Postroll

Preroll

<para>
 Da li će mi se izgubljene kile, kada se budu vraćale ravnomjerno rasporediti? Tina
</para>
<para>Draga Tina,</para>
<para>budući da si još mlada te da se tvoje tijelo još razvija i raste, velika je vjerojatnost da će se vraćeni kilogrami pravilno rasporediti. Osim toga, prilikom ˝vraćanja˝ kilograma važno je pametno odabrati način prehrane i povećati unos svih makro i mikronutrijenata, odnosno hranjivih tvari. Na taj način ono što će se ˝stvoriti˝ u tvom tijelu je mišićna masa, a ne masno tkivo koje se nakuplja konzumacijom rafiniranih šećera i masti, odnosno grickalica, čipsa i sl. Zato jedi pametno i pravilno i biraj raznolike namirnice koje uključuju proizvode od cjelovitih žitarica, meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode te voće i povrće i vrlo važno pametne masti.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da ravnomjerno vratim 5 izgubljenih kilograma? Poštovana, izgubila sam u zadnjih dva mjeseca 5 kg, ali zbog zdravstvenih problema želim vratiti kilažu. Zanima me da li ću se debljati kao što bih se inače debljala, ravnomjerno? 
    Da li će mi se izgubljene kile, kada se budu vraćale ravnomjerno rasporediti? Tina

Draga Tina,
budući da si još mlada te da se tvoje tijelo još razvija i raste, velika je vjerojatnost da će se vraćeni kilogrami pravilno rasporediti. Osim toga, prilikom ˝vraćanja˝ kilograma važno je pametno odabrati način prehrane i povećati unos svih makro i mikronutrijenata, odnosno hranjivih tvari. Na taj način ono što će se ˝stvoriti˝ u tvom tijelu je mišićna masa, a ne masno tkivo koje se nakuplja konzumacijom rafiniranih šećera i masti, odnosno grickalica, čipsa i sl. Zato jedi pametno i pravilno i biraj raznolike namirnice koje uključuju proizvode od cjelovitih žitarica, meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode te voće i povrće i vrlo važno pametne masti.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TENA NISETEO

Bolja ja

Kako da ravnomjerno vratim 5 izgubljenih kilograma?

<para>
 Počeli smo s dohranom s točno 5 mjeseci no ne prihvaća nikako. Dojenje je nezamjenjivo. Probali smo rižine pahuljice, mrkvu, batat, jabuku, brokulu i tikvicu. Za mjesec dana trebam početi raditi, pokušavam ju naviknuti na bočicu (s mojim izdojenim mlijekom) no niti jednu ne prihvaća.
</para>
<para>
 Koji raspored obroka u danu (oko koliko sati koji obrok) biste nam preporučili i kojim redom uvoditi namirnice? U kojem dijelu dana? Treba li to biti prvo doručak? Ručak?
</para>
<para>
 Hvala najljepša, Kristina.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svako dijete je posebna priča, te su neka djeca ranije spremna za dohranu dok neka djeca s dohranom jednostavno žele započeti malo kasnije. Možda je ovo trenutak kad prerano djetetu nudite druge opcije hranjenja, a možda će već za koji dan puno lakše prihvatiti bočicu ili žličicu.</para>
<para>U hranjenju djeteta izuzetno je važan ritam, stoga, budući da se vraćate na posao, savjetujem da napravite pravilan ritam hranjenja, a to znači obrok svakih 3-4 h. Djetetu prvo ponudite obrok na žličicu, a potom ga dohranite dojenjem te će se postupno naučiti i naviknuti na hranjenje sa žličicom.</para>
<para>Što se tiče uvođenja namirnica u dohranu djeteta, na vama je da odlučite s kojom namirnicim ćete krenuti. Tradicionalno u Hrvatskoj to je voće i žitarice, no sve češće se majke odlučuju krenuti na dohranu s povrćem poput mrkve, krumpira ili tikvica. S čim god krenete, djetetu nudite namirnicu po namirnicu, svaka 2-3 dana, a vrijeme najbolje za uvođenje namirnica je u vrijeme ručka, budući da ukoliko dijete bude imalo neželjenu reakciju na namirnicu možete pravovremeno reagirati i odvesti ga svom pedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Uskoro se vraćam na posao, a beba ne prihvaća ni dohranu niti bočicu Imam curicu od 6 mjeseci, isključivo je dojena. Rođena je mjesec dana ranije s 3460 g i 49 cm, te je na posljednjem pregledu s 5 mjeseci imala 6600 g i 65 cm. 
    Počeli smo s dohranom s točno 5 mjeseci no ne prihvaća nikako. Dojenje je nezamjenjivo. Probali smo rižine pahuljice, mrkvu, batat, jabuku, brokulu i tikvicu. Za mjesec dana trebam početi raditi, pokušavam ju naviknuti na bočicu (s mojim izdojenim mlijekom) no niti jednu ne prihvaća.


   Koji raspored obroka u danu (oko koliko sati koji obrok) biste nam preporučili i kojim redom uvoditi namirnice? U kojem dijelu dana? Treba li to biti prvo doručak? Ručak?


   Hvala najljepša, Kristina.

Poštovana,
svako dijete je posebna priča, te su neka djeca ranije spremna za dohranu dok neka djeca s dohranom jednostavno žele započeti malo kasnije. Možda je ovo trenutak kad prerano djetetu nudite druge opcije hranjenja,  a možda će već za koji dan puno lakše prihvatiti bočicu ili žličicu.
U hranjenju djeteta izuzetno je važan ritam, stoga, budući da se vraćate na posao, savjetujem da napravite pravilan ritam hranjenja, a to znači obrok svakih 3-4 h. Djetetu prvo ponudite obrok na žličicu, a potom ga dohranite dojenjem te će se postupno naučiti i naviknuti na hranjenje sa žličicom.
Što se tiče uvođenja namirnica u dohranu djeteta, na vama je da odlučite s kojom namirnicim ćete krenuti. Tradicionalno u Hrvatskoj to je voće i žitarice, no sve češće se majke odlučuju krenuti na dohranu s povrćem poput mrkve, krumpira ili tikvica. S čim god krenete, djetetu nudite namirnicu po namirnicu, svaka 2-3 dana, a vrijeme najbolje za uvođenje namirnica je u vrijeme ručka, budući da ukoliko dijete bude imalo neželjenu reakciju na namirnicu možete pravovremeno reagirati i odvesti ga svom pedijatru.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Uskoro se vraćam na posao, a beba ne prihvaća ni dohranu niti bočicu

<para/>
<para>
 Od početka je na Ad mlijeku - trenutno je to Hipp 1 Kako sam u zadnjih nekoliko dana počela primjećivati da joj nije dovoljno zasitno, odlučila sam polako uvesti hipp 2 pa sam ga kupila i čekam vas savjet.
</para>
<para>
 Dakle ovako izgleda dan:
</para>
<para>
 Noćni obrok oko 04.00 (150 ml)
</para>
<para>
 08.30 - MLIJEKO 180 ml
</para>
<para>
 12.00 - voćna kašica
</para>
<para>
 15.00 - mesno povrtna ili žitno povrtna kašica domaće pripremljena
</para>
<para>
 17.30 - mlijeko 180 ml
</para>
<para>
 21.30 - mlijeko 210 ml s jednom dozicom rižinih pahuljica
</para>
<para>
 Da li je ovo dobra prehrana?
</para>
<para>
 Kako da izbacim ovaj noćni obrok jer probudi se i ne spava dok ne pojede. Voda ne pomaže jer odbija po noći piti.
</para>
<para>
 Kada je vrijeme i čime da zamijenim ovaj obrok mliječni u 17.30?
</para>
<para>
 Kako da hipp 2 doziram i na kolike razmake da ga dajem?
</para>
<para>
 Beba još nema zube, ako je bitno za naglasiti. Hvala!
</para>
<para>
 Mama E.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na to da je vaše dijete relativno veliko, tj. da sa 6 mjeseci ima 8,400 kg vjerojatno joj je potreban veći broj konkretnijih obroka.</para>
<para>Iz vašeg opisa jednog dana vidim da djevojčica ima 2 konkretnija obroka, a da je sve ostalo mlijeko. Savjetujem da umjesto mlijeka u 17.30 ili večere u 21.30 pripremite djetetu žitno-mliječnu kašicu, npr. AD (konkretno Hipp 2) s primjerice pšeničnim, kukuruznim, prosenim ili rižinim pahuljicama. Važno je da ovaj obrok bude više u obliku kašice nego kao zagušćena bočica mlijeka.</para>
<para>Što se tiče Hipp 2 formule, slobodno prijeđite na nju i pripremajte je po uputama proizvođača. Ova formula ima nešto više škroba, stoga je i nešto zasitnija. No, cilj je da kako dijete raste i razvija se, jede više konkretnih obroka s različitim namirnicama, a količina mlijeka se postupno smanjuje.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

S čime da zamijenim jutarnje i večernje mliječne obroke? Moja curica ima 6 mjeseci. S 5 i pola imala je 8400 g i 68 cm.

Od početka je na Ad mlijeku - trenutno je to Hipp 1. 

   Od početka je na Ad mlijeku - trenutno je to Hipp 1 Kako sam u zadnjih nekoliko dana počela primjećivati da joj nije dovoljno zasitno, odlučila sam polako uvesti hipp 2 pa sam ga kupila i čekam vas savjet.


   Dakle ovako izgleda dan:


   Noćni obrok oko 04.00 (150 ml)


   08.30 - MLIJEKO 180 ml


   12.00 - voćna kašica


   15.00 - mesno povrtna ili žitno povrtna kašica domaće pripremljena


   17.30 - mlijeko 180 ml


   21.30 - mlijeko 210 ml s jednom dozicom rižinih pahuljica


   Da li je ovo dobra prehrana?


   Kako da izbacim ovaj noćni obrok jer probudi se i ne spava dok ne pojede. Voda ne pomaže jer odbija po noći piti.


   Kada je vrijeme i čime da zamijenim ovaj obrok mliječni u 17.30?


   Kako da hipp 2 doziram i na kolike razmake da ga dajem?


   Beba još nema zube, ako je bitno za naglasiti. Hvala!


   Mama E.

Poštovana,
s obzirom na to da je vaše dijete relativno veliko, tj. da sa 6 mjeseci ima 8,400 kg  vjerojatno joj je potreban veći broj konkretnijih obroka.
Iz vašeg opisa jednog dana vidim da djevojčica ima 2 konkretnija obroka, a da je sve ostalo mlijeko. Savjetujem da umjesto mlijeka u 17.30 ili večere u 21.30 pripremite djetetu žitno-mliječnu kašicu, npr. AD (konkretno Hipp 2) s primjerice pšeničnim, kukuruznim, prosenim ili rižinim pahuljicama. Važno je da ovaj obrok bude više u obliku kašice nego kao zagušćena bočica mlijeka.
Što se tiče Hipp 2 formule, slobodno prijeđite na nju i pripremajte je po uputama proizvođača. Ova formula ima nešto više škroba, stoga je i nešto zasitnija. No, cilj je da kako dijete raste i razvija se, jede više konkretnih obroka s različitim namirnicama, a količina mlijeka se postupno smanjuje.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

S čime da zamijenim jutarnje i večernje mliječne obroke?

<para>
 Anči
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prehrana dijabetičara zasniva se na principima pravilne prehrane koji podrazumijevaju raznolikost, uravnoteženost i umjerenost.</para>
<para>U slučaju kad osoba ima dijabetes, naglasak prehrane se stavlja na ugljikohidrate koji bi trebali biti u što složenijoj formi. To konkretno znači da bi se u prehrani trebalo koristiti što manje rafiniranih proizvoda i proizvoda koji sadrže jednostavne šećere, tu spada i sladoled.</para>
<para>No, ovo ipak ne znači da je dijabetičarima strogo zabranjena konzumacija sladoleda već je važno znati na koji način i kada konzumirati namirnice ovakvog tipa.</para>
<para>Zato ako vas uhvati želja za sladoledom, najbolje ga je konzumirati nakon složenijeg obroka u količinama ne većim od manje kuglice. Naravno, važno je računati jedinice inzulina te pratiti razinu šećera u krvi nakon ovakvog obroka.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koju količinu sladoleda smije pojesti dijabetičar? Poštovani, zanima me koliku količinu sladoleda smije pojesti dijabetičar? Hoće li mu količina do jedne žličice naštetiti? Kakve su posljedice? Hvala. 
    Anči

Poštovana,
prehrana dijabetičara zasniva se na principima pravilne prehrane koji podrazumijevaju raznolikost, uravnoteženost i  umjerenost.
U slučaju kad osoba ima dijabetes, naglasak prehrane se stavlja na ugljikohidrate koji bi trebali biti u što složenijoj formi. To konkretno znači  da bi se u prehrani trebalo koristiti što manje rafiniranih proizvoda i proizvoda koji sadrže jednostavne šećere, tu spada i sladoled.
No, ovo ipak ne znači da je dijabetičarima strogo zabranjena konzumacija sladoleda već je važno znati na koji način i kada konzumirati namirnice ovakvog tipa.
Zato ako vas uhvati želja za sladoledom, najbolje ga je konzumirati nakon složenijeg obroka u količinama ne većim od manje kuglice. Naravno, važno je računati jedinice inzulina te pratiti razinu šećera u krvi nakon ovakvog obroka.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Koju količinu sladoleda smije pojesti dijabetičar?

<para>
 Do uvođenja dohrane bio je gotovo isključivo dojen, nekoliko puta je dobio AD. Beba prihvaća voćne kašice, a povrće samo par žličica ili uopće ne želi, pa ne znam na koji način da mu ih pripremam i nudim? Da li bi trebala nuditi u svakom obroku, pa nakon toga standardno dati mlijeko kako i sada jede? Raspored obroka nam je trenutno sljedeći: oko 9 voćna kašica 120 g, oko 13 AD 180 ml, oko 16 AD 180 ml, oko 19 dojenje i malo kašice za laku noć, oko 21 AD 200 ml, oko 02-03 dojenje i oko 05-06 dojenje. Zanima me da li bi beba još uvijek trebala imati ta dva noćna dojenja obzirom da količinski puno mlijeka pojede tijekom dana? Da li bih trebala uvesti još koji kruti obrok? S obzirom da bi trebali krenuti i s mesom, na koji način da mu ga nudim kada niti povrće ne prihvaća? Svaki Vaš stručni savjet bi mi dobrodošao obzirom da mi je to prva beba i zapravo učimo u hodu. Hvala Vam lijepa na Vašem odgovoru. Mama Petra
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>poznato je da se rađamo s afinitetom prema slatkom okusu te da za prihvaćanje okusa kao što su gorko i kiselo djetetu treba ponuditi jelo čak i do 15 puta. Nije potrebno da povrće nudite u svakom obroku, no važno je da svaki dan ima jedan obrok koji nije sladak da se privikne i nauči na nove okuse i teksture.</para>
<para>Neki roditelji se odluče za kamuflažu namirnica poput povrća kroz slatke obroke no time se neće postići to da dijete konačno prihvati okus brokule, cvjetače, tikvica ili sl.</para>
<para>Savjetujem da povrtna ili povrtno-mesna jela dajete djetetu u vrijeme kad se daje ručak te da osigurate da je dijete dovoljno gladno da prihvati ovakav tip kašice, a to konkretno znači da mu barem 3-4 sata prije tog obroka ne nudite jesti, a za piće mu dajte isključivo vodu.</para>
<para>Što se tiče unosa mlijeka ono će se postupno smanjiti kako budete tijekom dana zamjenjivali mliječne obroke konkretnim obrocima raznovrsnih namirnica, a budući da je dijete još uvijek na prijelazu isključivo mliječne na raznoliku prehranu te da se radi o dojenčetu starom 6 mjeseci, savjetujem i dalje noćna dojenja, naravno ukoliko dijete traži.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja beba ne prihvaća povrće u dohrani. Što da radim? Poštovana, imam sina od 6 mjeseci, a s njegova nepuna 5 mjeseca smo krenuli s dohranom. Beba lijepo napreduje, rođen je s 3,830 kg i 54 cm, sada ima 7,730 kg i 69,5 cm. 
    Do uvođenja dohrane bio je gotovo isključivo dojen, nekoliko puta je dobio AD. Beba prihvaća voćne kašice, a povrće samo par žličica ili uopće ne želi, pa ne znam na koji način da mu ih pripremam i nudim? Da li bi trebala nuditi u svakom obroku, pa nakon toga standardno dati mlijeko kako i sada jede? Raspored obroka nam je trenutno sljedeći: oko 9 voćna kašica 120 g, oko 13 AD 180 ml, oko 16 AD 180 ml, oko 19 dojenje i malo kašice za laku noć, oko 21 AD 200 ml, oko 02-03 dojenje i oko 05-06 dojenje. Zanima me da li bi beba još uvijek trebala imati ta dva noćna dojenja obzirom da količinski puno mlijeka pojede tijekom dana? Da li bih trebala uvesti još koji kruti obrok? S obzirom da bi trebali krenuti i s mesom, na koji način da mu ga nudim kada niti povrće ne prihvaća? Svaki Vaš stručni savjet bi mi dobrodošao obzirom da mi je to prva beba i zapravo učimo u hodu. Hvala Vam lijepa na Vašem odgovoru. Mama Petra

Poštovana mama,
poznato je da se rađamo s afinitetom prema slatkom okusu te da za prihvaćanje okusa kao što su gorko i kiselo djetetu treba ponuditi jelo čak i do 15 puta. Nije potrebno da povrće nudite u svakom obroku, no važno je da svaki dan ima jedan obrok koji nije sladak da se privikne i nauči na nove okuse i teksture.
Neki roditelji se odluče za kamuflažu namirnica poput povrća kroz slatke obroke no time se neće postići to da dijete konačno prihvati okus brokule, cvjetače, tikvica ili sl.
Savjetujem da povrtna ili povrtno-mesna jela dajete djetetu u vrijeme kad se daje ručak te da osigurate da je dijete dovoljno gladno da prihvati ovakav tip kašice, a to konkretno znači da mu barem 3-4 sata prije tog obroka ne nudite jesti, a za piće mu dajte isključivo vodu.
Što se tiče unosa mlijeka ono će se postupno smanjiti kako budete tijekom dana zamjenjivali mliječne obroke konkretnim obrocima raznovrsnih namirnica, a budući da je dijete još uvijek na prijelazu isključivo mliječne na raznoliku prehranu te da se radi o dojenčetu starom 6 mjeseci, savjetujem i dalje noćna dojenja, naravno ukoliko dijete traži.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja beba ne prihvaća povrće u dohrani. Što da radim?

<para>
 Odlična je učenica i teško podnosi neuspjeh. Često je na natjecanjima zaboli stomak ili glava. Doma je potpuno drugačija, vesela je, ali ponekad i nervozna i drska. Jedino je u druženju s prijateljicama opuštena, ali samo izvan škole. Vrlo teško verbalizira ono što osjeća. Kako joj pomoći da bude opuštenija? Hvala, Vesna
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati je li Vašoj kćerki problem što se u javnosti ponaša drugačije u odnosu na to kada je okružena prijateljima? Ili se samo Vama čini da njezino ponašanje nije adekvatno, odnosno da bi bilo bolje da je otvorenija i opuštenija u javnosti?</para>
<para>Naime, ovisno o našem temperamentu i ličnosti, moguće je da osobe koje su dominantno introverti u velikoj skupini nepoznatih ljudi osjećaju nelagodu, djeluju hladno i ukočeno jer ne započinju komunikaciju s drugim ljudima. Introverti preferiraju manja društva, i to uglavnom bliskih ljudi, s kojima mogu opušteno razgovarati. Nešto više o introvertima možete pročitati u slijedećem odgovoru: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/kako-da-pomognem-svom-12-godisnjaku-da-poradi-na-samopouzdanju-i-sigurnosti/">https://klinfo.rtl.hr/savjeti/kako-da-pomognem-svom-12-godisnjaku-da-poradi-na-samopouzdanju-i-sigurnosti/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko je Vaša kćerka introvert i njezina „preukočenost“ u javnosti proizlazi iz toga, tada razloga za zabrinutost nema i jedino što bi bilo poželjno jest da dobije Vašu potvrdu da je ok takva kakva je, i da je u redu što joj treba vremena da se adaptira. Ukoliko ona ima problem kada je u javnosti i kaže Vam da joj nelagodno i da bi voljela naučiti kako se opustiti, tada je možete uključiti kod stručnjaka na savjetovanje koji bi je mogao naučiti kako se nositi s nelagodnom prilikom socijalnih kontakata.</para>
<para>Kada kažete da Vaša kćerka teško verbalizira ono što osjeća – kako njezini bližnji i značajne osobe u životu pokazuju osjećaju? Ukoliko njezin model (a model su roditelji, djedovi, bake i svi koji imaju veliku ulogu u njezinu životu) ne verbalizira osjećaje i ima poteškoće da ih izrazi, moguće je da je Vaša kćer „iskopirala“ isti obrazac. U tom slučaju bilo bi dobro da joj vlastitim primjerom pokazujete kako izraziti emocije – recite joj kada ste tužni, ne zatomljujte ljutnju, pokažite da ste sretni... Djeca jako dobro reagiraju na igru, pa i kroz igru ili zajedničko gledanje filmova/crtanih filmova možete razgovarati o emocijama. Vjerujem da indirektno, kroz igru, zajedničke trenutke i razgovor možete puno pridonijeti.</para>
<para>Slobodno nam se obratite u naš Centar ukoliko procijenite da bi Vašoj kćerki dobro došla stručna podrška.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja djevojčica (11) djeluje hladno, ukočeno i preozbiljno Poštovani, moja djevojčica (11 godina) u javnosti (školi, na treningu itd.) ponaša se preukočeno, ozbiljna je, ne pokazuje nikakve emocije i djeluje hladno. 
    Odlična je učenica i teško podnosi neuspjeh. Često je na natjecanjima zaboli stomak ili glava. Doma je potpuno drugačija, vesela je, ali ponekad i nervozna i drska. Jedino je u druženju s prijateljicama opuštena, ali samo izvan škole. Vrlo teško verbalizira ono što osjeća. Kako joj pomoći da bude opuštenija? Hvala, Vesna

Poštovana mama,
iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati je li Vašoj kćerki problem što se u javnosti ponaša drugačije u odnosu na to kada je okružena prijateljima? Ili se samo Vama čini da njezino ponašanje nije adekvatno, odnosno da bi bilo bolje da je otvorenija i opuštenija u javnosti?
Naime, ovisno o našem temperamentu i ličnosti, moguće je da osobe koje su dominantno introverti u velikoj skupini nepoznatih ljudi osjećaju nelagodu, djeluju hladno i ukočeno jer ne započinju komunikaciju s drugim ljudima. Introverti preferiraju manja društva, i to uglavnom bliskih ljudi, s kojima mogu opušteno razgovarati. Nešto više o introvertima možete pročitati u slijedećem odgovoru: https://klinfo.rtl.hr/savjeti/kako-da-pomognem-svom-12-godisnjaku-da-poradi-na-samopouzdanju-i-sigurnosti/

Ukoliko je Vaša kćerka introvert i njezina „preukočenost“ u javnosti proizlazi iz toga, tada razloga za zabrinutost nema i jedino što bi bilo poželjno jest da dobije Vašu potvrdu da je ok takva kakva je, i da je u redu što joj treba vremena da se adaptira. Ukoliko ona ima problem kada je u javnosti i kaže Vam da joj nelagodno i da bi voljela naučiti kako se opustiti, tada je možete uključiti kod stručnjaka na savjetovanje koji bi je mogao naučiti kako se nositi s nelagodnom prilikom socijalnih kontakata.
Kada kažete da Vaša kćerka teško verbalizira ono što osjeća – kako njezini bližnji i značajne osobe u životu pokazuju osjećaju? Ukoliko njezin model (a model su roditelji, djedovi, bake i svi koji imaju veliku ulogu u njezinu životu) ne verbalizira osjećaje i ima poteškoće da ih izrazi, moguće je da je Vaša kćer „iskopirala“ isti obrazac. U tom slučaju bilo bi dobro da joj vlastitim primjerom pokazujete kako izraziti emocije – recite joj kada ste tužni, ne zatomljujte ljutnju, pokažite da ste sretni... Djeca jako dobro reagiraju na igru, pa i kroz igru ili zajedničko gledanje filmova/crtanih filmova možete razgovarati o emocijama. Vjerujem da indirektno, kroz igru, zajedničke trenutke i razgovor možete puno pridonijeti.
Slobodno nam se obratite u naš Centar ukoliko procijenite da bi Vašoj kćerki dobro došla stručna podrška.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Moja djevojčica (11) djeluje hladno, ukočeno i preozbiljno

<para/>
<para>
 Ali, u čemu je problem: jednostavno se prema svima ponaša bezobrazno i vrijeđa ih
</para>
<para>
 Kako da ga smirimo Luka
</para>
<para>Poštavani Luka,</para>
<para>iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati u kakvom ste odnosu s dječakom – jeste li učenik ili profesor – no u svakom slučaju smatram da bi problem vezan uz ponašanje djeteta u školi trebali rješavati odrasli.</para>
<para>Drugim riječima, bilo bi dobro da profesori sankcioniraju svako bezobrazno ponašanje dječaka te da o svemu razrednik porazgovara s njegovim roditeljima.</para>
<para>Poruka koju moramo poslati djeci jest da se nasilje (bilo verbalno ili fizičko) ni u kojem slučaju neće tolerirati, ali isto tako treba imati na umu da je nužna intervencija roditelja kada je u pitanju problematično ponašanje djece. Bez uključenosti i suradnje roditelja same sankcije ponašanja možda neće biti dovoljne. Stoga je moj savjet svakako uključiti i roditelje.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da smirimo dječaka u razredu koji sve ostale vrijeđa? Draga gospođo Kristina, imam jednog dječaka u razredu koji se zove J. C.

