Postroll

Preroll

<para>
 Što da radim, jer ona nikamo ne želi sama. Stalno se boji da će odnekud doći pas i napasti je. Živimo na selu i pasa ima posvuda. Što da radimo? Hvala na odgovoru, Dubravka.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kao što ste i sami prepoznali, iako se Vaša djevojčica ne sjeća traumatskog događaja, njegova posljedica – strah od pasa, je za nju stvaran i vrlo snažan osjećaj. Ono što Vi možete napraviti jest da joj priznate njezin strah, da joj u situacijama kada se boji pružite osjećaj sigurnosti te da malo po malo ona taj osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas može generalizirati i u druge situacije u kojima se sada osjeća nesigurno.</para>
<para>Objašnjavanja da se ne treba bojati, da joj pas neće ništa i slično, joj vrlo vjerojatno neće pomoći jer, čak i da na racionalnoj razini zna da je tako, na emocionalnoj razini preplavljuje ju strah. U sljedećem članku možete pročitati kako pomoći djetetu kada mu se javi strah: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">Bazični osjećaji kod djece - strah</ulink>.</para>
<para>Ipak, u situacijama fobije ili snažnog straha važno je obratiti se stručnjaku koji bi kroz terapijski odnos mogao pomoći Vašoj djevojčici.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja 8-godišnja kćerka panično se boji pasa Poštovani, imam kćer od 8 godina koja se panično boji pasa. Kad je imala dvije godine napao ju je pas i ugrizao je za ruku. Ona se toga ne sjeća, ali joj je očito ostala trauma. 
    Što da radim, jer ona nikamo ne želi sama. Stalno se boji da će odnekud doći pas i napasti je. Živimo na selu i pasa ima posvuda. Što da radimo? Hvala na odgovoru, Dubravka.

Draga mama,
kao što ste i sami prepoznali, iako se Vaša djevojčica ne sjeća traumatskog događaja, njegova posljedica – strah od pasa, je za nju stvaran i vrlo snažan osjećaj. Ono što Vi možete napraviti jest da joj priznate njezin strah, da joj u situacijama kada se boji pružite osjećaj sigurnosti te da malo po malo ona taj osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas može generalizirati i u druge situacije u kojima se sada osjeća nesigurno.
Objašnjavanja da se ne treba bojati, da joj pas neće ništa i slično, joj vrlo vjerojatno neće pomoći jer, čak i da na racionalnoj razini zna da je tako, na emocionalnoj razini preplavljuje ju strah. U sljedećem članku možete pročitati kako pomoći djetetu kada mu se javi strah: Bazični osjećaji kod djece - strah.
Ipak, u situacijama fobije ili snažnog straha važno je obratiti se stručnjaku koji bi kroz terapijski odnos mogao pomoći Vašoj djevojčici.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TEA KNEŽEVIĆ

Bolja ja

Moja 8-godišnja kćerka panično se boji pasa

<para/>
<para>Poštovana,
sve što navodite ukazuje na veliku vjerojatnost da vaš brat ima specifične teškoće učenja kao što su diskalkulija i disleksija. No, da bi se zaista utvrdilo što je uzrok njegovim problemima potrebno je napraviti inicijalnu procjenu. Izostanak uspjeha u školi unatoč uloženom trudu i neprepoznate teškoće stvorile su otpor prema školi. Naime, nitko ne voli raditi ono što mu ne ide ili mu je jako teško, pa tako i vaš brat.
Savjetujem da vaš brat posjeti stručnjaka kako bi razumio uzrok svojih teškoća te kako bi ih na adekvatan način nastojao prebroditi.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj brat ima 15 godina i još uvijek ne zna množiti i dijeliti Moj brat ima 15 godina, ali još uvijek ne zna množiti i dijeliti, čitanje mu ide teško i škola ga uopće ne zanima... Molim vas za savjet kako mu pomoći? 
Poštovana,
sve što navodite ukazuje na veliku vjerojatnost da vaš brat ima specifične teškoće učenja kao što su diskalkulija i disleksija. No, da bi se zaista utvrdilo što je uzrok njegovim problemima potrebno je napraviti inicijalnu procjenu. Izostanak uspjeha u školi unatoč uloženom trudu i neprepoznate teškoće stvorile su otpor prema školi. Naime, nitko ne voli raditi ono što mu ne ide ili mu je jako teško, pa tako i vaš brat.
Savjetujem da vaš brat posjeti stručnjaka kako bi razumio uzrok svojih teškoća te kako bi ih na adekvatan način nastojao prebroditi.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Moj brat ima 15 godina i još uvijek ne zna množiti i dijeliti

