Sad imam 14 godina, ali sam od prvog razreda osnovne izolirana. Mikica
Draga čitateljice,
žao mi je što se osjećaš odbačeno i izolirano. Vjerujem da ti trenutno nije lako kod kuće ni u školi, da ti nedostaje razumijevanje i prihvaćanje okoline. Iako nije lako nositi se s tim osjećajima, sigurna sam da uvijek postoji način kako da sami sebi olakšamo i pomognemo.
Kada kažeš da imaš osjećaj da te mama uopće ne voli – po čemu to zaključuješ? Jesi li razgovarala s njom, rekla joj kako se osjećaš? Ponekad roditelji, opterećeni svakodnevnim životnim situacijama, ne nalaze vrijeme za djecu što kod djece izaziva osjećaj odbačenosti i tuge. Jesi li razmišljala o tome da kažeš majci (ili tati ili oboma) kako se osjećaš, da im kažeš kako su ti potrebni, da im izraziš svoje osjećaje, podijeliš s njima kako ti je u školi, zatražiš ih podršku?
Iz tvog pisma nisam uspjela saznati postoji li bar jedna osoba u tvojem životu s kojom možeš razgovarati, koja je tu za tebe? Osobno smatram da je puno bolje imati bar jednu blisku osobu kojoj se možemo povjeriti, koja nam je istinska podrška nego trideset prijatelja koji to nisu, koji se druže s nama samo kada nam je dobro, kada smo popularni. Kažeš da si odbačena od većine društva – znači li to da ipak postoji dio društva od kojeg nisi odbačena, koji te prihvaćaju? Ukoliko postoji jedna ili više osoba iz društva koje te prihvaćaju, moj savjet jest da se usmjeriš na njih. Zajedničke aktivnosti zbližavaju ljude pa slobodno vrijeme možeš iskoristiti tako da ga provedeš u društvu koje te prihvaća – izleti, poziv kući na sok, vožnja biciklom... Sve to možeš iskorisiti kako bi se zbližila s nekim.
Ponekada nam je lakše razgovarati i podršku potražiti u osobi koja nam nije bliska ali je stručna i može nam pomoći u osnaživanju i rješavanju problema. Ukoliko u tvojoj školi postoji primjerice školski psiholog, moj savjet je da se obratiš i njemu. Stručna osoba ti može biti podrška i dati ti dobar vjetar u leđa kako bi se lakše nosila sa svim problemima.
Također ti predlažem i slijedeće:
– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla… – Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš – Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš – Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…) – Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet) – Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, umjesto da kažemo ON me naljutio, bolje je reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje. – Razmisli kako voliš provoditi slobodno vrijeme, postoji li neki hobi koji te veseli i počni se njime baviti – Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Želim ti puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener