Postroll

Preroll

<para>
 Što ako razgovor ne uspjeva, što da onda radim? Unaprijed hvala. Lanik
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kada je u pitanju nasilje važna poruka koju treba poslati jest da za nasilje nema opravdanja, da se ono ni u kojem slučaju neće tolerirati te da nasilnik treba snositi posljedice za svoje ponašanje. Je li svako nasilje moguće riješiti razgovorom – vjerojatno nije – no sigurna sam da postoje situacije u kojima će razgovor pridonijeti rješenju problema. Ono što zasigurno neće pomoći, to je da nasilje rješavamo nasiljem. Na taj način šaljemo poruku nasilniku kako je nasilje prihvatljiv način rješavanja konflikta i vjerojatnost da i u idućoj situaciji reagira nasiljem postaje još veća.</para>
<para>Ukoliko je netko nasilan prema nama ili primjerice prema drugom maloljetniku, tada je najvažnije nasilje zaustaviti/spriječiti. Nakon toga slijede posljedice – ovisno o čemu se radi, posljedice mogu biti različite a jedna koja se koristi u krajnjem slučaju je i prijava nadležnim institucijama (policija, Centar za socijalnu skrb). Na taj način nasilnik dobiva poruku kako je nasilje ozbiljna stvar i kako nećemo dopustiti da njegov postupak prođe bez posljedica.</para>
<para>U svakom slučaju smatram da je pomoć potrebna i nasilniku budući da uvijek postoji nešto što je pozadini takvog ponašanja te je važno raditi na uzroku problema kako bi se isti iskorijenio.</para>
<para>Nešto više o nasilju među djecom možete pročitati na slijedećim stranicama: <ulink url="http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/">http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Može li se problem nasilja među maloljetnicima uopće riješiti i kako? Kako riješiti nasilje među maloljetnicima? Je li moguće riješiti nasilje razgovorom s nasilnikom? Je li zadnje rješenje koje ostaje da mi vršimo nasilje prema nasilniku? 
    Što ako razgovor ne uspjeva, što da onda radim? Unaprijed hvala. Lanik

Poštovani,
kada je u pitanju nasilje važna poruka koju treba poslati jest da za nasilje nema opravdanja, da se ono ni u kojem slučaju neće tolerirati te da nasilnik treba snositi posljedice za svoje ponašanje. Je li svako nasilje moguće riješiti razgovorom – vjerojatno nije – no sigurna sam da postoje situacije u kojima će razgovor pridonijeti rješenju problema. Ono što zasigurno neće pomoći, to je da nasilje rješavamo nasiljem. Na taj način šaljemo poruku nasilniku kako je nasilje prihvatljiv način rješavanja konflikta i vjerojatnost da i u idućoj situaciji reagira nasiljem postaje još veća.
Ukoliko je netko nasilan prema nama ili primjerice prema drugom maloljetniku, tada je najvažnije nasilje zaustaviti/spriječiti. Nakon toga slijede posljedice – ovisno o čemu se radi, posljedice mogu biti različite a jedna koja se koristi u krajnjem slučaju je i prijava nadležnim institucijama (policija, Centar za socijalnu skrb). Na taj način nasilnik dobiva poruku kako je nasilje ozbiljna stvar i kako nećemo dopustiti da njegov postupak prođe bez posljedica.
U svakom slučaju smatram da je pomoć potrebna i nasilniku budući da uvijek postoji nešto što je pozadini takvog ponašanja te je važno raditi na uzroku problema kako bi se isti iskorijenio.
Nešto više o nasilju među djecom možete pročitati na slijedećim stranicama: http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-medu-djecom-2/


   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

KRISTINA BAČKONJA

Bolja ja

Može li se problem nasilja među maloljetnicima uopće riješiti i kako?

<para>
 Miki
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kako su intenzitet simptoma i uzroci poremećaja vrlo individualni, tako je teško dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Nadalje, ovisno i o psihoterapiji koja se primjenjuje kod klijenta ovisi dužina trajanja liječenja – primjerice, dok je kognitivno bihevioralna terapija znatno kraća i usmjerenija, psihoanalitička može trajati i po nekoliko godina. Također ukoilko se klijent na preporuku liječnika odluči za primjenu farmakoterapije simptomi se mogu značajno ublažiti.</para>
<para>No ono što je generalno važno jest da se klijent s navedenim problemima javi na psihoterapiju budući da se radi o poremećajima koji neće proći sami od sebe protekom vremena. Važno je da klijent ustraje i bude strpljiv uz podršku stručnjaka.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko se dugo liječe napadaji panike i depresija? Koliko dugo se liječe iracionalni strah i napadi panike uz prisustvo anksioznosti i depresije? 
    Miki

Poštovani,
kako su intenzitet simptoma i uzroci poremećaja vrlo individualni, tako je teško dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Nadalje, ovisno i o psihoterapiji koja se primjenjuje kod klijenta ovisi dužina trajanja liječenja – primjerice, dok je kognitivno bihevioralna terapija znatno kraća i usmjerenija, psihoanalitička može trajati i po nekoliko godina. Također ukoilko se klijent na preporuku liječnika odluči za primjenu farmakoterapije simptomi se mogu značajno ublažiti.
No ono što je generalno važno jest da se klijent s navedenim problemima javi na psihoterapiju budući da se radi o poremećajima koji neće proći sami od sebe protekom vremena. Važno je da klijent ustraje i bude strpljiv uz podršku stručnjaka.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Koliko se dugo liječe napadaji panike i depresija?

<para>
 Uredno je prihranjujem, voli sve okuse, ali flašicu nikako da prihvati bez obzira da li je mlijeko, sok ili čaj u njoj. Brine me jer ne unosi nikakvu tekućinu. Pokušavam joj davati mlijeko i žličicom i čašom, međutim sada i to odbija. Ne znam kako riješiti problem. Ona nikakve tekućine neće piti i bojim se dehidracije. Unaprijed hvala, pozdrav. Emely
</para>
<para>Kao prvo, Vi smijete dojiti bez obzira što ste trudni, ako nema nekog posebnog razloga protiv, koji niste naveli u tekstu. Ukoliko ćete prestati dojiti, dijete će sigurno kroz par dana prihvatiti drugi oblik mlijeka. Osim toga možete ga stavljati u kašice i davati na žlicu/čašu obzirom na dob.</para>
<para>Za tekućinu se ne trebate brinuti, osjećaj žeđi je prirođen i svatko pije kada je žedan; to je kod djece prirodno uređeno i roditelji se često neopravdano boje da će dijete dehidrirati. Ako nema nikakvih ekstra gubitaka (proljev, povraćanje, temperatura..) zdravo dijete neće dehidrirati, pored tekućine koju mu nudite, mada se Vama možda čini da ne pije koliko mislite da bi trebalo. Dobro mokrenje (vlažne pelene) govore da dijete ima dovoljno tekućine, tj. da je dobro hidrirano.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zbog nove trudnoće ne smijem više dojiti i od tad moja beba odbija bilo kakvu tekućinu Poštovani, moja beba je stara 8,5 mjeseci i do sada je po mišljenju pedijatra bila urednog napredovanja, pa čak i više od toga. Međutim, zbog nove trudnoće prisiljena sam prestati je dojiti. 
    Uredno je prihranjujem, voli sve okuse, ali flašicu nikako da prihvati bez obzira da li je mlijeko, sok ili čaj u njoj. Brine me jer ne unosi nikakvu tekućinu. Pokušavam joj davati mlijeko i žličicom i čašom, međutim sada i to odbija. Ne znam kako riješiti problem. Ona nikakve tekućine neće piti i bojim se dehidracije. Unaprijed hvala, pozdrav. Emely

Kao prvo, Vi smijete dojiti bez obzira što ste trudni, ako nema nekog posebnog razloga protiv, koji niste naveli u tekstu. Ukoliko ćete prestati dojiti, dijete će sigurno kroz par dana prihvatiti drugi oblik mlijeka. Osim toga možete ga stavljati u kašice i davati na žlicu/čašu obzirom na dob.
Za tekućinu se ne trebate brinuti, osjećaj žeđi je prirođen i svatko pije kada je žedan; to je kod djece prirodno uređeno i roditelji se često neopravdano boje da će dijete dehidrirati. Ako nema nikakvih ekstra gubitaka (proljev, povraćanje, temperatura..) zdravo dijete neće dehidrirati, pored tekućine koju mu nudite, mada se Vama možda čini da ne pije koliko mislite da bi trebalo. Dobro mokrenje (vlažne pelene) govore da dijete ima dovoljno tekućine, tj. da je dobro hidrirano.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Zbog nove trudnoće ne smijem više dojiti i od tad moja beba odbija bilo kakvu tekućinu

<para>
 Inače stolicu ima svakodnevno, premda je zadržava koliko god može i još uvijek ju obavlja u pelenu. Molim Vas da mi rečete zašto bi se mogla javiti krv u stolici zdravog djeteta i što mi je činiti? AGJ
</para>
<para>Najčešći razlog svježoj krvi u stolici u toj dobi je neredovita i tvrda stolica koja ogrebe sluznicu ili prijelaz kože na sluznicu kod izlaza iz debelog crijeva, što može i ne mora biti izvana vidljivo. Već to što zadržava stolicu ukazuje da stolica nije dobro regulirana.</para>
<para>Potrebno je omekšati stolicu koliko je moguće - sirupom od smokava i šljiva ili laktulozom (može se kupiti u ljekarni) kako bi se djetetu olakšala defekacija te će prestati činit manevar zadržavanja stolice. Sirup treba davati u dobroj dozi, bar 1-3 ml na kilogram tjelesne mase dnevno, kroz dulje vrijeme. Ne trebate se bojati da će se crijeva naviknuti na to, jer neće, ti sirupi samo omekšavaju stolicu.</para>
<para>Naravno bitna je i prehrana: voće, povrće, žitarice, ne previše mlijeka jer ono isto stvrdnjava stolicu (do pola litre).</para>
<para>Drugi razlog krvi u stolici može biti infekt, no tada ide i proljev i često pojava sluzi, a ostali razlozi su puno rjeđi.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Što može biti uzrok pojave krvi u stolici kod potpuno zdravog djeteta? Poštovani, imam dječaka od četiri godine i upravo sam uočila tragove krvi u njegovoj stolici. Stolica nije bila jako tvrda. 
    Inače stolicu ima svakodnevno, premda je zadržava koliko god može i još uvijek ju obavlja u pelenu. Molim Vas da mi rečete zašto bi se mogla javiti krv u stolici zdravog djeteta i što mi je činiti? AGJ

Najčešći razlog svježoj krvi u stolici u toj dobi je neredovita i tvrda stolica koja ogrebe sluznicu ili prijelaz kože na sluznicu kod izlaza iz debelog crijeva, što može i ne mora biti izvana vidljivo. Već to što zadržava stolicu ukazuje da stolica nije dobro regulirana.
Potrebno je omekšati stolicu koliko je moguće - sirupom od smokava i šljiva ili laktulozom (može se kupiti u ljekarni) kako bi se djetetu olakšala defekacija te će prestati činit manevar zadržavanja stolice. Sirup treba davati u dobroj dozi, bar 1-3 ml na kilogram tjelesne mase dnevno, kroz dulje vrijeme. Ne trebate se bojati da će se crijeva naviknuti na to, jer neće, ti sirupi samo omekšavaju stolicu.
Naravno bitna je i prehrana: voće, povrće, žitarice, ne previše mlijeka jer ono isto stvrdnjava stolicu (do pola litre).
Drugi razlog krvi u stolici može biti infekt, no tada ide i proljev i često pojava sluzi, a ostali razlozi su puno rjeđi.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Što može biti uzrok pojave krvi u stolici kod potpuno zdravog djeteta?

<para>
 Odlazimo kod pedijatra koji nam daje Sumamed jer je grlo malo crveno, a za crvenilo koje prelazi u lagani osip ne kaže ništa konkretno. Temperature više nema. Da li da damo djetetu Sumamed ili ne s obzirom da ima osip a ne znamo do čega je. Unaprijed hvala. Alek
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u Vašem slučaju osipa s temperaturom jedino opravdano da dobije Sumamed zbog upale grla bi bilo da ima pozitivan beta hemolitički streptokok, tj. da se kod Vašeg djeteta radi o šarlahu. Preporučam da napravite brzi test na Streptokok i antibiotik date samo u slučaju da je on pozitivan.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dati djetetu Sumamed bez obzira na pojavu osipa po tijelu? Poštovani, naše dijete od tri godine je dva dana imalo visoku temperaturu sa crvenilom lica i tijela. Treći dan temperature nije bilo ali crvenilo ostaje. 
    Odlazimo kod pedijatra koji nam daje Sumamed jer je grlo malo crveno, a za crvenilo koje prelazi u lagani osip ne kaže ništa konkretno. Temperature više nema. Da li da damo djetetu Sumamed ili ne s obzirom da ima osip a ne znamo do čega je. Unaprijed hvala. Alek

Poštovani,
u Vašem slučaju osipa s temperaturom jedino opravdano da dobije Sumamed zbog upale grla bi bilo da ima pozitivan beta hemolitički streptokok, tj. da se kod Vašeg djeteta radi o šarlahu. Preporučam da napravite brzi test na Streptokok i antibiotik date samo u slučaju da je on pozitivan.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Dati djetetu Sumamed bez obzira na pojavu osipa po tijelu?

<para>
 Plače, okreće glavu, jednostavno ne želi. Hranimo je svaka 3 sata, pokušali smo i svaka 3,5 sata, ali ista stvar. Zna proći i po 5 h ali ona pojede istu količinu. Rođena je krupna beba 4050 g, sad sa 2 mjeseca ima 5.200 g, stolicu ima svaki drugi dan i jako je čvrsta, baš se namuči da je izbaci. Molila bih vas za vas savjet što da napravimo? MF
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vi se svakako trebate javiti dječjem gastroenterologu, da se ispitaju razlozi zbog kojih je to tako. Jedan od mogućih je alergija na proteine kravljeg mlijeka; u tom slučaju kao hrana se daju specijalne hipoalergene formule, a radi se i određena dijagnostika. Također problem može biti vezan i za stolicu, za što je također potreban pregled i dalja procjena.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od dva mjeseca presporo napreduje, a ne želi jesti Moja beba je stara 2 mjeseca i slabo napreduje. Na prvoj kontroli dobila je 700 g da bi na drugoj samo 350. Prešli smo na adaptiranu hranu nan pro1, međutim ona pojede 50 ml i neće više. 
    Plače, okreće glavu, jednostavno ne želi. Hranimo je svaka 3 sata, pokušali smo i svaka 3,5 sata, ali ista stvar. Zna proći i po 5 h ali ona pojede istu količinu. Rođena je krupna beba 4050 g, sad sa 2 mjeseca ima 5.200 g, stolicu ima svaki drugi dan i jako je čvrsta, baš se namuči da je izbaci. Molila bih vas za vas savjet što da napravimo? MF

Poštovana,
vi se svakako trebate javiti dječjem gastroenterologu, da se ispitaju razlozi zbog kojih je to tako. Jedan od mogućih je alergija na proteine kravljeg mlijeka; u tom slučaju kao hrana se daju specijalne hipoalergene formule, a radi se i određena dijagnostika. Također problem može biti vezan i za stolicu, za što je također potreban pregled i dalja procjena.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba od dva mjeseca presporo napreduje, a ne želi jesti

<para>
 Obratili smo se školskom psihologu koji je preporučio da pričekamo još neko vrijeme jer tikovi ponekad nestanu na tjedan dva pa opet dođu. Doktorica pedijatar je rekla da zanemarimo to jer je prolazno. Dijete je dosta senzibilno i mi kao roditelji nismo sigurni u kojem smjeru idemo, bojimo se da dijete ne bi još više uznemirili obavljanjem bezbrojnih pretraga. Učinjen je eeg glave koji je bio uredan. Lp. Neni
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>tikovi kod djece nisu toliko neuobičajeni, pogotovo kad su u pitanju senzibilna djeca. Naime, tikovi su ponekad bihevioralni odgovor na emocionalni stres, jer mala djeca nemaju razvijene adekvatne obrambene mehanizme. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše uglavnom ih nisu ni svjesni, dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati negativne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom.</para>
<para>Umjesto toga, bilo bi dobro razmisliti što bi mogao biti mogući uzrok tikova? Je li dječak bio pod nekakvim stresom u zadnje vrijeme? Ne mora to biti neki veliki životni stres, samo nekakva značajna promjena – npr. kretanje u školu ili dolazak novog djeteta u obitelj. Razmislite možda, kada su se prvi put javili tikovi, je li se neposredno prije dogodila nekakva značajna promjena ili događaj u dječakovom životu? Ako uspijete detektirati taj događaj, razmislite o tome kako se dječak osjećao u tom trenutku, odnosno kakav oblik emocionalne utjehe bi mu dobro došao. Na primjer, ako je kretao u školu, možda se osjećao nesigurno? Ako je možda povučeno i suzdržano dijete, možda mu je veliki broj nove djece izazvao veliki stres? Možda ne voli promjene, jer je takav po temperamentu? Ovo je samo jedan primjer, Vi ćete bolje znati što bi moglo biti.</para>
<para>Ono što je bitno je da razmislite o emociji koja se mogla pojaviti kod djeteta, ne samom događaju te se fokusirajte na tu emociju. Dakle, u spomenutom primjeru bi se roditelj fokusirao na naglašeno pružanje osjećaja sigurnosti djetetu te općenito podršku oko odlaska u školu, najbolje kroz igru (igranje situacije odlaska u školu ili u razredu). Igra je uvijek dobar način na koji se mogu proraditi emocije i pružiti roditeljska podrška, jer je to 'jezik' koji djeca najbolje razumiju. U slučaju da se tikovi nastave, obratite se ponovno psihologu i izrazite svoju zabrinutost te ga zamolite da Vam pomogne u rješavanju situacije.
Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (8) dobio je tikove. Je li to prolazno? Poštovana,imam sina od 8 godina kojem su se prije 4 mjeseca pojavili tikovi u smislu trzanja glavom u stranu te ponekad stiskanja šakica. 
    Obratili smo se školskom psihologu koji je preporučio da pričekamo još neko vrijeme jer tikovi ponekad nestanu na tjedan dva pa opet dođu. Doktorica pedijatar je rekla da zanemarimo to jer je prolazno. Dijete je dosta senzibilno i mi kao roditelji nismo sigurni u kojem smjeru idemo, bojimo se da dijete ne bi još više uznemirili obavljanjem bezbrojnih pretraga. Učinjen je eeg glave koji je bio uredan. Lp. Neni

Draga mama,
tikovi kod djece nisu toliko neuobičajeni, pogotovo kad su u pitanju senzibilna djeca. Naime, tikovi su ponekad bihevioralni odgovor na emocionalni stres, jer mala djeca nemaju razvijene adekvatne obrambene mehanizme. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše uglavnom ih nisu ni svjesni, dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati negativne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom.
Umjesto toga, bilo bi dobro razmisliti što bi mogao biti mogući uzrok tikova? Je li dječak bio pod nekakvim stresom u zadnje vrijeme? Ne mora to biti neki veliki životni stres, samo nekakva značajna promjena – npr. kretanje u školu ili dolazak novog djeteta u obitelj. Razmislite možda, kada su se prvi put javili tikovi, je li se neposredno prije dogodila nekakva značajna promjena ili događaj u dječakovom životu? Ako uspijete detektirati taj događaj, razmislite o tome kako se dječak osjećao u tom trenutku, odnosno kakav oblik emocionalne utjehe bi mu dobro došao. Na primjer, ako je kretao u školu, možda se osjećao nesigurno? Ako je možda povučeno i suzdržano dijete, možda mu je veliki broj nove djece izazvao veliki stres? Možda ne voli promjene, jer je takav po temperamentu? Ovo je samo jedan primjer, Vi ćete bolje znati što bi moglo biti.
Ono što je bitno je da razmislite o emociji koja se mogla pojaviti kod djeteta, ne samom događaju te se fokusirajte na tu emociju. Dakle, u spomenutom primjeru bi se roditelj fokusirao na naglašeno pružanje osjećaja sigurnosti djetetu te općenito podršku oko odlaska u školu, najbolje kroz igru (igranje situacije odlaska u školu ili u razredu). Igra je uvijek dobar način na koji se mogu proraditi emocije i pružiti roditeljska podrška, jer je to 'jezik' koji djeca najbolje razumiju. U slučaju da se tikovi nastave, obratite se ponovno psihologu i izrazite svoju zabrinutost te ga zamolite da Vam pomogne u rješavanju situacije.
Sretno,

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Moj sin (8) dobio je tikove. Je li to prolazno?

<para>
 Dobili smo od teta u vrtiću naređenje da za božićne praznike skinemo pelenu jer smo ostali jedini u vrtićkoj grupi koji imamo pelene. Što da radimo? Probavamo već 10 dana na tutu i na wc ali nikako. Kad vratimo pred spavanje pelenu onda tek kakamo. Kako dalje tj. kako to riješiti do povratka u vrtić? Hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini mi se da ste se i Vi i Vaš sin našli pred neočekivanim stresom te da oboje niste sigurni kako se ponašati. Vas je zatekla situacija u kojoj je nešto postalo problem kojeg morate brzo riješiti, a Vaš sin se odjednom našao pod neočekivanim pritiskom. Mora da Vam je teško oboje, tim više jer imate neki vremenski rok pa vjerojatno i pritisak raste.</para>
<para>Mislim da je za početak najbolje probati riješiti taj pritisak, jer je to prvi korak pri uspostavljanju kontrole sfinktera – maknuti stres iz okoline i fokus sa samog procesa obavljanja nužde. Što se može dogoditi ako se vrati u vrtić i dalje bude u pelenama? Pokušajte dogovoriti razgovor s odgojiteljicama u vrtiću i saznati kako ona doživljava Vašeg sina. Svakako je OK naglasiti svoju spremnost da se radi na istom, no važno je da taj proces prođe bez pritiska na Vas i na dijete.</para>
<para>Važno je da taj proces bude za oboje prirodan i opušten proces, bez stresa i negativnih emocija. Naime, požurivanjem nećete ubrzati proces odvikavanja, štoviše, može se samo usporiti, pri čemu može doći do dodatnih poteškoća. Što se tiče samog procesa odvikavanja, fokusirajte se na djetetove emocije, a ne na samo odvikavanje. Najvažnije je da dijete ima osjećaj sigurnosti i Vaše potpore, a kontrola će doći sama od sebe kada mozak sazrije te kada se dijete osjeti kompetentno i sigurno.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

U vrtiću traže da se moj sin brzo odvikne od pelena. Što da radimo? Poštovani,imam jedan mali problem. Sin će ubrzo imati 3 godine. 
    Dobili smo od teta u vrtiću naređenje da za božićne praznike skinemo pelenu jer smo ostali jedini u vrtićkoj grupi koji imamo pelene. Što da radimo? Probavamo već 10 dana na tutu i na wc ali nikako. Kad vratimo pred spavanje pelenu onda tek kakamo. Kako dalje tj. kako to riješiti do povratka u vrtić? Hvala.

