Postroll

Preroll

<para>
 Njegov otac iako je prošlo već 2 godine od razvoda i dalje je bijesna, osvetoljubiva osoba koja ne pušta prošlost i mislim da s takvim stavom ne olakšava djetetu. Kad je sin kod njega, govori mu kako da kaže mami da bi on ostao kod tate i tome slično, sad trebam ići na more sa sinom, on to ne dozvoljava, govori mu kako on neće ići na more već će biti s njim. Bio je sav tužan i uporno viče "tata je rekao da neću ići". Strašno je kako ne vidi koliko svoje frustracije iskaljuje preko djeteta. Ma koliko mu pokušala objasniti da djetetu moramo olakšati na sve moguće načine situaciju u kojoj jesmo, on se na to sve oglušuje i tvrdi nek' vidim što sam napravila, kako dijete pati. Kontrolira svaki korak koji napravimo, npr. ako djed vozi sina na biciklu, on meni već šalje poruke "Sigurno si nekuda već otišla pa drugi paze na maloga, sramota od majke i tome slično.." Molim vas za pomoć, jer više ne znam što poduzeti. Sinu uvijek sve dobro govorim o ocu i njegovoj obitelji, ali on toliko opterećuje dijete i ne shvaća što mu radi. Jedan dan je došao u dogovoreno vrijeme po njega, sin je rekao "neću, neću ići", on niti da mu je pristupio na lijep način, nešto mu rekao, zatvorio je vrata od auta i otišao. Kako sad objasniti djetetu takve promjene ponašanja i zašto neće ići kod tate? On se jednostavno malo zaigrao na ulici i u tom trenu kad je došao po njega nije htio odmah ići, a njegov je nastup odmah bio ljut i nervozan da bi tako postupio i ostavio ga vani. Jednostavno koliko se ja trudim olakšati sinu, toliko on otežava.
 Ostavila sam ga jer me psihički maltretirao, od ljubomore do ograničavanja kretanja, počela sam ga se bojati i raditi sve kako on želi. Kad sam jednom skupila hrabrost, spakirala sam dijete i sebe i otišli smo do mojih, odonda nema kraja i dalje tom njegovom ponašanju. "Ja sam kriva za sve, dijete će me mrziti kad shvati kakvu majku ima i takve stvari". Pokušavam normalno živjeti.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je čuti da se nalazite u situaciji u kojoj Vaš bivši suprug toliko otežava svakodnevicu Vama, ali i zdrav emocionalan razvoj djetetu. Navodite kako ste otišli od njega zato što Vas je psihički maltretirao, no prema ovome što opisujete čini se da to psihičko maltretiranje traje i dalje.</para>
<para>Svakako bih Vam preporučila da se obratite nadležnom Centru za socijalnu skrb jer ne samo da Vama stvara dodatan stres nego su tu prisutne i manipulacije preko djeteta. Centar bi na to trebao reagirati i upozoriti oca. Važno je da budete uporni u tome da zaštitite dijete od neadekvatnih poruka koje dobiva od oca. Također bilo bi dobro razjasniti razliku između muža i žene i mame i tate. Vi i Vaš bivši suprug više niste muž i žena, ali te uloge ne treba miješati s ulogama roditelja. Oboje ste i dalje roditelji i oboje ste dužni ponašati se za dobrobit djeteta.</para>
<para>Ono što je važno da Vi što više radite, jest da osnažujete svoj odnos s djetetom, jer to je nešto na što možete utjecati. Nažalost, teško možete utjecati na to kako će se tata ponašati prema njemu. Probajte koristiti vrlo jasne i konkretne naputke u komunikaciji s tatom o tome što i zašto bi, a što ne bi trebalo govoriti pred djetetom. Ipak, zbog očito i daljnje emocionalne povrijeđenosti supruga mala je vjerojatnost da će Vas poslušati. Zato bi bilo dobro da se obratite nadležnom CZSS i s njima podijelite ove informacije.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bivši suprug manipulira našim djetetom i preko njega iskaljuje frustracije Poštovani! Razvedena sam i imamo dijete od 3 godine. Dijete je dodijeljeno meni, a oca viđa 3x u tjednu te svaki drugi vikend. 
    Njegov otac iako je prošlo već 2 godine od razvoda i dalje je bijesna, osvetoljubiva osoba koja ne pušta prošlost i mislim da s takvim stavom ne olakšava djetetu. Kad je sin kod njega, govori mu kako da kaže mami da bi on ostao kod tate i tome slično, sad trebam ići na more sa sinom, on to ne dozvoljava, govori mu kako on neće ići na more već će biti s njim. Bio je sav tužan i uporno viče "tata je rekao da neću ići". Strašno je kako ne vidi koliko svoje frustracije iskaljuje preko djeteta. Ma koliko mu pokušala objasniti da djetetu moramo olakšati na sve moguće načine situaciju u kojoj jesmo, on se na to sve oglušuje i tvrdi nek' vidim što sam napravila, kako dijete pati. Kontrolira svaki korak koji napravimo, npr. ako djed vozi sina na biciklu, on meni već šalje poruke "Sigurno si nekuda već otišla pa drugi paze na maloga, sramota od majke i tome slično.." Molim vas za pomoć, jer više ne znam što poduzeti. Sinu uvijek sve dobro govorim o ocu i njegovoj obitelji, ali on toliko opterećuje dijete i ne shvaća što mu radi. Jedan dan je došao u dogovoreno vrijeme po njega, sin je rekao "neću, neću ići", on niti da mu je pristupio na lijep način, nešto mu rekao, zatvorio je vrata od auta i otišao. Kako sad objasniti djetetu takve promjene ponašanja i zašto neće ići kod tate? On se jednostavno malo zaigrao na ulici i u tom trenu kad je došao po njega nije htio odmah ići, a njegov je nastup odmah bio ljut i nervozan da bi tako postupio i ostavio ga vani. Jednostavno koliko se ja trudim olakšati sinu, toliko on otežava.
   Ostavila sam ga jer me psihički maltretirao, od ljubomore do ograničavanja kretanja, počela sam ga se bojati i raditi sve kako on želi. Kad sam jednom skupila hrabrost, spakirala sam dijete i sebe i otišli smo do mojih, odonda nema kraja i dalje tom njegovom ponašanju. "Ja sam kriva za sve, dijete će me mrziti kad shvati kakvu majku ima i takve stvari". Pokušavam normalno živjeti.

Draga mama,
žao mi je čuti da se nalazite u situaciji u kojoj Vaš bivši suprug toliko otežava svakodnevicu Vama, ali i zdrav emocionalan razvoj djetetu. Navodite kako ste otišli od njega zato što Vas je psihički maltretirao, no prema ovome što opisujete čini se da to psihičko maltretiranje traje i dalje.
Svakako bih Vam preporučila da se obratite nadležnom Centru za socijalnu skrb jer ne samo da Vama stvara dodatan stres nego su tu prisutne i manipulacije preko djeteta. Centar bi na to trebao reagirati i upozoriti oca. Važno je da budete uporni u tome da zaštitite dijete od neadekvatnih poruka koje dobiva od oca. Također bilo bi dobro razjasniti razliku između muža i žene i mame i tate. Vi i Vaš bivši suprug više niste muž i žena, ali te uloge ne treba miješati s ulogama roditelja. Oboje ste i dalje roditelji i oboje ste dužni ponašati se za dobrobit djeteta.
Ono što je važno da Vi što više radite, jest da osnažujete svoj odnos s djetetom, jer to je nešto na što možete utjecati. Nažalost, teško možete utjecati na to kako će se tata ponašati prema njemu. Probajte koristiti vrlo jasne i konkretne naputke u komunikaciji s tatom o tome što i zašto bi, a što ne bi trebalo govoriti pred djetetom. Ipak, zbog očito i daljnje emocionalne povrijeđenosti supruga mala je vjerojatnost da će Vas poslušati. Zato bi bilo dobro da se obratite nadležnom CZSS i s njima podijelite ove informacije.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TEA KNEŽEVIĆ

Bolja ja

Bivši suprug manipulira našim djetetom i preko njega iskaljuje frustracije

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz Vašeg pitanja nismo dobili dovoljno informacija koje bi nam pomogle u davanju konkretnijeg odgovora. Teškoće koje opisujete svoju podlogu mogu imati u različitim područjima djetetova razvoja. No, ono što svakako možete učiniti je sljedeće:</para>
<para>- dijete mora imati stalni radni kutak koji će omogućiti učenje u mirnim uvjetima</para>
<para>- radni stol morao bi biti dalje od prozora kako dijete ne bi odlutalo pogledom kroz prozor</para>
<para>- radni bi stol morao biti uredan sa samo jednom tekom ili knjigom na njemu, bez dodatnih sadržaja koji bi mogli ometati pažnju.</para>
<para>- vanjske izvore podražaja, poput glazbe, zvukova s televizije ili buke koju proizvode drugi članovi obitelji treba svesti na minimum</para>
<para>- u radu na školskim zadacima djetetu je potrebna rutina, struktura i predvidivost</para>
<para>- ako je dijete nakon škole umorno, potreban mu je odmor kako bi se ponovno moglo koncentrirati</para>
<para>- između rada na različitim predmetima potrebno je napraviti pauzu od 10 minuta i omogućiti neki oblik kretanja</para>
<para>- gradivo je potrebno podijeliti na manje segmente, bez nevažnih detalja</para>
<para>- dobro je izmjenjivati zadatke: teške, lake, zabavne i dosadne</para>
<para>- što češće igrajte igre koje će pomoći u treniranju pažnje (razne društvene igre, puzzle, memory, . . . )</para>
<para>- čitanje prije spavanja trebalo bi postati ritual. Čitanje jako trenira pažnju. Ukoliko dijete ne čita tečno izmjenjujte se u čitanju, ili mu vi čitajte glasno</para>
<para>- kompjuterske igrice svedite na minimum</para>
<para>Pazite da dijete poštuje vaše dogovore, ali i da sami budete dosljedni. Pouzdanost i dosljednost važni su čimbenici koji sprečavaju stres, čak i ako na početku izazivaju određenu napetost.</para>
<para>Uspoređujte djetetova postignuća s njegovim prethodnim rezultatima, a nikako s rezultatima druge djece ili braće.</para>
<para>Ne zaboravite pohvaliti svaki djetetov uspjeh!</para>
<para>Ukoliko dijete postiže značajno slabiji školski uspjeh nego što bi trebalo u odnosu na njegove sposobnosti savjetujemo Vam da obavite procjenu djeteta kod defektologa ili psihologa i na taj način dobijete ciljane smjernice za daljnji rad.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Poteškoće koncentracije u učenju kod 10-godišnjaka Poštovanje, moje dijete ima 10 godina. Ima poteškoće koncentracije kod učenja. Radi pogreške kod rješavanja zadataka, koje inače zna i brzo gubi motivaciju za učenje. Kako mu mogu pomoći? 
Poštovana,
iz Vašeg pitanja nismo dobili dovoljno informacija koje bi nam pomogle u davanju konkretnijeg odgovora. Teškoće koje opisujete svoju podlogu mogu imati u različitim područjima djetetova razvoja. No, ono što svakako možete učiniti je sljedeće:
- dijete mora imati stalni radni kutak koji će omogućiti učenje u mirnim uvjetima
- radni stol morao bi biti dalje od prozora kako dijete ne bi odlutalo pogledom kroz prozor
- radni bi stol morao biti uredan sa samo jednom tekom ili knjigom na njemu, bez dodatnih sadržaja koji bi mogli ometati pažnju.
- vanjske izvore podražaja, poput glazbe, zvukova s televizije ili buke koju proizvode drugi članovi obitelji treba svesti na minimum
- u radu na školskim zadacima djetetu je potrebna rutina, struktura i predvidivost
- ako je dijete nakon škole umorno, potreban mu je odmor kako bi se ponovno moglo koncentrirati
- između rada na različitim predmetima potrebno je napraviti pauzu od 10 minuta i omogućiti neki oblik kretanja
- gradivo je potrebno podijeliti na manje segmente, bez nevažnih detalja
- dobro je izmjenjivati zadatke: teške, lake, zabavne i dosadne
- što češće igrajte igre koje će pomoći u treniranju pažnje (razne društvene igre, puzzle, memory, . . . )
- čitanje prije spavanja trebalo bi postati ritual. Čitanje jako trenira pažnju. Ukoliko dijete ne čita tečno izmjenjujte se u čitanju, ili mu vi čitajte glasno
- kompjuterske igrice svedite na minimum
Pazite da dijete poštuje vaše dogovore, ali i da sami budete dosljedni. Pouzdanost i dosljednost važni su čimbenici koji sprečavaju stres, čak i ako na početku izazivaju određenu napetost.
Uspoređujte djetetova postignuća s njegovim prethodnim rezultatima, a nikako s rezultatima druge djece ili braće.
Ne zaboravite pohvaliti svaki djetetov uspjeh!
Ukoliko dijete postiže značajno slabiji školski uspjeh nego što bi trebalo u odnosu na njegove sposobnosti savjetujemo Vam da obavite procjenu djeteta kod defektologa ili psihologa i na taj način dobijete ciljane smjernice za daljnji rad.

   Stela Horvat, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Poteškoće koncentracije u učenju kod 10-godišnjaka

<para>
 Prije tri tjedna (nedjelja) požalio se na bol u trbuhu, a znajući kako se djeca znaju žaliti često na drobčić, nisam to dramatično primila ali sam ga pratila. Ležao je na kauču nakon doručka i bio je zaista nezainteresiran za igru ili odlazak vani, što mu je najveće zadovoljstvo jer je aktivno i razigrano dijete. Cijelo vrijeme je ponavljao da ga boli trbuh i da mu se povraća (ali povratio kod kuće nije). Provjeravala sam mu temperaturu koja je postepeno rasla, od 36.8 do 37.8. Nazvala sam pedijatricu koja mi je rekla da ga pratim pod sumnjom slijepog crijeva. S obzirom da živimo u predgrađu, nakon nekog vremena uputili smo se na pregled u dežurnu ambulantu. Putem, vjerojatno zbog treskanja u autu i zavoja, dijete je povratilo u mlazu nekoliko puta. Nakon pregleda, doktorica je otklonila sumnju na slijepo crijevo, ali nas je uputila na infektološki odjel da ga tamo još pregledaju. Dežurna doktorica je potvrdila da slijepo crijevo nije, ali s obzirom da je povratio, a živimo dalje od grada da mu preventivno damo infuziju. Nakon nespretnog stavljanja infuzije (4 puta su ga ubadali) i cijelog tog šoka dijete smo odveli doma. Nakon par sati već je bio na nogama, temperature nije bilo uopće i sve je išlo svojim tokom. Međutim, maleni je počeo svakodnevno da mi spominje da ga, kako on to kaže "muči droba" (boli trbuh), govori mi kad bi trebao podrignuti, kad bi trebao na wc, kad bi mu dala jelo koje baš ne preferira već bi mi unaprijed rekao da će mu naškoditi, bez ikakvih drugih tegoba...
</para>
<para>
 Dakle, on jede ali s veeelikim oprezom, pije i mokri uredno, meso odbija progutati iz očito samo njemu poznatih razloga, stolica je svakodnevna ali malo tamnije boje (vuče na tamno zelenu). Odemo vani, igramo se, družimo se, odradimo sve naše dnevne rutine i onda me oblije znoj kad mi on kaže "mama, muči me droba". Pa onda sjedne na kauč i nakon nekog vremena se opet krene igrati i tako do idućeg puta. Nekoliko puta je spomenuo i da mu se povraća (većinom prije nego podrigne) ali da se boji jer ne želi doktoru.
</para>
<para>
 Da spomenem i jako bitan faktor, taj tjedan kad je njega zabolilo krenuo je po prvi put u vrtić. Znajući kako je to za njega veliki preokret i da adaptacija sa sobom donosi svašta, jedan dio prepisujem i tome. Puno s njim radim, razgovaram o svemu, trudim se da mu taj period prođe što bezbolnije i on zbilja voli ići u vrtić, veseli se djeci, veseli se igrama i pričama, neće baš da pojede svu hranu ali ono što voli to i pojede, uči se dijeljenju sa kolektivom i međusobnoj interakciji, ide na engleski.
</para>
<para>
 Imamo veliki vrt i jede organsko povrće, kupujemo domaće meso, sadimo voćke (aronija, borovnica, jabuke, kruške), jede voće i povrće, pio je mjesecima magareće mlijeko (dok smo imali svoje), a prije toga kozje. Hrenovke, paštete i salame ne želi niti primirisati - to mu je bljak. Uključila sam mu i imunoglukan. Antibiotika je popio dva u životu i zbilja ga dajem samo kad je neizbježno (naravno da pri tome napravim sve moguće analize prije).
</para>
<para>
 Moje pitanje glasi: trebam li dijete odvesti na UZV ili napraviti neke dodatne pretrage kako bi vidjeli što se događa s njegovim stomačićem? Ili se možda radi o psihosomatskim tegobama uslijed promjene (polaska u vrtić)?
</para>
<para>
 Molim Vas za savjet i unaprijed se ispričavam zbog opširnog opisa, samo sam željela da dobijete što je moguće bolji uvid u cijelu situaciju (anonimno, molim Vas). I.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vjerojatno se radi o postviralnoj gastroparezi, što znači da je bila viroza koja je narušila integritet crijeva, a pogotovo peristaltiku zbog čega može biti nelagode, mučnine i bolova, pa čak i sporadičnih povraćanja još neko vrijeme. Obično je potrebno par tjedana se sve smiri. Kako bi pomogli možete smanjiti privremeno unos laktoze, tj. mliječnog šećera jer to zna izazivati grčeve, te slatki napitci, naravno pod uvijetom da stolica nije tvrda. Ako je stolica tvrda to može biti razlog problemu, isto kao što i polazak u vrtić doprinosi. Savjetujem da ne pokazujete zabrinutost kada signalizira bolove niti ga išta ispitujete o tome, kako mu ne bi sugerirali tegobe.</para>
<para>UZV možete uičniti da se umirite da je sve uredu. Za sada ne bih drugo radila.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete je generalno dobro, ali se žali često na bol u trbuhu Molim Vas za Vaše cijenjeno mišljenje. Majka sam dječaka od 3,5 godine, prekrasnog i zdravog, visokog 105 cm i teškog 19 kg. 
    Prije tri tjedna (nedjelja) požalio se na bol u trbuhu, a znajući kako se djeca znaju žaliti često na drobčić, nisam to dramatično primila ali sam ga pratila. Ležao je na kauču nakon doručka i bio je zaista nezainteresiran za igru ili odlazak vani, što mu je najveće zadovoljstvo jer je aktivno i razigrano dijete. Cijelo vrijeme je ponavljao da ga boli trbuh i da mu se povraća (ali povratio kod kuće nije). Provjeravala sam mu temperaturu koja je postepeno rasla, od 36.8 do 37.8. Nazvala sam pedijatricu koja mi je rekla da ga pratim pod sumnjom slijepog crijeva. S obzirom da živimo u predgrađu, nakon nekog vremena uputili smo se na pregled u dežurnu ambulantu. Putem, vjerojatno zbog treskanja u autu i zavoja, dijete je povratilo u mlazu nekoliko puta. Nakon pregleda, doktorica je otklonila sumnju na slijepo crijevo, ali nas je uputila na infektološki odjel da ga tamo još pregledaju. Dežurna doktorica je potvrdila da slijepo crijevo nije, ali s obzirom da je povratio, a živimo dalje od grada da mu preventivno damo infuziju. Nakon nespretnog stavljanja infuzije (4 puta su ga ubadali) i cijelog tog šoka dijete smo odveli doma. Nakon par sati već je bio na nogama, temperature nije bilo uopće i sve je išlo svojim tokom. Međutim, maleni je počeo svakodnevno da mi spominje da ga, kako on to kaže "muči droba" (boli trbuh), govori mi kad bi trebao podrignuti, kad bi trebao na wc, kad bi mu dala jelo koje baš ne preferira već bi mi unaprijed rekao da će mu naškoditi, bez ikakvih drugih tegoba...


   Dakle, on jede ali s veeelikim oprezom, pije i mokri uredno, meso odbija progutati iz očito samo njemu poznatih razloga, stolica je svakodnevna ali malo tamnije boje (vuče na tamno zelenu). Odemo vani, igramo se, družimo se, odradimo sve naše dnevne rutine i onda me oblije znoj kad mi on kaže "mama, muči me droba". Pa onda sjedne na kauč i nakon nekog vremena se opet krene igrati i tako do idućeg puta. Nekoliko puta je spomenuo i da mu se povraća (većinom prije nego podrigne) ali da se boji jer ne želi doktoru.


   Da spomenem i jako bitan faktor, taj tjedan kad je njega zabolilo krenuo je po prvi put u vrtić. Znajući kako je to za njega veliki preokret i da adaptacija sa sobom donosi svašta, jedan dio prepisujem i tome. Puno s njim radim, razgovaram o svemu, trudim se da mu taj period prođe što bezbolnije i on zbilja voli ići u vrtić, veseli se djeci, veseli se igrama i pričama, neće baš da pojede svu hranu ali ono što voli to i pojede, uči se dijeljenju sa kolektivom i međusobnoj interakciji, ide na engleski.


   Imamo veliki vrt i jede organsko povrće, kupujemo domaće meso, sadimo voćke (aronija, borovnica, jabuke, kruške), jede voće i povrće, pio je mjesecima magareće mlijeko (dok smo imali svoje), a prije toga kozje. Hrenovke, paštete i salame ne želi niti primirisati - to mu je bljak. Uključila sam mu i imunoglukan.  Antibiotika je popio dva u životu i zbilja ga dajem samo kad je neizbježno (naravno da pri tome napravim sve moguće analize prije).


   Moje pitanje glasi: trebam li dijete odvesti na UZV ili napraviti neke dodatne pretrage kako bi vidjeli što se događa s njegovim stomačićem? Ili se možda radi o psihosomatskim tegobama uslijed promjene (polaska u vrtić)?


   Molim Vas za savjet i unaprijed se ispričavam zbog opširnog opisa, samo sam željela da dobijete što je moguće bolji uvid u cijelu situaciju (anonimno, molim Vas). I.

Poštovana,
vjerojatno se radi o postviralnoj gastroparezi,  što znači da je bila viroza koja je narušila integritet crijeva, a pogotovo peristaltiku zbog čega može biti nelagode, mučnine i bolova, pa čak i sporadičnih povraćanja još neko vrijeme. Obično je potrebno par tjedana se sve smiri. Kako bi pomogli  možete smanjiti privremeno unos laktoze, tj. mliječnog šećera jer to zna izazivati grčeve, te slatki napitci, naravno pod uvijetom da stolica nije tvrda.  Ako je stolica tvrda to može biti razlog problemu, isto kao što i polazak u vrtić doprinosi. Savjetujem da ne pokazujete zabrinutost kada signalizira bolove niti ga išta ispitujete o tome, kako mu ne bi sugerirali tegobe.
UZV možete uičniti da se umirite da je sve uredu. Za sada ne bih drugo radila.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Dijete je generalno dobro, ali se žali često na bol u trbuhu

<para>
 00 h rižolino 100 ml i podoj na zahtjev. Da li je ovo u redu, jer beba radije jede hranu na žličicu nego dojku, a ja bi voljela da što duže doji i ne bi željela pretjerivati s čvrstom hranom. Zanima me da li je ovo hranjenje i moj pristup u redu. Hvala unaprijed. Mirela
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod Vaše bebe je sve prirodno i u najboljem redu. Normalno je da se dijete privikava na krutu hranu i dohranu, a smanjuje dojenje idući prema prvom rođendanu, jer joj u ovoj dobi treba i druga hrana i zbog kalorija i zbog željeza, vitamina i sl. . Bitno je da još uvijek doji, makar jedan obrok, jer time dobiva imunološke faktore i najbolje mlijeko, no pustite ju da jede drugu hranu sukladno njenim potrebama. Time činite najbolje za nju.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Želim što duže dojiti, a beba više voli hranu na žličicu. Kako to pomiriti? Da li premalo hranim bebu? Mojoj bebi je za par dan 8 punih mjeseci. Beba ustaje u 7 ujutro, podoj je u 8.30 h, u 12.00 joj dajem rižolino s mojim mlijekom 80 ml, u 15.00 jede povrće, u 20. 
   00 h rižolino 100 ml i podoj na zahtjev. Da li je ovo u redu, jer beba radije jede hranu na žličicu nego dojku, a ja bi voljela da što duže doji i ne bi željela pretjerivati s čvrstom hranom. Zanima me da li je ovo hranjenje i moj pristup u redu. Hvala unaprijed. Mirela

Poštovana,
kod Vaše bebe je sve prirodno i u najboljem redu. Normalno je da se dijete privikava na krutu hranu i dohranu, a smanjuje dojenje idući prema prvom rođendanu, jer joj u ovoj dobi treba i druga hrana i zbog kalorija i zbog željeza, vitamina i sl. . Bitno je da još uvijek doji, makar jedan obrok, jer time dobiva imunološke faktore i najbolje mlijeko, no pustite ju da jede drugu hranu sukladno njenim potrebama. Time činite najbolje za nju.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Želim što duže dojiti, a beba više voli hranu na žličicu. Kako to pomiriti?

<para>
 Mi smo obavili procjenu i oni su negirali da ga ima, ali su rekli da ima poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Naravno razumije sve naredbe. Posjećujemo logopeda i defektologa jednom tjedno. Pričanje se malo popravilo, zna imenovati neke stvari ali ne spaja rečenice. Problem je i dalje u vrtiću a i kod kuće zna biti, kada ga razljuti stariji brat. Naime situacija je ovakva. U vrtiću je neposlušan, ne sluša pravila, ne sudjeluje u grupnim aktivnostima, kad želi raditi radi, kad ne, neće. Razbacuje se stvarima, zna udariti tetu, plače i vrišti, gura se pod stol. Sve u svemu po njihovim pričama on je jako neposlušan. Ja više ne znam na koji način njemu pomoći i kako da mu one pomognu jer kažu da se ne mogu samo njime baviti. I doma ima ispada ali ja to nekako riješim upornošću što one tvrde da tamo kod njih ne pali. Možete li mi dati savjet kako da mu pomognem i na koji način? Ne znam da li ima posljedica od kada je bio hospitaliziran s 20 mjeseci kada su ga u bolnici vezali i ja nisam smjela biti s njim. On jednostavno se ponekad zadubi u svoji film i ne mari za ništa. Još tete kažu da se slabo igra s djecom a ako i počne nekakva igra, ako on promjeni nešto, djeca ga odmah odbijaju.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>predložila bih da odgajateljice u vrtiću bilježe situacije koje prethode „nepoželjnom“ ponašanju djeteta, njihove reakcije (kako su reagirale na ponašanje djeteta) i što je dijete s tim ponašanjem postiglo. Bilježenje ovakvih situacija otkrit će nam uzrok koji dovodi do djetetovog odbijanja i burnih reakcija (npr. nerazumijevanje zahtjeva, nemogućnost izražavanja vlastitih želja, promjena rutine, prezahtjevni zadaci za dijete, frustracije uslijed zabrane i sl.). Kada se ustvrdi uzrok ponašanja djeteta u suradnji sa stručnim timom vrtića (ponajprije edukatorom rehabilitatorom) trebate definirati strategije kako ćete izbjeći pojavu nepoželjnog ponašanja (npr. ukoliko dijete frustrira promjena rutine, odgajateljica će mu najaviti više puta što će se raditi, po potrebi će to potkrijepiti slikama i sl. kako bi se izbjegla nepoželjna reakcija) i definirati kako ćete reagirati ukoliko ipak dođe do nepoželjnog ponašanja djeteta. Edukator rehabilitator u vrtiću će najbolje koordinirati socijalizaciju Vašeg djeteta unutar grupe i isto tako procijenit će koji stupanj podrške je potreban djetetu kako bi se što bolje integriralo u grupu (npr. da li mu je potrebna podrška osobnog asistenta, da li je potrebno uvođenje potpomognute komunikacije (npr. slike) i sl.).</para>
<para>Kako bi poboljšali djetetovo ponašanje i izgradili njegovo samopouzdanje savjetujem Vam da što više pohvaljujete njegovo dobro ponašanje (npr. Kako se lijepo igraš. Jako si dobar i volim kad pomažeš bratu pospremit igračke.) Nagrađujte Vaše dijete pri slijeđenu pravila (npr. čim pospremiš tanjur sa stola, idemo u park. Bravo, kako lijepo sjediš u tramvaju.). Budite jasni i dosljedni u odgoju. Pokazujte što više interesa za ono što dijete radi, spustiste se na njegovu razinu, igrajte se s njim, potaknite komunikaciju i pozitivnu interakciju između Vas i djeteta (potražite na našoj web stranici <ulink url="http://www.korneo.hr">www.korneo.hr</ulink> više informacija u tekstu o floortime terapiji). Za kraj imajte na umu da što se Vaš dječak svakodnevno dulje zadržava u pozitivnim interakcijama, nepoželjnog ponašanja će biti sve manje.</para>
<para>Ukoliko i dalje imate pitanja i nedoumica vezano za ponašanje Vašeg djeteta molim Vas da se javite u naš Kabinet kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djeteta i dali Vam detaljnije odgovore i savjete!</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Floortime terapeut</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Senzorni pedagog</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Poteškoće u socijalnoj komunikaciji kod 4-godišnjaka Pozdrav! Imam sina koji ima 4 godine. Vrtić polazi već 2,5 godine. Na početku se dosta sam igrao i nije pričao (a nije pričao ni kod kuće). U vrtiću su nam rekli da sumnjaju na autizam. 
    Mi smo obavili procjenu i oni su negirali da ga ima, ali su rekli da ima poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Naravno razumije sve naredbe. Posjećujemo logopeda i defektologa jednom tjedno. Pričanje se malo popravilo, zna imenovati neke stvari ali ne spaja rečenice. Problem je i dalje u vrtiću a i kod kuće zna biti, kada ga razljuti stariji brat. Naime situacija je ovakva. U vrtiću je neposlušan, ne sluša pravila, ne sudjeluje u grupnim aktivnostima, kad želi raditi radi, kad ne, neće. Razbacuje se stvarima, zna udariti tetu, plače i vrišti, gura se pod stol. Sve u svemu po njihovim pričama on je jako neposlušan. Ja više ne znam na koji način njemu pomoći i kako da mu one pomognu jer kažu da se ne mogu samo njime baviti. I doma ima ispada ali ja to nekako riješim upornošću što one tvrde da tamo kod njih ne pali. Možete li mi dati savjet kako da mu pomognem i na koji način? Ne znam da li ima posljedica od kada je bio hospitaliziran s 20 mjeseci kada su ga u bolnici vezali i ja nisam smjela biti s njim. On jednostavno se ponekad zadubi u svoji film i ne mari za ništa. Još tete kažu da se slabo igra s djecom a ako i počne nekakva igra, ako on promjeni nešto, djeca ga odmah odbijaju.

