgovarala je da mu treba poticaj i da ga ne pitaju želi li, već da mu kažu kako je danas red na njega da radi radne listove. U takvim bi slučajevima s negodovanjem napravio. Također sam zamolila tetu na kraju godine kada je izrazila bojazan da on neće htjeti ulogu u školskoj predstavi, da ga ne pita želi li sudjelovati, nego da ga pita koju ulogu želi. Poslušala me i izrecitirao je svoj dio bez većih problema. 
 Početkom škole počelo se pokazivati da je nemiran i voli se zafrkavati u vidu manjih „spački“ – npr. nekome uzme šiljilo, ubaci ga u kutiju s papirima i onda ga kao traži, pošara ploču za vrijeme odmora i slično.
 Na opomene učiteljice da ne ustaje za vrijeme nastave, da se ne okreće i ne zavlači pod klupu je do sada reagirao, međutim ista tvrdi kako ima dojam da je ne doživljava u potpunosti kao autoritet. Nije drzak i bezobrazan, ne tuče se, nije agresivan i zloban. Još uvijek mi se čini emotivno nezreo, puno cendra i krevelji se. Odgovori na sve silne razgovore su mu: "nisaaaam, ne moguuuu, ne znaaaam ja to i dobro." I dalje po starom.
 Što se tiče gradiva, nema problema, dapače niže petice iz svih testova, zadaću riješi za tren, ali je pomalo neuredan i brzoplet. Naravno, glazbeni, likovni i tjelesni ima po jednu četvorku jer se ne trudi već izjavljuje "ne mogu, ne znam" i slično uz teatralnost. Na kraju ipak „odradi“, ali dobije manju ocjenu jer ipak razlike između njega i djeteta koje se trudi mora biti. Prebrzo napravi sve što treba na satu i dovoljno mu je pet minuta „lufta“ da se zavuče pod klupu ili započne razgovor s nekim ili malo zapjeva, uglavnom sve se to svodi pod ometanje nastave. 
 Svaki dan, barem za sada, u pitanju je neka sitnica, ali bojim se 
 da je ovo početak budućeg goreg nepoželjnog ponašanja. 
 Kazna za dosadašnja neprihvatljiva ponašanja je bila uglavnom oduzimanje tableta, najduže dva dana, na što se nije niti previše bunio, pitao je, ali je i to „odradio“.
 Imamo i time out kada se ne mogu s njim dogovoriti i jednostavno se toliko krevelji ili izderava da ga pošaljem na fotelju i brojanje do npr. 100. Odradi i na neko se vrijeme smiri. 
 Treća stvar je odbrojavanje: npr. spremi torbu – čeeeekaj, spremi torbu - čeeeeekaj, nakon toga brojim 1, 2 i onda ljutito i frustrirano skoči i spremi torbu uz naravno cendranje i negodovanje.
 Što se tiče obiteljskih odnosa sve je u redu, suprug i ja smo složni, provodimo slobodno vrijeme s njim i mlađim bratom. Mlađi brat ima tri godine, i u poprilično napornoj je fazi (velike vezanosti za mene, cendranja za svaku sitnicu, faze zadržavanja stolice po nekoliko dana što izaziva nervozu kod njega). 
 U kućanstvu smo s mojom mamom koja je popustljiva baka, nimalo stroga, ona ga je čuvala dok nije krenuo u vrtić i sada ga pripazi od povratka iz škole do dolaska s posla supruga ili mene, on je jako voli, kada su nasamo dobro se slažu, ali je ne doživljava previše kada mu nešto kaže da napravi. 
 Zabrinuta sam i pokušavam situaciju realno sagledati uz puno razgovora sa suprugom. Za sada sam zaključila da slobodno vrijeme popodne i vikendima provodimo uglavnom zajedno, znači ako suprug radi popodne, ja sam s njima dvojicom, ako smo oboje slobodni, zajedno smo svi četvero.
 Povremeno je suprug s njim otišao nasamo u šetnju, trgovinu bilo što, to je bilo možda 1-2 puta tjedno. U danu se njih dvojica znaju do pola sata recimo, nekoliko puta tjedno zajedno igrati, no i tu ponekad malenog ne uspijevam zadržati da im se ne pridruži. Sin povremeno reagira na prisutnost mlađega, ljuti se kada mu ovaj nešto poruši (slučajno ili namjerno), ali najčešće imam dojam kao da mu ne smeta u tolikoj mjeri. Činjenica je da se često mora nadglasavati s njim, no s druge strane kada se ide kod suprugovih roditelja i suprug ga pita da ide sam, da ne povedu malenoga, on traži da ide i braco (?). Kada je nasamo s didom i bakom sve je u redu. Ja se uz malenog priljepka ne sjećam kada sam zadnji put nasamo s njim bila i kada pregledavam zadaću ili mu pomažem oko gradiva, uvijek je maleni tu negdje i nerijetko se ubacuje u razgovor.
 Je li moguće da uz svo vrijeme koje ipak provedemo kod kuće i zajedno, da mu nedostaje odnosa 1:1 – to je ono što mi trenutno pada prvo na pamet? Je li moguće da mu nedostaje takva pažnja, iako se uvijek trudim saslušati ga i zadovoljiti njegove potrebe i da je nemirno ponašanje u školi posljedica toga? 
 Prijateljica tvrdi da pretjerujem, da je samo dijete koje se još prilagođava, no to me uznemirava i želim nešto hitno poduzeti. Izrađujem ploču s pravilima i obvezama kao nešto što bi možda pomoglo da nas usmjeri na pravi put. Idem li u dobrom smjeru i imate li kakve konkretne upute kako riješiti ovaj problem? 
 Unaprijed hvala! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše pitanje je uistinu dugačko i iscrpno te govori o tome koliko ste zabrinuti i koliko se trudite i nastojite što adekvatnije pomoći svome sinu. Nadam se da će vam moj odgovor pomoći u tome. Pa krenimo redom:</para>
<para>Opisana ponašanja vašeg djeteta u vrtiću i predškoli ukazuju na dijete koje je obaveze i radne navike teže prihvaćalo. Uzrok tome mogle su biti eventualno nedovoljno razvijena grafomotorika, pažnja i koncentracija za tu dob, ili emocionalna nezrelost koja mi se čini da ga prati i u nastavku školovanja.</para>
<para>Naime, djeca koja odbijaju radne listiće najčešće to čine jer im je teško izvesti ono što se od njih traži, ili su još prezaigrani i teže se koncentriraju na zadatak. Tada se trebalo posvetiti malo više pažnje i inzistirati na dovršenju zadataka te bi se na taj način razvile radne navike i produljila koncentracija.</para>
<para>S početkom škole navodite da se nezrela ponašanja i dalje nastavljaju. Vaše dijete sklono je izbjegavanju obaveza ili njihovom “rastezanju”. Posljedica je to nedovoljno razvijenih radnih navika i eventualnih teškoća koncentracije. Često ometanje nastave sitnim “spačkama” također je odraz emocionalne nezrelosti i privlačenja pažnje ili je rezultat teškoća s koncentracijom i potreba za prekidanjem aktivnosti i kretanjem. S obzirom na to da navodite kako vaše dijete s lakoćom izvršava školske obaveze i niže petice, očito se ne radi o nekim većim teškoćama pa stoga i njegovi česti odgovori “ne mogu” i “ne znam” ukazuju na emocionalnu nezrelost i nedostatak samopouzdanja. Uzrok tome možda se krije u prisutnosti mlađeg brata koji dobiva mnogo vaše pažnje. Ipak, ne bih naglasak stavljala na to jer vidim da se i vi i suprug maksimalno trudite izbalansirati vaše odnose i posvetiti pažnju ravnomjerno. Osim toga, prihvaćanje potreba mlađeg brata također je dio odrastanja i sigurno je samo dobro za vaše starije dijete.</para>
<para>Ono što bi moglo pomoći, a vidim da ste u tom smjeru i krenuli, svakako je strukturirati vrijeme i unijeti red i raspored u dječakov život. Izrada ploča s pravilima i obavezama, monitoring adekvatnog ponašanja i dosljednost u postavljanju granica put su ka uspjehu. Međutim, rezultate nemojte očekivati kroz tjedan-dva. Cijeli prvi razred smatra se vremenom prilagodbe na školu i sve ono što ona nosi. Dajte svome djetetu vremena i vjerujte u njega. Strpljivost i dosljednost su vaše glavno “oružje”. Ukoliko ste nesigurni i preplašeni, slobodno nam se obratite pa ćemo nakon procjene djeteta moći reći više.</para>