Ali, u čemu je problem: jednostavno se prema svima ponaša bezobrazno i vrijeđa ih!

Kako da ga smirimo? 

   Ali, u čemu je problem: jednostavno se prema svima ponaša bezobrazno i vrijeđa ih


   Kako da ga smirimo Luka

Poštavani Luka,
iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati u kakvom ste odnosu s dječakom – jeste li učenik ili profesor – no u svakom slučaju smatram da bi problem vezan uz ponašanje djeteta u školi trebali rješavati odrasli.
Drugim riječima, bilo bi dobro da profesori sankcioniraju svako bezobrazno ponašanje dječaka te da o svemu razrednik porazgovara s njegovim roditeljima.
Poruka koju moramo poslati djeci jest da se nasilje (bilo verbalno ili fizičko) ni u kojem slučaju neće tolerirati, ali isto tako treba imati na umu da je nužna intervencija roditelja kada je u pitanju problematično ponašanje djece. Bez uključenosti i suradnje roditelja same sankcije ponašanja možda neće biti dovoljne. Stoga je moj savjet svakako uključiti i roditelje.
Srdačan pozdrav,

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako da smirimo dječaka u razredu koji sve ostale vrijeđa?

<para/>
<para>
 Godište sam '91 Mama i tata su godinama u disfunkcionalnom braku, a iza mame je još jedan takav brak iz kojeg ima dvoje djece koja joj usprkos godinama nisu oprostila što je otišla. Ja sam s njima u iznimno dobrim odnosima, iskrenim, i sve troje smo svjesni koliko su štete ti brakovi ostavili na nas. Tata mi je liječeni alkoholičar, ne pije 20-ak godina, ali ga ja nažalost ne pamtim kao borca, već kao tiranina koji je tukao svoje dijete, i ja njemu, usprkos godinama nisam oprostila.
</para>
<para>
 Prije nekoliko mjeseci sam upoznala mladića s kojim sam se jako povezala, provodilo smo puno vremena skupa, ali bi problem nastao kad bih ja otišla kući iz mjesta gdje smo oboje studirali. Postupala sam u najmanju ruku, hirovito, bezobrazno, te ga uzimala zdravo za gotovo. Svaki put kad bih ja došla kući naišla bih na par posvađanih članova obitelji, redovno bi isplivala neka nova obiteljska tajna koja se krila od mene, "za moje dobro" i ja sam sav svoj bijes i razočaranje prenosila na njega. U više navrata mi je pokušao objasniti da stvari ne idu u dobrom smjeru kada odem kući, ali ja sam to ignorirala. Prije pola mjeseca me je ostavio, rekavši da je ovo bila disfunkcionalna veza i da ne može biti sretan s osobom kao što sam ja. Osim momka, izgubila sam i najboljeg prijatelja iz razloga što svoje probleme nisam riješila na vrijeme.
</para>
<para>
 Zanima me vaš savjet po pitanju ove situacije. Emina
</para>
<para>Draga Emina,</para>
<para>Iskreno mi je žao zbog tvoje obiteljske situacije i zbog svih problema koji proizlaze iz iste. Vjerujem da ti trenutno nije lako i da su te ovi prekidi odnosa pogodili. Ukoliko postoji netko u tvojoj blizini s kim bi mogla podijeliti svoje probleme i zatražiti podršku, svakako bi ti savjetovala da to učiniš. Svima nam ponekada treba topla riječ, zagrljaj ili samo razumijevanje druge osobe. I u redu je zatražiti je, posebno kada nam je zaista potrebno.</para>
<para>Na temelju svega što si u pismu napisala, rekla bih da si zapravo već sama sebi dala odgovor. Ja te ne poznajem pa ne mogu iznositi nikakve tvrdnje o tebi, ali ako sama kažeš da smatraš kako si svoj bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosila na svog dečka, tada je moguće da je to doista bilo tako. Budući da si osvijestila da to činiš, moje pitanje tebi je što možeš učiniti po tom pitanju? Kako možeš ispoljiti svoje frustracije i bijes a da to nije na način koji šteti tebi ili drugima?</para>
<para>Činjenica je da kada nešto kod sebe prepoznamo – primjerice neki obrazac koji se ponavlja u našim odnosima a ne dovodi nas do uspjeha - da je to prvi korak ka promjeni. Ako je moja prethodna veza završila iz razloga što nisam dovoljno cijenila partnera, što nismo komunicirali, što sam na njega prenosila svoje frustracije, to ne znači da isto tako mora izgledati i moja buduća veza. Na odnosu treba raditi i njegovati ga. On je kao biljka: ako ga ne zalijevamo i ne brinemo da ima dovoljno svjetla, uvenuti će. Samo osvješćivanje da činimo nešto što nije u redu, dobar je korak da razmislimo što onda možemo promijeniti kako više ne bismo povređivali drugu osobu.</para>
<para>Vjerujem da ti nije jednostavno suočavati se sa svime što se događa u tvojoj obitelji. I sigurna sam da takvi disfunkcionalni odnosi negativno utječu na tebe što se potom održava i na druge odnose u tvom životu. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da se obratiš psihoterapeutu koji će ti pomoći da proradiš sve emocije vezane uz obitelj, da naučiš adekvatno reagirati, da prepoznaš ograničavajuća uvjerenja koja te sprečavaju da živiš kvalitetno i u konačnici, da dobiješ prijeko potrebnu podršku.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosim na svog dečka Poštovana, zanima me vaše mišljenje oko mog problema, točnije savjet.

Godište sam '91. i unutar obitelji mi je cijeli život vladao popriličan kaos. 

   Godište sam '91 Mama i tata su godinama u disfunkcionalnom braku, a iza mame je još jedan takav brak iz kojeg ima dvoje djece koja joj usprkos godinama nisu oprostila što je otišla. Ja sam s njima u iznimno dobrim odnosima, iskrenim, i sve troje smo svjesni koliko su štete ti brakovi ostavili na nas. Tata mi je liječeni alkoholičar, ne pije 20-ak godina, ali ga ja nažalost ne pamtim kao borca, već kao tiranina koji je tukao svoje dijete, i ja njemu, usprkos godinama nisam oprostila.


   Prije nekoliko mjeseci sam upoznala mladića s kojim sam se jako povezala, provodilo smo puno vremena skupa, ali bi problem nastao kad bih ja otišla kući iz mjesta gdje smo oboje studirali. Postupala sam u najmanju ruku, hirovito, bezobrazno, te ga uzimala zdravo za gotovo. Svaki put kad bih ja došla kući naišla bih na par posvađanih članova obitelji, redovno bi isplivala neka nova obiteljska tajna koja se krila od mene, "za moje dobro" i ja sam sav svoj bijes i razočaranje prenosila na njega. U više navrata mi je pokušao objasniti da stvari ne idu u dobrom smjeru kada odem kući, ali ja sam to ignorirala. Prije pola mjeseca me je ostavio, rekavši da je ovo bila disfunkcionalna veza i da ne može biti sretan s osobom kao što sam ja. Osim momka, izgubila sam i najboljeg prijatelja iz razloga što svoje probleme nisam riješila na vrijeme.


   Zanima me vaš savjet po pitanju ove situacije. Emina

Draga Emina,
Iskreno mi je žao zbog tvoje obiteljske situacije i zbog svih problema koji proizlaze iz iste. Vjerujem da ti trenutno nije lako i da su te ovi prekidi odnosa pogodili. Ukoliko postoji netko u tvojoj blizini s kim bi mogla podijeliti svoje probleme i zatražiti podršku, svakako bi ti savjetovala da to učiniš. Svima nam ponekada treba topla riječ, zagrljaj ili samo razumijevanje druge osobe. I u redu je zatražiti je, posebno kada nam je zaista potrebno.
Na temelju svega što si u pismu napisala, rekla bih da si zapravo već sama sebi dala odgovor. Ja te ne poznajem pa ne mogu iznositi nikakve tvrdnje o tebi, ali ako sama kažeš da smatraš kako si svoj bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosila na svog dečka, tada je moguće da je to doista bilo tako. Budući da si osvijestila da to činiš, moje pitanje tebi je što možeš učiniti po tom pitanju? Kako možeš ispoljiti svoje frustracije i bijes a da to nije na način koji šteti tebi ili drugima?
Činjenica je da kada nešto kod sebe prepoznamo – primjerice neki obrazac koji se ponavlja u našim odnosima a ne dovodi nas do uspjeha - da je to prvi korak ka promjeni. Ako je moja prethodna veza završila iz razloga što nisam dovoljno cijenila partnera, što nismo komunicirali, što sam na njega prenosila svoje frustracije, to ne znači da isto tako mora izgledati i moja buduća veza. Na odnosu treba raditi i njegovati ga. On je kao biljka: ako ga ne zalijevamo i ne brinemo da ima dovoljno svjetla, uvenuti će. Samo osvješćivanje da činimo nešto što nije u redu, dobar je korak da razmislimo što onda možemo promijeniti kako više ne bismo povređivali drugu osobu.
Vjerujem da ti nije jednostavno suočavati se sa svime što se događa u tvojoj obitelji. I sigurna sam da takvi disfunkcionalni odnosi negativno utječu na tebe što se potom održava i na druge odnose u tvom životu. Iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da se obratiš psihoterapeutu koji će ti pomoći da proradiš  sve emocije vezane uz obitelj, da naučiš adekvatno reagirati, da prepoznaš ograničavajuća uvjerenja koja te sprečavaju da živiš kvalitetno i u konačnici, da dobiješ prijeko potrebnu podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Bijes i razočaranje iz obiteljskog doma prenosim na svog dečka

<para>
 Ako ostanem s njim u igraonici samo promatra igre sa strane. Inače ide normalno u vrtić. Radi se većinom o rođendanima s djecom iz vrtića. Da li je važno da ide na te rođendane kao dio socijalizacije? Da li da ga pokušam ostaviti na neko vrijeme uz plač (kao što je na početku bilo i s vrtićem)? Hvala, Anita.
</para>
<para> 
</para>
<para>










</para>
<para/>
<para>
Draga mama,</para>
<para>koliko god nam to možda neobično zvučalo no neka djeca naprosto ne vole biti u igraonicama ili im treba duže vremena da bi ih prihvatili i opustili se u njima. Razlozi se obično kriju u djetetovu temperamentu ili ličnosti. Neka djeca su introvertirana pa im stoga više odgovara mirniji način igranja bez previše ometajućih podražaja ili puno drugih ljudi. Više o tome možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/</ulink>
</para>
<para>Također, neka djeca u većini novih situacija reagiraju sa zadrškom. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva "prva reakcija" više naginju u kategoriju djece, a kasnije i odraslih ljudi, kojima prvo treba neko vrijeme da bi "snimili situaciju" i tek onda se opustili i eventualno se uključili u aktivnosti.</para>
<para>Uz to, djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci ne smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja, dok nekoj djeci to smeta pa će stoga i odbijati situacije koje će im biti preplavljujuće. Možete razmisliti kako vaš dječak reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njegovu temperamentu ili mu možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Svakako ne treba forsirati njegove ostanke u igraonici. Postoje i drugi načini kako se može poticati njegova socijalizacija. Ukoliko ipak vidite da se s vremenom opušta i da želi biti na rođendanima, u redu ga je ohrabriti da ostane i vidjeti kako mu se može pomoći da se opusti.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin ne voli igraonice i ne želi ići na rođendane Moj petogodišnjak ne želi ići na rođendane u igraonice. Kaže da ne želi ostati bez mene pa da ga čuvaju nepoznate osobe i da mu smetaju animatori. 
    Ako ostanem s njim u igraonici samo promatra igre sa strane. Inače ide normalno u vrtić. Radi se većinom o rođendanima s djecom iz vrtića. Da li je važno da ide na te rođendane kao dio socijalizacije? Da li da ga pokušam ostaviti na neko vrijeme uz plač (kao što je na početku bilo i s vrtićem)? Hvala, Anita.

 















Draga mama,
koliko god nam to možda neobično zvučalo no neka djeca naprosto ne vole biti u igraonicama ili im treba duže vremena da bi ih prihvatili i opustili se u njima. Razlozi se obično kriju u djetetovu temperamentu ili ličnosti. Neka djeca su introvertirana pa im stoga više odgovara mirniji način igranja bez previše ometajućih podražaja ili puno drugih ljudi. Više o tome možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/

Također, neka djeca u većini novih situacija reagiraju sa zadrškom. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva "prva reakcija" više naginju u kategoriju djece, a kasnije i odraslih ljudi, kojima prvo treba neko vrijeme da bi "snimili situaciju" i tek onda se opustili i eventualno se uključili u aktivnosti.
Uz to, djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci ne smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja, dok nekoj djeci to smeta pa će stoga i odbijati situacije koje će im biti preplavljujuće. Možete razmisliti kako vaš dječak reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njegovu temperamentu ili mu možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Svakako ne treba forsirati njegove ostanke u igraonici. Postoje i drugi načini kako se može poticati njegova socijalizacija. Ukoliko ipak vidite da se s vremenom opušta i da želi biti na rođendanima, u redu ga je ohrabriti da ostane i vidjeti kako mu se može pomoći da se opusti.

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Moj sin ne voli igraonice i ne želi ići na rođendane

<para>
 Međutim beba već 2 dana plače i ne kaki. Inače samo sisa. Da li da nastavim ili da prekinem sa uvođenjem čvrste hrane?
</para>
<para>Ako je problem stolice, nemojete davati rižu, već uvedite krušku ili šljivu ili tikvicu, dakle nešto što otvara, pa to možete onda kombinirati s rižom kasnije. Koje voće uvedete možete dati i isti sok.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon uvođenja dohrane beba pati od zatvora i probavnih problema Poštovani, moja beba ima skoro 5 mjeseci i danas je 5. dan otkako joj dajem rižine pahuljice s mlijekom. Sutra planiram početi s pahuljicama riža-kukuruz. 
    Međutim beba već 2 dana plače i ne kaki. Inače samo sisa. Da li da nastavim ili da prekinem sa uvođenjem čvrste hrane?

Ako je problem stolice, nemojete davati rižu, već uvedite krušku ili šljivu ili tikvicu, dakle nešto što otvara, pa to možete onda kombinirati s rižom kasnije. Koje voće uvedete možete dati i isti sok.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Nakon uvođenja dohrane beba pati od zatvora i probavnih problema

<para>
 .
</para>
<para>
 Riječ je o grčevima koji se kod kćerkice javljaju od trećeg tjedna života, skoro smo dostigli tri mjeseca a grčevi se i dalje javljaju (ne kolike, već probavni grčevi) uredno nakon sat, dva od svakog hranjenja, čuje se kruljenje u želucu, nekada se ispuste vjetrovi, a stolica je kao u privitku (formirana - polutvrda, nije kašasta, s tekućim i zrnatim primjesama).
</para>
<para>
 Koristim se masažom trbuha, koljena stišćem uz trbuščić, stavljam topli jastuk i koristim waya lgg kapi/ili Biogaiu, donat mg, vodu i po preporuci i Coliprev ali smo nakon 24-satne primjene prestali jer su grčevi bili puno jačeg intenziteta. Prehrana je kombinacija dojenja i 120 ml adaptiranog mlijeka Aptamil Comfort (sa već 'razbijenim' proteinima mlijeka) po obroku.
</para>
<para>
 Moja je briga tip stolice koja traje već duže vrijeme (najmanje tri tjedna) i grčevi tokom cijelog dana 2/3 sata nakon obroka a pitanje koje bi vam postavila je - jesu li to normalni grčevi i uobičajena stolica kod dojenčeta ili bi posrijedi moglo biti nešto drugo?
</para>
<para>
 Unaprijed puno hvala i lp, Lana
</para>
<para>Poštovana, u ovoj dobi se svima čuju crijeva, djeca jedu samo mlijeko i to stvara dosta plinova, osim toga neku jedu halapljivo i nagutaju se puno zraka. Uz to nije neobično da imaju grčeve (termin kolike ima isto značenje). Za stolicu je bitno da je redovna i da nije tvrda, ostalo nema nekog značenja. Niste napisali kako djevojčica napreduje na tjelesnoj masi jer je to najbolji pokazatelj zdravlja.</para>
<para>Dijete koje lijepo dobiva na težini znači da ima dovoljno hrane koju dobro resorbira. Nema razloga da joj dajete Coliprev , a niti Donat Mg koji uopće nije za tu dob. Ako Vas stanje i dalje zabrinjava otiđite na pregled pedijatrijskom gastroenterologu pa ćete nakon pregleda biti sigurniji.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba ima jake grčeve koji ne prestaju. Je li joj stolica „normalna“? Poštovani, voljela bih vas pitati za mišljenje u miru, jer u minutama pregleda kod našeg pedijatra jednostavno ne stignem obrazložiti situaciju i detalje za koje smatram da su važni jer čine razliku mnogo puta 
   .


   Riječ je o grčevima koji se kod kćerkice javljaju od trećeg tjedna života, skoro smo dostigli tri mjeseca a grčevi se i dalje javljaju (ne kolike, već probavni grčevi) uredno nakon sat, dva od svakog hranjenja, čuje se kruljenje u želucu, nekada se ispuste vjetrovi, a stolica je kao u privitku (formirana - polutvrda, nije kašasta, s tekućim i zrnatim primjesama).


   Koristim se masažom trbuha, koljena stišćem uz trbuščić, stavljam topli jastuk i koristim waya lgg kapi/ili Biogaiu, donat mg, vodu i po preporuci i Coliprev ali smo nakon 24-satne primjene prestali jer su grčevi bili puno jačeg intenziteta. Prehrana je kombinacija dojenja i 120 ml adaptiranog mlijeka Aptamil Comfort (sa već 'razbijenim' proteinima mlijeka) po obroku.


   Moja je briga tip stolice koja traje već duže vrijeme (najmanje tri tjedna) i grčevi tokom cijelog dana 2/3 sata nakon obroka a pitanje koje bi vam postavila je - jesu li to normalni grčevi i uobičajena stolica kod dojenčeta ili bi posrijedi moglo biti nešto drugo?


   Unaprijed puno hvala i lp, Lana

Poštovana, u ovoj dobi se svima čuju crijeva, djeca jedu samo mlijeko i to stvara dosta plinova, osim toga neku jedu halapljivo i nagutaju se puno zraka. Uz to nije neobično da imaju grčeve (termin kolike ima isto značenje). Za stolicu je bitno da je redovna i da nije tvrda, ostalo nema nekog značenja. Niste napisali kako djevojčica napreduje na tjelesnoj masi jer je to najbolji pokazatelj zdravlja.
Dijete koje lijepo dobiva na težini znači da ima dovoljno hrane koju dobro resorbira. Nema razloga da joj dajete Coliprev , a niti Donat Mg koji uopće nije za tu dob. Ako Vas stanje i dalje zabrinjava otiđite na pregled pedijatrijskom gastroenterologu pa ćete nakon pregleda biti sigurniji.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba ima jake grčeve koji ne prestaju. Je li joj stolica „normalna“?

<para>
 Pored metoda koje mogu naći na internetu interesira me što vi znate o metodi digitalizacije govora (rečeno nam je da se djetetu namješta vilica prstima). Da li je ona opravdana odmah u startu ili ne? Unaprijed zahvalna. Mama S.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na žalost nismo upoznati s metodom digitalizacije govora. No svakako bi Vam htjela naglasiti da urednom govorno jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija. Komunikacija je sredstvo s pomoću kojeg dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. Naime, mi međusobno razmjenjujemo poruke na različite načine, a ne samo govorom. Tako, na primjer, komuniciramo i putem pogleda, gesti i slika. Istraživanja ukazuju da su neverbalne vještine, posebice združena pažnja i imitacija, jaki prediktori razvoja govora i jezika u djece s autizmom. Stoga preporučam da odaberete terapiju koja će jačati komunikacijske sposobnosti i jezično razumijevanje djeteta.</para>
<para>Najučinkovitiji tretmani u dječjoj dobi su ABA (primijenjena analiza ponašanja) i Floor-time (poticanje socio - emocionalnog razvoja) te TEACCH tretman (strukturirani pristup s vizualnom podrškom). Svakako Vam preporučam da se obratite stručnjaku edukatoru-rehabilitatoru i/ili logopedu kako bi Vas savjetovao koji od tretmana je najprikladniji za Vaše dijete.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ., senzorni pedagog, Floortime terapeut</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako pomoći 3-godišnjaku s pervazivnim poremećajem u razvoju govora? Imam trogodišnjeg sina koji ništa ne govori, dijagnoza je pervazivni poremećaj (elementi iz autističnog spektra). 
    Pored metoda koje mogu naći na internetu interesira me što vi znate o metodi digitalizacije govora (rečeno nam je da se djetetu namješta vilica prstima). Da li je ona opravdana odmah u startu ili ne? Unaprijed zahvalna. Mama S.

Poštovana,
na žalost nismo upoznati s metodom digitalizacije govora. No svakako bi Vam htjela naglasiti da urednom govorno jezičnom razvoju prethodi uredna komunikacija. Komunikacija je sredstvo s pomoću kojeg dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. Naime, mi međusobno  razmjenjujemo poruke na različite načine, a ne samo govorom. Tako, na primjer, komuniciramo i putem pogleda, gesti i slika. Istraživanja ukazuju da su  neverbalne vještine, posebice združena pažnja i imitacija, jaki prediktori razvoja govora i jezika u djece s autizmom. Stoga preporučam da odaberete terapiju koja će jačati komunikacijske sposobnosti i jezično razumijevanje djeteta.
Najučinkovitiji tretmani u dječjoj dobi su ABA (primijenjena analiza ponašanja) i Floor-time (poticanje socio - emocionalnog razvoja) te TEACCH tretman (strukturirani pristup s vizualnom podrškom). Svakako Vam preporučam da se obratite stručnjaku edukatoru-rehabilitatoru i/ili logopedu kako bi Vas savjetovao koji od tretmana je najprikladniji za Vaše dijete.

   Alma Džanović, mag.rehab.educ., senzorni pedagog, Floortime terapeut


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Kako pomoći 3-godišnjaku s pervazivnim poremećajem u razvoju govora?