Draga mama,
predložila bih da odgajateljice u vrtiću bilježe situacije koje prethode „nepoželjnom“ ponašanju djeteta, njihove reakcije (kako su reagirale na ponašanje djeteta) i što je dijete s tim ponašanjem postiglo. Bilježenje ovakvih situacija otkrit će nam uzrok koji dovodi do djetetovog odbijanja i burnih reakcija (npr. nerazumijevanje zahtjeva, nemogućnost izražavanja vlastitih želja, promjena rutine, prezahtjevni zadaci za dijete, frustracije uslijed zabrane i sl.). Kada se ustvrdi uzrok ponašanja djeteta u suradnji sa stručnim timom vrtića (ponajprije edukatorom rehabilitatorom) trebate definirati strategije kako ćete izbjeći pojavu nepoželjnog ponašanja (npr. ukoliko dijete frustrira promjena rutine, odgajateljica će mu najaviti više puta što će se raditi, po potrebi će to potkrijepiti slikama i sl. kako bi se izbjegla nepoželjna reakcija)  i definirati kako ćete reagirati ukoliko ipak dođe do nepoželjnog ponašanja djeteta. Edukator rehabilitator u vrtiću će najbolje koordinirati socijalizaciju Vašeg djeteta unutar grupe i isto tako procijenit će koji stupanj podrške je potreban djetetu kako bi se što bolje integriralo u grupu (npr. da li mu je potrebna podrška osobnog asistenta, da li je potrebno uvođenje potpomognute komunikacije (npr. slike) i sl.).
Kako bi poboljšali djetetovo ponašanje i izgradili njegovo samopouzdanje savjetujem Vam da što više pohvaljujete njegovo dobro ponašanje (npr. Kako se lijepo igraš. Jako si dobar i volim kad pomažeš bratu pospremit igračke.)  Nagrađujte Vaše dijete pri slijeđenu pravila (npr. čim pospremiš tanjur sa stola, idemo u park. Bravo, kako lijepo sjediš u tramvaju.).  Budite jasni i dosljedni u odgoju. Pokazujte što više interesa za ono što dijete radi, spustiste se na njegovu razinu, igrajte se s njim, potaknite komunikaciju i pozitivnu interakciju između Vas i djeteta (potražite na našoj web stranici www.korneo.hr više informacija u tekstu o floortime terapiji). Za kraj imajte na umu da što se Vaš dječak svakodnevno dulje zadržava u pozitivnim interakcijama, nepoželjnog ponašanja će biti sve manje.
Ukoliko i dalje imate pitanja i nedoumica vezano za ponašanje Vašeg djeteta molim Vas da se javite u naš Kabinet kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djeteta i dali Vam detaljnije odgovore i savjete!

   Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ.


   Floortime terapeut


   Senzorni pedagog


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Poteškoće u socijalnoj komunikaciji kod 4-godišnjaka

<para>
 Bili smo kod psihologa s njegovih pet godina i na temelju testiranja, on je iznadprosječno inteligentan, ali ima jako težak karakter. Pokazuje dosta simptoma ADHD-a, ali mu nije službeno dijagnosticiran. Dosta često promijeni ponašanje u nezadovoljstvo, ljutnju, ponavljanja i molbe ne pomažu, a ne želim da podizanje tona postane jedina metoda na koju on reagira. Mi ga obožavamo, ali ne znamo više kako se nositi s tim stanjem. Čitam mu bajke od malena, kupujemo dječje stripove, mozgalice, uvijek mu školu prikazujem u pozitivnom pogledu, ali je sad, s početkom škole, izgubio volju za sve. Da li da pričekamo da prođe prvo polugodište, kakav smo savjet i dobili od psihologa, ili da već sad, na početku škole, upoznamo učiteljicu s njegovim pravim licem i zatražimo individualizirani pristup? Ne bih htjela da bude stigmatiziran ako će imati drugačiji pristup, ali isto tako ne bih htjela da se priča o njemu da je neodgojen i zločest, jer je moj mali genijalac koji ima jako veliko i dobro srce i puno radimo na njegovom odgoju, koji nema veze s njegovim karakterom. Hvala! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijagnosticiranje ADHD-a je vrlo kompleksan i dugotrajan proces stoga se u praksi zapravo rijetko koristi. Češće se govori o elementima hiperaktivnosti i impulzivnim reakcijama koje opisujete kod vašeg djeteta. U kombinaciji s visokim intelektualnim funkcioniranjem možemo samo zaključiti da je vaše dijete vrlo zahtjevno, kako za vas kao roditelje, tako i za svoju okolinu. Naime, svaki disbalans u razvoju, a kod vašeg djeteta se vjerojatno radi o naprednijem kognitivnom funkcioniranju a nedovoljno zrelom emocionalnom funkcioniranju, zahtijeva prilagodbe u pristupu i načinu rada s djetetom.</para>
<para>Prvo bih svakako savjetovala da djetetu dozvolite vrijeme prilagodbe na školu i nove prijatelje. Uvedite strukturu u njegov radni dan. Naime, djeca se mnogo lakše prilagođavaju na novonastale situacije kada znaju što ih i kada očekuje.</para>
<para>Vašem je djetetu u školi prvenstveno potrebno zaokupiti pažnju kako bi se manifestacija nepoželjnih oblika ponašanja svela na minimum. Stoga predlažemo:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>da razgovarate s učiteljicom i zamolite je da dječak sjedi u prvoj klupi negdje gdje lako može pratit njegov rad</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da postavi jasne granice u ponašanju i dosljedno reagira</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da sve upute koje daje djetetu budu jasne i da ih daje jednu po jednu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>da uvijek ima bonus zadatke koje će ga zaokupiti kad završi zadano</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Budite u redovnom kontaktu s učiteljicom. Dobra suradnja roditelja i škole izuzetno je važna i korisna. Ista pravila slijedite i Vi u svakodnevnom odgoju.</para>

Dječak (7) ima dijagnosticiran ADHD. Kako se postaviti po njegovu polasku u školu? Poštovana, imam hiperaktivnog prvašića, ima manjak koncentracije, impulzivne reakcije, ne sluša i ne poštuje molbe, ni pravila. 
    Bili smo kod psihologa s njegovih pet godina i na temelju testiranja, on je iznadprosječno inteligentan, ali ima jako težak karakter. Pokazuje dosta simptoma ADHD-a, ali mu nije službeno dijagnosticiran. Dosta često promijeni ponašanje u nezadovoljstvo, ljutnju, ponavljanja i molbe ne pomažu, a ne želim da podizanje tona postane jedina metoda na koju on reagira. Mi ga obožavamo, ali ne znamo više kako se nositi s tim stanjem. Čitam mu bajke od malena, kupujemo dječje stripove, mozgalice, uvijek mu školu prikazujem u pozitivnom pogledu, ali je sad, s početkom škole, izgubio volju za sve. Da li da pričekamo da prođe prvo polugodište, kakav smo savjet i dobili od psihologa, ili da već sad, na početku škole, upoznamo učiteljicu s njegovim pravim licem i zatražimo individualizirani pristup? Ne bih htjela da bude stigmatiziran ako će imati drugačiji pristup, ali isto tako ne bih htjela da se priča o njemu da je neodgojen i zločest, jer je moj mali genijalac koji ima jako veliko i dobro srce i puno radimo na njegovom odgoju, koji nema veze s njegovim karakterom. Hvala! 

Poštovana,
dijagnosticiranje ADHD-a je vrlo kompleksan i dugotrajan proces stoga se u praksi zapravo rijetko koristi. Češće se govori o elementima hiperaktivnosti i impulzivnim reakcijama koje opisujete kod vašeg djeteta. U kombinaciji s visokim intelektualnim funkcioniranjem možemo samo zaključiti da je vaše dijete vrlo zahtjevno, kako za vas kao roditelje, tako i za svoju okolinu. Naime, svaki disbalans u razvoju, a kod vašeg djeteta se vjerojatno radi o naprednijem kognitivnom funkcioniranju a nedovoljno zrelom emocionalnom funkcioniranju, zahtijeva prilagodbe u pristupu i načinu rada s djetetom.
Prvo bih svakako savjetovala da djetetu dozvolite vrijeme prilagodbe na školu i nove prijatelje. Uvedite strukturu u njegov radni dan. Naime, djeca se mnogo lakše prilagođavaju na novonastale situacije kada znaju što ih i kada očekuje.
Vašem je djetetu u školi prvenstveno potrebno zaokupiti pažnju kako bi se manifestacija nepoželjnih oblika ponašanja svela na minimum. Stoga predlažemo:


   
      da razgovarate s učiteljicom i zamolite je da dječak sjedi u prvoj klupi negdje gdje lako može pratit njegov rad
   
   
      da postavi jasne granice u ponašanju i dosljedno reagira
   
   
      da sve upute koje daje djetetu budu jasne i da ih daje jednu po jednu
   
   
      da uvijek ima bonus zadatke koje će ga zaokupiti kad završi zadano
   


Budite u redovnom kontaktu s učiteljicom. Dobra suradnja roditelja i škole izuzetno je važna i korisna. Ista pravila slijedite i Vi u svakodnevnom odgoju. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak (7) ima dijagnosticiran ADHD. Kako se postaviti po njegovu polasku u školu?

<para/>
<para>
 Pri porodu carskim rezom, malo se nagutao plodne vode ali sve ostalo je bilo u redu. Prvu godinu dana smo ga redovito vodili neonatologu i rezultati su bili uvijek izvrsni. Stao je na noge i prohodao i progovorio na vrijeme. S 2,5 godine je završio u bolnici, majka je mogla biti samo sat vremena dnevno s njim, a do tada se nikada nije odvajao od nje, bojim se da ga je to pogodilo. Dalje, u bolnici su se ponašali loše prema njemu. Bio je sam u sobi, nisu mu dopuštale da se igra i gleda crtiće, te su ga uvijek vezale za rešetke kreveta. Jedan primjer: bio sam u posjeti kod njega i donio mu fornete, čokoladno mlijeko i omiljeni crtić Winnie Pooh na dvd-u. On je lijepo sjedio i gledao crtić i jeo fornete (do tada su se žalile sestre da slabo jede). Ja sam morao ići jer mi je isteklo vrijeme posjete, poljubio sam ga i krenuo.
</para>
<para>
 Usput sam navratio u sobu gdje su sjedile sestre, njih tri, te sam im rekao da idem i da ga puste da gleda crtić, da je dobar. Rekle su ok. Igrom slučaja sam zaboravio fascikle pa sam se vratio, dolazim gore a on plače i vrišti. Uđem u sobu a ona njemu ugasila tv i opet su ga vezale za krevet. Pitam je zašto je to napravila ako je bio dobar i miran, a ona mi odgovara da se one ne mogu o svoj djeci brinuti non stop.
</para>
<para>
 Od tada on godinu dana nije rekao 'mama', općenito je malo pričao. Sad ima 5 godina, mislili smo da će doći na svoje, svakodnevno mu posvećujemo pažnju, pokušavamo razgovarati s njim, međutim sve se to svodi na njegovo ponavljanje naših riječi, rečenica koje je čuo, a jedina komunikacija je kada nešto treba onda će to lijepo izgovoriti. Motorika mu je odlična, bistar je ali nema puno komunikacije a njim. Govorim mu da će uskoro morati u predškolu i da će se tamo igrati i učiti i imati puno prijatelja i to ga veseli. Ali npr. na Wc ne želi nikako i govori da će ići u školu ali da neće ići na wc. Može složiti par rečenica ali uglavnom kada nešto treba. Npr. "Mama mogu li dobiti čašu mlijeka". Razumije kad mu se kaže da nešto uzme, donese, napravi, ali na neke stvari uopće ne mari i ne reagira.
</para>
<para>
 Dosta ponavlja za nama kada mu kažemo npr. hajdemo učiti, on ponovi, hoćemo se šetati, kaže: da šetati! Ali nema koverzacije. Ponekad mu rečenica glasi: Luka (stariji brat), jesi li vidio taratapapapap (brzo izgovara i onda ovo posljednje zvuči ovako kako sam napisao)... Ponekad mu rečenice završe s kreštanjem ili galamom. Abecedu će ponavljati kada ima volje, a ja se trudim da je što češće ponavljamo cijelu izgovoriti s dodatkom riječi. Npr. a kao auto... Zna brojati do 20 samostalno. Pa čak i ako ja kažem 1 on 2, ja 3 on 4, dakle nije napamet.
</para>
<para>
 Budući da je Šibenik jako slab s logopedima, defektolozima i slično, pišem vama da mi kažete što da činim. Glavna sestra u Klaićevoj bolnici mi je rekla da ga dovedem tamo da naprave dijagnozu. Nisam pri novcu, radim nažalost sezonski, ali sve bih uradio za njega. Molim vas da mi date odgovor što bi moglo biti u pitanju. Da li je tada u bolnici doživio šok, da li ga je to unazadilo ili što je već te da mi kažete što mogu za početak učiniti.
</para>
<para>
 Lijep pozdrav, Ivica
</para>
<para>Poštovani tata,</para>
<para>iz Vašeg pisma vidim da ste jako brižan roditelj koji se trudi razumjeti i na najbolji mogući način poticati svoje dijete.</para>
<para>Ponašanja koja opisujete kod svog sina govore nam o određenom kašnjenju u razvoju, čemu mogu pridonijeti mnogi čimbenici. Trauma koju je Vaš sin doživio u bolnici mogla je biti jedan od tih čimbenika, ali obzirom na teškoće koje ste opisali, mislim da nije jedini uzrok.</para>
<para>U Vašem opisu razvoja Vašeg sina uočavaju se određene atipičnosti u jezično-govornom razvoju. U dobi od 5 godina dijete bi trebalo pokazivati veliki interes za svijet i ljude koji ga okružuju. Ono bi trebalo komunicirati za veliki broj svrha (npr. pozdravljanje, zahtijevanje, odbijanje, dijeljenje, zadovoljenje potrebe, traženje informacije,...) i pri tome se koristiti višečlanim iskazima koje su popraćene bogatom mimikom i gestikulacijom. Ponavljanje tuđih iskaza dozvoljava se kod djece mlađe dobi, ali u dobi od 5 godina to više razvojno nije tipično.</para>
<para>Svakako preporučam da se obratite logopedu i psihologu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.</para>
<para>Pošto Vam je Zagreb predaleko, pokušajte se obratiti nadležnim centrima u Splitu ili Zadru (Kabinet za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije).</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Je li trauma iz ranog djetinjstva mogla utjecati na razvoj mog sinčića? Poštovanje, ne znam kako bih počeo pa ću ukratko od rođenja sina. Rodio se kao zdrava i jaka beba bez ikakvih problema u trudnoći. 

   Pri porodu carskim rezom, malo se nagutao plodne vode ali sve ostalo je bilo u redu. Prvu godinu dana smo ga redovito vodili neonatologu i rezultati su bili uvijek izvrsni. Stao je na noge i prohodao i progovorio na vrijeme. S 2,5 godine je završio u bolnici, majka je mogla biti samo sat vremena dnevno s njim, a do tada se nikada nije odvajao od nje, bojim se da ga je to pogodilo. Dalje, u bolnici su se ponašali loše prema njemu. Bio je sam u sobi, nisu mu dopuštale da se igra i gleda crtiće, te su ga uvijek vezale za rešetke kreveta. Jedan primjer: bio sam u posjeti kod njega i donio mu fornete, čokoladno mlijeko i omiljeni crtić Winnie Pooh na dvd-u. On je lijepo sjedio i gledao crtić i jeo fornete (do tada su se žalile sestre da slabo jede). Ja sam morao ići jer mi je isteklo vrijeme posjete, poljubio sam ga i krenuo.


   Usput sam navratio u sobu gdje su sjedile sestre, njih tri, te sam im rekao da idem i da ga puste da gleda crtić, da je dobar. Rekle su ok. Igrom slučaja sam zaboravio fascikle pa sam se vratio, dolazim gore a on plače i vrišti. Uđem u sobu a ona njemu ugasila tv i opet su ga vezale za krevet. Pitam je zašto je to napravila ako je bio dobar i miran, a ona mi odgovara da se one ne mogu o svoj djeci brinuti non stop.


   Od tada on godinu dana nije rekao 'mama', općenito je malo pričao. Sad ima 5 godina, mislili smo da će doći na svoje, svakodnevno mu posvećujemo pažnju, pokušavamo razgovarati s njim, međutim sve se to svodi na njegovo ponavljanje naših riječi, rečenica koje je čuo, a jedina komunikacija je kada nešto treba onda će to lijepo izgovoriti. Motorika mu je odlična, bistar je ali nema puno komunikacije a njim. Govorim mu da će uskoro morati u predškolu i da će se tamo igrati i učiti i imati puno prijatelja i to ga veseli. Ali npr. na Wc ne želi nikako i govori da će ići u školu ali da neće ići na wc. Može složiti par rečenica ali uglavnom kada nešto treba. Npr. "Mama mogu li dobiti čašu mlijeka". Razumije kad mu se kaže da nešto uzme, donese, napravi, ali na neke stvari uopće ne mari i ne reagira.


   Dosta ponavlja za nama kada mu kažemo npr. hajdemo učiti, on ponovi, hoćemo se šetati, kaže: da šetati! Ali nema koverzacije. Ponekad mu rečenica glasi: Luka (stariji brat), jesi li vidio taratapapapap (brzo izgovara i onda ovo posljednje zvuči ovako kako sam napisao)... Ponekad mu rečenice  završe s kreštanjem ili galamom. Abecedu će ponavljati kada ima volje, a ja se trudim da je što češće ponavljamo cijelu izgovoriti s dodatkom riječi. Npr. a kao auto... Zna brojati do 20 samostalno. Pa čak i ako ja kažem 1 on 2, ja 3 on 4, dakle nije napamet.


   Budući da je Šibenik jako slab s logopedima, defektolozima i slično, pišem vama da mi kažete što da činim. Glavna sestra u Klaićevoj bolnici mi je rekla da ga dovedem tamo da naprave dijagnozu. Nisam pri novcu, radim nažalost sezonski, ali sve bih uradio za njega. Molim vas da mi date odgovor što bi moglo biti u pitanju. Da li je tada u bolnici doživio šok, da li ga je to unazadilo ili što je već te da mi kažete što mogu za početak učiniti.


   Lijep pozdrav, Ivica

Poštovani tata,
iz Vašeg pisma vidim da ste jako brižan roditelj koji se trudi razumjeti i na najbolji mogući način poticati svoje dijete.
Ponašanja koja opisujete kod svog sina govore nam o određenom kašnjenju u razvoju, čemu mogu pridonijeti mnogi čimbenici. Trauma koju je Vaš sin doživio u bolnici mogla je biti jedan od tih čimbenika, ali obzirom na teškoće koje ste opisali, mislim da nije jedini uzrok.
U Vašem opisu razvoja Vašeg sina uočavaju se određene atipičnosti u jezično-govornom razvoju. U dobi od 5 godina dijete bi trebalo pokazivati veliki interes za svijet i ljude koji ga okružuju. Ono bi trebalo komunicirati za veliki broj svrha (npr. pozdravljanje, zahtijevanje, odbijanje, dijeljenje, zadovoljenje potrebe, traženje informacije,...) i pri tome se koristiti višečlanim iskazima koje su popraćene bogatom mimikom i gestikulacijom. Ponavljanje tuđih iskaza dozvoljava se kod djece mlađe dobi, ali u dobi od 5 godina to više razvojno nije tipično.
Svakako  preporučam da se obratite logopedu i psihologu kako bi se napravila detaljna procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti, a i kako bi dobili smjernice za daljnje načine poticanja Vašeg djeteta.
Pošto  Vam je Zagreb predaleko, pokušajte se obratiti nadležnim centrima u Splitu ili Zadru (Kabinet za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije).


   Asja Dubravčić


   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Je li trauma iz ranog djetinjstva mogla utjecati na razvoj mog sinčića?

<para>
 S vremenom je "očvrsnula", prestala se bojati, s dvije godine je već bila jako vesela, samouvjerena, napredna djevojčica. Govori jako puno, odlično koristi jezik (ja sam profesorica jezika, inače), artikulirano, sintaktički složeno. Od dvije godine igra se simboličkih igara (Mama, pravi predstavu), glumimo, smijemo se. U tim igrama zapanjuje svojom maštom, simbolikom, povezivanjem.
 Komunikativna je, vesela. Spavanje uredno, čitali smo knjige pred spavanje od šestog mjeseca, uvijek ide toplo mlijeko pa čitanje i spavanje bez ikakvih problema (u mraku). Od godinu dana smo bojili materijale, igrali se obojenom rižom, slagali kocke, ubacivali štapiće u rupice, dodirivali različite teksture, povezivali slike, čitali. Sve ovo radila sam svjesno i osmišljeno kako bih je stimulirala i pomogla da se razvije. Radim s djecom u školi i imam jako puno iskustva s tim, i znanja. Motorički je jako dobra, već vozi balans bicikl, penje se i silazi uz stepenice bez pomoći i sve ostalo u skladu s razvojnim normama.
</para>
<para>
 Problemi počinju prije 3 mjeseca kada je povrijedila nogicu i usred te povrede (nije hodala sedam dana, samo je bila primorana da sjedi) dobila je virus i počela povraćati. Dehidrirala je i završili smo u bolnici na infuziji. Dok su joj ubadali igle, urlala je. Mi smo bili s njom ali i mi smo bili uspaničeni i preplašeni jer nismo znali što se događa.
</para>
<para>
 Nakon toga je uslijedilo par dana potpunog odsustva govora i smijeha. Nije se igrala, samo je držala dudu u ustima i ležala uz nas. Taj prvi dan poslije bolnice sam žurila u školu da zaključim djeci ocjene i nisam bila uz nju (ne ide u vrtić, čuva je teta). 
 Nakon dva dana letargije, progovorila je mucajući. To mucanje je potrajalo dva mjeseca, bilo je perioda kad je odbijala govoriti, frustrirana što ne može iskazati (blokade na glasnicama, bezglasni pokušaji...). Konzultirali smo logopeda, sad je to gotovo nestalo, opet rado i lijepo govori, pomalo još zamuckuje, riječ je, naime, o fiziološkom mucanju bez elemenata patološkog. 
 Pored toga pojavilo se lepršanje ručicama koje je imala kao mala beba. Kad bi se radovala zvečkama, lupkanju, našoj pjesmi, lepršala bi ručicama (iz zgloba) i otvarala usta. To se izgubilo s vremenom (nakon prvog rođendana), ali se sad opet pojavilo, i to odmah nakon tog šoka. Čim je radosna ili kad se igramo i nešto vidi neobično, počne lepršati rukama i otvarati usta. Nije svjesna te radnje nikako. Sva se nekako izgubi i to je ono što me plaši (da ne spominjem simptom autizma, iako sam svjesna da nije to).
 Treći problem (uz mucanje i lepršanje) jeste spavanje. Od povratka iz bolnice odjednom više nije htjela spavati u mraku, upalili smo odmah lampu i tako to traje i danas, tri mjeseca kasnije. Problem je što ona nikako neće ići na spavanje. Želi se igrati, ne želi biti u spavaćoj sobi, može do besvijesti slušati priče i naše čitanje knjiga. Imamo problem jer vidimo da je umorna i nervozna, ali neće zaspati. Kao da joj nešto ne da. Ona inače spava s nama u krevetu i to je naša odluka, bez ikakve težnje da je odvajamo. Noću spava mirno, ne budi se, ne plače, prespava noć bez problema.
</para>
<para>
 Jako smo vezani za nju, posvećeni maksimalno. Ima svu ljubav i pažnju. Igramo se s njom i previše, u odnosu na druge roditelje. Cijelo ljeto smo s njom 24 sata dnevno jer smo na raspustu. Ona se voli igrati i s drugima, porodicom, djecom u parkićima, ima svoje prijateljice i one zajedno voze bicikl i igraju se u pijesku. Ipak, ne prihvaća djecu koja joj uzimaju igračke, guraju je, odmah počne plakati i hoće otići s tog mjesta. Igramo se, glumimo, smijemo, sve je opet kao ranije. Ona napreduje u govoru, postavlja pitanja. Radosna je. Nakon spomenutog šoka je nešto više vezana za nas, neće da idemo nikuda bez nje, ali kad joj se objasni (tata mora na posao, mama mora na posao), ona to lijepo i razumno prihvati i ne plače. Osjetljivija je nešto više nego prije, ali se to već popravlja posljednjih par tjedana.
 Mene brinu te tri stvari: mucanje (koje se povlači i u kontaktu sam s logopedicom koja kaže da je to sasvim normalno), stereotipija (lepršanje - moram napomenuti da to nikad ne radi bez povoda, uvijek je razlog nešto smiješno ili uzbudljivo što gleda) i taj problem s uspavljivanjem. 
 Bila bih Vam zahvalna na mišljenju. Nisam još konzultirala psihologe, ne znam ima li potrebe za tim. A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema svemu što ste napisali vidi se da ste svjesni da je Vaša djevojčica imala jedno iskustvo koje je za nju bilo izuzetno stresno i da su problemi koje sada uočavate zapravo posljedica toga. Dobro je to što uočavate kako se s vremenom situacija poboljšava. Vaša djevojčica je senzibilna i stoga joj treba više vremena da opet vrati osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet oko sebe.</para>
<para>Naveli ste tri ključne stvari koje Vas brinu. Mucanje i stereotipije mogu biti odraz unutarnje napetosti djeteta. Naime, iako sada odrasta u sigurnoj okolini, djevojčici i dalje treba vremena da potpuno “povjeruje” u to i da se opusti i psihički i fizički. Čini se da joj Vi to zaista maksimalno olakšavate, ali ponekad je naprosto bitno da se uz podršku okoline dogodi i veći vremenski odmak od stresnog događaja da bi se simptomi smanjili pa i nestali.</para>
<para>Što se tiče problema sa spavanjem on je vezan uz strah od odvajanja. Djeca naime odlazak na spavanje povezuju s time da su za to vrijeme zapravo odvojeni od roditelja (emocionalno), a kako je njoj sada ta emocionalna povezanost s Vama jako bitna, ona odgađa odlazak na spavanje i ne želi se prepustiti snu. I sami kažete da u trenutcima uspavljivanja “kao da joj nešto ne da” da se prepusti. To i je istina, njezina unutarnja napetost želi ju održati što više budnom jer tada može biti svjesno uz vas i može imati kontrolu nad tim što joj se događa. Kada je imala zdravstvenih problema događalo se puno toga nad čime nije imala kontrolu i u velikom broju situacija se osjećala bespomoćno stoga sada ima pojačani strah od upravo takvog stanja.</para>
<para>Nadam se da je ovaj odgovor barem malo doprinijeo još boljem razumijevanju Vaše djevojčice. Ako simptomi potraju ili primijetite da se prestala smanjivati njihova izraženost slobodno nam se javite.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon traumatičnog iskustva u bolnici, naša djevojčica je u stresu i jako se promijenila Poštovani, imam djevojčicu koja za par dana puni tri godine. Od rođenja je bila osjetljivija (bojala se novih prostora, ljudi, ali ne buke i slično). 
    S vremenom je "očvrsnula", prestala se bojati, s dvije godine je već bila jako vesela, samouvjerena, napredna djevojčica. Govori jako puno, odlično koristi jezik (ja sam profesorica jezika, inače), artikulirano, sintaktički složeno. Od dvije godine igra se simboličkih igara (Mama, pravi predstavu), glumimo, smijemo se. U tim igrama zapanjuje svojom maštom, simbolikom, povezivanjem.
   Komunikativna je, vesela. Spavanje uredno, čitali smo knjige pred spavanje od šestog mjeseca, uvijek ide toplo mlijeko pa čitanje i spavanje bez ikakvih problema (u mraku). Od godinu dana smo bojili materijale, igrali se obojenom rižom, slagali kocke, ubacivali štapiće u rupice, dodirivali različite teksture, povezivali slike, čitali. Sve ovo radila sam svjesno i osmišljeno kako bih je stimulirala i pomogla da se razvije. Radim s djecom u školi i imam jako puno iskustva s tim, i znanja. Motorički je jako dobra, već vozi balans bicikl, penje se i silazi uz stepenice bez pomoći i sve ostalo u skladu s razvojnim normama.


   Problemi počinju prije 3 mjeseca kada je povrijedila nogicu i usred te povrede (nije hodala sedam dana, samo je bila primorana da sjedi) dobila je virus i počela povraćati. Dehidrirala je i završili smo u bolnici na infuziji. Dok su joj ubadali igle, urlala je. Mi smo bili s njom ali i mi smo bili uspaničeni i preplašeni jer nismo znali što se događa.


   Nakon toga je uslijedilo par dana potpunog odsustva govora i smijeha. Nije se igrala, samo je držala dudu u ustima i ležala uz nas. Taj prvi dan poslije bolnice sam žurila u školu da zaključim djeci ocjene i nisam bila uz nju (ne ide u vrtić, čuva je teta). 
   Nakon dva dana letargije, progovorila je mucajući. To mucanje je potrajalo dva mjeseca, bilo je perioda kad je odbijala govoriti, frustrirana što ne može iskazati (blokade na glasnicama, bezglasni pokušaji...). Konzultirali smo logopeda, sad je to gotovo nestalo, opet rado i lijepo govori, pomalo još zamuckuje, riječ je, naime, o fiziološkom mucanju bez elemenata patološkog. 
   Pored toga pojavilo se lepršanje ručicama koje je imala kao mala beba. Kad bi se radovala zvečkama, lupkanju, našoj pjesmi, lepršala bi ručicama (iz zgloba) i otvarala usta. To se izgubilo s vremenom (nakon prvog rođendana), ali se sad opet pojavilo, i to odmah nakon tog šoka. Čim je radosna ili kad se igramo i nešto vidi neobično, počne lepršati rukama i otvarati usta. Nije svjesna te radnje nikako. Sva se nekako izgubi i to je ono što me plaši (da ne spominjem simptom autizma, iako sam svjesna da nije to).
   Treći problem (uz mucanje i lepršanje) jeste spavanje. Od povratka iz bolnice odjednom više nije htjela spavati u mraku, upalili smo odmah lampu i tako to traje i danas, tri mjeseca kasnije. Problem je što ona nikako neće ići na spavanje. Želi se igrati, ne želi biti u spavaćoj sobi, može do besvijesti slušati priče i naše čitanje knjiga. Imamo problem jer vidimo da je umorna i nervozna, ali neće zaspati. Kao da joj nešto ne da. Ona inače spava s nama u krevetu i to je naša odluka, bez ikakve težnje da je odvajamo. Noću spava mirno, ne budi se, ne plače, prespava noć bez problema.


   Jako smo vezani za nju, posvećeni maksimalno. Ima svu ljubav i pažnju. Igramo se s njom i previše, u odnosu na druge roditelje. Cijelo ljeto smo s njom 24 sata dnevno jer smo na raspustu. Ona se voli igrati i s drugima, porodicom, djecom u parkićima, ima svoje prijateljice i one zajedno voze bicikl i igraju se u pijesku. Ipak, ne prihvaća djecu koja joj uzimaju igračke, guraju je, odmah počne plakati i hoće otići s tog mjesta. Igramo se, glumimo, smijemo, sve je opet kao ranije. Ona napreduje u govoru, postavlja pitanja. Radosna je. Nakon spomenutog šoka je nešto više vezana za nas, neće da idemo nikuda bez nje, ali kad joj se objasni (tata mora na posao, mama mora na posao), ona to lijepo i razumno prihvati i ne plače. Osjetljivija je nešto više nego prije, ali se to već popravlja posljednjih par tjedana.
   Mene brinu te tri stvari: mucanje (koje se povlači i u kontaktu sam s logopedicom koja kaže da je to sasvim normalno), stereotipija (lepršanje - moram napomenuti da to nikad ne radi bez povoda, uvijek je razlog nešto smiješno ili uzbudljivo što gleda) i taj problem s uspavljivanjem. 
   Bila bih Vam zahvalna na mišljenju. Nisam još konzultirala psihologe, ne znam ima li potrebe za tim. A.