Moj prvašić ima poteškoća s obavljanjem radnih zadataka i koncentracijom Poštovana, imam sina starog 7 godina koji je prvi razred osnovne škole. U vrtić je išao dvije godine prije polaska u školu, i to u državni vrtić s puno djece u grupi. 
    Nikada nisu istaknuti posebni, veći problemi. Tete su znale napomenuti kako uglavnom ne želi riješavati radne listove i kako nije oduševljen zadacima već se želi „slobodno igrati“. Ono što sam odgovarala je da mu treba poticaj i da ga ne pitaju želi li, već da mu kažu kako je danas red na njega da radi radne listove. U takvim bi slučajevima s negodovanjem napravio. Također sam zamolila tetu na kraju godine kada je izrazila bojazan da on neće htjeti ulogu u školskoj predstavi, da ga ne pita želi li sudjelovati, nego da ga pita koju ulogu želi. Poslušala me i izrecitirao je svoj dio bez većih problema. 
   Početkom škole počelo se pokazivati da je nemiran i voli se zafrkavati u vidu manjih „spački“ – npr. nekome uzme šiljilo, ubaci ga u kutiju s papirima i onda ga kao traži, pošara ploču za vrijeme odmora i slično.
   Na opomene učiteljice da ne ustaje za vrijeme nastave, da se ne okreće i ne zavlači pod klupu je do sada reagirao, međutim ista tvrdi kako ima dojam da je ne doživljava u potpunosti kao autoritet. Nije drzak i bezobrazan, ne tuče se, nije agresivan i zloban. Još uvijek mi se čini emotivno nezreo, puno cendra i krevelji se. Odgovori na sve silne razgovore su mu: "nisaaaam, ne moguuuu, ne znaaaam ja to i dobro." I dalje po starom.
   Što se tiče gradiva, nema problema, dapače niže petice iz svih testova, zadaću riješi za tren, ali je pomalo neuredan i brzoplet. Naravno, glazbeni, likovni i tjelesni ima po jednu četvorku jer se ne trudi već izjavljuje "ne mogu, ne znam" i slično uz teatralnost. Na kraju ipak „odradi“, ali dobije manju ocjenu jer ipak razlike između njega i djeteta koje se trudi mora biti. Prebrzo napravi sve što treba na satu i dovoljno mu je pet minuta „lufta“ da se zavuče pod klupu ili započne razgovor s nekim ili malo zapjeva, uglavnom sve se to svodi pod ometanje nastave. 
   Svaki dan, barem za sada, u pitanju je neka sitnica, ali bojim se 
    da je ovo početak budućeg goreg nepoželjnog ponašanja. 
   Kazna za dosadašnja neprihvatljiva ponašanja je bila uglavnom oduzimanje tableta, najduže dva dana, na što se nije niti previše bunio, pitao je, ali je i to „odradio“.
   Imamo i time out kada se ne mogu s njim dogovoriti i jednostavno se toliko krevelji ili izderava da ga pošaljem na fotelju i brojanje do npr. 100. Odradi i na neko se vrijeme smiri. 
   Treća stvar je odbrojavanje: npr. spremi torbu – čeeeekaj, spremi torbu - čeeeeekaj, nakon toga brojim 1, 2 i onda ljutito i frustrirano skoči i spremi torbu uz naravno cendranje i negodovanje.
   Što se tiče obiteljskih odnosa sve je u redu, suprug i ja smo složni, provodimo slobodno vrijeme s njim i mlađim bratom. Mlađi brat ima tri godine, i u poprilično napornoj je fazi (velike vezanosti za mene, cendranja za svaku sitnicu, faze zadržavanja stolice po nekoliko dana što izaziva nervozu kod njega). 
   U kućanstvu smo s mojom mamom koja je popustljiva baka, nimalo stroga, ona ga je čuvala dok nije krenuo u vrtić i sada ga pripazi od povratka iz škole do dolaska s posla supruga ili mene, on je jako voli, kada su nasamo dobro se slažu, ali je ne doživljava previše kada mu nešto kaže da napravi. 
   Zabrinuta sam i pokušavam situaciju realno sagledati uz puno razgovora sa suprugom. Za sada sam zaključila da slobodno vrijeme popodne i vikendima provodimo uglavnom zajedno, znači ako suprug radi popodne, ja sam s njima dvojicom, ako smo oboje slobodni, zajedno smo svi četvero.
   Povremeno je suprug s njim otišao nasamo u šetnju, trgovinu bilo što, to je bilo možda 1-2 puta tjedno. U danu se njih dvojica znaju do pola sata recimo, nekoliko puta tjedno zajedno igrati, no i tu ponekad malenog ne uspijevam zadržati da im se ne pridruži. Sin povremeno reagira na prisutnost mlađega, ljuti se kada mu ovaj nešto poruši (slučajno ili namjerno), ali najčešće imam dojam kao da mu ne smeta u tolikoj mjeri. Činjenica je da se često mora nadglasavati s njim, no s druge strane kada se ide kod suprugovih roditelja i suprug ga pita da ide sam, da ne povedu malenoga, on traži da ide i braco (?). Kada je nasamo s didom i bakom sve je u redu. Ja se uz malenog priljepka ne sjećam kada sam zadnji put nasamo s njim bila i kada pregledavam zadaću ili mu pomažem oko gradiva, uvijek je maleni tu negdje i nerijetko se ubacuje u razgovor.
   Je li moguće da uz svo vrijeme koje ipak provedemo kod kuće i zajedno, da mu nedostaje odnosa 1:1 – to je ono što mi trenutno pada prvo na pamet? Je li moguće da mu nedostaje takva pažnja, iako se uvijek trudim saslušati ga i zadovoljiti njegove potrebe i da je nemirno ponašanje u školi posljedica toga? 
   Prijateljica tvrdi da pretjerujem, da je samo dijete koje se još prilagođava, no to me uznemirava i želim nešto hitno poduzeti. Izrađujem ploču s pravilima i obvezama kao nešto što bi možda pomoglo da nas usmjeri na pravi put. Idem li u dobrom smjeru i imate li kakve konkretne upute kako riješiti ovaj problem? 
   Unaprijed hvala! 