<para>
 Iako smo zbog vlastitog straha otišli u Švicarsku gdje je rečeno da po njima dijete nema motoričkih problema. Prohodao je s 12 i pol mjeseci, izrazito je aktivan. Razumije naredbe, normalno jede, spava, razdragan je, veseo, govori, maše, šalje puse, daje petice. Ima fond od 20 riječi, čak i povezuje. Dvije stvari me brinu: jako se malo igra sam u smislu sjesti i igrati se. Više se penje, istražuje, trči (iako slaže kocke, vozi autiće, hrani lutku). Nije neka pretjerana maza: sjedi u krilu i pošalje poljubac pri odlasku iz kuće, dakako. Ima stariju sestru koja je dosta ljubomorna i često ga ganja pa su možda djelomično i zato njegove reakcije takve. Je li po Vama potrebna pomoć ili sam previše prestrašena?
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>iz Vašeg opisa mogu zaključiti da Vaš mališan slijedi razvojne miljokaze i uredno se razvija. Vaše dijete u ovoj dobi doživjelo je motoričko preobrazbu, od malene bebe koja leži postalo je dijete koje hoda, penje se, trči. Sad samostalno može uzeti loptu na kraju hodnika, dohvatiti kocku s police, zaviriti što se nalazi na polici. Ono napokon može aktivno istraživati širu okolinu oko sebe. Trčanjem, penjanjem, baratanjem predmetima dijete Vaše dijete uvježbava motoričke vještine i stječe nova znanja i iskustva. Stoga nemojte da to bude razlog Vaše zabrinutosti.</para>
<para>Drago mi je čuti i da se Vaše dijete primjereno igra s predmetima, da uživa u društvu drugih i u igri imitira ponašanja ljudi oko sebe. Dulju pažnju i samostalnu igru Vašeg djeteta možete potaknuti na način da ga češće hvalite dok se igra sam („Vau!Kako si složio lijep toranj! Bravo, kako se lijepo igraš se s kockama.“). Isto tako dok se igrate zajedno s djetetom nastojite što više komentirati predmet s kojim se igrate i pritom koristite Vaš afekt, pokažite što se sve može napraviti s tim predmetom (npr. od kocaka možemo graditi toranj, možemo ih staviti u lonac i „kuhati ručak“, možemo ih sakrivati, možemo ih slagati jednu do druge i praviti „vlak“ itd.) i na takav način pobuditi ćete kod djeteta interes za tim predmetom i produljiti njegovu pažnju u igri s istim.</para>
<para>Preporučam da i dalje budno pratite razvoj Vašeg djeteta te ukoliko uočite odstupanja ili budete u nedoumici dođete u naš Kabinet na procjenu i savjetovanje!</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić premalo se samostalno i u miru igra. Je li to normalno za njegovu dob? Poštovani, moj sin ima 18 mjeseci i imam određene nedoumice u pogledu njegovog razvoja. Imali smo neke poteškoće u motornom razvoju koja su u dobi od 12 mjeseci ispravljena vježbama. 
    Iako smo zbog vlastitog straha otišli u Švicarsku gdje je rečeno da po njima dijete nema motoričkih problema. Prohodao je s 12 i pol mjeseci, izrazito je aktivan. Razumije naredbe, normalno jede, spava, razdragan je, veseo, govori, maše, šalje puse, daje petice. Ima fond od 20 riječi, čak i povezuje. Dvije stvari me brinu: jako se malo igra sam u smislu sjesti i igrati se. Više se penje, istražuje, trči (iako slaže kocke, vozi autiće, hrani lutku). Nije neka pretjerana maza: sjedi u krilu i pošalje poljubac pri odlasku iz kuće, dakako. Ima stariju sestru koja je dosta ljubomorna i često ga ganja pa su možda djelomično i zato njegove reakcije takve. Je li po Vama potrebna pomoć ili sam previše prestrašena?