Draga mama,
prema svemu što ste napisali vidi se da ste svjesni da je Vaša djevojčica imala jedno iskustvo koje je za nju bilo izuzetno stresno i da su problemi koje sada uočavate zapravo posljedica toga. Dobro je to što uočavate kako se s vremenom situacija poboljšava. Vaša djevojčica je senzibilna i stoga joj treba više vremena da opet vrati osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet oko sebe.
Naveli ste tri ključne stvari koje Vas brinu. Mucanje i stereotipije mogu biti odraz unutarnje napetosti djeteta. Naime, iako sada odrasta u sigurnoj okolini, djevojčici i dalje treba vremena da potpuno “povjeruje” u to i da se opusti i psihički i fizički. Čini se da joj Vi to zaista maksimalno olakšavate, ali ponekad je naprosto bitno da se uz podršku okoline dogodi i veći vremenski odmak od stresnog događaja da bi se simptomi smanjili pa i nestali.
Što se tiče problema sa spavanjem on je vezan uz strah od odvajanja. Djeca naime odlazak na spavanje povezuju s time da su za to vrijeme zapravo odvojeni od roditelja (emocionalno), a kako je njoj sada ta emocionalna povezanost s Vama jako bitna, ona odgađa odlazak na spavanje i ne želi se prepustiti snu. I sami kažete da u trenutcima uspavljivanja “kao da joj nešto ne da” da se prepusti. To i je istina, njezina unutarnja napetost želi ju održati što više budnom jer tada može biti svjesno uz vas i može imati kontrolu nad tim što joj se događa. Kada je imala zdravstvenih problema događalo se puno toga nad čime nije imala kontrolu i u velikom broju situacija se osjećala bespomoćno stoga sada ima pojačani strah od upravo takvog stanja.
Nadam se da je ovaj odgovor barem malo doprinijeo još boljem razumijevanju Vaše djevojčice. Ako simptomi potraju ili primijetite da se prestala smanjivati njihova izraženost slobodno nam se javite.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Nakon traumatičnog iskustva u bolnici, naša djevojčica je u stresu i jako se promijenila

<para>
 Prije godinu dana popravili smo jedan zubić bez ikakvih problema, no prije 6 mjeseci ju je jedan zub zabolio Uspjeli smo ga popraviti i staviti lijek, kada je lijek trebalo izvaditi i zatvoriti zub - problem, nije htjela niti na stolicu sjesti. Otada stalno hodočastimo zubaru pa barem i samo da pogledamo ordinaciju ali ona jednostavno neće ni blizu stolice. Na sam spomen zubara plače i boji se. Probali smo razgovarati, nagrade, ucjene, pa čak i na silu ali ona jednostavno neće otvoriti usta. Sve bi bilo lakše da joj se zub sada nije upalio te je popila antibiotike, no nije dala sanirati zub. Zubarica kaže da će se zub ponovo upaliti i da ga treba što hitnije sanirati. No ona ponekad vesela dođe do zubara ali pri ulasku u ordinaciju počne plakati i jednostavno toliko čvrsto drži zatvorena usta da joj nikako nije moguće otvoriti.
 Molim vas dajte mi savjet kako da ju oslobodim straha od zubara i dobijem na suradnju. Napominjem da odmalena redovito idemo kod zubara u ordinaciju sa starijim bratom i da je već popravljala zub.
 Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>odlazak kod zubara djeca najčešće smatraju neugodnim iskustvom. Stoga se može javiti strah ali i anskioznost pri samoj ideji odlaska zubaru. Stoga je glavni cilj naći način kako da se vaša djevojčica uspije dovoljno opustiti da bi se prepustila zubarici. Naime, čak i da ima najbolju namjeru i uspijete ju uvjeriti da bi stvarno morala popraviti zub, ipak, ukoliko joj se javi strah, napetost, tada će u zadnji trenutak zatvoriti usta jer se neće moći opustiti.</para>
<para>Djevojčici možete pokušati pomoći na način da koristite njezine igračke s kojima se inače igra i uz pomoć njih joj pričate priču o djevojčici koja ide kod zubara. U priči prvo opišite neku dnevnu rutinu (npr. što bi djevojčica radila ujutro prije nego što idete kod zubara), pri tome naglasite pozitivne i ugodne događaje, zatim u srednjem djelu priče pričajte o samom dolasku kod tete zubarke (kako će ju pozdraviti, pokazati joj gdje da sjedne…) i u zadnjem djelu pričajte o nekom ugodnom događaju koji će se dogoditi nakon što završite (npr. zajedno ćete otići u park i zabaviti se). Bitno je da ne spominjete ono na što ne možete utjecati, npr.nemojte reći da neće ništa osjetiti jer to vjerojatno nije istina. Bitno je samo da naglasite što više ugodnih stvari i da približite djevojčici tu situaciju tako da si može vizualizirati, da joj bude predvidivo i na taj način da smanji unutarnju napetost.</para>
<para>Također, djeca jako osjete stanja drugih osoba tako da je važno da onaj tko ju vodi zubaru bude opušten i vrlo jasan, bez nervoze i straha oko toga kako će se situacija odigrati. S obzirom da je zdravlje u pitanju jako je važno da se ova situacija riješi stoga, ukoliko ne uspjete zajedno sa zubarkom naći adekvatan način da se malenoj pomogne možete se javiti dječjem psihologu kako bi joj se pomoglo smanjiti strah i unutarnju napetost.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja 4-godišnjakinja panično se boji zubara Poštovani, imam djevojčicu od 4 godine koja se odnedavno panično boji zubara.
Prije godinu dana popravili smo jedan zubić bez ikakvih problema, no prije 6 mjeseci ju je jedan zub zabolio. 
   Prije godinu dana popravili smo jedan zubić bez ikakvih problema, no prije 6 mjeseci ju je jedan zub zabolio Uspjeli smo ga popraviti i staviti lijek, kada je lijek trebalo izvaditi i zatvoriti zub - problem, nije htjela niti na stolicu sjesti. Otada stalno hodočastimo zubaru pa barem i samo da pogledamo ordinaciju ali ona jednostavno neće ni blizu stolice. Na sam spomen zubara plače i boji se. Probali smo razgovarati, nagrade, ucjene, pa čak i na silu ali ona jednostavno neće otvoriti usta. Sve bi bilo lakše da joj se zub sada nije upalio te je popila antibiotike, no nije dala sanirati zub. Zubarica kaže da će se zub ponovo upaliti i da ga treba što hitnije sanirati. No ona ponekad vesela dođe do zubara ali pri ulasku u ordinaciju počne plakati i jednostavno toliko čvrsto drži zatvorena usta da joj nikako nije moguće otvoriti.
   Molim vas dajte mi savjet kako da ju oslobodim straha od zubara i dobijem na suradnju. Napominjem da odmalena redovito idemo kod zubara u ordinaciju sa starijim bratom i da je već popravljala zub.
   Unaprijed hvala.

Draga mama,
odlazak kod zubara djeca najčešće smatraju neugodnim iskustvom. Stoga se može javiti strah ali i anskioznost pri samoj ideji odlaska zubaru. Stoga je glavni cilj naći način kako da se vaša djevojčica uspije dovoljno opustiti da bi se prepustila zubarici. Naime, čak i da ima najbolju namjeru i uspijete ju uvjeriti da bi stvarno morala popraviti zub, ipak, ukoliko joj se javi strah, napetost, tada će u zadnji trenutak zatvoriti usta jer se neće moći opustiti.
Djevojčici možete pokušati pomoći na način da koristite njezine igračke s kojima se inače igra i uz pomoć njih joj pričate priču o djevojčici koja ide kod zubara. U priči prvo opišite neku dnevnu rutinu (npr. što bi djevojčica radila ujutro prije nego što idete kod zubara), pri tome naglasite pozitivne i ugodne događaje, zatim u srednjem djelu priče pričajte o samom dolasku kod tete zubarke (kako će ju pozdraviti, pokazati joj gdje da sjedne…) i u zadnjem djelu pričajte o nekom ugodnom događaju koji će se dogoditi nakon što završite (npr. zajedno ćete otići u park i zabaviti se). Bitno je da ne spominjete ono na što ne možete utjecati, npr.nemojte reći da neće ništa osjetiti jer to vjerojatno nije istina. Bitno je samo da naglasite što više ugodnih stvari i da približite djevojčici tu situaciju tako da si može vizualizirati, da joj bude predvidivo i na taj način da smanji unutarnju napetost.
Također, djeca jako osjete stanja drugih osoba tako da je važno da onaj tko ju vodi zubaru bude opušten i vrlo jasan, bez nervoze i straha oko toga kako će se situacija odigrati. S obzirom da je zdravlje u pitanju jako je važno da se ova situacija riješi stoga, ukoliko ne uspjete zajedno sa zubarkom naći adekvatan način da se malenoj pomogne možete se javiti dječjem psihologu kako bi joj se pomoglo smanjiti strah i unutarnju napetost.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moja 4-godišnjakinja panično se boji zubara

<para>
 Govorimo mu da se to ne smije i da to nije u redu, ali tada izgleda povrijeđen jer smo ga kritizirali. Također viče i psuje. 
 Pokušavamo kao roditelji biti primjer smirenošću, ali kao da to nije dovoljno. 
 Jako je emotivan i osjećajan. I nekada je teško iz njega izvući kakav mu je recimo bio dan u vrtiću. Hvala vam unaprijed. Sanja
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da imate jako bistog i emotivnog dječaka. Ipak, u situacijama kada ga nešto naljuti čini se da ne uspijeva regulirati svoje ponašanje i pod energijom koja ide uz emociju ljutnje, ponekad se ponaša agresivno. Samoregulacija ponašanja je nešto što učimo kroz cijeli život, a djeci je posebno važno pružiti pomoć u tome.</para>
<para>Prvi korak u tome je da dijete uopće postane svjesno svojih emocija (“Baš si ljut jer ti seka ne da igračku”), svojih potreba (“Znam da ju želiš udariti/gurnuti zbog toga”), svog ponašanja (“Sad vičeš jer sam ti ugasila crtić a to ti se ne sviđa.”), svojih želja (“Baš bi htio pojesti i sekin desert.”). Nakon toga važno je postaviti granicu na vrlo jasan način (npr.”Seka nije za udaranje”, “Igračke nisu za bacanje.”, “Danas više ne gledamo crtiće.” i sl.) i kao posljednji korak važno mu je ponuditi neku alternativu. Odnosno, predložiti mu neki drugi način na koji može iskazati svoju ljutnju ili zadovoljiti svoju potrebu, a da pri tome ne ozljedi sebe ili nekoga drugoga. Znači nakon postavljanja jasne granice možete mu ponuditi neka dva izbora između kojih može odabrati.</para>
<para>Što se tiče dijeljenja informacija o tome kako je bilo u vrtiću, djeca često odbijaju odgovarati na takva pitanja ili daju kratke i uvijek iste odgovore. Kako bi ipak saznali neku informaciju krenite od toga da uočite emociju ili stanje djeteta i imenujete ju (reflektirate). Npr. ako vidite da je dijete sretno možete mu reći „Baš si dobre volje danas.“ ili ako je namršteno „Izgleda mi kao da te netko naljutio.“. Kada dijete čuje takvu rečenicu puno je veća šansa da će nešto podijeliti s vama.</para>
<para>Naime, sadržaj ovih rečenica šalje mu nekoliko važnih poruka: primijetili ste, razumijete ga i važno vam je. Također, s obzirom da niste postavili izravno pitanje dijete će osjećati manji pritisak da vam baš mora sada odgovoriti. Ako želi, pojasnit će vam i ispričati što se dogodilo jer ste ga svojim komentarom prihvaćanja njegova stanja na to potaknuli. Ako ipak i dalje ne želi, to je potrebno ispoštivati i ne inzistirati već pustiti da prođe neko vrijeme pa se poslije vratiti na to. Tada možete reći: „Danas kad sam te pokupila u vrtiću, djelovao si mi malo tužno. Baš se pitam što se dogodilo.“ Cilj je da dijete ne osjeti veliki pritisak da vam mora odgovoriti jer to može imati samo kontra efekt. Također, ako primijeti da baš jako želite nešto saznati može početi uživati u poziciji da ima moć da odredi hoće li ili neće zadovoljiti vašu znatiželju.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naš sinčić (4) udara mlađu seku kad nije po njegovom Poštovani, moje dijete ima 4 godine i jako je bistar. Ima seku od dvije godine koju kada mu nešto ne da ili nije po njegovom udara. 
    Govorimo mu da se to ne smije i da to nije u redu, ali tada izgleda povrijeđen jer smo ga kritizirali. Također viče i psuje. 
   Pokušavamo kao roditelji biti primjer smirenošću, ali kao da to nije dovoljno. 
   Jako je emotivan i osjećajan. I nekada je teško iz njega izvući kakav mu je recimo bio dan u vrtiću. Hvala vam unaprijed. Sanja

Draga mama,
vjerujem da imate jako bistog i emotivnog dječaka. Ipak, u situacijama kada ga nešto naljuti čini se da ne uspijeva regulirati svoje ponašanje i pod energijom koja ide uz emociju ljutnje, ponekad se ponaša agresivno. Samoregulacija ponašanja je nešto što učimo kroz cijeli život, a djeci je posebno važno pružiti pomoć u tome.
Prvi korak u tome je da dijete uopće postane svjesno svojih emocija (“Baš si ljut jer ti seka ne da igračku”), svojih potreba (“Znam da ju želiš udariti/gurnuti zbog toga”), svog ponašanja (“Sad vičeš jer sam ti ugasila crtić a to ti se ne sviđa.”), svojih želja (“Baš bi htio pojesti i sekin desert.”). Nakon toga važno je postaviti granicu na vrlo jasan način (npr.”Seka nije za udaranje”, “Igračke nisu za bacanje.”, “Danas više ne gledamo crtiće.” i sl.) i kao posljednji korak važno mu je ponuditi neku alternativu. Odnosno, predložiti mu neki drugi način na koji može iskazati svoju ljutnju ili zadovoljiti svoju potrebu, a da pri tome ne ozljedi sebe ili nekoga drugoga. Znači nakon postavljanja jasne granice možete mu ponuditi neka dva izbora između kojih može odabrati.
Što se tiče dijeljenja informacija o tome kako je bilo u vrtiću, djeca često odbijaju odgovarati na takva pitanja ili daju kratke i uvijek iste odgovore. Kako bi ipak saznali neku informaciju krenite od toga da uočite emociju ili stanje djeteta i imenujete ju (reflektirate). Npr. ako vidite da je dijete sretno možete mu reći „Baš si dobre volje danas.“ ili ako je namršteno „Izgleda mi kao da te netko naljutio.“. Kada dijete čuje takvu rečenicu puno je veća šansa da će nešto podijeliti s vama.
Naime, sadržaj ovih rečenica šalje mu nekoliko važnih poruka: primijetili ste, razumijete ga i važno vam je. Također, s obzirom da niste postavili izravno pitanje dijete će osjećati manji pritisak da vam baš mora sada odgovoriti. Ako želi, pojasnit će vam i ispričati što se dogodilo jer ste ga svojim komentarom prihvaćanja njegova stanja na to potaknuli. Ako ipak i dalje ne želi, to je potrebno ispoštivati i ne inzistirati već pustiti da prođe neko vrijeme pa se poslije vratiti na to. Tada možete reći: „Danas kad sam te pokupila u vrtiću, djelovao si mi malo tužno. Baš se pitam što se dogodilo.“ Cilj je da dijete ne osjeti veliki pritisak da vam mora odgovoriti jer to može imati samo kontra efekt. Također, ako primijeti da baš jako želite nešto saznati može početi uživati u poziciji da ima moć da odredi hoće li ili neće zadovoljiti vašu znatiželju.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Naš sinčić (4) udara mlađu seku kad nije po njegovom

<para>
 U devetom mjesecu je trebao prijeći u mlađu grupu ali su u vrtiću rekli da je velika gužva te da će još jednu godinu ostati u jaslicama. Inače odbacio je pelene sa 1 godinu i 7 mjeseci, samostalno jede, presvlači se, oblači cipele, ide na wc ... sada me strah da to neće utjecati na njegov razvoj, te da će ga praktički vratiti unatrag. Već se događalo da mi kod kuće reče da mu stavim pelenu a kada bih ga pitala zašto odgovor je bio jer je nose svi u vrtiću. Da li je moguće da još jedna godina u jaslicama loše utječe na njega? Lapaurinko
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema ovome što ste opisali čini se da Vaš dječak lijepo savladava razvojne izazove. Kada je okolina poticajna tada to djeci može ići lakše, stoga razumijem zašto Vas brine njegov ostanak u jaslicama. Neka djeca se vole uklopiti u okolinu u kojoj se nalaze i biti sličnija djeci oko sebe, pa onda nije neobično da je Vaš dječak tražio pelene kada vidi drugu djecu da ih nose.</para>
<para>Teško je sa sigurnošću dati jasan odgovor hoće li ili neće još jedna godina u jaslicama štetno utjecati na njega. Naravno, bilo bi bolje da je prešao u sljedeću skupinu, ali ukoliko to nije moguće, onda je važno da ga se barem izvan vrtića potiče i usmjerava na sljedeće razvojne izazove. Uz to, svakako bi bilo dobro da razgovarate s njegovim odgojiteljima i podijelite Vašu zabrinutost.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (3) mora ostati u jaslicama još jednu godinu. Hoće li mu štetiti za razvoj? Poštovani, imam sina koji će u 10. mjesecu navršiti 3 godine. Ide u jaslice od navršene 1. godine. 
    U devetom mjesecu je trebao prijeći u mlađu grupu ali su u vrtiću rekli da je velika gužva te da će još jednu godinu ostati u jaslicama. Inače odbacio je pelene sa 1 godinu i 7 mjeseci, samostalno jede, presvlači se, oblači cipele, ide na wc ... sada me strah da to neće utjecati na njegov razvoj, te da će ga praktički vratiti unatrag. Već se događalo da mi kod kuće reče da mu stavim pelenu a kada bih ga pitala zašto odgovor je bio jer je nose svi u vrtiću. Da li je moguće da još jedna godina u jaslicama loše utječe na njega? Lapaurinko

Draga mama,
prema ovome što ste opisali čini se da Vaš dječak lijepo savladava razvojne izazove. Kada je okolina poticajna tada to djeci može ići lakše, stoga razumijem zašto Vas brine njegov ostanak u jaslicama. Neka djeca se vole uklopiti u okolinu u kojoj se nalaze i biti sličnija djeci oko sebe, pa onda nije neobično da je Vaš dječak tražio pelene kada vidi drugu djecu da ih nose.
Teško je sa sigurnošću dati jasan odgovor hoće li ili neće još jedna godina u jaslicama štetno utjecati na njega. Naravno, bilo bi bolje da je prešao u sljedeću skupinu, ali ukoliko to nije moguće, onda je važno da ga se barem izvan vrtića potiče i usmjerava na sljedeće razvojne izazove. Uz to, svakako bi bilo dobro da razgovarate s njegovim odgojiteljima i podijelite Vašu zabrinutost.
Lijepi pozdrav,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (3) mora ostati u jaslicama još jednu godinu. Hoće li mu štetiti za razvoj?

<para>
 Diže se na sve četiri, ali kada odluči nešto dobaviti, spusti se na laktove i puže. Stalno sam na podu pokazujući joj primjer, ali bezuspješno. Ne znam trebam li se zabrinjavati? Koliko bi dijete trebalo puzati prije nego što prohoda? Anto
</para>
<para>Dijete obično puže dok nije sasvim stabilno i sigurno da hoda. Kako se puzanje sada uhodalo, prirodno je da ga koristi kako bi brže došlo do željenog predmeta ili cilja. To nije ništa neobično niti zabrinjavajuće i dijete treba pustiti puzati dokle god hoće. Kada bude jednako sigurno u uspravnom položaju tj. hodu, prestat će samo puzati. Ne trebate ništa požurivati.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko bebe dugo pužu prije nego prohodaju? Poštovani, moja beba je prohodala s 8 mjeseci, ali na "vojnički" način, odnosno tek je sada počela puzati. Sad ima 10 mjeseci i još uvijek tako puže. 
    Diže se na sve četiri, ali kada odluči nešto dobaviti, spusti se na laktove i puže. Stalno sam na podu pokazujući joj primjer, ali bezuspješno. Ne znam trebam li se zabrinjavati? Koliko bi dijete trebalo puzati prije nego što prohoda? Anto

Dijete obično puže dok nije sasvim stabilno i sigurno da hoda. Kako se puzanje sada uhodalo, prirodno je da ga koristi kako bi brže došlo do željenog predmeta ili cilja. To nije ništa neobično niti zabrinjavajuće i dijete treba pustiti puzati dokle god hoće. Kada bude jednako sigurno u uspravnom položaju tj. hodu, prestat će samo puzati. Ne trebate ništa požurivati.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Koliko bebe dugo pužu prije nego prohodaju?

<para>
 To traje već pola godine. Zašto se to dogodilo i što raditi? Zahvaljujem na odgovoru. KS
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je malo dopuniti vašu anamnezu sa svim podacima o funkcijama pijenja, mokrenja i stolice, te pregledati dijete. Jednako tako je potrebno učiniti osnovnu dijagnostičku obradu koja uključuje urin, uroinokulturu, ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura kao i ispitivanje akta mokrenja mikciometrijom. Tek tada bi se moglo odgovoriti na Vaše pitanje sa sigurnošću, kako ne bi nagađali napamet.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (4) je godinu dana bio bez noćne pelene i onda ponovno počeo mokriti u gaćice Poštovani, moj dječak se ostavio pelena (noćnih) s cca 3 godine. Dizao bi se sam po noći na WC. Međutim s 4 godine je ponovno počeo piškiti u krevet, jednostavno se ne može probuditi. 
    To traje već pola godine. Zašto se to dogodilo i što raditi? Zahvaljujem na odgovoru. KS

Poštovana,
da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je malo dopuniti vašu anamnezu sa svim podacima o funkcijama pijenja, mokrenja i stolice, te pregledati dijete.  Jednako tako je potrebno učiniti osnovnu dijagnostičku obradu koja uključuje urin, uroinokulturu, ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura kao i ispitivanje akta mokrenja mikciometrijom. Tek tada bi se moglo odgovoriti na Vaše pitanje sa sigurnošću, kako ne bi nagađali napamet.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Dječak (4) je godinu dana bio bez noćne pelene i onda ponovno počeo mokriti u gaćice

<para>
 Nekad mi ne može prducnit pa počne plakati. Ne može mirno ni spavati (spava na stomaku). Isključivo ga dojim i dok jede na sisi stenje, okreće se, napinje, nekad i zaplače. Dignem ga dva, tri puta i da podrigne. Probala sam svašta da mu pomognem, od masaže, stavljala mu toplo na pupu, espumisan beby kapi, normia beby kapi, čaj od komorača i ništa. Što da radim? Jesu li to uopće grčevi ili je u pitanju nešto drugo?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>tako se ponaša većina dojenčadi. Čuju se razne senzacije iz probavnog trakta, budući da je hrana tekuća, a djeca se uz to nagutaju dosta zraka. Pretpostavljam da je stolica uredna, te da dobro jede i normalno se razvija, što je glavno mjerilo zdravlja kod tako malih beba.</para>
<para>Možete malo masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu, te kada jede pokušati ga prekinuti nakon 5 minuta i dignuti da podrigne kako bi izbacio suvišni zrak koji obično djeca povuku s prvim zalogajima. Iza ga nastavite opet hraniti i na kraju ponovo podignite da podrigne. To su mali trikovi kako olakšati situaciju.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Radi li se kod moje bebe o grčevima ili je u pitanju nešto drugo? Imam sina od 2 mjeseca i borimo se s napinjanjem i stenjanjem. Po cijele dane mi stenje i napinje se sve dok ne prducne pa se malo smiri, pa onda opet tako. 
    Nekad mi ne može prducnit pa počne plakati. Ne može mirno ni spavati (spava na stomaku). Isključivo ga dojim i dok jede na sisi stenje, okreće se, napinje, nekad i zaplače. Dignem ga dva, tri puta i da podrigne. Probala sam svašta da mu pomognem, od masaže, stavljala mu toplo na pupu, espumisan beby kapi, normia beby kapi, čaj od komorača i ništa. Što da radim? Jesu li to uopće grčevi ili je u pitanju nešto drugo?

Poštovana,
tako se ponaša većina dojenčadi. Čuju se razne senzacije iz probavnog trakta, budući da je hrana tekuća, a djeca se uz to nagutaju dosta zraka. Pretpostavljam da je stolica uredna, te da dobro jede i normalno se razvija, što je glavno mjerilo zdravlja kod tako malih beba.
Možete malo masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu, te kada jede pokušati ga prekinuti nakon 5 minuta i dignuti da podrigne kako bi izbacio suvišni zrak koji obično djeca povuku s prvim zalogajima. Iza ga nastavite opet hraniti i na kraju ponovo podignite da podrigne. To su mali trikovi kako olakšati situaciju.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Radi li se kod moje bebe o grčevima ili je u pitanju nešto drugo?

<para>
 Marija
</para>
<para>Ako dijete hoće jesti i dobiva na tjelesnoj masi - nije. Stolice u toj dobi mogu biti mekane i može ih biti 3-4 na dan, ali ako je napredak na težini dobar, onda to ne smatramo zabrinjavajućim. Ukoliko to nije tako ili su stolice sve mekanije, javite se liječniku.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Vodenasti proljev kod bebe nakon trodnevnog zatvora Imam bebu od 2 mjeseca i ima mi vodenasti proljev već tjedan dana po 3-4 puta dnevno, a prije toga nije imao stolicu 3 dana pa sam mu skuhala čaja od kamilice. Treba li me zabrinjavati taj proljev? 
    Marija

Ako dijete hoće jesti i dobiva na tjelesnoj masi - nije. Stolice u toj dobi mogu biti mekane i može ih biti 3-4 na dan, ali ako je napredak na težini dobar, onda to ne smatramo zabrinjavajućim. Ukoliko to nije tako ili su stolice sve mekanije, javite se liječniku.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Vodenasti proljev kod bebe nakon trodnevnog zatvora

<para>
 Kao terapiju je dobila Klavocin, prolife i kapi američke brusnice? Juraga
</para>
<para>Poštovani nakon provedene antibiotske terapije ćete se dogovoriti sa svojim liječnikom kako pratiti dalje nalaze urina i urinokulture. U slučaju da će nalazi opetovano biti patološki, tj da u urinokulturi ponovo bude značajan broj bakterija, bit će potrebna nefrološka obrada. E.coli je normalni stanovnik crijeva, no probleme radi kada uđe u mokraćni sustav. Najčešće se ponavlja u slučaju anomalija mokraćnog sustava ili poremećene funkcije donjeg mokraćnog sustava.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko traje liječenje E. Coli antibioticima? Poštovani, mojoj djevojčici koja ima 2 godine pronađena je Esherihija coli u mokraći 10 na 5, pa me zanima koliko će trebati vremena da je se riješimo. 
    Kao terapiju je dobila Klavocin, prolife i kapi američke brusnice? Juraga

Poštovani nakon provedene antibiotske terapije ćete se dogovoriti sa svojim liječnikom kako pratiti dalje nalaze urina i urinokulture. U slučaju da će nalazi opetovano biti patološki, tj da u urinokulturi ponovo bude značajan broj bakterija, bit će potrebna nefrološka obrada. E.coli je normalni stanovnik crijeva, no probleme radi kada uđe u mokraćni sustav. Najčešće se ponavlja u slučaju anomalija mokraćnog sustava ili poremećene funkcije donjeg mokraćnog sustava.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Koliko traje liječenje E. Coli antibioticima?

<para>
 Kako da vratim povjerenje u meni dragu osobu koju sam povrijedila i sad je jako razočarana i ljuta i ne može mi oprostiti a ja bi htjela da sve bude kao prije. Već sam se sto puta ispričala i pitala hoće li mi ikada oprostiti, rekla je da ne zna ali uglavnom mi više ništa ne vjeruje. Tina 
</para>
<para>Draga Tina,</para>
<para>prije svega žao mi je što ste izgubili povjerenje Vama drage osobe. Vjerujem da nije lako kada je netko do koga nam je stalo razočaran i ljut na nas.</para>
<para>Kako sam u Vašem pismu dobila vrlo malo informacija i ne znam što se točno dogodilo između Vas i Vama drage osobe, teško mi je donositi ikakve zaključke. No ono što Vam sa sigurnošću mogu reći jest da na ponašanje druge osobe ne možemo utjecati. Možemo svojim postupcima povećati ili smanjiti vjerojatnost određene reakcije (primjerice, ako se prema nekome ponašamo ok, povećavamo vjerojatnost da i on bude ok prema nama) ali zapravo pravila nema i nikada ne možemo sa sigurnošću znati kako će netko reagirati – niti možemo direktno utjecati na tu reakciju. Također su i reakcije ljudi subjektivne – netko će primjerice biti povrijeđen ako mu odbrusimo kada nam je loš dan, a netko drugi se možda uopće neće osvrnuti na to; netko će biti pristojan ako smo i mi pristojni, a netko drugi neće.</para>
<para>Ukoliko Vam je ovaj odnos važan, razmislite što je toj osobi bitno i što možete učiniti da povratite njezino povjerenje. Ako niste sigurni, pitajte tu osobu. Ponekad je potrebno vrijeme da nam netko oprosti; ponekad je rana toliko velika da ni vrijeme ne može pomoći. U svakom slučaju, i Vi i ta osoba ste dobili vrijedne povratne informacije i imate priliku nešto naučiti iz ovog iskustva. Ukoliko Vam draga osoba oprosti, imate priliku razvijati i produbiti Vaš odnos. Ukoliko Vam ne oprosti i ne povratite njezino povjerenje – tada je u svakom slučaju bolje i za Vas i za nju da niste u odnosu u kojemu nema povjerenja već samo međusobnog optuživanja i grižnje savjesti. Zar ne?</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da vratim povjerenje drage osobe koju sam povrijedila? Biste li mogli dati odgovor na jedno pitanje? 
    Kako da vratim povjerenje u meni dragu osobu koju sam povrijedila i sad je jako razočarana i ljuta i ne može mi oprostiti a ja bi htjela da sve bude kao prije. Već sam se sto puta ispričala i pitala hoće li mi ikada oprostiti, rekla je da ne zna ali uglavnom mi više ništa ne vjeruje. Tina 

Draga Tina,
prije svega žao mi je što ste izgubili povjerenje Vama drage osobe. Vjerujem da nije lako kada je netko do koga nam je stalo razočaran i ljut na nas.
Kako sam u Vašem pismu dobila vrlo malo informacija i ne znam što se točno dogodilo između Vas i Vama drage osobe, teško mi je donositi ikakve zaključke. No ono što Vam sa sigurnošću mogu reći jest da na ponašanje druge osobe ne možemo utjecati. Možemo svojim postupcima povećati ili smanjiti vjerojatnost određene reakcije (primjerice, ako se prema nekome ponašamo ok, povećavamo vjerojatnost da i on bude ok prema nama) ali zapravo pravila nema i nikada ne možemo sa sigurnošću znati kako će netko reagirati – niti možemo direktno utjecati na tu reakciju. Također su i reakcije ljudi subjektivne – netko će primjerice biti povrijeđen ako mu odbrusimo kada nam je loš dan, a netko drugi se možda uopće neće osvrnuti na to; netko će biti pristojan ako smo i mi pristojni, a netko drugi neće.
Ukoliko Vam je ovaj odnos važan, razmislite što je toj osobi bitno i što možete učiniti da povratite njezino povjerenje. Ako niste sigurni, pitajte tu osobu. Ponekad je potrebno vrijeme da nam netko oprosti; ponekad je rana toliko velika da ni vrijeme ne može pomoći. U svakom slučaju, i Vi i ta osoba ste dobili vrijedne povratne informacije i imate priliku nešto naučiti iz ovog iskustva. Ukoliko Vam draga osoba oprosti, imate priliku razvijati i produbiti Vaš odnos. Ukoliko Vam ne oprosti i ne povratite njezino povjerenje – tada je u svakom slučaju bolje i za Vas i za nju da niste u odnosu u kojemu nema povjerenja već samo međusobnog optuživanja i grižnje savjesti. Zar ne?
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Kako da vratim povjerenje drage osobe koju sam povrijedila?