Poštovana,
vaše pitanje je uistinu dugačko i iscrpno te govori o tome koliko ste zabrinuti i koliko se trudite i nastojite što adekvatnije pomoći svome sinu. Nadam se da će vam moj odgovor pomoći u tome. Pa krenimo redom:
Opisana ponašanja vašeg djeteta u vrtiću i predškoli ukazuju na dijete koje je obaveze i radne navike teže prihvaćalo. Uzrok tome mogle su biti eventualno nedovoljno razvijena grafomotorika, pažnja i koncentracija za tu dob, ili emocionalna nezrelost koja mi se čini da ga prati i u nastavku školovanja.
Naime, djeca koja odbijaju radne listiće najčešće to čine jer im je teško izvesti ono što se od njih traži, ili su još prezaigrani i teže se koncentriraju na zadatak. Tada se trebalo posvetiti malo više pažnje i inzistirati na dovršenju zadataka te bi se na taj način razvile radne navike i produljila koncentracija.
S početkom škole navodite da se nezrela ponašanja i dalje nastavljaju. Vaše dijete sklono je izbjegavanju obaveza ili njihovom “rastezanju”. Posljedica je to nedovoljno razvijenih radnih navika i eventualnih teškoća koncentracije. Često ometanje nastave sitnim “spačkama” također je odraz emocionalne nezrelosti i privlačenja pažnje ili je rezultat teškoća s koncentracijom i potreba za prekidanjem aktivnosti i kretanjem. S obzirom na to da navodite kako vaše dijete s lakoćom izvršava školske obaveze i niže petice, očito se ne radi o nekim većim teškoćama pa stoga i njegovi česti odgovori “ne mogu” i “ne znam” ukazuju na emocionalnu nezrelost i nedostatak samopouzdanja. Uzrok tome možda se krije u prisutnosti mlađeg brata koji dobiva mnogo vaše pažnje. Ipak, ne bih naglasak stavljala na to jer vidim da se i vi i suprug maksimalno trudite izbalansirati vaše odnose i posvetiti pažnju ravnomjerno. Osim toga, prihvaćanje potreba mlađeg brata također je dio odrastanja i sigurno je samo dobro za vaše starije dijete.
Ono što bi moglo pomoći, a vidim da ste u tom smjeru i krenuli, svakako je strukturirati vrijeme i unijeti red i raspored u dječakov život. Izrada ploča s pravilima i obavezama, monitoring adekvatnog ponašanja i dosljednost u postavljanju granica put su ka uspjehu. Međutim, rezultate nemojte očekivati kroz tjedan-dva. Cijeli prvi razred smatra se vremenom prilagodbe na školu i sve ono što ona nosi. Dajte svome djetetu vremena i vjerujte u njega. Strpljivost i dosljednost su vaše glavno “oružje”. Ukoliko ste nesigurni i preplašeni, slobodno nam se obratite pa ćemo nakon procjene djeteta moći reći više. Klinfo.hr 