<para>
 . No kako su ti napadaji sve učestaliji i jako bolni, počela sam razmišljati o operaciji. A kako je beba stara tek 3 mjeseca, i dojim još uvijek, ne znam koliko je pametno sada ići na operaciju. Koliko bi trebala odmarati nakon te operacije, mislim ne dizati nikakav teret? Koju bi mi zamjensku prehranu za bebu preporučili ako se odlučim na operaciju? Kako zaustaviti mlijeko? I još da pitam da li se tabletice Buscol smiju koristiti prilikom dojenja, te mi je tabletice doktorica bila pripisala u slučaju napadaja? Zahvaljujem se i srdačan pozdrav. Andreja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kao prvo mislim da se trebate posavjetovati s kirurgom koji bi Vas operirao, koliko je operacija hitna? Vjerojatno je hitno s obzirom da su napadi učestali, a kako ne bi došlo do jače upale (kolangitisa), kada bi morali uzimati i antibiotike. Danas se rade endoskopske operacije nakon kojih je brz oporavak i nije potrebno dugotrajno mirovanje. Ako imate dovoljno mlijeka možda se možete izdojiti za period Vaše odsutnosti i to pohraniti u smrzavanju. Ako je to nemoguće ili ostanete bez mlijeka onda možete bebi uvesti bilo koji adaptirani mliječni pripravak kojih je danas na tržištu jako puno i svi su dobri, tj. u potpunosti zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta. Postoji lijek koji služi za zaustavljanje dojenja, vaš ginekolog ili liječnik Vam ga može prepisati, ali to ne bih savjetovala, jer redovitim izdajanjem možete sačuvati mlijeko te iza dojiti i šteta je da prestajete.</para>
<para>Neposredno nakon operacije izdojite se, ali izdojeno mlijeko nemojte davati taj prvi dan. Za Buscol tablete nema podataka o sigurnosti primjene tijekom dojenja, no ako bi imali jači napad boli slobodno je primijenite, budući da su količine u mlijeku minimalne.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Rodila sam prije tri mjeseca i dojim – da li da idem na operaciju žućnih kamenaca? Poštovani, rodila sam prije 3 mjeseca i ubrzo nakon što sam došla kući pojavila se jaka bol u gornjem desnom dijelu trbuha, te su mi ustanovili da imam žućne kamence i odmah preporučili žućnu dijetu jer sam dojila a i bio je to carski pa da ne idem ponovno pod narkozu 
   . No kako su ti napadaji sve učestaliji i jako bolni, počela sam razmišljati o operaciji. A kako je beba stara tek 3 mjeseca, i dojim još uvijek, ne znam koliko je pametno sada ići na operaciju. Koliko bi trebala odmarati nakon te operacije, mislim ne dizati nikakav teret? Koju bi mi zamjensku prehranu za bebu preporučili ako se odlučim na operaciju? Kako zaustaviti mlijeko? I još da pitam da li se tabletice Buscol smiju koristiti prilikom dojenja, te mi je tabletice doktorica bila pripisala u slučaju napadaja? Zahvaljujem se i srdačan pozdrav. Andreja

Poštovana,
kao prvo mislim da se trebate posavjetovati s kirurgom koji bi Vas operirao, koliko je operacija hitna? Vjerojatno je hitno s obzirom da su napadi učestali, a kako ne bi došlo do jače upale (kolangitisa),  kada bi morali uzimati i antibiotike. Danas se rade endoskopske operacije nakon kojih je brz oporavak i nije potrebno dugotrajno mirovanje. Ako imate dovoljno mlijeka možda se možete izdojiti za period Vaše odsutnosti i to pohraniti u smrzavanju. Ako je to nemoguće ili ostanete bez mlijeka onda možete bebi uvesti bilo koji adaptirani mliječni pripravak kojih je danas na tržištu jako puno i svi su dobri, tj. u potpunosti zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta.  Postoji lijek koji služi za zaustavljanje dojenja, vaš ginekolog ili liječnik Vam ga može prepisati, ali to ne bih savjetovala, jer redovitim izdajanjem možete sačuvati mlijeko te iza dojiti i šteta je da prestajete.
Neposredno nakon operacije izdojite se, ali izdojeno mlijeko nemojte davati taj prvi dan. Za Buscol tablete nema podataka o sigurnosti primjene tijekom dojenja, no ako bi imali jači napad boli slobodno je primijenite, budući da su količine u mlijeku minimalne.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Rodila sam prije tri mjeseca i dojim – da li da idem na operaciju žućnih kamenaca?

<para>
 Jučer smo uveli Espumisan kapi, no stanje je gore; grčevi su jači i plač dugotrajniji. Beba je dojena i hranimo ju na bočicu budući da joj nije dovoljna količina mlijeka koju proizvodim. Dohranjujemo ju na preporuku naše pedijatrice i od tada je počela napredovati (dobivati na težini). Zanima me na koji način možemo ublažiti bebine tegobe: preporučate li nam neke druge kapi ili trebamo nastaviti s Epsumisanom (danas nam je tek 2. dan korištenja tih kapi)? Zanima me smije li se bebi dati čaj od kima (mnogi su mi preporučili da je vrlo učinkovit kod grčeva), no budući da beba još nema ni mjesec dana, ne znam smijemo li joj ga dati? Kada bismo smjeli dati taj čaj? Unaprijed Vam najljepša hvala na odgovoru i pomoći. Srdačan pozdrav, Kristina i Mario
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete nastaviti s Espumisanom budući da ste to počeli, jer se potencijalni efekt vidi nakon bar 5-7 dana davanja. Dolazi u obzir dati i Biogaia kapi, jer se za njih pokazalo da imaju u oko polovice slučajeva efekt na skraćenje i intenzitet kolika. Međutim, niti jedna tvar nema 100% učinkovitost, to razdoblje jednostavno morate prevladati.</para>
<para>Dobro je djetetu masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu, biti u mirnoj atmosferi, probajte pustiti neku umirujuću glazbu, neka bude zamračena prostorija, nastojte stalno ponavljati isti ritual i nemojte se obeshrabriti. Inače ne zna se do dana današnjega što je uzrok „kolikama“ , ali se zna da to nije bolest i ne treba liječiti. Što se tiče čaja od kima njegova učinkovitost bazira se na sedativnom učinku i nije prema preporukama pedijatrijskih društava.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Što može pomoći našem novorođenčetu protiv jakih grčeva (kolika)? Poštovani, naša djevojčica stara je 25 dana. Prije nekoliko dana počeli su snažni grčevi koji traju nekoliko sati, a najjači su navečer od 20 sati do ponoći. 
     Jučer smo uveli Espumisan kapi, no stanje je gore; grčevi su jači i plač dugotrajniji. Beba je dojena i hranimo ju na bočicu budući da joj nije dovoljna količina mlijeka koju proizvodim. Dohranjujemo ju na preporuku naše pedijatrice i od tada je počela napredovati (dobivati na težini). Zanima me na koji način možemo ublažiti bebine tegobe: preporučate li nam neke druge kapi ili trebamo nastaviti s Epsumisanom (danas nam je tek 2. dan korištenja tih kapi)? Zanima me smije li se bebi dati čaj od kima (mnogi su mi preporučili da je vrlo učinkovit kod grčeva), no budući da beba još nema ni mjesec dana, ne znam smijemo li joj ga dati? Kada bismo smjeli dati taj čaj? Unaprijed Vam najljepša hvala na odgovoru i pomoći. Srdačan pozdrav, Kristina i Mario

Poštovana,
možete nastaviti s Espumisanom budući da ste to počeli, jer se potencijalni efekt vidi nakon bar 5-7 dana davanja. Dolazi u obzir dati i Biogaia kapi, jer se za njih pokazalo da imaju u oko polovice slučajeva efekt na skraćenje i intenzitet kolika. Međutim, niti jedna tvar nema 100% učinkovitost, to razdoblje jednostavno morate prevladati.
Dobro je djetetu masirati trbuščić u smjeru kazaljke na satu, biti u mirnoj atmosferi, probajte pustiti neku umirujuću glazbu, neka bude zamračena prostorija, nastojte stalno ponavljati isti ritual i nemojte se obeshrabriti. Inače ne zna se do dana današnjega što je uzrok „kolikama“ , ali se zna da to nije bolest i ne treba liječiti.  Što se tiče čaja od kima njegova učinkovitost bazira se na sedativnom učinku i nije prema preporukama pedijatrijskih društava.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Što može pomoći našem novorođenčetu protiv jakih grčeva (kolika)?

<para>
 Kad sam ostala bez mlijeka nastavili smo s Novalacom, ali je imala problema s bljuckanjem pa smo na preporuku pedijatrice prešli na Novalac AR. Od njega je imala grčeve pa smo opet na preporuku prešli na Nan AR. Sad je već 20 dana na njemu, ali stolica joj se nikako ne popravlja - rijeđa je, maslinasto zelena i jako smrdljiva, s tim da pušta smrdljive vjetrove tijekom cijelog dana i zna podrignuti više puta između jela. Čak se i stisne, rasplače i onda ili podrigne ili počne štucati. Doktorica je rekla da sačekamo da napuni tri mjeseca, ali ja vidim da mi se dijete muči i rado bi promijenila mlijeko. Čak se možda vratila na Novalac 1. Molim vas preporuku i savjet kako da to bezbolno obavimo. Kolike su i kakve posljedice čestog mijenjanja mlijeka? Mandisea
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema nikakvih posljedica mijenjanja mlijeka, jer sva zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta, jedino postoje fine razlike da li su malo gušća pa protiv bljucanja, s više ili nešto manje laktoze ili s dodanim probioticima itd.</para>
<para>Inače stolica kakvu opisujete nije razlog da mijenjate formulu, jer AR fomule u pravilu daju takvu boju i konzistenciju. Isto tako senzacije koje opisujete: podrigivanje, štucanje i slično događaju se uz bilo koju formulu u ovoj životnoj dobi, kao i bljucanje, te to ne smatramo patologijom, ako nema drugih simptoma.</para>
<para>Stoga, vjerojatno će se isto dešavati koje god mlijeko dijete pilo, dok god malo ne poraste. Bitno je da djevojčica dobro napreduje na tjelesnoj masi, to je najveći pokazatelj zdravlja u toj dobi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Želim bebi promijeniti adaptirano mlijeko četvrti put u dva mjeseca. Smijem li? Poštovani, molim vas savjet. Imam dvomjesečnu curicu koju sam dojila do mjesec dana (uz Novalac PRO). 
    Kad sam ostala bez mlijeka nastavili smo s Novalacom, ali je imala problema s bljuckanjem pa smo na preporuku pedijatrice prešli na Novalac AR. Od njega je imala grčeve pa smo opet na preporuku prešli na Nan AR. Sad je već 20 dana na njemu, ali stolica joj se nikako ne popravlja - rijeđa je, maslinasto zelena i jako smrdljiva, s tim da pušta smrdljive vjetrove tijekom cijelog dana i zna podrignuti više puta između jela. Čak se i stisne, rasplače i onda ili podrigne ili počne štucati. Doktorica je rekla da sačekamo da napuni tri mjeseca, ali ja vidim da mi se dijete muči i rado bi promijenila mlijeko. Čak se možda vratila na Novalac 1. Molim vas preporuku i savjet kako da to bezbolno obavimo. Kolike su i kakve posljedice čestog mijenjanja mlijeka? Mandisea

Poštovana,
nema nikakvih posljedica mijenjanja mlijeka, jer sva zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta, jedino postoje fine razlike da li su malo gušća pa protiv bljucanja, s više ili nešto manje laktoze ili s dodanim probioticima itd.
Inače stolica kakvu opisujete nije razlog da mijenjate formulu, jer AR fomule u pravilu daju takvu boju i konzistenciju. Isto tako senzacije koje opisujete: podrigivanje, štucanje i slično događaju se uz bilo koju formulu u ovoj životnoj dobi, kao i bljucanje, te to ne smatramo patologijom, ako nema drugih simptoma.
Stoga, vjerojatno će se  isto dešavati koje god mlijeko dijete pilo, dok god malo ne poraste. Bitno je da djevojčica dobro napreduje na tjelesnoj masi, to je najveći pokazatelj zdravlja u toj dobi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Želim bebi promijeniti adaptirano mlijeko četvrti put u dva mjeseca. Smijem li?

<para>
 Prije par dana dijete je prebrodilo rotavirus uz petodnevno bolničko liječenje. Unatrag dva mjeseca opada joj kosica u čupercima, izrazito jako, a pedijatrica je rekla da to nije ništa. Na svoju sam joj ruku kupila šampon od čička i vidim joj mlade vlasi ali kosa i dalje opada. Istraživanjem po internetu o tome, piše da može biti uzrok pad imunološkog sustava. Zato bi joj rado dala sirup od aronije. Molim vas savjet od vas – je li moguće da se radi o padu imuniteta i kako da ga podignemo? Unaprijed zahvaljujem...lp. mama DP
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kosa može ispadati iz različitih razloga, a jedan od razloga je i pad imuniteta i nedostatak nekih vitamina, prvenstveno B vitamina kao i željeza. Možete joj davati sirup od aronije, svakodnevno joj dajte svježe voće i povrće, te eventualno uvedite Imunoglukan sirup i čuvajte je od infekcija kojih će sada biti nadam se manje kako dolazi ljeto i djeca su u vrtiću više vani.</para>
<para>U slučaju da kosa i dalje ispada preporučam da se obratite dermatologu, jer su nekad potrebne detaljnije analize, kako iz krvi tako i kože, kako bi se identificirao uzrok.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon niza oboljenja i puno antibiotika, djevojčici opada kosica u čupercima Djevojčica od tri godine unazad 6 mjeseci preboljela je upalu pluća, nedugo zatim bronhitis, pa u par navrata upale grla što je sve liječeno antibioticima i ventolinom. 
    Prije par dana dijete je prebrodilo rotavirus uz petodnevno bolničko liječenje. Unatrag dva mjeseca opada joj kosica u čupercima, izrazito jako, a pedijatrica je rekla da to nije ništa. Na svoju sam joj ruku kupila šampon od čička i vidim joj mlade vlasi ali kosa i dalje opada. Istraživanjem po internetu o tome, piše da može biti uzrok pad imunološkog sustava. Zato bi joj rado dala sirup od aronije. Molim vas savjet od vas – je li moguće da se radi o padu imuniteta i kako da ga podignemo? Unaprijed zahvaljujem...lp. mama DP

Poštovana,
kosa može ispadati iz različitih razloga, a jedan od razloga je i pad imuniteta i nedostatak nekih vitamina, prvenstveno B vitamina kao i željeza. Možete joj davati sirup od aronije, svakodnevno joj dajte svježe voće i povrće, te eventualno uvedite Imunoglukan sirup i čuvajte je od infekcija kojih će sada biti nadam se manje kako dolazi ljeto i djeca su u vrtiću više vani.
U slučaju da kosa i dalje ispada preporučam da se obratite dermatologu, jer su nekad potrebne detaljnije analize, kako iz krvi tako i kože, kako bi se identificirao uzrok.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Nakon niza oboljenja i puno antibiotika, djevojčici opada kosica u čupercima

<para>
 Normalno se razvija, zna sve predmete, slova, boje, brojeve, priča, igra se... Vrtoglavica? Slično je radila prije godinu dana kad je, pretpostavili smo, namjerno micala očima i smijala se. Ali je prestala kad smo joj rekli da prestane. Ali sad se baš kao 'izgubila' tih 30 sekundi dok je nismo podigli. Hvala. Davor
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ne doima se kao nešto zabrinjavajuće, no ponovi li se još koji puta, svakako se obratite neuropedijatru na pregled da se vidi da li vašoj djevojčici trebaju i neke pretrage pri čemu prvenstveno mislim na EEG.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica se na 30 sekundi „izgubila“ uz trzanje očima Curica od dvije godine počela je za stolom trzati očima lijevo/desno kao da prati muhu govoreći "pazi, ne pasti"... trajalo je nekih 30 sekundi. Kad smo je podigli sve je bilo dobro dalje. 
    Normalno se razvija, zna sve predmete, slova, boje, brojeve, priča, igra se... Vrtoglavica? Slično je radila prije godinu dana kad je, pretpostavili smo, namjerno micala očima i smijala se. Ali je prestala kad smo joj rekli da prestane. Ali sad se baš kao 'izgubila' tih 30 sekundi dok je nismo podigli. Hvala. Davor

Poštovani,
ne doima se kao nešto zabrinjavajuće, no ponovi li se još koji puta, svakako se obratite neuropedijatru na pregled da se vidi da li vašoj djevojčici trebaju i neke pretrage pri čemu  prvenstveno mislim na EEG.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica se na 30 sekundi „izgubila“ uz trzanje očima

<para>
 Imao sam i prije kao dijete problema s govorom, ali su prolazili pa bi se opet javili i prošli. Pri tome sam razvio svoje tehnike kako lakše izgovoriti ta slova, primjerice stavim neki samoglasnik ispred ili slično. Da li da potražim pomoć logopeda ili da sam koristim neke metode. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. JR
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>iz samog pitanja, nažalost, teško mi je u potpunosti shvatiti o čemu se radi, tj. zašto Vam se to događa. Postoji više uzroka koji bi mogli dovesti do teškoća u govoru ovog tipa. Metode koje koristite slične su metodama koje se koriste kod osoba koje mucaju.</para>
<para>Ukoliko se radi o ovom tipu teškoće savjetovala bih Vas da se obratite logopedu kako bi Vas on savjetovao o svim tehnikama koje se mogu koristiti u teškoćama prilikom izgovora nekih glasova. Logoped će također procijeniti radi li se o mucanju ili nekoj drugoj govornoj teškoći te će Vam na taj način moći dati konkretnije savjete što i kako govoriti u situacijama otežanog izgovora.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Imam 18 godina i otežano izgovaram glasove p, b i k Dobar dan poštovani, nadam se da ću dobiti konkretan odgovor. Imam 18 godina i u posljednjem periodu života primjećujem da otežano govorim slova: p, b, k. 
    Imao sam i prije kao dijete problema s govorom, ali su prolazili pa bi se opet javili i prošli. Pri tome sam razvio svoje tehnike kako lakše izgovoriti ta slova, primjerice stavim neki samoglasnik ispred ili slično. Da li da potražim pomoć logopeda ili da sam koristim neke metode. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. JR

Poštovani,
iz samog pitanja, nažalost, teško mi je u potpunosti shvatiti o čemu se radi, tj. zašto Vam se to događa. Postoji više uzroka koji bi mogli dovesti do teškoća u govoru ovog tipa. Metode koje koristite slične su metodama koje se koriste kod osoba koje mucaju.
Ukoliko se radi o ovom tipu teškoće savjetovala bih Vas da se obratite logopedu kako bi Vas on savjetovao o svim tehnikama koje se mogu koristiti u teškoćama prilikom izgovora nekih glasova. Logoped će također procijeniti radi li se o mucanju ili nekoj drugoj govornoj teškoći te će Vam na taj način moći dati konkretnije savjete što i kako govoriti u situacijama otežanog izgovora.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Imam 18 godina i otežano izgovaram glasove p, b i k

<para>
 Kad nije ljut normalno s njim razgovaramo da je ružno lupiti ili ugristi nekoga, da se to nikako ne smije raditi. Međutim, kad ga uhvati bijes, sve pada u vodu. Dovoljno je da mu kažete dobro jutro ili pjevušite nešto da se jednostavno ustane i lupi. Kad mu kažemo da se to ne smije, da to ne radi, kreće histerija. I suprug i ja smo dosljedni i svaki put govorimo ne. Pretpostavljam da je dosta ljubomoran, jer ima mlađeg brata (7 mjeseci). Pokušavamo sve da se ne osjeća loše zbog bebe, imamo vrijeme samo za njega, ali ništa ne pomaže. Prema braci je jako nježan i brižan. Razgovarala sam i s tetama u vrtiću koje kažu da tamo uopće nije agresivan, baš suprotno, ali da dosta primjećuju ljubomoru zbog brace. Pišem vam ovo očajna jer sve više gubim živce i teže se kontroliram: jutros sam ga lupila po guzi i čvrsto primila za ruke; mislila sam da će mu ostati masnice. Ne želim to! Ne želim biti takva prema svojoj djeci, ali baš se gubim i sve teže se nosim sa situacijom. Kako konkretno da mu pomognem kad je tako ljut? Što radim krivo? Tužna
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško podnositi agresivno ponašanje Vašeg sina. Pogotovo sada kada imate i bebu i kada je za sve skupa potrebno puno više energije i strpljenja. Drago mi je čuti da u vrtiću nema ponašajnih problema i da je dječak prema braci brižan i nježan.</para>
<para>Kažete kako u trenutcima kada Vaš mališan nije ljut, odnosno kada nije emocionalno pobuđen već opušten, tada možete lijepo razgovarati s njim o tome kako se drugi ne udaraju. U tim trenutcima, dijete to zaista i shvaća, no kada se nađe u situaciji kada ga nešto naljuti, on se ne može iskontrolirati, emocija ga preplavi.</para>
<para>Djeca u toj dobi tek uče samoregulaciju i u tome im je potrebna pomoć odraslih. Svi mi, kada snažno osjećamo neku emociju teže kontroliramo svoje ponašanje. I sami ste primjetili kako ponekad, kad Vam je jako teško, ne uspijete iskontrolirati svoje ponašanje i nakon toga Vam bude žao i osjećate se loše. Tako je i kod djece, samo što kod njih možemo očekivati još manju razinu samoregulacije upravo zato što se samoregulaciji učimo kroz cijeli život. To ne znači da treba toleritati agresivno ponašanje već upravo suprotno.</para>
<para>Važno je svaki puta jasno reći "ne" i zaustaviti ga, a zatim je važno pomoći djetetu da se smiri i da mu se smanji frustracija. Djeca ne znaju kako se smiju ponašati kada su ljuta, odnosno ne znaju koji su ok načini za iskazati ljutnju i izbaciti tu energiju iz sebe. Tu je važno da imaju pomoć roditelja i da roditelj, u trenutku kada je dijete ljuto i iskazuje neko ponašanje koje nije ok, jasno postavi granicu djetetu ali ga i preusmjeri i pokaže mu što smije raditi da izbaci energiju koju ljutnja uvijek nosi sa sobom. Više o emociji ljutnje možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">Kako se snositi s djetetovom ljutnjom</ulink>.</para>
<para>Ono o čemu je također važno razmisliti jest kako Vi sebi možete pomoći u trenutcima kada Vam je teško zbog ponašanja Vašeg sina. Ponekad prije nego što odreagirate, probajte duboko udahnuti ili na tren zastati kako biste si pomogli da se smirite pa da poslije budete zadovoljniji svojom reakcijom. Spomenuli ste kako kod svog sina primijećujete i ljubomoru, a više o tome možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/">Što učiniti kada je dijete ljubomorno?</ulink>
</para>
<para>Ukoliko ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kad je ljut, moj trogodišnjak nas udara i grize Poštovana, trebala bih savjet kako reagirati na ispade bijesa i agresije kod trogodišnjaka. 
    Kad nije ljut normalno s njim razgovaramo da je ružno lupiti ili ugristi nekoga, da se to nikako ne smije raditi. Međutim, kad ga uhvati bijes, sve pada u vodu. Dovoljno je da mu kažete dobro jutro ili pjevušite nešto da se jednostavno ustane i lupi. Kad mu kažemo da se to ne smije, da to ne radi, kreće histerija. I suprug i ja smo dosljedni i svaki put govorimo ne. Pretpostavljam da je dosta ljubomoran, jer ima mlađeg brata (7 mjeseci). Pokušavamo sve da se ne osjeća loše zbog bebe, imamo vrijeme samo za njega, ali ništa ne pomaže. Prema braci je jako nježan i brižan. Razgovarala sam i s tetama u vrtiću koje kažu da tamo uopće nije agresivan, baš suprotno, ali da dosta primjećuju ljubomoru zbog brace. Pišem vam ovo očajna jer sve više gubim živce i teže se kontroliram: jutros sam ga lupila po guzi i čvrsto primila za ruke; mislila sam da će mu ostati masnice. Ne želim to! Ne želim biti takva prema svojoj djeci, ali baš se gubim i sve teže se nosim sa situacijom. Kako konkretno da mu pomognem kad je tako ljut? Što radim krivo? Tužna

Draga mama,
vjerujem da Vam je teško podnositi agresivno ponašanje Vašeg sina. Pogotovo sada kada imate i bebu i kada je za sve skupa potrebno puno više energije i strpljenja. Drago mi je čuti da u vrtiću nema ponašajnih problema i da je dječak prema braci brižan i nježan.
Kažete kako u trenutcima kada Vaš mališan nije ljut, odnosno kada nije emocionalno pobuđen već opušten, tada možete lijepo razgovarati s njim o tome kako se drugi ne udaraju. U tim trenutcima, dijete to zaista i shvaća, no kada se nađe u situaciji kada ga nešto naljuti, on se ne može iskontrolirati, emocija ga preplavi.
Djeca u toj dobi tek uče samoregulaciju i u tome im je potrebna pomoć odraslih. Svi mi, kada snažno osjećamo neku emociju teže kontroliramo svoje ponašanje. I sami ste primjetili kako ponekad, kad Vam je jako teško, ne uspijete iskontrolirati svoje ponašanje i nakon toga Vam bude žao i osjećate se loše. Tako je i kod djece, samo što kod njih možemo očekivati još manju razinu samoregulacije upravo zato što se samoregulaciji učimo kroz cijeli život. To ne znači da treba toleritati agresivno ponašanje već upravo suprotno.
Važno je svaki puta jasno reći "ne" i zaustaviti ga, a zatim je važno pomoći djetetu da se smiri i da mu se smanji frustracija. Djeca ne znaju kako se smiju ponašati kada su ljuta, odnosno ne znaju koji su ok načini za iskazati ljutnju i izbaciti tu energiju iz sebe. Tu je važno da imaju pomoć roditelja i da roditelj, u trenutku kada je dijete ljuto i iskazuje neko ponašanje koje nije ok, jasno postavi granicu djetetu ali ga i preusmjeri i pokaže mu što smije raditi da izbaci energiju koju ljutnja uvijek nosi sa sobom. Više o emociji ljutnje možete pročitati u ovom članku: Kako se snositi s djetetovom ljutnjom.
Ono o čemu je također važno razmisliti jest kako Vi sebi možete pomoći u trenutcima kada Vam je teško zbog ponašanja Vašeg sina. Ponekad prije nego što odreagirate, probajte duboko udahnuti ili na tren zastati kako biste si pomogli da se smirite pa da poslije budete zadovoljniji svojom reakcijom. Spomenuli ste kako kod svog sina primijećujete i ljubomoru, a više o tome možete pročitati u sljedećem članku: Što učiniti kada je dijete ljubomorno?