<para>
 Kad nešto želi, ne pokazuje prstom već gura moju ruku da mu to dohvatim. Igranje s igračkama je vrlo kratko, sve ga zanima 5 minuta i to je to. Krenuli smo u vrtić i jako malo se igra s drugom djecom, većinom je sam, hoda s nekom igračkom u ruci i nešto guguće. Molim vas za savjet, već sam zabrinuta. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>zabrinutosti razvojem Vašeg djeteta, zbog kojih nam se javljate, ukazuju na određeno kašnjenje u razvoju, koje može ali i ne mora nužno značiti postojanje teškoća u razvoju. Dijete u dobi od dvije godine obično već imaju usvojen fond od 50 - ak i više riječi koje mogu izgovorit, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja. U toj dobi djeca pokazuju veliki interes i želju za ostvarivanjem komunikacije i interakcije. Kako bi ostvarili i održali tu interakciju djeca se služe svim mogućim načinima i sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela). Iako još ne ulaze u zajedničku i suradničku igru, u dobi od dvije godine djeca pokazuju interes za drugu djecu i većinom se igraju jedno pokraj drugog, sa sličnim materijalima.</para>
<para>Iz Vašeg pitanja dobila sam dojam da Vaš sin pokazuje kašnjenje na svim navedenim područjima razvoja komunikacije, jezika i govora. Stoga preporučam da se obratite se logopedu i psihologu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti. Procjenu razvoja djeteta moguće je obaviti i u našem Kabinetu.</para>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić (2) još ne govori, ne pokazuje prstićem i ne može zadržati pažnju Dobar dan, moj sin ima 2 godine i mjesec dana te još ne priča. Počeo je mama, tata i to je rijetko govorio. Samo nešto priča na svom jeziku. 
    Kad nešto želi, ne pokazuje prstom već gura moju ruku da mu to dohvatim. Igranje s igračkama je vrlo kratko, sve ga zanima 5 minuta i to je to. Krenuli smo u vrtić i jako malo se igra s drugom djecom, većinom je sam, hoda s nekom igračkom u ruci i nešto guguće. Molim vas za savjet, već sam zabrinuta. Unaprijed hvala.

Poštovana mama,
zabrinutosti razvojem Vašeg djeteta, zbog kojih nam se javljate, ukazuju na određeno kašnjenje u razvoju, koje može ali i ne mora nužno značiti postojanje teškoća u razvoju. Dijete u dobi od dvije godine obično već imaju usvojen  fond od 50 - ak i više riječi koje mogu izgovorit, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja. U toj dobi djeca pokazuju veliki interes i želju za  ostvarivanjem komunikacije i interakcije. Kako bi ostvarili i održali  tu interakciju djeca se služe svim mogućim načinima i sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela). Iako još ne ulaze u zajedničku i suradničku igru, u dobi od dvije godine djeca pokazuju  interes za drugu djecu i većinom se igraju jedno pokraj drugog, sa sličnim materijalima.
Iz Vašeg pitanja dobila sam dojam da Vaš sin pokazuje kašnjenje na svim navedenim područjima razvoja komunikacije, jezika i govora. Stoga preporučam da se obratite se logopedu i psihologu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti. Procjenu razvoja djeteta moguće je obaviti i u našem Kabinetu.

   Asja Dubravčić 


   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić (2) još ne govori, ne pokazuje prstićem i ne može zadržati pažnju

<para>
 Pozdrav, imam curicu staru 22 mjeseca Puno priča, neke riječi izgovara cijele (mama, tata, voda, doma), slaže rečenice, ima neke riječi koje izgovara onomatopejski (auto je recimo brbrbrbr). Mnoge riječi izgovara skraćeno npr, meso je me, mlijeko je me, motor je topa. Je li to ok za njezinu dob? Ivan
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>između prve i druge godine života djetetov se rječnik polako proširuje. U početku koristi 5-6 riječ, s godinu i pol 20 - ak riječi dok približavanjem drugog rođendana dolazi do rječničkog brzaca i dijete počinje koristiti 200tinjak riječi koje slaže u kraće rečenice. Sve riječi dijete ne izgovara pravilno, tako da, primjerice za imenovanje životinja može koristiti onematopejske riječi (krava = muuu ili pas = vau vau) i sl. Također, zbog nemogućnosti izgovora svih glasova hrvatskog jezika neke riječi izgovara nepravilno (vrata = vata ili mlijeko = meko).</para>
<para>Po onome što ste Vi napisali zaključila bih da se radi o djevojčici urednog govorno-jezičnog razvoja.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof.logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (2) mnoge riječi izgovara skraćeno ili onomatopejski  

Pozdrav, imam curicu staru 22 mjeseca. 
   Pozdrav, imam curicu staru 22 mjeseca Puno priča, neke riječi izgovara cijele (mama, tata, voda, doma), slaže rečenice, ima neke riječi koje izgovara onomatopejski (auto je recimo brbrbrbr). Mnoge riječi izgovara skraćeno npr, meso je me, mlijeko je me, motor je topa. Je li to ok za njezinu dob? Ivan

Poštovana,
između prve i druge godine života djetetov se rječnik polako proširuje. U početku koristi 5-6 riječ, s godinu i pol 20 - ak riječi dok približavanjem drugog rođendana dolazi do rječničkog brzaca i dijete počinje koristiti 200tinjak riječi koje slaže u kraće rečenice. Sve riječi dijete ne izgovara pravilno, tako da, primjerice za imenovanje životinja može koristiti onematopejske riječi (krava = muuu ili pas = vau vau) i sl. Također, zbog nemogućnosti izgovora svih glasova hrvatskog jezika neke riječi izgovara nepravilno (vrata = vata ili mlijeko = meko).
Po onome što ste Vi napisali zaključila bih da se radi o djevojčici urednog govorno-jezičnog razvoja.

   Stella Rožman, prof.logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Djevojčica (2) mnoge riječi izgovara skraćeno ili onomatopejski

<para>
 S druge strane nešto što želi on pokaže. Ako želi bocu onda mi donese i stavlja u ruke da mu napunim vode ili donese daljinski kad želi da mu upalim tv. Ako želi nešto sa stola stane pred stol i onda vrišti i pruža ruke. Nekad kad se igramo, ako mu kažem da mi doda još kockica da složim, on donosi. Ili ako želi da se igramo loptom on mi donosi i ja mu bacam. Ali nekad kao da me ne čuje. Još ne zna ni mahati pa-pa, niti slati puse. Sinoć sam ga učila da šalje puse i uspio je par puta. Jutros opet ništa. U zadnje vrijeme je počeo mahati glavom kao "neću" Na primjer, ako ga pitam hoćemo li spavati, on maše glavom, ali maše i bezveze. Na primjer, dođe u kuhinju i gleda i onda maše. Slabo ikoga gleda u lice. Uredno je prohodao s godinu dana, jede sve normalno, spava normalno. Imam li razloga za brigu? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>urednom govorno - jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija i uredno jezično razumijevanje. Isto tako, za govorno - jezični razvoj bitne su i djetetove imitativne sposobnosti - kako ponavlja pokrete govornih organa (npr; plaženje jezika, oblizivanje i slično). U dobi od 16 mjeseci Vaš bi dječak trebao razumjeti zabranu, prepoznati nekoliko predmeta iz okoline (usmjeravati pogled na poznati predmet ili osobu), razumjeti jednostavan nalog (Daj!). U razdoblju između dvanaestog i petnaestog mjeseca dijete je sposobno slijediti pogled ili gestu pokazivanja druge osobe, postaje svjesno da različitim načinima može usmjeravati pažnju odraslih, počinje donositi i pokazivati predmete kako bi podijelilo iskustvo s drugom osobom. Stoga je vrlo bitno da obratite pažnju na način na koji način Vaše dijete komunicira. Iz Vašeg opisa je vidljivo da Vam pridonosi predmete kada nešto želi, ali bitno je i da li Vas pritom gleda kako bi provjerio Vašu reakciju, pogledava li Vas dok se igra i jel' Vam pridonosi nove igračke kako bi podijelio s Vama neko novo iskustvo.</para>
<para>Neke od gore navedenih vještina Vaše je dijete usvojilo, dok neke vještine nisu opisane. Stoga, kako bi bili sigurni da Vaše dijete prati razvojne miljokaze, preporučam da se naručite na logopedsku procjenu jezično - govornog razvoju u našem Kabinetu.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Ima li moj sinčić uredan govorno-jezični razvoj? Imam sina od 16 mjeseci i neće apsolutno ništa pričati. Inače je veseo dječak i jako zaigran. Nekad imam osjećaj kao da me ni ne razumije kad mu nešto govorim. 
    S druge strane nešto što želi on pokaže. Ako želi bocu onda mi donese i stavlja u ruke da mu napunim vode ili donese daljinski kad želi da mu upalim tv. Ako želi nešto sa stola stane pred stol i onda vrišti i pruža ruke. Nekad kad se igramo, ako mu kažem da mi doda još kockica da složim, on donosi. Ili ako želi da se igramo loptom on mi donosi i ja mu bacam. Ali nekad kao da me ne čuje. Još ne zna ni mahati pa-pa, niti slati puse. Sinoć sam ga učila da šalje puse i uspio je par puta. Jutros opet ništa. U zadnje vrijeme je počeo mahati glavom kao "neću" Na primjer, ako ga pitam hoćemo li spavati, on maše glavom, ali maše i bezveze. Na primjer, dođe u kuhinju i gleda i onda maše. Slabo ikoga gleda u lice. Uredno je prohodao s godinu dana, jede sve normalno, spava normalno. Imam li razloga za brigu? Unaprijed hvala.

Poštovana mama,
urednom govorno - jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija i uredno jezično razumijevanje. Isto tako, za govorno - jezični razvoj bitne su i djetetove imitativne sposobnosti - kako ponavlja pokrete govornih organa (npr; plaženje jezika, oblizivanje i slično). U dobi od 16 mjeseci Vaš bi dječak trebao razumjeti zabranu, prepoznati nekoliko predmeta iz okoline (usmjeravati pogled na poznati predmet ili osobu), razumjeti jednostavan nalog (Daj!). U razdoblju između dvanaestog i petnaestog mjeseca dijete je sposobno slijediti pogled ili gestu pokazivanja druge osobe, postaje svjesno da različitim načinima može usmjeravati pažnju odraslih, počinje donositi i pokazivati predmete kako bi podijelilo iskustvo s drugom osobom. Stoga je vrlo bitno da obratite pažnju na način na koji način Vaše dijete komunicira. Iz Vašeg opisa je vidljivo da Vam pridonosi predmete kada nešto želi, ali bitno je i da li Vas pritom gleda kako bi provjerio Vašu reakciju, pogledava li Vas dok se igra i jel' Vam pridonosi nove igračke kako bi podijelio s Vama neko novo iskustvo.
Neke od gore navedenih vještina Vaše je dijete usvojilo, dok neke vještine nisu opisane. Stoga,  kako bi bili sigurni da Vaše dijete prati razvojne miljokaze, preporučam da se naručite na logopedsku procjenu jezično - govornog razvoju u našem Kabinetu.

   Alma Džanović, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Ima li moj sinčić uredan govorno-jezični razvoj?

<para/>
<para>
 Problem nije izražen ako je sve mirno, nema buke i nema ljudi okolo, ali to se rijetko događa.
</para>
<para>
 Primjera radi, u nekom klubu, na 5 popijenih piva ja moram bar tri puta otići na WC. Čim postoji red ispred, ili se vrata ne mogu dobro zatvoriti, ili je buka, ili je bilo što... ja ne mogu urinirati. Nekad malo krene pa stane, uglavnom nema šanse.
</para>
<para>
 Posebno je problem pri putovanjima, kad autobus stane nakon par sati da se ljudi olakšaju, a ja ne mogu, pakao.
</para>
<para>
 Inače nemam nikakvih fizičkih problema s mjehurom, sve je uredno.
</para>
<para>
 Problem se umanjuje ako sam pijan, što je i logično, jer svijest o svemu tada popušta. Dakle, generalno ne mogu se opustiti, postoji neka stega u mozgu. Po prirodi nisam stidljiv ili neurotičan, nemam neki problem s ljudima generalno, teško mi je naći neki uzrok problemu ali bi mi puno značio neki savjet kako da ga riješim. BL
</para>
<para>Dragi B.,</para>
<para>Žao mi je zbog problema s kojim se suočavate i vjerujem da je prilično zahtjevno kada nam naizgled jednostavne stvari otežavaju život. Ono što bih voljela reći odmah na početku jest da se mnogi ljudi susreću s ovim problemom – no kako se o tome najčešće ne govori, može izgledati kao da nitko nema takvih problema. No, realnost je potpuno drugačija.</para>
<para>Koji je uzrok ovog problema – teško je reći na temelju malo informacija, no vjerujem da bi kroz jednu psihoterapiju on zasigurno s vremenom isplivao. Uzroci ne moraju uvijek biti „duboki“: moguće je da nam se nekada u djetinjstvu nešto priljepilo i da je na nesvjesnoj razini to ostalo zabilježeno što danas utječe na naše postupke. Primjerice, dok smo imali 7 godina i u školi sjedili na wc-u, možda nas je prijatelj preplašio i tada smo na neki način obavljanje nužde (u blizini nekoga, na javnom mjestu) povezali sa strahom. Uzrok naizlged banalan a u konačnici može utjecati na današnje probleme.</para>
<para>Vjerujem da je prije svega potrebno raditi na uzroku kako bi problem sasjekli u korijenu. No, dok ne otkrijete uzrok postoji niz strategija koje mogu pomoći da se opustite prilikom odlaska na toalet u javnom prostoru:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Idite na toalet i prije nego što vam postane hitno; odlazak na toalet u „zadnji čas“ prevelik je pritisak koji može utjecati na to da vam cijela situacija postane još više otežavajuća</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ukoliko je vaš tijek misli prije odlaska na toalet negativan, promijenite ga: ohrabrujte se, dajte si podršku, recite si da je u redu i ako ne uspijete ništa obaviti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Usmjerite se na stvari koje vas opuštaju – ukoliko postoji nešto što vam pomaže da „odlutate“ u mislima, razmišljajte o tome i dok ste u toaletu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ukoliko vas smetaju zvukovi koji dolaze izvana, dajući vam do znanja da ste u javnom prostoru, ponesite sa sobom slušalice i slušajte muziku dovoljno glasno da ne čujete zvukove koji dopiru s druge strane vrata</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ovi savjeti će vam možda pomoći da se malo opustite, no u svakom slučaju bi vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć ukoliko ne bude napretka.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam fobiju od odlaska u toalet u javnim prostorima Imam mali problem koji zadaje velike muke. Naime, imam problem s mokrenjem u javnom toaletu, recimo u restoranu, klubu, u prirodi. odnosno manje više bilo gdje van kuće. 

   Problem nije izražen ako je sve mirno, nema buke i nema ljudi okolo, ali to se rijetko događa.


   Primjera radi, u nekom klubu, na 5 popijenih piva ja moram bar tri puta otići na WC. Čim postoji red ispred, ili se vrata ne mogu dobro zatvoriti, ili je buka, ili je bilo što... ja ne mogu urinirati. Nekad malo krene pa stane, uglavnom nema šanse.


   Posebno je problem pri putovanjima, kad autobus stane nakon par sati da se ljudi olakšaju, a ja ne mogu, pakao.


   Inače nemam nikakvih fizičkih problema s mjehurom, sve je uredno.


   Problem se umanjuje ako sam pijan, što je i logično, jer svijest o svemu tada popušta. Dakle, generalno ne mogu se opustiti, postoji neka stega u mozgu. Po prirodi nisam stidljiv ili neurotičan, nemam neki problem s ljudima generalno, teško mi je naći neki uzrok problemu ali bi mi puno značio neki savjet kako da ga riješim. BL

Dragi B.,
Žao mi je zbog problema s kojim se suočavate i vjerujem da je prilično zahtjevno kada nam naizgled jednostavne stvari otežavaju život. Ono što bih voljela reći odmah na početku jest da se mnogi ljudi susreću s ovim problemom – no kako se o tome najčešće ne govori, može izgledati kao da nitko nema takvih problema. No, realnost je potpuno drugačija.
Koji je uzrok ovog problema – teško je reći na temelju malo informacija, no vjerujem da bi kroz jednu psihoterapiju on zasigurno s vremenom isplivao. Uzroci ne moraju uvijek biti „duboki“: moguće je da nam se nekada u djetinjstvu nešto priljepilo i da je na nesvjesnoj razini to ostalo zabilježeno što danas utječe na naše postupke. Primjerice, dok smo imali 7 godina i u školi sjedili na wc-u, možda nas je prijatelj preplašio i tada smo na neki način obavljanje nužde (u blizini nekoga, na javnom mjestu) povezali sa strahom. Uzrok naizlged banalan a u konačnici može utjecati na današnje probleme.
Vjerujem da je prije svega potrebno raditi na uzroku kako bi problem sasjekli u korijenu. No, dok ne otkrijete uzrok postoji niz strategija koje mogu pomoći da se opustite prilikom odlaska na toalet u javnom prostoru:


   
      Idite na toalet i prije nego što vam postane hitno; odlazak na toalet u „zadnji čas“ prevelik je pritisak koji može utjecati na to da vam cijela situacija postane još više otežavajuća
   
   
      Ukoliko je vaš tijek misli prije odlaska na toalet negativan, promijenite ga: ohrabrujte se, dajte si podršku, recite si da je u redu i ako ne uspijete ništa obaviti
   
   
      Usmjerite se na stvari koje vas opuštaju – ukoliko postoji nešto što vam pomaže da „odlutate“ u mislima, razmišljajte o tome i dok ste u toaletu
   
   
      Ukoliko vas smetaju zvukovi koji dolaze izvana, dajući vam do znanja da ste u javnom prostoru, ponesite sa sobom slušalice i slušajte muziku dovoljno glasno da ne čujete zvukove koji dopiru s druge strane vrata
   


Ovi savjeti će vam možda pomoći da se malo opustite, no u svakom slučaju bi vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć ukoliko ne bude napretka.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam fobiju od odlaska u toalet u javnim prostorima

<para>
 Sve je bilo krasno dok ja nisam prije 6 mjeseci otkrila da se on dopisuje s drugim curama, a s par njih se i našao na piću (tako on kaže, da je bio samo na piću i da nije bilo ničega). Međutim, kada sam to otkrila bila sam u šoku, osjećala sam se iznevjereno, poniženo i povrijeđeno. Kako je povjerenje nestalo, odlučila sam da je najbolje da prekinemo, ali on nije htio i kao dokaz da želi vratiti moje povjerenje obrisao je profile na svim društvenim stranicama i dao mi lozinku od svog Facebook profila. Bez obzira na sve to, ja njemu ne mogu nikada vjerovati kao prije i stalno se borim s time. U početku se još trudio da vrati moje povjerenje, međutim sada se stvari počinju mijenjati. Pitam ga da li se dopisuje s drugim curama, znala sam otići i na njegov Facebook, a njemu je sve to počelo smetati jer misli da nema privatnosti i da ga ja želim kontrolirati - što je i točno jer ne želim da opet radi budalu od mene! U ovih par mjeseci od kada je kao „čist“ znala sam ga uhvatiti u laži (npr. pošalje poruku nekoj frendici i onda ja to otkrijem, a on ne želi priznati) i to mi jako smeta, uništava mir u meni i narušava povjerenje. Nemam ništa protiv toga da pošalje prijateljicama poruku, ali ako je to prijateljska poruka ne razumijem zašto ju skriva?! Jednom mi je bio rekao da neću ja imati cijelo vrijeme njegovu Facebook lozinku (mislio je samo kratko dok ja ne povratim povjerenje u njega i onda opet po starom) i tako je danas promijenio lozinku. Razumijem da je uopće smiješno da se svađamo oko glupog Facebooka, ali stvar je u povjerenju. Ja njemu sve manje i manje vjerujem, svaki drugi dan ga uhvatim u laži i onda ne želi priznati pa me napadne i govori da sam počela umišljati stvari. Vjerovatno se još pitate zašto sam mu oprostila što je godinu dana radio budalu od mene i što mi i dalje laže! Usprkos svemu tome što sam napisala, on je moj najbolji prijatelj i jedan od najboljih osoba koje sam upoznala po osnovnim ljudskim vrijednostima i odgoju, a i volim ga svakim danom sve više i zato se i dalje borim sama sa sobom da mu vjerujem. Moje pitanje je: da li ima smisla biti u vezi s njime obzirom na sve to? Kako da mu ja vjerujem ako on stalno laže i mulja? Jasno mi je da ja narušavam njegovu privatnost, ali zbog gubitka povjerenje, samo tako mu mogu vjerovati? Njegov brat koji ima curu, ali ju je znao prevariti, negativno utječe na njega jer ga potiče na to i stalno mu govori da ne trebam ja sve znati. Ovo pismo i Vaš odgovor pokazati ću i njemu pa Vas molim ako biste mogli uputiti koji savjet i njemu! Bila bih Vam jako zahvalna kada biste mi odgovorili na pitanja i savjetovali me jer ne znam što učiniti i kako dalje živjeti u tom nemiru. Srdačan pozdrav! M.
</para>
<para>Draga M.,</para>
<para>prije svega mi je žao što više nemaš povjerenje u dečka i što je vaš odnos narušen. Ono što ti odmah mogu reći jest da ponekad prekid odnosa (bilo ljubavnog, bilo prijateljskog) ne mora značiti ništa negativno – naravno da nije lako prekinuti odnos i da je normalno da smo zbog toga tužni i da nam je potreban određen period da se adaptiramo, no vjerujem da u trenutku kada prekidamo odnos s kojim nismo zadovoljni ujedno dajemo prostor za novu osobu u našem životu i odnos kojim ćemo biti zadovoljni. Smatram da zaista nema smisla ustrajati na odnosima koji nas ne zadovoljavaju samo zato jer se bojimo, jer smo se naviknuli na tu osobu, jer ne želimo jedan period biti tužni... Vjerujem da je puno bolje biti sam nego biti s nekim s kim se osjećamo sami. Zar ne?</para>
<para>Odgovore na pitanja koja si mi postavila najbolje znaš ti, pa bi te željela pitati što o svemu misliš ti? Kako se osjećaš kada znaš što se sve dogodilo i kada si svjesna toga da više nemaš povjerenje u njega? Želiš li (općenito) biti u odnosu s nekim kome ne vjeruješ? Možeš li oprostiti svom dečku i u miru s punim povjerenjem u njega nastaviti vašu vezu? Ako možeš, tada problema nema. Ako mu ne možeš oprostiti i ako mu i dalje ne vjeruješ, tada se pitaj želiš li i dalje biti u vezi s osobom kojoj ne vjeruješ.</para>
<para>Kažeš da ne želiš prekinuti s njim jer je on jedna od najboljih osoba koje si upoznala po osnovnim ljudskim vrijednostima i odgoju. Budući da između ostaloga kažeš da ga svaki drugi dan uhvatiš u laži – zanima me jesu li i to vrijednosti koje se tebi sviđaju? Koje vrijednosti su ti inače najvažnije u životu? Je li pouzdanost jedna od njih?</para>
<para>Neovisno o tome je li trenutno tvoj dečko prema tebi iskren ili ne, smatram da je puno važnije imaš li u nekoga povjerenje. Graditi odnos ne temeljima u kojima nema povjerenja je prilično klimavo (a vjerujem i vrlo mučno za obje strane). Ponekada je bolje prekinuti odnos dok još nije nagrižen međusobnim optuživanjem, svađama, koje se s vremenom mogu pretvoriti i u netrpeljivost, mržnju...</para>
<para>Sve što sam napisala tebi u ovom pismu može pomoći i tvom dečku da preispita što zapravo (ne) želi. Da bi veza opstala potrebno je međusobno razumijevanje, povjerenje, trud, ljubav. Ako ste usklađeni i oboje želite isto, tada vjerujem da ćete uspjeti riješiti sve probleme. No, ako se razilazite u mišljenjima oko bitnih stvari, ako vas cijela ova situacija uznemiruje i frustrira, tada bi bilo dobro da zajedno porazgoravate o svemu i vidite što možete učiniti da je promijenite.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nemam povjerenja u dečka, živim u nemiru i ne znam kako dalje Poštovani, pišem Vam jer vjerujem da mi možete pomoći. Priča ukratko ide ovako: imam 24 godine, a dečko ima 26 i zajedno smo već 2 godine. 
    Sve je bilo krasno dok ja nisam prije 6 mjeseci otkrila da se on dopisuje s drugim curama, a s par njih se i našao na piću (tako on kaže, da je bio samo na piću i da nije bilo ničega). Međutim, kada sam to otkrila bila sam u šoku, osjećala sam se iznevjereno, poniženo i povrijeđeno. Kako je povjerenje nestalo, odlučila sam da je najbolje da prekinemo, ali on nije htio i kao dokaz da želi vratiti moje povjerenje obrisao je profile na svim društvenim stranicama i dao mi lozinku od svog Facebook profila. Bez obzira na sve to, ja njemu ne mogu nikada vjerovati kao prije i stalno se borim s time. U početku se još trudio da vrati moje povjerenje, međutim sada se stvari počinju mijenjati. Pitam ga da li se dopisuje s drugim curama, znala sam otići i na njegov Facebook, a njemu je sve to počelo smetati jer misli da nema privatnosti i da ga ja želim kontrolirati - što je i točno jer ne želim da opet radi budalu od mene! U ovih par mjeseci od kada je kao „čist“ znala sam ga uhvatiti u laži (npr. pošalje poruku nekoj frendici i onda ja to otkrijem, a on ne želi priznati) i to mi jako smeta, uništava mir u meni i narušava povjerenje. Nemam ništa protiv toga da pošalje prijateljicama poruku, ali ako je to prijateljska poruka ne razumijem zašto ju skriva?! Jednom mi je bio rekao da neću ja imati cijelo vrijeme njegovu Facebook lozinku (mislio je  samo kratko dok ja ne povratim povjerenje u njega i onda opet po starom) i tako je danas promijenio lozinku. Razumijem da je uopće smiješno da se svađamo oko glupog Facebooka, ali stvar je u povjerenju. Ja njemu sve manje i manje vjerujem, svaki drugi dan ga uhvatim u laži i onda ne želi priznati pa me napadne i govori da sam počela umišljati stvari. Vjerovatno se još pitate zašto sam mu oprostila što je godinu dana radio budalu od mene i što mi i dalje laže! Usprkos svemu tome što sam napisala, on je moj najbolji prijatelj i jedan od najboljih osoba koje sam upoznala po osnovnim ljudskim vrijednostima i odgoju, a i volim ga svakim danom sve više  i zato se i dalje borim sama sa sobom da mu vjerujem. Moje pitanje je: da li ima smisla biti u vezi s njime obzirom na sve to? Kako da mu ja vjerujem ako on stalno laže i mulja? Jasno mi je da ja narušavam njegovu privatnost, ali zbog gubitka povjerenje, samo tako mu mogu vjerovati? Njegov brat koji ima curu, ali ju je znao prevariti, negativno utječe na njega jer ga potiče na to i stalno mu govori da ne trebam ja sve znati.  Ovo pismo i Vaš odgovor pokazati ću i njemu pa Vas molim ako biste mogli uputiti koji savjet i njemu! Bila bih Vam jako zahvalna kada biste mi odgovorili na pitanja i savjetovali me jer ne znam što učiniti i kako dalje živjeti u tom nemiru. Srdačan pozdrav! M.

Draga M.,
prije svega mi je žao što više nemaš povjerenje u dečka i što je vaš odnos narušen. Ono što ti odmah mogu reći jest da ponekad prekid odnosa (bilo ljubavnog, bilo prijateljskog) ne mora značiti ništa negativno – naravno da nije lako prekinuti odnos i da je normalno da smo zbog toga tužni i da nam je potreban određen period da se adaptiramo, no vjerujem da u trenutku kada prekidamo odnos s kojim nismo zadovoljni ujedno dajemo prostor za novu osobu u našem životu i odnos kojim ćemo biti zadovoljni. Smatram da zaista nema smisla ustrajati na odnosima koji nas ne zadovoljavaju samo zato jer se bojimo, jer smo se naviknuli na tu osobu, jer ne želimo jedan period biti tužni... Vjerujem da je puno bolje biti sam nego biti s nekim s kim se osjećamo sami. Zar ne?
Odgovore na pitanja koja si mi postavila najbolje znaš ti, pa bi te željela pitati što o svemu misliš ti? Kako se osjećaš kada znaš što se sve dogodilo i kada si svjesna toga da više nemaš povjerenje u njega? Želiš li (općenito) biti u odnosu s nekim kome ne vjeruješ? Možeš li oprostiti svom dečku i u miru s punim povjerenjem u njega nastaviti vašu vezu? Ako možeš, tada problema nema. Ako mu ne možeš oprostiti i ako mu i dalje ne vjeruješ, tada se pitaj želiš li i dalje biti u vezi s osobom kojoj ne vjeruješ.
Kažeš da ne želiš prekinuti s njim jer je on jedna od najboljih osoba koje si upoznala po osnovnim ljudskim vrijednostima i odgoju. Budući da između ostaloga kažeš da ga svaki drugi dan uhvatiš u laži – zanima me jesu li i to vrijednosti koje se tebi sviđaju? Koje vrijednosti su ti inače najvažnije u životu? Je li pouzdanost jedna od njih?
Neovisno o tome je li trenutno tvoj dečko prema tebi iskren ili ne, smatram da je puno važnije imaš li u nekoga povjerenje. Graditi odnos ne temeljima u kojima nema povjerenja je prilično klimavo (a vjerujem i vrlo mučno za obje strane). Ponekada je bolje prekinuti odnos dok još nije nagrižen međusobnim optuživanjem, svađama, koje se s vremenom mogu pretvoriti i u netrpeljivost, mržnju...
Sve što sam napisala tebi u ovom pismu može pomoći i tvom dečku da preispita što zapravo (ne) želi. Da bi veza opstala potrebno je međusobno razumijevanje, povjerenje, trud, ljubav. Ako ste usklađeni i oboje želite isto, tada vjerujem da ćete uspjeti riješiti sve probleme. No, ako se razilazite u mišljenjima oko bitnih stvari, ako vas cijela ova situacija uznemiruje i frustrira, tada bi bilo dobro da zajedno porazgoravate o svemu i vidite što možete učiniti da je promijenite.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Nemam povjerenja u dečka, živim u nemiru i ne znam kako dalje

<para/>
<para>
 Trotjedni ljetni pokušaj odvikavanja od pelene rezultirao je odlascima na WC uz prethodno periodično buđenje budilicom. No i uz takav »ritual« nerijetko je krevet bilo potrebno presvlačiti nekoliko puta tijekom noći. Pelenu po danu je skinuo s tri godine.
</para>
<para>
 Kako znati kada je dijete »spremno« za takvu vrstu promjene, te na koji ju način optimalno provesti? Hvala, Suzana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada dijete mokri u krevet noću, do pete godine je fiziološka pojava i ne liječi se. Ako je pelena puna bez obzira pije li mlijeko pred spavanje ili ne, očigledno još nije sazrelo cikardijalno lučenje antidiuretskog hormona, koji se u većoj količini luči noći i na taj način se stvara manja količina koncentriranog urina. Dijete je najčešće spremno za skidanje noćne pelene kada je ona ujutro učestalo suha. Ako se to ne dogodi do navršenih 5 godina javite se nefrologu na pregled da se vidi u čemu je problem i kako liječiti noćno mokrenje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako znati kada je dijete spremno za ukidanje noćne pelene? Dječak od 4 godine još uvijek nosi pelene tijekom noći (pije mlijeko prije spavanja i rano ujutro). Pelena je puna i teška od tekućine ujutro, čak i ako se mlijeko obustavi. 