Draga mama,
čini mi se da ste se i Vi i Vaš sin našli pred neočekivanim stresom te da oboje niste sigurni kako se ponašati. Vas je zatekla situacija u kojoj je nešto postalo problem kojeg morate brzo riješiti, a Vaš sin se odjednom našao pod neočekivanim pritiskom. Mora da Vam je teško oboje, tim više jer imate neki vremenski rok pa vjerojatno i pritisak raste.
Mislim da je za početak najbolje probati riješiti taj pritisak, jer je to prvi korak pri uspostavljanju kontrole sfinktera – maknuti stres iz okoline i fokus sa samog procesa obavljanja nužde. Što se može dogoditi ako se vrati u vrtić i dalje bude u pelenama? Pokušajte dogovoriti razgovor s odgojiteljicama u vrtiću i saznati kako ona doživljava Vašeg sina. Svakako je OK naglasiti svoju spremnost da se radi na istom, no važno je da taj proces prođe bez pritiska na Vas i na dijete.
Važno je da taj proces bude za oboje prirodan i opušten proces, bez stresa i negativnih emocija. Naime, požurivanjem nećete ubrzati proces odvikavanja, štoviše, može se samo usporiti, pri čemu može doći do dodatnih poteškoća. Što se tiče samog procesa odvikavanja, fokusirajte se na djetetove emocije, a ne na samo odvikavanje. Najvažnije je da dijete ima osjećaj sigurnosti i Vaše potpore, a kontrola će doći sama od sebe kada mozak sazrije te kada se dijete osjeti kompetentno i sigurno.
Sretno,

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

U vrtiću traže da se moj sin brzo odvikne od pelena. Što da radimo?

<para>
 medo ili vuk), primijetila sam da te glasove uredno izgovara. Kako bih mu mogla pomoći? Postoje li neke vježbe koje bismo mogli doma raditi za vježbanje izgovora? Hvala. Natalija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada govorimo o terapiji ili ispravljanju nepravilnog izgovora glasova svaki logoped na svoj način određuje primjenu pojedinih metoda ispravljanja teškoća/poremećaja izgovora. One prvenstveno ovise o osobinama djeteta te o vrsti nepravilnog izgovora i vrlo je teško odrediti kvalitetne vježbe izgovora bez procjene djeteta.</para>
<para>Sama terapija odvija se u tri faze. Prva faza je tzv. ''razbijanje'' stare navike krivog izgovora glasova, druga faza je uspostavljanje novog i pravilnog izgovora glasova, a treća je faza automatizacije pravilnog izgovora glasova, tj. uporaba pravilnog izgovora u spontanom/svakodnevnom govoru.</para>
<para>Kako bi se postigla bilo koja faza djetetu je potreban dobar govorni model, što ste u ovom slučaju Vi. Kada dijete nepravilno izgovori glas možete ga, kroz igru, pitati kako bi to medo rekao i ponuditi mu pravilan izgovor ciljanog glasa te tražiti od djeteta da pravilno ponovi za Vama. U početku započnite s jednom riječi koja sadrži ciljani glas, po mogućnosti na početku riječi.</para>
<para>Kako biste bili što uspješniji u radu s vlastitim djetetom savjetujem Vam da dopustite logopedu da odredi vrste vježbica koje bi pomogle Vašem djetetu da što brže i uspješnije svlada izgovor svih glasova. To su ujedno i vježbe koje ćete i Vi moći provoditi kod kuće.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (5) još uvijek u svakodnevnom govoru ne izgovara glasove š, č, ć, ž, dž, đ Poštovani, moj sin navršio je 5 godina, a još uvijek u svakodnevnom govoru ne izgovara glasove š, č, ć, ž, dž, đ. No, kod igre uloga, kad oponaša nekog tko ima dublji glas (npr. 
    medo ili vuk), primijetila sam da te glasove uredno izgovara. Kako bih mu mogla pomoći? Postoje li neke vježbe koje bismo mogli doma raditi za vježbanje izgovora? Hvala. Natalija

Poštovana,
kada govorimo o terapiji ili ispravljanju nepravilnog izgovora glasova svaki logoped na svoj način određuje primjenu pojedinih metoda ispravljanja teškoća/poremećaja izgovora. One prvenstveno ovise o osobinama djeteta te o vrsti nepravilnog izgovora i vrlo je teško odrediti kvalitetne vježbe izgovora bez procjene djeteta.
Sama terapija odvija se u tri faze. Prva faza je tzv. ''razbijanje'' stare navike krivog izgovora glasova, druga faza je uspostavljanje novog i pravilnog izgovora glasova, a treća je faza automatizacije pravilnog izgovora glasova, tj. uporaba pravilnog izgovora u spontanom/svakodnevnom govoru.
Kako bi se postigla bilo koja faza djetetu je potreban dobar govorni model, što ste u ovom slučaju Vi. Kada dijete nepravilno izgovori glas možete ga, kroz igru, pitati kako bi to medo rekao i ponuditi mu pravilan izgovor ciljanog glasa te tražiti od djeteta da pravilno ponovi za Vama. U početku započnite s jednom riječi koja sadrži ciljani glas, po mogućnosti na početku riječi.
Kako biste bili što uspješniji u radu s vlastitim djetetom savjetujem Vam da dopustite logopedu da odredi vrste vježbica koje bi pomogle Vašem djetetu da što brže i uspješnije svlada izgovor svih glasova. To su ujedno i vježbe koje ćete i Vi moći provoditi kod kuće.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Moj sin (5) još uvijek u svakodnevnom govoru ne izgovara glasove š, č, ć, ž, dž, đ

<para/>
<para>Poštovani,</para>
<para>alergo testovi služe kao pomoćna metoda uz klinički pregled.</para>
<para>Konkretno, dijete u toj dobi dovoljno je staro da može razviti takva protutijela. Ako su IgE i RAST negativni, to ne isključuju 100% alergiju, jer su to testovi za rani tip reakcije, a postoji i kasni. S druge strane pozitivan test uvijek se interpretira prema kliničkoj slici, naročito za nutritivnu alergiju.. Stoga testovi sami za sebe, bez dobre interpretacije ne znače puno.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koliko su alergološki testovi pouzdani kod beba mlađih od godinu dana? Poštovani, možete li mi molim vas odgovoriti koliko su alergo testovi odnosno IgE nalazi pouzdani kod djece od 11 mjeseci? 
Poštovani,
alergo testovi služe kao pomoćna metoda uz klinički pregled.
Konkretno, dijete u toj dobi dovoljno je staro da može razviti takva protutijela. Ako su IgE i RAST negativni, to ne isključuju 100% alergiju, jer su to testovi za rani tip reakcije, a postoji i kasni. S druge strane pozitivan test uvijek se interpretira prema kliničkoj slici, naročito za nutritivnu alergiju.. Stoga testovi sami za sebe, bez dobre interpretacije ne znače puno.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Koliko su alergološki testovi pouzdani kod beba mlađih od godinu dana?

<para>
 Dobili smo savjete o zgušnjavanju mliječnih obroka i uvođenju dohrane, ali unatoč tome stanje je nepromijenjeno, još uvijek stalno štuca, podriguje, loše spava, često se budi. Što još mogu napraviti? Unaprijed hvala. OT
</para>
<para>Što se tiče preporuka za ovu dob, glavne su: povišeni položaj, zgušnjavanje mliječnih obroka (AR formule ili rižinim pahuljicama), uvođenje kašica, izbjegavanje nepotrebnih tekućina (čaj, sokovi) između obroka, za žeđ voda.</para>
<para>Ako dijete ne napreduje dobro, ili je značajno anemično ili ima kolike, tj. čini se da su značajne reperkusije na zdravlje, tada se objektivizira težina refluksa 24hphmetrijom jednjaka i ako je potrebno ide na dodatnu medikamentoznu terapiju. Isto tako nekada je potrebno isključiti alergiju na proteine kravljeg mlijeka.</para>
<para>Međutim, odluku o tome treba donijeti liječnik koji prati dijete zbog refluksa, jer se radi o zahtjevnijoj dijagnostici. Štucanje, podrigivanje, buđenje u toj dobi nisu isključivo simptomi refluksa i mogu biti prisutni i kod zdrave djece.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ima GERB i stanje se unatoč poštivanju preporuka samo pogoršava Beba ima nepunih 6 mjeseci i ima dijagnozu gerb, endoskopskim pregledom pronađeni rahli edemi jednjaka, resice i 3 krajnika. 
    Dobili smo savjete o zgušnjavanju mliječnih obroka i uvođenju dohrane, ali unatoč tome stanje je nepromijenjeno, još uvijek stalno štuca, podriguje, loše spava, često se budi. Što još mogu napraviti? Unaprijed hvala. OT

Što se tiče preporuka za ovu dob, glavne su: povišeni položaj, zgušnjavanje mliječnih obroka (AR formule ili rižinim pahuljicama), uvođenje kašica, izbjegavanje nepotrebnih tekućina (čaj, sokovi) između obroka, za žeđ voda.
Ako dijete ne napreduje dobro, ili je značajno anemično ili ima kolike, tj. čini se da su značajne reperkusije na zdravlje, tada se objektivizira težina refluksa 24hphmetrijom jednjaka i ako je potrebno ide na dodatnu medikamentoznu terapiju. Isto tako nekada je potrebno isključiti alergiju na proteine kravljeg mlijeka.
Međutim, odluku  o tome treba donijeti liječnik koji prati dijete zbog refluksa, jer se radi o zahtjevnijoj dijagnostici. Štucanje, podrigivanje, buđenje u toj dobi nisu isključivo simptomi refluksa i mogu biti prisutni i kod zdrave djece.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Beba ima GERB i stanje se unatoč poštivanju preporuka samo pogoršava

<para>
 Noću se budi 3-4 puta i plače držeći se za uho, uz to mu je još i začepljen nosić pa mu otežava normalno disanje. Nos čistimo fiziološkom otopinom po preporuci pedijatrice i kapamo KAPIMA ZA NOS (nemaju imena). Kako da mu olakšam bolove i zašto antibiotici nisu pomogli? Što dalje ? Unaprijed Vam zahvaljujem s poštovanjem. SB
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod Vašeg djeteta je moguće, s obzirom da ima zaštopan nos, da je bol u uhu posljedica razlike između atmosferskog tlaka i tlaka u srednjem uhu uslijed loše prohodnosti Eustahijeve tube. Eustahijeva tuba je cjevčica koja spaja nazofarinks, tj. područje donje nosne školjke i srednje uho.</para>
<para>Antibiotici pomažu kod bakterijske upale uha koja vjerojatno nije slučaj kod Vašeg djeteta. Preporučam, kako bol traje i nije prošla uz liječenje antibioticima, da napravite pregled ORL specijaliste, a u međuvremenu da mu dajete peroralne analgetike i dekongestive u nos.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto antibiotici nisu pomogli kod upale uha? Poštovana. Moje dijete ima 13 mjeseci, 15. 1. 2015 je dobilo antibiotik Klavocin 3,2 ml, 7 dana radi upale uha. Nakon provedene terapije dijete još uvijek boli uho. 
    Noću se budi 3-4 puta i plače držeći se za uho, uz to mu je još i začepljen nosić pa mu otežava normalno disanje. Nos čistimo fiziološkom otopinom po preporuci pedijatrice i kapamo KAPIMA ZA NOS (nemaju imena). Kako da mu olakšam bolove i zašto antibiotici nisu pomogli? Što dalje ? Unaprijed Vam zahvaljujem s poštovanjem. SB

Poštovana,
kod Vašeg djeteta je moguće, s obzirom da ima zaštopan nos, da je bol u uhu posljedica razlike između atmosferskog tlaka i tlaka u srednjem uhu uslijed loše prohodnosti Eustahijeve tube. Eustahijeva tuba je cjevčica koja spaja nazofarinks, tj. područje donje nosne školjke i srednje uho.
Antibiotici pomažu kod bakterijske upale uha koja vjerojatno nije slučaj kod Vašeg djeteta. Preporučam, kako bol traje i nije prošla uz liječenje antibioticima, da napravite pregled ORL specijaliste, a u međuvremenu da mu dajete peroralne analgetike i dekongestive u nos.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zašto antibiotici nisu pomogli kod upale uha?

<para>
 jučer ujutro taman kad je bilo da će zaspati, odjednom je naglo otvorila okice, izbuljila ih i trzala rukicama i tako par puta. To trzanje ga je i probudilo. Iza tog "incidenta" je nekako uspio zaspati, ponovno je napravio par trzaja rukicama ali bez otvaranja okica. Taj dan se više nije ponovilo.
</para>
<para>
 No danas tj. dan poslije ponovno ga je nakon uspavljivanja to trzanje probudilo. Dok ga držim u naručju ne trza, ali čim ga spustim u krevetić, onda počne. Zanima me jesu li to konvulzije, ti napadaji ili što bi moglo biti? Ponašaju li se tako i druga novorođenčad? Zabrinuta sam od jučer jako. Hvala na pomoći. Mimica
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>prema ovome što opisujete, bez neuropedijatrijskog pregleda uz detaljnu perinatalnu i dosadašnju anamnezu, kao i ultrazvuk mozga i EEG, ne može se sa sigurnošću reći da li su to konvulzije.</para>
<para>Preporučujem da trzaje snimite kamerom kako bi mogli pokazati neuropedijatru tijekom pregleda.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trzanje rukicama odmah nakon uspavljivanja kod novorođenčadi Pozdrav. Molim pomoć. Bebica od 2 i pol mjeseca od jučer trza rukicama, tj. 
    jučer ujutro taman kad je bilo da će zaspati, odjednom je naglo otvorila okice, izbuljila ih i trzala rukicama i tako par puta. To trzanje ga je i probudilo. Iza tog "incidenta" je nekako uspio zaspati, ponovno je napravio par trzaja rukicama ali bez otvaranja okica. Taj dan se više nije ponovilo.


   No danas tj. dan poslije ponovno ga je nakon uspavljivanja to trzanje probudilo. Dok ga držim u naručju ne trza, ali čim ga spustim u krevetić, onda počne. Zanima me jesu li to konvulzije, ti napadaji ili što bi moglo biti? Ponašaju li se tako i druga novorođenčad? Zabrinuta sam od jučer jako. Hvala na pomoći. Mimica

Poštovani,
prema ovome što opisujete, bez neuropedijatrijskog pregleda uz detaljnu perinatalnu i dosadašnju anamnezu, kao i  ultrazvuk mozga i EEG, ne može se sa sigurnošću reći da li su to konvulzije.
Preporučujem da trzaje snimite kamerom kako bi mogli pokazati neuropedijatru tijekom pregleda.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Trzanje rukicama odmah nakon uspavljivanja kod novorođenčadi

<para>
 Mentalno je razvijen, ima normalan govor. Saznala sam da je to iznimno rijedak slučaj, da su šanse da se to dogodi jako male ali se dogodi te da svega 5 djece u svijetu ima takvu bolest. Razlog te bolasti je poklapanje gena oca i majke, dakle da imaju isti gen i to djeluje na dijete jer dijete ima dupli gen. Pa me zanima više o toj bolesti ako mi možete reći i kako se taj poremećaj zove? Bila bih Vam jako zahvalna. Srdačan pozdrav. Marija
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>na temelju Vašeg pisma teško je reći o kojem se konkretnom poremećaju radi, budući da postoji niz poremećaja koji idu sa zaostajanjem u tjelesnom razvoju.</para>
<para>Svakako je potrebno konzultirati se s pedijatrom, subspecijalistom medicinske genetike, kako biste dobili prave odgovore i što više saznali tome.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dijete ima 4 godine, ali se tjelesno ne razvija. Kako se zove taj genski poremećaj? Poštovani, nadam se da ćete mi pomoći u mome istraživanju. Naime, dijete ima 4 godine, ali se tjelesno ne razvija tj. ostalo je na stupnju razvoja djeteta od, rekla bih, 7 mjeseci. 
    Mentalno je razvijen, ima normalan govor. Saznala sam da je to iznimno rijedak slučaj, da su šanse da se to dogodi jako male ali se dogodi te da svega 5 djece u svijetu ima takvu bolest. Razlog te bolasti je poklapanje gena oca i majke, dakle da imaju isti gen i to djeluje na dijete jer dijete ima dupli gen. Pa me zanima više o toj bolesti ako mi možete reći i kako se taj poremećaj zove? Bila bih Vam jako zahvalna. Srdačan pozdrav. Marija

Poštovani,
na temelju Vašeg pisma teško je reći o kojem se konkretnom poremećaju radi, budući da postoji niz poremećaja koji idu sa zaostajanjem u tjelesnom razvoju.
Svakako je potrebno konzultirati se s pedijatrom, subspecijalistom medicinske genetike, kako biste dobili prave odgovore i što više saznali tome.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dijete ima 4 godine, ali se tjelesno ne razvija. Kako se zove taj genski poremećaj?

<para>
 Tijekom dana ne spava osim na prsima, noću odspava po 6-7 h s buđenjima od po 4 puta. Kada se oko 4 h ujutro ponovno probudi, obično više ne zaspi, i tako do 20.00 navečer. Uspavljuje se dugim dojenjem, često je moram vračati ponovno na prsa, jer se razbudi čim je se stavi leći u krevet ( s nama u krevetu spava ). Tijekom dana je izrazito plačljiva i razdražljiva, što povezujem s umorom, jer pokazuje znakove umora, trlja okice i zijeva no kao da si "ne da zaspati", bori se protiv sna. Kada je se ostavi samu s igračkama, razljuti se, te se odvede u plač. Podražljiva je i ništa joj ne paše, pa cijeli dan joj pokušavamo ugoditi i prevenirati plač koji ako ne reagirate pravovremeno, eskalira u vrištanje i jecanje i opet smirivanje na prsima. Isključivo je dojena beba do unazad tjedan dana kada smo započeli s dohranom te joj je i stolica redovita od tada. Prije toga je nije imala po tjedan dana. Da li preporučujete neku metodu igranja i uspavljivanja koju bismo mogli probati?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema ovome što opisujete ako beba dobro napreduje i ima uredan neurološki status, radi se o tome da je naučila umiriti se isključivo na rukama i prsima što ćete teško bez plača prekinuti. Imate dvije mogućnosti. Prva - ako je zadovoljna samo u Vašoj blizini i na prsima, da joj to i omogućite i nastavite kao do sada.</para>
<para>Druga mogućnost je da to prekinete na način da kada plače, a znate da je sita, presvučena, da joj nije hladno ili vruće, je odmah ne podignete i ne stavljate na prsa pa će sa vremenom prilagoditi novonastaloj situaciji.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Metoda igranja i uspavljivanja koja bi se mogla isprobati na razdražljivoj bebici Poštovana/i, molimo Vas za pomoć. Naša djevojčica stara 5 mjeseci vrlo malo spava i traži konstantni kontakt i blizinu, te je izrazito razdražljiva. 
    Tijekom dana ne spava osim na prsima, noću odspava po 6-7 h s buđenjima od po 4 puta. Kada se oko 4 h ujutro ponovno probudi, obično više ne zaspi, i tako do 20.00 navečer. Uspavljuje se dugim dojenjem, često je moram vračati ponovno na prsa, jer se razbudi čim je se stavi leći u krevet ( s nama u krevetu spava ). Tijekom dana je izrazito plačljiva i razdražljiva, što povezujem s umorom, jer pokazuje znakove umora, trlja okice i zijeva no kao da si "ne da zaspati", bori se protiv sna. Kada je se ostavi samu s igračkama, razljuti se, te se odvede u plač. Podražljiva je i ništa joj ne paše, pa cijeli dan joj pokušavamo ugoditi i prevenirati plač koji ako ne reagirate pravovremeno, eskalira u vrištanje i jecanje i opet smirivanje na prsima. Isključivo je dojena beba do unazad tjedan dana kada smo započeli s dohranom te joj je i stolica redovita od tada. Prije toga je nije imala po tjedan dana. Da li preporučujete neku metodu igranja i uspavljivanja koju bismo mogli probati?