Ukoliko ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kad je ljut, moj trogodišnjak nas udara i grize

<para>
 kada ga ljubimo po tijelu, a on se napinje, smije i vrišti ili kada ga nosim potrbuške po prostoriji) na glavi iskoči kvržica. Ta ista kvržica inače nije vidljiva i odmah se uvuče čim napor prestane. Je li to nešto alarmantno i nenormalno? Onako laički, rekla bih se kvržica ispupči na mjestu male fontanele. Ako postoji način poslala bih Vam fotografiju da vidite kako ispupčenje izgleda. Unaprijed zahvalna, Martina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje bi bilo da Vaše dijete i promjenu koja nastaje kod napinjanja vidi pedijatar kako bi se moglo odlučiti da li je to nešto zabrinjavajuće ili nije i kamo treba usmjeriti eventualno potrebitu daljnju dijagnostičku obradu. Pokušajte situaciju snimiti mobitelom i pokazati bebinom pedijatru ili još bolje, pokažite je na pregledu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kod napora, bebi se ispupči kvržica na glavi Poštovani, molim Vas za savjet... Bebi staroj 19 tjedana uslijed napora (npr. 
    kada ga ljubimo po tijelu, a on se napinje, smije i vrišti ili kada ga nosim potrbuške po prostoriji) na glavi iskoči kvržica. Ta ista kvržica inače nije vidljiva i odmah se uvuče čim napor prestane. Je li to nešto alarmantno i nenormalno? Onako laički, rekla bih se kvržica ispupči na mjestu male fontanele. Ako postoji način poslala bih Vam fotografiju da vidite kako ispupčenje izgleda. Unaprijed zahvalna, Martina

Poštovana,
najbolje bi bilo da Vaše dijete i promjenu koja nastaje kod napinjanja vidi pedijatar kako bi se moglo odlučiti da li je to nešto zabrinjavajuće ili nije i kamo treba usmjeriti eventualno potrebitu daljnju dijagnostičku obradu. Pokušajte situaciju snimiti mobitelom i pokazati bebinom pedijatru ili još bolje, pokažite je na pregledu.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kod napora, bebi se ispupči kvržica na glavi

<para>
 Zamolila bih vas da mi kažete da li to ima veze jedno s drugim i da li je to opasno? Što da radimo? Hvala unaprijed. Weki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje je da se javite kardiologu koji je pratio rupicu na srcu kod Vašeg sina. Niste naveli da li se to radilo o atrijskom ili ventrikulskom septalnom defektu. Kardiolog će ga pregledati, učiniti EKG i UZV srca te dati odgovor na Vaše pitanje. To dvoje najvjerojatnije nije povezano, no točan ćete odgovor znati nakon pregleda da budete sigurni.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Rupica na srcu pri rođenju i bolovi u prsima nakon sedam godina Zdravo! Htjela sam vas pitati u vezi sina. Sin mi je rođen 2008 godine. Rođen je s rupicom na srcu ali srećom ta rupica se zatvorila. Sad mi sin ima 7 godina pa mi se žali na bol u grudima. 
    Zamolila bih vas da mi kažete da li to ima veze jedno s drugim i da li je to opasno? Što da radimo? Hvala unaprijed. Weki

Poštovana,
najbolje je da se javite kardiologu koji je pratio rupicu na srcu kod Vašeg sina. Niste naveli da li se to radilo o atrijskom ili ventrikulskom septalnom defektu. Kardiolog će ga pregledati, učiniti EKG i UZV srca te dati odgovor na Vaše pitanje. To dvoje najvjerojatnije nije povezano, no točan ćete odgovor znati nakon pregleda da budete sigurni.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Rupica na srcu pri rođenju i bolovi u prsima nakon sedam godina

<para>
 Temperaturu je imao samo jedan dan, najviša je bila 37.5. Prije deset dana je prestao s antibioticima i test je bio negativan. Danas sam opet primijetila točkice po jeziku svijetle boje i zanima me da li je moguće da su mu točkice ostale od predhodnog ili ga opet ima? HVALA!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>samo točkice na jeziku ne znače da dijete ima šarlah. Inače, šarlah se može imati 4x, jer toliko postoji eritrogenih sojeva beta hemolitičkog streptokoka grupe A koji ga uzrokuje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak je u 6 mjeseci imao četiri puta šarlah. Je li moguće da antibiotici nisu pomogli? Moje dijete ima 4 godine. U posljednjih 6 mjeseci je četiri puta imao šarlah i svaki put je imao samo točkice po jeziku, nije malaksao i nikada nije izgledao kao bolestan. 
    Temperaturu je imao samo jedan dan, najviša je bila 37.5. Prije deset dana je prestao s antibioticima i test je bio negativan. Danas sam opet primijetila točkice po jeziku svijetle boje i zanima me da li je moguće da su mu točkice ostale od predhodnog ili ga opet ima? HVALA!

Poštovana,
samo točkice na jeziku ne znače da dijete ima šarlah. Inače, šarlah se može imati 4x, jer toliko postoji eritrogenih sojeva beta hemolitičkog streptokoka grupe A koji ga uzrokuje.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dječak je u 6 mjeseci imao četiri puta šarlah. Je li moguće da antibiotici nisu pomogli?

<para>
 To mi se ne događa poslije svakog jela, samo ponekad, ali bolovi su jaki. Možete li mi pomoći savjetom? Hvala, Sekicaka
</para>
<para>Premalo je podataka da bi se moglo konkretno odgovoriti. Povraćanje i bol u trbuhu nakon obroka mogu biti vezani uz niz različitih uzroka, od želučanih tegoba (ovisi koja je Vaša dob, to nije svojstveno za mlađe od 10 godina), pa do crijevnih problema, ili žučnih kamenaca, gušterače... Savjetujem da se javite svom liječniku te učinite osnovne laboratorijske nalaze i ultrazvuk abodmena za početak.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Jaka bol u trbuhu i povraćanje nakon nekih obroka Kad jedem uhvati me jaka bol u trbuhu koju ne mogu smiriti. I tjera me da povraćam. I kad povratim i dalje ne prestaje boljeti. 
    To mi se ne događa poslije svakog jela, samo ponekad, ali bolovi su jaki. Možete li mi pomoći savjetom? Hvala, Sekicaka

Premalo je podataka da bi se moglo konkretno odgovoriti. Povraćanje i bol u trbuhu nakon obroka mogu biti vezani uz niz različitih uzroka, od želučanih tegoba (ovisi koja je Vaša dob, to nije svojstveno za mlađe od 10 godina), pa do crijevnih problema, ili žučnih kamenaca, gušterače... Savjetujem da se javite svom liječniku te učinite osnovne laboratorijske nalaze i ultrazvuk abodmena za početak.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Jaka bol u trbuhu i povraćanje nakon nekih obroka

<para>
 Ona odbija flašicu pa bih vas molila kako da organiziram obroke s tim da je buđenje u 7, a spavanje u 21 sat? Što da joj dam jer sam tjedan dana radila ovako, budući da odbija flašicu: 7 - 7.30 jede voćnu kašicu, u 11 sati frutolino, u 14 sati povrće i meso, u 17 sati keksolino, u 19 sati griz i u 21 sat prije spavanja popije 150 mililitra flašice. Ne znam kako i što da joj dajem. Molim za pomoć. Mirela
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša djevojčica treba oko 500 ml adaptiranog mlijeka tijekom dana, no ne mora ga dobiti kao čisto mlijeko na flašicu. Ako ga bolje jede kroz kašice, dajte joj ga u tom obliku, bitno je da postignete količinu. Ona je u dobi kada može i skutu, svježi sir, pa i jogurt te se i to uračunava u količinu mlijeka. Neka djeca jednostavno bolje jedu i više vole na žlicu nego tekuće oblike, stoga samo to prilagodite.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba odbija mlijeko u flašici. Što da joj dajem za jesti? Poštovani, imam bebu staru 7 mjeseci i do sad je bila na adaptiranom mlijeku, a dohranjujem je od 5. mjeseca, ali sada imam problem. 
    Ona odbija flašicu pa bih vas molila kako da organiziram obroke s tim da je buđenje u 7, a spavanje u 21 sat? Što da joj dam jer sam tjedan dana radila ovako, budući da odbija flašicu: 7 - 7.30  jede voćnu kašicu, u 11 sati frutolino, u 14 sati povrće i meso, u 17 sati keksolino, u 19 sati griz i u 21 sat prije spavanja popije 150 mililitra flašice. Ne znam kako i što da joj dajem. Molim za pomoć. Mirela

Poštovana,
vaša djevojčica treba oko 500 ml adaptiranog mlijeka tijekom dana, no ne mora ga dobiti kao čisto mlijeko na flašicu. Ako ga bolje jede kroz kašice, dajte joj ga u tom obliku, bitno je da postignete količinu. Ona je u dobi kada može i skutu, svježi sir, pa i jogurt te se i to uračunava u količinu mlijeka. Neka djeca jednostavno bolje jedu i više vole na žlicu nego tekuće oblike, stoga samo to prilagodite.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba odbija mlijeko u flašici. Što da joj dajem za jesti?

<para>
 Do prije sedam dana je govorila tečno, bez zastajkivanja; jednog jutra je uzela slikovnicu i sama kreirala priču izmišljajući događaje, govoreći dugim rečenicama što je meni samoj bilo fascinantno. Inače sam profesorica jezika i pratim razvoj njenog govora, vježbam s njom govor, čitam joj od 6. mjeseci. Obožava slikovnice, razgovore, pjesmice.
</para>
<para>
 Prije sedam dana povrijedila je nogicu, stavili su joj longetu. Na to je dobila virus koji je uzrokovao povraćanje, dehidrirala je i prepala se bolnice u kojoj smo prenoćili. Prije tri dana odjednom je počela mucati. Početak rečenice govori teško, slogove rastavlja (Ma ma ma ma mama, da da da daj mi i i i i igračku). Kada hoće nešto reći, izvede dugi vokal (Oooooooovo je Miki Mausova tuta). Svjesna je da se nešto dešava jer kad počne mucati na početku rečenice, kaže očajno "Ne znam pričati" i počne plakati. Ja je utješim, ne ispravljam je, ne dopunjavam je, pričam polako i smireno. Tako i ostali (muž, teta koja je čuva). Nema tikove, ne grči se, ne hvata zrak ali nekad stisne okice kad produži taj početni glas. Pitam se što se dogodilo, što nam je činiti. Hvala na odgovoru unaprijed! Azra
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razdoblje između druge i pete godine života vrlo je osjetljivo razdoblje govorno-jezičnog razvoja. Mucanje koje se pojavljuje u ovoj dobi nazivamo razvojnim mucanjem. Razvojno mucanje je govorno ponašanje koje karakterizira iznenadno i učestalo ponavljanje, prekidanje ili produljivanje glasova, slogova ili riječi nakon što je dijete počelo govoriti posve tečno, spajajući riječi u rečenice. Razvojno mucanje obično se tretira na način da se roditelji educiraju o preoblikovanju djetetove govorne okoline u svrhu smanjenja epizoda govornih netečnosti.</para>
<para>Evo nekoliko savjeta:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>pružite mogućnost za opušteni govor i razgovor stvarajući opuštenu kućnu atmosferu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>budite strpljivi s djetetom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne dopunjavajte djetetove misli ili rečenice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne ignorirajte i ne prekidajte dijete u govoru, pozorno slušajte što dijete govori i o čemu priča</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne razgovarajte o mucanju pred djetetom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Svi simptomi koje navodite vrlo su tipični i prisutni su u oko 80% djece urednog govorno-jezičnog razvoja. Primjenite dane savjete i dajte svom djetetu vremena jer ovakvo govorno ponašanje može trajati i nekoliko mjeseci. Dobra je vijest da se u vrlo velikom broju ovaj tip mucanja povlači sam od sebe te je danas u svijetu mucanje prisutno u otprilike 1% odraslih osoba.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Nakon nekoliko stresnih epizoda, moja kćerkica (3) je iznenada počela mucati Moja kći ima dvije godine i osam mjeseci. Počela je govoriti rano, s dvije godine koristila je složenije rečenice, fond riječi bio je jako velik. 
    Do prije sedam dana je govorila tečno, bez zastajkivanja; jednog jutra je uzela slikovnicu i sama kreirala priču izmišljajući događaje, govoreći dugim rečenicama što je meni samoj bilo fascinantno. Inače sam profesorica jezika i pratim razvoj njenog govora, vježbam s njom govor, čitam joj od 6. mjeseci. Obožava slikovnice, razgovore, pjesmice.


   Prije sedam dana povrijedila je nogicu, stavili su joj longetu. Na to je dobila virus koji je uzrokovao povraćanje, dehidrirala je i prepala se bolnice u kojoj smo prenoćili. Prije tri dana odjednom je počela mucati. Početak rečenice govori teško, slogove rastavlja (Ma ma ma ma mama, da da da daj mi i i i i igračku). Kada hoće nešto reći, izvede dugi vokal (Oooooooovo je Miki Mausova tuta). Svjesna je da se nešto dešava jer kad počne mucati na početku rečenice, kaže očajno "Ne znam pričati" i počne plakati. Ja je utješim, ne ispravljam je, ne dopunjavam je, pričam polako i smireno. Tako i ostali (muž, teta koja je čuva). Nema tikove, ne grči se, ne hvata zrak ali nekad stisne okice kad produži taj početni glas. Pitam se što se dogodilo, što nam je činiti. Hvala na odgovoru unaprijed! Azra

Poštovana,
razdoblje između druge i pete godine života vrlo je osjetljivo razdoblje govorno-jezičnog razvoja. Mucanje koje se pojavljuje u ovoj dobi nazivamo razvojnim mucanjem. Razvojno mucanje je govorno ponašanje koje karakterizira iznenadno i učestalo ponavljanje, prekidanje ili produljivanje glasova, slogova ili riječi nakon što je dijete počelo govoriti posve tečno, spajajući riječi u rečenice. Razvojno mucanje obično se tretira na način da se roditelji educiraju o preoblikovanju djetetove govorne okoline u svrhu smanjenja epizoda govornih netečnosti.
Evo nekoliko savjeta:


   
      pružite mogućnost za opušteni govor i razgovor stvarajući opuštenu kućnu atmosferu
   
   
      budite strpljivi s djetetom
   
   
      osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne dopunjavajte djetetove misli ili rečenice
   
   
      ne ignorirajte i ne prekidajte dijete u govoru, pozorno slušajte što dijete govori i o čemu priča
   
   
      ne razgovarajte o mucanju pred djetetom.
   
   
      govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i dijete govoriti sporije i opuštenije
   

Svi simptomi koje navodite vrlo su tipični i prisutni su u oko 80% djece urednog govorno-jezičnog razvoja. Primjenite dane savjete i dajte svom djetetu vremena jer ovakvo govorno ponašanje može trajati i nekoliko mjeseci. Dobra je vijest da se u vrlo velikom broju ovaj tip mucanja povlači sam od sebe te je danas u svijetu mucanje prisutno u otprilike 1% odraslih osoba.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Nakon nekoliko stresnih epizoda, moja kćerkica (3) je iznenada počela mucati

<para>
 Međutim, psihologinja mi je skrenula pozornost na to da su mu rečenice dosta jednostavne a odgovori kratki. Uključen je u rad s logopedom - neke stvari su se popravile, ali njegova socijalizacija u vrtiću i sudjelovanje u nekim aktivnostima i dalje izostaje. Primjerice, kad imaju predstavu, on se isključi i gleda sa strane; iako sve zna, ne sudjeluje, potom se uključi i odradi sve ostalo. Grafomotorika mu je nezrela za dob. Vrlo je poslušno i zaigrano dijete, voli slušati kada mu se čita, prepričava sve detalje, ali uz puno postavljenih pitanja, gramatički se točno i precizno izražava. Zabrinjava me što mi skreće pozornost na te njegove poteškoće a opet ništa konkretno ne izdvaja kao problem. Što da radim? Sanja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se kod vašeg djeteta radi o disharmoničnom razvoju. To znači da se na nekim područjima razvoj odvija uredno dok na nekim kasni. Često se kod takve djece javi nesigurnost, izbjegavanje određenih aktivnosti u strahu od neuspjeha ili lošijeg rezultata.</para>
<para>Kako bi sa sigurnošću mogli procijeniti o čemu se radi bilo bi dobro napraviti procjenu cjelokupnog razvoja te svakako poticati područja razvoja u kojima postoje kašnjenja.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Moj sin na nekim se područjima razvija uredno, dok u drugima uočavam problem Molim Vas da mi pomognete naći neke odgovore vezano uz moje dijete. Dječak ima 5 i pol godina. Ide u vrtić i sve je prihvatio O. K. 
    Međutim, psihologinja mi je skrenula pozornost na to da su mu rečenice dosta jednostavne a odgovori kratki. Uključen je u rad s logopedom - neke stvari su se popravile, ali njegova socijalizacija u vrtiću i sudjelovanje u nekim aktivnostima i dalje izostaje. Primjerice, kad imaju predstavu, on se isključi i gleda sa strane; iako sve zna, ne sudjeluje, potom se uključi i odradi sve ostalo. Grafomotorika mu je nezrela za dob. Vrlo je poslušno i zaigrano dijete, voli slušati kada mu se čita, prepričava sve detalje, ali uz puno postavljenih pitanja, gramatički se točno i precizno izražava. Zabrinjava me što mi skreće pozornost na te njegove poteškoće a opet ništa konkretno ne izdvaja kao problem. Što da radim? Sanja

Poštovana,
moguće je da se kod vašeg djeteta radi o disharmoničnom razvoju. To znači da se na nekim područjima razvoj odvija uredno dok na nekim kasni. Često se kod takve djece javi nesigurnost, izbjegavanje određenih aktivnosti u strahu od neuspjeha ili lošijeg rezultata.
Kako bi sa sigurnošću mogli procijeniti o čemu se radi bilo bi dobro napraviti procjenu cjelokupnog razvoja te svakako poticati područja razvoja u kojima postoje kašnjenja.

   Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Moj sin na nekim se područjima razvija uredno, dok u drugima uočavam problem

<para>
 I ranije nisam bila zadovoljna izgledom, ali sada je to već katastrofa, strah me proći pokraj ogledala, kada se pogledam ili čak pomislim na sebe muka mi je. Ena
</para>
<para>Draga Ena,</para>
<para>zaista mi je žao što nisi zadovoljna i što ti je teško. Iz tvog pisma nisam saznala koliko dugo piješ lijek, tko ti ga je prepisao i ideš li uopće na psihoterapiju. Naime, iako lijekovi mogu pomoći u nošenju s tegobama koje trenutno prolaziš, sam lijek zapravo nije rješenje i nužna je psihoterapija kako bi se radilo na uzroku tvojih problema i potpunosti ih iskorijenilo. Moj savjet je da se obratiš liječniku koji ti je prepisao lijek i da ga zatražiš psihoterapiju (ili da te uputi negdje na psihoterapiju).</para>
<para>Kroz psihoterapiju (razgovore sa stručnjakom) naučiti ćeš kako sagraditi samopouzdanje, kako se nositi sa svakodnevnim situacijama koje nas mogu razljutiti/rastužiti i slično i što je najvažnije naučiti ćeš kako prihvatiti i voljeti sebe.</para>
<para>Ne znam kakav odnos imaš s roditeljima i postoji li netko u tvojoj okolini s kim s bliska i s kim bi mogla podijeliti sve što te muči – no ukoliko imaš, podijeli svoje probleme s njima, zatraži ih pomoć i podršku. Ponekada ljudi ne znaju kako se osjećamo ako im to ne kažemo. No bez obzira na bližnje, svakako bi bilo dobro da potražiš podršku i u stručnoj osobi koja te neće prosuđivati, osuđivati i koja će ti pomoći da se lakše nosiš sa svim problemima.</para>
<para>Do tada ti savjetujem slijedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Šaljem ti svoju podršku i želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Depresivna sam zbog svog izgleda Pozdrav!Imam 17 godina i pijem 5 mg Citrama zbog depresije. 
    I ranije nisam bila zadovoljna izgledom, ali sada je to već katastrofa, strah me proći pokraj ogledala, kada se pogledam ili čak pomislim na sebe muka mi je. Ena

Draga Ena,
zaista mi je žao što nisi zadovoljna i što ti je teško. Iz tvog pisma nisam saznala koliko dugo piješ lijek, tko ti ga je prepisao i ideš li uopće na psihoterapiju. Naime, iako lijekovi mogu pomoći u nošenju s tegobama koje trenutno prolaziš, sam lijek zapravo nije rješenje i nužna je psihoterapija kako bi se radilo na uzroku tvojih problema i potpunosti ih iskorijenilo. Moj savjet je da se obratiš liječniku koji ti je prepisao lijek i da ga zatražiš psihoterapiju (ili da te uputi negdje na psihoterapiju).
Kroz psihoterapiju (razgovore sa stručnjakom) naučiti ćeš kako sagraditi samopouzdanje, kako se nositi sa svakodnevnim situacijama koje nas mogu razljutiti/rastužiti i slično i što je najvažnije naučiti ćeš kako prihvatiti i voljeti sebe.
Ne znam kakav odnos imaš s roditeljima i postoji li netko u tvojoj okolini s kim s bliska i s kim bi mogla podijeliti sve što te muči – no ukoliko imaš, podijeli svoje probleme s njima, zatraži ih pomoć i podršku. Ponekada ljudi ne znaju kako se osjećamo ako im to ne kažemo. No bez obzira na bližnje, svakako bi bilo dobro da potražiš podršku i u stručnoj osobi koja te neće prosuđivati, osuđivati i koja će ti pomoći da se lakše nosiš sa svim problemima.
Do tada ti savjetujem slijedeće:


   
      Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
   
   
      Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
   
   
      Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
   
   
      Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
   
   
      Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
   
   
      Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
   
   
      Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
   
   
      Razmisli u čemu se očituje tvoja kreativnost i počni raditi nešto po tom pitanju
   
   
      Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
   


Šaljem ti svoju podršku i želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Depresivna sam zbog svog izgleda

<para>
 Pokušali smo mu pomoći na razne načine - i mi i djevojka - ali očito naša želja da prestane nije dovoljna. Molim vas savjet kako mu pomoći. Postoji li psihoterapija koja može pomoći ili je potrebno nešto više. Karmica
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>smatram da je za Vašeg sina zaista dobro što oko sebe ima bližnje koji su mu podrška i žele mu pomoći. Nažalost, ponekada samo želja bližnjih da pomognu nije dovoljna i nužno je uključiti stručnjaka koji ima znanja da kroz svoj rad pomogne klijentima u težim životnim problemima.</para>
<para>Kockanje je jedna od ovisnosti i moje je mišljenje da je kao i kod svake ovisnosti nužna intervencija stručnjaka. Hoće li biti dovoljna samo psihoterapija ili ne – trenutno na to pitanje ne mogu sa sigurnošću odgovoriti, ali u mnogo slučajeva je psihoterapija (uz volju i želju klijenta) bila dovoljna. Moj savjet je da se svakako obratite psihoterapeutu koji se bavi problemima ovisnosti (po mogućnosti kockanjem) i da se u cijeli proces uključi obitelj. Podrška obitelji je kada je u pitanju kockanje vrlo važna. U Zagrebu su se za probleme ovisnosti specijalizirali u KBC Sestre milosrdnice pa možete kontaktirati njih i eventualno se naručiti za tretman.</para>
<para>Vama i sinu želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ne mogu nikako sina odviknuti od kockanja Poštovani! Imam sina koji je star 23 godine, zaposlen je i ima problema s kockanjem. U par navrata je pokušao prestati s tim, ali onda mu se nešto prelomi i opet počne. 
    Pokušali smo mu pomoći na razne načine - i mi i djevojka - ali očito naša želja da prestane nije dovoljna. Molim vas savjet kako mu pomoći. Postoji li psihoterapija koja može pomoći ili je potrebno nešto više. Karmica

Poštovani,
smatram da je za Vašeg sina zaista dobro što oko sebe ima bližnje koji su mu podrška i žele mu pomoći. Nažalost, ponekada samo želja bližnjih da pomognu nije dovoljna i nužno je uključiti stručnjaka koji ima znanja da kroz svoj rad pomogne klijentima u težim životnim problemima.
Kockanje je jedna od ovisnosti i moje je mišljenje da je kao i kod svake ovisnosti nužna intervencija stručnjaka. Hoće li biti dovoljna samo psihoterapija ili ne – trenutno na to pitanje ne mogu sa sigurnošću odgovoriti, ali u mnogo slučajeva je psihoterapija (uz volju i želju klijenta) bila dovoljna. Moj savjet je da se svakako obratite psihoterapeutu koji se bavi problemima ovisnosti (po mogućnosti kockanjem) i da se u cijeli proces uključi obitelj. Podrška obitelji je kada je u pitanju kockanje vrlo važna. U Zagrebu su se za probleme ovisnosti specijalizirali u KBC Sestre milosrdnice pa možete kontaktirati njih i eventualno se naručiti za tretman.
Vama i sinu želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Ne mogu nikako sina odviknuti od kockanja

<para>
 Na kutiji Novalaca 1 piše da bi trebala jesti 180 do 210 ml, ali ona pojede najviše 170, većinom 150, nekad i manje. Probala sam i s većim razmakom, ali opet isto. Uveli smo i dohranu, jedan voćni obrok tako da se sve svede na 4-5 obroka. Možete mi dati neki savjet, raspored obroka? Hvala. Valentina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na ambalaži hrane za dojenčad pišu upute koje se odnose na svu dojenčad na svijetu, a naravno niti jedno od njih nije isto i ne uklapa se u isti kalup. Ako Vaše dijete dobro napreduje, a s obzirom na tjelesnu masu i dob koju ste mi napisali čini se da napreduje, nema brige, neka jede koliko želi. Polako nastavite s uvođenjem dohrane, žitarice, voće, povrće, masti (maslinovo ulje, maslac, suncokrtovo ulje i repičino ulje). Količina obroka rasti će postupno. Napravite red u hranjenju djeteta. Neka ima oko 5 do 6 obroka na dan, svakih 3,5 do 4 sata. Između dajte djetetu vodu za žeđ, ne sokove i čajeve jer isti dijete zasite i smanjuju apetit.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koliko mlijeka po obroku treba piti beba od pet mjeseci? Poštovani, beba ima pet mjeseci i teška je 7850 g. Brine me pije li dovoljno mlijeka? 
    Na kutiji Novalaca 1 piše da bi trebala jesti 180 do 210 ml, ali ona pojede najviše 170, većinom 150, nekad i manje. Probala sam i s većim razmakom, ali opet isto. Uveli smo i dohranu, jedan voćni obrok tako da se sve svede na 4-5 obroka. Možete mi dati neki savjet, raspored obroka? Hvala. Valentina

Poštovana,
na ambalaži hrane za dojenčad pišu upute koje se odnose na svu dojenčad na svijetu, a naravno niti jedno od njih nije isto i ne uklapa se u isti kalup. Ako Vaše dijete dobro napreduje, a s obzirom na tjelesnu masu i dob koju ste mi napisali čini se da napreduje, nema brige, neka jede koliko želi. Polako nastavite s uvođenjem dohrane, žitarice, voće, povrće, masti (maslinovo ulje, maslac, suncokrtovo ulje i repičino ulje). Količina obroka rasti će postupno. Napravite red u hranjenju djeteta. Neka ima oko 5 do 6 obroka na dan, svakih 3,5 do 4 sata. Između dajte djetetu vodu za žeđ, ne sokove i čajeve jer isti dijete zasite i smanjuju apetit.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koliko mlijeka po obroku treba piti beba od pet mjeseci?

<para>
 Pokušala sam i s keksima u mlijeku, ali ni to neće jesti. Beba je napredna i vesela, jede sve ostalo, pije sokiće. Kako i s čim zamijeniti dojenje kad sve odbija? Đ
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetujem da ne prestanete s dojenjem u potpunosti. Dojenje nastavite barem kroz popodnevne sate i noć. Ako možete izdojite mlijeko i ostavite ga onome tko se brine o djetetu dok ste Vi na poslu.</para>
<para>Ako dijete ne želi piti dojenačku formulu onda mu na istoj napravite mliječnu kašicu (dodajte žitarice i voće) tako da ste sigurni da je unijelo dovoljno mlijeka kroz dan (oko 500 ml - dojenje + formula).</para>
<para>Uvođenje kravljeg mlijeka kao osnovnog mliječnog napitka prije navršenih godinu dana nikako se ne savjetuje!</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zbog povratka na posao trebam prestati dojiti, ali beba odbija zamjensko mlijeko Poštovana, zbog posla bih trebala prestati dojiti bebu staru osam mjeseci. Međutim, beba odbija adaptirano mlijeko, kao i kravlje. Uzme gutljaj, namršti se i više neće. Što da radim? 
    Pokušala sam i s keksima u mlijeku, ali ni to neće jesti. Beba je napredna i vesela, jede sve ostalo, pije sokiće. Kako i s čim zamijeniti dojenje kad sve odbija? Đ

Poštovana,
savjetujem da ne prestanete s dojenjem u potpunosti. Dojenje nastavite barem kroz popodnevne sate i noć. Ako možete izdojite mlijeko i ostavite ga onome tko se brine o djetetu dok ste Vi na poslu.
Ako dijete ne želi piti dojenačku formulu onda mu na istoj napravite mliječnu kašicu (dodajte žitarice i voće) tako da ste sigurni da je unijelo dovoljno mlijeka kroz dan (oko 500 ml - dojenje + formula).
Uvođenje kravljeg mlijeka kao osnovnog mliječnog napitka prije navršenih godinu dana nikako se ne savjetuje!

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Zbog povratka na posao trebam prestati dojiti, ali beba odbija zamjensko mlijeko

<para>
 U početku je bila samo na prsima, ali ja imam taj problem da mi grudi "omlohave" nakon dva hranjenja i ona neće više da vuče. Hoće samo dojku da se malo smiri i da se pokaka. Uvijek nakon dojke tražila je još. Počeli smo s dohranom, Novalac Plus svakih 3-4 sata, 60 ml, i puno je bljucala nakon njega i imala stolicu iza svakog hranjenja.
</para>
<para>
 Uskoro joj je i to postalo premalo, pa smo povećali na 90 ml, isto svakih 3-4 sata, a noću i po 5 sati. S tim da još uvijek prije svakog hranjenja bude malo na prsima. Iza Novalac Pls-a je jako puno bljucala, pa smo prešli na Novalac AC, protiv grčeva, i sada malo manje bljucka (ali se prehladila, pa zna s podrigivanjem izbaciti mlijeko kroz nos, usput izađe i malo slinice) ali sam primijetila da joj je stolica neredovita. Pitanje je, jede li previše s obzirom da ne znam koliko izdoji, a i s obzirom na bljucanje? Je li problem što joj tako mijenjam mlijeko? Što sa stolicom? 
</para>
<para>
 Napominjem i da je dosta halapljiva, jako brzo pojede iako joj svaki obrok na bocu zaustavim na pola i podignem je da podrigne. Ona jako dobro spava i vidim da raste, samo me brine to bljuckanje iako nije povraćanje i nije u mlazovima. Ne znam je li vezano za hranu ili za prehladicu. 
</para>
<para>
 Grčeve nema, iako se nekad iza obroka zna malo skupiti kao da kaki, ali to traje najviše 20-tak minuta. 
</para>
<para>
 Puno hvala na odgovorima. Anita
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bljuckanje je normalna pojava kod dojenčadi i ako dijete uredno napreduje nema nikakve brige. Isto tako normalno je i da dojenče ima i neredovite stolice, osobito kad se hrani majčinim mlijekom. Budući da dijete nadohranjujete dojenačkom formulom, uvijek prvo dijete podojite i onda nadohranite formulom, na ovaj način održat ćete produkciju mlijeka.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Jede li moja beba previše adaptiranog mlijeka i zašto ga bljucka? Poštovani, imam curicu od mjesec dana. Rodila se s 3370 a izašla iz rodilišta s 3150. Par dana prije mjesec dana imala je 4 kila. 
    U početku je bila samo na prsima, ali ja imam taj problem da mi grudi "omlohave" nakon dva hranjenja i ona neće više da vuče. Hoće samo dojku da se malo smiri i da se pokaka. Uvijek nakon dojke tražila je još. Počeli smo s dohranom, Novalac Plus svakih 3-4 sata, 60 ml, i puno je bljucala nakon njega i imala stolicu iza svakog hranjenja.


   Uskoro joj je i to postalo premalo, pa smo povećali na 90 ml, isto svakih 3-4 sata, a noću i po 5 sati. S tim da još uvijek prije svakog hranjenja bude malo na prsima. Iza Novalac Pls-a je jako puno bljucala, pa smo prešli na Novalac AC, protiv grčeva, i sada malo manje bljucka (ali se prehladila, pa zna s podrigivanjem izbaciti mlijeko kroz nos, usput izađe i malo slinice) ali sam primijetila da joj je stolica neredovita. Pitanje je, jede li previše s obzirom da ne znam koliko izdoji, a i s obzirom na bljucanje? Je li problem što joj tako mijenjam mlijeko? Što sa stolicom? 


   Napominjem i da je dosta halapljiva, jako brzo pojede iako joj svaki obrok na bocu zaustavim na pola i podignem je da podrigne. Ona jako dobro spava i vidim da raste, samo me brine to bljuckanje iako nije povraćanje i nije u mlazovima. Ne znam je li vezano za hranu ili za prehladicu. 


   Grčeve nema, iako se nekad iza obroka zna malo skupiti kao da kaki, ali to traje najviše 20-tak minuta. 


   Puno hvala na odgovorima. Anita

Poštovana,
bljuckanje je normalna pojava kod dojenčadi i ako dijete uredno napreduje nema nikakve brige. Isto tako normalno je i da dojenče ima i neredovite stolice, osobito kad se hrani majčinim mlijekom. Budući da dijete nadohranjujete dojenačkom formulom, uvijek prvo dijete podojite i onda nadohranite formulom, na ovaj način održat ćete produkciju mlijeka.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Jede li moja beba previše adaptiranog mlijeka i zašto ga bljucka?

<para>
 Probavnih tegoba nije imala. Često traži nešto za gricnuti između obroka, keks, koricu kruha, voćku, sok, a ne znam koliko je to primjereno. I koja količina kruha nije previše za taj uzrast? Jako ga voli. Imamo tri glavna obroka i dojim ju. Hvala! Mama L
</para>
<para/>
<para>Poštovana, </para>
<para>vaše dijete je dovoljno veliko za svježe voće, naravno najbolje je uzeti ono ekološkog uzgoja. Voće još neko vrijeme možete guliti. Budući da se radi o djetetu koje ima gotovo godinu dana, savjetujem da uvedete još jedan do dva konkretna obroka uz dojenje.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.i</emphasis>
 <emphasis>ng.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sa sedam mjeseci počela sam davati bebi svježe voće i povrće. Je li to prerano? Poštovana! Mojoj bebi je 11 mjeseci i već duže vrijeme (oko 4 mjeseca) dajem joj svježe nekuhano voće. Zanima me jesam li možda uranila i kada nije rano za davati sirovo voće i povrće. 
    Probavnih tegoba nije imala. Često traži nešto za gricnuti između obroka, keks, koricu kruha, voćku, sok, a ne znam koliko je to primjereno. I koja količina kruha nije previše za taj uzrast? Jako ga voli. Imamo tri glavna obroka i dojim ju. Hvala! Mama L


Poštovana, 
vaše dijete je dovoljno veliko za svježe voće, naravno najbolje je uzeti ono ekološkog uzgoja. Voće još neko vrijeme možete guliti. Budući da se radi o djetetu koje ima gotovo godinu dana, savjetujem da uvedete još jedan do dva konkretna obroka uz dojenje.

   Tena Niseteo, dipl.i
   ng.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Sa sedam mjeseci počela sam davati bebi svježe voće i povrće. Je li to prerano?

<para/>
<para>
 Nas dječak puni 5 mjeseci za par dana, a dohranu smo započeli s navršena 4 mjeseca Početna dva tjedna samo davali rižine pahuljice ujutro i navečer, a zatim i kašice.
</para>
<para>
 Raspored obroka:
</para>
<para>
 8-8.30 180 ml mlijeka + rižine pahuljice
</para>
<para>
 12.30-13.30 voćna kašica 120 g
</para>
<para>
 15.00-15.30 60-90 ml mlijeko
</para>
<para>
 19.30-20.30 180-210 ml mlijeko + rižine pahuljice
</para>
<para>
 Prva kašica je bila jabuka (tjedan dana), zatim jabuka-mrkva (5 dana), te prvi dan je danas jabuka-breskva.
</para>
<para>
 Od prvog dana uvođenja kašica, maleni pojede cijelu kašicu!
</para>
<para>
 Maleni je rođen sa 3440 g, 50 cm, s 4 mjeseca ima 8000 g, 66 cm.
</para>
<para>
 Radimo li dobro i kako da nastavimo dohranu? Ania
</para>
<para/>
<para>Poštovana, </para>
<para>dohranu provodite dobro. A nastavite kao do sada, svakih par dana novu namirnicu. Paletu namirnica širite na način da uvodite namirnice iz različitih skupina, tako da možete uvesti dalje nove žitarice, masti (maslinovo ulje, suncokretovo i repičino ulje te maslac).</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Početak dohrane je uspješan, ali ne znam s čime da nastavimo Poštovani, zanima me jesmo li pravilno uveli dohranu i treba li što mijenjati, te kako nastaviti dalje?

Nas dječak puni 5 mjeseci za par dana, a dohranu smo započeli s navršena 4 mjeseca. 

   Nas dječak puni 5 mjeseci za par dana, a dohranu smo započeli s navršena 4 mjeseca Početna dva tjedna samo davali rižine pahuljice ujutro i navečer, a zatim i kašice.


   Raspored obroka:


   8-8.30 180 ml mlijeka + rižine pahuljice


   12.30-13.30 voćna kašica 120 g


   15.00-15.30 60-90 ml mlijeko


   19.30-20.30 180-210 ml mlijeko + rižine pahuljice


   Prva kašica je bila jabuka (tjedan dana), zatim jabuka-mrkva (5 dana), te prvi dan je danas jabuka-breskva.


   Od prvog dana uvođenja kašica, maleni pojede cijelu kašicu!


   Maleni je rođen sa 3440 g, 50 cm, s 4 mjeseca ima 8000 g, 66 cm.


   Radimo li dobro i kako da nastavimo dohranu? Ania


Poštovana, 
dohranu provodite dobro. A nastavite kao do sada, svakih par dana novu namirnicu. Paletu namirnica širite na način da uvodite namirnice iz različitih skupina, tako da možete uvesti dalje nove žitarice, masti (maslinovo ulje, suncokretovo i repičino ulje te maslac).

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Početak dohrane je uspješan, ali ne znam s čime da nastavimo

<para>
 Neuropedijatrica nam je dala da napravimo nalaze krvi. Između ostalog CK je 298 a ref vrijednost je 75-230 U/L. ALT je 23. Možete li mi dati vaše mišljenje? Što bi moglo biti? Hvala
</para>
<para>Poštovani, mislim da kao prvo dijete treba vidjeti ortoped. Dijete može šepati zbog jako puno razloga, npr. možda je kraći jedan ekstremitet. Ako je s ortopedske strane sve u redu, javite se neuropedijatru. Vrijednost CK nije značajno povišena pa se ne sumnja na miopatije ili mišićne distrofije kao uzroku šepanja.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Od kad je prohodala, djevojčica šepa na jednu nogu Poštovani, interesira me jedna informacija za dijete od 4,5 godine. Naime, dijete mi šepa na jednu nogu otkada je prohodala, ali to nitko od doktora nije vidio osim mene. 
    Neuropedijatrica nam je dala da napravimo nalaze krvi. Između ostalog CK je 298 a ref vrijednost je 75-230 U/L. ALT je 23. Možete li mi dati vaše mišljenje? Što bi moglo biti? Hvala

Poštovani, mislim da kao prvo dijete treba vidjeti ortoped. Dijete može šepati zbog jako puno razloga, npr. možda je kraći jedan ekstremitet. Ako je s ortopedske strane sve u redu, javite se neuropedijatru. Vrijednost CK nije značajno povišena pa se ne sumnja na miopatije ili mišićne distrofije kao uzroku šepanja.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Od kad je prohodala, djevojčica šepa na jednu nogu

<para>
 I kaže da mogu raditi sokove od sirova voća i povrća, no ja sam pročitala da bi se sve to prvo trebalo kuhati. Što je točno? Hvala. Barbara
</para>
<para>Poštovana, vrijeme za početak dohrane prema preporukama Europskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva kao i Hrvatskog pedijatrijskog gastroetnerološkog društva kreće se od navršenog četvrtog mjeseca života, pa do šestog mjeseca života.</para>
<para>Početi možete s voćem, povrćem ili žitaricama, tj. potpuno je svejedno što je prva namirnica. Mi u Hrvatskoj tradicionalno najčešće počinjemo s nekim voćem. Počinje se malo po malo, jedna po jedna namirnica, izolirano, a onda se mogu miješati. Voće se može davati svježe u obliku kašice ili soka, ali tada računate da to nije puni obrok već međuobrok. Ako ga kombinirate kasnije sa žitaricama ili mlijekom tada je to pravi obrok. Ako počinjente s povrćem (pr. tikvice, brokula i sl), ono se treba prokuhati kao i žitarice osim onih koje su već gotovo spremljene.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Početak dohrane sa sokovima od svježeg voća i povrća – da ili ne? Zanima me što se smije a što ne... Medicinska sestra mi kaže da počnem s nadohranom kad mi dijete navrši šest mjeseci. 
    I kaže da mogu raditi sokove od sirova voća i povrća, no ja sam pročitala da bi se sve to prvo trebalo kuhati. Što je točno? Hvala. Barbara

Poštovana, vrijeme za početak dohrane prema preporukama Europskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva kao i Hrvatskog pedijatrijskog gastroetnerološkog društva kreće se od navršenog četvrtog mjeseca života, pa do šestog mjeseca života.
Početi možete s voćem, povrćem ili žitaricama, tj. potpuno je svejedno što je prva namirnica. Mi u Hrvatskoj tradicionalno najčešće počinjemo s nekim voćem. Počinje se malo po malo, jedna po jedna namirnica, izolirano, a onda se mogu miješati. Voće se može davati svježe u obliku kašice ili soka, ali tada računate da to nije puni obrok već međuobrok. Ako ga kombinirate kasnije sa žitaricama ili mlijekom tada je to pravi obrok. Ako počinjente s povrćem (pr. tikvice, brokula i sl), ono se treba prokuhati kao i žitarice osim onih koje su već gotovo spremljene.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Početak dohrane sa sokovima od svježeg voća i povrća – da ili ne?