Moj prvašić ima poteškoća s obavljanjem radnih zadataka i koncentracijom

<para>
 Imam sina 7 g i s njim nisam imala problema (s 2 godine je pjevao pjesmicu išo medo u dućan). Moja curica je rođena na vrijeme, bila je zdrava i prava beba. Puzanje je preskočila već je uz namještaj počela hodati s 11 mjeseci, a prohodala je s 16. Baš se pustila i nikad nije ni pala, stepenice obožava, shvaća ih kao izazov. Jako je zaigrana ali voli se sama igrati, voli se maziti i biti u centru pažnje. Imali smo fazu lupanja o pod, nabijanja glavom o zid, kreštanja i slično, al sve smo prešle. Jedina muka mi je govor. Jako rano je progovorila. Prva riječ je bila vava (imamo u dnevnom boravku staklena vrata i uvijek bi u hodalici došla i gledala psa kroz njih, govorila sam joj vava i to joj je prva riječ), zatim je vikala mama, tata, baba, aco (kao braco). Poslije je naučila "am" kad je gladna i "tak", ali sad je već prošlo oko 4 mjeseca, a da ona ne želi govoriti ništa. Jednostavno sve što želi pokaže prstićima i rukama, služi se govorom tijela. Ako je gladna otvori frižider i donese jogurtića ili me primi za ruku i otvori vrata frižidera, ako je žedna donese mi čašu, ako želi gledati crtiće da mi laptop, ako je napunila pelenu ode u sobu i donese maramice vlažne. Jednostavno ništa ne želi reći. Jako ju je pogodilo odvajanje od mene jer radim, a ona u jaslice ide. Braco je prvašić, uz njega je naučila dok je učio brojat (tj. vikat da, ti kao dva tri) i sad sam skroz šokirana jer je prestala govoriti i ono što je znala. Ne znam što se dogodilo. Pedijatar nam je rekao da možemo napraviti pretrage, ali čisto me strah krenuti na to. Ona je jako pametna, kockice slaže, razumije puno stvari, sama zubiće pere... nadam se da je to faza jer ako je govorila od 10 mjeseci, sad ne želi, mislim da će opet i da ima nade. Oprostite na ovako dugom upitu ali jako sam zabrinuta. Molim savjet Vas stručnjaka da li da čekam još ili tražim pomoć? ona se zaigra sama, tu i tam joj izleti "tata" i jako se trudi s jezikom vrtiti i nešto izreći ali samo glas joj se čuje, ne želi ponoviti za nama i ne želi se isto tako odazvati na ime. sluh nije u pitanju jer je kao papiga naučila ponavljati kako tata hrče (proizvodi zvuk) i voli slušat pjesme i plesati i pedijatar je gledao sluh te je u redu Ne znam što misliti i reći. Hvala Vam puno. LP, Andrea
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće koje navodite ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, što može, ali i ne mora ukazivati na postojanje teškoća u razvoju.</para>
<para>Osim same verbalne ekspresije, obratite pažnju i na način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalna), te da li se i koliko koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).</para>
<para>Također su bitni i razlozi i situacije u kojima dijete komunicira. Da li komunicira samo u svrhu zadovoljavanja potreba (npr. kad želi piti ili jesti) ili i u svrhu dijeljenja iskustva (npr. da vam pokaže igračku s kojom se igra).</para>
<para>Zbog kašnjenja i stagnacije (moguće i regresije) u jezično-govornom razvoju preporučam da se obratite logopedu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica je rano progovorila, a onda odjednom poptuno prestala govoriti Poštovani, imam curicu od 20 mjeseci. Kad ju pogledate mislili bi da ima 4 godine i više, visoka je i jaka, ali imamo problema s govorom. 
    Imam sina 7 g i s njim nisam imala problema (s 2 godine je pjevao pjesmicu išo medo u dućan). Moja curica je rođena na vrijeme, bila je zdrava i prava beba. Puzanje je preskočila već je uz namještaj počela hodati s 11 mjeseci, a prohodala je s 16. Baš se pustila i nikad nije ni pala, stepenice obožava, shvaća ih kao izazov. Jako je zaigrana ali voli se sama igrati, voli se maziti i biti u centru pažnje. Imali smo fazu lupanja o pod, nabijanja glavom o zid, kreštanja i slično, al sve smo prešle. Jedina muka mi je govor. Jako rano je progovorila. Prva riječ je bila vava (imamo u dnevnom boravku staklena vrata i uvijek bi u hodalici došla i gledala psa kroz njih, govorila sam joj vava i to joj je prva riječ), zatim je vikala mama, tata, baba, aco (kao braco). Poslije je naučila "am" kad je gladna i "tak", ali sad je već prošlo oko 4 mjeseca, a da ona ne želi govoriti ništa. Jednostavno sve što želi pokaže prstićima i rukama, služi se govorom tijela. Ako je gladna otvori frižider i donese jogurtića ili me primi za ruku i otvori vrata frižidera, ako je žedna donese mi čašu, ako želi gledati crtiće da mi laptop, ako je napunila pelenu ode u sobu i donese maramice vlažne. Jednostavno ništa ne želi reći. Jako ju je pogodilo odvajanje od mene jer radim, a ona u jaslice ide. Braco je prvašić, uz njega je naučila dok je učio brojat (tj. vikat da, ti kao dva tri) i sad sam skroz šokirana jer je prestala govoriti i ono što je znala. Ne znam što se dogodilo. Pedijatar nam je rekao da možemo napraviti pretrage, ali čisto me strah krenuti na to. Ona je jako pametna, kockice slaže, razumije puno stvari, sama zubiće pere... nadam se da je to faza jer ako je govorila od 10 mjeseci, sad ne želi, mislim da će opet i da ima nade. Oprostite na ovako dugom upitu ali jako sam zabrinuta. Molim savjet Vas stručnjaka da li da čekam još ili tražim pomoć? ona se zaigra sama, tu i tam joj izleti "tata" i jako se trudi s jezikom vrtiti i nešto izreći ali samo glas joj se čuje, ne želi ponoviti za nama i ne želi se isto tako odazvati na ime. sluh nije u pitanju jer je kao papiga naučila ponavljati kako tata hrče (proizvodi zvuk) i voli slušat pjesme i plesati i pedijatar je gledao sluh te je u redu Ne znam što misliti i reći. Hvala Vam puno. LP, Andrea

Poštovana mama,
teškoće koje navodite ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, što može, ali i ne mora ukazivati na postojanje teškoća u razvoju.
Osim same verbalne ekspresije, obratite pažnju i na način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalna), te da li se i koliko koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).
Također su bitni i razlozi i situacije u kojima dijete komunicira. Da li komunicira samo u svrhu zadovoljavanja potreba (npr. kad želi piti ili jesti) ili i u svrhu dijeljenja iskustva (npr. da vam pokaže igračku s kojom se igra).
Zbog kašnjenja i stagnacije (moguće i regresije) u jezično-govornom razvoju preporučam da se obratite logopedu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.