Poštovana,
prema ovome što opisujete ako beba dobro napreduje i ima uredan neurološki status,  radi se o tome da je naučila umiriti se isključivo na rukama i prsima što ćete teško bez plača prekinuti. Imate dvije mogućnosti. Prva - ako je zadovoljna samo u Vašoj blizini i na prsima, da joj to i omogućite i nastavite kao do sada.
Druga mogućnost je da to prekinete na način da kada plače, a znate da je sita, presvučena, da joj nije hladno ili vruće, je odmah ne podignete i ne stavljate na prsa pa će sa vremenom prilagoditi novonastaloj situaciji.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Metoda igranja i uspavljivanja koja bi se mogla isprobati na razdražljivoj bebici

<para>
 Kao beba je imao pelenski osip, sada je pokupio gljivice, a već godinu dana se osipa u području oko usta, odnosno ispod nosa. Išli smo na alergološka testiranja i pokazalo se malo na pelud trave, ništa posebno. Najmanje jednom mjesečno se liječimo Rinolanom i Diprogentom, pa me zanima da li je to normalno ? Ostale mame me upozoravaju da je Diprogenta jak kortikosteroid i da ga ne smijemo toliko koristit, ali tako nas je naša pedijatrica uputila. Zanima me Vaše mišljenje, po meni Diprogenta riješi problem trenutno ali ne dugoročno. Imunitet mu je sve slabiji, dok je malo na zraku, odmah ga uhvati temperatura, to traje dan i prođe ali je sve češće, u vrtić ne ide, ide u igraonicu dva puta tjedno, ali to se pojavljuje i za vrijeme kad ga ne vodim. Unaprijed hvala! Ivana</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>osip oko usta i nosa osobito u hladnijim i vjetrovitim mjesecima je čest kod djece s osjetljivom, suhom i atopijskom kožom kakvu ima Vaš sin.</para>
<para>Pokušajte prvo primjenjivati kremu za njegu kože perioralne regije-Uriage. Glicerin i aloe vera iz kreme umiruju kožu i stvaraju zaštitni sloj, a cink i bakar koji su također sastojci kreme reduciraju proliferaciju mikroorganizama.</para>
<para>Ako ne bi bilo bolje, a traje već godinu dana preporučam pregled dermatologa prije odluke o ponovnoj upotrebi kortikosteroida.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Osip oko usta i često korištenje kortikosteroidnih krema Poštovani, majka sam dječaka od 4 godine i već se godinu dana borimo s osipima. 
    Kao beba je imao pelenski osip, sada je pokupio gljivice, a već godinu dana se osipa u području oko usta, odnosno ispod nosa. Išli smo na alergološka testiranja i pokazalo se malo na pelud trave, ništa posebno. Najmanje jednom mjesečno se liječimo Rinolanom i Diprogentom, pa me zanima da li je to normalno ? Ostale mame me upozoravaju da je Diprogenta jak kortikosteroid i da ga ne smijemo toliko koristit, ali tako nas je naša pedijatrica uputila. Zanima me Vaše mišljenje, po meni Diprogenta riješi problem trenutno ali ne dugoročno. Imunitet mu je sve slabiji, dok je malo na zraku, odmah ga uhvati temperatura, to traje dan i prođe ali je sve češće, u vrtić ne ide, ide u igraonicu dva puta tjedno, ali to se pojavljuje i za vrijeme kad ga ne vodim. Unaprijed hvala! Ivana
Poštovana,
osip oko usta i nosa osobito u hladnijim i vjetrovitim mjesecima je čest kod djece s osjetljivom, suhom i atopijskom kožom kakvu ima Vaš sin.
Pokušajte prvo primjenjivati kremu za njegu kože perioralne regije-Uriage. Glicerin i aloe vera iz kreme umiruju kožu i stvaraju zaštitni sloj, a cink i bakar koji su također sastojci kreme reduciraju proliferaciju mikroorganizama.
Ako ne bi bilo bolje, a traje već godinu dana preporučam pregled dermatologa prije odluke o ponovnoj upotrebi kortikosteroida.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Osip oko usta i često korištenje kortikosteroidnih krema

<para>
 Do sada su stolice bile uredne i lijepe zlatno žute boje, trenutačno je beba prehlađena i stolica joj je i dalje zlatno žuta i ima u sebi kao smećkasta zrnca! Da li je to normalno ili je to krv u stolici? malaLeona
</para>
<para>Žuta i smeđa stolica ili njihova kombinacija su normalne kod djece. Moguće je da zbog respiratornog infekta sada dijete ima malo drugačiju stolicu nego uobičajeno. Smećkasta zrnca ne bi trebala biti tragovi krvi. Kad je krv u pitanju, ona obično izgleda kao tračak i ipak je pretežno crvene boje.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Jesu li smećkasta zrnca u stolici dojenčeta krv? Imam bebu staru 6 tjedana, dojim ju i dohranjujem bebimilom 1 od rođenja. 
    Do sada su stolice bile uredne i lijepe zlatno žute boje, trenutačno je beba prehlađena i stolica joj je i dalje zlatno žuta i ima u sebi kao smećkasta zrnca! Da li je to normalno ili je to krv u stolici? malaLeona

Žuta i smeđa stolica ili njihova kombinacija su normalne kod djece. Moguće je da zbog respiratornog infekta sada dijete ima malo drugačiju stolicu nego uobičajeno. Smećkasta zrnca ne bi trebala biti tragovi krvi. Kad je krv u pitanju, ona obično izgleda kao tračak i ipak je pretežno crvene boje.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Jesu li smećkasta zrnca u stolici dojenčeta krv?

<para>
 Rasporedili smo tako da večernji obrok pojedemo oko 21.00 navečer (210 ml s rižinim pahuljicama ), pa je sljedeći mliječni između 4.30 i 5.30 ujutro (180 ml) i nastavi spavati do 9:30. Onda pojedemo voćni obrok oko 10, 10.30 i oko 13.30 imamo ručak tj. meso, povrće s raznim žitaricama, palentom, rižom.... Pa onda oko 16.30 ide boca i popije 240 ml. Zanima me da li su potrebni međuobroci? Jer dobro se razvija, imamo oko 9 kila, sretna je i nasmijana, jer ne pojede mi ni kašice uvijek do kraja. A kad joj između obroka damo keksić, ili malo kruha, neće ni to, jer nje gladna. Hvala puno na odgovoru, Lp, dancy.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete uredno napreduje. Devet kilograma za dob od 9 mjeseci smatra se sasvim uredno. No, broj konkretnih obroka bi trebali povećati. Naime, dijete u dobi 9 mjeseci trebalo bi imati oko 4 konkretna obroka, doručak, ručak, užinu i večeru, obroke na žličicu, a kasnije navečer može popiti bocu zagušćenog mlijeka. Ovaj način prehrane mogao bi rezultirati mirnim snom djeteta, odnosno nebuđenjem tijekom noći jer bi curica bila sita. Finger food, komadić kruha, keks ili voće možete ponuditi djetetu između obroka no ne trebate ju forsirati da jede.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Međuobroci u dohrani Poštovana, moja beba će za par dana navršiti 9 mjeseci. Imamo dva kašasta obroka, jutarnji je voćni u kombinaciji s jogurtom, svježim sirom, baby keksima, grizom. A popodnevni je povrće. 
    Rasporedili smo tako da večernji obrok pojedemo oko 21.00 navečer (210 ml s rižinim pahuljicama ), pa je sljedeći mliječni između 4.30 i 5.30 ujutro (180 ml) i nastavi spavati do 9:30. Onda pojedemo voćni obrok oko 10, 10.30 i oko 13.30 imamo ručak tj. meso, povrće s raznim žitaricama, palentom, rižom.... Pa onda oko 16.30 ide boca i popije 240 ml. Zanima me da li su potrebni međuobroci? Jer dobro se razvija, imamo oko 9 kila, sretna je i nasmijana, jer ne pojede mi ni kašice uvijek do kraja. A kad joj između obroka damo keksić, ili malo kruha, neće ni to, jer nje gladna. Hvala puno na odgovoru, Lp, dancy.

Poštovana,
vaše dijete uredno napreduje. Devet kilograma za dob od 9 mjeseci smatra se sasvim uredno. No, broj konkretnih obroka bi trebali povećati. Naime, dijete u dobi 9 mjeseci trebalo bi imati oko 4 konkretna obroka, doručak, ručak, užinu i večeru, obroke na žličicu, a kasnije navečer može popiti bocu zagušćenog mlijeka. Ovaj način prehrane mogao bi rezultirati mirnim snom djeteta, odnosno nebuđenjem tijekom noći jer bi curica bila sita. Finger food, komadić kruha, keks ili voće možete ponuditi djetetu između obroka no ne trebate ju forsirati da jede.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Međuobroci u dohrani

<para>
 Ne prihvaća formule umjetnog mlijeka. Tijekom noći također sisa nekoliko puta. Još nema zubiće. Tijekom dana pojede maksimalno 3/4 manje staklenke voćnog fruteka i to uglavnom slatkih okusa poput šljive, banane i kruške, dok kiselkaste poput jabuka, marelica i breskve uglavnom odbija. Također ne voli ni povrtne kašice poput one od mrkve, dok meso i žitarice još nismo počeli uvađati. Ne voli baš ni sokove, čajeve i vodu te popije možda par gutljaja dnevno, a što se tiče npr. grizolina, navečer pojede 2-3 žlice, ali ne svaki dan. Sada teži oko 8 kg i dug je oko 70 cm što je oko 50 centile za dob. Imate li kakav dodatni savjet? Miki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete odlično napreduje, no imajte na umu da dijete od 8 kg i 70 cm treba dosta hrane da bi zadovoljilo svoje dnevne energetske i nutritivne potrebe. Ono što mi se čini jest da dijete nema dobar ritam hranjenja. Naime, često dojenje ga zasiti, tako da onda ne jede dovoljne količine konkretne hrane i tako se zapravo vrtite u krug dojenja i hranjenja.</para>
<para>Savjetujem da u prehranu djeteta uvedete dva do tri konkretna obroka, doručak, ručak i večeru. Dojite dijete najmanje dva sata prije obroka i može neposredno poslije obroka tako da dozvolite djetetu da ogladni i pojede adekvatnu količinu konkretnog obroka. Budite ustrajni na davanju povrtnih kašica i dijete će se naučiti na njihov okus.</para>
<para>Djeca jako vole red tako da je važno da ga uspostavite, napravite uredan raspored hranjenja i ne inzistirajte na voćnim sokovima i čajevima. To će dijete samo zasititi, a neće mu dati ono što mu treba. Dijete ove dobi treba jesti majčino mlijeko i konkretne obroke, a kao tekućinu najbolje je davati isključivo vodu.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba od 6 mjeseci puno doji, ali odbija kašice i druge konkretne obroke Poštovana, muško dojenče u dobi od 6 mjeseci i tri tjedna sisa kroz dan nebrojeno puta kraće ili duže periode, uglavnom kraće i osjetno manje nego npr. s tri mjeseca. 
    Ne prihvaća formule umjetnog mlijeka. Tijekom noći također sisa nekoliko puta. Još nema zubiće. Tijekom dana pojede maksimalno 3/4 manje staklenke voćnog fruteka i to uglavnom slatkih okusa poput šljive, banane i kruške, dok kiselkaste poput jabuka, marelica i breskve uglavnom odbija. Također ne voli ni povrtne kašice poput one od mrkve, dok meso i žitarice još nismo počeli uvađati. Ne voli baš ni sokove, čajeve i vodu te popije možda par gutljaja dnevno, a što se tiče npr. grizolina, navečer pojede 2-3 žlice, ali ne svaki dan. Sada teži oko 8 kg i dug je oko 70 cm što je oko 50 centile za dob. Imate li kakav dodatni savjet? Miki

Poštovana,
dijete odlično napreduje, no imajte na umu da dijete od 8 kg i 70 cm treba dosta hrane da bi zadovoljilo svoje dnevne energetske i nutritivne potrebe. Ono što mi se čini jest da dijete nema dobar ritam hranjenja. Naime, često dojenje ga zasiti, tako da onda ne jede dovoljne količine konkretne hrane i tako se zapravo vrtite u krug dojenja i hranjenja.
Savjetujem da u prehranu djeteta uvedete dva do tri konkretna obroka, doručak, ručak i večeru. Dojite dijete najmanje dva sata prije obroka i može neposredno poslije obroka tako da dozvolite djetetu da ogladni i pojede adekvatnu količinu konkretnog obroka. Budite ustrajni na davanju povrtnih kašica i dijete će se naučiti na njihov okus.
Djeca jako vole red tako da je važno da ga uspostavite, napravite uredan raspored hranjenja i ne inzistirajte na voćnim sokovima i čajevima. To će dijete samo zasititi, a neće mu dati ono što mu treba. Dijete ove dobi treba jesti majčino mlijeko i konkretne obroke, a kao tekućinu najbolje je davati isključivo vodu.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba od 6 mjeseci puno doji, ali odbija kašice i druge konkretne obroke

<para>
 Hvala, pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>naravno da možete zagustiti mlijeko. No, prije svega imajte na umu da dijete u dobi 7 mjeseci treba imati oko 3 konkretna obroka, primjerice doručak, ručak i večeru i to na žličicu. Zagušćeno mlijeko djetetu možete dati kao kasnovečernji obrok. O tome koliko gust će obrok biti ovisi o djetetu, odnosno njegovom prihvaćanju obroka. Uglavnom u 150 ml mlijeka možete dodati 1 do 2 žličice pahuljica.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Miješanje adaptiranog mlijeka sa žitnim pahuljicama Imam bebu od 7 mjeseci, jede Novalac CC. Zanima me da li joj mogu ujutro i navečer pomiješati Nestle žitne pahuljice s Novalacom i koliko žličica pahuljica trebam staviti u 150 ml mlijeka? 
    Hvala, pozdrav.

Poštovana,
naravno da možete zagustiti mlijeko. No, prije svega imajte na umu da dijete u dobi 7 mjeseci treba imati oko 3 konkretna obroka, primjerice doručak, ručak i večeru i to na žličicu. Zagušćeno mlijeko djetetu možete dati kao kasnovečernji obrok. O tome koliko gust će obrok biti ovisi o djetetu, odnosno njegovom prihvaćanju obroka. Uglavnom u 150 ml mlijeka možete dodati 1 do 2 žličice pahuljica.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Miješanje adaptiranog mlijeka sa žitnim pahuljicama

<para>
 JH
Poštovana,
vaš sin jest nešto gracilnije građe, no ako vi smatrate da jede uredno i primjereno svojoj dobi nema razloga za brigu. Međutim, ukoliko primjećujete da unos hrane uglavnom nije zadovoljavajući, posavjetujte se konkretnije s nutricionistom i/ili doktorom s uvidom u djetetov dnevni prehrambeni unos i ritam.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Je li moj dvogodišnjak dovoljno težak za svoju dob? Moje dijete ima 2 godine i 3 mjeseca, težak je 14 kg i visok 92 cm. Da li je to u redu? Jako se puno kreće, nema sekunde mira... 
    JH
Poštovana,
vaš sin jest nešto gracilnije građe, no ako vi smatrate da jede uredno i primjereno svojoj dobi nema razloga za brigu. Međutim, ukoliko primjećujete da unos hrane uglavnom nije zadovoljavajući, posavjetujte se konkretnije s nutricionistom i/ili doktorom s uvidom u djetetov dnevni prehrambeni unos i ritam.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Je li moj dvogodišnjak dovoljno težak za svoju dob?

<para>
 Moja beba će za 10 dana imati 7 mjeseci, napredna je, pa me zanima kada mogu početi s takvom hranom i da li već sada mogu početi davati i male komadiće hrane ili bolje još uvijek kašasto? Hvala, pozdrav. Bojana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>upravo sad je vaša beba spremna za meso. Najbolje je krenuti s tamnim mesom peradi te teletinom i zatim janjetinom. Crveno meso izvor je željeza stoga je važno uvesti ga u prehranu djeteta. S oko 8 mjeseci djete postaje spremno za tzv. finger food stoga je dobro dati mu štapiće kuhane mrkve, jabuke, krumpira, banane i sl. Obavezno budite uz dijete dok samostalno jede jer se može dogoditi da se zagrcne komadićem hrane.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Kada je najbolje početi uvoditi meso i finger food u dohrani bebe? Htjela sam vas pitati kada je najbolje početi djetetu davati meso kao što su piletina, puretina, janjetina, teletina? 
    Moja beba će za 10 dana imati 7 mjeseci, napredna je, pa me zanima kada mogu početi s takvom hranom i da li već sada mogu početi davati i male komadiće hrane ili bolje još uvijek kašasto? Hvala, pozdrav. Bojana

Poštovana,
upravo sad je vaša beba spremna za meso. Najbolje je krenuti s tamnim mesom peradi te teletinom i zatim janjetinom. Crveno meso izvor je željeza stoga je važno uvesti ga u prehranu djeteta. S oko 8 mjeseci djete postaje spremno za tzv. finger food stoga je dobro dati mu štapiće kuhane mrkve, jabuke, krumpira, banane i sl. Obavezno budite uz dijete dok samostalno jede jer se može dogoditi da se zagrcne komadićem hrane.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Kada je najbolje početi uvoditi meso i finger food u dohrani bebe?

<para>
 Inače ima hipertonus, a od prvog dana je izuzetno plačljivo dijete. Hipertonus je dijagnosticiran tek sa 6 mjeseci iako sam ja ukazivala na to da mi taj plač i neka ponašanja ne izgledaju uobičajeno. Doduše na samom početku bilo je dosta sitnih problema – upale zanoktica, upale pupka, poteškoće sa dojenjem, gubitak na težini, grčevi, rani izlazak zuba…. pa je plač pripisivan nečem od navedenog. Koji stupanj hipoksije je bio nakon rođenje još ne znamo – čekamo MR mozga. UZV sa 6. mjeseci je pokazao I. stupanj. U toj dobi smo krenuli na vježbe i tada je krenulo i 'ponašanje' – često ne želi kod nikoga osim mene i često cendra. Sada ide kod nekoliko ljudi koje jako dobro poznaje ili kod nekoga tko mu prilazi polako i pomalo ostvaruje kontakt, a ako sam ja u blizini opet nakon malo vremena traži 'ići kod mame'. To ponavljanje je blago rečeno – iritantno. Ako ne dođe kod mene ponavlja do beskonačnosti i plače . Prije dva mjeseca smo promijenili fizioterapeuta i krenuli na Vojtu. Na vježbama je u stanju do nesvjestice ponavljati tu rečenicu i plakati. Inače je ili veselo dijete ili viče i plače. Prije mjesec dana bilo smo hospitalizirani zbog sumnje na paroksizmalni događaj, a kako još nije stiglo otpusno pismo uputnicu za psihologa nisam dobila - pedijatrica čeka mišljenje neuropedijatra. Inače, obradom nije utvrđena epilepsija ili sl. već je dalekovidan pa zato radi te povremene neobične pokrete očima (kao kada bebe padaju u san). Osim lakših motoričkih odstupanja (između ostalog hoda na prstima) najveći problem su nam je njegovo ponašanje, cendranje, plač, urlanje, lako se razljuti, sve želi dobiti iste sekunde pri čemu mirno objašnjavanje ne dopire do njega. Puno priča (progovorio sa 17 mjeseci) no prije 2 tjedna je počeo mucati – rečeno nam je da se radi o fiziološkom mucanju. Ne vičemo na njega, dosljedni smo, ukratko nastojimo ga dobro odgajati no kao da to ne radimo. U čemu je problem odnosno u čemu griješimo? Zahvaljujem. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz Vašeg pitanja vidljivo je kako proživljavate situacije koje nisu neuobičajene za roditelje malih „vježbača“. Naime, djeca koja od najranije dobi moraju pohađati vježbe za razvoj motorike i često su u kontaktu sa „strancima“ i liječnicima znaju stvoriti otpor prema svim nepoznatim ljudima u strahu od nelagode s kojom se često susreću.</para>
<para>Nadalje, Vi ste osoba koja s njim provodi najviše vremena, Vi ste njegova osoba od povjerenja i to je razlog zbog kojeg toliko traži Vašu blizinu.</para>
<para>Vidim kako ste krenuli na terapiju po Vojti. Iskustvo roditelja nam govori kako djeca puno češće stvaraju otpor prema spomenutoj terapiji nego prema terapiji po Bobatu. Ukoliko nije nužno da dijete ide na Vojta terapiju predlažemo promjenu iste. Svakako pokušajte, ukoliko ste u mogućnosti, zadužiti neku drugu osobu koja će voditi dijete na vježbe. Možda će Vaša odsutnost biti korisna i možda će se više fokusirati na vježbanje, a manje na osobu koja ga je dovela.</para>
<para>Uz sve to, majka ste dvogodišnjaka koji prolazi kroz „terrible two“ razvojnu fazu koju karakterizira prijelaz iz senzomotoričke u predoperacionalnu fazu razvoja. Ovu fazu snažno određuje razvoj jezika. Mališani sada mnogo više razumiju nego što uspijevaju i žele izraziti. To Vam je ujedno i objašnjenje pojave mucanja. Govorni aparat ne može pratiti sve ono što dijete želi reći te se javlja fiziološko mucanje koje je razvojna faza povezana s intenzivnim razvojem govora. Dijete upotrebljava mnoge višesložne riječi čiji smisao ne razumije, želi mnogo toga reći no čini mu se da za to ima malo vremena i počinje brzo govoriti. Brzi pokreti kojima se stvara govor nisu dovoljno vremenski i motorno usklađeni te dolazi do ponavljanja glasova, slogova ili čitavih riječi.</para>
<para>Ono što Vam savjetujemo jest da ne ispravljate govor djeteta te ga nemojte upozoravati ili isticati nepravilan govor. Dajte mu vremena da izgovori do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto djeteta.</para>
<para>U svakom slučaju, naoružajte se strpljenjem. Ukoliko opisana ponašanja potraju dulje od šest mjeseci savjetujemo Vam da se obratite psihologu.</para>
<para> </para>

Mama sam malog "vježbača" koji je pretjerano vezan za mene Poštovani, majka sam 2-godišnjaka koji je previše vezan uz mene. Veći dio dana želi biti sa mnom, a o stresnim situacijama da ne pričam. Pritom stalno ponavlja 'ići kod mame'. 
    Inače ima hipertonus, a od prvog dana je izuzetno plačljivo dijete. Hipertonus je dijagnosticiran tek sa 6 mjeseci iako sam ja ukazivala na to da mi taj plač i neka ponašanja ne izgledaju uobičajeno. Doduše na samom početku bilo je dosta sitnih problema – upale zanoktica, upale pupka, poteškoće sa dojenjem, gubitak na težini, grčevi, rani izlazak zuba…. pa je plač pripisivan nečem od navedenog. Koji stupanj hipoksije je bio nakon rođenje još ne znamo – čekamo MR mozga. UZV sa 6. mjeseci je pokazao I. stupanj. U toj dobi smo krenuli na vježbe i tada je krenulo i 'ponašanje' – često ne želi kod nikoga osim mene i često cendra. Sada ide kod nekoliko ljudi koje jako dobro poznaje ili kod nekoga tko mu prilazi polako i pomalo ostvaruje kontakt, a ako sam ja u blizini opet nakon malo vremena traži 'ići kod mame'. To ponavljanje je blago rečeno – iritantno. Ako ne dođe kod mene ponavlja do beskonačnosti i plače . Prije dva mjeseca smo promijenili fizioterapeuta i krenuli na Vojtu. Na vježbama je u stanju do nesvjestice ponavljati tu rečenicu i plakati. Inače je ili veselo dijete ili viče i plače. Prije mjesec dana bilo smo hospitalizirani zbog sumnje na paroksizmalni događaj, a kako još nije stiglo otpusno pismo uputnicu za psihologa nisam dobila - pedijatrica čeka mišljenje neuropedijatra. Inače, obradom nije utvrđena epilepsija ili sl. već je dalekovidan pa zato radi te povremene neobične pokrete očima (kao kada bebe padaju u san). Osim lakših motoričkih odstupanja (između ostalog hoda na prstima) najveći problem su nam je njegovo ponašanje, cendranje, plač, urlanje, lako se razljuti, sve želi dobiti iste sekunde pri čemu mirno objašnjavanje ne dopire do njega. Puno priča (progovorio sa 17 mjeseci) no prije 2 tjedna je počeo mucati – rečeno nam je da se radi o fiziološkom mucanju. Ne vičemo na njega, dosljedni smo, ukratko nastojimo ga dobro odgajati no kao da to ne radimo. U čemu je problem odnosno u čemu griješimo? Zahvaljujem. 