<para>
 Inače spava bez jastuka, ali zadnja tri dana mu odgovara da je na povišenom. Stavimo mu jastuk pa zaspi, no kroz par minuta se probudi, sjedne i nastavi spavati dok sjedi. Zatim ga polegnemo i kroz par minuta povrati. Kad povrati nastavi spavati (tad mu odgovara da spava bez jastuka pa maknemo jastuk). Onda se opet digne, malo plače i povrati. I tako po malo povraća, s tim da ne povrati do kraja već proguta slinu koja ga iritira dalje za povraćanje. Bili smo mjesec dana na svim mogućim kontrolama na odjelu gastroenterologije u Vinogradskoj u Zagrebu, svi nalazi su u redu. U to vrijeme dok smo bili na odjelu dijete čak i nije povraćalo. Kad smo se vratili kući pio je waya kapi 14 dana jer je u međuvremenu u bolnici pokupio rota virus. Nakon tih 14 dana počeo je opet povraćati, ali samo po noći. Povraćao je zadnje tri noći na sljedeći način: Prva noć - povraćanje po malo od 21 navečer do 3 ujutro. Kada ga nosimo, miran je; čim ga spustim, plače i nervozan je. Druga noć - ista stvar, nervozan je, nosimo ga, poliježemo na sve moguće načine, on radije sjedi i spava. Traži vode no odmah je povrati; puno je vode pio, bio je jako žedan. Treća noć - nema povraćanja, kroz dan je dobro jeo, samo je ostala nervoza i spavanje sjedečki, oko dva ujutro je sam legao i zaspao bez jastuka. Više ne znam kome da se obratim. Pomozite mi, o čemu se tu radi? Što se događa s mojim djetetom? Molim Vas hitno pomoć! Marija
</para>
<para>Poštovana, povraćanje je opći simptom koji ne mora uvijek biti vezan samo za probavni trakt, već i za druge organske sustave, primjerice središnji živčani sustav. Ne znam da li ste učinili neke pretrage u tom smjeru (primjerice pregled okuliste i EEG)?</para>
<para>Sada ova situacija nakon proljeva može biti vezana za postviralnu gastroparezu, tj. stanje da nakon crijevnog infekta peristaltika probavnog trakta još neko vrijeme nije najbolja, pa postoji sklonost mučnini i povraćanju koje se postepeno prorjeđuje i konačno završi (kroz najdulje 2-3 tjedna nakon viroze). Nastojte da iza 18 h dijete pije za žeđ samo vodu, tj. ne uzima kakao, čaj i slične tekućine, koje mogu stimulirati povraćanje. Ako se isto nastavi ponovo se obratite liječniku, morat će se proširiti obrada.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak povraća samo po noći, a svi nalazi su u redu Poštovani, majka sam dvogodišnjeg dječaka. Dijete je inače zdravo, veselo, živahno, sve jede... No noću se javlja povraćanje. Oko 21 sat počne plakati, nervozan je. 
    Inače spava bez jastuka, ali zadnja tri dana mu odgovara da je na povišenom. Stavimo mu jastuk pa zaspi, no kroz par minuta se probudi, sjedne i nastavi spavati dok sjedi. Zatim ga polegnemo i kroz par minuta povrati. Kad povrati nastavi spavati (tad mu odgovara da spava bez jastuka pa maknemo jastuk). Onda se opet digne, malo plače i povrati. I tako po malo povraća, s tim da ne povrati do kraja već proguta slinu koja ga iritira dalje za povraćanje. Bili smo mjesec dana na svim mogućim kontrolama na odjelu gastroenterologije u Vinogradskoj u Zagrebu, svi nalazi su u redu. U to vrijeme dok smo bili na odjelu dijete čak i nije povraćalo. Kad smo se vratili kući pio je waya kapi 14 dana jer je u međuvremenu u bolnici pokupio rota virus. Nakon tih 14 dana počeo je opet povraćati, ali samo po noći. Povraćao je zadnje tri noći na sljedeći način: Prva noć - povraćanje po malo od 21 navečer do 3 ujutro. Kada ga nosimo, miran je; čim ga spustim, plače i nervozan je. Druga noć - ista stvar, nervozan je, nosimo ga, poliježemo na sve moguće načine, on radije sjedi i spava. Traži vode no odmah je povrati; puno je vode pio, bio je jako žedan. Treća noć - nema povraćanja, kroz dan je dobro jeo, samo je ostala nervoza i spavanje sjedečki, oko dva ujutro je sam legao i zaspao bez jastuka. Više ne znam kome da se obratim. Pomozite mi, o čemu se tu radi? Što se događa s mojim djetetom? Molim Vas hitno pomoć! Marija

Poštovana, povraćanje je opći simptom koji ne mora uvijek biti vezan samo za probavni trakt, već i za druge organske sustave, primjerice središnji živčani sustav. Ne znam da li ste učinili neke pretrage u tom smjeru (primjerice pregled okuliste i  EEG)?
Sada ova situacija nakon proljeva može biti vezana za postviralnu gastroparezu, tj. stanje da nakon crijevnog infekta peristaltika probavnog trakta još neko vrijeme nije najbolja, pa postoji sklonost mučnini i povraćanju koje se postepeno prorjeđuje i konačno završi (kroz najdulje 2-3 tjedna nakon viroze). Nastojte da iza 18 h dijete pije za žeđ samo vodu, tj. ne uzima kakao, čaj i slične tekućine, koje mogu stimulirati povraćanje. Ako se isto nastavi ponovo se obratite liječniku, morat će se proširiti obrada.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dječak povraća samo po noći, a svi nalazi su u redu

<para>
 Prije spavanja ne dobiva tekućinu, a jednom prilikom se popiškila netom prije spavanja, ali i po noći. Tijekom dana je sve O. K. Teta u vrtiću je rekla da se obratimo pedijatru ako ne prođe do 5. godine. Inače jako čvrsto spava: od milja je zovem trnoružica. Molim vas da me uputite što da radim. Hvala! Chantal
</para>
<para>Poštovani, kada dijete u dobi 3,5 godine noću još mokri u krevet je fiziološka pojava. U ovom trenutku ako je mokrenje tijekom noći jedini problem, pri čemu mislim da ako po danu uredno kontrolira sfinktere i nema uroinfekcije te ima urednu stolicu, za sada se ne poduzima ništa.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica jako čvrsto spava i često se u snu pomokri. Trebamo li na pretrage? Poštovanje! Imam curicu od 3 i pol godine i često joj se dogodi da se tijekom noći popiški u krevet. 
    Prije spavanja ne dobiva tekućinu, a jednom prilikom se popiškila netom prije spavanja, ali i po noći. Tijekom dana je sve O. K. Teta u vrtiću je rekla da se obratimo pedijatru ako ne prođe do 5. godine. Inače jako čvrsto spava: od milja je zovem trnoružica. Molim vas da me uputite što da radim. Hvala! Chantal

Poštovani, kada dijete u dobi 3,5 godine noću još mokri u krevet je fiziološka pojava. U ovom trenutku ako je mokrenje tijekom noći jedini problem, pri čemu mislim da ako po danu uredno kontrolira sfinktere i nema uroinfekcije te ima urednu stolicu, za sada se ne poduzima ništa.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica jako čvrsto spava i često se u snu pomokri. Trebamo li na pretrage?

<para>
 Imali smo kontrole svaka dva mjeseca i nalazi su se popravljali pomalo, pa opet pogoršavali itd., ali je na kraju išlo prema boljem. Nalazi su sada sljedeći: Lkc = 7,2; neut.gran = 30,1 %; limfociti=60,2 %. Ona je inače zdravo dijete, bila je prehlađena svega par puta. Osim toga ima problema s kožom, najčešće perioralni dermatitis, gljivice na pregibima ruku, no ništa preozbiljno (po mojoj osobnoj procjeni). Zanima me da li je mogu ujesen upisati u vrtić, jer sam čula da bi djeca s granulocitopenijom trebala izbjegavati veće skupine djece? Hvala unaprijed na odgovoru. Hana
</para>
<para>Poštovana, Vaša djevojčica prema nalazima koje ste priložili više nema granulocitopeniju tako da je možete upisati u kolektiv.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica ima granulocitopeniju. Da li da je upisujemo u vrtić? Poštovani! Imam djevojčicu od 2,5 godine. Sa šest mjeseci joj je dijagnosticirana granulocitopenija sa sljedećim nalazima: Lkc = 5,75; neut.gran = 15,2 %; limfociti =76,3 %. 
    Imali smo kontrole svaka dva mjeseca i nalazi su se popravljali pomalo, pa opet pogoršavali itd., ali je na kraju išlo prema boljem. Nalazi su sada sljedeći: Lkc = 7,2; neut.gran = 30,1 %; limfociti=60,2 %. Ona je inače zdravo dijete, bila je prehlađena svega par puta. Osim toga ima problema s kožom, najčešće perioralni dermatitis, gljivice na pregibima ruku, no ništa preozbiljno (po mojoj osobnoj procjeni). Zanima me da li je mogu ujesen upisati u vrtić, jer sam čula da bi djeca s granulocitopenijom trebala izbjegavati veće skupine djece? Hvala unaprijed na odgovoru. Hana

Poštovana, Vaša djevojčica prema nalazima koje ste priložili više nema granulocitopeniju tako da je možete upisati u kolektiv.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica ima granulocitopeniju. Da li da je upisujemo u vrtić?

<para>
 Išli smo kod dječjeg gastroenterologa i pijemo prašak za razrjeđivanje stolice. Trenutno se krv ne javlja. Zanima me može li se polip primiriti razmekšanom stolicom ili se krvarenje javlja i tada ako dijete ima polip? Dragica
</para>
<para>Poštovana, u pravilu ako imate očiti razlog krvi u stolici, a to je tvrda stolica, to je najvjerojatnije i jedini razlog, tim više što je taj uzrok u djece uopće najčešći.</para>
<para>Teoretski postoji šansa da dijete uz to ima i polip, pa da omekšanje stolice privremeno riješi krv vezanu za polip, ali tada će se krv prije ili poslije ponovo javiti i uz stolicu normalne tvrdoće. Vjerojatnost da se radi o polipu je sama po sebi vrlo mala u dobi djeteta od 6 godina kada su polipi jako rijetki, osim u obiteljima u kojima postoji familijarna polipoza.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Polip i krvarenje – pomaže li razrjeđivanje stolice? Poštovani! Moja djevojčica ima 6,5 godina. Nekoliko puta joj se javila krv na papiru poslije tvrđe stolice. Inače ima redovite stolice i ne muči se prilikom pražnjenja. 
    Išli smo kod dječjeg gastroenterologa i pijemo prašak za razrjeđivanje stolice. Trenutno se krv ne javlja. Zanima me može li se polip primiriti razmekšanom stolicom ili se krvarenje javlja i tada ako dijete ima polip? Dragica

Poštovana, u pravilu ako imate očiti razlog krvi u stolici, a to je tvrda stolica, to je najvjerojatnije i jedini razlog, tim više što je taj uzrok u djece uopće najčešći.
Teoretski postoji šansa da dijete uz to ima i polip, pa da omekšanje stolice privremeno riješi krv vezanu za polip, ali tada će se krv prije ili poslije ponovo javiti i uz stolicu normalne tvrdoće. Vjerojatnost da se radi o polipu je sama po sebi vrlo mala u dobi djeteta od 6 godina kada su polipi jako rijetki, osim u obiteljima u kojima postoji familijarna polipoza.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Polip i krvarenje – pomaže li razrjeđivanje stolice?

<para/>
<para>Poštovani, smije se zakasniti, ali računajte da ne kasnite dulje od 2 mjeseca od predviđenog redovnog termina.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko se smije kasniti s cjepivom HBV2? Poštovani, zanima me koliko se smije kasniti s drugom dozom cjepiva što beba treba primiti s mjesec dana života HBV2? Je li problem ako se zakasni? Hvala unaprijed! 
Poštovani, smije se zakasniti, ali računajte da ne kasnite dulje od 2 mjeseca od predviđenog redovnog termina.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Koliko se smije kasniti s cjepivom HBV2?

<para>
 On je druge vjere što mi je na početku tajio. Obećavao mi je brda i doline, rekao da će sve prilagoditi meni, da je najsretniji na svijetu, da će me vjenčati u crkvi, da mu uopće nije problem ništa ostaviti i doći u moj grad živjeti sa mnom. Moji roditelji žive u blizini, dali su nam kuću, auto, njemu posao i prihvatili ga kao sina. Od početka smo se stalno svađali. Ja sam bila trudna i pomalo živčana, valjda zbog tolike promjene i hormona. Nisam mu baš bila podrška u početku i nisam ga dovoljno cijenila. Međutim, ni on nije bio baš nešto previše dobar prema meni u trudnoći. Moji roditelji su uvijek branili njega. Nakon poroda, jako sam se promijenila. POčela sam ga jako cijeniti, truditi se oko njega, uvijek se stavljati na njegovo mjesto, u svađama sam uvijek pokušala pričati smireno. Sve sam činila što je htio od mene, dala mu potpunu slobodu i ljubav. Nikad mu ništa nisam branila, živio je kako je htio. No, često smo se svađali zbog sinčića. Nije više mogao to podnijeti i prvi put je otišao od kuće kad nam je sin bio star mjesec i pol. Kad nisam pristala na njegov uvjet da se preselim i kad se nisam složila s feštom u njegovom gradu na koju bi on pozvao 20 ljudi, dok ja doma pazim na dijete, nazvao je roditelje da dođu po njega, spakirao se i otišao. Rekao mi je da me ne voli više i da ne može živjeti sa mnom. Molila sam ga da ne ode, da ću sve učiniti što hoće, da sve neka bude po njegovom, ponižavala sam se pred njim. No otišao je. Ostala sam slomljena, s malim djetetom. Nije ga bilo dva tjedna, za dijete nije ni pitao. Javio mi se, postavio mi je uvjete koje sam morala prihvatiti da se vrati. Bilo je uglavnom riječ o tome da mu moji roditelji previše smetaju i miješaju nam se u život. Jedan od uvjeta je bio da moja mama više ne dolazi ujutro k nama na kavu. Također, rekao mi je da zaboravim crkveno vjenčanje. Stvari su ostale iste. Čim sam ja bila bolja prema njemu, on je bio gori. Uvijek je mene krivio za sve. Na živce su mu išli i moji pokreti kad pričam. Počeo me vrijeđati stalno, omalovažavati, vikao je pred sinom, sin je plakao, on je znao po sat vremena bez prestanka vikati po kući, čak i kad sam sa sinom otišla i zatvorila se u sobu. Okrivio je mene za njegovo vikanje, pošto sam mu dizala živce. Stalno mi je predbacivao da je on došao ovdje i sve ostavio, a ja to ne cijenim. Kad sam ga otjerala iz kuće (da ode van vikati jer se dijete boji) optužio me da ga tjeram iz kuće. Kad sam ja otišla s djetetom, optužio me da dijete nosim od njega. Nikako mu nije pasalo. S druge strane, kad se nismo svađali, bio je dobar, radišan, trudio se oko svega. No nisam se nikad osjećala pretjerano voljenom, uvijek bi radije gledao tv nego se družio sa mnom. Ja sam prva dolazila do njega ili predlagala zajedničke aktivnosti. Kad sam ga pitala da ide sa mnom u crkvu jedne nedjelje, da zahvalim što nam je sin dobro (jer je pao i bio u bolnici), rekao je da ide, ali počeo je živčaniti i vikati da ga više ne pitam, da ja želim njega mijenjati. Objasnila sam mu da sam htjela da ide samo sada, ali rekao je da me poznaje i da ću htjeti da ide često sa mnom na misu. Pošto je bio živčan, rekla sam mu da rađe idem sama jer ako ne može ići s voljom, bolje da ne ide. Optužio me da ga hoću mijenjati. Prije mi je obećavao da će sa mnom ići na mise, čak je i na faksu išao. Sad sam ga samo pitala da ide jedanput i poludio je. Dok sam ja za njega činila sve što je htio i išla kamo je htio (dok je bio u pitanju njegov rodni grad). Kad sam mu objasnila da ne želim muža koji nikad ne može ništa za mene učiniti, optužio me da se želim rastati zbog mise. Jako smo se svađali, rekla sam mu da želim pokušati i dalje s njim. On si je premišljavao 5 dana da li će otići ili ostati, stalno je vikao, optuživao me, naredio mi da mu moram nešto lijepo reći ako želim da ostane. Kad sam mu izrekla svoje osjećaje, rugao mi se. Svima ovdje je našao mane, cijeloj mojoj obitelji. Radio je scene, sramotu pred ljudima, a kad smo išli u njegov grad, tamo se nismo smijeli svađati i sve je trebalo biti idealno. Na kraju je otišao. Rekao je da sam ja za sve kriva i da se sa mnom ne može živjeti. Da on hoće jednostavan život i uvijek veselu i nasmijanu ženu. Da mu je zbog mene drago, a žao samo zbog djeteta što odlazi. Svoje greške nije vidio. Samo moje. Molim Vas za mišljenje. Jako sam tužna, ali polako sve više shvaćam da nismo jedno za drugo. Žao mi je djeteta. Da li je moguće da uvidi svoje greške i promijeni se? Što učiniti ako će se željeti vratiti? Da li mu dati priliku ili što prije završiti s tom pričom (dok je dijete još malo)? Išli smo par puta na bračno savjetovanje, ali on više nije želio ići. Ja sam bila spremna sve učinit za brak, ali on je rekao da savjetovanja ne pomažu, a knjige o braku pišu obični ljudi, da i on može napisati knjigu. Kad sam predložila psihologa, rekao je da njemu ne treba takav život.
</para>
<para>
 Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>ne mogu Vam ponuditi direktan odgovor u kojemu bi Vam savjetovala što biste trebali učiniti, ali Vam mogu reći kako vidim cijelu situaciju na temelju svega što ste napisali.</para>
<para>Moje viđenje cijele situacije jest da ste Vi i Vaš suprug evidentno različiti i da ne postoji obostrano razumijevanje tih različitosti. Odnos između dvoje ljudi može funkcionirati ukoliko i jedno i drugo dijele slične poglede na svijet (posebno na stvari koje su im bitne u životu) ili ako imaju razumijevanje i poštuju partnerovu različitost. U Vašem pismu nisam stekla dojam da je tako u Vašem braku. I sami ste napisali kako sve više shvaćate da niste jedno za drugo.</para>
<para>Kada me pitate je li moguće da Vaš suprug uvidi greške i promijeni se – moje pitanje Vama jest da li on svoje postupke uopće vidi kao greške? Ukoliko svoje postupke ne vidimo kao greške, tada nema niti potrebe da ih mijenjamo. Nadalje, i sami kažete da on nema želju mijenjati se, odnosno da ne želi da ga Vi mijenjate. Kako očekivati promjenu kod nekoga tko to trenutno ne želi? Možda će se on promijeniti kroz neko vrijeme i možda za primjerice 10 godina bude sasvim drugačiji muškarac nego danas – ali će se promijeniti samo ako on to sam bude htio.</para>
<para>Da bi odnos između dvoje ljudi uspio, na njemu trebaju raditi oboje – nije dovoljno da samo jedna strana želi da se odnos poboljša. Hoće li netko željeti biti s Vama ili ne, zapravo više ovisi o toj osobi nego o Vama. Ukoliko postoje obostrane emocije i želja da se odnos obnovi, tada postoji i vjerojatnost da ustrajete u kvalitetnom odnosu sa svojim suprugom. No, ukoliko nema obostranih emocije ili želje za obnovom istoga, tada ne postoji način kako da utječete na drugu osobu. I smatram da u tome nema ništa strašno – zapravo je gore biti u nekvalitetnom odnosu s osobom kojoj nije stalo do nas nego kvalitetno sam (ili s nekom drugom osobom s kojom se slažemo). I dijete puno više pati ukoliko su roditelji u nesretnom braku, u braku u kojemu su prisutne svađe, omalovažavanje, uvrede nego ako su roditelji „sretno“ rastavljeni.</para>
<para>Što god odlučili, imajte na umu da na drugu osobu ne možete utjecati. Svatko je sam odgovoran za svoj život i svoju (ne)sreću i to je jedino što možemo mijenjati i čime možemo upravljati.</para>
<para>Ukoliko Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Suprug nas je napustio. Pustiti ga natrag ili odustati od odnosa u kojem nisam sretna? Na faksu sam upoznala sadašnjeg muža. Zaljubiili smo se, odselili u zajednički stan. Zatrudnjela sam. Oženili smo se i on se preselio u moj grad. Sve se odvijalo jako brzo. 
    On je druge vjere što mi je na početku tajio. Obećavao mi je brda i doline, rekao da će sve prilagoditi meni, da je najsretniji na svijetu, da će me vjenčati u crkvi, da mu uopće nije problem ništa ostaviti i doći u moj grad živjeti sa mnom. Moji roditelji žive u blizini, dali su nam kuću, auto, njemu posao i prihvatili ga kao sina. Od početka smo se stalno svađali. Ja sam bila trudna i pomalo živčana, valjda zbog tolike promjene i hormona. Nisam mu baš bila podrška u početku i nisam ga dovoljno cijenila. Međutim, ni on nije bio baš nešto previše dobar prema meni u trudnoći. Moji roditelji su uvijek branili njega. Nakon poroda, jako sam se promijenila. POčela sam ga jako cijeniti, truditi se oko njega, uvijek se stavljati na njegovo mjesto, u svađama sam uvijek pokušala pričati smireno. Sve sam činila što je htio od mene, dala mu potpunu slobodu i ljubav. Nikad mu ništa nisam branila, živio je kako je htio. No, često smo se svađali zbog sinčića. Nije više mogao to podnijeti i prvi put je otišao od kuće kad nam je sin bio star mjesec i pol. Kad nisam pristala na njegov uvjet da se preselim i kad se nisam složila s feštom u njegovom gradu na koju bi on pozvao 20 ljudi, dok ja doma pazim na dijete, nazvao je roditelje da dođu po njega, spakirao se i otišao. Rekao mi je da me ne voli više i da ne može živjeti sa mnom. Molila sam ga da ne ode, da ću sve učiniti što hoće, da sve neka bude po njegovom, ponižavala sam se pred njim. No otišao je. Ostala sam slomljena, s malim djetetom. Nije ga bilo dva tjedna, za dijete nije ni pitao. Javio mi se, postavio mi je uvjete koje sam morala prihvatiti da se vrati. Bilo je uglavnom riječ o tome da mu moji roditelji previše smetaju i miješaju nam se u život. Jedan od uvjeta je bio da moja mama više ne dolazi ujutro k nama na kavu. Također, rekao mi je da zaboravim crkveno vjenčanje. Stvari su ostale iste. Čim sam ja bila bolja prema njemu, on je bio gori. Uvijek je mene krivio za sve. Na živce su mu išli i moji pokreti kad pričam. Počeo me vrijeđati stalno, omalovažavati, vikao je pred sinom, sin je plakao, on je znao po sat vremena bez prestanka vikati po kući, čak i kad sam sa sinom otišla i zatvorila se u sobu. Okrivio je mene za njegovo vikanje, pošto sam mu dizala živce. Stalno mi je predbacivao da je on došao ovdje i sve ostavio, a ja to ne cijenim. Kad sam ga otjerala iz kuće (da ode van vikati jer se dijete boji) optužio me da ga tjeram iz kuće. Kad sam ja otišla s djetetom, optužio me da dijete nosim od njega. Nikako mu nije pasalo. S druge strane, kad se nismo svađali, bio je dobar, radišan, trudio se oko svega. No nisam se nikad osjećala pretjerano voljenom, uvijek bi radije gledao tv nego se družio sa mnom. Ja sam prva dolazila do njega ili predlagala zajedničke aktivnosti. Kad sam ga pitala da ide sa mnom u crkvu jedne nedjelje, da zahvalim što nam je sin dobro (jer je pao i bio u bolnici), rekao je da ide, ali počeo je živčaniti i vikati da ga više ne pitam, da ja želim njega mijenjati. Objasnila sam mu da sam htjela da ide samo sada, ali rekao je da me poznaje i da ću htjeti da ide često sa mnom na misu. Pošto je bio živčan, rekla sam mu da rađe idem sama jer ako ne može ići s voljom, bolje da ne ide. Optužio me da ga hoću mijenjati. Prije mi je obećavao da će sa mnom ići na mise, čak je i na faksu išao. Sad sam ga samo pitala da ide jedanput i poludio je. Dok sam ja za njega činila sve što je htio i išla kamo je htio (dok je bio u pitanju njegov rodni grad). Kad sam mu objasnila da ne želim muža koji nikad ne može ništa za mene učiniti, optužio me da se želim rastati zbog mise. Jako smo se svađali, rekla sam mu da želim pokušati i dalje s njim. On si je premišljavao 5 dana da li će otići ili ostati, stalno je vikao, optuživao me, naredio mi da mu moram nešto lijepo reći ako želim da ostane. Kad sam mu izrekla svoje osjećaje, rugao mi se. Svima ovdje je našao mane, cijeloj mojoj obitelji. Radio je scene, sramotu pred ljudima, a kad smo išli u njegov grad, tamo se nismo smijeli svađati i sve je trebalo biti idealno. Na kraju je otišao. Rekao je da sam ja za sve kriva i da se sa mnom ne može živjeti. Da on hoće jednostavan život i uvijek veselu i nasmijanu ženu. Da mu je zbog mene drago, a žao samo zbog djeteta što odlazi. Svoje greške nije vidio. Samo moje.  Molim Vas za mišljenje. Jako sam tužna, ali polako sve više shvaćam da nismo jedno za drugo. Žao mi je djeteta. Da li je moguće da uvidi svoje greške i promijeni se? Što učiniti ako će se željeti vratiti? Da li mu dati priliku ili što prije završiti s tom pričom (dok je dijete još malo)? Išli smo par puta na bračno savjetovanje, ali on više nije želio ići. Ja sam bila spremna sve učinit za brak, ali on je rekao da savjetovanja ne pomažu, a knjige o braku pišu obični ljudi, da i on može napisati knjigu. Kad sam predložila psihologa, rekao je da njemu ne treba takav život.


   Hvala i lijep pozdrav.