   Asja Dubravčić
   mag. rehab. educ., mag. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica je rano progovorila, a onda odjednom poptuno prestala govoriti

<para>
 Zadnjih tjedana dojenje se svelo na vrlo rijetko ili nikako u toku dana i obavezno navečer kad ide spavati ili u toku noći kad se probudi. Međutim, dobila sam ragade i to je stvaralo problem ali sam i dalje dojila jer nisam mogla naglo je pustit da više ne jede navečer jer nije htjela flašicu. Probali smo mlijeko i keks pa da ubrizgam malo svog mlijeka ali uzalud. Što da joj dam i kako da sebi pomognem da me dojke čim prije prođu? Problem je još što navečer kad ju uzmem da dojim, nahranim je i vratim u krevet njen, za 10 minuta se probudi i hoće meni, u našem krevetu spava bez problema, opet je vratim kad zaspi i opet ista priča, i još se naviknula kad hoće zaspati i uzmem ju, da me dira po vratu. Kako da je bez traume neke naviknem na njen krevet i odviknem od dojenja, nije li rano za nju da navečer ne jede ništa ako neće nikakvu drugu hranu? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>što se tiče prehrane, iako je djevojčici 11 mjeseci još uvijek je “dopušteno” da dijete ponekad noću zatraži obrok. Zasitna večera jedno je od boljih rješenja za “noćnu glad” tako da savjetujem djetetu dati kokretniji obrok kao večeru, npr. žitarice na dojenačkom mliječnom priravku.</para>
<para>Što se tiče pravilnog psihološkog pristupa odvajanja djeteta od roditelja u smislu spavanja, praporučujem savjet psihologa.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako djevojčicu odviknuti od večernjih i noćnih podoja? Poštovana, imam kćerkicu od 11 mjeseci i sve do jučer sam ju dojila, a jede i sve što je primjereno za njen uzrast. 
    Zadnjih tjedana dojenje se svelo na vrlo rijetko ili nikako u toku dana i obavezno navečer kad ide spavati ili u toku noći kad se probudi. Međutim, dobila sam ragade i to je stvaralo problem ali sam i dalje dojila jer nisam mogla naglo je pustit da više ne jede navečer jer nije htjela flašicu. Probali smo mlijeko i keks pa da ubrizgam malo svog mlijeka ali uzalud. Što da joj dam i kako da sebi pomognem da me dojke čim prije prođu? Problem je još što navečer kad ju uzmem da dojim, nahranim je i vratim u krevet njen, za 10 minuta se probudi i hoće meni, u našem krevetu spava bez problema, opet je vratim kad zaspi i opet ista priča, i još se naviknula kad hoće zaspati i uzmem ju, da me dira po vratu. Kako da je bez traume neke naviknem na njen krevet i odviknem od dojenja, nije li rano za nju da navečer ne jede ništa ako neće nikakvu drugu hranu? Unaprijed hvala.

Poštovana,
što se tiče prehrane, iako je djevojčici 11 mjeseci još uvijek je “dopušteno” da dijete ponekad noću zatraži obrok. Zasitna večera jedno je od boljih rješenja za “noćnu glad” tako da savjetujem djetetu dati kokretniji obrok kao večeru, npr. žitarice na dojenačkom mliječnom priravku.
Što se tiče pravilnog psihološkog pristupa odvajanja djeteta od roditelja u smislu spavanja, praporučujem savjet psihologa.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako djevojčicu odviknuti od večernjih i noćnih podoja?

<para>
 Po obroku pojede cca 50-70 ml. Dnevno po 10-12 flašica plus dojenje. Smatram da je to previše za njegovu dob. Ali on se sav trese i plače ako ne dobije papati. Rođen je s 3520 g i 49 cm. Nakon 2 tjedna bili smo kod pedijatrice i imao je 3800 gr. Molim vas savjet što da radim da malo prorijedim te obroke jer se bojim da ne proširi želudac? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>da bi vaše dijete zadovoljilo svoje dnevne energetske i nutritivne potrebe potrebno mu je barem 7 obroka po 70 ml na dan, ako pojede manje po obroku tražit će ih više. Neka dojenčad voli jesti više puta dnevno po manje količine, što bi mogao biti slučaj i kod vašeg djeteta.</para>
<para>Dojenčad jako brzo napreduje te se svakim danom njihove potrebe povećavaju. Savjetujem Vam da pratite djetetove zahtijeve i da se ni u kom slučaju ne bojite da će dijete proširiti želudac jer to i jest cilj, da bi mogao više pojesti vaše dijete mora postupno povećavati volumen. Nikako ne uskraćujte djetetu količinu obroka, štoviše uvijek dozvolite djetetu da pojede onoliko koliko hoće i traži.</para>
<para>Budući da dojite i dajete mu dojenački mliječni pripravak predlažem da uvijek dijete prvo stavite na prsa, a potom mu još ponudite obrok na bočicu, koliko god želi i tako svaki obrok. Dijete traži koliko mu treba, stoga ako mu je potrebno više onda mu i ponudite više.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Novorođenče je stalno gladno, jede i preko 12 puta dnevno Imam bebu staru 3,5 tjedna. Dojim ga ali i dajem bočicu. Pio je do neki dan novalac, a sad mu dajem hipp1. Uz to pije i čaj od komorača. On stalno plače i stalno bi jeo. Nema razmaka od 2-3 h. 
    Po obroku pojede cca 50-70 ml. Dnevno po 10-12 flašica plus dojenje. Smatram da je to previše za njegovu dob. Ali on se sav trese i plače ako ne dobije papati. Rođen je s 3520 g i 49 cm. Nakon 2 tjedna bili smo kod pedijatrice i imao je 3800 gr. Molim vas savjet što da radim da malo prorijedim te obroke jer se bojim da ne proširi želudac? Hvala.