Poštovana,
iz Vašeg pitanja vidljivo je kako proživljavate situacije koje nisu neuobičajene za roditelje malih „vježbača“. Naime, djeca koja od najranije dobi moraju pohađati vježbe za razvoj motorike i često su u kontaktu sa „strancima“ i liječnicima znaju stvoriti otpor prema svim nepoznatim ljudima u strahu od nelagode s kojom se često susreću.
Nadalje, Vi ste osoba koja s njim provodi najviše vremena, Vi ste njegova osoba od povjerenja i to je razlog zbog kojeg toliko traži Vašu blizinu.
Vidim kako ste krenuli na terapiju po Vojti. Iskustvo roditelja nam govori kako djeca puno češće stvaraju otpor prema spomenutoj terapiji nego prema terapiji po Bobatu. Ukoliko nije nužno da dijete ide na Vojta terapiju predlažemo promjenu iste. Svakako pokušajte, ukoliko ste u mogućnosti, zadužiti neku drugu osobu koja će voditi dijete na vježbe. Možda će Vaša odsutnost biti korisna i možda će se više fokusirati na vježbanje, a manje na osobu koja ga je dovela.
Uz sve to, majka ste dvogodišnjaka koji prolazi kroz „terrible two“ razvojnu fazu koju karakterizira prijelaz iz senzomotoričke u predoperacionalnu fazu razvoja. Ovu fazu snažno određuje razvoj jezika. Mališani sada mnogo više razumiju nego što uspijevaju i žele izraziti. To Vam je ujedno i objašnjenje pojave mucanja. Govorni aparat ne može pratiti sve ono što dijete želi reći te se javlja fiziološko mucanje koje je razvojna faza povezana s intenzivnim razvojem govora. Dijete upotrebljava mnoge višesložne riječi čiji smisao ne razumije, želi mnogo toga reći no čini mu se da za to ima malo vremena i počinje brzo govoriti. Brzi pokreti kojima se stvara govor nisu dovoljno vremenski i motorno usklađeni te dolazi do ponavljanja glasova, slogova ili čitavih riječi.
Ono što Vam savjetujemo jest da ne ispravljate govor djeteta te ga nemojte upozoravati ili isticati nepravilan govor. Dajte mu vremena da izgovori do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica umjesto djeteta.
U svakom slučaju, naoružajte se strpljenjem. Ukoliko opisana ponašanja potraju dulje od šest mjeseci savjetujemo Vam da se obratite psihologu.
  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Mama sam malog "vježbača" koji je pretjerano vezan za mene

<para>
 Jako sam zabrinuta jer već mjesecima ne vidim nikakav pomak. Što mi je činiti? Hvala. Maka
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada govorimo o razvoju govora važno je napomenuti da među djecom postoje velike individualne razlike. Dijete prvu riječ može izgovoriti s devet mjeseci, ali i s dvije godine, a da kasnije postigne uredan govorno-jezični razvoj. Ono na što treba obratiti pozornost kao znak upozorenja da možda nešto nije u redu:</para>
<para>- ako dijete većinu vremena šuti i ne proizvodi nikakve spontane glasove, tj. ne brblja;
- ako dijete ne komunicira pokazivanjem ili vokalizacijom s okolinom;
- ako dijete ne reagira na kratke zahtjeve.</para>
<para>Ukoliko Vaše dijete nije svladalo neku od ovih vještina, potražite savjet logopeda.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete od 14 mjeseci govori samo riječi "mama" i "tata" Poštovani, imam dijete od 14 mjeseci koje ništa ne govori. Naime, kad kažem mama, tata to nekako teško ponovi, ali samoinicijativno ne govori ništa. 
    Jako sam zabrinuta jer već mjesecima ne vidim nikakav pomak. Što mi je činiti? Hvala. Maka

Poštovana,
kada govorimo o razvoju govora važno je napomenuti da među djecom postoje velike individualne razlike. Dijete prvu riječ može izgovoriti s devet mjeseci, ali i s dvije godine, a da kasnije postigne uredan govorno-jezični razvoj. Ono na što treba obratiti pozornost kao znak upozorenja da možda nešto nije u redu:
- ako dijete većinu vremena šuti i ne proizvodi nikakve spontane glasove, tj. ne brblja;
- ako dijete ne komunicira pokazivanjem ili vokalizacijom s okolinom;
- ako dijete ne reagira na kratke zahtjeve.
Ukoliko Vaše dijete nije svladalo neku od ovih vještina, potražite savjet logopeda.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dijete od 14 mjeseci govori samo riječi "mama" i "tata"

<para>
 Philips
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>Ukoliko je dijete zdravo i zadovoljene su mu sve fiziološke potrebe pa se to kao potencijalni uzrok plača može odbaciti, tada možemo pretpostavljati da je plač reakcija na odvajanje od roditelja. Odnosno, poznato je kako je djeci u ranoj dobi izuzetno važan osjećaj sigurnosti. S obzirom je potreba za sigurnosti zadovoljena kada se dijete nalazi uz roditelja ili drugu važnu odraslu osobu, kada dijete osjeti da slijedi odvajanje od roditelja ono postaje razdražljivo i plače. Djeci i odlazak na spavanje može biti stresan upravo zbog toga jer zna da će se tada na neki način osvojiti od roditelja pa se tome opire. Upravo zato je plač i pojačan kada pokušate dijete spustiti u krevetić.</para>
<para>Kako biste si ipak olakšali takve situacije važno je postepeno se odvajati od djeteta. Odnosno umiriti ga u nekoj mjeri pa kada ga i spustite u krevetić i dalje mu ostanite fizički blizu tako da dijete i dalje može osjetiti vaš dodir i blizinu. Na taj način trebalo bi se ponovo umiriti što će naravno olakšati i djetetovo zaspivanje.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i nježnosti.</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zbog čega jednogodišnjak odbija ići na spavanje i neutješno plače? Zbog čega dijete u dobi od 1 godine odbija ići na spavanje i neutješno plače? Pri tome se mora uspavljivati na rukama i teško ga je spustiti u njegov krevetić? 
    Philips

Poštovani,
Ukoliko je dijete zdravo i zadovoljene su mu sve fiziološke potrebe pa se to kao potencijalni uzrok plača može odbaciti, tada možemo pretpostavljati da je plač reakcija na odvajanje od roditelja. Odnosno, poznato je kako je djeci u ranoj dobi izuzetno važan osjećaj sigurnosti. S obzirom je potreba za sigurnosti zadovoljena kada se dijete nalazi uz roditelja ili drugu važnu odraslu osobu, kada dijete osjeti da slijedi odvajanje od roditelja ono postaje razdražljivo i plače. Djeci i odlazak na spavanje može biti stresan upravo zbog toga jer zna da će se tada na neki način osvojiti od roditelja pa se tome opire. Upravo zato je plač i pojačan kada pokušate dijete spustiti u krevetić.
Kako biste si ipak olakšali takve situacije važno je postepeno se odvajati od djeteta. Odnosno umiriti ga u nekoj mjeri pa kada ga i spustite u krevetić i dalje mu ostanite fizički blizu tako da dijete i dalje može osjetiti vaš dodir i blizinu. Na taj način trebalo bi se ponovo umiriti što će naravno olakšati i djetetovo zaspivanje.
Želim Vam puno strpljenja i nježnosti.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Zbog čega jednogodišnjak odbija ići na spavanje i neutješno plače?

<para>
 Problem je u tome što se boji određenih ljudi u društvu, nekih novih radnji u vrtiću, odlazak kod liječnika, boji se sam spavati po noći, družiti se s nepoznatom djecom i kad ga netko nepoznat nešto pita, odmah izrazi svoje strahove i emocije. Molim vas za pomoć. Unaprijed Vam hvala! Kety
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se da Vas brine to što je Vaš dječak na prvu nepovjerljiv prema novim ljudima i situacijama. S obzirom da niste naveli od kada su počeli takvi strahovi može se raditi o nekoliko stvari. Ukoliko oduvijek reagira na takav način i suzdržan je pred novim ljudima, u novoj okolini, prema nekom novom iskustvu, onda je to vjerojatno osobina njegova temperamenta.</para>
<para>Naime, između ostalog, ljudi se razlikuju prema tome kako na prvu reagiraju u određenim situacijama i koliko vremena će im trebati da se u nekoj novoj situaciji počnu osjećati opušteno i ugodno. Temperament je biološki uvjetovan, odnosno u određenoj mjeri se nasljeđuje, tako da možete razmisliti jeste li Vi ili njegov tata slično reagirali kada ste bili mali. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>.</para>
<para>Ukoliko Vaš sin nije oduvijek tako reagirao nego se dogodila neka promjena u njegovom reagiranju pa sada osjeća pojačani strah i nesigurnost treba razmisliti što je na njega moglo utjecati na taj način. U svakom slučaju jako je važno da se njegov strah ne ignorira već da mu se reflektira, odnosno da mu se kažete da vidite da ga je strah ili da mu se nešto ne sviđa te tek nakon što se malo opusti možete ga postepeno ohrabrivati. Više o emociji straha možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/</ulink>.</para>
<para>Ukoliko njegov strah značajno utječe na kvalitetu njegova ili obiteljskog života slobodno se javite psihologu koji bi Vas s Više znanja o cijeloj situaciji mogao detaljnije savjetovati kako da olakšate svakodnevicu svome mališanu.</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić trebao bi krenuti u školu, a jako je plašljiv i nepovjerljiv Poštovani imam sina od šest godina. Ove godine je morao krenuti u školu ali mu je odgođena jer nije socijalno niti emotivno spreman. 
    Problem je u tome što se boji određenih ljudi u društvu, nekih novih radnji u vrtiću, odlazak kod liječnika, boji se sam spavati po noći, družiti se s nepoznatom djecom i kad ga netko nepoznat nešto pita, odmah izrazi svoje strahove i emocije. Molim vas za pomoć. Unaprijed Vam hvala! Kety

Draga mama,
čini se da Vas brine to što je Vaš dječak na prvu nepovjerljiv prema novim ljudima i situacijama. S obzirom da niste naveli od kada su počeli takvi strahovi može se raditi o nekoliko stvari. Ukoliko oduvijek reagira na takav način i suzdržan je pred novim ljudima, u novoj okolini, prema nekom novom iskustvu, onda je to vjerojatno osobina njegova temperamenta.
Naime, između ostalog, ljudi se razlikuju prema tome kako na prvu reagiraju u određenim situacijama i koliko vremena će im trebati da se u nekoj novoj situaciji počnu osjećati opušteno i ugodno. Temperament je biološki uvjetovan, odnosno u određenoj mjeri se nasljeđuje, tako da možete razmisliti jeste li Vi ili njegov tata slično reagirali kada ste bili mali. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
Ukoliko Vaš sin nije oduvijek tako reagirao nego se dogodila neka promjena u njegovom reagiranju pa sada osjeća pojačani strah i nesigurnost treba razmisliti što je na njega moglo utjecati na taj način. U svakom slučaju jako je važno da se njegov strah ne ignorira već da mu se reflektira, odnosno da mu se kažete da vidite da ga je strah ili da mu se nešto ne sviđa te tek nakon što se malo opusti možete ga postepeno ohrabrivati. Više o emociji straha možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/.
Ukoliko njegov strah značajno utječe na kvalitetu njegova ili obiteljskog života slobodno se javite psihologu koji bi Vas s Više znanja o cijeloj situaciji mogao detaljnije savjetovati kako da olakšate svakodnevicu svome mališanu.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić trebao bi krenuti u školu, a jako je plašljiv i nepovjerljiv

<para>
 Nama se dešava to da naš dečkić po noći plače toliko da se moramo ustat i stajat kraj kinderbeta toliko dugo dok on ne zaspi. A najčešće uz to traži da čupka moju kosu. To ponekad traje 2 sata. I ponekad čak i više puta po noći, ali onda traje kraće, po 20-ak minuta. Zanima me, da li mi nešto krivo radimo? Da li bi ga trebala naučiti da zaspi bez nas u sobi? Ili da to prihvatimo jednostavno kao fazu gdje nas češće traži? Hvala unaprijed. M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>S obzirom na dob Vašeg dječaka nije neobično da se dijete ponekad budi po noći i plače. Na taj način, između ostalog provjerava jeste li Vi zaista tu za njega kada Vas treba. Eventualno možete razmisliti zašto mu je potrebno toliko dugo vremena da ponovo zaspi? Naime, kada se probudi jako je važno naći način kako će ga se umiriti i pomoći mu da se opusti. Ako dijete osjeti da ste nervozni i napeti te da ga želite što prije ostaviti da sam spava vrlo vjerojatno tada neće biti opušten nego upravo suprotno, a to će onda otežati njegovo zaspivanje i sve skupa će se odužiti.</para>
<para>Razmislite možete li mu na neke druge načine osnažiti osjećaj sigurnosti. Ima li neki prijelazni objekat, igračku, dekicu ili nešto drugo što mu je važno a da s tim spava? Ima li uobičajenu rutinu i ritam prije odlaska na spavanje? Je li navečer izložen jako stimulirajućim aktivnostima (npr.TV) ili jede hranu koja razbuđuje?</para>
<para>Ako se i odlučite na to da ga naučite da zaspi bez vas u sobi važno je da i taj proces učenja bude postepen te će Vam za to trebati dosta strpljenja. Sretno!</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naš sinčić toliko po noći plače da stojimo kraj krvetića i po dva sata dok ne zaspi Pozdrav. Moj dečkić ima 15 mjeseci i moramo stajati kraj njega dok on ne zaspi. U Vašim nekim odgovorima vidjela sam da djeca u ovoj dobi imaju konstantnu potrebu da osjećaju sigurnost. 
    Nama se dešava to da naš dečkić po noći plače toliko da se moramo ustat i stajat kraj kinderbeta toliko dugo dok on ne zaspi. A najčešće uz to traži da čupka moju kosu. To ponekad traje 2 sata. I ponekad čak i više puta po noći, ali onda traje kraće, po 20-ak minuta. Zanima me, da li mi nešto krivo radimo? Da li bi ga trebala naučiti da zaspi bez nas u sobi? Ili da to prihvatimo jednostavno kao fazu gdje nas češće traži? Hvala unaprijed. M.

Draga mama,
S obzirom na dob Vašeg dječaka nije neobično da se dijete ponekad budi po noći i plače. Na taj način, između ostalog provjerava jeste li Vi zaista tu za njega kada Vas treba. Eventualno možete razmisliti zašto mu je potrebno toliko dugo vremena da ponovo zaspi? Naime, kada se probudi jako je važno naći način kako će ga se umiriti i pomoći mu da se opusti. Ako dijete osjeti da ste nervozni i napeti te da ga želite što prije ostaviti da sam spava vrlo vjerojatno tada neće biti opušten nego upravo suprotno, a to će onda otežati njegovo zaspivanje i sve skupa će se odužiti.
Razmislite možete li mu na neke druge načine osnažiti osjećaj sigurnosti. Ima li neki prijelazni objekat, igračku, dekicu ili nešto drugo što mu je važno a da s tim spava? Ima li uobičajenu rutinu i ritam prije odlaska na spavanje? Je li navečer izložen jako stimulirajućim aktivnostima (npr.TV) ili jede hranu koja razbuđuje?
Ako se i odlučite na to da ga naučite da zaspi bez vas u sobi važno je da i taj proces učenja bude postepen te će Vam za to trebati dosta strpljenja. Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Naš sinčić toliko po noći plače da stojimo kraj krvetića i po dva sata dok ne zaspi

<para>
 Molim vas koji je najbolji način da joj objasnim da to nije dobro, raditi stvari radi drugih, i da više donosi štete nego koristi. Hvala. Jelena
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vaša kćerka se sada nalazi u vrlo osjetljivom periodu: u periodu koji je obilježen raznim promjenama, što fizičkim što psihičkim. Njezino samopoštovanje je trenutno labilno, a na njega svakako utječu komentari vršnjaka. Pokazalo se da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju kod mladih (a posebice kod djevojaka). U ovoj dobi uloga vršnjaka je velika, a glavna preokupacija mladih je kako postići prihvaćanje i status među grupom vršnjaka.</para>
<para>Postoji li neki brzi i jednostavni recept ili trik kako pomoći Vašoj kćerki da nije dobro raditi ono što se drugima sviđa ili što drugi žele, odgovor je nažalost ne. Svakako mislim da bi bilo dobro da s iskrenim zanimanjem razgovarate s njom na način da je pitate kako to da je iščupala obrve; je li to isključivo radi druge djece ili se možda I njoj tako više sviđa. Savjetujem Vam da provjerite je li razlog isključivo zadirkivanje druge djece ili je možda to ipak bila njezina ideja – možda su doista njoj ljepše počupane obrve. Slobodno joj recite da Vam smije reći i ako je to bila njezina želja – možda joj drugi put Vi možete pomoći oblikovati obrve.</para>
<para>Ako joj bilo isključivo važno mišljenje drugih, tada smatram da će kontinuirani razgovori s Vama biti od velike koristi. Možete je pitati što ona misli o tome je li dobro uvijek činiti neke stvari kako nas drugi ne bi zadirkivali; možete joj dati primjere što ste Vi činili i kako ste se osjećali kada su Vas zadirkivali, kako ste se izborili za sebe; možete joj ispričati kako su nekada mobilni aparatići za zube bili “out” a sada su u modi, itd. Nadalje, možete razgovarati i o njezinom stavu prema fizičkom: je li to jedino što određuje čovjeka; bi li se njoj svidio netko samo zato što je lijep ili se primjerice ne bi družila s nekim zato što ima „grbav“ nos; imamo li svi isti ukus, odnosno sviđaju li nam se svima isti ljudi… Ljudi često puta iz vlastite nesigurnosti i želje da prikriju svoje nedostatke „izvlače“ tuđe. Možemo li utjecati na njihove komentare – ne možemo; no možemo utjecati na to kako ćemo na te komentare reagirati. Dobar uvod u ovaj razgovor može biti i jedan zanimljiv video link: <ulink url="http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx">http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx</ulink>
</para>
<para>Važno je osvijestiti da kada o sebi mislimo da smo ružni, često si počnemo pripisivati i druge negativne osobine, uslijed čega razvijamo i njegujemo pesimističan pogled na život uopće. Zbog takvog razmišljanja ne dajemo sebi šansu da pokažemo svijetu i sebi što sve možemo i znamo, jer nas u tome sprečava uvjerenje kako smo neprivlačni, a samim tim i bezvrijedni. Upravo ovaj video govori o tome kako nas i ružni komentari drugih mogu motivirati da krenemo dalje i definiramo sami sebe neovisno o mišljenju okoline.</para>
<para>Vaš zadatak nije lagan, no sigurna sam da će Vaša kćer uz roditeljsku ljubav, podršku i razgovore proći i kroz ovaj period.</para>
<para>Ukoliko procijenite da je njoj i/ili Vama potrebna podrška stručnjaka, slobodno nam se obratite u naš Centar. Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Na moju su kćerku počeli previše utjecati komentari vršnjaka na njezin izgled Moja kćerka od 11 godina je iščupala obrve, jer nije željela da je djeca zadirkuju zbog spojenih obrva. 
    Molim vas koji je najbolji način da joj objasnim da to nije dobro, raditi stvari radi drugih, i da više donosi štete nego koristi. Hvala. Jelena

Draga mama,
vaša kćerka se sada nalazi u vrlo osjetljivom periodu: u periodu koji je obilježen raznim promjenama, što fizičkim što psihičkim. Njezino samopoštovanje je trenutno labilno, a na njega svakako utječu komentari vršnjaka. Pokazalo se da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju kod mladih (a posebice kod djevojaka). U ovoj dobi uloga vršnjaka je velika, a glavna preokupacija mladih je kako postići prihvaćanje i status među grupom vršnjaka.
Postoji li neki brzi i jednostavni recept ili trik kako pomoći Vašoj kćerki da nije dobro raditi ono što se drugima sviđa ili što drugi žele, odgovor je nažalost ne. Svakako mislim da bi bilo dobro da s iskrenim zanimanjem razgovarate s njom na način da je pitate kako to da je iščupala obrve; je li to isključivo radi druge djece ili se možda I njoj tako više sviđa. Savjetujem Vam da provjerite je li razlog isključivo zadirkivanje druge djece ili je možda to ipak bila njezina ideja – možda su doista njoj ljepše počupane obrve. Slobodno joj recite da Vam smije reći i ako je to bila njezina želja – možda joj drugi put Vi možete pomoći oblikovati obrve.
Ako joj bilo isključivo važno mišljenje drugih, tada smatram da će kontinuirani razgovori s Vama biti od velike koristi.  Možete je pitati što ona misli o tome je li dobro uvijek činiti neke stvari kako nas drugi ne bi zadirkivali; možete joj dati primjere što ste Vi činili i kako ste se osjećali kada su Vas zadirkivali, kako ste se izborili za sebe; možete joj ispričati kako su nekada mobilni aparatići za zube bili “out” a sada su u modi, itd. Nadalje, možete razgovarati i o njezinom stavu prema fizičkom: je li to jedino što određuje čovjeka; bi li se njoj svidio netko samo zato što je lijep ili se primjerice ne bi družila s nekim zato što ima „grbav“ nos; imamo li svi isti ukus, odnosno sviđaju li nam se svima isti ljudi… Ljudi često puta iz vlastite nesigurnosti i želje da prikriju svoje nedostatke „izvlače“ tuđe. Možemo li utjecati na njihove komentare – ne možemo; no možemo utjecati na to kako ćemo na te komentare reagirati. Dobar uvod u ovaj razgovor može biti i jedan zanimljiv video link: http://www.index.hr/black/clanak/poslusajte-dirljivi-govor-najruznije-zene-na-svijetu/720708.aspx