   Trotjedni ljetni pokušaj odvikavanja od pelene rezultirao je odlascima na WC uz prethodno periodično buđenje budilicom. No i uz takav »ritual« nerijetko je krevet bilo potrebno presvlačiti nekoliko puta tijekom noći. Pelenu po danu je skinuo s tri godine.


   Kako znati kada je dijete »spremno« za takvu vrstu promjene, te na koji ju način optimalno provesti? Hvala, Suzana

Poštovana,
kada dijete mokri u krevet noću, do pete godine je fiziološka pojava i ne liječi se. Ako je pelena puna bez obzira pije li mlijeko pred spavanje ili ne, očigledno još nije sazrelo cikardijalno lučenje antidiuretskog hormona, koji se u većoj količini luči noći i na taj način se stvara manja količina koncentriranog urina. Dijete je najčešće spremno za skidanje noćne pelene kada je ona ujutro učestalo suha. Ako se to ne dogodi do navršenih 5 godina javite se nefrologu na pregled da se vidi u čemu je problem i kako liječiti noćno mokrenje.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako znati kada je dijete spremno za ukidanje noćne pelene?

<para>
 Nadležna pedijatrica nam je prepisala TOBREX kapi (nije pregledala dijete, čuli smo se telefonski), ali me brine jer se radi o antibiotiku. Da li je to zaista potrebno s obzirom da se radi isključivo o laganom crvenilu jednog oka bez ikakvih popratnih simptoma?
</para>
<para>Na ovo pitanje je teško odgovoriti, bez pregleda djeteta. Ako ste nesigurni, najbolje se zaputite Vašem pedijatru da uživo pogleda dijete. Inače Tobrex mu neće škoditi, jedino može biti da mu nije potreban ili neće biti djelotvoran ako je problem neinfektivne prirode.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Jesu li Tobrex kapi potrebne ako se radi samo o laganom crvenilu oka? Poštovani! Bebi (7 mjeseci) je već tjedan dana vanjski kut lijevog oka crvenkaste do ružičaste boje (mijenja se kroz dan). Nema nikakvih drugih simptoma. 
    Nadležna pedijatrica nam je prepisala TOBREX kapi (nije pregledala dijete, čuli smo se telefonski), ali me brine jer se radi o antibiotiku. Da li je to zaista potrebno s obzirom da se radi isključivo o laganom crvenilu jednog oka bez ikakvih popratnih simptoma?

Na ovo pitanje je teško odgovoriti, bez pregleda djeteta. Ako ste nesigurni, najbolje se zaputite Vašem  pedijatru da uživo pogleda dijete. Inače Tobrex mu neće škoditi, jedino može biti da mu nije potreban ili neće biti djelotvoran ako je problem neinfektivne prirode.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Jesu li Tobrex kapi potrebne ako se radi samo o laganom crvenilu oka?

<para>
 Osobno smatram da ju je bolje držati pod klimom da se obje ne mučimo izlaziti vani tijekom vrućina ili pak rano ujutro ili navečer. No nikako se ne mogu složiti oko toga s ukućanima koji tvrde suprotno. Lijep pozdrav, Lanchi
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>dijete možete slobodno držati u klimatiziranom prostoru, gdje klima izravno ne puše na dijete. No uvijek je potrebno dobro prilagoditi temperaturu u prostoriji onoj vani, da pri izlasku nema velikih toplotnih razlika. To znači, ne bi trebalo spuštati temperaturu u prostoriji za više od 5-7 C u odnosu na vanjsku. Ako je dijete u hladu, treba biti svjestan da svejedno do njega mogu doprijeti sunčeve zrake ako se reflektiraju od kamena, vode i slično.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li po jakim vrućinama bebu bolje držati pod klimom ili vani u hladu? Je li bolje bebicu držati vani u hladu ili doma pod klimom kada je temperatura u hladu 30 C a vlaga 60%. 
    Osobno smatram da ju je bolje držati pod klimom da se obje ne mučimo izlaziti vani tijekom vrućina ili pak rano ujutro ili navečer. No nikako se ne mogu složiti oko toga s ukućanima koji tvrde suprotno. Lijep pozdrav, Lanchi

Poštovani,
dijete možete slobodno držati u klimatiziranom prostoru, gdje klima izravno ne puše na dijete. No uvijek je potrebno dobro prilagoditi temperaturu u prostoriji onoj vani, da pri izlasku nema velikih toplotnih razlika. To znači, ne bi trebalo spuštati temperaturu u prostoriji za više od 5-7 C u odnosu na vanjsku. Ako je dijete u hladu, treba biti svjestan da svejedno do njega mogu doprijeti sunčeve zrake ako se reflektiraju od kamena, vode i slično.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Je li po jakim vrućinama bebu bolje držati pod klimom ili vani u hladu?

<para>
 ! Što da radim? Izgleda da antibiotici nisu efikasni. Molim vas za mišljenje i savjet. Lijep pozdrav. 
</para>
<para>Poštovani, Vašoj djevojčici treba kompletna nefrološka obrada kako bi se otkrio uzrok ponavljanja uroinfekcija. Obratite se pedijatru i zatražite kompletne pretrage.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Što učiniti kada antibiotici nisu efikasni u liječenju E. coli? Poštovani, imam djevojčicu od 6 godina. Imala je urinarnu infekciju E.colli i liječena je antibioticima a kasnije i nitrofurantoinom 3 mjeseca. Međutim, nakon mjesec dana bakterija se opet vratila 
   ! Što da radim? Izgleda da antibiotici nisu efikasni. Molim vas za mišljenje i savjet. Lijep pozdrav. 

Poštovani, Vašoj djevojčici treba kompletna nefrološka obrada kako bi se otkrio uzrok ponavljanja uroinfekcija. Obratite se pedijatru i zatražite kompletne pretrage.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Što učiniti kada antibiotici nisu efikasni u liječenju E. coli?

<para/>
<para>
 Ušao sam u pubertet s oko 12 godina, ali slijed promjena nije bio previše brz.
</para>
<para>
 Na primjer, moj prijatelj je ušao u pubertet iza mene a već je dobio dlake po prsima tj. sad je više u pubertetu nego ja.
</para>
<para>
 Naime, u zadnjih godinu dana sam narastao 4,5 cm. Koliko bih još otprilike mogao narasti? Hoće li mi rasti ramena u širinu? Brada mi je tek sad počela rasti.
</para>
<para>
 Ako nije problem, napišite mi slijed pubertetskih promjena koje se događaju po redu, jer sam jako zbunjen i ne znam što se već trebalo dogoditi, a nije i što me još čeka od promjena.
</para>
<para>
 Nadam se da ćete odgovoriti, hvala unaprijed ;) Rus
</para>
<para>Slijed pubertetskih promjena nije uvijek i kod svih isti. Vjerojatno je da ćeš obzirom na dob još rasti, no također svatko ima drugačiji tempo, netko za kratko vrijeme naraste do ciljne visine, a poslije svega par cm, a netko raste određenim ritmom dulje vrijeme ujednačeno. Što se dlakavosti tiče ona je vezana za nasljeđe, tj. neke osobe su puno dlakavije u odnosu na druge, a također se dlakavost pojačava i iza puberteta. Prema onom što si napisao kod tebe sve ide normalnim ritmom, a to što je kod tvog prijatelja u nešto drugačijem, govori samo da smo mi ljudi svi različiti.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako izgleda slijed promjena u pubertetu kod dječaka? Poštovanje, imam par pitanja za vas. Za mjesec dana ću navršiti 16 godina. Moja visina je 187-188 cm. Tata mi je visok 189 cm, a mama 173 cm. 

   Ušao sam u pubertet s oko 12 godina, ali slijed promjena nije bio previše brz.


   Na primjer, moj prijatelj je ušao u pubertet iza mene a već je dobio dlake po prsima tj. sad je više u pubertetu nego ja.


   Naime, u zadnjih godinu dana sam narastao 4,5 cm. Koliko bih još otprilike mogao narasti? Hoće li mi rasti ramena u širinu? Brada mi je tek sad počela rasti.


   Ako nije problem, napišite mi slijed pubertetskih promjena koje se događaju po redu, jer sam jako zbunjen i ne znam što se već trebalo dogoditi, a nije i što me još čeka od promjena.


   Nadam se da ćete odgovoriti, hvala unaprijed ;) Rus

Slijed pubertetskih promjena nije uvijek i kod svih isti. Vjerojatno je da ćeš obzirom na dob još rasti, no također svatko ima drugačiji tempo, netko za kratko vrijeme naraste do ciljne visine, a poslije svega par cm, a netko raste određenim ritmom dulje vrijeme ujednačeno. Što se dlakavosti tiče ona je vezana za nasljeđe, tj. neke osobe su puno dlakavije u odnosu na druge, a također se dlakavost pojačava i iza puberteta. Prema onom što si napisao kod tebe sve ide normalnim ritmom, a to što je kod tvog prijatelja u nešto drugačijem, govori samo da smo mi ljudi svi različiti.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kako izgleda slijed promjena u pubertetu kod dječaka?

<para>
 U vrtiću nije svaki dan tako, a i tete prate što radi, no ipak je to gotovo svaki tjedan prisutno po jedan ugriz nekog prijatelja koji ga je gnjavio jer se on s njim nije htio igrati. Razgovarali smo puno puta s njime, puno puta je obećao da to neće raditi. No bez obzira na dogovore on i dalje ponekad grize. Što da učinimo? Ana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Čini se kako Vaš petogodišnjak u situaciji kada je ljut ne pronalazi prihvatljiv način za iskazati tu ljutnju pa onda grize, iako je na kognitivnoj razini svjestan i zna da to ne bi trebao raditi. Kada osjetimo ljutnju, tada imamo potrebu nešto učiniti. Ako dijete nema ideju ili ne zna kako drugačije postupiti onda će koristiti stari obrazac i, u slučaju Vašeg dječaka – grist će.</para>
<para>Zato je jako važno ne samo da mu se brani griženje, već da ga se uči što je to što može napraviti kada ga netko naljuti. Više o ljutnji možete pročitati ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/</ulink>, a ovdje o agresivnom ponašanju: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink>.</para>
<para>Također, bitno je postaviti mu granicu na jasan način. Bez previše objašnjavanja. Ponekad puno objašnjavanja zapravo smanji snagu osnovne poruke koju želimo prenijeti. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Dodatno, način na kojeg ga možete motivirati da koristi druga ponašanja kada je ljut je i da uočite neku situaciju kada je bio ljut, ali nije ugrizao i da tada to pozitivno komentirate. Na taj način potkrijepit ćete ga da se češće uspije regulirati i ne ugrize nekoga.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kad se naljuti, moj 5-godišnjak grize prijatelje u vrtiću i članove obitelji Poštovani! Moje dijete staro je 5 godina. Ide u vrtić. Problem je što ponekad kod kuće ili u vrtiću grize. Dakle kod kuće grize brata (8 god) kad ga naljuti ili prijatelje u vrtiću. 
    U vrtiću nije svaki dan tako, a i tete prate što radi, no ipak je to gotovo svaki tjedan prisutno po jedan ugriz nekog prijatelja koji ga je gnjavio jer se on s njim nije htio igrati. Razgovarali smo puno puta s njime, puno puta je obećao da to neće raditi. No bez obzira na dogovore on i dalje ponekad grize. Što da učinimo? Ana

Draga mama,
Čini se kako Vaš petogodišnjak u situaciji kada je ljut ne pronalazi prihvatljiv način za iskazati tu ljutnju pa onda grize, iako je na kognitivnoj razini svjestan i zna da to ne bi trebao raditi. Kada osjetimo ljutnju, tada imamo potrebu nešto učiniti. Ako dijete nema ideju ili ne zna kako drugačije postupiti onda će koristiti stari obrazac i, u slučaju Vašeg dječaka – grist će.
Zato je jako važno ne samo da mu se brani griženje, već da ga se uči što je to što može napraviti kada ga netko naljuti. Više o ljutnji možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/, a ovdje o agresivnom ponašanju: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.
Također, bitno je postaviti mu granicu na jasan način. Bez previše objašnjavanja. Ponekad puno objašnjavanja zapravo smanji snagu osnovne poruke koju želimo prenijeti. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Dodatno, način na kojeg ga možete motivirati da koristi druga ponašanja kada je ljut je i da uočite neku situaciju kada je bio ljut, ali nije ugrizao i da tada to pozitivno komentirate. Na taj način potkrijepit ćete ga da se češće uspije regulirati i ne ugrize nekoga.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kad se naljuti, moj 5-godišnjak grize prijatelje u vrtiću i članove obitelji

<para>
 Inače je vrlo vesela, nasmijana, voli se grliti i maziti, no kada ode kod oca, nakon što se vrati, vrlo je agresivna i ako ne dobije što poželi odmah počinje vrištati, gristi, stiska šake. Molim Vas, što da učinim?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače vesela i mazna. Vjerujem da Vas zbunjuje to što uočavate obrazac da se njezino ponašanje promijeni svaki puta nakon što se vrati s druženja s ocem. Čini se da je tada razdražljivija ili napetija nego u uobičajenim situacijama. Zbog čega točno se to javlja teško je reći samo na temelju informacija koje ste naveli, stoga ću Vam postaviti neka pitanja o kojima možete razmisliti i možda tako doći do odgovora.</para>
<para>Ima li i drugih situacija kada se djevojčica toliko vremena koliko se druži s tatom, druži s nekim drugim, a da to niste Vi? Kako tada reagira kada se vrati k Vama? Kako inače djevojčica reagira na promjene u okolini, npr. mjestu boravka? Koliko joj je teško odvojiti se od Vas?</para>
<para>Ukoliko ste joj Vi primarni izvor osjećaja sigurnosti, moguće je da joj se, kada je s nekim drugim, podiže razina napetosti i onda to eskalira kada ponovo bude uz Vas. Također, neka djeca, prema temperamentu, trebaju neko vrijeme da se opuste u novoj situaciji i okolini. Stoga, ako se priviknula na okolinu kod tate, nova prilagodba na okolinu kao i drugi odgojni stil može joj biti stresna pa stoga i dovesti do situacija koje opisujete.</para>
<para>S obzirom da uočavate taj obrazac i da je vrlo vjerojatno da će i ubuduće biti prisutna određena napetost nakon povratka od oca, bilo bi dobro da za nju isplanirate neke aktivnosti kroz koje bi se mogla lakše opustiti. Uz to, naravno, za njena neprihvatljiva ponašanja postavite jasnu granicu uz prihvaćanje nje i njezine emocije. Umjesto da grize ili stišće šake možete ju usmjeriti u neku drugu aktivnost kroz koju može izbaciti tu napetost i postepeno se opustiti.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon druženja s ocem, moja kćerkica je jako agresivna i neposlušna Poštovani, majka sam jednogodišnje djevojčice. No, njen otac i ja već gotovo od njenog rođenja živimo odvojeno. 
    Inače je vrlo vesela, nasmijana, voli se grliti i maziti, no kada ode kod oca, nakon što se vrati, vrlo je agresivna i ako ne dobije što poželi odmah počinje vrištati, gristi, stiska šake. Molim Vas, što da učinim?

Draga mama,
drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače vesela i mazna. Vjerujem da Vas zbunjuje to što uočavate obrazac da se njezino ponašanje promijeni svaki puta nakon što se vrati s druženja s ocem. Čini se da je tada razdražljivija ili napetija nego u uobičajenim situacijama. Zbog čega točno se to javlja teško je reći samo na temelju informacija koje ste naveli, stoga ću Vam postaviti neka pitanja o kojima možete razmisliti i možda tako doći do odgovora.
Ima li i drugih situacija kada se djevojčica toliko vremena koliko se druži s tatom, druži s nekim drugim, a da to niste Vi? Kako tada reagira kada se vrati k Vama? Kako inače djevojčica reagira na promjene u okolini, npr. mjestu boravka? Koliko joj je teško odvojiti se od Vas?
Ukoliko ste joj Vi primarni izvor osjećaja sigurnosti, moguće je da joj se, kada je s nekim drugim, podiže razina napetosti i onda to eskalira kada ponovo bude uz Vas. Također, neka djeca, prema temperamentu, trebaju neko vrijeme da se opuste u novoj situaciji i okolini. Stoga, ako se priviknula na okolinu kod tate, nova prilagodba na okolinu kao i drugi odgojni stil može joj biti stresna pa stoga i dovesti do situacija koje opisujete.
S obzirom da uočavate taj obrazac i da je vrlo vjerojatno da će i ubuduće biti prisutna određena napetost nakon povratka od oca, bilo bi dobro da za nju isplanirate neke aktivnosti kroz koje bi se mogla lakše opustiti. Uz to, naravno, za njena neprihvatljiva ponašanja postavite jasnu granicu uz prihvaćanje nje i njezine emocije. Umjesto da grize ili stišće šake možete ju usmjeriti u neku drugu aktivnost kroz koju može izbaciti tu napetost i postepeno se opustiti.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Nakon druženja s ocem, moja kćerkica je jako agresivna i neposlušna

<para>
 S njim je sve bilo u redu do prije 1 godine kada se jako razbolio i od tada smo mu svi ugađali, sve što poželi mi mu to omogućimo. Sada se jako razmazio, postao je agresivan. Imamo još 3 kćerkice ali on ne može ni s kim u komunikaciju u igri. Bojim se za njega jer ja ga ne mogu kontrolirati. Kada nešto hoće on se baca, bije sve oko sebe. Pokušavala sam i razgovarati s njim i s kaznama sam pokušavala, s njegovom najdražom igračkom ali bezuspješno. Molim vas da mi date savjet što da radim, kako da se odnosim prema njemu, jer stvarno više ne znam što i kako s njim. HVALA. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je što ste imali neugodno razdoblje kada se Vaš dječak bio razbolio. Uobičajeno je da se djeca u razdoblju kada su bolesni naviknu da će se okolina prema njima ponašati na drugačiji način – više im se ugađa, više ih se njeguje, dobivaju više pažnje nego inače… Stoga se zna dogoditi da nakon toga djeci treba neko vrijeme da prihvate da to nije uobičajeno ponašanje okoline i da trebaju poštivati granice koje im se postave.</para>
<para>Da bi dijete prihvatilo nove odgojne postupke roditelja i prihvatilo autoritet ponekad je potrebno i nekoliko mjeseci dosljednosti i upornosti u tome da se djetetu imenuje i prihvati njegova potreba ili emocija, ali postavi granica na ponašanje. To svakako treba činiti kada se ponaša agresivno. Tada ga jasno i odlučno treba zaustaviti, reći mu da vidite da je ljut ali da se drugi ne udaraju i pokazati mu neki drugi način na koji može iskazati ljutnju. Više o agresivnom ponašanju možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink> a više o postavljanju granica ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>.</para>
<para>Puno snage, upornosti i strpljenja Vam želim!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Razmazili smo sina i sad više nemam nikakvu kontrolu nad njim Poštovanje. Imam jako ozbiljan problem sa sinom koji ima 3 i pol godine. 
    S njim je sve bilo u redu do prije 1 godine kada se jako razbolio i od tada smo mu svi ugađali, sve što poželi mi mu to omogućimo. Sada se jako razmazio, postao je agresivan. Imamo još 3 kćerkice ali on ne može ni s kim u komunikaciju u igri. Bojim se za njega jer ja ga ne mogu kontrolirati. Kada nešto hoće on se baca, bije sve oko sebe. Pokušavala sam i razgovarati s njim i s kaznama sam pokušavala, s njegovom najdražom igračkom ali bezuspješno. Molim vas da mi date savjet što da radim, kako da se odnosim prema njemu, jer stvarno više ne znam što i kako s njim. HVALA. Zabrinuta mama

Draga mama,
žao mi je što ste imali neugodno razdoblje kada se Vaš dječak bio razbolio. Uobičajeno je da se djeca u razdoblju kada su bolesni naviknu da će se okolina prema njima ponašati na drugačiji način – više im se ugađa, više ih se njeguje, dobivaju više pažnje nego inače… Stoga se zna dogoditi da nakon toga djeci treba neko vrijeme da prihvate da to nije uobičajeno ponašanje okoline i da trebaju poštivati granice koje im se postave.
Da bi dijete prihvatilo nove odgojne postupke roditelja i prihvatilo autoritet ponekad je potrebno i nekoliko mjeseci dosljednosti i upornosti u tome da se djetetu imenuje i prihvati njegova potreba ili emocija, ali postavi granica na ponašanje. To svakako treba činiti kada se ponaša agresivno. Tada ga jasno i odlučno treba zaustaviti, reći mu da vidite da je ljut ali da se drugi ne udaraju i pokazati mu neki drugi način na koji može iskazati ljutnju. Više o agresivnom ponašanju možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ a više o postavljanju granica ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/.
Puno snage, upornosti i strpljenja Vam želim!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Razmazili smo sina i sad više nemam nikakvu kontrolu nad njim

<para>
 Tada prvi slog "ka" nikako da izgovori, treba mu i po 7, 8 sekundi. Toliko se zna namučiti da mu se žile na vratu zategnu. Ostale riječi u rečenici izgovara bez problema, znači samo je prva problem. Taj problem traje par tjedana pa nestane na mjesec dana i tako već 8 mjeseci. Molim Vas dajte mi savjet što napraviti, kako mu pomoći i je li vrijeme da ode kod logopeda? Moram napomenuti da muž i ja ne obraćamo pažnju na to, pričekamo i damo mu vremena da izgovori koliko on treba. Helena
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nerijetko se logopedu javljaju zabrinuti roditelji djece u dobi od dvije do pet godina jer su primijetili da njihovo dijete ponavlja glas, slog, riječ ili cijelu rečenicu. Mucanje koje se pojavljuje u ovoj dobi nazivamo razvojnim mucanjem i, prema podatcima, prisutno je u oko 80% djece urednog govorno-jezičnog razvoja. Dobra je vijest da se u vrlo velikom broju ovaj tip mucanja povlači sam od sebe. Razvojno mucanje rijetko prelazi u početno mucanje, a ovo su neki od simptoma za uzbunu: dijete ponavlja samo prvi glas u riječi i to u većem broju ponavljanja, kod ponavljanja dolazi do skoka visine glasa, pojavljuju se jače napetosti mišića lica ili gutanje zraka.</para>
<para>Savjetujem Vam da i dalje ne obraćate pažnju na djetetova zamuckivanja, osigurajte mu dovoljno vremena za govor, ne prekidajte ga, ne završavajte rečenice umjesto njega i sl. Obraćajte mu se razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sin počeo je zamuckivati na prvoj riječi koju treba izgovoriti Poštovanje, majka sam djeteta od 3,8 godina. Nekoliko dana nakon što je napunio 3 godine počeo je zamuckivati. Najteže mu je započeti rečenicu. Npr. kada hoće pitati kada ćemo ići u dućan? 
    Tada prvi slog "ka" nikako da izgovori, treba mu i po 7, 8 sekundi. Toliko se zna namučiti da mu se žile na vratu zategnu. Ostale riječi u rečenici izgovara bez problema, znači samo je prva problem. Taj problem traje par tjedana pa nestane na mjesec dana i tako već 8 mjeseci. Molim Vas dajte mi savjet što napraviti, kako mu pomoći i je li vrijeme da ode kod logopeda? Moram napomenuti da muž i ja ne obraćamo pažnju na to, pričekamo i damo mu vremena da izgovori koliko on treba. Helena

Poštovana,
nerijetko se logopedu javljaju zabrinuti roditelji djece u dobi od dvije do pet godina jer su primijetili da njihovo dijete ponavlja glas, slog, riječ ili cijelu rečenicu. Mucanje koje se pojavljuje u ovoj dobi nazivamo razvojnim mucanjem i, prema podatcima, prisutno je u oko 80% djece urednog govorno-jezičnog razvoja. Dobra je vijest da se u vrlo velikom broju ovaj tip mucanja povlači sam od sebe. Razvojno mucanje rijetko prelazi u početno mucanje, a ovo su neki od simptoma za uzbunu: dijete ponavlja samo prvi glas u riječi i to u većem broju ponavljanja, kod ponavljanja dolazi do skoka visine glasa, pojavljuju se jače napetosti mišića lica ili gutanje zraka.
Savjetujem Vam da i dalje ne obraćate pažnju na djetetova zamuckivanja, osigurajte mu dovoljno vremena za govor, ne prekidajte ga, ne završavajte rečenice umjesto njega i sl. Obraćajte mu se razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moj sin počeo je zamuckivati na prvoj riječi koju treba izgovoriti

<para>
 Brm-brm govori kako bi dao do znanja da želi sok ili dudu, da mu dohvatim ako ne može sam. Motorički je vrlo spretan, hiperaktivan, trči amo tamo te vješto zaobilazi prepreke na putu. Kolica i igraonica djeluju smirujuće na njega i može se lijepo zaigrati ili gledati crtiće, dosta dugo bude smiren i slagajući npr. plastične čaše ili kockice na stolu ili čitajući knjigicu. Nemoguće mu je čitati knjigicu tj. pokazati na crtež i reći što je, to ne doživljava, gleda nešto drugo kao da ga ne zanima. Mislim da me niti ne razumije. Kada nešto treba će mi donesti ili će me sam dovesti do toga ili pak gurnuti ruku u tom pravcu ako nešto ne može dohvatiti. Još uvijek se budi po noći ali se ne razbudi, samo mu dam piti ili dudicu. Ponekad plače dok ga ne stavim sa mnom u krevet i tada se odmah smiri. Vrlo je veselo dijete. Najviše me pati to što ne priča i što mu ne mogu objasniti i naučiti ga jer kao da nema vremena ili ga ne zanima. Na svoje ime se odaziva, pogleda
 kratko, no ponekad mogu ga zvati koliko hoću ali on se neće okrenuti. Otišla sam pedijatru zbog sumnje na autizam ali on je rekao da mu sve to izgleda na ADHD. U oči gleda, pruža ruke ne samo meni već i bližnjima. Čak i ako ga netko čuva, dok neke ljude neće ni da pogleda i odguruje ih od sebe. Igračke nove prihvaća. Doktor mi je rekao da on nema vremena reći daj mi ovaj sok crvene boje, on će uzet moju ruku i pokazati što treba i reći aaa. Uz to sve primijetila sam i da u igri kada padne ili se lupi zaplače ali vrlo brzo se oporavi i trči dalje za razliku od njegove sestre koja je dvije godine starija, jer ona bi dosta dugo plakala. Sa sestrom se ne igra baš, odguruje ju od sebe, dok ponekad kada se smiri, njih dvoje se lijepo znaju zabaviti i čak se mazi uz nju. Kada sjednem na pod ispred njega, zaleti se i baci na mene i grli i igra se. Ljubiti me neće kad mu kažem, već samo ako prislonim svoja usta, onda će mi dati pusu, dvije tri za redom. Sam se toga ne sjeti. Na igralištu i među djecom isto tako trči a pažnju mu uvijek privuku djeca koja igraju nogomet i najradije bi se njima upleo u igru. Voli sve što lupa i zovemo ga bubnjar iz milja. Nadam se da nisam nešto bitno izostavila... Tražim samo drugo mišljenje, da li se radi o nekoj od navedenih poremećaja ili je, kako netko kaže, djetetu potrebno neko vrijeme da samo nadođe na neke stvari po principu pusti i promatraj. Ili po vama je nešto drugo? Zabrinuta sam i molim za pomoć. Unaprijed vam zahvaljujem
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>na temelju Vašeg opisa vidljivo je da Vaš mališan u nekim područjima odstupa od svojih vršnjaka. No, da li je riječ o ADHD-u, poremećaju iz autističnog spektra ili nekom drugom razvojnom poremećaju ne mogu Vam reći jer se to jedino može utvrditi multidisciplinarnim postupkom dijagnostike. Svakako bih Vam željela naglasiti da urednom govorno jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija. Isto tako jedan od bitnih faktora za usvajanje novih riječi jest i jezično razumijevanje u skladu s dobi. Stoga, jako je bitno dobro procijeniti sve domene razvoja kako bi mogli ustvrditi o kojoj razini i vrsti odstupanja se radi i da li je ono zabrinjavajuće.</para>
<para>Svakako Vam preporučujem da se naručite na procjenu i savjetovanje kod logopeda i edukatora rehabilitatora (defektologa) u naš Kabinet kako bi ustvrdili razloge mogućeg kašnjenja u razvoju i započeli sa pravovremenom intervencijom ukoliko ona bude potrebna.</para>
<para>S poštovanjem,</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Ima li moje dijete poremećaj iz spektra autizma? Poštovani, imam sina koji će sada napuniti dvije godine i još uvijek ne priča. Mama govori samo ako nešto treba, ba-ba, bau-bau, ljiga-ljiga, go-ga su riječi bez značenja. 
    Brm-brm govori kako bi dao do znanja da želi sok ili dudu, da mu dohvatim ako ne može sam. Motorički je vrlo spretan, hiperaktivan, trči amo tamo te vješto zaobilazi prepreke na putu. Kolica i igraonica djeluju smirujuće na njega i može se lijepo zaigrati ili gledati crtiće, dosta dugo bude smiren i slagajući npr. plastične čaše ili kockice na stolu ili čitajući knjigicu. Nemoguće mu je čitati knjigicu tj. pokazati na crtež i reći što je, to ne doživljava, gleda nešto drugo kao da ga ne zanima. Mislim da me niti ne razumije. Kada nešto treba će mi donesti ili će me sam dovesti do toga ili pak gurnuti ruku u tom pravcu ako nešto ne može dohvatiti. Još uvijek se budi po noći ali se ne razbudi, samo mu dam piti ili dudicu. Ponekad plače dok ga ne stavim sa mnom u krevet i tada se odmah smiri. Vrlo je veselo dijete. Najviše me pati to što ne priča i što mu ne mogu objasniti i naučiti ga jer kao da nema vremena ili ga ne zanima. Na svoje ime se odaziva, pogleda
   kratko, no ponekad mogu ga zvati koliko hoću ali on se neće okrenuti. Otišla sam pedijatru zbog sumnje na autizam ali on je rekao da mu sve to izgleda na ADHD. U oči gleda, pruža ruke ne samo meni već i bližnjima. Čak i ako ga netko čuva, dok neke ljude neće ni da pogleda i odguruje ih od sebe. Igračke nove prihvaća. Doktor mi je rekao da on nema vremena reći daj mi ovaj sok crvene boje, on će uzet moju ruku i pokazati što treba i reći aaa. Uz to sve primijetila sam i da u igri kada padne ili se lupi zaplače ali vrlo brzo se oporavi i trči dalje za razliku od njegove sestre koja je dvije godine starija, jer ona bi dosta dugo plakala. Sa sestrom se ne igra baš, odguruje ju od sebe, dok ponekad kada se smiri, njih dvoje se lijepo znaju zabaviti i čak se mazi uz nju. Kada sjednem na pod ispred njega, zaleti se i baci na mene i grli i igra se. Ljubiti me neće kad mu kažem, već samo ako prislonim svoja usta, onda će mi dati pusu, dvije tri za redom. Sam se toga ne sjeti. Na igralištu i među djecom isto tako trči a pažnju mu uvijek privuku djeca koja igraju nogomet i najradije bi se njima upleo u igru. Voli sve što lupa i zovemo ga bubnjar iz milja. Nadam se da nisam nešto bitno izostavila... Tražim samo drugo mišljenje, da li se radi o nekoj od navedenih poremećaja ili je, kako netko kaže, djetetu potrebno neko vrijeme da samo nadođe na neke stvari po principu pusti i promatraj. Ili po vama je nešto drugo? Zabrinuta sam i molim za pomoć. Unaprijed vam zahvaljujem

Poštovana mama,
na temelju Vašeg opisa vidljivo je da Vaš mališan u nekim područjima odstupa od svojih vršnjaka. No, da li je riječ o ADHD-u, poremećaju iz autističnog spektra ili nekom drugom razvojnom poremećaju ne mogu Vam reći jer se to jedino može utvrditi multidisciplinarnim postupkom dijagnostike. Svakako bih Vam željela naglasiti da urednom govorno jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija. Isto tako jedan od bitnih faktora za usvajanje novih riječi jest i jezično razumijevanje u skladu s dobi. Stoga, jako je bitno dobro procijeniti sve domene razvoja kako bi mogli ustvrditi o kojoj razini i vrsti odstupanja se radi i da li je ono zabrinjavajuće.
Svakako Vam preporučujem da se naručite na procjenu i savjetovanje kod logopeda i edukatora rehabilitatora (defektologa) u naš Kabinet kako bi ustvrdili razloge mogućeg kašnjenja u razvoju i započeli sa pravovremenom intervencijom ukoliko ona bude potrebna.
S poštovanjem,

   Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Ima li moje dijete poremećaj iz spektra autizma?