Poštovana,
da bi vaše dijete zadovoljilo svoje dnevne energetske i nutritivne potrebe potrebno mu je barem 7 obroka po 70 ml na dan, ako pojede manje po obroku tražit će ih više. Neka dojenčad voli jesti više puta dnevno po manje količine, što bi mogao biti slučaj i kod vašeg djeteta.
Dojenčad jako brzo napreduje te se svakim danom njihove potrebe povećavaju. Savjetujem Vam da pratite djetetove zahtijeve i da se ni u kom slučaju ne bojite da će dijete proširiti želudac jer to i jest cilj, da bi mogao više pojesti vaše dijete mora postupno povećavati volumen. Nikako ne uskraćujte djetetu količinu obroka, štoviše uvijek dozvolite djetetu da pojede onoliko koliko hoće i traži.
Budući da dojite i dajete mu dojenački mliječni pripravak predlažem da uvijek dijete prvo stavite na prsa, a potom mu još ponudite obrok na bočicu, koliko god želi i tako svaki obrok. Dijete traži koliko mu treba, stoga ako mu je potrebno više onda mu i ponudite više.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Novorođenče je stalno gladno, jede i preko 12 puta dnevno

<para>
 Probala sam s raznoraznim nadomjescima za majčino mlijeko no bez uspjeha jer ne želi niti probati. Pedijatar mi je savjetovao da probam s mlijekom i keksima, no bez uspjeha jer moja beba ne želi i stalno plače, pretpostavljam od gladi. Molim za pomoć. KŠ
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolji način da djetetovu prehranu dovedete u red jest da napravite pravilan raspored jedenja. Vremenski razmak između obroka najbolje je da bude oko 3,5 do 4 sata. Između obroka djetetu ne treba davati ništa osim vode, jer ga može zasititi i time smanjiti unos obroka.</para>
<para>Kravlje mlijeko se nikako ne preporuča davati djeci ispod godine dana kao osnovni mliječni napitak stoga, ako nemate dovoljno mlijeka ili ga upoće nemate, dojenački mliječni pripravak je jedini adekvatni izbor. Budući da dijete ima 4,5 mjeseci možete lagano početi s dohranom u smislu dodavanja žitarica poput rižinih, prosenih ili kukuruznih pahuljica te kuhanog voća poput jabuke i kruške u dojanački mliječni pripravak.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Počela sam gubiti mlijeko, a moja bebica odbija bilo što drugo jesti Molim vas za pomoć. Imam bebu staru 4,5 mjeseca i do sada sam ju dojila, no odnedavno sam počela gubiti mlijeko. 
    Probala sam s raznoraznim nadomjescima za majčino mlijeko no bez uspjeha jer ne želi niti probati. Pedijatar mi je savjetovao da probam s mlijekom i keksima, no bez uspjeha jer moja beba ne želi i stalno plače, pretpostavljam od gladi. Molim za pomoć. KŠ

Poštovana,
najbolji način da djetetovu prehranu dovedete u red jest da napravite pravilan raspored jedenja. Vremenski razmak između obroka najbolje je da bude oko 3,5 do 4 sata. Između obroka djetetu ne treba davati ništa osim vode, jer ga može zasititi i time smanjiti unos obroka.
Kravlje mlijeko se nikako ne preporuča davati djeci ispod godine dana kao osnovni mliječni napitak stoga, ako nemate dovoljno mlijeka ili ga upoće nemate, dojenački mliječni pripravak je jedini adekvatni izbor. Budući da dijete ima 4,5 mjeseci možete lagano početi s dohranom u smislu dodavanja žitarica poput rižinih, prosenih ili kukuruznih pahuljica te kuhanog voća poput jabuke i kruške u dojanački mliječni pripravak.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Počela sam gubiti mlijeko, a moja bebica odbija bilo što drugo jesti

<para>
 Zdrava je, vesela kad je budna, a hranim je svaka 4 sata. Jako plače, gura flašicu jezikom prema van i bori se rukama i nogama, stara je 2,5 mjeseca. Nalaz krvi i urina uredan, sutra dajemo 3 stolice od 3 dana na analizu. Ima vrijednost željeza 103, malo je slabokrvna. Molim vas pomoć. Što mogu napraviti. Marijana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete dobro napreduje. Svako dijete je individua, stoga se ne treba slijepo držati onoga što piše na kutiji proizvoda koji se daje. Sve dok je curica zdrava i dobro napreduje nema potrebe za panikom.</para>
<para>Obroke rasporedite u pravilne razmake, između obroka možete djetetu povremeno ponuditi malo vode (ne čaj ili sok). Neka dijete pojede koliko želi, a ako odbija taj tren jesti, pokušajte malo kasnije ponuditi djetetu obrok.</para>
<para>Optimalno vaše dijete treba oko 550 kcal na dan, a to je 800 ml mlijeka dnevno što kad rasporedite u 6 do 7 obroka ispada oko 110-120 ml po obroku, ponekad će to biti manje, a ponekad više. Pratite djetetovu tjelesnu masu i ako uredno raste, nemojte se opterećivati mililitrima.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Tromjesečna bebica odbija adaptirano mlijeko i ne jede dovoljno mililitara dnevno Dijete mi odbija jesti adaptirano mlijeko. Dajem joj hipp bio combiotik 1, jede jedino u polusnu i trebala bi jesti 170 g, što nikad ne pojede. Teška je 5400 g a velika 59,5 cm. Samo joj se spava. 
    Zdrava je, vesela kad je budna, a hranim je svaka 4 sata. Jako plače, gura flašicu jezikom prema van i bori se rukama i nogama, stara je 2,5 mjeseca. Nalaz krvi i urina uredan, sutra dajemo 3 stolice od 3 dana na analizu. Ima vrijednost željeza 103, malo je slabokrvna. Molim vas pomoć. Što mogu napraviti. Marijana

Poštovana,
dijete dobro napreduje. Svako dijete je individua, stoga se ne treba slijepo držati onoga što piše na kutiji proizvoda koji se daje. Sve dok je curica zdrava i dobro napreduje nema potrebe za panikom.
Obroke rasporedite u pravilne razmake, između obroka možete djetetu povremeno ponuditi malo vode (ne čaj ili sok). Neka dijete pojede koliko želi, a ako odbija taj tren jesti, pokušajte malo kasnije ponuditi djetetu obrok.
Optimalno vaše dijete treba oko 550 kcal na dan, a to je 800 ml mlijeka dnevno što kad rasporedite u 6 do 7 obroka ispada oko 110-120 ml po obroku, ponekad će to biti manje, a ponekad više. Pratite djetetovu tjelesnu masu i ako uredno raste, nemojte se opterećivati mililitrima.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Tromjesečna bebica odbija adaptirano mlijeko i ne jede dovoljno mililitara dnevno