Važno je osvijestiti da kada o sebi mislimo da smo ružni, često si počnemo pripisivati i druge negativne osobine, uslijed čega razvijamo i njegujemo pesimističan pogled na život uopće. Zbog takvog razmišljanja  ne dajemo sebi  šansu da pokažemo svijetu i sebi što sve možemo i znamo, jer nas u tome sprečava  uvjerenje kako smo neprivlačni, a samim tim i bezvrijedni. Upravo ovaj video govori o tome kako nas i ružni komentari drugih mogu motivirati da krenemo dalje i definiramo sami sebe neovisno o mišljenju okoline.
Vaš zadatak nije lagan, no sigurna sam da će Vaša kćer uz roditeljsku ljubav, podršku i razgovore proći i kroz ovaj period.
Ukoliko procijenite da je njoj i/ili Vama potrebna podrška stručnjaka, slobodno nam se obratite u naš Centar. Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Na moju su kćerku počeli previše utjecati komentari vršnjaka na njezin izgled

<para>
 Znam tko je otac, zna sad i moj suprug. Ali najviše me zanima kako i kada je najbolje reći istinu djetetu o tome tko mu je pravi otac. Jer ne bi htjela lagati djetetu i htjela bi mu to reći, ali eto ne znam koja dob je najbolja za istinu, a da ne napravim preveliku emocionalnu štetu djetetu, te na koji način da mu to kažem? Unaprijed zahvalna mama Z
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Što se tiče toga koja je dob najbolja za istinu – moj odgovor roditeljima je da je to svaka dob. Ovisno o dobi djeteta istinu ćemo prilagoditi njegovom rječniku i uzrastu, no svakako smatram da je za dijete najmanje štetna istina.</para>
<para>Na koji način ćete reći sinu istinu, zapravo mi je teško odgovoriti jer ni sama nemam puno informacija. Možete mu reći da ni Vi do nedavno niste znali da mu tata nije tata, da ste sumnjali te da ste učinili test koji je pokazao da mu je tata netko drugi (i da znate tko je). Moj generalni savjet jest da budete iskreni prema njemu, odgovorite mu na pitanja (primjereno njegovoj dobi) i prihvatite njegove reakcije. Ukoliko Vam je potreban dodatan savjet, slobodno se javite u naš Centar.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako i kada je najbolje reći istinu djetetu o tome tko mu je pravi otac? Poštovani, imam sina od 8 godina. Prije par mjeseci obavila sam DNA analizu očinstva jer sam oduvijek sumnjala da moj bivši suprug nije biološki otac mog djeteta. Uspostavilo se da nije. 
    Znam tko je otac, zna sad i moj suprug. Ali najviše me zanima kako i kada je najbolje reći istinu djetetu o tome tko mu je pravi otac. Jer ne bi htjela lagati djetetu i htjela bi mu to reći, ali eto ne znam koja dob je najbolja za istinu, a da ne napravim preveliku emocionalnu štetu djetetu, te na koji način da mu to kažem? Unaprijed zahvalna mama Z

Poštovana,
Što se tiče toga koja je dob najbolja za istinu – moj odgovor roditeljima je da je to svaka dob. Ovisno o dobi djeteta istinu ćemo prilagoditi njegovom rječniku i uzrastu, no svakako smatram da je za dijete najmanje štetna istina.
Na koji način ćete reći sinu istinu, zapravo mi je teško odgovoriti jer ni sama nemam puno informacija. Možete mu reći da ni Vi do nedavno niste znali da mu tata nije tata, da ste sumnjali te da ste učinili test koji je pokazao da mu je tata netko drugi (i da znate tko je). Moj generalni savjet jest da budete iskreni prema njemu, odgovorite mu na pitanja (primjereno njegovoj dobi) i prihvatite njegove reakcije. Ukoliko Vam je potreban dodatan savjet, slobodno se javite u naš Centar.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kako i kada je najbolje reći istinu djetetu o tome tko mu je pravi otac?

<para>
 Trenutno smo u obradi kod psihologa zbog dekoncentracije i hiperaktivnog ponašanja (na zahtjev škole), ali mi je psihologica rekla da obavezno mora obraditi i emotivni dio jer da IMA TU SVEGA... Naime, lani su ga ti isti zlostavljači iz razreda bacili kroz prozor i u školi su dobili opomenu od ravnatelja i to je sve što je škola napravila. Sad je u 5. razredu i tu ima svega, zlostavljaju ga ti isti iz razreda, što verbalno, što fizički, ali zlostavljaju ga i stariji. Mirnu oazu je našao kod pedagoginje koja mu je rekla da se slobodno obrati njoj kad ima neki problem, ali ona je otišla na porodiljno bolovanje i opet je sav nesiguran. Pokušao je otići kod njene zamjene i ravnatelja, ali su mu rekli da je tužibaba i da ne mora sve tužakati i da to sve nije tako strašno kako on to interpretira. Moje dijete svaki dan dolazi doma isfrustrirano, izvrijeđano, nekad u modricama, a škola ništa ne poduzima. Pokušala sam mu pomoći, savjetovati - daj ovako ili onako, ali to ne pomaže te ta situacija frustrira i mene kao majku jer mu ne mogu pomoći. Škola nema školskog psihologa a niti adekvatnu zamjenu za pedagoga (nastavnica razredne nastave trenutno obavlja tu dužnost) te više ne znam kome ni kako se obratiti. Puno hvala za odgovor i pomoć. Vjeverica
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega vjerujem da Vam trenutno nije lako i smatram da je dobro što ste se nekome obratili za pomoć kako bi zaštitili svog sina. U ovoj situaciji u kojoj se nalazi Vaš sin nužna je reakcija škole (čija je dužnost štititi svu djecu), te iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da razgovarate sa stručnim timom škole – vi kao roditelj koji će učiniti sve u okviru zakona da zaštiti svoje dijete.</para>
<para>Ukoliko njihova reakcija izostane, svakako bi Vam savjetovala da cijeli slučaj prijavite policiji. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom. Ovakvu mjeru Vam predlažem iz razloga što je važno da se nasilje prekine – kako za Vašeg sina koji isto trpi, tako i radi poruke koja se šalje drugoj djeci. Nasilje se ne smije tolerirati, žrtvu nasilja treba zaštititi a nasilnici trebaju snositi posljedice za svoje ponašanje. Vaš zadatak je prije svega zaštiti Vašeg sina – razgovori sa psihologicom kod koje ide na obradu će mu itekako koristiti, no ukoliko se maltretiranje nastavlja, upitna je učinkovitost istih bez sprečavanja nasilja.</para>
<para>Prije nego to učinite, razgovarajte sa sinom i objasnite mu da ćete učiniti određene akcije kako bi ga zaštitili. Objasnite mu da nije on kriv za nasilje koje mu se događa i da postoje načini kako će se problem riješiti.</para>
<para>Imajte na umu da su samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Sudjelovanje na izvanškolskim aktivnostima – ovisno o njegovoj sklonosti – razvijat će njegov talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti.</para>
<para>Iskreno vjerujem da će institucije odraditi svoj posao u školi i zaštiti Vašeg sina. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.</para>
<para>Vama i sinu želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (12) godinama trpi zlostavljanje, a u školi ništa ne poduzimaju Poštovani, imam sina od 12 godina koji već nekoliko godina trpi zlostavljanje od vršnjaka u školi, što verbalno, što fizički. 
    Trenutno smo u obradi kod psihologa zbog dekoncentracije i hiperaktivnog ponašanja (na zahtjev škole), ali mi je psihologica rekla da obavezno mora obraditi i emotivni dio jer da IMA TU SVEGA... Naime, lani su ga ti isti zlostavljači iz razreda bacili kroz prozor i u školi su dobili opomenu od ravnatelja i to je sve što je škola napravila. Sad je u 5. razredu i tu ima svega, zlostavljaju ga ti isti iz razreda, što verbalno, što fizički, ali zlostavljaju ga i stariji. Mirnu oazu je našao kod pedagoginje koja mu je rekla da se slobodno obrati njoj kad ima neki problem, ali ona je otišla na porodiljno bolovanje i opet je sav nesiguran. Pokušao je otići kod njene zamjene i ravnatelja, ali su mu rekli da je tužibaba i da ne mora sve tužakati i da to sve nije tako strašno kako on to interpretira. Moje dijete svaki dan dolazi doma isfrustrirano, izvrijeđano, nekad u modricama, a škola ništa ne poduzima. Pokušala sam mu pomoći, savjetovati - daj ovako ili onako, ali to ne pomaže te ta situacija frustrira i mene kao majku jer mu ne mogu pomoći. Škola nema školskog psihologa a niti adekvatnu zamjenu za pedagoga (nastavnica razredne nastave trenutno obavlja tu dužnost) te više ne znam kome ni kako se obratiti. Puno hvala za odgovor i pomoć. Vjeverica

Draga mama,
prije svega vjerujem da Vam trenutno nije lako i smatram da je dobro što ste se nekome obratili za pomoć kako bi zaštitili svog sina. U ovoj situaciji u kojoj se nalazi Vaš sin nužna je reakcija škole (čija je dužnost štititi svu djecu), te iz tog razloga smatram da bi bilo dobro da razgovarate sa stručnim timom škole – vi kao roditelj koji će učiniti sve u okviru zakona da zaštiti svoje dijete.
Ukoliko njihova reakcija izostane, svakako bi Vam savjetovala da cijeli slučaj prijavite policiji. Policija po službenoj dužnosti mora istražiti slučaj i procijeniti postoje li temelji za prijavu. Već sama pojava policije u školi vjerojatno će uplašiti nasilnike, a ravnatelju i drugima odgovornima za stanje u školi pokazati da se ne šalite kada je u pitanju zaustavljanje nasilja nad Vašim djetetom. Ovakvu mjeru Vam predlažem iz razloga što je važno da se nasilje prekine – kako za Vašeg sina koji isto trpi, tako i radi poruke koja se šalje drugoj djeci. Nasilje se ne smije tolerirati, žrtvu nasilja treba zaštititi a nasilnici trebaju snositi posljedice za svoje ponašanje. Vaš zadatak je prije svega zaštiti Vašeg sina – razgovori sa psihologicom kod koje ide na obradu će mu itekako koristiti, no ukoliko se maltretiranje nastavlja, upitna je učinkovitost istih bez sprečavanja nasilja.
Prije nego to učinite, razgovarajte sa sinom i objasnite mu da ćete učiniti određene akcije kako bi ga zaštitili. Objasnite mu da nije on kriv za nasilje koje mu se događa i da postoje načini kako će se problem riješiti.
Imajte na umu da su samopouzdanje i samouvjereni stav djeteta temelj obrane od napada vršnjaka. A roditelji uvelike mogu pomoći svojoj djeci u podizanju samopouzdanja. Sudjelovanje na izvanškolskim aktivnostima – ovisno o njegovoj sklonosti – razvijat će njegov talent i na taj način će se osjećati sigurnije među vršnjacima te će više vjerovati u sebe i svoje sposobnosti.
Iskreno vjerujem da će institucije odraditi svoj posao u školi i zaštiti Vašeg sina. No ako se to ne dogodi, budite spremni premjestiti dijete u drugu školu, u novu sredinu gdje će, oboružan i ovim iskustvom, moći graditi nove socijalne odnose neopterećen starim odnosima.
Vama i sinu želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (12) godinama trpi zlostavljanje, a u školi ništa ne poduzimaju

<para>
 U školi sam bila odlična učenica s pohvalama, pa sam naravno morala slušati zlobne komentare od strane drugih učenika. Ono što mene muči je to da moja prijateljica zbog koje sam uvijek tu kad je najpotrebnije, nije poštovala ono što ja volim, podrške od nje nisam nikad imala, samo svakojake komentare i to ne samo od nje... Sjećam se jedne rečenice od profesorice: „Ti možeš biti jako dobra prijateljica“. U čemu je onda moj problem? Emma
</para>
<para>Draga Emma,</para>
<para>prije nego ti dam odgovor, voljela bi ti postaviti nekoliko pitanja.</para>
<para>Kada kažeš da si uvijek tu za prijateljicu koja ne poštuje ono što ti voliš, od koje nemaš podrške i od koje doživljavaš svakakve komentare, meni se nameće pitanje jesi li ikada o tome razgovarala s tom prijateljicom? Kako reagiraš na to kada ne poštuje ono što voliš, kada ti ne pruža podršku ili daje svakakve komentare? Kako se osjećaš zbog toga? Postoji li nešto na što možeš utjecati u tom odnosu?</para>
<para>Često puta nam se dogodi da uđemo u odnos s ljudima koji nam nisu kompatibilni – nemamo iste vrijednosti, ne dijelimo iste stavove, nemamo zajedničke sklonosti… Ukoliko postoji barem jedna zajednička dodirna točka (primjerice hobi) i međusobno poštivanje, taj odnos može biti zadovoljavajuć. No, ukoliko nema međusobnog poštovanja, tada ni odnos ne može biti korektan.</para>
<para>Kako druge ljude i njihove postupke ne možemo mijenjati, preostaje nam jedino da se usmjerimo na sebe i vlastite postupke. Drugim riječima, ako sam u odnosu s osobom s kojom nemam sličnosti a pritom mi se čini da me ni ne poštuje, moja odluka može biti razgovarati s tom osobom i pitati je želi li se potruditi oko našeg odnosa. Mogu joj reći kako se osjećam i da mi je važno da poštujemo međusobne različitosti. Ukoliko druga osoba to ne želi, nema smisla ulagati u jednostran odnos.</para>
<para>Razmisli što ti je važno u prijateljstvu: koje vrijednosti, stavovi, osobine. Najbolji prijatelji nisu nužno oni s kojima smo dijelili školsku klupu: nekada najbolje prijatelje upoznamo tijekom studija, na slobodnim aktivnostima, u kafiću… Dobrog prijatelja ne dobivamo isključivo vlastitom požrtvovnošću; prijateljstvo je dvosmjeran odnos i uključuje obje strane. Kreni na mjesta koja se tebi sviđaju, počni se baviti aktivnostima koje ti voliš i uvjerena sam da ćeš uskoro biti okruženi ljudima sličnima tebi. A možda se iz toga izrodi i obostrano prijateljstvo.</para>
<para>Ukoliko ti je potrebno savjetovanje i podrška ili imaš još pitanja, slobodno nam se obrati u naš Centar.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nemam nikakvu podršku u svojoj prijateljici Imam 19 godina i moja želja oduvijek je bila da postanem spisateljica, što je naravno potvrdio moj dar i volja za pisanjem. 
    U školi sam bila odlična učenica s pohvalama, pa sam naravno morala slušati zlobne komentare od strane drugih učenika. Ono što mene muči je to da moja prijateljica zbog koje sam uvijek tu kad je najpotrebnije, nije poštovala ono što ja volim, podrške od nje nisam nikad imala, samo svakojake komentare i to ne samo od nje... Sjećam se jedne rečenice od profesorice: „Ti možeš biti jako dobra prijateljica“. U čemu je onda moj problem? Emma

Draga Emma,
prije nego ti dam odgovor, voljela bi ti postaviti nekoliko pitanja.
Kada kažeš da si uvijek tu za prijateljicu koja ne poštuje ono što ti voliš, od koje nemaš podrške i od koje doživljavaš svakakve komentare, meni se nameće pitanje jesi li ikada o tome razgovarala s tom prijateljicom? Kako reagiraš na to kada ne poštuje ono što voliš, kada ti ne pruža podršku ili daje svakakve komentare? Kako se osjećaš zbog toga? Postoji li nešto na što možeš utjecati u tom odnosu?
Često puta nam se dogodi da uđemo u odnos s ljudima koji nam nisu kompatibilni – nemamo iste vrijednosti, ne dijelimo iste stavove, nemamo zajedničke sklonosti… Ukoliko postoji barem jedna zajednička dodirna točka (primjerice hobi) i međusobno poštivanje, taj odnos može biti zadovoljavajuć. No, ukoliko nema međusobnog poštovanja, tada ni odnos ne može biti korektan.
Kako druge ljude i njihove postupke ne možemo mijenjati, preostaje nam jedino da se usmjerimo na sebe i vlastite postupke. Drugim riječima, ako sam u odnosu s osobom s kojom nemam sličnosti a pritom mi se čini da me ni ne poštuje, moja odluka može biti razgovarati s tom osobom i pitati je želi li se potruditi oko našeg odnosa. Mogu joj reći kako se osjećam i da mi je važno da poštujemo međusobne različitosti. Ukoliko druga osoba to ne želi, nema smisla ulagati u jednostran odnos.
Razmisli što ti je važno u prijateljstvu: koje vrijednosti, stavovi, osobine. Najbolji prijatelji nisu nužno oni s kojima smo dijelili školsku klupu: nekada najbolje prijatelje upoznamo tijekom studija, na slobodnim aktivnostima, u kafiću… Dobrog prijatelja ne dobivamo isključivo vlastitom požrtvovnošću; prijateljstvo je dvosmjeran odnos i uključuje obje strane. Kreni na mjesta koja se tebi sviđaju, počni se baviti aktivnostima koje ti voliš i uvjerena sam da ćeš uskoro biti okruženi ljudima sličnima tebi. A možda se iz toga izrodi i obostrano prijateljstvo.
Ukoliko ti je potrebno savjetovanje i podrška ili imaš još pitanja, slobodno nam se obrati u naš Centar.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Nemam nikakvu podršku u svojoj prijateljici

<para>
 Imam jednog prijatelja s kojim sam se uvijek onako pozdravljala i malo stanemo pričamo i neku večer smo izašli na kavu (znamo se 10 godina). Njemu je 37, meni 34 godine. Prvo smo prošetali pa mi je rekao da sam njemu uvijek bila super po priči. Na kavi smo pričali i u jednom je trenutku dohvatio moju ruku i nije htio pustiti, primijetila sam da je sjedio onako baš komotno govoreći da je umoran (tj. raširenih nogu „po muški“). Kad je plaćao kave ustao je i čak je malo stajao pored stola kao da mi se pokazivao (kao maneken) i onda sjeo. Poslije smo šetali još dugo i čak mi je rekao spontano da ja sad imam momka (misleći na sebe). I čitavo vrijeme je nekako bio uz mene kao da me je htio poljubiti. Kad smo se čuli sutradan, govorio je da mu falim i moje šale (u smislu da sam ja sad njegova žena). Mene sad zanima što vi mislite o tome, da li mu se sviđam, da li ima ozbiljne namjene ili je to samo priča za seks? Zašto muškarci ne pitaju, ne kažu otvoreno ako žele vezu? Molim vas vaše mišljenje. Kako razlikovati momka koji misli ozbiljno i onog koji želi samo provod? HVALA PUNOOOO. Merisha
</para>
<para>Draga Merisha,</para>
<para>Čitajući Vaše pismo primijetila sam da sadrži jako puno Vaših pretpostavki I tumačenja što bi njegovi pokreti ili riječi mogle značiti. Kada kažete da je stajao pored stola kao da Vam se pokazuje ili da je izgledao kao da Vas želi poljubiti, Vaše tumačenje može biti točno ali i ne mora. O čemu se radi?</para>
<para>Često puta smo skloni nečije ponašanje tumačiti prema vlastitim pretpostavkama, skloni smo generalizacijama a pri tome se uglavnom ponašamo kao da je to istinito. Primjerice, ako ja volim dugo pričati na mobitel i nazovem simpatiju (u nadi da ćemo razgovarati) a on me brzo “skine” s linije, njegovo ponašanje mogu protumačiti kao da mu se ne sviđam. No, razlog njegova ponašanja uopće ne mora biti taj: možda je na poslu pa ne može razgovarati; možda jednostavno ne voli razgovarati putem mobitela; možda nije htio da plaćam visok telefonski račun; možda nije znao da želim razgovarati. A možda mu se i ne sviđam. Dakle, poanta je da ne možemo znati što druga osoba misli i osjeća sve dok to ne provjerimo s njom (i ona nam potvrdi) ili dok je ne upoznamo dovoljno dobro da smo je mogli vidjeti u raznim situacijama i sada već znamo kakve su njezine reakcije kada joj se netko ne sviđa, kad je ljuta, radosna, itd.</para>
<para>Sve ovo sam Vam napisala kako bi Vam objasnila da bi moj odgovor na Vaše pitanje sviđate li se ili ne dotičnom muškarcu bio potpuno nagađanje. Iz svega što ste napisali, može se steći dojam da nešto između Vas dvoje postoji; no je li to doista tako i jesu li njegove namjere ozbiljne, možete saznati samo Vi.</para>
<para>Zašto muškarci ne kažu otvoreno ako žele vezu, opet je vrlo individualno i uvjerena sam da to nije slučaj kod svih muškaraca; neki sigurno kažu. Neki se boje, neki možda zapravo ne žele vezu, neki podrazumijevaju da ste u vezi nakon nekoliko izlaska… Ukoliko želite saznati koje su namjere Vašeg muškarca, moj savjet je da svakako otvoreno porazgovarate s njim i pitate ga što želi. Također mu možete reći i koji su Vaši stavovi, što Vi želite od odnosa, kakvi su Vaši osjećaji prema njemu. Nažalost, ne postoji “detektor” koji bi nam ukazao je li netko iskren ili nije, jesu li njegove namjere ozbiljne ili ne. Preostaje Vam samo iskren razgovor i usmjeravanje na to kakvi su njegovi postupci prema Vama: s vremenom ćete primijetiti je li pažljiv, misli li na Vas, govori li o Vašoj budućnosti, upoznajete li njegovo društvo… Vjerujem da ćete kroz njegove riječi I djela znati prepoznati.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da saznam sviđam li se svome prijatelju? Poštovanje,  htjela bih vas pitati za mišljenje u vezi muškaraca tj. njihovog ponašanja koje ne mogu shvatiti. 
    Imam jednog prijatelja s kojim sam se uvijek onako pozdravljala i malo stanemo pričamo i neku večer smo izašli na kavu (znamo se 10 godina). Njemu je 37, meni 34 godine. Prvo smo prošetali pa mi je rekao da sam njemu uvijek bila super po priči. Na kavi smo pričali i u jednom je trenutku dohvatio moju ruku i nije htio pustiti, primijetila sam da je sjedio onako baš komotno  govoreći da je umoran (tj. raširenih nogu „po muški“). Kad je plaćao kave ustao je i čak je malo stajao pored stola kao da mi se pokazivao (kao maneken) i onda sjeo. Poslije smo šetali još dugo i čak mi je rekao spontano da ja sad imam momka (misleći na sebe). I čitavo vrijeme je nekako bio uz mene kao da me je htio poljubiti. Kad smo se čuli sutradan, govorio je da mu falim i moje šale (u smislu da sam ja sad njegova žena). Mene sad zanima što vi mislite o tome, da li mu se sviđam, da li ima ozbiljne namjene ili je to samo priča za seks? Zašto muškarci ne pitaju, ne kažu otvoreno ako žele vezu? Molim vas vaše mišljenje. Kako razlikovati  momka koji misli ozbiljno i onog koji želi samo provod? HVALA PUNOOOO. Merisha