<para>
 Naime, moja se kćer počela znojiti na način da se to osjeti, slično pašteti, a ne želim da to netko u školi primijeti i da počnu ruganja. Ona se svakodnevno tušira, a znam da je rano za korištenje deodoranta. Ima li nešto na prirodnijoj bazi da joj mogu staviti ispod ruke? Zahvaljujem na odgovoru!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako se Vaša kćer počela znojiti na način da se to osjeti neugodnim mirisom, iako se redovito tušira i dobro opere tekućim sapunom ispod ruke, vrijeme je da počne koristiti deodorant. Na tržištu ih je danas bezbroj, no s obzirom da je ona još dijete, gledajte da izaberete proizvod bez parebena, aluminija i alkohola, te da po mogućnosti nije tipa antiperspiranta.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Što koristiti protiv mirisa znoja kod 9-godišnje djevojčice? Pozdrav, imam pitanje u vezi znojenja curice od gotovo 9 godina. 
    Naime, moja se kćer počela znojiti na način da se to osjeti, slično pašteti, a ne želim da to netko u školi primijeti i da počnu ruganja. Ona se svakodnevno tušira, a znam da je rano za korištenje deodoranta. Ima li nešto na prirodnijoj bazi da joj mogu staviti ispod ruke? Zahvaljujem na odgovoru!

Poštovani,
ako se Vaša kćer počela znojiti na način da se to osjeti neugodnim mirisom, iako se redovito tušira i dobro opere tekućim sapunom ispod ruke, vrijeme je da počne koristiti deodorant. Na tržištu ih je danas bezbroj, no s obzirom da je ona još dijete, gledajte da izaberete proizvod bez parebena, aluminija i alkohola, te da po mogućnosti nije tipa antiperspiranta.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Što koristiti protiv mirisa znoja kod 9-godišnje djevojčice?

<para>
 Pedijatrica je rekla da pratimo ako bi se povećalo i da bi se to trebalo samo povući. Nekad joj se malo smanji, pa poveća opet, pa me zanima što bi to moglo biti? Hvala. dna
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prema ovom što navodite ne čini se zabrinjavajuće. Najvjerojatnije je to nakupina sadržaja žlijezda lojnica i ako se ne povećava, nije bolno i ne djeluje upljeno ne treba ništa poduzimati jer će vjerojatno samo proći.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od osam mjeseci ima mekanu kvržicu na obrvi Pozdrav, curka od 8 mjeseci mi ima kvržicu na lijevoj obrvi već jedno 4 mjeseca. Na dodir je mekano i ne reagira kad joj se stisne. 
    Pedijatrica je rekla da pratimo ako bi se povećalo i da bi se to trebalo samo povući. Nekad joj se malo smanji, pa poveća opet, pa me zanima što bi to moglo biti? Hvala. dna

Poštovani,
prema ovom što navodite ne čini se zabrinjavajuće. Najvjerojatnije je to nakupina sadržaja žlijezda lojnica i ako se ne povećava, nije bolno i ne djeluje upljeno ne treba ništa poduzimati jer će vjerojatno samo proći.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od osam mjeseci ima mekanu kvržicu na obrvi

<para>
 Da li je to u redu i kolika bi trebala bit količina mlijeka po jednom obroku? Zeri</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete prosječno tjedno u ranoj dobi dobiva oko 150-160 grama. Stoga je prirast tjelesne mase 600 ili više grama na mjesec zadovoljavajući. No čini se da sada Vaša beba malo stagnira. Prvo uvijek provjeravamo da li dovoljno unosi. Za tjelesnu masu od oko 5 kg , dnevna potreba za mlijekom je oko 750 ml. Količina po obroku je različita, ovisno o tome koliko često djeca jedu, ako jede 7x znači 100-110 ml . Ukoliko je dijete na prsima, dobro je vagnuti podoj da znate koliki je otprilike. To znači da izvažete dijete obučeno prije i nakon dojenja, a razlika predstavlja koliko je dijete pojelo. Ako je nedovoljno mlijeka treba dijete češće stavljati na prsa i po potrebi dodati adaptirano mlijeko.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dobiva li moja beba dobro na težini? Beba je rođena s 3.900, izašla je iz bolnice s 3,750 kg. Prvi mjesec dobila je 800 g, drugi mjesec 600 g. Sad ima 2,5 mjeseci i teži 5.100 g. 
    Da li je to u redu i kolika bi trebala bit količina mlijeka po jednom obroku? Zeri
Poštovana,
dijete prosječno tjedno u ranoj dobi dobiva oko 150-160 grama. Stoga je prirast tjelesne mase 600 ili više grama na mjesec zadovoljavajući. No čini se da sada Vaša beba malo stagnira. Prvo uvijek provjeravamo da li dovoljno unosi. Za tjelesnu masu od oko 5 kg , dnevna potreba za mlijekom je oko 750 ml. Količina po obroku je različita, ovisno o tome koliko često djeca jedu, ako jede 7x znači 100-110 ml . Ukoliko je dijete na prsima, dobro je vagnuti podoj da znate koliki je otprilike. To znači da izvažete dijete obučeno prije i nakon dojenja, a razlika predstavlja koliko je dijete pojelo. Ako je nedovoljno mlijeka treba dijete češće stavljati na prsa i po potrebi dodati adaptirano mlijeko.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dobiva li moja beba dobro na težini?

<para>
 Koristio je sakofalk klizmu i to je stalo. Kolonoskopija ništa nije pokazala, ni polipe, ni hemoroide, dijete je potpuno zdravo inače. Nikad se ne žali da ga nešto boli, samo se sukrvica jednostavno pojavi, pa je tako došla opet u lipnju. Tada mu je doktor dao salofalk u tabletama i stalo je opet. Prije par dana se opet pojavilo, a doktor kaže da ne brinemo. Ali ja kao majka sam zabrinuta. Ako nije ništa, zašto se pojavljuje sukrvica. Imate li kakav savjet? Pozdrav. Evelina
</para>
<para>Poštovana, očito nikakav patološki razlog nije nađen ovom obradom. Ono što još ostaje kao mogućnost je provjera stolice na Clostridium difficile toksin A i B (ako nije do sada) te alergijsko testiranje. Pretpostavljam da su rađeni upalni parametri – CRP, sedimentacija i drugi laboratorij kao i analiza stolice na parazite te da je to bilo uredno.</para>
<para>Bitno je da li je perianalna regija uredna, ili se u situaciji kada se to događa vide ragade (puknuće prijelaza kože u sluznicu) ili bilo kakve dermatitične promjene. To bi trebao pogledati liječnik kada se krv pojavljuje.</para>
<para>Uvijek možete otići i na drugo mišljenje pedijatra gastroenterologa s djetetom i svim nalazima kako bi se sve još jednom proanaliziralo.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Sukrvica u stolici kod 10-godišnjaka a pretrage ne pokazuju uzrok Poštovanje! Dječaku od 10 godina javlja se sukrvica u stolici. Prije godinu dana se pojavila prvi put. Tada je ležao na pretragama i ništa mu nisu otkrili. 
    Koristio je sakofalk klizmu i to je stalo. Kolonoskopija ništa nije pokazala, ni polipe, ni hemoroide, dijete je potpuno zdravo inače. Nikad se ne žali da ga nešto boli, samo se sukrvica jednostavno pojavi, pa je tako došla opet u lipnju. Tada mu je doktor dao salofalk u tabletama i stalo je opet. Prije par dana se opet pojavilo, a doktor kaže da ne brinemo. Ali ja kao majka sam zabrinuta. Ako nije ništa, zašto se pojavljuje sukrvica. Imate li kakav savjet? Pozdrav. Evelina

Poštovana, očito nikakav patološki razlog nije nađen ovom obradom. Ono što još ostaje kao mogućnost je provjera stolice na Clostridium difficile toksin A i B (ako nije do sada) te alergijsko testiranje. Pretpostavljam da su rađeni upalni parametri – CRP, sedimentacija i drugi laboratorij kao  i analiza stolice na parazite te da je to bilo uredno.
Bitno je da li je perianalna regija uredna, ili se u situaciji kada se to događa vide ragade (puknuće prijelaza kože u sluznicu) ili bilo kakve dermatitične promjene. To bi trebao pogledati liječnik kada se krv pojavljuje.
Uvijek možete otići i na drugo mišljenje pedijatra gastroenterologa s djetetom i svim nalazima kako bi se sve još jednom proanaliziralo.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Sukrvica u stolici kod 10-godišnjaka a pretrage ne pokazuju uzrok

<para>
 Razlog posjete doktoru je u tome što je jedan dan imao temperaturu do 38 i taj dan je dva puta povraćao i žalio se da ga boli stomak. Slijedeći dan je bio ok i nije imao temperaturu, grlo je ok, nije upaljeno a trbuh mekan, što je utvrđeno pregledom doktora. Prije vađenja krvi nije pio nikakve sirupe niti lijekove tj. nije bio bolestan zadnjih nekoliko mjeseci.
</para>
<para>
 eritrociti 4,65 / 4,34-5,72
</para>
<para>
 hemoglobin 8,00 / 8,70-11,10
</para>
<para>
 hematokriti 0,36 / 0,41-0,53
</para>
<para>
 trombociti 192 / 150-420
</para>
<para>
 sedimentacija 10/22 2-14
</para>
<para>
 leukociti 7,0 / 3,4-9,7
</para>
<para>
 segmentirani granulociti 0,24 / 0,44-0,72
</para>
<para>
 limfociti 0,74 / 0,20-0,46
</para>
<para>
 monociti 0,02 / 0,03-0,12
</para>
<para>
 ast 44 do 40
</para>
<para>
 alt 16 do 33
</para>
<para>
 željezo 12,8 / 11-32
</para>
<para>
 U urinu bjelančevine, krv, šečer, aceton, bilirubiin, urobilin, urobinogen, sediment - sve negativno.
</para>
<para>
 Molom vas vaše mišljenje na nalaze a naročito na limfocite, monocite i segmentirane granulocite jer u zadnjih nekoliko puta kad smo mu vadili nalaze uvijek su isti. Upućuje li to na neku kroničnu bolest ili virozu koju bi trebalo liječiti?
</para>
<para>
 Hvala. Dzenan
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u krvnoj slici Vašeg djeteta nema ništa zabrinjavajuće. Djeca te dobi uvijek imaju više limfocita u postotku od drugih bijelih loza, a u virozi se taj udio još povećava. Ova krvna slika govori najviše za virozu.</para>
<para>Uz to primjećujem nešto niži hemoglobin, no teško je u infektu reći da li je to realno ili ne. Što se anemije tiče, najbolje je učiniti krvnu sliku kada je dijete zdravo. Bolovi u trbuhu i povraćanje mogu se vidjeti u sklopu bilo kakvog infekta, pa tako i viroze. Simptomi obično sami dođu i prođu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Krvni nalaz s povišenim limfocitima - upućuje li na bolest? Pozdrav, dijete mi ima 3,5 godine i prije dva dana smo mu vadili nalaze po uputi doktora. 
    Razlog posjete doktoru je u tome što je jedan dan imao temperaturu do 38 i taj dan je dva puta povraćao i žalio se da ga boli stomak. Slijedeći dan je bio ok i nije imao temperaturu, grlo je ok, nije upaljeno a trbuh mekan, što je utvrđeno pregledom doktora. Prije vađenja krvi nije pio nikakve sirupe niti lijekove tj. nije bio bolestan zadnjih nekoliko mjeseci.


   eritrociti 4,65 / 4,34-5,72


   hemoglobin 8,00 / 8,70-11,10


   hematokriti  0,36 / 0,41-0,53


   trombociti  192 / 150-420


   sedimentacija 10/22  2-14


   leukociti 7,0 / 3,4-9,7


   segmentirani granulociti 0,24 / 0,44-0,72


   limfociti  0,74 / 0,20-0,46


   monociti 0,02 / 0,03-0,12


   ast 44    do 40


   alt 16     do 33


   željezo    12,8  / 11-32


   U urinu bjelančevine, krv, šečer, aceton, bilirubiin, urobilin, urobinogen, sediment - sve negativno.


   Molom vas vaše mišljenje na nalaze a naročito na limfocite, monocite i segmentirane granulocite jer u zadnjih nekoliko puta kad smo mu vadili nalaze uvijek su isti. Upućuje li to na neku kroničnu bolest ili virozu koju bi trebalo liječiti?


   Hvala. Dzenan

Poštovani,
u krvnoj slici Vašeg djeteta nema ništa zabrinjavajuće. Djeca te dobi uvijek imaju više limfocita u postotku od drugih bijelih loza, a u virozi se taj udio još povećava. Ova krvna slika govori najviše za virozu.
Uz to primjećujem nešto niži hemoglobin, no teško je u infektu reći da li je to realno ili ne. Što se anemije tiče, najbolje je učiniti krvnu sliku kada je dijete zdravo. Bolovi u trbuhu i povraćanje mogu se vidjeti u sklopu bilo kakvog infekta, pa tako i viroze. Simptomi obično sami dođu i prođu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Krvni nalaz s povišenim limfocitima - upućuje li na bolest?

<para>
 Kao vodenkasti balončić, lagano prošaran crvenilom. Nije mi baš blizu oftalmolog, pa vas molim pomoć. Zahvaljujem. Sretna mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nažalost bez pregleda liječnika ili okuliste uživo, ne može se odgovoriti na Vaše pitanje o kakvoj je promjeni riječ. Obzirom da se radi o osjetljivom organu, savjetujem da se svakako javite prvo svom liječniku, koji će procijeniti što je dalje potrebno.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Crvenilo u oku kod 6-mjesečne bebe Pozdrav! Bebač od 6 mjeseci posljednja 3 dana ima crvenilo u oku. Na rubu šarenice se stvorila neka nakupina koja izgleda kao veća krmelja, ali se ne miče. 
    Kao vodenkasti balončić, lagano prošaran crvenilom. Nije mi baš blizu oftalmolog, pa vas molim pomoć. Zahvaljujem. Sretna mama

Poštovana,
nažalost bez pregleda liječnika ili okuliste uživo, ne može se odgovoriti na Vaše pitanje o kakvoj je promjeni riječ. Obzirom da se radi o osjetljivom organu, savjetujem da se svakako javite prvo svom liječniku, koji će procijeniti što je dalje potrebno.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Crvenilo u oku kod 6-mjesečne bebe

<para>
 Prohodala je s godinu i 2 mjeseca potpuno samostalno, motoričke funkcije su joj izrazito razvijene - već od malena kada je puzala bila je jako "pogana", posebno kada je počela hodati. Stalno trči, uzima stvari, skriva ih, jako je brza i stalno ju moramo imati na oku, jer za trenutak upadne u neku štetu. Kada idemo u šetnje, rijetko kad želi sjediti u kolicima - radije šeta sama, sve istražuje, svugdje zaviri i slično. Međutim, ne govori skoro baš ništa. Inteligentna je, što mi je nekako ohrabrujuće, i emocionalna inteligencija joj je jako razvijena - jer osjeća kada je netko ljut na nju, ako je nešto učinila, kada je netko ponosan, ili npr. jako brzo shvati kada je u centru pozornosti, pa se krene folirati. Naše sve "naredbe" razumije. Ja ju zamolim da mi donese tenisice, ona to i učini, kažem joj da obuje svoje papuče, da dođe k meni, da mi nešto doda, da prestane galamiti, da sjedne, da ustane... I ona sve to doista i napravi. Međutim, jedno vrijeme je stalno odgovarala na moja pitanja tipa "Želiš li sok?" rekla bi "Da". Međutim, to "da" je ostala jedina riječ koju koristi, a više i nije vjerodostojna, jer sada odgovara na skoro sva pitanja, osim na ona koja joj baš nisu svejedna - kada ju pitam hoće li spavati, obvezno vrti glavom u stranu i pušta zvuk "mmmm". Ja, moja mlađa sestra i mlađi brat, u toj smo dobi govorili sasvim dobro. Moja mama kaže da smo tada već sklapali prilično jasne rečenice, netko više netko manje, ali uglavnom, ona se po tome razlikuje. Kada nešto želi, upire prstom i ako se pravim namjerno da ne razumijem, unatoč tome koliko ju puta upitam što želi, neće upotrijebiti niti jednu riječ, nego gestama nastavi upućivati na ono što hoće. Dobro se snalazi u igri s drugom djecom, ima kornjačicu koja ima rupe na svojem oklopu u obliku trokuta, kruga, kocke i zna gdje koji oblik ide, kada se igra, uvijek se vidi da ima nešto zamišljeno i da se time vodi... Međutim, govor joj je veliki problem. Možda zato što je nas mnogo u kući, pa iskreno i nema potrebe baš pričati jer je najmlađa i svi joj uvijek bez zatezanja sve daju i učine. Ne znam. Zanima me je li vrijeme za neko logopedsko konzultiranje i koliko se tu radi o individualnosti, a koliko to upućuje na poremećaj?
</para>
<para>
 O ovome zapravo vodim i bilješke, budući da ove godine krećem na 1. godinu studija logopedije i audiologije, pa me stoga još više interesira.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete staro dvije godine trebalo bi u govoru koristiti više od 20 riječi, koristiti geste kao što su 'daj' ili 'pa pa' koje su također popraćene izgovorom tih riječi te imenovati i pokazivati na sličicama svakodnevne stvari. Međutim razvoj svakog djeteta je individualan. Nerijetko se događa da, kao što ste sami napomenuli, dijete ne priča jer za to nema potrebu, tj. reakcija okoline zajamčena je i bez govora.</para>
<para>Savjetujem Vas da ju češće dovodite u govorno izazovne situacije kao što je inzistiranje da nešto imenuje ili barem kaže 'to' ili 'ovo', tražite od nje da za početak izgovara one riječi koje su popraćene gestom: 'daj', 'pa pa' i sl. u situacijama koje to zahtijevaju. Pobrinite se da Vašu pažnju pridobije tako što će Vas pozvati, a ne povući za rukav ili sl.</para>
<para>Ukoliko se govorni izričaj ne pojavi kroz par mjeseci savjetujte se s logopedom.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Djevojčica od dvije godine govori samo jednu riječ - "da" Pozdrav! Imam mlađu sestru koja će u devetom mjesecu navršiti 2 godine. veoma je aktivno i živahno dijete. 
    Prohodala je s godinu i 2 mjeseca potpuno samostalno, motoričke funkcije su joj izrazito razvijene - već od malena kada je puzala bila je jako "pogana", posebno kada je počela hodati. Stalno trči, uzima stvari, skriva ih, jako je brza i stalno ju moramo imati na oku, jer za trenutak upadne u neku štetu. Kada idemo u šetnje, rijetko kad želi sjediti u kolicima - radije šeta sama, sve istražuje, svugdje zaviri i slično. Međutim, ne govori skoro baš ništa. Inteligentna je, što mi je nekako ohrabrujuće, i emocionalna inteligencija joj je jako razvijena - jer osjeća kada je netko ljut na nju, ako je nešto učinila, kada je netko ponosan, ili npr. jako brzo shvati kada je u centru pozornosti, pa se krene folirati. Naše sve "naredbe" razumije. Ja ju zamolim da mi donese tenisice, ona to i učini, kažem joj da obuje svoje papuče, da dođe k meni, da mi nešto doda, da prestane galamiti, da sjedne, da ustane... I ona sve to doista i napravi. Međutim, jedno vrijeme je stalno odgovarala na moja pitanja tipa "Želiš li sok?" rekla bi "Da". Međutim, to "da" je ostala jedina riječ koju koristi, a više i nije vjerodostojna, jer sada odgovara na skoro sva pitanja, osim na ona koja joj baš nisu svejedna - kada ju pitam hoće li spavati, obvezno vrti glavom u stranu i pušta zvuk "mmmm". Ja, moja mlađa sestra i mlađi brat, u toj smo dobi govorili sasvim dobro. Moja mama kaže da smo tada već sklapali prilično jasne rečenice, netko više netko manje, ali uglavnom, ona se po tome razlikuje. Kada nešto želi, upire prstom i ako se pravim namjerno da ne razumijem, unatoč tome koliko ju puta upitam što želi, neće upotrijebiti niti jednu riječ, nego gestama nastavi upućivati na ono što hoće. Dobro se snalazi u igri s drugom djecom, ima kornjačicu koja ima rupe na svojem oklopu u obliku trokuta, kruga, kocke i zna gdje koji oblik ide, kada se igra, uvijek se vidi da ima nešto zamišljeno i da se time vodi... Međutim, govor joj je veliki problem. Možda zato što je nas mnogo u kući, pa iskreno i nema potrebe baš pričati jer je najmlađa i svi joj uvijek bez zatezanja sve daju i učine. Ne znam. Zanima me je li vrijeme za neko logopedsko konzultiranje i koliko se tu radi o individualnosti, a koliko to upućuje na poremećaj?


   O ovome zapravo vodim i bilješke, budući da ove godine krećem na 1. godinu studija logopedije i audiologije, pa me stoga još više interesira.

Poštovana,
dijete staro dvije godine trebalo bi u govoru koristiti više od 20 riječi, koristiti geste kao što su 'daj' ili 'pa pa' koje su također popraćene izgovorom tih riječi te imenovati i pokazivati na sličicama svakodnevne stvari. Međutim razvoj svakog djeteta je individualan. Nerijetko se događa da, kao što ste sami napomenuli, dijete ne priča jer za to nema potrebu, tj. reakcija okoline zajamčena je i bez govora.
Savjetujem Vas da  ju češće dovodite u govorno izazovne situacije kao što je inzistiranje da nešto imenuje ili barem kaže 'to' ili 'ovo', tražite od nje da za početak izgovara one riječi koje su popraćene gestom: 'daj', 'pa pa' i sl. u situacijama koje to zahtijevaju. Pobrinite se da Vašu pažnju pridobije tako što će Vas pozvati, a ne povući za rukav ili sl.
Ukoliko se govorni izričaj ne pojavi kroz par mjeseci savjetujte se s logopedom.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica od dvije godine govori samo jednu riječ - "da"

<para>
 On se uklapa u svako društvo, ne samo sa djecom koju svakodnevno viđa, nego stupa u kontakt i s ostalima. Zna puno toga, zna sam jesti, tražiti sok ili vodu, paliti tv ili kompjutor, voli crtati i pisati, jako se lako zaigra i sam, zna imena svih ukućana i svojih prijatelja, zna odgovarati na jednostavna pitanja kad ga pitam kako si? Jesi li gladan? Uvijek kad mu nešto dam ili donesem kaže hvala mama, pita me jesi dobro mama, ujutro kada se budimo on viče budi se mama, kaže laku noć mama, idemo papati tete (paštete), kad ga pitam kako mu se zove baka, deda, mama, tata, striko, zna odgovarati na to, zna brojati do deset. Razlog zašto sam Vam poslala pitanje je govor. On, ja bih rekla, priča po kriterijima koje navodite za djete od 2-3 godine, međutim on ima 3,5 i po tome odstupa od govora svojih vršnjaka koji već tečno pričaju materinjim jezikom tj hrvatskim.. On jako puno priča no kad treba reći neku malo složeniju rečenicu s možda 4-5 riječi on ju nekako brblja na svom jeziku koju na žalost nekad ne razumijem pa mi dođe neugodno u društvu kad ga ni drugi ne razumiju. Htjela bih Vas zamoliti za neki savjet što bi mi mogli preporučiti i savjetovati. Hvala. LK
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>po nekim opće prihvaćenim normama dijete u dobi između treće i četvrte godine trebalo bi koristiti rečenicu od 3-4 riječi, postavljati pitanja kada i zašto, i prepričavati kratke priče. Međutim svako je dijete različito i ove norme primjenjuju se na otprilike 75% djece urednog razvoja, što znači da postoji još otprilike 25% djece koja ne zadovoljavaju ove norme, a također su urednog razvoja. Ono što bi moglo biti zabrinjavajuće jest ako ga okolina ne razumije. Savjetujem Vas da razgovarate s djetetom o svemu što radite te ga potičete da razgovara o onome što on radi. Za vrijeme čitanja slikovnica postavljajte pitanja koja će zahtijevati jednostavniji odgovor i pitanja koja zahtijevaju dulji odgovor, i sl.</para>
<para>Ukoliko ne uočavate govorno-jezični napredak kod svog djeteta ili je on vrlo usporen savjetujem Vas da napravite logopedsku procjenu kako bi Vam logoped, nakon što vidi dijete, mogao dati konkretnije savjete.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Dječak (3,5) ne može složiti rečenicu od pet riječi Pozdrav! Imam sina starog 3,5 godine. On je jako pametno, veselo i razigrano dijete. Obožava svoje vršnjake i s potpunom sigurnošću mogu reći da je "glavni u ekipi". 
    On se uklapa u svako društvo, ne samo sa djecom koju svakodnevno viđa, nego stupa u kontakt i s ostalima. Zna puno toga, zna sam jesti, tražiti sok ili vodu, paliti tv ili kompjutor, voli crtati i pisati, jako se lako zaigra i sam, zna imena svih ukućana i svojih prijatelja, zna odgovarati na jednostavna pitanja kad ga pitam kako si? Jesi li gladan? Uvijek kad mu nešto dam ili donesem kaže hvala mama, pita me jesi dobro mama, ujutro kada se budimo on viče budi se mama, kaže laku noć mama, idemo papati tete (paštete), kad ga pitam kako mu se zove  baka, deda, mama, tata, striko, zna odgovarati na to, zna brojati do deset. Razlog zašto sam Vam poslala pitanje je govor. On, ja bih rekla,  priča po kriterijima koje navodite za djete od 2-3 godine, međutim on ima 3,5 i po tome odstupa od govora svojih vršnjaka koji već tečno pričaju materinjim jezikom tj hrvatskim.. On jako puno priča no kad treba reći neku malo složeniju rečenicu s možda 4-5 riječi on ju nekako brblja na svom jeziku koju na žalost nekad ne razumijem pa mi dođe neugodno u društvu kad ga ni drugi ne razumiju. Htjela bih Vas zamoliti za neki savjet što bi mi mogli preporučiti i savjetovati. Hvala. LK

Poštovana mama,
po nekim opće prihvaćenim normama dijete u dobi između treće i četvrte godine trebalo bi koristiti rečenicu od 3-4 riječi, postavljati pitanja kada i zašto, i prepričavati kratke priče. Međutim svako je dijete različito i ove norme primjenjuju se na otprilike 75% djece urednog razvoja, što znači da postoji još otprilike 25% djece koja ne zadovoljavaju ove norme, a također su urednog razvoja. Ono što bi moglo biti zabrinjavajuće jest ako ga okolina ne razumije. Savjetujem Vas da razgovarate s djetetom o svemu što radite te ga potičete da razgovara o onome što on radi. Za vrijeme čitanja slikovnica postavljajte pitanja koja će zahtijevati jednostavniji odgovor i pitanja koja zahtijevaju dulji odgovor, i sl.
Ukoliko ne uočavate govorno-jezični napredak kod svog djeteta ili je on vrlo usporen savjetujem Vas da napravite logopedsku procjenu kako bi Vam logoped, nakon što vidi dijete, mogao dati konkretnije savjete.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Dječak (3,5) ne može složiti rečenicu od pet riječi

<para/>
<para>
 Naime, on je veoma živahno dijete i glavne zabave su mu skakanje, trčanje, bacanje i trganje igračaka te proizvođenje glasnih zvukova (bilo vrištanjem, bilo bacanjem lonaca). Ne pokazuje nikakav interes za slaganje tornjeva, igranje s plišancima, autićima niti bilo čime sličnim (osim što ih baca). Govori 30-ak riječi i slaže jednostavne, kratke rečenice poput "Di je tata?", rano je prohodao pa tako sada već trči i penje se iako i dalje puno pada. Još uvijek se budi više puta noću tražeći utjehu (što mu nikada nije uskraćeno). Do nedavno je udarao glavom o predmete (trajalo je nekoliko mjeseci), no uspjeli smo to riješiti. Ne provodi često niti puno vremena sa drugom djecom, ali voli društvo. Nije agresivan ni prema djeci ni odraslima, a voli i životinje. Napominjem da se nad njim nikada ne primjenjuje sila, vrlo rijetko se podiže ton, a suprug i ja nemamo bračnih, financijskih niti osobnih problema tako da ne mislim da osjeća našu nervozu. Ne plače puno, više vrišti u bijesu i ne obeshrabruju ga padovi i nezgode. Sve mi se u biti čini u redu, osim što nema strpljenja ni interesa za "normalnu" igru.
</para>
<para>
 U zadnja dva tjedna sam u pokušaju da ga malo umirim iskušala sljedeće: Uvela sam dnevni red i raspored kojeg smo se dosad pridržavali sukladno mogućnostima (kada je vrijeme za jelo, kupanje, igru, park itd..), čitamo knjige 2 puta dnevno (koliko dugo ovisi o njemu), sve igračke na baterije (svjetleće, koje sviraju ili se miču) sam uklonila na nevidljivo mjesto izvan njegovog dohvata (divlja kada se igra sa takvim stvarima) i više vremena provodimo na otvorenom. Čini mi se da mjere urađaju plodom, ali voljela bih od Vas čuti kakve igre su najbolje za rad sa tako malim djetetom kako bi se postigla veća zainteresiranost. Ja sam kod kuće s djetetom i većinu vremena provodim u igri i druženju s njim stoga je bilo što, bez obzira koliko pripreme ili vremena zahtijeva dobro došlo. Unaprijed Vam mnogo zahvaljujem! Srdačan pozdrav, IP
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz Vašeg opisa je vidljivo da je Vaš mališan u fazi razvoja u kojoj istražuje okolinu oko sebe na način da promatra, barata predmetima, osluškuje zvukove koje predmeti proizvode i sl. Djeca inače u dobi od 12 do 18 mjeseci često eksperimentiraju i zbog čistog zadovoljstva eksperimentiranjem bacaju, povlače, rastavljaju i trgaju predmete, ponavljajući zanimljive ili nove učinke. Morate imati na umu da na ovakav „istraživački“ način djeca gomilaju iskustva, više uče o određenom predmetu i njegovu funkcioniranju. Postepeno kako postane zreliji i iskusniji Vaš mališan će uočiti da se kocke ne moraju samo bacati na pod već se od njih može sagraditi toranj, da se auto može voziti po stazi, da se s plišancima može drugačije igrati. Primjerice prosječno djeca u dobi od 18 mjeseci počinju stavljati kocku na kocku.</para>
<para>Tijekom igre preporučam da se „spustite“ na djetetovu razinu i slijedite njegov interes u igri. Prezahtjevna igra može biti frustrirajuća za dijete i može dovesti do nepoželjnih reakcija, stoga ne namećite svoja pravila igre, već se pridružite njegovima. Komentirajte aktivnost djeteta, opisujte što radi i na taj način jačajte govorne sposobnosti vašeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu opisujete predmet njegovog interesa. Koristite afekt u igri. Proširujte igru na način da postepeno uvodite nove elemente i izazove u igru. Primjerice kada dijete baca kockice na pod Vi donesite veliku limenu posudu i zajedno bacajte s djetetom kockice u nju. Djetetu će to biti jako zanimljivo jer će kocke proizvoditi jake zvukove, a Vi ćete biti sretni jer neće biti razbacane po podu. Dok bacate kockice možete govoriti „jedan, dva, tri i buuum“. Sljedeći put izgovorite samo „jedan, dva, tri“ i pričekajte da dijete kaže „buuum“ i tek onda bacite kocku. Kroz ovakav pristup poboljšavate djetetovu pažnju i potičete razvoj govora. Možete izvaditi dvije kocke iz kutije i složiti ih jednu na drugu te potom rušiti mali toranj komentirajući „Buuum rušimo toranj“. Djetetu će u ovoj fazi vjerojatno biti zanimljivije rušenje od gradnje tornja, ali imajte na umu da ukoliko želi rušiti toranj morat će ga prvo i složiti. Kockice poslije možete i sakrivati na različita mjesta. Igre sakrivanja su uvijek dobre za razvoj pažnje. Bitno je da sve aktivnosti pratite afektom i da se pobrinete da se oboje veselite i uživate u igri.</para>
<para>Ideje za raznovrsne igre možete pronaći u knjizi „Igre rane intervencije“ autorice Barbare Sher.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ., </emphasis>
 <emphasis>Floortime terapeut, </emphasis>
 <emphasis>Senzorni pedagog</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Sinu želim poboljšati koncentraciju i usaditi želju za savladavanjem novih vještina Poštovani, imam sina od 15 i pol mjeseci i voljela bih mu poboljšati koncentraciju i usaditi u njemu želju za savladavanjem novih vještina. 