<para>
 5 mjeseci i sad već papamo dosta toga, ali čini mi se količinski malo. Doručak je žitno-voćna kašica oko 60 g, ručak je meso s povrćem oko 100 g, užina 50 g, večera je žitno-mliječna kašica oko 60 g. Što pojede, pojede, više ne želi, zatvara usta ili bljucka van. Da li je ta količina zaista premala? Probala sam uvesti adaptirano mlijeko za večeru u kombinaciji žitarica, jer sve manje mlijeka mogu izdojiti, ali ne prihvaća. Inače između svih kašastih oborka dojimo. Molim Vas savjet što da radim. Unaprijed hvala. Mama N.
Poštovana,</para>
<para>dijete dobro napreduje. Što se tiče prehrane, raspored obroka (4 do 5 obroka na dan + dojenje) je u redu. Ne znam koliki su vam vremenski razmaci između obroka no probajte djetetu dozvoliti da ogladni tako da joj ne dajete između obroka dodatno hranu ili mlijeko/dojenje, već samo vodu kao tekućinu.</para>
<para>Dojenje prebacite na neposredno poslije obroka, prije spavanja i noću. Adaptirano mlijeko možete koristiti u pripremi kašica. Isto tako mlijeko možete umjesto na vodi pripremiti na vodi od kuhanog voća odnosno kompotu ili soku od primjerice mrkve, jabuke, kruške pa će ga lakše prihvatiti. Dojiti svakako nastavite što je duže moguće.</para>
<para>Isto tako čini se da je curica više sklona neslatkim okusima, najviše pojede ručka tako da slobodno možete za večeru ponuditi nešto slično ručku, npr. povrtno-žitnu kašicu.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Jede li moja beba količinski dovoljno da bi zadovoljilo njezine potrebe? Poštovana, curica je rođena s 2990 kg i 49 cm. Sada ima 7.5 mjeseci i 7800 kg. Da li je kilaža u redu za njezinu dob? Dohranu samo počeli s 5. 
   5 mjeseci i sad već papamo dosta toga, ali čini mi se količinski malo. Doručak je žitno-voćna kašica oko 60 g, ručak je meso s povrćem oko 100 g, užina 50 g, večera je žitno-mliječna kašica oko 60 g. Što pojede, pojede, više ne želi, zatvara usta ili bljucka van. Da li je ta količina zaista premala? Probala sam uvesti adaptirano mlijeko za večeru u kombinaciji žitarica, jer sve manje mlijeka mogu izdojiti, ali ne prihvaća. Inače između svih kašastih oborka dojimo. Molim Vas savjet što da radim. Unaprijed hvala. Mama N.
Poštovana,
dijete dobro napreduje. Što se tiče prehrane, raspored obroka (4 do 5 obroka na dan + dojenje) je u redu. Ne znam koliki su vam vremenski razmaci između obroka no probajte djetetu dozvoliti da ogladni tako da joj ne dajete između obroka dodatno hranu ili mlijeko/dojenje, već samo vodu kao tekućinu.
Dojenje prebacite na neposredno poslije obroka, prije spavanja i noću. Adaptirano mlijeko možete koristiti u pripremi kašica. Isto tako mlijeko možete umjesto na vodi pripremiti na vodi od kuhanog voća odnosno kompotu ili soku od primjerice mrkve, jabuke, kruške pa će ga lakše prihvatiti. Dojiti svakako nastavite što je duže moguće.
Isto tako čini se da je curica više sklona neslatkim okusima, najviše pojede ručka tako da slobodno možete za večeru ponuditi nešto slično ručku, npr. povrtno-žitnu kašicu.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Jede li moja beba količinski dovoljno da bi zadovoljilo njezine potrebe?

<para>
 Bili smo kod neuropedijatrice, eeg je uredan, inače imamo dosta zdravstvenih problema u obitelji, ja (majka) imam karcinom, on boluje od rođenja, trenutno sa GERB-om i stalnim gastroskopijama. Jednom je treptao kad je počela škola i to je nestalo ubrzo. Doktorica misli da je osjećajan i da možda osjeća moju bolest i da ga to psihički smeta. Razgovarala sam s njim, okolišala na sve moguće teme, od škole, nasilja, prve simpatije, ruganja, strahova od ocjena, sve negira. Moram napomenuti da je to čak počelo kad su počeli praznici, dok nije bilo nekog stresa i doticaja sa školom. On je svjestan tikova, ali kaže da je to jače od njega, ne može ih kontrolirati. Imate li kakav savjet? Unaprijed hvala na odgovoru. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>prije svega žao mi je zbog svega što prolazite i šaljem Vam iskrenu podršku.</para>
<para>Što se tiče tikova koji su se javili kod Vašeg sina, moram napomenuti da u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. No jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Ne mogu tvrditi koji je točno uzrok tikova kod Vašeg sina, no sa sigurnošću mogu reći da bolesti kroz koje prolazite (i Vi i on) za njega zasigurno jesu stresne.</para>
<para>Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Treptanje očima, čupkanje kose, nabiranje nosa ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.</para>
<para>Budući da trenutno prolazite kroz težak period, ne bi bilo loše da sina uključite u tretman kod stručnjaka – vjerujem da bi prorada emocija mogla pomoći Vašem sinu da smanji napetost i tako posredno utječe na tikove. Ono što Vi možete učiniti po pitanju njegovih tikova jest da mu budete podrška, da provodite vrijeme s njim, razgovarate, igrate se.</para>
<para>Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.</para>
<para>Kako tikovi nisu pod kontrolom naše volje, tako ih Vaš sin ne može ni kontrolirati – i na tome ne treba ni inzistirati. Jednostavno se fokusirajte na druge stvari, potaknite sina da slobodno vrijeme ispuni aktivnostima koje voli, a svoje slobodne trenutke posvetite druženju i igri s njim.</para>
<para>Vama i sinu želim puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naša obitelj prolazi kroz teško razdoblje, a kod sina (9) su se javili tikovi Poštovani, imam sina od 9 godina koji ima tik treptanje očima više od mjesec dana. 
    Bili smo kod neuropedijatrice, eeg je uredan, inače imamo dosta zdravstvenih problema u obitelji, ja (majka) imam karcinom, on boluje od rođenja, trenutno sa GERB-om i stalnim gastroskopijama. Jednom je treptao kad je počela škola i to je nestalo ubrzo. Doktorica misli da je osjećajan i da možda osjeća moju bolest i da ga to psihički smeta. Razgovarala sam s njim, okolišala na sve moguće teme, od škole, nasilja, prve simpatije, ruganja, strahova od ocjena, sve negira. Moram napomenuti da je to čak počelo kad su počeli praznici, dok nije bilo nekog stresa i doticaja sa školom. On je svjestan tikova, ali kaže da je to jače od njega, ne može ih kontrolirati. Imate li kakav savjet? Unaprijed hvala na odgovoru. Zabrinuta mama