Poštovana mama,
iz Vašeg opisa mogu zaključiti da Vaš mališan slijedi razvojne miljokaze i uredno se razvija. Vaše dijete u ovoj dobi doživjelo je motoričko preobrazbu, od malene bebe koja leži postalo je dijete koje hoda, penje se, trči. Sad samostalno može uzeti loptu na kraju hodnika, dohvatiti kocku s police, zaviriti što se nalazi na polici. Ono napokon može aktivno istraživati širu okolinu oko sebe. Trčanjem, penjanjem, baratanjem predmetima dijete Vaše dijete uvježbava motoričke vještine i stječe nova znanja i iskustva. Stoga nemojte da to bude razlog Vaše zabrinutosti.
Drago mi je čuti i da se Vaše dijete primjereno igra s predmetima, da uživa u društvu drugih i u igri imitira ponašanja ljudi oko sebe. Dulju pažnju i samostalnu igru Vašeg djeteta možete potaknuti na način da ga češće hvalite dok se igra sam („Vau!Kako si složio lijep toranj! Bravo, kako se lijepo igraš se s kockama.“). Isto tako dok se igrate zajedno s djetetom nastojite što više komentirati predmet s kojim se igrate i pritom koristite Vaš afekt, pokažite što se sve može napraviti s tim predmetom (npr. od kocaka možemo graditi toranj, možemo ih staviti u lonac i „kuhati ručak“, možemo ih sakrivati, možemo ih slagati jednu do druge i praviti „vlak“ itd.) i na takav način pobuditi ćete kod djeteta interes za tim predmetom i produljiti njegovu pažnju u igri s istim.
Preporučam da i dalje budno pratite razvoj Vašeg djeteta te ukoliko uočite odstupanja ili budete u nedoumici dođete u naš Kabinet na procjenu i savjetovanje!

   Alma Džanović, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Moj sinčić premalo se samostalno i u miru igra. Je li to normalno za njegovu dob?

<para>
 Iz razgovora s učiteljicom smo saznali da je izrazito plaha i nesigurna u školi. Teško joj pada reći nešto što zna. Ali pravi problem se javlja kad nešto ne zna ili je zaboravila. Učiteljica kaže da je odmah počne boljeti glava/trbuh, grize nokte, počne plakati. Zbog toga je i učiteljica jako oprezna, baš da je što manje dovede u takve situacije. S godinama će škola biti sve teža, a ja ne znam kako joj pomoći da očvrsne, da shvati da ne može sve biti savršeno, da neće uvijek dobivati samo izvrsne ocjene, jer poraz izrazito teško podnosi. Inače voli ići u školu, kaže da joj je super tamo. Ima puno prijateljica (primijetila sam da se natječe s njima koja će imati bolje), sa sestrom se često igra "škole", pa mi nije jasno u kojem trenutno krene taj stres koji je obuzme do te mjere da se počne preznojavati. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Ivana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema ovome što navodite, izgleda da imate senzibilno dijete. Ono što bi bilo dobro je fokusirati se na sam osjećaj i pomoći joj da ga proba razriješiti. Dobro je što više empatički reflektirati njezine emocije, prihvatiti ih i pokazati razumijevanje za njezino nezadovoljstvo.</para>
<para>Naime, neka djeca se teže nose s neuspjehom i jako su strogi prema sebi, postavljaju sami sebi visoke standarde. Što su viši standardi i što je važnije da sve bude savršeno, to je veći strah od neuspjeha, a posljedično time i veći stres. Taj strah i stres su posebno prisutni u ispitnim situacijama pa se ponekad može dogoditi da dijete počne i izbjegavati takve situacije ili uopće niti ne započinje aktivnost ako nije sigurno da će ju uspješno izvesti.</para>
<para>Vašoj djevojčici bi bilo dobro s jedne strane pomoći da razumije da je u redu pogriješiti i da svi griješimo, a s druge strane prihvatiti njezinu emociju i pomoći joj da vježba samoregulaciju. Pri tome je dobro koristiti poruke ohrabrivanja, odnosno pratiti cijeli proces neke aktivnosti, radije nego pohvale. Na taj način se skida fokus s konačnog rezultata i možebitne evaluacije. Na primjer, ako dobije neku lošiju ocjenu u školi: „Vidim da ti je jako važno dobiti dobru ocjenu i znam da si se jako trudila da ju dobiješ, žao mi je što se loše osjećaš. U redu je ne znati odgovor na sva pitanja, to je normalno. Zato i idemo u školu, da nešto naučimo i steknemo određene vještine.“. Naravno, može biti i neki drugi primjer, važno je samo pokazati razumijevanje za njezin doživljaj neuspjeha i biti uz nju kao potpora.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja kćerka (7) izuzetno teško podnosi i najmanje neuspjehe u školi Majka sam djevojčice od 7,5 godina koja ide u prvi razred. Oduvijek je dosta ozbiljno i osjetljivo dijete pa odaje dojam da je puno starija nego što zaista jest. 
    Iz razgovora s učiteljicom smo saznali da je izrazito plaha i nesigurna u školi. Teško joj pada reći nešto što zna. Ali pravi problem se javlja kad nešto ne zna ili je zaboravila. Učiteljica kaže da je odmah počne boljeti glava/trbuh, grize nokte, počne plakati. Zbog toga je i učiteljica jako oprezna, baš da je što manje dovede u takve situacije. S godinama će škola biti sve teža, a ja ne znam kako joj pomoći da očvrsne, da shvati da ne može sve biti savršeno, da neće uvijek dobivati samo izvrsne ocjene, jer poraz izrazito teško podnosi. Inače voli ići u školu, kaže da joj je super tamo. Ima puno prijateljica (primijetila sam da se natječe s njima koja će imati bolje), sa sestrom se često igra "škole", pa mi nije jasno u kojem trenutno krene taj stres koji je obuzme do te mjere da se počne preznojavati. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Ivana