Draga Merisha,
Čitajući Vaše pismo primijetila sam da sadrži jako puno Vaših pretpostavki I tumačenja što bi njegovi pokreti ili riječi mogle značiti. Kada kažete da je stajao pored stola kao da Vam se pokazuje ili da je izgledao kao da Vas želi poljubiti, Vaše tumačenje može biti točno ali i ne mora. O čemu se radi?
Često puta smo skloni nečije ponašanje tumačiti prema vlastitim pretpostavkama, skloni smo generalizacijama a pri tome se uglavnom ponašamo kao da je to istinito. Primjerice, ako ja volim dugo pričati na mobitel i nazovem simpatiju (u nadi da ćemo razgovarati) a on me brzo “skine” s linije, njegovo ponašanje mogu protumačiti kao da mu se ne sviđam. No, razlog njegova ponašanja uopće ne mora biti taj: možda je  na poslu pa ne može razgovarati; možda jednostavno ne voli razgovarati putem mobitela; možda nije htio da plaćam visok telefonski račun; možda nije znao da želim razgovarati. A možda mu se i ne sviđam. Dakle, poanta je da ne možemo znati što druga osoba misli i osjeća sve dok to ne provjerimo s njom (i ona nam potvrdi) ili dok je ne upoznamo dovoljno dobro da smo je mogli vidjeti u raznim situacijama i sada već znamo kakve su njezine reakcije kada joj se netko ne sviđa, kad je ljuta, radosna, itd.
Sve ovo sam Vam napisala kako bi Vam objasnila da bi moj odgovor na Vaše pitanje sviđate li se ili ne dotičnom muškarcu bio potpuno nagađanje. Iz svega što ste napisali, može se steći dojam da nešto između Vas dvoje postoji; no je li to doista tako i jesu li njegove namjere ozbiljne, možete saznati samo Vi.
Zašto muškarci ne kažu otvoreno ako žele vezu, opet je vrlo individualno i uvjerena sam da to nije slučaj kod svih muškaraca; neki sigurno kažu. Neki se boje, neki možda zapravo ne žele vezu, neki podrazumijevaju da ste u vezi nakon nekoliko izlaska… Ukoliko želite saznati koje su namjere Vašeg muškarca, moj savjet je da svakako otvoreno porazgovarate s njim i pitate ga što želi. Također mu možete reći i koji su Vaši stavovi, što Vi želite od odnosa, kakvi su Vaši osjećaji prema njemu. Nažalost, ne postoji “detektor” koji bi nam ukazao je li netko iskren ili nije, jesu li njegove namjere ozbiljne ili ne. Preostaje Vam samo iskren razgovor i usmjeravanje na to kakvi su njegovi postupci prema Vama: s vremenom ćete primijetiti je li pažljiv, misli li na Vas, govori li o Vašoj budućnosti, upoznajete li njegovo društvo… Vjerujem da ćete kroz njegove riječi I djela znati prepoznati.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako da saznam sviđam li se svome prijatelju?

<para>
 Kada će mi otprilike rasti brada, ja imam dlaka po nogama, ispod pazuha i male brkove, ali oni su došli do jedne veličine i više ne rastu. Je li mi do sad već trebala narasti i brada?
</para>
<para>Pubertet ne završava sa 16 godina. Kod nekih dječaka kod kojih počinje kasnije, također i završava kasnije. Dlačice se zgušnjavaju i pojačavaju još jako dugo i to se događa nekad vrlo postupno, a traje i kada završi rast.</para>
<para>Stoga, nema razloga za zabrinutost.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Završava li pubertet doista sa 16 godina kod dječaka? Poštovanje, imam nekoliko pitanja pa bi volio da mi ih odgovorite. Kažu da pubertet završava sa 16 godina. Jel' to znači da tad prestaje i razvijanje? 
    Kada će mi otprilike rasti brada, ja imam dlaka po nogama, ispod pazuha i male brkove, ali oni su došli do jedne veličine i više ne rastu. Je li mi do sad već trebala narasti i brada?

Pubertet ne završava sa 16 godina. Kod nekih dječaka kod kojih počinje kasnije,  također i završava kasnije. Dlačice se zgušnjavaju i pojačavaju još jako dugo i to se događa nekad vrlo postupno, a traje i kada završi rast.
Stoga, nema razloga za zabrinutost.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Završava li pubertet doista sa 16 godina kod dječaka?

<para>
 mjesecu, niti bilo koje cjepivo dalje. Hvala. Agata
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>Preporučila bih da ga cijepite što prije Priorixom (MO-Pa-Ru) naročito ako je u kontaktu s djecom jer ima sporadičnih slučajeva ospica i u našoj zemlji.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kada se najkasnije može primiti cjepivo Mo-Pa-Ru? Pozdrav. Molim Vas da mi odgovorite do kada se najkasnije može primiti cjepivo Mo-Pa-Ru? Naime, dijete mi ima 2 godine i 3 mjeseca. Igrom slučaja nije primilo ni ono cjepivo u 6. 
    mjesecu, niti bilo koje cjepivo dalje. Hvala. Agata

Poštovani,
Preporučila bih da ga cijepite što prije Priorixom (MO-Pa-Ru) naročito ako je u kontaktu s djecom jer ima sporadičnih slučajeva ospica i u našoj zemlji.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Kada se najkasnije može primiti cjepivo Mo-Pa-Ru?

<para>
 U zadnjih par dana uvedena je dohrana Nan mlijekom. Hvala unaprijed.
</para>
<para>U ovoj dobi, tj. oko 2-3mj, nerijetko je hemoglobin upravo ovakav kao kod Vašeg djetata. Razlog tome je takozvana trimenonska redukcija hemoglobina koja je fizološka pojava, a nastaje jer nestaje fetalni hemoglobin kojeg zamijenjuje drugi, a također dijete brzo raste i povećava volumen, što uvijek ne prati sinhrono i produkcija krvnih stanica. U svakom slučaju potrebno je dalje praćenje, tj. kontrola za nekih mjesec dana, a ako se hemoglobin dalje značajnije reducira, tada dodatak željeza, što će Vam najbolje koordinirati Vaš pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Hemoglobin kod novorođenčeta i uzimanje lijekova Lijep pozdrav. Beba stara dva i pol mjeseca ima hemoglobin 105. Molim vas Vaše mišljenje - da li treba uzimati kakav sirup ili je premala pa će se stanje popraviti? Do sada je isključivo dojena. 
    U zadnjih par dana uvedena je dohrana Nan mlijekom. Hvala unaprijed.

U ovoj dobi, tj. oko 2-3mj,  nerijetko je hemoglobin upravo ovakav kao kod Vašeg djetata. Razlog tome je takozvana trimenonska redukcija hemoglobina koja je fizološka pojava, a nastaje jer nestaje fetalni hemoglobin kojeg zamijenjuje drugi, a također dijete brzo raste i povećava volumen, što uvijek ne prati sinhrono i produkcija krvnih stanica. U svakom slučaju potrebno je dalje praćenje, tj. kontrola za nekih mjesec dana, a ako se hemoglobin dalje značajnije reducira, tada dodatak željeza, što će Vam najbolje koordinirati Vaš pedijatar

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Hemoglobin kod novorođenčeta i uzimanje lijekova

<para>
 <emphasis>
 Ispočetka je taj osip bio neznatan, mislili smo da je osip od hormonskog čišćenja (mali crvenkasti prištići s bijelim vrhom), no jednog dana je buknulo i izgledalo je baš grozno, užareno. Naš pedijatar nam je dao kapi i mast i nakon nekoliko dana osip s lica se skroz povukao. 
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Međutim, jučer se opet pojavio na jednoj strani lica. Napominjem da sam 10 dana na dijeti
 jer sumnjam na alergiju na neki sastojak iz mog mlijeka (kravlje mlijeko i njegove prerađevine). Recite mi koliko je potrebno da se naši organizmi očiste i da mu se taj osip ne vraća? Imam osjećaj da ga svrbi jer se stalno rukicama dira po licu. Zbog čega se osip pojavljuje?
 Unaprijed zahvalna i lijep pozdrav. 
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>djeca u toj dobi nerijetko imaju promjene po koži, obično izloženih dijelova tijela, najčešće su to milije (zato je Vaš pedijatar rekao da je od hormonskog čišćenja). Nekada koža reagira na bilo kakav podražaj jer je u toj dobi vrlo nježna i osjetljiva; npr. to može biti omekšivač za rublje, nepamučni materijal, isto tako nagle promjene temperature zraka (toplo hladno, ili kupke).</para>
<para>Stoga nekad pomažu jednostavni savjeti: za pranje primarno koristiti vodu, samo svakih nekoliko dana najbolje uljne kupke za bebe s osjetljivom kožom (ima od raznih proizvođača), od materijala koristite samo pamuk, ne stavljajte omekšivač, a plahtice obavezno prepeglajte.</para>
<para>Vrlo rijetko je razlog alergija, no budući da su promjene samo na licu, prije bi u pitanju bila kontaktna nego na hranu. Deset dana eliminacije namirnice dovoljno je da se sve povuče, stoga ne bih rekla da se radi o proteinima kravljeg mlijeka kao razlogu.</para>

Što bi sve mogao biti uzrok osipa kod novorođenčeta? Poštovani, imam dječačića starog mjesec i pol kojeg isključivo dojim. On dobro napreduje, samo mu se prije dva tjedna pojavila zelena stolica i osip po licu, glavi, vratu i malo po prsima. 
   
       Ispočetka je taj osip bio neznatan, mislili smo da je osip od hormonskog čišćenja (mali crvenkasti prištići s bijelim vrhom), no jednog dana je buknulo i izgledalo je baš grozno, užareno. Naš pedijatar nam je dao kapi i mast i nakon nekoliko dana osip s lica se skroz povukao. 
   


   
      Međutim, jučer se opet pojavio na jednoj strani lica. Napominjem da sam 10 dana na dijeti
       jer sumnjam na alergiju na neki sastojak iz mog mlijeka (kravlje mlijeko i njegove prerađevine). Recite mi koliko je potrebno da se naši organizmi očiste i da mu se taj osip ne vraća? Imam osjećaj da ga svrbi jer se stalno rukicama dira po licu. Zbog čega se osip pojavljuje?
       Unaprijed zahvalna i lijep pozdrav. 
   

Poštovani,
djeca u toj dobi nerijetko imaju promjene po koži, obično izloženih dijelova tijela, najčešće su to milije (zato je Vaš pedijatar rekao da je od hormonskog čišćenja). Nekada koža reagira na bilo kakav podražaj jer je u toj dobi vrlo nježna i osjetljiva; npr. to može biti omekšivač za rublje, nepamučni materijal, isto tako nagle promjene temperature zraka (toplo hladno, ili kupke).
Stoga nekad pomažu jednostavni savjeti: za pranje primarno koristiti vodu, samo svakih nekoliko dana najbolje uljne kupke za bebe s osjetljivom kožom (ima od raznih proizvođača), od materijala koristite samo pamuk, ne stavljajte omekšivač, a plahtice obavezno prepeglajte.
Vrlo rijetko je razlog alergija, no budući da su promjene samo na licu, prije bi u pitanju bila kontaktna nego na hranu. Deset dana eliminacije namirnice dovoljno je da se sve povuče, stoga ne bih rekla da se radi o proteinima kravljeg mlijeka kao razlogu. Klinfo.hr 

Što bi sve mogao biti uzrok osipa kod novorođenčeta?

<para>
 Međutim nikada nije. Dva-tri dana ima super stolicu i sve je super. Onda 2-3 dana uopće nema. I onda nastaju muke. Već je starija i već zna što boli i kako boli. Mene zanima da li ju moram vodit na kolonoskopiju ili neku drugu pretragu? Zabrinuta
</para>
<para>Poštovana, bez pregleda i detaljne anamneze ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je problem samo funkcionalni, tj. da u podlozi nema nikakve patologije. Stoga bi optimalno bilo da dijete pregleda gastroetnerolog, tim više što problemi dugo traju, a na pregledu će se odlučiti da li su i koje pretrage potrebne. Kolonskopija nije pretraga koja se radi kod opstipacije (zatvora). Dapače, ako se temeljem anamneze i pregleda ispostavi da su teškoće samo funkcijske tada se ne čini dijagnostička obrada već se daju jasne upute o prehrani, toaletnom treningu, omekšivačima stolice kako bi se postigla regulacija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (6) od rođenja ima jako tvrdu stolicu. Koje pretrage napraviti? Ja vas molim ako mi možete odgovoriti! Naime, moja curica ima 6 godina i od rođenja ima problema s tvrdom stolicom. Mi smo se nadali da će s godinama to biti lakše i da će se regulirati. 
    Međutim nikada nije. Dva-tri dana ima super stolicu i sve je super. Onda 2-3 dana uopće nema. I onda nastaju muke. Već je starija i već zna što boli i kako boli. Mene zanima da li ju moram vodit na kolonoskopiju ili neku drugu pretragu? Zabrinuta

Poštovana, bez pregleda i detaljne anamneze ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je problem samo funkcionalni, tj. da u podlozi nema nikakve patologije. Stoga bi optimalno bilo da dijete pregleda gastroetnerolog, tim više što problemi dugo traju, a na pregledu će se odlučiti da li su i koje pretrage potrebne. Kolonskopija nije pretraga koja se radi kod opstipacije (zatvora). Dapače, ako se temeljem anamneze i pregleda ispostavi da su teškoće samo funkcijske tada  se ne čini dijagnostička obrada već se daju jasne upute o prehrani, toaletnom treningu, omekšivačima stolice kako bi se postigla regulacija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (6) od rođenja ima jako tvrdu stolicu. Koje pretrage napraviti?

<para>
 Razišli smo se kad je kćerkici bilo četiri mjeseca i u periodu od naredna četiri mjeseca dolazio je da provede vrijeme s njom samo na moju inicijativu. Iskreno, znala sam izmišljati razloge, samo da dođe i da je vidi u nadi da će to u njemu probuditi želju da i sam počne uspostavljati kontakt. Na žalost, to se nije dogodilo. Prije skoro četiri mjeseca odlučila sam prestati inzistirati na bilo čemu te ga pustiti da sam odluči kad će doći i vidjeti djevojčicu, koja je inače izuzetno društveno, veselo i napredno dijete. On se više nikada nije javio, čak ni da pita kako je. Ona je u međuvremenu proslavila i prvi rođendan koji joj nije ni čestitao, iako sam ga obavijestila o mjestu i vremenu proslave. Voljela bih da moja curica ima dobar i zdrav odnos sa svojim ocem i zaista sam pokušala sve što je u mojoj moći da tome doprinesem, ali dosad je to bilo uzaludno. Sad mislim da je možda i bolje da nema odnosa nego da ga očekuje i da se razočara. Ja sam spremna na sve ustupke i pokušaje ako su za dobrobit moje kćerke, ali nisam sigurna do koje granice je to uopće dobro za nju? Više ni sama ne znam kako se postaviti, a pogotovo što reći i kako joj objasniti kad počne pitati za njega.
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Mislim da sve što ste činili do sada za Vašu kćerkicu, da ste činili ispravno. Nažalost, na ponašanje njezinog tate ne možete utjecati. Ako ste Vi mirni s tim da njezinog oca pozovete na rođendan i na sve važne događaje u njezinu životu, tada Vam savjetujem da to i učinite. Hoće li on doći ili ne, ovisi isključivo o njemu i to je njegova odgovornost. Ukoliko on opetovano na pozive ne odgovara, tada je sasvim u redu da odustanete.</para>
<para>Ponašanje njezinog tate ne možete promijeniti – jedino što možete učiniti jest vlastite postupke i ponašanje prilagoditi situaciji. Bilo bi idealno da Vaša kćerka provodi vrijeme i s tatom, no ukoliko se to ne dogodi imajte na umu da je važna Vaša prisutnost i podrška u njezinom životu. Ne možete ostvariti odnos oca i kćerke kada on ne postoji; ali možete ostvarivati svoj odnos s kćerkom. Jedino je bitno da bez obzira na mišljenje o bivšem partneru ne govorite ružno o njemu u djetetovoj prisutnosti.</para>
<para>Na pitanje jednog dana gdje je tata i zašto ga nema, možete odgovoriti posve iskreno da ne znate. Možete reći kćerki da ste Vi tu za nju, da je volite i da ćete joj uvijek biti podrška. Ako bude htjela uspostaviti kontakt s tatom kada bude starija,nemojte je sprečavati u tome. I ako se razočara i bude povrijeđena, opet će imati Vas i Vašu podršku. Iskreno vjerujem da je za dijete zdravije imati barem jednog dobrog, podržavajućeg roditelja nego oba roditelja koji su disfunkcionalna – nije sve u kvantiteti.</para>
<para>Vama i kćerki želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj bivši suprug ne pokazuje interes i ne želi provoditi vrijeme s našom kćerkicom Poštovana, suprug s kojim sam službeno još u braku izbjegava bilo kakav kontakt i odnos s našom jednogodišnjom djevojčicom. Iako to nikada jasno nije izrazio, činjenice govore za sebe. 
    Razišli smo se kad je kćerkici bilo četiri mjeseca i u periodu od naredna četiri mjeseca dolazio je da provede vrijeme s njom samo na moju inicijativu. Iskreno, znala sam izmišljati razloge, samo da dođe i da je vidi u nadi da će to u njemu probuditi želju da i sam počne uspostavljati kontakt. Na žalost, to se nije dogodilo. Prije skoro četiri mjeseca odlučila sam prestati inzistirati na bilo čemu te ga pustiti da sam odluči kad će doći i vidjeti djevojčicu, koja je inače izuzetno društveno, veselo i napredno dijete. On se više nikada nije javio, čak ni da pita kako je. Ona je u međuvremenu proslavila i prvi rođendan koji joj nije ni čestitao, iako sam ga obavijestila o mjestu i vremenu proslave. Voljela  bih da moja curica ima dobar i zdrav odnos sa svojim ocem i zaista sam pokušala sve što je u mojoj moći da tome doprinesem, ali dosad je to bilo uzaludno. Sad mislim da je možda i bolje da nema odnosa nego da ga očekuje i da se razočara. Ja sam spremna na sve ustupke i pokušaje ako su za dobrobit moje kćerke, ali nisam sigurna do koje granice je to uopće dobro za nju?  Više ni sama ne znam kako se postaviti, a pogotovo što reći i kako joj objasniti kad počne pitati za njega.