Draga čitateljice,
ne mogu Vam ponuditi direktan odgovor u kojemu bi Vam savjetovala što biste trebali učiniti, ali Vam mogu reći kako vidim cijelu situaciju na temelju svega što ste napisali.
Moje viđenje cijele situacije jest da ste Vi i Vaš suprug evidentno različiti i da ne postoji obostrano razumijevanje tih različitosti. Odnos između dvoje ljudi može funkcionirati ukoliko i jedno i drugo dijele slične poglede na svijet (posebno na stvari koje su im bitne u životu) ili ako imaju razumijevanje i poštuju partnerovu različitost. U Vašem pismu nisam stekla dojam da je tako u Vašem braku. I sami ste napisali kako sve više shvaćate da niste jedno za drugo.
Kada me pitate je li moguće da Vaš suprug uvidi greške i promijeni se – moje pitanje Vama jest da li on svoje postupke uopće vidi kao greške? Ukoliko svoje postupke ne vidimo kao greške, tada nema niti potrebe da ih mijenjamo. Nadalje, i sami kažete da on nema želju mijenjati se, odnosno da ne želi da ga Vi mijenjate. Kako očekivati promjenu kod nekoga tko to trenutno ne želi? Možda će se on promijeniti kroz neko vrijeme i možda za primjerice 10 godina bude sasvim drugačiji muškarac nego danas – ali će se promijeniti samo ako on to sam bude htio.
Da bi odnos između dvoje ljudi uspio, na njemu trebaju raditi oboje – nije dovoljno da samo jedna strana želi da se odnos poboljša. Hoće li netko željeti biti s Vama ili ne, zapravo više ovisi o toj osobi nego o Vama. Ukoliko postoje obostrane emocije i želja da se odnos obnovi, tada postoji i vjerojatnost da ustrajete u kvalitetnom odnosu sa svojim suprugom. No, ukoliko nema obostranih emocije ili želje za obnovom istoga, tada ne postoji način kako da utječete na drugu osobu. I smatram da u tome nema ništa strašno – zapravo je gore biti u nekvalitetnom odnosu s osobom kojoj nije stalo do nas nego kvalitetno sam (ili s nekom drugom osobom s kojom se slažemo). I dijete puno više pati ukoliko su roditelji u nesretnom braku, u braku u kojemu su prisutne svađe, omalovažavanje, uvrede nego ako su roditelji „sretno“ rastavljeni.
Što god odlučili, imajte na umu da na drugu osobu ne možete utjecati. Svatko je sam odgovoran za svoj život i svoju (ne)sreću i to je jedino što možemo mijenjati i čime možemo upravljati.
Ukoliko Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Suprug nas je napustio. Pustiti ga natrag ili odustati od odnosa u kojem nisam sretna?

<para>
 Suprug i ja ne znamo više kako da reagiramo. Ako je kaznimo, ona je još gora; ako pokušamo lijepo s njom, opet radi po svome. Dajte mi, molim Vas, savjet što da radimo u takvim trenutcima? Maja
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se da ste naišli na izazov s kojim se brojni roditelji suočavaju, a to je kako naučiti dijete da na adekvatan način izrazi svoju frustraciju i kako postaviti granicu ponašanju bez da se dijete tada ne osjeća loše.</para>
<para>Trogodišnje dijete svakako treba pomoć odraslih u tome da nauči kako se može ponašati kada je ljuto. Naime, ljutnja je emocija koja sa sobom nosi veliku energiju koju tada osjetimo u tijelu te ta energija onda treba izaći van kroz neku radnju. Normalno je da se svi ponekad naljutimo, a pogotovo kada ne možemo učiniti nešto što bi htjeli ili kad moramo učiniti nešto što ne bi htjeli. Tako je i kod djece. S obzirom na to važno je prihvatiti da će biti još puno situacija kada će se Vaša djevojčica ljutiti. Ono što ona još uvijek ne zna, to je kako da se ponaša kada je ljuta, odnosno kako da izbaci tu energiju iz sebe, a da za to još ne bude kažnjena ili ne dobije kritiku. U tome treba Vašu pomoć. Dakle, važno joj je pokazati što može raditi kada je ljuta (npr.lupiti nogom u pod, potrgati neki papir, lupiti u jastuk...) i tako joj pomoći da se smiri. Znači u izazovnim situacijama važno je voditi računa o dvije stvari – Vi ste odgovorni za ponašanje djeteta i tu treba Vašu pomoć da ju strukturirate i naučite kako podnijeti frustraciju bez da ju potiskuje jer se tada samo povećava šansa da će opet doći do neke slične situacije. Ideal je da sprovedete granicu koju ste odredili, ali pri tom da pomognete djetetu da se nosi s osjećajem koji joj se ajvlja zbog te postavljene granice.</para>
<para>Nadam se da Vam je odgovor pomogao u promišljanju, a možete pročitati i naredna dva članka:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kada nešto želi, naša curica (3) postane frustrirana i ljuta. Kako da reagiramo? Lijep pozdrav! Imam curicu koja će uskoro napuniti tri godine i stvarno je hiperaktivna. Najviše problema imamo s njom kad nešto ne želi: tada plače, tuče se po glavi, baca se po podu... 
    Suprug i ja ne znamo više kako da reagiramo. Ako je kaznimo, ona je još gora; ako pokušamo lijepo s njom, opet radi po svome. Dajte mi, molim Vas, savjet što da radimo u takvim trenutcima? Maja

Draga mama,
čini se da ste naišli na izazov s kojim se brojni roditelji suočavaju, a to je kako naučiti dijete da na adekvatan način izrazi svoju frustraciju i kako postaviti granicu ponašanju bez da se dijete tada ne osjeća loše.
Trogodišnje dijete svakako treba pomoć odraslih u tome da nauči kako se može ponašati kada je ljuto. Naime, ljutnja je emocija koja sa sobom nosi veliku energiju koju tada osjetimo u tijelu te ta energija onda treba izaći van kroz neku radnju. Normalno je da se svi ponekad naljutimo, a pogotovo kada ne možemo učiniti nešto što bi htjeli ili kad moramo učiniti nešto što ne bi htjeli. Tako je i kod djece. S obzirom na to važno je prihvatiti da će biti još puno situacija kada će se Vaša djevojčica ljutiti. Ono što ona još uvijek ne zna, to je kako da se ponaša kada je ljuta, odnosno kako da izbaci tu energiju iz sebe, a da za to još ne bude kažnjena ili ne dobije kritiku. U tome treba Vašu pomoć. Dakle, važno joj je pokazati što može raditi kada je ljuta (npr.lupiti nogom u pod, potrgati neki papir, lupiti u jastuk...) i tako joj pomoći da se smiri. Znači u izazovnim situacijama važno je voditi računa o dvije stvari – Vi ste odgovorni za ponašanje djeteta i tu treba Vašu pomoć da ju strukturirate i naučite kako podnijeti frustraciju bez da ju potiskuje jer se tada samo povećava šansa da će opet doći do neke slične situacije. Ideal je da sprovedete granicu koju ste odredili, ali pri tom da pomognete djetetu da se nosi s osjećajem koji joj se ajvlja zbog te postavljene granice.
Nadam se da Vam je odgovor pomogao u promišljanju, a možete pročitati i naredna dva članka:

   Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?


   Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju


   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kada nešto želi, naša curica (3) postane frustrirana i ljuta. Kako da reagiramo?

<para>
 Pedijatrica je rekla da činimo grešku jer kad zaplače odmah ga uzimamo na ruke. Stalno je okružen ljudima, voli se smijati i igrati, ali kad ga ostavimo na trenutak samoga, to su muke, plač, nervoza vrištanje. Po noći se budi uz vrištanje, po danu također. Još ga muče zubići, a uspavljivanje ide samo uz nunanje. Onda zaspi. Sam nikako ne može, sve metode smo isprobali - da mu pričamo, puštamo tihu muziku. Dijete je turbo hiperaktivno, nervozan je i ljut. Pomozite nam s odgovorom je li vrijeme za uzbunu ili su u pitanju samo zubi (rastu mu trojke). Ne znam više kome da se obratim. Imam osjećaj da je dijete samo smireno u naručju mojem i muževom. Čim ga pustimo i udaljimo se, počinju muke. Leđa nam već opadaju od nošenja. Ima li razloga za brigu? Primijetila sam da glavom miče lijevo desno kad je nervozan, stenje, mršti se, ljuti se i mrzovoljan je. Hvala. Andreja
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>s obzirom na dob Vašeg dječaka normalno je da ima veliku potrebu za osjećajem sigurnosti. S obzirom da su mu mama i tata baza sigurnosti, najbolje će se osjećati, a onda i ponašati kada je uz Vas. Vjerujem da je to ponekad izuzetno iscrpljujuće pogotovo ako se umiruje samo kada ga se drži. Spomenuli ste da ga ponekad muče i zubići pa to svakako doprinosi njegovoj nervozi i potrebi za Vama.</para>
<para>Istina je da treba reagirati na djetetove potrebe, ali važno je da razlikujemo djetetovu potrebu od želje. Djetetova potreba je potreba za osjećajem sigurnosti odnosno Vaše blizine. Ta potreba ne mora nužno biti zadovoljena tako da svoje dijete svaki puta kada se pobuni nosite. Možete ga zagrliti dok npr. sjedi ili leži, maziti ga...znači bitno je da osjeti da ste fizički tu, uz njega, ali ne morate ga nužno dizati. Čini se da je do sada povezao utjehu s uzimanjem na ruke, ali s vremenom može naučiti da je siguran i kada Vam nije na rukama već kada ste mu samo fizički blizu. Zatim će se moći umiriti i kada Vas ne vidi, ali Vam čuje glas...Važno je samo da taj prijelaz bude postepen.</para>
<para>Da bi se dijete lakše umirilo i prihvatilo utjehu izuzetno je bitno kako se Vi tada osjećate. Vi biste se trebali osjećati kao kompetentan roditelj - sigurno u sebe i svoje postupke jer tada će dijete osjetiti Vašu smirenost i lakše će se i sam opustiti. S obzirom da ste brižna mama koja želi sve najbolje svome mališanu vjerujem da biste primijetili ukoliko ima dodatnih razloga za brigu. Ako ste ipak u nedoumici slobodno nam se javite.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od 10 mjeseci vrišti i plače čim na sekundu ostane sam Pozdrav! Imam dijete od 10 mjeseci primijetila sam da kad se udaljavam od njega postaje jako nervozan, plačljiv, vrišti. 
    Pedijatrica je rekla da činimo grešku jer kad zaplače odmah ga uzimamo na ruke. Stalno je okružen ljudima, voli se smijati i igrati, ali kad ga ostavimo na trenutak samoga, to su muke, plač, nervoza vrištanje. Po noći se budi uz vrištanje, po danu također. Još ga muče zubići, a uspavljivanje ide samo uz nunanje. Onda zaspi. Sam nikako ne može, sve metode smo isprobali - da mu pričamo, puštamo tihu muziku. Dijete je turbo hiperaktivno, nervozan je i ljut. Pomozite nam s odgovorom je li vrijeme za uzbunu ili su u pitanju samo zubi (rastu mu trojke). Ne znam više kome da se obratim. Imam osjećaj da je dijete samo smireno u naručju mojem i muževom. Čim ga pustimo i udaljimo se, počinju muke. Leđa nam već opadaju od nošenja. Ima li razloga za brigu? Primijetila sam da glavom miče lijevo desno kad je nervozan, stenje, mršti se, ljuti se i mrzovoljan je. Hvala. Andreja

Draga mama,
s obzirom na dob Vašeg dječaka normalno je da ima veliku potrebu za osjećajem sigurnosti. S obzirom da su mu mama i tata baza sigurnosti, najbolje će se osjećati, a onda i ponašati kada je uz Vas. Vjerujem da je to ponekad izuzetno iscrpljujuće pogotovo ako se umiruje samo kada ga se drži. Spomenuli ste da ga ponekad muče i zubići pa to svakako doprinosi njegovoj nervozi i potrebi za Vama.
Istina je da treba reagirati na djetetove potrebe, ali važno je da razlikujemo djetetovu potrebu od želje. Djetetova potreba je potreba za osjećajem sigurnosti odnosno Vaše blizine. Ta potreba ne mora nužno biti zadovoljena tako da svoje dijete svaki puta kada se pobuni nosite. Možete ga zagrliti dok npr. sjedi ili leži, maziti ga...znači bitno je da osjeti da ste fizički tu, uz njega, ali ne morate ga nužno dizati. Čini se da je do sada povezao utjehu s uzimanjem na ruke, ali s vremenom može naučiti da je siguran i kada Vam nije na rukama već kada ste mu samo fizički blizu. Zatim će se moći umiriti i kada Vas ne vidi, ali Vam čuje glas...Važno je samo da taj prijelaz bude postepen.
Da bi se dijete lakše umirilo i prihvatilo utjehu izuzetno je bitno kako se Vi tada osjećate. Vi biste se trebali osjećati kao kompetentan roditelj - sigurno u sebe i svoje postupke jer tada će dijete osjetiti Vašu smirenost i lakše će se i sam opustiti. S obzirom da ste brižna mama koja želi sve najbolje svome mališanu vjerujem da biste primijetili ukoliko ima dodatnih razloga za brigu. Ako ste ipak u nedoumici slobodno nam se javite.
Lijepi pozdrav,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Beba od 10 mjeseci vrišti i plače čim na sekundu ostane sam

<para>
 Ne želi obući čarape, hlače, majicu, cipelice… sve je smeta, stiska, žulja. Jako je nervozna, ljuti se i tu ljutnju ispoljava tako što se čupa, grize stvari, viče i sl. Ne znam što da radim. Razgovaram s njom, objašnjavam joj da se tako ne postupa. Čak joj dopustim da si sama izabere odjeću koju će obući kako bih ujutro izbjegla galamu i suze, ali bezuspješno. Smatram da galama nije rješenje za ovaj naš problem jer tako pospješujem nervozu i kod sebe i kod nje. Kada mi ponestane strpljenja, dam joj po guzi i na taj način je nekako smirim, ali do prve prilike kada se mora opet obući. Do sada nisam imala taj problem. Obukla bih sve što bih joj namjerila. Ako se i protivila, uvijek bismo zajedno pronašle rješenje. Trudim se što više komunicirati s djetetom jer smatram da je to jako bitno. Ne spavam po noći od brige. Svako jutro idem na posao mrzovoljna i peče me savjest što sam vikala na nju ili je udarila po guzi. Zaboravila sam napomenuti da je jedino dijete. Molim Vas za pomoć i savjet jer ne želim biti loša majka. Zahvaljujem. 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>odijevanje prije vrtića izazov je brojnim roditeljima. Vidi se da ste Vi jedna brižna mama koja želi dobro postupiti u tim situacijama i da dajete sve od sebe da nađete najbolji način. Svjesni ste da reakcije koje budu posljedica nervoze ponekad nisu najbolje riješenje, ali ukoliko se u nekom trenutku više ne možete iskontrolirati i osjećate se bespomoćno, nije neobično da do njih dolazi.Dobro je to što svakako možete naučiti kako pomoći svojoj djevojčici da se nosi s osjećajem ljutnje, ali i kako da vi razlikujete ljutnju na nju i ljutnju na njezino ponašanje jer to je važno da biste sebi pomogli i ostali mirniji u izazovnim situacijama.</para>
<para>Djeca u njezinoj dobi i dalje uče kako se regulirati, odnosna kako reagirati u situacijama kada su frustrirani ili pod nekom snažnom emocijom. Da bi naučili na koje načine u tim situacijama mogu reagirati, potrebna im je pomoć odrasle osobe. Djeca često znaju (na kognitivnoj razini) da nešto ne bi trebali raditi (bacati, čupati, gristi...), ali u trenutku kada su ljuti ili frustrirani njihova emocija prevlada i s obzirom da ne znaju sami kako adekvatno mogu izraziti ljutnju, pribjegavaju najjednostavnijim radnjama koje nerijetko budu agresivne. Zato je jako važno razmisliti kako želite da se ona ponaša kada je ljuta. Koje ponašanje tada Vam je ok i potaknuti ju da na taj način izbacuje ljutnju.</para>
<para>Spomenuli ste da do sada niste imali problem s odijevanjem. Razmislite što se u međuvremenu promijenilo? Možete li povezati njezinu promjenu u ponašanju s nekim promjenama u okolini ili dnevnoj rutini. Također, treba voditi računa o tome da neka djeca prema temperamentu jesu osjetljivija taktilno te im više nego drugima smetaju neki materijali ili ih nešto žulja.</para>
<para>Dijete kroz protest oko oblačenja može testirati granice roditelja. Da biste uspješno odgovorili na ovaj izazov važno je da na jedan način pristupite situaciji (odijevanju), a na drugi način svojoj djevojčici kojoj treba zadovoljiti emocionalnu potrebu koja se javlja kao posljedica situacije. Dakle, ukoliko se bude ljutila već pri ideji oblačenja važno ju je prvo smiriti. To nećete postići ukoliko joj se svako jutro govore iste stvari kako se mora obući, da ćete zakasniti, ili ako se koriste prijetnje, zastrašivanje i sl. To će ju samo još više unervoziti. Da bi se smirila, mora od Vas čuti ono što ona tada osjeća, npr. "Znam da se sad ne bi oblačila. Vidim da ti to smeta i da ne želiš." Na taj način ćete joj pokazati da ju razumijete. Tako nešto joj ponavljajte sve dok ne vidite da se smiruje i tek kada se smiri prijeđite na drugi korak odnosno oblačenje. Ukoliko se pri tome ipak naljuti pokažite joj što može raditi da izbaci ljutnju. Dakle, ok joj je pomoći u nošenju s ljutnjom, ali i dalje ostati kod svog cilja da se dijete obuće.</para>
<para>Predlažem Vam i da pročitate članak vezan uz <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">postavljanje granica</ulink> kako biste dobili dodatne ideje.
Sretno!</para>
<para> </para>

Svako jutro vodim "bitku" sa svojom kćerkom (3) oko odijevanja Pozdrav, majka sam trogodišnje djevojčice koja ima problem s odijevanjem. Svako jutro prije odlaska u vrtić i posao suočavam se s istim ispadima. 
    Ne želi obući čarape, hlače, majicu, cipelice… sve je smeta, stiska, žulja. Jako je nervozna, ljuti se i tu ljutnju ispoljava tako što se čupa, grize stvari, viče i sl. Ne znam što da radim. Razgovaram s njom, objašnjavam joj da se tako ne postupa. Čak joj dopustim da si sama izabere odjeću koju će obući kako bih ujutro izbjegla galamu i suze, ali bezuspješno. Smatram da galama nije rješenje za ovaj naš problem jer tako pospješujem nervozu i kod sebe i kod nje. Kada mi ponestane strpljenja, dam joj po guzi i na taj način je nekako smirim, ali do prve prilike kada se mora opet obući. Do sada nisam imala taj problem. Obukla bih sve što bih joj namjerila. Ako se i protivila, uvijek bismo zajedno pronašle rješenje. Trudim se što više komunicirati s djetetom jer smatram da je to jako bitno. Ne spavam po noći od brige. Svako jutro idem na posao mrzovoljna i peče me savjest što sam vikala na nju ili je udarila po guzi. Zaboravila sam napomenuti da je jedino dijete. Molim Vas za pomoć i savjet jer ne želim biti loša majka. Zahvaljujem. 

Draga mama,
odijevanje prije vrtića izazov je brojnim roditeljima. Vidi se da ste Vi jedna brižna mama koja želi dobro postupiti u tim situacijama i da dajete sve od sebe da nađete najbolji način. Svjesni ste da reakcije koje budu posljedica nervoze ponekad nisu najbolje riješenje, ali ukoliko se u nekom trenutku više ne možete iskontrolirati i osjećate se bespomoćno, nije neobično da do njih dolazi.Dobro je to što svakako možete naučiti kako pomoći svojoj djevojčici da se nosi s osjećajem ljutnje, ali i kako da vi razlikujete ljutnju na nju i ljutnju na njezino ponašanje jer to je važno da biste sebi pomogli i ostali mirniji u izazovnim situacijama.
Djeca u njezinoj dobi i dalje uče kako se regulirati, odnosna kako reagirati u situacijama kada su frustrirani ili pod nekom snažnom emocijom. Da bi naučili na koje načine u tim situacijama mogu reagirati, potrebna im je pomoć odrasle osobe. Djeca često znaju (na kognitivnoj razini) da nešto ne bi trebali raditi (bacati, čupati, gristi...), ali u trenutku kada su ljuti ili frustrirani njihova emocija prevlada i s obzirom da ne znaju sami kako adekvatno mogu izraziti ljutnju, pribjegavaju najjednostavnijim radnjama koje nerijetko budu agresivne. Zato je jako važno razmisliti kako želite da se ona ponaša kada je ljuta. Koje ponašanje tada Vam je ok i potaknuti ju da na taj način izbacuje ljutnju.
Spomenuli ste da do sada niste imali problem s odijevanjem. Razmislite što se u međuvremenu promijenilo? Možete li povezati njezinu promjenu u ponašanju s nekim promjenama u okolini ili dnevnoj rutini. Također, treba voditi računa o tome da neka djeca prema temperamentu jesu osjetljivija taktilno te im više nego drugima smetaju neki materijali ili ih nešto žulja.
Dijete kroz protest oko oblačenja može testirati granice roditelja. Da biste uspješno odgovorili na ovaj izazov važno je da na jedan način pristupite situaciji (odijevanju), a na drugi način svojoj djevojčici kojoj treba zadovoljiti emocionalnu potrebu koja se javlja kao posljedica situacije. Dakle, ukoliko se bude ljutila već pri ideji oblačenja važno ju je prvo smiriti. To nećete postići ukoliko joj se svako jutro govore iste stvari kako se mora obući, da ćete zakasniti, ili ako se koriste prijetnje, zastrašivanje i sl. To će ju samo još više unervoziti. Da bi se smirila, mora od Vas čuti ono što ona tada osjeća, npr. "Znam da se sad ne bi oblačila. Vidim da ti to smeta i da ne želiš." Na taj način ćete joj pokazati da ju razumijete. Tako nešto joj ponavljajte sve dok ne vidite da se smiruje i tek kada se smiri prijeđite na drugi korak odnosno oblačenje. Ukoliko se pri tome ipak naljuti pokažite joj što može raditi da izbaci ljutnju. Dakle, ok joj je pomoći u nošenju s ljutnjom, ali i dalje ostati kod svog cilja da se dijete obuće.
Predlažem Vam i da pročitate članak vezan uz postavljanje granica kako biste dobili dodatne ideje.
Sretno!
  Klinfo.hr 

Svako jutro vodim "bitku" sa svojom kćerkom (3) oko odijevanja

<para/>
<para>
 Međutim, iako je izuzetno komunikativna, uhvatila ju je faza čitanja knjiga tipa H. Potter, zmajevi, vilenjaci, i to toliko da knjige nosi sa sobom u školu i umjesto da se igra s ostalima, ona preko odmora ostaje i čita. To ide toliko daleko da čita čak preko nastave i dobije ponekad opomenu kad je uhvate. Ali sve to ne utječe na učenje i ocjene koje su izvrsne.
</para>
<para>
 Međutim, nije uspostavila niti jedno čvršće prijateljstvo s curama iz škole. Ono što nas zabrinjava jest što je izuzetno živčana. Ne želi poslušati ali niti jedan jedini savjet koji joj dajemo, samo kaže "da,da,da..." i koluta očima. Stalno podiže glas na nas čim zatražimo da ispuni minimum kućnih obaveza npr. da počisti za sobom stol nakon jela, da pospremi sobu, svoj krevet itd.
</para>
<para>
 Tada počinje vrištati, nekada na nas, i onda i mi eksplodiramo i stalno smo u sukobu. Ona se jednostavno buni na sve što kažemo.
</para>
<para>
 Brine nas je li ta živčanost normalna i je li normalno da toliko čita knjige i to uvijek o tim "parasvjetovima" tipa Potter, zmajevi, gospodar prstenova, Sumrak saga, ona ne pokazuje "darkerske" tendencije u odijevanju ali odbija s nama ići u crkvu npr. i to nas također brine.
</para>
<para>
 Je li to ponašanje normalno za pubertet ili su tako eksplozivni živci i pobuna naznaka neke bolesti?
</para>
<para>
 Hvala na savjetu. Ivo
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>kako ste i sami rekli, Vaša kćerka je sada u pubertetu i njezino ponašanje u smislu bunta, kolutanja očima dok joj nešto govorite, odbijanja da provodi vrijeme s Vama nije neobično. Vjerujem da mnogi roditelji koji imaju djecu u dobi u kojoj je i Vaša kćer, imaju vrlo slične probleme.</para>
<para>Što se tiče njezinog provođenja vremena u čitanju knjiga – postoji nekoliko opcija. Jedna je da je introvertno dijete (što prema Vašem opisu nisam stekla dojam) i da jednostavno vrijeme radije provodi uz knjigu nego u velikom društvu. Naime, već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti, a drugi ekstraverti. Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.</para>
<para>Druga opcija je da se radi samo o fazi – kako je nekada bilo vrlo popularno skupljati postere, nositi majice omiljenih bendova i pjevača koji su mladima često puta bili idoli, tako je sada možda Vaša kćerka idole pronašla u knjigama. Ima li li zbog toga razloga za zabrinutost – vjerojatno ne – no najbolje je da to saznate sami, iz prve ruke. Pokažite zanimanje za njezine knjige, pročitajte i Vi knjigu pa komentirajte zajedno s njom ili joj predložite da pogledate istoimene filmove. Tako ćete indirektno saznati o čemu razmišlja, zašto joj se sviđaju te knjige i slično.</para>
<para>Treća opcija je da je Vaše dijete možda darovito i da je našlo nešto u čemu zaista uživa i pri čemu može ostvariti sve svoje potencijale. U tom slučaju bilo bi dobro da je poduprete u njezinim interesima: možda bi joj se svidjelo da se upiše na literarnu grupu, učlani u knjižnicu... Djeca koja su darovita u određenom područuju često puta pokazuju veliku strast prema tome, mogu se teže snalaziti u kontaktima s drugom djecom. Kako im je beskrajno važno ono čime se bave, bitno je i da roditelji pokažu interes za njihov hobi i da ih podrže.</para>
<para>Rekla bi da su eksplozivnost i bunt tipični simptomi puberteta i dok ponašanje djeteta ne izmiče kontroli kroz (auto)destruktivna ponašanja, razloga za zabrinutost nema. Pubertet je izazov za roditelje, ali sam uvjerena da uz granice, dosljednost, toplinu i razgovore taj izazov može biti i jedno lijepo razdoblje. Ukoliko želite, možete pročitati članak koji nudi kratke savjete kako komunicirati s mladima: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko procijenite da je Vama ili kćerki potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naša kćerka (12) povlači se u svijet knjiga i mašte te je postala jako nervozna Poštovana, naše dijete tj. kćer ima 12 godina i ušla je u pubertet. U školi je sve 5,0 i razrednica tvrdi da je primjereno dijete. 