   Naime, on je veoma živahno dijete i glavne zabave su mu skakanje, trčanje, bacanje i trganje igračaka te proizvođenje glasnih zvukova (bilo vrištanjem, bilo bacanjem lonaca). Ne pokazuje nikakav interes za slaganje tornjeva, igranje s plišancima, autićima niti bilo čime sličnim (osim što ih baca). Govori 30-ak riječi i slaže jednostavne, kratke rečenice poput "Di je tata?", rano je prohodao pa tako sada već trči i penje se iako i dalje puno pada. Još uvijek se budi više puta noću tražeći utjehu (što mu nikada nije uskraćeno). Do nedavno je udarao glavom o predmete (trajalo je nekoliko mjeseci), no uspjeli smo to riješiti. Ne provodi često niti puno vremena sa drugom djecom, ali voli društvo. Nije agresivan ni prema djeci ni odraslima, a voli i životinje. Napominjem da se nad njim nikada ne primjenjuje sila, vrlo rijetko se podiže ton, a suprug i ja nemamo bračnih, financijskih niti osobnih problema tako da ne mislim da osjeća našu nervozu. Ne plače puno, više vrišti u bijesu i ne obeshrabruju ga padovi i nezgode. Sve mi se u biti čini u redu, osim što nema strpljenja ni interesa za "normalnu" igru.


   U zadnja dva tjedna sam u pokušaju da ga malo umirim iskušala sljedeće: Uvela sam dnevni red i raspored kojeg smo se dosad pridržavali sukladno mogućnostima (kada je vrijeme za jelo, kupanje, igru, park itd..), čitamo knjige 2 puta dnevno (koliko dugo ovisi o njemu), sve igračke na baterije (svjetleće, koje sviraju ili se miču) sam uklonila na nevidljivo mjesto izvan njegovog dohvata (divlja kada se igra sa takvim stvarima) i više vremena provodimo na otvorenom. Čini mi se da mjere urađaju plodom, ali voljela bih od Vas čuti kakve igre su najbolje za rad sa tako malim djetetom kako bi se postigla veća zainteresiranost. Ja sam kod kuće s djetetom i većinu vremena provodim u igri i druženju s njim stoga je bilo što, bez obzira koliko pripreme ili vremena zahtijeva dobro došlo. Unaprijed Vam mnogo zahvaljujem! Srdačan pozdrav, IP

Draga mama,
iz Vašeg opisa je vidljivo da je Vaš mališan u fazi razvoja u kojoj istražuje okolinu oko sebe na način da promatra, barata predmetima, osluškuje zvukove koje predmeti proizvode i sl. Djeca inače u dobi od 12 do 18 mjeseci često eksperimentiraju i zbog čistog zadovoljstva eksperimentiranjem bacaju, povlače, rastavljaju i trgaju predmete, ponavljajući zanimljive ili nove učinke. Morate imati na umu da na ovakav „istraživački“ način djeca gomilaju iskustva, više uče o određenom predmetu i njegovu funkcioniranju. Postepeno kako postane zreliji i iskusniji Vaš mališan će uočiti da se kocke ne moraju samo bacati na pod već se od njih može sagraditi toranj, da se auto može voziti po stazi, da se s plišancima može drugačije igrati.  Primjerice prosječno djeca u dobi od 18 mjeseci počinju stavljati kocku na kocku.
Tijekom igre preporučam da se „spustite“  na djetetovu razinu i slijedite njegov interes u igri. Prezahtjevna igra može biti frustrirajuća za dijete i može dovesti do nepoželjnih reakcija, stoga ne namećite svoja pravila igre, već se pridružite njegovima. Komentirajte aktivnost djeteta, opisujte što radi i na taj način jačajte govorne sposobnosti vašeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu opisujete predmet njegovog interesa. Koristite afekt u igri. Proširujte igru na način da postepeno uvodite nove elemente i izazove u igru. Primjerice kada dijete baca kockice na pod Vi donesite veliku limenu posudu i zajedno bacajte s djetetom kockice u nju. Djetetu će to biti jako zanimljivo jer će kocke proizvoditi jake zvukove, a Vi ćete biti sretni jer neće biti razbacane po podu. Dok bacate kockice možete govoriti „jedan, dva, tri i buuum“. Sljedeći put izgovorite samo „jedan, dva, tri“ i pričekajte da dijete kaže „buuum“ i tek onda bacite kocku. Kroz ovakav pristup poboljšavate djetetovu pažnju i potičete razvoj govora. Možete izvaditi dvije kocke iz kutije i složiti ih jednu na drugu te potom rušiti mali toranj komentirajući „Buuum rušimo toranj“. Djetetu će u ovoj fazi vjerojatno biti zanimljivije rušenje od gradnje tornja, ali imajte na umu da ukoliko želi rušiti toranj morat će ga prvo i složiti. Kockice poslije možete i sakrivati na različita mjesta. Igre sakrivanja su uvijek dobre za razvoj pažnje. Bitno je da sve aktivnosti pratite afektom i da se pobrinete da se oboje veselite i uživate u igri.
Ideje za raznovrsne igre možete pronaći u knjizi „Igre rane intervencije“ autorice Barbare Sher.

   Alma Džanović Mateljan, mag.rehab.educ., 
   Floortime terapeut, 
   Senzorni pedagog


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Sinu želim poboljšati koncentraciju i usaditi želju za savladavanjem novih vještina

<para>
 U početku sam bio i zbunjen malo, ali sam shvatio da se polako i zaljubljujem u tu osobu. Tako sam odlučio da joj to i kažem, a njen odgovor je bio da me gleda kao brata. Tada sam to i prihvatio, barem sam mislio tako, međutim nakon nekoliko dana opet sam razgovarao s njom i rekao joj da razmisli još jednom o svemu, o tome na koji način me gleda, što misli o meni itd. Jer je ona u nekoliko navrata sama rekla da je zbunjena i da ni sama ne zna što da misli i da ne zna što se može dogoditi sutra, misleći na to da i ona može početi osjećati nešto prema meni. Na kraju odgovor je bio da nas nikako ne vidi skupa, da je pokušavala u glavi da nas spoji ali da ne ide. Opet sam joj rekao da razmisli o svemu i opet je rekla da će razmisliti i tako 2-3 puta se ponavljalo, da bi na kraju odgovor bio isti ili identičan. Sinoć sam je pozvao vani i pristala je, pričali smo i čak sam je nekoliko puta i poljubio, mislim da joj je to nešto i značilo iako ona govori da nije, možda ja griješim na kraju svega. Moje konkretno pitanje glasi, da li da nastavim da se trudim oko te osobe jer stvarno vidim makar 1% šansu za nas i zato mi se ne odustaje, možda i sad griješim, ne znam ni ja više što da mislim. Drugo pitanje je kako da je izbacim iz glave i svojih misli jer svaki dan mislim o njoj i o tome što bi bilo kad bi bilo. Jedan dio mene bi želio da je zaboravim, a drugi dio želi da se borim ali ne znam do kad i gdje će na kraju biti kraj.
</para>
<para>
 Nadam se da ste me razumjeli i unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>
 Lijep pozdrav, A.
</para>
<para>Poštovani A.,</para>
<para>vjerujm da si zbunjen i da je prilično nezavidan položaj biti zaljubljen u nekoga tko nas ne gleda na isti način. Iako bi ti vjerojatno bilo puno lakše kada bi dobio recept što trebaš učiniti i što će se potom dogoditi, ja ti ga nažalost ne mogu dati. Ali vjerujem da ćeš kroz moja pitanja sam doći do odgovora.</para>
<para>Ono što ja iz tvog pisma iščitavam jest da je tvoja prijateljica prilično dosljedna po pitanju svog odgovora i da je on na kraju uvijek isti: ne gleda te na način na koji ti vidiš nju.</para>
<para>Moje pitanje tebi je: što te navodi na pomisao da ona zapravo ne misli tako? Ono što ja vidim iz njezinih postupaka jest da se njezino mišljenje ne mijenja, odnosno da ne postoji nećkanje oko toga kakve osjećaje ima prema tebi. S druge strane vidim i da tebi njezini postupci (druženje s tobom, poljubac) možda daju nadu, onaj 1% šanse koji smatraš da imaš. Je li moguće da te ona ne želi izgubiti kao prijatelja i da zbog toga ti njezino ponašanje tumačiš kao interes? Iz svega što si napisao ja vidim da je njoj stalo do tebe – no ono što isto tako vidim jest da ona na tebe ne gleda kao na potencijalnog partnera.</para>
<para>Izbaciti iz glave nekoga u koga smo zaljubljeni nije jednostavno. No ono što nam sigurno neće pomoći to je konstantna usmjerenost na tu osobu. Moj savjet je da se fokusiraš na stvari koje te vesele, opuštaju, koje voliš činiti i kojima se možeš u potpunosti posvetiti. Hoće li to biti dobar trening, izlasci s prijateljima, gledanje filmova, čitanje knjige... Sasvim je svejedno dok ti skreće pažnju. Prihvatiti da si u njezinim očima dobar prijatelj, da će jednom doći netko s kim će osjećaji biti obostrani i da nije kraj svijeta ako netko ne želi biti s nama. Zar nije bolje biti sam nego patiti u vezi u kojoj nam netko ne pruža ono što želimo?</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Da li da ustrajem u osvajanju prijateljice koja me odbila? Poštovanje, imam pitanje vezano za ljubav. Naime već neko vrijeme mi se sviđa jedna djevojka s kojom sam do sad bio prijatelj i znamo se od djetinstva. 
    U početku sam bio i zbunjen malo, ali sam shvatio da se polako i zaljubljujem u tu osobu. Tako sam odlučio da joj to i kažem, a njen odgovor je bio da me gleda kao brata. Tada sam to i prihvatio, barem sam mislio tako, međutim nakon nekoliko dana opet sam razgovarao s njom i rekao joj da razmisli još jednom o svemu, o tome na koji način me gleda, što misli o meni itd. Jer je ona u nekoliko navrata sama rekla da je zbunjena i da ni sama ne zna što da misli i da ne zna što se može dogoditi sutra, misleći na to da i ona može početi osjećati nešto prema meni. Na kraju odgovor je bio da nas nikako ne vidi skupa, da je pokušavala u glavi da nas spoji ali da ne ide. Opet sam joj rekao da razmisli o svemu i opet je rekla da će razmisliti i tako 2-3 puta se ponavljalo, da bi na kraju odgovor bio isti ili identičan. Sinoć sam je pozvao vani i pristala je, pričali smo i čak sam je nekoliko puta i poljubio, mislim da joj je to nešto i značilo iako ona govori da nije, možda ja griješim na kraju svega. Moje konkretno pitanje glasi, da li da nastavim da se trudim oko te osobe jer stvarno vidim makar 1% šansu za nas i zato mi se ne odustaje, možda i sad griješim, ne znam ni ja više što da mislim. Drugo pitanje je kako da je izbacim iz glave i svojih misli jer svaki dan mislim o njoj i o tome što bi bilo kad bi bilo. Jedan dio mene bi želio da je zaboravim, a drugi dio želi da se borim ali ne znam do kad i gdje će na kraju biti kraj.


   Nadam se da ste me razumjeli i unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.


   Lijep pozdrav, A.

Poštovani A.,
vjerujm da si zbunjen i da je prilično nezavidan položaj biti zaljubljen u nekoga tko nas ne gleda na isti način. Iako bi ti vjerojatno bilo puno lakše kada bi dobio recept što trebaš učiniti i što će se potom dogoditi, ja ti ga nažalost ne mogu dati. Ali vjerujem da ćeš kroz moja pitanja sam doći do odgovora.
Ono što ja iz tvog pisma iščitavam jest da je tvoja prijateljica prilično dosljedna po pitanju svog odgovora i da je on na kraju uvijek isti: ne gleda te na način na koji ti vidiš nju.
Moje pitanje tebi je: što te navodi na pomisao da ona zapravo ne misli tako? Ono što ja vidim iz njezinih postupaka jest da se njezino mišljenje ne mijenja, odnosno da ne postoji nećkanje oko toga kakve osjećaje ima prema tebi. S druge strane vidim i da tebi njezini postupci (druženje s tobom, poljubac) možda daju nadu, onaj 1% šanse koji smatraš da imaš. Je li moguće da te ona ne želi izgubiti kao prijatelja i da zbog toga ti njezino ponašanje tumačiš kao interes? Iz svega što si napisao ja vidim da je njoj stalo do tebe – no ono što isto tako vidim jest da ona na tebe ne gleda kao na potencijalnog partnera.
Izbaciti iz glave nekoga u koga smo zaljubljeni nije jednostavno. No ono što nam sigurno neće pomoći to je konstantna usmjerenost na tu osobu. Moj savjet je da se fokusiraš na stvari koje te vesele, opuštaju, koje voliš činiti i kojima se možeš u potpunosti posvetiti. Hoće li to biti dobar trening, izlasci s prijateljima, gledanje filmova, čitanje knjige... Sasvim je svejedno dok ti skreće pažnju. Prihvatiti da si u njezinim očima dobar prijatelj, da će jednom doći netko s kim će osjećaji biti obostrani i da nije kraj svijeta ako netko ne želi biti s nama. Zar nije bolje biti sam nego patiti u vezi u kojoj nam netko ne pruža ono što želimo?

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Da li da ustrajem u osvajanju prijateljice koja me odbila?

<para/>
<para>
 Radi se o tome da živim u strahu ako nekud odem ili me nema cijelu noć ako sam vani s prijateljima, da će se mojima nešto dogoditi. Tata je srčani bolesnik i imao je 3 infarkta, mama je plućni bolesnik, a pošto sam jedinica grozno sam vezana za moju mačku koja je sad već stara i ima 15 godina. Tako da stalno živim u strahu da će joj nešto biti ili da će uginuti a mene neće biti da joj pomognem. Pošto imam 35 godina, u vezi sam, morala bi početi mislit o stvaranju svoje obitelji i selidbi, ali ne, ja nikako se odvojit od svojih. Inače sam jako samostalna i nemam posesivne roditelje. Oni rade, tako da sam većinu vremena sama s tom mačkom.
</para>
<para>
 U globalu svjesna sam ja svega i da ona ili oni moraju umrijeti i da ja na to ne mogu utjecati ali ne znam kako se straha riješiti.
</para>
<para>
 Puno Vam hvala što ste me saslušali i nadam se da ćete mi dati bilo kakav savjet. Ja ću bit Vam zahvalna. Pozdrav! Marina
</para>
<para>Draga Marina,</para>
<para>strahovi koji Vas muče su na neki način normalni – vjerojatno svatko od nas, što svjesno ili nesvjesno, strahuje od gubitka bliskih osoba. Posebice ako te osobe imaju zdravstvene probleme koji bi mogli utjecati na njih. I taj strah je do određene razine normalan, nekada i potpuno opravdan.</para>
<para>No, problem nastaje ukoliko nas traj strah paralizira, odnosno ukoliko nismo u stanju uspješno se nositi s njim. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da je Vaš strah stalno prisutan i da u konačnici utječe na Vaš tijek života. Iz toga razloga smatram da bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć kako bi uspješno savladali Vaše probleme i suočili se sa svim strahovima.</para>
<para>U našem Centru bavimo se savjetovanjem i psihoterapijom te na se slobodno javite.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Jako me strah gubitka i smrti članova moje obitelji Poštovani! Imam jedan konkretan problem - veliki strah od gubitka ili smrti članova obitelji. 

   Radi se o tome da živim u strahu ako nekud odem ili me nema cijelu noć ako sam vani s prijateljima, da će se mojima nešto dogoditi. Tata je srčani bolesnik i imao je 3 infarkta, mama je plućni bolesnik, a pošto sam jedinica grozno sam vezana za moju mačku koja je sad već stara i ima 15 godina. Tako da stalno živim u strahu da će joj nešto biti ili da će uginuti a mene neće biti da joj pomognem. Pošto imam 35 godina, u vezi sam, morala bi početi mislit o stvaranju svoje obitelji i selidbi, ali ne, ja nikako se odvojit od svojih. Inače sam jako samostalna i nemam posesivne roditelje. Oni rade, tako da sam većinu vremena sama s tom mačkom.


   U globalu svjesna sam ja svega i da ona ili oni moraju umrijeti i da ja na to ne mogu utjecati ali ne znam kako se straha riješiti.


   Puno Vam hvala što ste me saslušali i nadam se da ćete mi dati bilo kakav savjet. Ja ću bit Vam zahvalna. Pozdrav! Marina

Draga Marina,
strahovi koji Vas muče su na neki način normalni – vjerojatno svatko od nas, što svjesno ili nesvjesno, strahuje od gubitka bliskih osoba. Posebice ako te osobe imaju zdravstvene probleme koji bi mogli utjecati na njih. I taj strah je do određene razine normalan, nekada i potpuno opravdan.
No, problem nastaje ukoliko nas traj strah paralizira, odnosno ukoliko nismo u stanju uspješno se nositi s njim. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da je Vaš strah stalno prisutan i da u konačnici utječe na Vaš tijek života. Iz toga razloga smatram da bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć kako bi uspješno savladali Vaše probleme i suočili se sa svim strahovima.
U našem Centru bavimo se savjetovanjem i psihoterapijom te na se slobodno javite.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Jako me strah gubitka i smrti članova moje obitelji

<para>
 Dječaci su mi se rugali kroz čitavo djetinjstvo, a moja mama je mislila da mi pomaže upozoravajući me kako da stojim, pričam i kako da se ponašam da ne bih bio poput djevojčice. Jednom me je u kući moje prijateljice ismijao njen otac. A na moj 9. rođendan došao je tata po svoju kćerku i, dok su moji roditelji bili zauzeti pričom s drugim ljudima, taj čovjek mi je šapnuo na uho: "Znači ti si onaj peder što ide s mojom kćerkom u razred? Nećemo nikome reći (mig)". S jedanaest godina sam promijenio školu i to je bilo prilično traumatično iskustvo za mene. Djeca su bila okrutna i očajnički sam se pokušavao uklopiti. Trudio sam se da izgledam "muževnije", ali mislim da su osjetili da to nisam ja, zbog čega sam samo bio poput paćenika koji glumata. Kada sam shvatio da sam gej, počeo sam se zatvarati u sigurnost svoje sobe. U svoj mali svijet. Počeo sam se bojati ljudi. Osude. Ruganja. Strahovao sam da će se sve one situacije iz prošlosti ponoviti čim izađem van. Kada bi mi netko i pokušao prići kao prijatelj, da me pozove na kavu ili da izađemo, ja bih ga odbio. Odgurnuo sam od sebe sve koji su pokušali da mi budu prijatelji. Sada imam 24 godine i nemam niti jednog prijatelja. Stalno sam sam. U svojoj sobi. Mrzim što svatko već zna gdje me može naći jer ne izlazim iz kuće. Najviše me boli što sam, u svojoj dokonosti i monotoniji svakog dana, izgubio samopoštovanje. Sjednem za kompjuter, odem na facebook i gledam u ljude na listi prijateljla po cijeli dan, čekajući da mi neko pošalje poruku. Ali zašto bi oni to učinili? To su sada ljudi poput mene, ali sa svojim životima; sa svojim probranim prijateljima i identitetima. I onda sebe uvjerim kao: "A zašto ti ne bi njima poslao poruku prvi? Čemu takav ponos?". I onda to učinim i dobijem odgovor koji jasno poručuje da osoba samo želi biti ljubazna i odgovoriti, ništa više od toga. Osjećam se tako izgubljeno, jadno. Kada pogledam unazad vidim prošlost ispunjenu borbom. Stalno sam bio UPLAŠEN, i dan danas sam. Ne mogu se sjetiti puno dana kada sam bio sretno dijete koje voli sebe. Sada sjednem i kažem sebi: "Dobro. Što ti sada možeš uraditi da pomogneš sebi?" I ne znam kako da odgovorim na to. Ne mogu naći posao još od 19. godine kada sam završio školu. Nemam gdje ići, niti s kime. Svaki dan mi je isti i toga mi je preko glave. Želim postati pisac. Uvijek sam mislio "Pokazat ću ja njima", da ću uspjeti u životu ostvarivši svoj san. Onda pročitam kako je knjigu gotovo nemoguće izdati. Barem ne bez mnogo novca. Ukratko, svaki moj pokušaj da promijenim nešto u svom životu biva sabotiran.
</para>
<para>
 Spomenut ću da sam prije tjedan dana raskinuo s dečkom s kojim sam bio pet godina u vezi. To je bila veza na daljinu, ali smo se uskoro trebali sastati i živjeti zajedno. Sve što je govorio i radio upućivalo je na čistu, iskrenu ljubav koja traje. Iznenada, prije dva tjedna, prestao je dolaziti. Strašno sam brinuo da mu se nešto dogodilo. Kada je poslije nekoliko dana došao rekao mi je da se ja očigledno ne trudim da ostvarim naš san da živimo zajedno jer nemam posao. Natrljao mi je na nos kako on sada ima mnogo novca (drugim riječima "što ćeš mi ti?") I tako se završio moj jedini plan za budućnost. Kao što sam već rekao, izgubljen sam i ne znam kako dalje. Noću uglavnom plačem prisjećajući se ljudi i djece koji su mi se rugali, ili mog dečka kojeg još uvijek neopisivo volim, a koji je učinio da se osjećam nedovoljno dobrim za njega. Strah me je od vremena koje prolazi. Osjećam da mi život izmiče i da neću ništa postići. Forsiram se da pišem samo da odagnam taj osećaj gubljenja vremena, ali tada mi pisanje iz užitka prelazi u napor. Ne znam kako bih sumirao sve ovo u pitanje za Vas. Što da radim zvuči previše neodređeno, zar ne...? Strah me što me ponekad tješi cinjenica da život neće trajati vječno. Želim da prestanem biti preplašen.
</para>
<para>
 Želim voljeti sebe i da se i ja nađem u priči gdje se netko dvoumi da li da mi pošalje poruku, dok sam ja pitaj boga gdje, živeći život. Dado
</para>
<para>Dragi Dado,</para>
<para>žao mi je što se osjećaš usamljeno, što si tužan, što te strah. Vjerujem da ti je sada nakon prekida s dečkom posebno teško i da ta usamljenost koju osjećaš velikim djelom proizlazi iz toga. Šaljem ti svoju podršku u nadi da će ti ove riječi barem malo olakšati bol.</para>
<para>Biti drugačiji je nešto što je u našoj kulturi još uvijek poprilično neprihvaćeno. No vjerujem da se i taj trend s godinama ipak mijenja. Nažalost, u djetinjstvu još uvijek nemamo dovoljno razvijene mehanizme za nošenje sa stresnim situacijama a neprihvaćanje od strane okoline to zaista jest. Ono što bi ti voljela reći je da tvoja homoseksualnost nije razlog zašto bi te itko trebao odbaciti ili ismijavati: ukoliko to netko čini, to možda čini iz neznanja, straha ili pak vlastite ograničenosti. I to nema veze s tobom. Moj savjet je da kažeš tom malom Dadi u sebi da ga ti prihvaćaš, da ljudi reagiraju tako kako reagiraju iz neznanja i da je to njihov problem.</para>
<para>Ti nisi Pale sam na svijetu. Postoji još ljudi koji su homoseksualci a postoje i oni koji nisu ali ih prihvaćaju – jer gledaju osobu, a ne spolnu orijentaciju. Tebe ne određuje tvoja spolna orijentacija, ti si prije svega netko tko ima svoje vrline i mane, netko tko voli pisati... Dopusti ljudima da upoznaju Dadu. Da će biti onih koji će te osuđivati i neće odobravati tvoje postupke, vjerojatno hoće. No to nije nešto zbog čega bi trebao izbjegavati ljude. Nitko na svijetu nije pošteđen osuda i kritika, pa čak ni oni koji rade sve po nekim uvriježenim pravilima. Uvijek će se naći netko tko će osuditi neko naše ponašanje. No to nije razlog da iz svoje okoline preventivno eliminiramo i one koji su prema nama ok.</para>
<para>Ima jedna rečenica koja kaže „Ako te ono što radiš ne dovodi do onog što želiš, radi nešto drugo“. Tako logično, zar ne? Sjedenje kod kuće neće te dovesti do novih poznanstva, do posla – u to si se već uvjerio. Što možeš napraviti po tom pitanju? Postoji li nešto gdje bi se mogao učlaniti i pritom upoznati nove ljude? Ne znam kako si do sada tražio posao i koja ti je struka, no možeš li promijeniti svoju strategiju traženja posla? Fascinirala me priča o dečku koji je oboružan rukom napisanim životopisom i žarkom željom da pronađe posao obilazio cijeli grad, kucao od vrata do vrata ne bi li ga netko zaposlio. Njegov hvale vrijedan pothvat prepoznala je jedna djevojka koja je sve to objavila na društvenoj mreži i pritom mu pomogla da taj mladić zaista dobije priliku. Ovo nije savjet tebi što bi trebao činiti, ali ponekada nas samo promjena strategije može dovesti do novih rezultata.</para>
<para>Kažeš da znaš da kada se javiš prijateljima na FB dobiješ odgovor koji jasno poručuje da osoba samo želi biti ljubazna i odgovoriti. Po čemu si zaključio da je to tako? Kako to što je netko ljubazan i odgovara ti na poruku znači da ta osoba ne želi ništa drugo? Jesi li to provjerio? Pozvao na kavu? Možda je tvoja pretpostavka točna. A možda i nije. Za sada je to samo pretpostavka.</para>
<para>Smatram da bi ti svakako moglo pomoći da si počneš postavljati ciljeve. Razmisli o tome što želiš, osmisli strategiju kako doći do toga, neka to bude realno, neka tvoj cilj ovisi isključivo o tebi i svakako si zadaj rok. Trenutno sam i sama u fazi pisanja knjige i dok god nisam krenula s pisanjem sve mi je izgledalo kao nemoguća misija. Ali, svakim danom moje črčkarije postaju knjiga koju sam toliko žarko željela napisati. Vjerujem da kada postoji želja postoji i put kako je ostvariti.</para>
<para>Izgraditi samopouzdanje preko noći nije moguće. No postoji niz malih koraka koji ti u tome mogu pomoći:</para>
<para>– Sam sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Dragi ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinio za sebe i za druge, za sve što si postigao…</para>
<para>– Pohvali sam sebe kada nešto dobro napraviš</para>
<para>– Ispričaj se sam sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš</para>
<para>– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)</para>
<para>– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)</para>
<para>– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)</para>
<para>– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
<para>– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>Ukoliko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kada bi se uključio u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Sam sam, tužan i konstantno živim u strahu zato što sam drugačiji Veliki pozdrav. Od malena sam osjećao da sam drugačiji. Više sam se volio družiti s djevojčicama nego s dječacima i to sam debelo plaćao. 
    Dječaci su mi se rugali kroz čitavo djetinjstvo, a moja mama je mislila da mi pomaže upozoravajući me kako da stojim, pričam i kako da se ponašam da ne bih bio poput djevojčice. Jednom me je u kući moje prijateljice ismijao njen otac. A na moj  9. rođendan došao je tata po svoju kćerku i, dok su moji roditelji bili zauzeti pričom s drugim ljudima, taj čovjek mi je šapnuo na uho: "Znači ti si onaj peder što ide s mojom kćerkom u razred? Nećemo nikome reći (mig)". S jedanaest godina sam promijenio školu i to je bilo prilično traumatično iskustvo za mene. Djeca su bila okrutna i očajnički sam se pokušavao uklopiti. Trudio sam se da izgledam "muževnije", ali mislim da su osjetili da to nisam ja, zbog čega sam samo bio poput paćenika koji glumata. Kada sam shvatio da sam gej, počeo sam se zatvarati u sigurnost svoje sobe. U svoj mali svijet. Počeo sam se bojati ljudi. Osude. Ruganja. Strahovao sam da će se sve one situacije iz prošlosti ponoviti čim izađem van. Kada bi mi netko i pokušao prići kao prijatelj, da me pozove na kavu ili da izađemo, ja bih ga odbio. Odgurnuo sam od sebe sve koji su pokušali da mi budu prijatelji. Sada imam 24 godine i nemam niti jednog prijatelja. Stalno sam sam. U svojoj sobi. Mrzim što svatko već zna gdje me može naći jer ne izlazim iz kuće. Najviše me boli što sam, u svojoj dokonosti i monotoniji svakog dana, izgubio samopoštovanje. Sjednem za kompjuter, odem na facebook i gledam u ljude na listi prijateljla po cijeli dan, čekajući da mi neko pošalje poruku. Ali zašto bi oni to učinili? To su sada ljudi poput mene, ali sa svojim životima; sa svojim probranim prijateljima i identitetima. I onda sebe uvjerim kao: "A zašto ti ne bi njima poslao poruku prvi? Čemu takav ponos?". I onda to učinim i dobijem odgovor koji jasno poručuje da osoba samo želi biti ljubazna i odgovoriti, ništa više od toga. Osjećam se tako izgubljeno, jadno. Kada pogledam unazad vidim prošlost ispunjenu borbom. Stalno sam bio UPLAŠEN, i dan danas sam. Ne mogu se sjetiti puno dana kada sam bio sretno dijete koje voli sebe. Sada sjednem i kažem sebi: "Dobro. Što ti sada možeš uraditi da pomogneš sebi?" I ne znam kako da odgovorim na to. Ne mogu naći posao još od 19. godine kada sam završio školu. Nemam gdje ići, niti s kime. Svaki dan mi je isti i toga mi je preko glave. Želim postati pisac. Uvijek sam mislio "Pokazat ću ja njima", da ću uspjeti u životu ostvarivši svoj san. Onda pročitam kako je knjigu gotovo nemoguće izdati. Barem ne bez mnogo novca. Ukratko, svaki moj pokušaj da promijenim nešto u svom životu biva sabotiran.