   Odgovor:

Draga mama,
Mislim da sve što ste činili do sada za Vašu kćerkicu, da ste činili ispravno. Nažalost, na ponašanje njezinog tate ne možete utjecati. Ako ste Vi mirni s tim da njezinog oca pozovete na rođendan i na sve važne događaje u njezinu životu, tada Vam savjetujem da to i učinite. Hoće li on doći ili ne, ovisi isključivo o njemu i to je njegova odgovornost. Ukoliko on opetovano na pozive ne odgovara, tada je sasvim u redu da odustanete.
Ponašanje njezinog tate ne možete promijeniti – jedino što možete učiniti jest vlastite postupke i ponašanje prilagoditi situaciji. Bilo bi idealno da Vaša kćerka provodi vrijeme i s tatom, no ukoliko se to ne dogodi imajte na umu da je važna Vaša prisutnost i podrška u njezinom životu. Ne možete ostvariti odnos oca i kćerke kada on ne postoji; ali možete ostvarivati svoj odnos s kćerkom.  Jedino je bitno da bez obzira na mišljenje o bivšem partneru ne govorite ružno o njemu u djetetovoj prisutnosti.
Na pitanje jednog dana gdje je tata i zašto ga nema, možete odgovoriti posve iskreno da ne znate. Možete reći kćerki da ste Vi tu za nju, da je volite i da ćete joj uvijek biti podrška. Ako bude htjela uspostaviti kontakt s tatom kada bude starija,nemojte je sprečavati u tome. I ako se razočara i bude povrijeđena, opet će imati Vas i Vašu podršku. Iskreno vjerujem da je za dijete zdravije imati barem jednog dobrog, podržavajućeg roditelja nego oba roditelja koji su disfunkcionalna – nije sve u kvantiteti.
Vama i kćerki želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Moj bivši suprug ne pokazuje interes i ne želi provoditi vrijeme s našom kćerkicom

<para>
 Ja sam se rastala prije godinu i pol, živim sa svojom djecom i novim životnim partnerom. Na početku je bilo sve super, moja djeca su naučena da će sve mama napraviti, tako su živjeli 15 godina, a sad želim da se trgnu, da počnu nešto pomagati, da shvate da u životu moraju nešto i sami. U braku s njihovim ocem nije bilo u redu. Psihički i fizički nas je maltretirao. Moj novi partner ne razumije što su oni prošli i ja. Smatra da bi oni puno toga trebali već sami se sjetit napraviti, pitati što treba, a njima je u cilju samo biti s društvom, što i shvaćam na neki način. U pubertetu su... Kako da doprem do njih? Kako da nam pomognem da budemo obitelj, da se poštujemo i razumijemo i da prestanu svađe tko će što napraviti. ANA
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga Ana,</para>
<para>Iz Vašeg pisma izdvojila sam dvije stvari za koje sam stekla dojam da Vas muče: prva je kako doprijeti do sinova uslijed njihovog povlačenja i izbivanja iz kuće, a druga kako da se trgnu i shvate da u životu moraju nešto i sami napraviti.</para>
<para>Vjerujem da su Vaši sinovi zajedno s Vama prošli težak period u životu i da je sve to na njima ostavilo neki trag. Narušeni obiteljski odnosi, rastava braka roditelja, suživot s Vašim novim partnerom…Osim što prolaze kroz niz vlastitih promjena zbog perioda adolescencije u kojem se nalaze (koja je sama po sebi zahtjevna), tu su još i životne promjene s kojima su se morali suočiti. Kako ih Vi najbolje znate, bilo bi dobro da razmislite koji bi pristup bio najbolji jednom a koji drugom sinu – npr., možda će starijem više odgovarati da ga pozovete na kavu i kroz humor uspostavite kontakt, a mlađem npr. da predložite da imate zajedničku filmsku večer. Ono što je općenito dobro u komunikaciji i odnosu s mladima jest da pokažete razumijevanje, da imate strpljenja i da im pošaljete poruku da ste tu za njih ako žele razgovarati. Ako procjenjujete da to nije dovoljno unatoč Vašoj ustrajnosti (dakako potreban je određen period da dođe do promjena) i potpori te da promjena nema, svakako bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć i eventualno ih uključite u savjetodavni tretman.</para>
<para>Što se tiče drugog problema – kako da Vaši sinovi shvate da moraju nešto u životu i sami napraviti – tu Vam odmah moram napomenuti da se oni zasigurno neće sami od sebe trgnuti. Naime, kao i nama odraslima, teško je mijenjati obrasce na koje smo godinama navikli. Ako su Vaši sinovi godinama imali mamu koja sve čini za njih i dobivali poruku da oni ne moraju ništa raditi, teško da će sada nakon toliko godina odjednom promijeniti ponašanje samo zato jer već imaju dovoljno godina. Iz tog razloga nužno je djecu odmalena učiti da rade (u skladu s dobi) – prmjerice da pospreme svoj krevet, stave cipele u ormar i slično. Ukoliko ih odmalena nismo tome učili već smo sve činili umjesto njih, isti obrazac će se ponavljati i kada budu stariji – jer smo ih tako i naučili. Naravno, nikada nije kasno no u ovoj dobi će Vam trebati puno više ustrajnosti i truda. Moj savjet je da prije svega razgovarate s njima i zamolite ih za pomoć – dajte im na važnosti i recite im kako ih smatrate odgovornim, samostalnim i sposobnim dečkima i da bi Vam puno značilo kada bi Vam pomogli jer sami sve ne stižete. I kroz humor se možete referirati na to kako djevojke vole dečke koji rade kućanske poslove. Dogovorite se s njima i predložite im raspodjelu poslova na način da svatko može raditi što više voli (npr. ako jedan baš nikako ne voli prati suđe, on može primjerice usisavati). Nadalje, ako dogovor ne funkcionira, razmislite što ćete učiniti u toj situaciji i to im dajte do znanja (i pridržavajte se toga).</para>
<para>U nastavku Vam preporučam nekoliko članaka koji će Vam možda pomoći u komunikaciji sa sinovima:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/">http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da doprem do sinova tinejdžera i naučim ih samostalnosti? Dobar dan. Imam nekoliko pitanja. Imam dva sina od 17 i 15 godina i problem kod kuće. Mlađi sin je stalno tiho, povlači se u sebe, a stariji stalno izbiva iz kuće. 
    Ja sam se rastala prije godinu i pol, živim sa svojom djecom i novim životnim partnerom. Na početku je bilo sve super, moja djeca su naučena da će sve mama napraviti, tako su živjeli 15 godina, a sad želim da se trgnu, da počnu nešto pomagati, da shvate da u životu moraju nešto i sami. U braku s njihovim ocem nije bilo u redu. Psihički i fizički nas je maltretirao. Moj novi partner ne razumije što su oni prošli i ja. Smatra da bi oni puno toga trebali već sami se sjetit napraviti, pitati što treba, a njima je u cilju samo biti s društvom, što i shvaćam na neki način. U pubertetu su... Kako da doprem do njih? Kako da nam pomognem da budemo obitelj, da se poštujemo i razumijemo i da prestanu svađe tko će što napraviti. ANA


   Odgovor:

Draga Ana,
Iz Vašeg pisma izdvojila sam dvije stvari za koje sam stekla dojam da Vas muče: prva je kako doprijeti do sinova uslijed njihovog povlačenja i izbivanja iz kuće, a druga kako da se trgnu i shvate da u životu moraju nešto i sami napraviti.
Vjerujem da su Vaši sinovi zajedno s Vama prošli težak period u životu i da je sve to na njima ostavilo neki trag. Narušeni obiteljski odnosi, rastava braka roditelja, suživot s Vašim novim partnerom…Osim što prolaze kroz niz vlastitih promjena zbog perioda adolescencije u kojem se nalaze (koja je sama po sebi zahtjevna), tu su još i životne promjene s kojima su se morali suočiti. Kako ih Vi najbolje znate, bilo bi dobro da razmislite koji bi pristup bio najbolji jednom a koji drugom sinu – npr., možda će starijem više odgovarati da ga pozovete na kavu i kroz humor  uspostavite kontakt, a mlađem npr. da predložite da imate zajedničku filmsku večer. Ono što je općenito dobro u komunikaciji i odnosu s mladima jest da pokažete razumijevanje, da imate strpljenja i da im pošaljete poruku da ste  tu za njih ako žele razgovarati. Ako procjenjujete da to nije dovoljno unatoč Vašoj ustrajnosti (dakako potreban je određen period da dođe do promjena) i potpori te da promjena nema, svakako bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć i eventualno ih uključite u savjetodavni tretman.
Što se tiče drugog problema – kako da Vaši sinovi shvate da moraju nešto u životu i sami napraviti – tu Vam odmah moram napomenuti da se oni zasigurno neće sami od sebe trgnuti. Naime, kao i nama odraslima, teško je mijenjati obrasce na koje smo godinama navikli. Ako su Vaši sinovi godinama imali mamu koja sve čini za njih i dobivali poruku da oni ne moraju ništa raditi, teško da će sada nakon toliko godina odjednom promijeniti ponašanje samo zato jer već imaju dovoljno godina. Iz tog razloga nužno je djecu odmalena učiti da rade (u skladu s dobi) – prmjerice da pospreme svoj krevet, stave cipele u ormar i slično. Ukoliko ih odmalena nismo tome učili već smo sve činili umjesto njih, isti obrazac će se ponavljati i kada budu stariji – jer smo ih tako i naučili. Naravno, nikada nije kasno no u ovoj dobi će Vam trebati puno više ustrajnosti i truda. Moj savjet je da prije svega razgovarate s njima i zamolite ih za pomoć – dajte im na važnosti i recite im kako ih smatrate odgovornim, samostalnim i sposobnim dečkima i da bi Vam puno značilo kada bi Vam pomogli jer sami sve ne stižete. I kroz humor se možete referirati na to kako djevojke vole dečke koji rade kućanske poslove. Dogovorite se s njima i predložite im raspodjelu poslova na način da svatko može raditi što više voli (npr. ako jedan baš nikako ne voli prati suđe, on može primjerice usisavati).  Nadalje, ako dogovor ne funkcionira, razmislite što ćete učiniti u toj situaciji i to im dajte do znanja (i pridržavajte se toga).
U nastavku Vam preporučam nekoliko članaka koji će Vam možda pomoći u komunikaciji sa sinovima:

   https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/


   http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/


   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kako da doprem do sinova tinejdžera i naučim ih samostalnosti?

<para>
 Trenutno i radim kao učiteljica i to me ispunjava. Dakle, radim ono što volim. Nisam u vezi, a odavno nisam ni imala ozbiljnu vezu. Obiteljski sam tip, ali sve više mi to smeta. Voljela bih da se osamostalim i da živim sama. Materijalni uvjeti mi to i dozvoljavaju. Problem su moji roditelji. Kao dijete sam bila teško bolesna. Zbog toga me moji roditelji pretjerano štite, drže u "zlatnom'kavezu". To koliko godi, toliko i šteti. Traje već 15 godina. Toliko, da se i ja nekad osjećam nedovoljno sposobna da brinem o sebi, pa čak i kad su banalne stvari u pitanju (spremanje hrane, pranje odjeće, briga o sebi kad je obična prehlada u pitanju). Uvjerila sam samu sebe da ne bih mogla ni o svom djetetu sutra brinuti i da nisam za brak. Sve to dovodi do toga da nisam zadovoljna sobom i trenutnim načinom života.
</para>
<para>
 Strah me da će ovo stanje uvijek ovakvo biti i da ću s njima ostati još dugo, dugo. Usprkos tome što ih volim bezgranično, mislim da je došao trenutak da se malo razdvojimo. Smatram da to samo može meni pomoći da budem zrelija i spremnija na nove izazove. Rekla sam im da bih rado živjela sama. Ponavljam, imam sve materijalne uvjete za to. Njima se to nikako ne sviđa, pogotovo majci. Posavjetujte me kako da ih uvjerim u to, a da i meni i njima to bude bezbolno. Srdačan pozdrav, Marija
</para>
<para>Draga Marija,</para>
<para>ako sam dobro shvatila Vaše pitanje je kako da uvjerite roditelje da živite sami a da i njima i Vama to bude bezbolno.</para>
<para>Prije svega, moram napomenuti da je ponekad nemoguće da stvari budu bezbolne. Neke stvari u životu jesu bolne i koliko god se trudili ne možemo uvijek izbjeći taj osjećaj. Ukoliko se odlučite razdvojiti od roditelja, možda će za njih to biti bolno – to je velika promjena za njih budući da se trebaju odvojiti od nekoga za koga su se cijeli niz godina brinuli. Njima će trebati period adaptacije koji i služi kako bi prihvatili nove situacije i pomirili se s njima.</para>
<para>I za Vas je odlazak od roditelja velika promjena koja sa sobom nosi samostalnost. Mnogi ljudi tek po tom odvajanju nauče “banalne” stvari kao što su pranje odjeće, spremanje hrane itd. Pri tome možda bude i zagorenih ili propalih ručkova, obojane odjeće ali to nije znak nesposobnosti već učenja. I u tom procesu roditelji uvijek mogu biti podrška koju ćemo pitati za savjet, tražiti recept, tražiti pomoć.</para>
<para>Uvjerena sam da imate sve kapacitete da započnete samostalni život i da živite svoj život kako bi željeli, da budete zadovoljni sobom. Kako bi si potvrdili da ste sposobni i olakšali odluku za osamostaljivanjem, uzmite list papira i na njega napišite sve svoje pozitivne osobine. Prisjetite se svih svojih uspjeha i osobina koje su Vam pomogle da ih postignete. Svaki dan pogledajte taj popis i podsjetite se koliko ste sposobni.</para>
<para>Također, ukoliko smatrate da bi Vam dobro došla podrška, slobodno se obratite stručnjaku koji će Vam istu pružiti i pomoći da sami dođete do ciljeva, da postanete ono što želite – jer sve kapacitete već imate.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Želim se osamostaliti i odseliti od roditelja kojima to jako teško pada Poštovana, ne znam kako da formuliram ovo obraćanje, da li kao pitanje, konzultaciju ili pak savjet? Imam 27 godina, u kolovozu punim 28. Po struci sam učiteljica. 
    Trenutno i radim kao učiteljica i to me ispunjava. Dakle, radim ono što volim. Nisam u vezi, a odavno nisam ni imala ozbiljnu vezu. Obiteljski sam tip, ali sve više mi to smeta. Voljela bih da se osamostalim  i da živim sama. Materijalni uvjeti mi to i dozvoljavaju. Problem su moji roditelji. Kao dijete sam bila teško bolesna. Zbog toga me moji roditelji pretjerano štite, drže u "zlatnom'kavezu". To koliko godi, toliko i šteti. Traje već 15 godina. Toliko, da se i ja nekad osjećam nedovoljno sposobna da brinem o sebi, pa čak i kad su banalne stvari u pitanju (spremanje hrane, pranje odjeće, briga o sebi kad je obična prehlada u pitanju). Uvjerila sam samu sebe da ne bih mogla ni o svom djetetu sutra brinuti i da nisam za brak. Sve to dovodi do toga da nisam zadovoljna sobom i trenutnim načinom života.


   Strah me da će ovo stanje uvijek ovakvo biti i da ću s njima ostati još dugo, dugo. Usprkos tome što ih volim bezgranično, mislim da je došao trenutak da se malo razdvojimo. Smatram da to samo može meni pomoći da budem zrelija i spremnija na nove izazove. Rekla sam im da bih rado živjela sama. Ponavljam,  imam sve materijalne uvjete za to. Njima se to nikako ne sviđa, pogotovo majci. Posavjetujte me kako da ih uvjerim u to, a da i meni i njima to bude bezbolno. Srdačan pozdrav, Marija

Draga Marija,
ako sam dobro shvatila Vaše pitanje je kako da uvjerite roditelje da živite sami a da i njima i Vama to bude bezbolno.
Prije svega, moram napomenuti da je ponekad nemoguće da stvari budu bezbolne. Neke stvari u životu jesu bolne i koliko god se trudili ne možemo uvijek izbjeći taj osjećaj. Ukoliko se odlučite razdvojiti od roditelja, možda će za njih to biti bolno – to je velika promjena za njih budući da se trebaju odvojiti od nekoga za koga su se cijeli niz godina brinuli. Njima će trebati period adaptacije koji i služi kako bi prihvatili nove situacije i pomirili se s njima.
I za Vas je odlazak od roditelja velika promjena koja sa sobom nosi samostalnost. Mnogi ljudi tek po tom odvajanju nauče “banalne” stvari kao što su pranje odjeće, spremanje hrane itd. Pri tome možda bude i zagorenih ili propalih ručkova, obojane odjeće ali to nije znak nesposobnosti već učenja. I u tom procesu roditelji uvijek mogu biti podrška koju ćemo pitati za savjet, tražiti recept, tražiti pomoć.
Uvjerena sam da imate sve kapacitete da započnete samostalni život i da živite svoj život kako bi željeli, da budete zadovoljni sobom. Kako bi si potvrdili da ste sposobni i olakšali odluku za osamostaljivanjem, uzmite list papira i na njega napišite sve svoje pozitivne osobine. Prisjetite se svih svojih uspjeha i osobina koje su Vam pomogle da ih postignete. Svaki dan pogledajte taj popis i podsjetite se koliko ste sposobni.
Također, ukoliko smatrate da bi Vam dobro došla podrška, slobodno se obratite stručnjaku koji će Vam istu pružiti i pomoći da sami dođete do ciljeva, da postanete ono što želite – jer sve kapacitete već imate.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Želim se osamostaliti i odseliti od roditelja kojima to jako teško pada

<para>
 Gotovo i ne govori, već odgovara s da ili ne, a čak i promijeni boju glasa. U školi normalno komunicira s učiteljicom i drugom djecom. Postiže sjajne rezultate što je potvrda da u školi nema tremu? Doma se također normalno ponaša, igra se i puno priča...
</para>
<para>
 Ne znam koji je razlog kada negdje odemo da ignorira okolinu? Zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>
 Zabrinuta mama!
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>razlog zbog kojega se Vaše dijete drugačije ponaša u poznatoj i nepoznatoj okolini možda leži samo u temperamentu. Sve karakteristike temperamenta (ima ih devet) možemo zamisliti kao kontinuum. Jedna od njih je prilagodljivost. S jedne strane koninuuma su ljudi kojima je potrebno više vremena da se prilagode promjenama u okolini, dok su na drugoj strani kontinuuma ljudi koje se prilagode odmah. Nadalje, ako Vašem djetetu u nepoznatoj okolini treba više vremena da se prilagodi i opusti, ako je u novim situacijama sklono povlačenju, dok s druge strane u poznatoj i sigurnoj okolini funkcionira sasvim drugačije, tada je moguće da je Vaše dijete introvert.</para>
<para>Karakteristika introvertirane djece (ali i odraslih) jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kod njih postoji jedna sklonost ka smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja, kao i povlačenje pred osobama i događajima koje ne poznaju dobro. Naime, djeca koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Već od malena se mogu primijetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstroverti.</para>
<para>Ekstrovertiranost/introvertiranost je stvar nasljeđa i najvažnije je da se dijete prihvati onakvim kakvo jest.</para>
<para>Ne znam jeste li u ovim osobinama ličnosti prepoznali svoje dijete, no ukoliko jeste tada znajte da razloga za brigu nema sve dok Vaše dijete nema svakodnevnih problema u funkcioniranju. Savjet je da u tom slučaju pratite njezin temperament: ne “zatrpavajte” je aktivnostima, događajima ili brzim promjenama koje joj otežavaju privikavanje na novu situaciju, recite joj da je ok što joj treba vremena da se opusti u nepoznatom društvu, u svakoj novoj situaciji joj dajte potrebno vrijeme za prilagodbu bez požurivanja.</para>
<para>Ukoliko smatrate da se ne radi o osobini ličnosti ili Vam je potrebna potvrda, uvijek se možete obratiti stručnjaku za pomoć.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para/>
<para> </para>

Moj 9-godišnjak izuzetno je sramežljiv u nepoznatoj okolini Poštovani, imam dijete od 9 godina koje je jako sramežljivo kad je negdje u nepoznatoj okolini, pa čak i u prisustvu roditelja. 
    Gotovo i ne govori, već odgovara s da ili ne, a čak i promijeni boju glasa. U školi normalno komunicira s učiteljicom i drugom djecom. Postiže sjajne rezultate što je potvrda da u školi nema tremu? Doma se također normalno ponaša, igra se i puno priča...


   Ne znam koji je razlog kada negdje odemo da ignorira okolinu? Zahvaljujem na odgovoru.


   Zabrinuta mama!


   Odgovor:

Draga zabrinuta mama,
razlog zbog kojega se Vaše dijete drugačije ponaša u poznatoj i nepoznatoj okolini možda leži samo u temperamentu. Sve karakteristike temperamenta (ima ih devet) možemo zamisliti kao kontinuum. Jedna od njih je prilagodljivost. S jedne strane koninuuma su ljudi kojima je potrebno više vremena da se prilagode promjenama u okolini, dok su na drugoj strani kontinuuma ljudi koje se prilagode odmah. Nadalje, ako Vašem djetetu u nepoznatoj okolini treba više vremena da se prilagodi i opusti, ako je u novim situacijama sklono povlačenju, dok s druge strane u poznatoj i sigurnoj okolini funkcionira sasvim drugačije, tada je moguće da je Vaše dijete introvert.
Karakteristika introvertirane djece (ali i odraslih) jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kod njih postoji jedna sklonost ka smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja, kao i povlačenje pred osobama i događajima koje ne poznaju dobro. Naime, djeca koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu. U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan na jedan“ ili u manjim grupama uglavnom bliskih prijatelja. Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Već od malena se mogu primijetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstroverti.
Ekstrovertiranost/introvertiranost je stvar nasljeđa i najvažnije je da se dijete prihvati onakvim kakvo jest.
Ne znam jeste li u ovim osobinama ličnosti prepoznali svoje dijete, no ukoliko jeste tada znajte da razloga za brigu nema sve dok Vaše dijete nema svakodnevnih problema u funkcioniranju. Savjet je da u tom slučaju pratite njezin temperament: ne “zatrpavajte” je aktivnostima, događajima ili brzim promjenama koje joj otežavaju privikavanje na novu situaciju, recite joj da je ok što joj treba vremena da se opusti u nepoznatom društvu, u svakoj novoj situaciji joj dajte potrebno vrijeme za prilagodbu bez požurivanja.
Ukoliko smatrate da se ne radi o osobini ličnosti ili Vam je potrebna potvrda, uvijek se možete obratiti stručnjaku za pomoć.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   


  Klinfo.hr 

Moj 9-godišnjak izuzetno je sramežljiv u nepoznatoj okolini

<para>
 Još uvijek je dojim (ja sam također na dijeti bez svih alergena), a Neocet formulu koja nam je prepisana ne želi piti, niti jesti namirnice u koje ju stavim. Zanima me da li joj umjesto svog mlijeka mogu davati vitamine koji bi joj dali sve potrebno za organizam. Inače raznoliko se hranimo, s puno voća, povrća i žitarica i sjemenki koje smije jesti. Unaprijed hvala! Ljerkonis
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postoji Neocate Advance formula za djecu iznad 1 godine koju bi vaše dijete moglo piti. Ova formulacija ima opcije okusa banana-vanilija stoga bi ga vaše dijete moglo lakše konzumirati samostalno, ali i kao dio kašica, pudinga, shakeova i sl.</para>
<para>Budući da se radi o multiploj nutritivnoj alergiji svakako savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi (obratite pažnju da proizvod sadrži i vitamine i minerale). Vitaminsko mineralni suplementi u dobi vašeg djeteta ne mogu biti zamjena mlijeku, idealno bi bilo da se javite nutricionistu koji bi vam moga iskombinirati suplementaciju mikronutricijom adekvatnu za vaše dijete.</para>
<para>Osim toga savjetujem da djetetu povremeno date i probiotik, budući da ne smije jesti fermentirane mliječne proizvode. Ukoliko dijete ne prihvati Neocate Advance, javite se u Ambulantu za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Vitamini za 18-mjesečnu bebu koja je alergična na niz namirnica Kćer mi ima 18 mjeseci i alergična je na mlijeko, jaja, orašide, soju, pšenicu i gluten. 
    Još uvijek je dojim (ja sam također na dijeti bez svih alergena), a Neocet formulu koja nam je prepisana ne želi piti, niti jesti namirnice u koje ju stavim. Zanima me da li joj umjesto svog mlijeka mogu davati vitamine koji bi joj dali sve potrebno za organizam. Inače raznoliko se hranimo, s puno voća, povrća i žitarica i sjemenki koje smije jesti. Unaprijed hvala! Ljerkonis