Draga zabrinuta mama,
prije svega žao mi je zbog svega što prolazite i šaljem Vam iskrenu podršku.
Što se tiče tikova koji su se javili kod Vašeg sina, moram napomenuti da u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. No jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Ne mogu tvrditi koji je točno uzrok tikova kod Vašeg sina, no sa sigurnošću mogu reći da bolesti kroz koje prolazite (i Vi i on) za njega zasigurno jesu stresne.
Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Treptanje očima, čupkanje kose, nabiranje nosa ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.
Budući da trenutno prolazite kroz težak period, ne bi bilo loše da sina uključite u tretman kod stručnjaka – vjerujem da bi prorada emocija mogla pomoći Vašem sinu da smanji napetost i tako posredno utječe na tikove. Ono što Vi možete učiniti po pitanju njegovih tikova jest da mu budete podrška, da provodite vrijeme s njim, razgovarate, igrate se.
Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.
Kako tikovi nisu pod kontrolom naše volje, tako ih Vaš sin ne može ni kontrolirati – i na tome ne treba ni inzistirati. Jednostavno se fokusirajte na druge stvari, potaknite sina da slobodno vrijeme ispuni aktivnostima koje voli, a svoje slobodne trenutke posvetite druženju i igri s njim.
Vama i sinu želim puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Naša obitelj prolazi kroz teško razdoblje, a kod sina (9) su se javili tikovi

<para>
 Ja nju volim i ja ne želim odustati od nje. Malo ću pustiti da vrijeme prođe, ali neću ju prestati voljeti. Jer ja mislim da je ona prava cura za mene i ne želim ju pustit jer ju stvarno volim. Počeo sam čak pisati knjigu o njoj, to jest naša priča ali drugi likovi. Želio bih znati što vi mislite o tome. LP. MŠ
</para>
<para>Dragi M,</para>
<para>vjerujem da ti je trenutno teško zbog prekida s curom i šaljem ti svoju podršku.</para>
<para>Hoće li ona promijeniti mišljenje ili ne – to ne možeš znati i ne ovisi o tebi.</para>
<para>Iz tvog pisma nisam mogla iščitati je li ti ona rekla što (ne) osjeća, je li ona bila ta koja je prekinula vezu i slično. Iako ne znam koji su bili razlozi vašeg prekida ni jesu li oni rješivi razgovorom, ono što sigurno znam jest da ukoliko netko ne želi imati odnos s nama, mi na to ne možemo utjecati niti bi trebali ulagati energiju u nešto što ne možemo promijeniti jer to i tako ne ovisi o nama.</para>
<para>Jedino na što tada možemo utjecati jest kako ćemo se postaviti prema tom prekidu odnosa. Normalno je odžalovati izgubljenu ljubav, potražiti utjehu kod prijatelja… Ali i krenuti dalje nakon nekog vremena. Ako ne krenemo dalje i ostanemo patiti za nekime tko ne želi biti s nama, odbacujemo priliku da u život pustimo nove ljude, odbacujemo priliku za sreću. A vjerujem da nitko ne želi odbaciti svoju sreću, zar ne?</para>
<para>Možda ti pisanje knjige o njoj pomogne da izbaciš iz sebe sve emocije. Daj si vremena, odtuguj prekid veze, potraži podršku prijatelja. I daj priliku sebi da u svoj život pustiš nove ljude. Nakon kiše dolazi sunce, zar ne? J</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prekinuo sam s djevojkom, a ne želim odustati od nje Imam jedno pitanje. Imam 18 godina i prije pola godine upoznao sam jednu curu koja mi je promjenila život. Stvarno sam sve spreman učiniti za nju, ali na žalost prije par dana smo prekinuli. 
    Ja nju volim i ja ne želim odustati od nje. Malo ću pustiti da vrijeme prođe, ali neću ju prestati voljeti. Jer ja mislim da je ona prava cura za mene i ne želim ju pustit jer ju stvarno volim. Počeo sam čak pisati knjigu o njoj, to jest naša priča ali drugi likovi. Želio bih znati što vi mislite o tome. LP. MŠ

Dragi M,
vjerujem da ti je trenutno teško zbog prekida s curom i šaljem ti svoju podršku.
Hoće li ona promijeniti mišljenje ili ne – to ne možeš znati i ne ovisi o tebi.
Iz tvog pisma nisam mogla iščitati je li ti ona rekla što (ne) osjeća, je li ona bila ta koja je prekinula vezu i slično. Iako ne znam koji su bili razlozi vašeg prekida ni jesu li oni rješivi razgovorom, ono što sigurno znam jest da ukoliko netko ne želi imati odnos s nama, mi na to ne možemo utjecati niti bi trebali ulagati energiju u nešto što ne možemo promijeniti jer to i tako ne ovisi o nama.
Jedino na što tada možemo utjecati jest kako ćemo se postaviti prema tom prekidu odnosa. Normalno je odžalovati izgubljenu ljubav, potražiti utjehu kod prijatelja… Ali i krenuti dalje nakon nekog vremena. Ako ne krenemo dalje i ostanemo patiti za nekime tko ne želi biti s nama, odbacujemo priliku da u život pustimo nove ljude, odbacujemo priliku za sreću. A vjerujem da nitko ne želi odbaciti svoju sreću, zar ne?
Možda ti pisanje knjige o njoj pomogne da izbaciš iz sebe sve emocije. Daj si vremena, odtuguj prekid veze, potraži podršku prijatelja. I daj priliku sebi da u svoj život pustiš nove ljude. Nakon kiše dolazi sunce, zar ne? J
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 