Draga mama,
prema ovome što navodite, izgleda da imate senzibilno dijete. Ono što bi bilo dobro je fokusirati se na sam osjećaj i pomoći joj da ga proba razriješiti. Dobro je što više empatički reflektirati njezine emocije, prihvatiti ih i pokazati razumijevanje za njezino nezadovoljstvo.
Naime, neka djeca se teže nose s neuspjehom i jako su strogi prema sebi, postavljaju sami sebi visoke standarde. Što su viši standardi i što je važnije da sve bude savršeno, to je veći strah od neuspjeha, a posljedično time i veći stres. Taj strah i stres su posebno prisutni u ispitnim situacijama pa se ponekad može dogoditi da dijete počne i izbjegavati takve situacije ili uopće niti ne započinje aktivnost ako nije sigurno da će ju uspješno izvesti.
Vašoj djevojčici bi bilo dobro s jedne strane pomoći da razumije da je u redu pogriješiti i da svi griješimo, a s druge strane prihvatiti njezinu emociju i pomoći joj da vježba samoregulaciju. Pri tome je dobro koristiti poruke ohrabrivanja, odnosno pratiti cijeli proces neke aktivnosti, radije nego pohvale. Na taj način se skida fokus s konačnog rezultata i možebitne evaluacije. Na primjer, ako dobije neku lošiju ocjenu u školi: „Vidim da ti je jako važno dobiti dobru ocjenu i znam da si se jako trudila da ju dobiješ, žao mi je što se loše osjećaš. U redu je ne znati odgovor na sva pitanja, to je normalno. Zato i idemo u školu, da nešto naučimo i steknemo određene vještine.“. Naravno, može biti i neki drugi primjer, važno je samo pokazati razumijevanje za njezin doživljaj neuspjeha i biti uz nju kao potpora.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Moja kćerka (7) izuzetno teško podnosi i najmanje neuspjehe u školi