Poštovana,
postoji Neocate Advance formula za djecu iznad 1 godine koju bi vaše dijete moglo piti. Ova formulacija ima opcije okusa banana-vanilija stoga bi ga vaše dijete moglo lakše konzumirati samostalno, ali i kao dio kašica, pudinga, shakeova i sl.
Budući da se radi o multiploj nutritivnoj alergiji svakako savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi (obratite pažnju da proizvod sadrži i vitamine i minerale). Vitaminsko mineralni suplementi u dobi vašeg djeteta ne mogu biti zamjena mlijeku, idealno bi bilo da se javite nutricionistu koji bi vam moga iskombinirati suplementaciju mikronutricijom adekvatnu za vaše dijete.
Osim toga savjetujem da djetetu povremeno date i probiotik, budući da ne smije jesti fermentirane mliječne proizvode. Ukoliko dijete ne prihvati Neocate Advance, javite se u Ambulantu za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Vitamini za 18-mjesečnu bebu koja je alergična na niz namirnica

<para>
 Ima 13 kg, malo je mršaviji ali po meni ništa zabrinjavajuće. Polazi vrtić gdje jede ovisno što mu paše i kod kuće tako jede i to u hodu. Ne voli baš povrće, a od voća jede banane i jabuke. Zdravo je dijete, ne vidim nikakvo zabrinjavajuće stanje po meni (i mi kao roditelji smo bili u tim godinama mršaviji). Što bi trebalo napraviti da on počne malo više jesti? I što mu i na koji način ponuditi jesti kad je toliko izbirljiv? Danči
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>istina, neka djeca mogu biti gracilnije građe, no ako vam je doktorica rekla da joj se dijete čini nedovoljno uhranjenim bilo bi dobro da po tom pitanju nešto učinite, idealno točnu procjenu djetetovog prehrambenog unosa.</para>
<para>Za početak, za popravak vitaminsko mineralnog statusa i pojačavanje apetita u djetetovu prehranu uvedite vitaminsko-mineralni pripravak, multivitamin adekvatan dobi vašeg djeteta. Nadalje, zakamuflirajte namirnice koje ne voli s namirnicama koje voli jesti u obliku shakeova/frapea, pudinga, omleta, muffina i sl.</para>
<para>Ukoliko ne uspijete postići rezultate na ovaj način savjetujem da se javite u Ambulantu za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Što ponuditi djetetu koje je izbirljivo i slabije jede? Pozdrav!! Doktorica na Srebrnjaku me uputila da se javim nutricionistu, a pošto u mome kraju ni jednog nema, javila sam se Vama. Imam dijete od 3,5 godina. 
    Ima 13 kg, malo je mršaviji ali po meni ništa zabrinjavajuće. Polazi vrtić gdje jede ovisno što mu paše i kod kuće tako jede i to u hodu. Ne voli baš povrće, a od voća jede banane i jabuke. Zdravo je dijete, ne vidim nikakvo zabrinjavajuće stanje po meni (i mi kao roditelji smo bili u tim godinama mršaviji). Što bi trebalo napraviti da on počne malo više jesti? I što mu i na koji način ponuditi jesti kad je toliko izbirljiv? Danči

Poštovana,
istina, neka djeca mogu biti gracilnije građe, no ako vam je doktorica rekla da joj se dijete čini nedovoljno uhranjenim bilo bi dobro da po tom pitanju nešto učinite, idealno točnu procjenu djetetovog prehrambenog unosa.
Za početak, za popravak vitaminsko mineralnog statusa i pojačavanje apetita u djetetovu prehranu uvedite vitaminsko-mineralni pripravak, multivitamin adekvatan dobi vašeg djeteta. Nadalje, zakamuflirajte namirnice koje ne voli s namirnicama koje voli jesti u obliku shakeova/frapea, pudinga, omleta, muffina i sl.
Ukoliko ne uspijete postići rezultate na ovaj način savjetujem da se javite u Ambulantu  za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Što ponuditi djetetu koje je izbirljivo i slabije jede?

<para>
 Njegov meni je ovakav:
</para>
<para>
 800 h - žitarice s mlijekom ili griz,
</para>
<para>
 1200 h - voće s keksima,
</para>
<para>
 1500 h - ručak (povrće s mesom),
</para>
<para>
 1800 h - voćni jogurt,
</para>
<para>
 21.00 h - čokolino ili neki drugi mliječni obrok.
</para>
<para>
 On jede u poprilično malim količinama za svoj uzrast, oko 200 ml. Ali pojede svaki obrok cijeli. Zanima me da li bi trebala promijeniti njegov meni i da li je dobro da ima tako raspoređene obroke? Unaprijed zahvaljujem. K.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete jede uredno i primjereno svojoj dobi. Količine su također adekvatne. Kombinacija obroka je u redu. Samo nastavite na ovaj način.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Je li raspored obroka kod dohrane adekvatan za moju bebu? Pozdrav. Moj dečkić ima 15 mjeseci. Njegov meni je ovakav:

8.00 h - žitarice s mlijekom ili griz,

12.00 h - voće s keksima,

15.00 h - ručak (povrće s mesom),

18. 
    Njegov meni je ovakav:


   800 h - žitarice s mlijekom ili griz,


   1200 h - voće s keksima,


   1500 h - ručak (povrće s mesom),


   1800 h - voćni jogurt,


   21.00 h - čokolino ili neki drugi mliječni obrok.


   On jede u poprilično malim količinama za svoj uzrast, oko 200 ml. Ali pojede svaki obrok cijeli. Zanima me da li bi trebala promijeniti njegov meni i da li je dobro da ima tako raspoređene obroke? Unaprijed zahvaljujem. K.

Poštovana,
vaše dijete jede uredno i primjereno svojoj dobi. Količine su također adekvatne. Kombinacija obroka je u redu. Samo nastavite na ovaj način.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Je li raspored obroka kod dohrane adekvatan za moju bebu?

<para>
 Ne znam koliko je dobro da to pije još u tim količinama, pošto bi sad već trebala sve jesti? Ili je to možda faza odbijanja hrane zbog zubi? Hvala na odgovoru! Marija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čini mi se da je malo kasno da s 13 mjeseci dijete ima fazu obijanja jela zbog zubi. No, imate pravo, nije dobro da dijete pije više od 500 ml mlijeka na dan. Savjetujem da ograničite unos mlijeka na 3x dnevno i to uz konkretno jelo ili kao dio nekog jela (pudnig, jogurt, mliječni desert, s pahuljicama i sl.).</para>
<para>Napravite uredan ritam hranjenja. Svakih 4 do 5 sati. Nemojte dijete često hraniti niti mu davati sokove i mlijeko između obroka već samo vodu ili čaj bez šećera (sokovi, mlijeko i sl. djecu zasiti pa manje i teže jedu obroke). Ponudite djetetu 4 obroka na dan, konkretna. Uz ovakav režim prehrane savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi vašeg djeteta najbolje u jutarnjim satima.</para>
<para>Ukoliko ne uspijete postići rezultate unutar tri tjedna na ovaj način savjetujem da se javite u Ambulantu za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Beba od 13 mjeseci odbija jesti bilo što osim mlijeka Poštovani! Moja curica ima 13 mjeseci, zdrava je i vesela, no brine me što u zadnje vrijeme odbija jesti sve osim flašice (beba 3, 180 ml, 3-4 dan). 
    Ne znam koliko je dobro da to pije još u tim količinama, pošto bi sad već trebala sve jesti? Ili je to možda faza odbijanja hrane zbog zubi? Hvala na odgovoru! Marija

Poštovana,
čini mi se da je malo kasno da s 13 mjeseci dijete ima fazu obijanja jela zbog zubi. No, imate pravo, nije dobro da dijete pije više od 500 ml mlijeka na dan. Savjetujem da ograničite unos mlijeka na 3x dnevno i to uz konkretno jelo ili kao dio nekog jela (pudnig, jogurt, mliječni desert, s pahuljicama i sl.).
Napravite uredan ritam hranjenja. Svakih 4 do 5 sati. Nemojte dijete često hraniti niti mu davati sokove i mlijeko između obroka već samo vodu ili čaj bez šećera (sokovi, mlijeko i sl. djecu zasiti pa manje i teže jedu obroke). Ponudite djetetu 4 obroka na dan, konkretna. Uz ovakav režim prehrane savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi vašeg djeteta najbolje u jutarnjim satima.
Ukoliko ne uspijete postići rezultate unutar tri tjedna na ovaj način savjetujem da se javite u Ambulantu  za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Beba od 13 mjeseci odbija jesti bilo što osim mlijeka

<para>
 Ne želi voće. Molim vas za savjet kako da poboljšam njegov apetit i ishranu? Hvala. Amy
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>jedan od najboljih načina poboljšavanja prehrane jest uvođenje strogog ritma hranjenja. Budete li djetetu svako malo davali da jede, ono neće osjećati pravu glad a isto neće ni htjeti jesti uredno.</para>
<para>Stoga, napravite ritam hranjenja svaka 4 do 5 sati, tako da dijete ima oko 4 obroka na dan. Između neka pije vodu, sokovi i slični napitci stvaraju osjećaj sitosti tako da ih valja izbjegavati.</para>
<para>Ukoliko u roku 2 do 3 tjedna ne uspijete polučiti rezultate uspostavljanjem reda, savjetujem da se javite nutricionistu i psihologu koji će utvrditi točno zašto dijete ne jede i što dalje činiti u Ambulantu za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb. Uz ovakav režim prehrane savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi vašeg djeteta, najbolje u jutarnjim satima.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako da poboljšam apetit i prehranu kod 2-godišnjaka? Imam sina od dvije godine i želi samo jesti mlijeko, odbija drugu hranu. Davala sam mu feroglobin, uspijem nekako da pojede nešto ali to nije dovoljno. Ponudim mu raznu hranu, ali sve odbije. 
    Ne želi voće. Molim vas za savjet kako da poboljšam njegov apetit i ishranu? Hvala. Amy

Poštovana,
jedan od najboljih načina poboljšavanja prehrane jest uvođenje strogog ritma hranjenja. Budete li djetetu svako malo davali da jede, ono neće osjećati pravu glad a isto neće ni htjeti jesti uredno.
Stoga, napravite ritam hranjenja svaka 4 do 5 sati, tako da dijete ima oko 4 obroka na dan. Između neka pije vodu, sokovi i slični napitci stvaraju osjećaj sitosti tako da ih valja izbjegavati.
Ukoliko u roku 2 do 3 tjedna ne uspijete polučiti rezultate uspostavljanjem reda, savjetujem da se javite nutricionistu i psihologu koji će utvrditi točno zašto dijete ne jede i što dalje činiti u Ambulantu  za poremećaje prehrane u Kliniku za dječje bolesti Zagreb. Uz ovakav režim prehrane savjetujem multivitaminski dodatak prehrani adekvatan dobi vašeg djeteta, najbolje u jutarnjim satima.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako da poboljšam apetit i prehranu kod 2-godišnjaka?

<para>
 Mogu li izazvati bubrežne kamence ili neke druge nuspojave zbog uzimanja?
</para>
<para>Uzimanje sintetičkih proteina ne savjetuje se osobama u razvoju. No, bez obzira na to, i oni koji ih uzimaju to trebaju činiti pod nadzorom stručnjaka.</para>
<para>Preopterećenje organizma proteinima može uzrokovati dehidraciju, opterećenje pa i teško oštećenje bubrega. Sintetičke proteine uzimaju uglavnom profesionalni sportaši te ih u pravilu nemaju potrebe uzimati osobe koje se rekreativno bave sportom čak i ako je to 7 puta tjedno.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Uzimanje sintetičkih proteina kod mladih u razvoju Treniram mješovite borilačke vještine i razmišljao sam o uzimaju proteina. Najveća dilema koju imam u vezi toga je jesu li proteini štetni za organizam? 
    Mogu li izazvati bubrežne kamence ili neke druge nuspojave zbog uzimanja?

Uzimanje sintetičkih proteina ne savjetuje se osobama u razvoju. No, bez obzira na to, i oni koji ih uzimaju to trebaju činiti pod nadzorom stručnjaka.
Preopterećenje organizma proteinima može uzrokovati dehidraciju, opterećenje pa i teško oštećenje bubrega. Sintetičke proteine uzimaju uglavnom profesionalni sportaši te ih u pravilu nemaju potrebe uzimati osobe koje se rekreativno bave sportom čak i ako je to 7 puta tjedno.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Uzimanje sintetičkih proteina kod mladih u razvoju

<para>
 Što bi bilo najbolje? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete od 8 mjeseci trebalo bi imati oko 3 do 4 kašasta obroka na dan. Uz ove obroke može sisati na zahtjev. Za večeru predlažem žitarice s majčinim mlijekom ili dojenačkim mliječnim pripravkom, a za užinu može voćna kašica. Za doručak predlažem kombinaciju voća i žitarica.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Koliko kašastih obroka na dan treba imati beba od 8 mjeseci? Dječak od 8 mjeseci sisa. Koliko bi trebao imati obroka kute hrane? Za sada ima doručak oko 10.00 h (voće ili žitarice), ručak oko 14.00 h (povrće i meso). Da li bi mu trebala uvesti i večeru? 
    Što bi bilo najbolje? Hvala.

Poštovana,
dijete od 8 mjeseci trebalo bi imati oko 3 do 4 kašasta obroka na dan. Uz ove obroke može sisati na zahtjev. Za večeru predlažem žitarice s majčinim mlijekom ili dojenačkim mliječnim pripravkom, a za užinu može voćna kašica. Za doručak predlažem kombinaciju voća i žitarica.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koliko kašastih obroka na dan treba imati beba od 8 mjeseci?

<para>
 Miješa slova, kaže da su mu to slična slova i da ih ne razlikuje. On kaže ispravno, ali ne napiše točno. Ne znam kako mu pomoći, na koji god način da mu pokažem, ne pomaže. A dosta je brzoplet. Ako bi mogla dobit neki savjet i pomoć od vas, kako da mu pomognemo? Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nerazlikovanje sličnih glasova često se javlja zbog slabijeg fonematskog sluha, slabije razvijene fonološke svjesnosti ili poteškoća u slušnoj percepciji. Fonematski sluh je sluh kojim dijete uočava i usvaja fine nijanse među glasovima. Tako djeca često zamjenjuju Š-Ž, P-B, M-N, T-D, S-Z, Č-DŽ, itd... Poteškoće u fonološkoj svjesnosti otežavaju usvajanje vještine čitanja. Onoj djeci koja imaju fonološku svjesnost u razvoju ili onoj koja nemaju razvijenu fonološku svjesnost potrebno je pružiti prikladnu pomoć jer je kod većine djece moguće otkloniti te teškoće.</para>
<para>Savjetujem Vas da započnete s vježbama za usvajanje predčitačkih vještina: prepoznavanje rime; rastavljanje riječi na slogove i spajanje slogova u riječ; prepoznavanje početnog glasa/slova; prepoznavanje glasa unutar riječi (npr. čuješ li glas P u riječi mačka, a u riječi kapetan)... Za kraj dolaze vježbe rastavljanja, u početku kraćih, a kasnije sve dužih riječi na glasove i spajanje glasova u riječi. Prilikom izbora riječi za vježbu pripazite da riječi sadrže barem jedan glas od glasova za koje ste primijetili da djetetu ''idu teže''.</para>
<para>Ukoliko se teškoće koje uočavate nastave bilo bi dobro dijete uključiti u logopedsku terapiju.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj prvašić ne razlikuje slične glasove, odnosno slova Moj sin je krenuo u prvi razred i imamo teškoće i s pisanjem i sa čitanjem. Kad piše, ili izostavi slovo ili napiše umjesto ž slovo š ili umjesto đ napise đž. 
    Miješa slova, kaže da su mu to slična slova i da ih ne razlikuje. On kaže ispravno, ali ne napiše točno. Ne znam kako mu pomoći, na koji god način da mu pokažem, ne pomaže. A dosta je brzoplet. Ako bi mogla dobit neki savjet i pomoć od vas, kako da mu pomognemo? Zabrinuta mama

Poštovana,
nerazlikovanje sličnih glasova često se javlja zbog slabijeg fonematskog sluha, slabije razvijene fonološke svjesnosti ili poteškoća u slušnoj percepciji. Fonematski sluh je sluh kojim dijete uočava i usvaja fine nijanse među glasovima. Tako djeca često zamjenjuju Š-Ž, P-B, M-N, T-D, S-Z, Č-DŽ, itd... Poteškoće u fonološkoj svjesnosti otežavaju usvajanje vještine čitanja. Onoj djeci koja imaju fonološku svjesnost u razvoju ili onoj koja nemaju razvijenu fonološku svjesnost potrebno je pružiti prikladnu pomoć jer je kod većine djece moguće otkloniti te teškoće.
Savjetujem Vas da započnete s vježbama za usvajanje predčitačkih vještina: prepoznavanje rime; rastavljanje riječi na slogove i spajanje slogova u riječ; prepoznavanje početnog glasa/slova; prepoznavanje glasa unutar riječi (npr. čuješ li glas P u riječi mačka, a u riječi kapetan)...  Za kraj dolaze vježbe rastavljanja, u početku kraćih, a kasnije sve dužih riječi na glasove i spajanje glasova u riječi. Prilikom izbora riječi za vježbu pripazite da riječi sadrže barem jedan glas od glasova za koje ste primijetili da djetetu ''idu teže''.
Ukoliko se teškoće koje uočavate nastave bilo bi dobro dijete uključiti u logopedsku terapiju.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moj prvašić ne razlikuje slične glasove, odnosno slova

<para>
 AM
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>koliko će netko ulaziti u našu privatnost ili ne, rekla bi da najviše ovisi o nama samima. Postoje ljudi koji su više skloni ka zadiranju u našu intimu, no opet je na nama da reagiramo. S druge strane, svatko od nas ima drugačiji pojam privatnosti – nešto što je privatnost za mene, ne mora biti privatnost za nekog drugog.</para>
<para>Kako reagirati kada smatrate da netko previše zalazi u Vašu privatnost? Ukoliko ne želite odgovarati na pitanja koja smatrate zadiranjem u Vašu privatnost, možete jednostavno reći upravo to – da ne želite razgovarati o toj temi ili na pitanja intimne prirode. Većina ljudi će vjerojatno prihvatiti ovaj odgovor bez dodatnih pitanja; ukoliko se to ipak ne dogodi, možete jednostavno ponoviti svoj odgovor. Dakako, važno je i da Vaš odgovor bude iz ok pozicije, iz pozicije u kojoj ne osuđujete druge, u kojoj samo dajete informaciju drugoj osobi. Ponekad ljudi postavljaju pitanja o udaji i braku jer samo žele čavrljati, možda nemaju drugu temu za razgovor, možda im je to zabavno, možda takva pitanja za njih uopće nisu privatna… Ali čak i ako smatrate da postavljaju samo zato kako bi Vas iznervirali, imajte na umu da samo o Vama ovisi hoćete li se nervirati ili ne. Drugi riječima, odgovorite iz ok pozicije, da ne želite razgovarati o privatnim stvarima. Što više puta uvježbate ovaj obrazac, to će Vam takva pitanja manje okidati nervozu.</para>
<para>Nadalje, voljela bi da još razmislite postoje li pitanja za koja bi mogli reći da Vam ulaze u privatnost, a da Vas ne nerviraju? I suprotno, postoje li pitanja koja ulaze u privatnost i nerviraju Vas? Ako postoji nešto takvo, bilo bi dobro da samu sebe pitate što Vas zapravo u tome nervira, postoji li nešto u tome što Vas muči.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
</para>

Kako se postaviti kada vam bližnji previše ulaze u vašu privatnost? Kako se postaviti kada nam netko previše zalazi u našu privatnost? Kako da se ne iznerviram kada me netko pita kad ću se udati i slična pitanja? 
    AM

Draga čitateljice,
koliko će netko ulaziti u našu privatnost ili ne, rekla bi da najviše ovisi o nama samima. Postoje ljudi koji su više skloni ka zadiranju u našu intimu, no opet je na nama da reagiramo. S druge strane, svatko od nas ima drugačiji pojam privatnosti – nešto što je privatnost za mene, ne mora biti privatnost za nekog drugog.
Kako reagirati kada smatrate da netko previše zalazi u Vašu privatnost? Ukoliko ne želite odgovarati na pitanja koja smatrate zadiranjem u Vašu privatnost, možete jednostavno reći upravo to – da ne želite razgovarati o toj temi ili na pitanja intimne prirode. Većina ljudi će vjerojatno prihvatiti ovaj odgovor bez dodatnih pitanja; ukoliko se to ipak ne dogodi, možete jednostavno ponoviti svoj odgovor. Dakako, važno je i da Vaš odgovor bude iz ok pozicije, iz pozicije u kojoj ne osuđujete druge, u kojoj samo dajete  informaciju drugoj osobi. Ponekad ljudi postavljaju pitanja o udaji i braku jer samo žele čavrljati, možda nemaju drugu temu za razgovor, možda im je to zabavno, možda takva pitanja za njih uopće nisu privatna… Ali čak i ako smatrate da postavljaju samo zato kako bi Vas iznervirali, imajte na umu da samo o Vama ovisi hoćete li se nervirati ili ne. Drugi riječima, odgovorite iz ok pozicije, da ne želite razgovarati o privatnim stvarima. Što više puta uvježbate ovaj obrazac, to će Vam takva pitanja manje okidati nervozu.
Nadalje, voljela bi da još razmislite postoje li pitanja za koja bi mogli reći da Vam ulaze u privatnost, a da Vas ne nerviraju? I suprotno, postoje li pitanja koja ulaze u privatnost i nerviraju Vas? Ako postoji nešto takvo, bilo bi dobro da samu sebe pitate što Vas zapravo u tome nervira, postoji li nešto u tome što Vas muči.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   Centar Budi svoj
 Klinfo.hr 