   Spomenut ću da sam prije tjedan dana raskinuo s dečkom s kojim sam bio pet godina u vezi. To je bila veza na daljinu, ali smo se uskoro trebali sastati i živjeti zajedno. Sve što je govorio i radio upućivalo je na čistu, iskrenu ljubav koja traje. Iznenada, prije dva tjedna, prestao je dolaziti. Strašno sam brinuo da mu se nešto dogodilo. Kada je poslije nekoliko dana došao rekao mi je da se ja očigledno ne trudim da ostvarim naš san da živimo zajedno jer nemam posao. Natrljao mi je na nos kako on sada ima mnogo novca (drugim riječima "što ćeš mi ti?") I tako se završio moj jedini plan za budućnost. Kao što sam već rekao, izgubljen sam i ne znam kako dalje. Noću uglavnom plačem prisjećajući se ljudi i djece koji su mi se rugali, ili mog dečka kojeg još uvijek neopisivo volim, a koji je učinio da se osjećam nedovoljno dobrim za njega. Strah me je od vremena koje prolazi. Osjećam da mi život izmiče i da neću ništa postići. Forsiram se da pišem samo da odagnam taj osećaj gubljenja vremena, ali tada mi pisanje iz užitka prelazi u napor. Ne znam kako bih sumirao sve ovo u pitanje za Vas. Što da radim zvuči previše neodređeno, zar ne...? Strah me što me ponekad tješi cinjenica da život neće trajati vječno. Želim da prestanem biti preplašen.


   Želim voljeti sebe i da se i ja nađem u priči gdje se netko dvoumi da li da mi pošalje poruku, dok sam ja pitaj boga gdje, živeći život. Dado

Dragi Dado,
žao mi je što se osjećaš usamljeno, što si tužan, što te strah. Vjerujem da ti je sada nakon prekida s dečkom posebno teško i da ta usamljenost koju osjećaš velikim djelom proizlazi iz toga. Šaljem ti svoju podršku u nadi da će ti ove riječi barem malo olakšati bol.
Biti drugačiji je nešto što je u našoj kulturi još uvijek poprilično neprihvaćeno. No vjerujem da se i taj trend s godinama ipak mijenja. Nažalost, u djetinjstvu još uvijek nemamo dovoljno razvijene mehanizme za nošenje sa stresnim situacijama a neprihvaćanje od strane okoline to zaista jest. Ono što bi ti voljela reći je da tvoja homoseksualnost nije razlog zašto bi te itko trebao odbaciti ili ismijavati: ukoliko to netko čini, to možda čini iz neznanja, straha ili pak vlastite ograničenosti. I to nema veze s tobom. Moj savjet je da kažeš tom malom Dadi u sebi da ga ti prihvaćaš, da ljudi reagiraju tako kako reagiraju iz neznanja i da je to njihov problem.
Ti nisi Pale sam na svijetu. Postoji još ljudi koji su homoseksualci a postoje i oni koji nisu ali ih prihvaćaju – jer gledaju osobu, a ne spolnu orijentaciju. Tebe ne određuje tvoja spolna orijentacija, ti si prije svega netko tko ima svoje vrline i mane, netko tko voli pisati... Dopusti ljudima da upoznaju Dadu. Da će biti onih koji će te osuđivati i neće odobravati tvoje postupke, vjerojatno hoće. No to nije nešto zbog čega bi trebao izbjegavati ljude. Nitko na svijetu nije pošteđen osuda i kritika, pa čak ni oni koji rade sve po nekim uvriježenim pravilima. Uvijek će se naći netko tko će osuditi neko naše ponašanje. No to nije razlog da iz svoje okoline preventivno eliminiramo i one koji su prema nama ok.
Ima jedna rečenica koja kaže „Ako te ono što radiš ne dovodi do onog što želiš, radi nešto drugo“. Tako logično, zar ne? Sjedenje kod kuće neće te dovesti do novih poznanstva, do posla – u to si se već uvjerio. Što možeš napraviti po tom pitanju? Postoji li nešto gdje bi se mogao učlaniti i pritom upoznati nove ljude? Ne znam kako si do sada tražio posao i koja ti je struka, no možeš li promijeniti svoju strategiju traženja posla? Fascinirala me priča o dečku koji je oboružan rukom napisanim životopisom i žarkom željom da pronađe posao obilazio cijeli grad, kucao od vrata do vrata ne bi li ga netko zaposlio. Njegov hvale vrijedan pothvat prepoznala je jedna djevojka koja je sve to objavila na društvenoj mreži i pritom mu pomogla da taj mladić zaista dobije priliku. Ovo nije savjet tebi što bi trebao činiti, ali ponekada nas samo promjena strategije može dovesti do novih rezultata.
Kažeš da znaš da kada se javiš prijateljima na FB dobiješ odgovor koji jasno poručuje da osoba samo želi biti ljubazna i odgovoriti. Po čemu si zaključio da je to tako? Kako to što je netko ljubazan i odgovara ti na poruku znači da ta osoba ne želi ništa drugo? Jesi li to provjerio? Pozvao na kavu? Možda je tvoja pretpostavka točna. A možda i nije. Za sada je to samo pretpostavka.
Smatram da bi ti svakako moglo pomoći da si počneš postavljati ciljeve. Razmisli o tome što želiš, osmisli strategiju kako doći do toga, neka to bude realno, neka tvoj cilj ovisi isključivo o tebi i svakako si zadaj rok. Trenutno sam i sama u fazi pisanja knjige i dok god nisam krenula s pisanjem sve mi je izgledalo kao nemoguća misija. Ali, svakim danom moje črčkarije postaju knjiga koju sam toliko žarko željela napisati. Vjerujem da kada postoji želja postoji i put kako je ostvariti.
Izgraditi samopouzdanje preko noći nije moguće. No postoji niz malih koraka koji ti u tome mogu pomoći:
– Sam sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Dragi ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinio za sebe i za druge, za sve što si postigao…
– Pohvali sam sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sam sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Ukoliko imaš mogućnosti i želje, bilo bi dobro kada bi se uključio u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, da ojačaš samopouzdanje i da lakše prebrodiš ovaj period u svom životu.
Želim ti puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Sam sam, tužan i konstantno živim u strahu zato što sam drugačiji

<para>
 Prije braka smo bili u vezi oko godinu dana i isto tako nismo imali seks. On je stalno govorio da neće spavati sa mnom dok ne bude siguran da je to ozbiljna veza i ja sam to smatrala normalnim. Čak me i oduševio tom svojom izjavom. Međutim, kada smo se uzeli opet ništa. Tek nakon mjesec dana prvi put. Opravdavala sam to zbog stresa pod kojim smo bili zbog organiziranja svadbe i svih tih gostiju koji nam nisu izlazili iz kuće. Mi živimo u stanu s njegovom majkom i nemamo svoju sobu već spavamo u dnevnom boravku dok moja svekrva spava u spavaćoj sobi. Kada odemo na spavanje mi ne zatvaramo naša vrata jer se svekrva buni kada su zatvorena. Ona ne može ući u dnevni boravak da si uzme ako joj nešto zatreba. Mislila sam da je tu možda problem, sramota ga zbog majke, a ona ima običaj ako čuje da pričamo u toku noći da nam lupa u zid da prestanemo jer ona ne može od nas spavati. Smatrala sam da nam je rešenje da odemo na selo, da živimo sami. U travnju smo otišli na selo na tri dana i tamo smo jednom imali odnose ali je to bilo samo da me otkači, da ga ne zamaram više, bez ikakvog osećaja i uživanja. Po povratku u stan imali smo odnose jednom mjesečno, nekada se dogodi i dva puta i to kad je on siguran da mu majka čvrsto spava. Možda sam ja ovo samo umislila ali meni je tako djelovalo sve ovo vrijeme da ga je sramota zbog majke. Već dva mjeseca živimo kod njegove sestre i zeta u inozemstvu jer on ovdje radi kao sezonski radnik, nadala sam se da će se nešto promijeniti kada dođemo ovamo. Tako je i bilo na početku, imali smo odnose jednom tjedno prvih mjesec dana, onda tri puta u toku tjedna i nakon toga opet zatišje, opet isto. Nemamo seks već petnaest dana, čak ni ne spavamo u istom krevetu jer on kaže da se ne može naspavati i odmoriti za posao kad sam ja pored njega i da sutradan ne može raditi. Pokušavala sam na početku razgovarati s njim ali je on samo vikao na mene kako sam ja bolesna, da se trebam liječiti i da samo razmišljam o seksu, da sam ljubomorna na njegovu majku. Onda je jednu večer pod utjecajem alkohola izjavio kako ja njega ne privlačim kao žena, da ne želi sa mnom imati odnose ni stvarati obitelj, da ne želi da imamo djecu, da se oženio samo iz razloga što mu je majka stara pa da je ja zamijenim. Sutradan je tvrdio da to što je rekao nije točno i da on mene voli da se zato i oženio sa mnom jer me voli i draga sam mu i da zaboravim to što je pričao jer to nije ništa točno, da njemu treba vremena da se privikne na ovakav život, na brak. Ja sam mu dala šest mjeseci da se sredi tj. dok ne dođe kući iz Austrije a ako se ništa ne promijeni da ću ga napustiti jer meni treba muž u kući, u krevetu, želim djecu a ne nekog tko se oženio da ne bi ostao sam kad mu majka umre. Ima još dva i pol mjeseca do njegovog povratka, pa ćemo onda vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Zato Vas molim da mi date savjet što da radim, ako je problem u njemu kako da mu pomognem, da li je po vašem mišljenju samo problem u njegovoj glavi ili možda ima neki zdravstveni koji ja ne primijećujem? Da li se on može promijeniti i da u meni vidi ženu, da ga počnem interesirati kao žena, da li postoji spas za naš brak ili bih ga trebala napustiti. Kako da nam pomognem. On i dalje tvrdi da me voli ali da to ne zna pokazati. Ja mislim da nije u pitanju neka druga, mislim da me ne vara jer bih to primijetila, ili in to vješto krije. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prije svega žao mi je što ste nezadovoljni odnosom sa suprugom i što u tom braku ne dobivate ono što ste očekivali i željeli. Sasvim je normalno htjeti seksualni odnos s partnerom: u suprotnom bi to bio više neki prijateljski odnos nego partnerski. S vremenom se može dogoditi da strast splasne i da seksualna želja bilo jednog, drugog ili oba partnera nije toliko jaka, ali i na tome se može raditi ukoliko postoji interes obje strane. Vjerujem da nije lako biti u odnosu u kojemu ne dobivamo sve ono što želimo i u kojemu druga strana na neki način zanemaruje naše potrebe.</para>
<para>Budući da Vam ne mogu reći što biste trebali ili ne bi trebali napraviti, mogu Vam pomoći da sami dođete do toga. Jedno od pitanja koje bi Vas moglo potaknuti na razmišljanje jest: ako je otpočetka Vaš odnos s mužem bio takav da niste imali seksualne odnose i da se to nije značajno promijenilo ulaskom u brak, što Vas navodi na pomisao da bi se to odjednom moglo promijeniti? Ako Vaš suprug nije pokazivao interes čak ni kada ste iskreno s njim razgovarali o tome i dali mu do znanja što želite, kako to da smatrate da postoji vjerojatnost da on to promjeni? Želi li uopće on nešto mijenjati ili mu je sasvim u redu da vas dvoje nemate odnose?</para>
<para>Ono što Vam sa sigurnošću mogu reći jest da mi ljudi nemamo te moći da nekoga mijenjamo ako ta osoba sama to ne želi. Pomoć možete pružiti samo nekome tko je traži i želi – onome tko ne želi ili smatra da problem ne postoji nema ni smisla nuditi pomoć. Postoji li kod Vašeg supruga zdravstveni problem ili je u pitanju samo onaj psihološki ovako ne mogu znati, no kakav god problem bio potrebna je njegova želja da ga riješi. A to je nešto na što Vi ne možete utjecati.</para>
<para>Sasvim je u redu iskreno razgovarati i dati priliku osobi do koje nam je stalo. No ako druga osoba nema intenciju ništa promijeniti i zapravo joj nije stalo do Vaših osjećaja, tada je ulaganje u jednostran odnos borba s vjetrenjačama.</para>
<para>Što god odlučili šaljem Vam podršku da ustrajete u svojim ciljevima.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj suprug odbija intimne odnose Poštovana, imam jedan problem i ne znam kome da se obratim. Moj muž i ja smo u braku osam mjeseci i nemamo redovne seksualne odnose. 
    Prije braka smo bili u vezi oko godinu dana i isto tako nismo imali seks. On je stalno govorio da neće spavati sa mnom dok ne bude siguran da je to ozbiljna veza  i ja sam to smatrala normalnim. Čak me i oduševio tom svojom izjavom. Međutim, kada smo se uzeli opet ništa. Tek nakon mjesec dana prvi put. Opravdavala sam to zbog stresa pod kojim smo bili zbog organiziranja svadbe i svih tih gostiju koji nam nisu izlazili iz kuće. Mi živimo u stanu s njegovom majkom i nemamo svoju sobu već spavamo u dnevnom boravku dok moja svekrva spava u spavaćoj sobi. Kada odemo na spavanje mi ne zatvaramo naša vrata jer se svekrva buni kada su zatvorena. Ona ne može ući u dnevni boravak da si uzme ako joj nešto zatreba. Mislila sam da je tu možda problem, sramota ga zbog majke, a ona ima običaj ako čuje da pričamo u toku noći da nam lupa u zid da prestanemo jer ona ne može od nas spavati. Smatrala sam da nam je rešenje da odemo na selo, da živimo sami. U travnju smo otišli na selo na tri dana i tamo smo jednom imali odnose ali je to bilo samo da me otkači, da ga ne zamaram više, bez ikakvog osećaja i uživanja. Po povratku u stan imali smo odnose jednom mjesečno, nekada se dogodi i dva puta i to kad je on siguran da mu  majka čvrsto spava. Možda sam ja ovo samo umislila ali meni je tako  djelovalo sve ovo vrijeme da ga je sramota zbog majke. Već dva mjeseca živimo kod njegove sestre i zeta u inozemstvu jer on ovdje radi kao sezonski radnik, nadala sam se da će se nešto promijeniti kada dođemo ovamo. Tako je i bilo na početku, imali smo odnose jednom tjedno prvih mjesec dana, onda tri puta u toku tjedna i nakon toga opet zatišje, opet isto. Nemamo seks već petnaest dana, čak ni ne spavamo u istom krevetu jer on kaže da se ne može naspavati i odmoriti za posao kad sam ja pored njega i da sutradan ne može raditi. Pokušavala sam na početku razgovarati s njim ali je on samo vikao na mene kako sam ja bolesna, da se trebam liječiti i da samo razmišljam o seksu, da sam ljubomorna na njegovu majku. Onda je jednu večer pod utjecajem alkohola izjavio kako ja njega ne privlačim kao žena, da ne želi sa mnom imati odnose ni stvarati obitelj, da ne želi da imamo djecu, da se oženio samo iz razloga što mu je majka stara pa da je ja zamijenim. Sutradan je tvrdio da to što je rekao nije točno i da on mene voli da se zato i oženio sa mnom jer me voli i draga sam mu i da zaboravim to što je pričao jer to nije ništa točno, da njemu treba vremena da se privikne na ovakav život, na brak. Ja sam mu dala šest mjeseci da se sredi tj. dok ne dođe kući iz Austrije a ako se ništa ne promijeni da ću ga napustiti jer  meni treba muž u kući, u krevetu, želim djecu a ne nekog tko se oženio da ne bi ostao sam kad mu majka umre. Ima još dva i pol mjeseca do njegovog povratka, pa ćemo onda vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Zato Vas molim da mi date savjet što da radim, ako je problem u njemu kako da mu pomognem, da li je po vašem mišljenju samo  problem u njegovoj glavi ili možda ima neki zdravstveni koji ja ne primijećujem? Da li se on može promijeniti i da u meni vidi ženu, da ga počnem interesirati kao žena, da li postoji spas za naš brak ili bih ga trebala napustiti. Kako da nam pomognem. On i dalje tvrdi da me voli ali da to ne zna pokazati. Ja mislim da nije u pitanju neka druga, mislim da me ne vara jer bih to primijetila, ili in to vješto krije. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.

Poštovana,
prije svega žao mi je što ste nezadovoljni odnosom sa suprugom i što u tom braku ne dobivate ono što ste očekivali i željeli. Sasvim je normalno htjeti seksualni odnos s partnerom: u suprotnom bi to bio više neki prijateljski odnos nego partnerski. S vremenom se može dogoditi da strast splasne i da seksualna želja bilo jednog, drugog ili oba partnera nije toliko jaka, ali i na tome se može raditi ukoliko postoji interes obje strane. Vjerujem da nije lako biti u odnosu u kojemu ne dobivamo sve ono što želimo i u kojemu druga strana na neki način zanemaruje naše potrebe.
Budući da Vam ne mogu reći što biste trebali ili ne bi trebali napraviti, mogu Vam pomoći da sami dođete do toga. Jedno od pitanja koje bi Vas moglo potaknuti na razmišljanje jest: ako je otpočetka Vaš odnos s mužem bio takav da niste imali seksualne odnose i da se to nije značajno promijenilo ulaskom u brak, što Vas navodi na pomisao da bi se to odjednom moglo promijeniti? Ako Vaš suprug nije pokazivao interes čak ni kada ste iskreno s njim razgovarali o tome i dali mu do znanja što želite, kako to da smatrate da postoji vjerojatnost da on to promjeni? Želi li uopće on nešto mijenjati ili mu je sasvim u redu da vas dvoje nemate odnose?
Ono što Vam sa sigurnošću mogu reći jest da mi ljudi nemamo te moći da nekoga mijenjamo ako ta osoba sama to ne želi. Pomoć možete pružiti samo nekome tko je traži i želi – onome tko ne želi ili smatra da problem ne postoji nema ni smisla nuditi pomoć. Postoji li kod Vašeg supruga zdravstveni problem ili je u pitanju samo onaj psihološki ovako ne mogu znati, no kakav god problem bio potrebna je njegova želja da ga riješi. A to je nešto na što Vi ne možete utjecati.
Sasvim je u redu iskreno razgovarati i dati priliku osobi do koje nam je stalo. No ako druga osoba nema intenciju ništa promijeniti i zapravo joj nije stalo do Vaših osjećaja, tada je ulaganje u jednostran odnos borba s vjetrenjačama.
Što god odlučili šaljem Vam podršku da ustrajete u svojim ciljevima.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Moj suprug odbija intimne odnose

<para>
 Pelenu nije ni po noći koristila. Izvrsno kontrolira nuždu i uvijek kaže kad joj je nužda, nikad joj nije niti pobjeglo. No, umijesto da kad zatraži na wc ode na tutu ili školjku, ona traži pelenu i nuždu obavlja isključivo u pelenu i to stoječki jer joj je tako najlakše. Čim obavi nuždu, sama skida pelenu i traži da je obrišem. Animirala sam je na sve moguće načine od slikovnica, biranja tute, priča o tome kako je velika, ali ne ide. Ako ne dobije pelenu trpi satima. Jednom čak i 24 sata nije piškila, to je bio užas. Što savjetujete?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>to je normalna faza pri postizanju kontinencije kod neke djece. Ne treba ništa raditi na silu i ona će sama proći. Za sada joj dajte pelenu kada god to traži da ne bi došlo do opstipacije, tj. voljnog zadržavanja stolice.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (3) kontrolira nuždu, ali ne želi koristiti tutu već prije nužde traži pelenu Poštovani, imam curicu od tri godine koja odbija obavljati nuždu i u tutu i u wc, već želi samo u pelenu. Inteligentna je i dosta je brzo sama skinula pelenu prije dva mjeseca i tražila gaćice. 
    Pelenu nije ni po noći koristila. Izvrsno kontrolira nuždu i uvijek kaže kad joj je nužda, nikad joj nije niti pobjeglo. No, umijesto da kad zatraži na wc ode na tutu ili školjku, ona traži pelenu i nuždu obavlja isključivo u pelenu i to stoječki jer joj je tako najlakše. Čim obavi nuždu, sama skida pelenu i traži da je obrišem. Animirala sam je na sve moguće načine od slikovnica, biranja tute, priča o tome kako je velika, ali ne ide. Ako ne dobije pelenu trpi satima. Jednom čak i 24 sata nije piškila, to je bio užas. Što savjetujete?

Poštovani,
to je normalna faza pri postizanju kontinencije kod neke djece. Ne treba ništa raditi na silu i ona će sama proći. Za sada joj dajte pelenu kada god to traži da ne bi došlo do opstipacije, tj. voljnog zadržavanja stolice.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (3) kontrolira nuždu, ali ne želi koristiti tutu već prije nužde traži pelenu

<para>
 . To je trajalo pet dana. Pedijatrica je rekla nakon pregleda da se radi o virozi. Osim temperature primijetila sam i da je manje piškila, ali bilo je vruće i dosta se znojila. Nakon toga, dva dana nije imala temperaturu da bi onda dva dana imala temperaturu do 39,0. Opet smo išli pedijatru i vadili krv, te je iz nalaza i pregleda pedijatrica rekla da je još uvijek to samo viroza. Dijete je opet onda dva dana bilo bez temperature da bi nakon toga opet dobila temperaturu najčešće kroz jutro i ranije popodne i bila je veća od 37,5 te joj je počeo curiti nos i bilo joj je promuklo grlo. Opet smo išli pedijatru koji ju je pregledao i rekao da je to još uvijek viroza, parila sam je, čistila nos i davala čaja, te je grlo nakon par dana bilo ok, nos još nije bio potpuno čist. Ali temperatura je ostala, pa smo nakon tjedan dana opet išli pedijatru, te je pedijatrica rekla da je dijete dobro, jedino da još ima sline u nosu i da se možda nešto za to uhvatilo a temperatura da može biti veća i zbog velikih vrućina vani, i dala nam je neke kapi za nos koje u sebi imaju antibiotik i rade se u apoteci, da ih kapamo 3x dnevno pet dana. Sada je nos čist, i opet dijete dva dana nije imalo temperaturu a jucer popodne sam joj opet izmjerila 37,4, dok kasnije prije spavanja nije imala temperaturu. Jutros opet ima 37,1. Može li to još uvijek biti viroza ili zbog velikih vrućina? Do sada kod nje nisam primijetila da bi imala takve temperature koje skaču. Još bi samo dodala da od tih 20-tak dana dijete je slabije jelo dva tjedna, a nakon toga, evo zadnjih tjedan dana normalno jede i dobre je volje i ne vidim na njoj da joj išta smeta ili da je boli. Jede u redu, popije preko dana malo čaja i soka, ali ne puno, ali dojim je pa mislim da joj ne fali tekućine. Hvala Vam. LP
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>iz napisanog ne mogu shvatiti gdje mjerite temperaturu. S obzirom na dob predpostavljam rektalno ili u uhu. U tom slučaju to nije povišena temperatura. Ona sada tijekom velikih vrućina može biti nešto viša nego inače. Djetetu je vjerojatno nakon prvog crijevnog infekta oslabio imunitet te je još dobilo virusni respiratorni infekt koji se malo produljio. Vaš je pedijatar napravio sve kako treba. Nema razloga za brigu i paniku.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba već 20 dana ujutro ima blago povišenu temperaturu Poštovani, imam dijete staro jednu godinu i do sada je bila potpuno zdrava, no prije 20 dana je starije dijete (sedam godina) imalo virozu jedan dan, uz povraćanje i tri dana proljev bez temperature, te je istu virozu pokupila i malena, s tim da je ona imala i temperaturu koja je bila u nekim dijelovima dana povišena i ne viša od 37,6 
   . To je trajalo pet dana. Pedijatrica je rekla nakon pregleda da se radi o virozi. Osim temperature primijetila sam i da je manje piškila, ali bilo je vruće i dosta se znojila. Nakon toga, dva dana nije imala temperaturu da bi onda dva dana imala temperaturu do 39,0. Opet smo išli pedijatru i vadili krv, te je iz nalaza i pregleda pedijatrica rekla da je još uvijek to samo viroza. Dijete je opet onda dva dana bilo bez temperature da bi nakon toga opet dobila temperaturu najčešće kroz jutro i ranije popodne i bila je veća od 37,5 te joj je počeo curiti nos i bilo joj je promuklo grlo. Opet smo išli pedijatru koji ju je pregledao i rekao da je to još uvijek viroza, parila sam je, čistila nos i davala čaja, te je grlo nakon par dana bilo ok, nos još nije bio potpuno čist. Ali temperatura je ostala, pa smo nakon tjedan dana opet išli pedijatru, te je pedijatrica rekla da je dijete dobro, jedino da još ima sline u nosu i da se možda nešto za to uhvatilo a temperatura da može biti veća i zbog velikih vrućina vani, i dala nam je neke kapi za nos koje u sebi imaju antibiotik i rade se u apoteci, da ih kapamo 3x dnevno pet dana. Sada je nos čist, i opet dijete dva dana nije imalo temperaturu a jucer popodne sam joj opet izmjerila 37,4, dok kasnije prije spavanja nije imala temperaturu. Jutros opet ima 37,1. Može li to još uvijek biti viroza ili zbog velikih vrućina? Do sada kod nje nisam primijetila da bi imala takve temperature koje skaču. Još bi samo dodala da od tih 20-tak dana dijete je slabije jelo dva tjedna, a nakon toga, evo zadnjih tjedan dana normalno jede i dobre je volje i ne vidim na njoj da joj išta smeta ili da je boli. Jede u redu, popije preko dana malo čaja i soka, ali ne puno, ali dojim je pa mislim da joj ne fali tekućine. Hvala Vam. LP

Poštovani,
iz napisanog ne mogu shvatiti gdje mjerite temperaturu. S obzirom na dob predpostavljam rektalno ili u uhu. U tom slučaju to nije povišena temperatura. Ona sada tijekom velikih vrućina može biti nešto viša nego inače. Djetetu je vjerojatno nakon prvog crijevnog infekta oslabio imunitet te je još dobilo virusni respiratorni infekt koji se malo produljio. Vaš je pedijatar napravio sve kako treba.  Nema razloga za brigu i paniku.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba već 20 dana ujutro ima blago povišenu temperaturu

<para>
 Kod glavića penisa, s unutrašnje strane, ispod kožice ima neku izraslinu od dva centimetra i nekada mu se penis ukruti kao kod normalnog muškarca. Molio bih vas da mi objasnite da li je to jako opasno, jer smo na putovanju i nije nam dostupan pedijatar. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>promjena koju opisujete je najvjerojatnije smegma, nakupina odumrlih, odljuštenih stanica spoja prepucija i glansa. Nije ništa hitno, ali kada se vratite javite se pedijatru na pregled.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Izraslina na glaviću penisa kod dvogodišnjaka Dobar dan. Imam sina koji će napuniti dvije godine. 
    Kod glavića penisa, s unutrašnje strane, ispod kožice ima neku izraslinu od dva centimetra i nekada mu se penis ukruti kao kod normalnog muškarca. Molio bih vas da mi objasnite da li je to jako opasno, jer smo na putovanju i nije nam dostupan pedijatar. Unaprijed hvala.

Poštovani,
promjena koju opisujete je najvjerojatnije smegma, nakupina odumrlih, odljuštenih stanica spoja prepucija i glansa. Nije ništa hitno, ali kada se vratite javite se pedijatru na pregled.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Izraslina na glaviću penisa kod dvogodišnjaka

<para>
 . Sada je na Nanu sensitive te probiotiku! Od tada redovito ima stolicu ali maslinasto zelenu koja ima intenzivan miris. znam da je to normalno, ali me zanima da li da nastavim s tom dohranom ili da se vratimo na Nan 1? Inače je živahna i napreduje na kilaži. Ako joj nastavim davati Nan sensitive, da li će stolice s vremenom postati zlatno žute? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Monika
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svako mlijeko čini malo drugačiju boju, konzistenciju i miris stolice. Ova boja stolice i miris su normalni uz Nan sensitive. To Vas ne treba mučiti, puno važnije je da dijete ima normalnu stolicu i dobro jede i dobiva na tjelesnoj masi. Boja i miris stolice su nebitni. Ne bih vraćala na staro.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nan Sensitive i probiotici uzrok su maslinastozelene stolice jakog mirisa? Poštovani, imam dijete staro mjesec i pol. Do prije tjedan dana je uz dojenje bila dohranjivana Nanom 1, ali kako se mučila obaviti veliku nuždu te se grčila, odlučila sam joj promijeniti dohranu 
   . Sada je na Nanu sensitive te probiotiku! Od tada redovito ima stolicu ali maslinasto zelenu koja ima intenzivan miris. znam da je to normalno, ali me zanima da li da nastavim s tom dohranom ili da se vratimo na Nan 1? Inače je živahna i napreduje na kilaži. Ako joj nastavim davati Nan sensitive, da li će stolice s vremenom postati zlatno žute? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Monika

Poštovana,
svako mlijeko čini malo drugačiju boju, konzistenciju i miris stolice. Ova boja stolice i miris su normalni uz Nan sensitive. To Vas ne treba mučiti, puno važnije je da dijete ima normalnu stolicu i dobro jede i dobiva na tjelesnoj masi. Boja i miris stolice su nebitni. Ne bih vraćala na staro.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Nan Sensitive i probiotici uzrok su maslinastozelene stolice jakog mirisa?

<para>
 Međutim, primjećujem da se čudno ponaša, kao da ima još jače grčeve pa me zanima da li se smiju miješati majčino i adaptirano mlijeko? Beba jako puno jede, 200 ml adaptiranog mlijeka + moje. Probala sam ju nahraniti samo s adaptiranim i opet je pojela 200 ml.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>smije se miješati, to može pomoći samo vezano za okus, međutim mislim da to kod Vas nije problem. Grčevi u ovoj dobi još su prihvatljivi, ako dijete dobro jede i napreduje. Obično nestanu oko 3. mjeseca.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Smijem li miješati majčino i adaptirano mlijeko u istom obroku? Poštovani, imam bebu staru 2 i pol mjeseca. Dojim je, a nakon toga odmah joj dajem bocu adaptiranog mlijeka jer kod mene nema dovoljno. 
    Međutim, primjećujem da se čudno ponaša, kao da ima još jače grčeve pa me zanima da li se smiju miješati majčino i adaptirano mlijeko? Beba jako puno jede, 200 ml adaptiranog mlijeka + moje. Probala sam ju nahraniti samo s adaptiranim i opet je pojela 200 ml.

Poštovana,
smije se miješati, to može pomoći samo vezano za okus, međutim mislim da to kod Vas nije problem. Grčevi u ovoj dobi još su prihvatljivi, ako dijete dobro jede i napreduje. Obično nestanu oko 3. mjeseca.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 