<para>
 S dohranom smo započeli nakon šest mjeseci te je i to dobro prihvatio. Nastavili smo s dojenjem na zahtjev do godine dana nakon čega smo uveli nekakav red. S 18 mjeseci sam ga postupno počela odvikavati od sisanja, te na moje iznenađenje i vrlo brzo prekinula dojenje. Bila sam presretna kako je to jednostavno prošlo bez stresa za njega. No, sada imamo drugi problem. Kada je nervozan, kada je pospan, kada se želi utješiti, a nekada valjda iz čiste dosade, gura ruku u moju majicu i traži dojku. Pokušala sam mu objasniti da je on sada veliki i da mama više nema mlijeka, da je sve popio kada je bio mala beba. Ali to nije pomoglo, sada uz guranje ruku dodaje da je on mala beba i da mama ima mlijeka. I to sad već traje gotovo godinu dana, uz periode manjeg ili većeg intenziteta, ali barem jednom dnevno gurne ruku pod moju majicu. Isto radi i bakama. Pokušavala sam mu kroz razgovor objasniti da to ne radi, ali bezuspješno jer on sada još jače govori da je mala beba i traži dojku. Lagano gubim strpljenje i sada sam mu počela govoriti da mami to smeta i da me boli kada mi gura ruku u majicu i da ću se naljutiti, ali ni to ne pomaže. Znam da mu je to dugo vremena bio izvor utjehe, ali mene to dovodi do očaja. Ako je to neka normalna razvojna faza, O. K., otrpit ću to, ali ako je to samo loša navika, onda je želim prekinuti jer trenutno imam osjećaj da će tako do prvog osnovne. Pomozite mi kako da mu objasnim da to prestane raditi. Zahvaljujem na odgovoru. Little mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>način kako ste opisali što mu govorite – da Vas smeta kada Vam gura ruku u majicu – je OK. Ono što djeca često čine jest, kada se odvikavaju od dojenja, da guraju rukicu u majice mami i drugim ženama. Bez obzira da li je riječ o fazi ili ne, važno je razumjeti Vaše dijete zašto to radi.</para>
<para>Ako sam dobro shvatila iz Vašeg opisa, odvikao se lagano od dojenja, ali ono što mi nije posve jasno jest – kada je počeo gurati rukicu u Vašu majicu? Da li ju je gurao i s 18 mjeseci kada se odvikavao od dojenja ili je bilo faze kada to nije činio? Ako je postojala faza kada to nije činio, tada se pokušajte prisjetiti da li se je nešto dogodilo kada je ponovno počeo gurati rukicu u majicu? To ne mora biti neposredno povezani događaji, ponekad na dijete utječu događaji koji roditelji zaborave jer se dogode mjesecima ranije. Ako nikada nije prestao gurati rukicu u majicu, tada razmislite – kada je Vama to počelo smetati? Da li Vam je možda u početnoj fazi to bilo OK pa Vam u jednom trenutku više nije bilo OK? Ako je tako, tada je važno da budete nježni ali odlučni s rečenicom poput "ne želim da mi to radiš". Važno je da se ne ljutite na njega, jer će mu biti teško sada prestati s tim ponašanjem.</para>
<para>S druge strane, važno je da budete odlučni u tome da postepeno smanji to ponašanje koje Vam smeta. Osim toga, ponudite mu alternativu pa mu pokažite koji njegov dodir Vam odgovara – poput zagrljaja ili dodira po rukama. Tako neće biti samo "ne" već i neki drugi, prihvatljiviji oblik fizičkog dodira.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Tatjana Gjurković</para>
<para>dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Odvikli smo se od dojenja, ali moj sin od 2,5 godine i dalje se želi tješiti na dojci Moj sin ima 2,5 godine i sisao je do 18 mjeseci. Dojenje je odlično prihvatio od prvoga trena, još dok su mi ga u rađaonici stavili na prsa, i tako se nastavilo i tijekom cijelog perioda dojenja. 
    S dohranom smo započeli nakon šest mjeseci te je i to dobro prihvatio. Nastavili smo s dojenjem na zahtjev do godine dana nakon čega smo uveli nekakav red. S 18 mjeseci sam ga postupno počela odvikavati od sisanja, te na moje iznenađenje i vrlo brzo prekinula dojenje. Bila sam presretna kako je to jednostavno prošlo bez stresa za njega. No, sada imamo drugi problem. Kada je nervozan, kada je pospan, kada se želi utješiti, a nekada valjda iz čiste dosade, gura ruku u moju majicu i traži dojku. Pokušala sam mu objasniti da je on sada veliki i da mama više nema mlijeka, da je sve popio kada je bio mala beba. Ali to nije pomoglo, sada uz guranje ruku dodaje da je on mala beba i da mama ima mlijeka. I to sad već traje gotovo godinu dana, uz periode manjeg ili većeg intenziteta, ali barem jednom dnevno gurne ruku pod moju majicu. Isto radi i bakama. Pokušavala sam mu kroz razgovor objasniti da to ne radi, ali bezuspješno jer on sada još jače govori da je mala beba i traži dojku. Lagano gubim strpljenje i sada sam mu počela govoriti da mami to smeta i da me boli kada mi gura ruku u majicu i da ću se naljutiti, ali ni to ne pomaže. Znam da mu je to dugo vremena bio izvor utjehe, ali mene to dovodi do očaja. Ako je to neka normalna razvojna faza, O. K., otrpit ću to, ali ako je to samo loša navika, onda je želim prekinuti jer trenutno imam osjećaj da će tako do prvog osnovne. Pomozite mi kako da mu objasnim da to prestane raditi. Zahvaljujem na odgovoru. Little mama