   Međutim, iako je  izuzetno komunikativna, uhvatila ju je faza čitanja knjiga tipa H. Potter, zmajevi, vilenjaci, i to toliko da knjige nosi sa sobom u školu i umjesto da se igra s ostalima, ona preko odmora ostaje i čita. To ide toliko daleko da čita čak preko nastave i dobije ponekad opomenu kad je uhvate. Ali sve to ne utječe na učenje i ocjene koje su izvrsne.


   Međutim, nije uspostavila niti jedno čvršće prijateljstvo s curama iz škole. Ono što nas zabrinjava jest što je izuzetno živčana. Ne želi poslušati ali niti jedan jedini savjet koji joj dajemo, samo kaže "da,da,da..." i koluta očima. Stalno podiže glas na nas čim zatražimo da ispuni minimum kućnih obaveza npr. da počisti za sobom stol nakon jela, da pospremi sobu, svoj krevet itd.


   Tada počinje vrištati, nekada na nas, i onda i mi eksplodiramo i stalno smo u sukobu. Ona se jednostavno buni na sve što kažemo.


   Brine nas je li ta živčanost normalna i je li normalno da toliko čita knjige i to uvijek o tim "parasvjetovima" tipa Potter, zmajevi, gospodar prstenova, Sumrak saga, ona ne pokazuje "darkerske" tendencije u odijevanju ali odbija s nama ići u crkvu npr. i to nas također brine.


   Je li to ponašanje normalno za pubertet ili su tako eksplozivni živci i pobuna naznaka neke bolesti?


   Hvala na savjetu. Ivo

Dragi roditelji,
kako ste i sami rekli, Vaša kćerka je sada u pubertetu i njezino ponašanje u smislu bunta, kolutanja očima dok joj nešto govorite, odbijanja da provodi vrijeme s Vama nije neobično. Vjerujem da mnogi roditelji koji imaju djecu u dobi u kojoj je i Vaša kćer, imaju vrlo slične probleme.
Što se tiče njezinog provođenja vremena u čitanju knjiga – postoji nekoliko opcija. Jedna je da je introvertno dijete (što prema Vašem opisu nisam stekla dojam) i da jednostavno vrijeme radije provodi uz knjigu nego u velikom društvu. Naime, već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti, a drugi ekstraverti. Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Druga opcija je da se radi samo o fazi – kako je nekada bilo vrlo popularno skupljati postere, nositi majice omiljenih bendova i pjevača koji su mladima često puta bili idoli, tako je sada možda Vaša kćerka idole pronašla u knjigama. Ima li li zbog toga razloga za zabrinutost – vjerojatno ne – no najbolje je da to saznate sami, iz prve ruke. Pokažite zanimanje za njezine knjige, pročitajte i Vi knjigu pa komentirajte zajedno s njom ili joj predložite da pogledate istoimene filmove. Tako ćete indirektno saznati o čemu razmišlja, zašto joj se sviđaju te knjige i slično.
Treća opcija je da je Vaše dijete možda darovito i da je našlo nešto u čemu zaista uživa i pri čemu može ostvariti sve svoje potencijale. U tom slučaju bilo bi dobro da je poduprete u njezinim interesima: možda bi joj se svidjelo da se upiše na literarnu grupu, učlani u knjižnicu... Djeca koja su darovita u određenom područuju često puta pokazuju veliku strast prema tome, mogu se teže snalaziti u kontaktima s drugom djecom. Kako im je beskrajno važno ono čime se bave, bitno je i da roditelji pokažu interes za njihov hobi i da ih podrže.
Rekla bi da su eksplozivnost i bunt tipični simptomi puberteta i dok ponašanje djeteta ne izmiče kontroli kroz (auto)destruktivna ponašanja, razloga za zabrinutost nema. Pubertet je izazov za roditelje, ali sam uvjerena da uz granice, dosljednost, toplinu i razgovore taj izazov može biti i jedno lijepo razdoblje. Ukoliko želite, možete pročitati članak koji nudi kratke savjete kako komunicirati s mladima: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Ukoliko procijenite da je Vama ili kćerki potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Naša kćerka (12) povlači se u svijet knjiga i mašte te je postala jako nervozna

<para>
 Prije nekoliko mjeseci mi je umro djed i to me jako pogodilo jer sam bila vezana uz njega. Otad se osjećam nesigurno, imam strahove i napadaj panike. Zatvorila sam se u kuću, nigdje više ne izlazim, osjećam se kao zatvorenik u svome tijelu i ne znam kako izaći. Završavam srednju školu i čeka me veliki korak u životu, upis na željeni fakultet, u čemu stvarno želim uspjeti, ali strahovi mi ne dopuštaju. Čitala sam mnogo o napadajima panike i željela bih da me savjetujete kako da sama sebi pomognem da si ne uništavam život. Želim izaći iz začaranog kruga i nastaviti normalno živjeti. Molim Vas, pomognite mi! MalaPlava
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>iskreno mi je žao zbog tvog djeda i zbog svega što trenutno prolaziš. S obzirom da je tvoj djed umro tek prije nekoliko mjeseci, bit će potreban određen period da se adaptiraš na život bez njega. I normalno je da osjećaš tugu što ga više nema. Bilo bi dobro kada bi svoje osjećaje mogla podijeliti s nekim i da u periodu tugovanja imaš osobu kojoj bi se mogla isplakati, povjeriti ili samo zagrliti.</para>
<para>S obzirom da se u ovom momentu suočavaš s velikim promjenama u svom životu (odlazak iz srednje škole, upis na fakultet), a još si nedavno izgubila i osobu uz koju si bila vezana, nije neobično da tvoje tijelo reagira kroz napade panike. Od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, ubrzan rad srca, znojenje dlanova) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.</para>
<para>U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.</para>
<para>U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.</para>
<para>Ono što svakako pomaže u olakšavanju simptoma napada panike je slijedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>skretanje misli (čak i banalno brojanje automobila na cesti može pomoći)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pravilno disanje (nauči pravilno disati, iz dijafragme)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izbjegavanje kofeina</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>uvođenje redovitih obroke (uz puno voća i povrća)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dovoljan unos tekućine u organizam</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>fizička aktivnost</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Sve to može pomoći tvojem organizmu da se bolje nosi s panikom. No, dok se ne riješi uzrok problema, panika će vjerojatno perzistirati. Iz tog razloga preporučila bi ti da se obratiš stručnoj osobi za pomoć koja će raditi na samoj srži problema zajedno s tobom a po potrebi uvesti i farmakoterapiju koja će ti olakšati simptome.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Proživjela sam niz stresnih događaja i sada imam napadaje panike Poštovanje! Imam 19 godina i unazad par mjeseci život mi se promijenio. Uvijek sam bila vesela i vedra osoba puna samopouzdanja. 
    Prije nekoliko mjeseci mi je umro djed i to me jako pogodilo jer sam bila vezana uz njega. Otad se osjećam nesigurno, imam strahove i napadaj panike. Zatvorila sam se u kuću, nigdje više ne izlazim, osjećam se kao zatvorenik u svome tijelu i ne znam kako izaći. Završavam srednju školu i čeka me veliki korak u životu, upis na željeni fakultet, u čemu stvarno želim uspjeti, ali strahovi mi ne dopuštaju. Čitala sam mnogo o napadajima panike i željela bih da me savjetujete kako da sama sebi pomognem da si ne uništavam život. Želim izaći iz začaranog kruga i nastaviti normalno živjeti. Molim Vas, pomognite mi! MalaPlava

Draga čitateljice,
iskreno mi je žao zbog tvog djeda i zbog svega što trenutno prolaziš. S obzirom da je tvoj djed umro tek prije nekoliko mjeseci, bit će potreban određen period da se adaptiraš na život bez njega. I normalno je da osjećaš tugu što ga više nema. Bilo bi dobro kada bi svoje osjećaje mogla podijeliti s nekim i da u periodu tugovanja imaš osobu kojoj bi se mogla isplakati, povjeriti ili samo zagrliti.
S obzirom da se u ovom momentu suočavaš s velikim promjenama u svom životu (odlazak iz srednje škole, upis na fakultet), a još si nedavno izgubila i osobu uz koju si bila vezana, nije neobično da tvoje tijelo reagira kroz napade panike. Od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, ubrzan rad srca, znojenje dlanova) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.
U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.
U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.
Ono što svakako pomaže u olakšavanju simptoma napada panike je slijedeće:


   
      skretanje misli (čak i banalno brojanje automobila na cesti može pomoći)
   
   
      pravilno disanje (nauči pravilno disati, iz dijafragme)
   
   
      izbjegavanje kofeina
   
   
      uvođenje redovitih obroke (uz puno voća i povrća)
   
   
      dovoljan unos tekućine u organizam
   
   
      fizička aktivnost
   


Sve to može pomoći tvojem organizmu da se bolje nosi s panikom. No, dok se ne riješi uzrok problema, panika će vjerojatno perzistirati. Iz tog razloga preporučila bi ti da se obratiš stručnoj osobi za pomoć koja će raditi na samoj srži problema zajedno s tobom a po potrebi uvesti i farmakoterapiju koja će ti olakšati simptome.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Proživjela sam niz stresnih događaja i sada imam napadaje panike

<para>
 Tek je sada počela silaziti po stepenicama gore i dolje, ali se mora za nešto primiti. Boji se ići sama. Dugo se je držala za jedan prst i sama tek prohodala s 15 mjeseci. Ali inače se voli svime igrati, crtati, pričati, plesati, pjevati... Da li da se brinem? Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nesigurnost vašeg djeteta možda govori o karakternim obilježjima vašeg djeteta (ziheraš), ali možda i dolazi zbog neke teškoće koje dijete ima. Da bi utvrdili pravi razlog potrebno je napraviti procjenu razvoja koju možete obaviti u našem Kabinetu. Ona će nam pokazati kakav je motorni razvoj djeteta, njena prostorna percepcija, poimanje vlastite slike tijela i dr. Tek na temelju toga možemo intervenirati eventualno potrebnim vježbama.</para>
<para>Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Djevojčica (2) se boji penjati, skakati i drugih motoričkih igara Imam curicu koja je navršila 2 godine. Ne zna voziti guralicu, niti bilo koji slično vozilo. Kao da se boji. Ne voli se penjati na nešto visoko (stolice, tobogan mali). 
    Tek je sada počela silaziti po stepenicama gore i dolje, ali se mora za nešto primiti. Boji se ići sama. Dugo se je držala za jedan prst i sama tek prohodala s 15 mjeseci. Ali inače se voli svime igrati, crtati, pričati, plesati, pjevati... Da li da se brinem? Ivana

Poštovana,
nesigurnost vašeg djeteta možda govori o karakternim obilježjima vašeg djeteta (ziheraš), ali možda i dolazi zbog neke teškoće koje dijete ima. Da bi utvrdili pravi razlog potrebno je napraviti procjenu razvoja koju možete obaviti u našem Kabinetu. Ona će nam pokazati kakav je motorni razvoj djeteta, njena prostorna percepcija, poimanje vlastite slike tijela i dr. Tek na temelju toga možemo intervenirati eventualno potrebnim vježbama.
Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.

   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (2) se boji penjati, skakati i drugih motoričkih igara

<para>
 S osam mjeseci je počeo govoriti mama, do 11 mjeseci je govorio: mama, baba, daj i ponekad tata no kad je dobio brata prije dva mjeseca jednostavno je prestao govoriti. Znači već dva mjeseca ne priča, samo nešto na svom nekom jeziku. Inače je veseo, igra se, razumije kad mu se nešto kaže. Naš pedijatar misli da je to što ne govori zbog spojenog jezika frenulom, pa ćemo ići i to riješiti, ali ja se brinem jer je govorio i odjednom prestao. Molim vas savjet što da radim. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razvoj govora i pojava prve riječi razlikuje se od djeteta do djeteta te ovisi o njegovoj genetskoj predispoziciji te poticajima iz okoline. Međutim, postoje i neki vanjski faktori koji mogu negativno utjecati na razvoj govora. To su primjerice: promjena mjesta stanovanja, svađe roditelja u prisustvu djeteta/ razvod roditelja, bolest ili smrt bliskog člana obitelji, rođenje brata ili sestre, stresni događaji u životu djeteta i njegove okoline.</para>
<para>U takvim situacijama dijete zahtjeva malo više pažnje i smireniju okolinu. Nakon nekog vremena njegov bi se govor trebao nastaviti dalje lijepo razvijati. Ukoliko i nakon više od 6 mjeseci ne bude promjene u razvoju govora i dijete ne počne ponovno koristiti kratke i svakodnevne riječi savjetujem Vam da se posavjetujete s logopedom.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Nakon rođenja brata, dječak je prestao govoriti Jako sam zabrinuta i trebam savjet. Imam sina starog 13 mjeseci. 
    S osam mjeseci je počeo govoriti mama, do 11 mjeseci je govorio: mama, baba, daj i ponekad tata no kad je dobio brata prije dva mjeseca jednostavno je prestao govoriti. Znači već dva mjeseca ne priča, samo nešto na svom nekom jeziku. Inače je veseo, igra se, razumije kad mu se nešto kaže. Naš pedijatar misli da je to što ne govori zbog spojenog jezika frenulom, pa ćemo ići i to riješiti, ali ja se brinem jer je govorio i odjednom prestao. Molim vas savjet što da radim. Hvala.

Poštovana,
razvoj govora i pojava prve riječi razlikuje se od djeteta do djeteta te ovisi o njegovoj genetskoj predispoziciji te poticajima iz okoline. Međutim, postoje i neki vanjski faktori koji mogu negativno utjecati na razvoj govora. To su primjerice: promjena mjesta stanovanja, svađe roditelja u prisustvu djeteta/ razvod roditelja,  bolest ili smrt bliskog člana obitelji, rođenje brata ili sestre, stresni događaji u životu djeteta i njegove okoline.
U takvim situacijama dijete zahtjeva malo više pažnje i smireniju okolinu. Nakon nekog vremena njegov bi se govor trebao nastaviti dalje lijepo razvijati. Ukoliko i nakon više od 6 mjeseci ne bude promjene u razvoju govora i dijete ne počne ponovno koristiti kratke i svakodnevne riječi savjetujem Vam da se posavjetujete s logopedom.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Nakon rođenja brata, dječak je prestao govoriti

<para>
 U zadnjih mjesec dana od kad sam ja na godišnjem, ona odbija jesti, pojede tek toliko. U zadnjih 5 dana ne jede skoro pa ništa i smršavila je 10 dkg. Samo bi dojila. Probali smo ju ostavit gladnom, da ju neko drugi hrani, da ne doji, ali ona odbija i ono što je voljela više neće. Bila je prehlađena i imala povišenu temperaturu pa smo vadili krv i urin, nalazi su uredni. Inače je anemična i za to pijemo aktiferin i ima problema s 3. krajnikom (nije često bolesna jedino ponekad po noći hrče, pedijatrica je rekla da ne treba ništa dirati dok ne izaziva veće probleme). Cijeli dan bi mogla ne jesti (samo bi dojila), a kad joj se ponudi pomfrit to će pojesti ali to su isto male količine. Pedijatrica kaže da je sad u toj dobi kad ima vremena za sve samo ne za jelo. Strah me da níje bolesna ili da ju muči nešto, a da ne zna pokazat. Hvala, Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovakva situacija sigurno je posljedica preboljele viroze, tj. prehlade, kada djeca imaju vrlo loš apetit, a također nerijetko tada samo žele dojiti. Ovo stanje bi trebalo proći kroz nekoliko dana, a dodatno će pomoći i kada se Vi vratite na posao i ne budete toliko dostpuni. Treća mandula je također često uzrok slabog apetita, a i neprohodan nos uvijek iritira dijete da loše jede, stoga uvijek prije pokušaja hranjenja očistite nosić. Ukoliko Vam to predstavlja stalni problem, treba posjetiti ORL specijalistu i posavjetovati se što dalje.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon što je prihvatila dohranu i jela normalno, djevojčica odjednom ne želi ništa jesti Imam kćerku od 16 mjeseci. Dohranu je prihvatila tek s 12 mjeseci kad sam počela raditi. U početku to nisu bile neke količine ali je nakon par tjedana dosta dobro počela jesti. 
    U zadnjih mjesec dana od kad sam ja na godišnjem, ona odbija jesti, pojede tek toliko. U zadnjih 5 dana ne jede skoro pa ništa i smršavila je 10 dkg. Samo bi dojila. Probali smo ju ostavit gladnom, da ju neko drugi hrani, da ne doji, ali ona odbija i ono što je voljela više neće. Bila je prehlađena i imala povišenu temperaturu pa smo vadili krv i urin, nalazi su uredni. Inače je anemična i za to pijemo aktiferin i ima problema s 3. krajnikom (nije često bolesna jedino ponekad po noći hrče, pedijatrica je rekla da ne treba ništa dirati dok ne izaziva veće probleme). Cijeli dan bi mogla ne jesti (samo bi dojila), a kad joj se ponudi pomfrit to će pojesti ali to su isto male količine. Pedijatrica kaže da je sad u toj dobi kad ima vremena za sve samo ne za jelo. Strah me da níje bolesna ili da ju muči nešto, a da ne zna pokazat. Hvala, Ivana

Poštovana,
ovakva situacija sigurno je posljedica preboljele viroze, tj. prehlade, kada djeca imaju vrlo loš apetit, a također nerijetko tada samo žele dojiti. Ovo stanje bi trebalo proći kroz nekoliko dana, a dodatno će pomoći i kada se Vi vratite na posao i ne budete toliko dostpuni. Treća mandula je također često uzrok slabog apetita, a i neprohodan nos uvijek iritira dijete da loše jede, stoga uvijek prije pokušaja hranjenja očistite nosić. Ukoliko Vam to predstavlja stalni problem, treba posjetiti ORL specijalistu i posavjetovati se što dalje.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Nakon što je prihvatila dohranu i jela normalno, djevojčica odjednom ne želi ništa jesti

<para>
 Zadnjih desetak dana imamo problema sa začepljenim nosićem. Ja sam bila jako prehlađena i vjerojatno je pokupila od mene. Otada smo dvaput posjetili pedijatra, poslušala ju je, potvrdila da je sve u redu i da odlično napreduje te da "liječimo" prehladicu fiziološkom otopinom i pumpicom za nos, što redovito i radimo. Međutim, ona jako hropti. Čini mi se više iz grla nego iz nosa i to je zna ponekad i probuditi, uzrokovati da se zakašlje i kao da pokušava to nešto izbaciti. Ponekad bljucne sluzavo mlijeko i na nos. Znam da hrskavica u beba nije zrela, ali zanima me mislite li da ona proizvodi te zvukove i kada očekivati da sazrije? Da li je to individualno ili postoji neki vremenski okvir? Mogu li joj kako pomoći osim fiziološkom i strpljenjem? Hvala. Nova mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte sa Sinomarin kapima koje se mogu primijeniti od novorođenačke dobi. To je hipertona otopina morske vode 2,3% koja ima ulogu da smanji edem sluznice i smanji produkciju sluzi. Hroptanje je najvjerojatnije sekret koji se iz nosa slijeva u grlo. Okrenite je potrbušno da joj je glava malo niže i lagano lupkajte po leđima kako bi lakše izbacila sekret. Taj infekt će najvjerojatnije uskoro proći. Hrskavice su mekane i dišni putovi uski tako da se tijekom dojenačke dobi čuju često hroptavi zvukovi naročito kada je beba u respiratornom infektu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Novorođenče hropće iz grla. Nezrela hrskavica ili infekt? Pozdrav, moja curica je stara 34 dana, rođena je u terminu i sve je s njom u savršenom redu. Lijepo napreduje, jede, spava i stvarno je nezahtjevna beba. 
    Zadnjih desetak dana imamo problema sa začepljenim nosićem. Ja sam bila jako prehlađena i vjerojatno je pokupila od mene. Otada smo dvaput posjetili pedijatra, poslušala ju je, potvrdila da je sve u redu i da odlično napreduje te da "liječimo" prehladicu fiziološkom otopinom i pumpicom za nos, što redovito i radimo. Međutim, ona jako hropti. Čini mi se više iz grla nego iz nosa i to je zna ponekad i probuditi, uzrokovati da se zakašlje i kao da pokušava to nešto izbaciti. Ponekad bljucne sluzavo mlijeko i na nos. Znam da hrskavica u beba nije zrela, ali zanima me mislite li da ona proizvodi te zvukove i kada očekivati da sazrije? Da li je to individualno ili postoji neki vremenski okvir? Mogu li joj kako pomoći osim fiziološkom i strpljenjem? Hvala. Nova mama

Poštovana,
pokušajte sa Sinomarin kapima koje se mogu primijeniti od novorođenačke dobi. To je hipertona otopina morske vode 2,3% koja ima ulogu da smanji edem sluznice i smanji produkciju sluzi. Hroptanje je najvjerojatnije sekret koji se iz nosa slijeva u grlo. Okrenite je potrbušno da joj je glava malo niže i lagano lupkajte po leđima kako bi lakše izbacila sekret. Taj infekt će najvjerojatnije uskoro proći. Hrskavice su mekane i dišni putovi uski tako da se tijekom dojenačke dobi čuju često hroptavi zvukovi naročito kada je beba u respiratornom infektu.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 