Draga mama,
način kako ste opisali što mu govorite – da Vas smeta kada Vam gura ruku u majicu – je OK. Ono što djeca često čine jest, kada se odvikavaju od dojenja, da guraju rukicu u majice mami i drugim ženama. Bez obzira da li je riječ o fazi ili ne, važno je razumjeti Vaše dijete zašto to radi.
Ako sam dobro shvatila iz Vašeg opisa, odvikao se lagano od dojenja, ali ono što mi nije posve jasno jest – kada je počeo gurati rukicu u Vašu majicu? Da li ju je gurao i s 18 mjeseci kada se odvikavao od dojenja ili je bilo faze kada to nije činio? Ako je postojala faza kada to nije činio, tada se pokušajte prisjetiti da li se je nešto dogodilo kada je ponovno počeo gurati rukicu u majicu? To ne mora biti neposredno povezani događaji, ponekad na dijete utječu događaji koji roditelji zaborave jer se dogode mjesecima ranije. Ako nikada nije prestao gurati rukicu u majicu, tada razmislite – kada je Vama to počelo smetati? Da li Vam je možda u početnoj fazi to bilo OK pa Vam u jednom trenutku više nije bilo OK? Ako je tako, tada je važno da budete nježni ali odlučni s rečenicom poput "ne želim da mi to radiš". Važno je da se ne ljutite na njega, jer će mu biti teško sada prestati s tim ponašanjem.
S druge strane, važno je da budete odlučni u tome da postepeno smanji to ponašanje koje Vam smeta. Osim toga, ponudite mu alternativu pa mu pokažite koji njegov dodir Vam odgovara – poput zagrljaja ili dodira po rukama. Tako neće biti samo "ne" već i neki drugi, prihvatljiviji oblik fizičkog dodira.
Sretno,
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom,  Centar Proventus

  Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Odvikli smo se od dojenja, ali moj sin od 2,5 godine i dalje se želi tješiti na dojci

<para>
 Je li moguće da je samo zbog toga?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kapilarice koje vidite po obrazima mogu se javiti kod djece koja imaju osjetljivu i tanku kožu. One se nekada povuku, a nekada ostanu i više predstavljaju estetski problem nego da su znak bolesti, ako je s djetetom sve ostalo u redu. Prema potrebi, ako će se promjene pogoršavati možete se obratiti dječjem dermatologu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Sitne ispucale kapilarice tijekom zime Poštovani, moj sin od 4 godine od ove zime ima sitne crvene kapilarice po obrazima pa me zanima da li je to normalna pojava ili znak nečeg drugog? On je plav i svijetle puti. 
    Je li moguće da je samo zbog toga?

Poštovani,
kapilarice koje vidite po obrazima mogu se javiti kod djece koja imaju osjetljivu i tanku kožu. One se nekada povuku, a nekada ostanu i više predstavljaju estetski problem nego da su znak bolesti, ako je s djetetom sve ostalo u redu. Prema potrebi, ako će se promjene pogoršavati možete se obratiti dječjem dermatologu.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Sitne ispucale kapilarice tijekom zime

<para>
 Sena
</para>
<para>Vaš sin najvjerojatnije ima hiperhidrozu, tj pojačan rad žlijezda znojnica u području dlanova. U slučaju da će ga to ometati u svakodnevnim aktivnostima preporučila bih pregled dječjeg dermatologa.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Znojenje ruku kod 5-godišnjaka Imam sina koji će uskoro napuniti pet godina. Ruke mu se stalno znoje pa me zanima od čega je to? 
    Sena

Vaš sin najvjerojatnije ima hiperhidrozu, tj pojačan rad žlijezda znojnica u području dlanova. U slučaju da će ga to ometati u svakodnevnim aktivnostima preporučila bih pregled dječjeg dermatologa.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Znojenje ruku kod 5-godišnjaka

<para>
 Prvo je uhvatila "blagu" upalu pluća i liječena je Sumamedom (bez krvnih pretraga ili RTG pluća), nakon toga opstrukcijski bronhitis - terapija klavocin na koji je imala alergijsku reakciju (primila Solu-Medrol injekciju) i nastavila s cefiximom + inhalacije s ventolinom u ambulanti. Po povratku u kolektiv je ponovo počela kašljati pa joj je pedijatrica prepisala Singulair mini mjesec dana i zbog Dunger E6 - 540 uputila nas na testiranje na alergene.
</para>
<para>
 Kašalj je prošao nakon 15 dana, te smo kćer ispisali iz vrtića nakon čega više nije obolijevala.
</para>
<para>
 Alergološko i prvi pregled kod pulmologa smo čekali 2 mjeseca, jedino je bila mala reakcija na cvijet masline utrika (mm) 3. U specijalističkom nalazu je navedena Dg. Bronchitis Atopica te da se preporučuje napraviti IgE; ECP; RAST na KP, DF peludi.
</para>
<para>
 Međutim preporuka pedijatrice je bila da čekamo sljedeću zimu pošto dijete sada ne kašlje, pa ako krene ponovno, obaviti ćemo pretrage koje je preporučio specijalist.
</para>
<para>
 I sada - dijete nismo upisivali u vrtić ove godine zbog prinove u obitelji. Oko Božića se prehladila (curi nosić, bez povišene temperature) i ponovo počela kašljati i taj kašalj je trajao oko 4 tjedna (u početku produktivan, kasnije suh). Naravno vodili smo ju 2 puta u pedijatrice i svaki put su joj pluća bila "čista" - iako smo znali čuti lagano zviždanje koje bi nestalo nakon što bi se iskašljala. 2 tjedna nakon što se kašalj primirio, ja i supruga smo pokupili upalu grla (žarenje u grlu, kasnije sekret iz nosa i malo kašalj) koju je vjerojatno pokupila i naša kći. No njen kašalj je bio puno jači i produktivniji od našeg i opet smo čuli žvižduke.
</para>
<para>
 Pedijatrica ju je poslušala i zbog opstrukcija inhalirala ventolinom, te nas uputila da joj 3 dana dajmo po jedan potisak ujutro i navečer uz Bisolvon sirup da joj razrijedi sluz. I zaista preko vikenda se kašalj dosta smanjio. Na kontroli su se još blago čule opstrukcije, još dva dana ventolina samo navečer i kontrola za 2 dana.
</para>
<para>
 Na kontroli jučer ju je dočekala nova pedijatrica koja nam je odmah rekla da je ova terapija do sada bila nikakva obzirom na dob i težinu (4 god i 8 mj, 116 cm, 21,5 kg).
</para>
<para>
 Poslušala ju je i rekla da se čuje polifonija i propisala sljedeću terapiju: 3 dana: 3 x 2 potiska ventolina; 2 dana: 2
 x 2 potiska ventolina + 2 tjedna 2 x 1 potisak Flixotide. Kontrola za 5 dana. Kašalj je povremen (3-4 puta dnevno), bez sekreta.
</para>
<para>
 Curica je inače rođena zdrava, dojena 1 godinu, bez ikakvih tegoba do polaska u kolektiv. U obitelji nema asmatičara ili poznatih alergija.
</para>
<para>
 Pitanje: da li je uredu da se dijete liječi Flixotidom bez da se alergološka obrada obavila do kraja? Mislite da se radi o astmi?
</para>
<para>
 Ispričavam se što sam ovoliko oduljio, ali malo smo zbunjeni. Srdačan pozdrav i hvala unaprijed. Ante
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>bez obzira da li u vašoj obitelji ima ili nema astmatičara dijete može imati astmu ili samo virusom inducirane bronhoopstrukcije.</para>
<para>Svakako je potreban pregled alergopulmologa koji će na temelju svega, pri čemu je važno da li gotovo svaki virusni infekt završi s bronhoopstrukcijom i djetetu u liječenju treba salbutamol, i bez obzira da li su testovi na alergiju pozitivni ili negativni, odlučiti da li je potrebna profilaksa u vidu inhalacijskog kortikosteroida ili pak montelukasta.</para>
<para>Dakle svakako se preporuča pregled i mišljenje alergopulmologa.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Epizode jakog kašlja i davanje lijekova bez obavljenih pretraga Poštovani, naša kći je s 3 godine i 4 mjeseca krenula u vrtić. 
    Prvo je uhvatila "blagu" upalu pluća i liječena je Sumamedom (bez krvnih pretraga ili RTG pluća), nakon toga opstrukcijski bronhitis - terapija klavocin na koji je imala alergijsku reakciju (primila Solu-Medrol injekciju) i nastavila s cefiximom + inhalacije s ventolinom u ambulanti. Po povratku u kolektiv je ponovo počela kašljati pa joj je pedijatrica prepisala Singulair mini mjesec dana i zbog Dunger E6 - 540 uputila nas na testiranje na alergene.


   Kašalj je prošao nakon 15 dana, te smo kćer ispisali iz vrtića nakon čega više nije obolijevala.


   Alergološko i prvi pregled kod pulmologa smo čekali 2 mjeseca, jedino je bila mala reakcija na cvijet masline utrika (mm) 3. U specijalističkom nalazu je navedena Dg. Bronchitis Atopica te da se preporučuje napraviti IgE; ECP; RAST na KP, DF peludi.


   Međutim preporuka pedijatrice je bila da čekamo sljedeću zimu pošto dijete sada ne kašlje, pa ako krene ponovno, obaviti ćemo pretrage koje je preporučio specijalist.


   I sada - dijete nismo upisivali u vrtić ove godine zbog prinove u obitelji. Oko Božića se prehladila (curi nosić, bez povišene temperature) i ponovo počela kašljati i taj kašalj je trajao oko 4 tjedna (u početku produktivan, kasnije suh). Naravno vodili smo ju 2 puta u pedijatrice i svaki put su joj pluća bila "čista" - iako smo znali čuti lagano zviždanje koje bi nestalo nakon što bi se iskašljala. 2 tjedna nakon što se kašalj primirio, ja i supruga smo pokupili upalu grla (žarenje u grlu, kasnije sekret iz nosa i malo kašalj) koju je vjerojatno pokupila i naša kći. No njen kašalj je bio puno jači i produktivniji od našeg i opet smo čuli žvižduke.


   Pedijatrica ju je poslušala i zbog opstrukcija inhalirala ventolinom, te nas uputila da joj 3 dana dajmo po jedan potisak ujutro i navečer uz Bisolvon sirup da joj razrijedi sluz. I zaista preko vikenda se kašalj dosta smanjio. Na kontroli su se još blago čule opstrukcije, još dva dana ventolina samo navečer i kontrola za 2 dana.


   Na kontroli jučer ju je dočekala nova pedijatrica koja nam je odmah rekla da je ova terapija do sada bila nikakva obzirom na dob i težinu (4 god i 8 mj, 116 cm, 21,5 kg).


   Poslušala ju je i rekla da se čuje polifonija i propisala sljedeću terapiju: 3 dana: 3 x 2 potiska ventolina; 2 dana: 2
   x 2 potiska ventolina + 2 tjedna 2 x 1 potisak Flixotide. Kontrola za 5 dana. Kašalj je povremen (3-4 puta dnevno), bez sekreta.


   Curica je inače rođena zdrava, dojena 1 godinu, bez ikakvih tegoba do polaska u kolektiv. U obitelji nema asmatičara ili poznatih alergija.


   Pitanje: da li je uredu da se dijete liječi Flixotidom bez da se alergološka obrada obavila do kraja? Mislite da se radi o astmi?


   Ispričavam se što sam ovoliko oduljio, ali malo smo zbunjeni. Srdačan pozdrav i hvala unaprijed. Ante

Poštovani,
bez obzira da li u vašoj obitelji ima ili nema astmatičara dijete može imati astmu ili samo virusom inducirane bronhoopstrukcije.
Svakako je potreban pregled alergopulmologa koji će na temelju svega, pri čemu je važno da li gotovo svaki virusni infekt završi s bronhoopstrukcijom i djetetu u liječenju treba salbutamol, i bez obzira da li su testovi na alergiju pozitivni ili negativni, odlučiti da li je potrebna profilaksa u vidu inhalacijskog kortikosteroida ili pak montelukasta.
Dakle svakako se preporuča pregled i mišljenje alergopulmologa.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Epizode jakog kašlja i davanje lijekova bez obavljenih pretraga

<para>
 Kada smo stigli doma prilikom plača i napora uvidjela sam da dijete ponekad diše kao da mu nedostaje zraka, kada jako plače i u uspravnom položaju ispuštajući piskutavi zvuk, visokih tonova. To mi je bilo strašno za čuti. To traje nekoliko sekundi i nestane. Išli smo na pregled kod pedijatra. On kaže da je dijete sasvim ok. Napravili su rendgen prsnog koša, vadili krv. Sve ok. Zasićenost kisikom isto u granicama normale. Otorinolaringolog ga je samo pogledao i rekao da ni njemu to nije ništa opasno. Da dietetu još možda nije sazrio taj dišni put i postavljena je nekakva dijagnoza recimo prirođeni laringealni stridor. Mene je stvarno strah kada to kod svog novorođenčeta čujem, pa me zanima hoće li to nestati i vaše mišljenje? Dok spava normalno diše, dok ga hranim isto, u ležećem se isto zna pojaviti. Teško mi je to slušati, pa me zanima kada će to nestati. Hvala... Maja
</para>
<para>Stridor se katkad čuje u plaču ili uzbuđenju kod mladog dojenčeta jer su mekane hrskavice koje vibriraju kod strujanja zraka ili epiglotis ima drugačiji oblik.</para>
<para>Ako je sve drugo u redu, a Vi navodite da je, nema razloga za panikom jer će to ubrzo spontano proći.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Novorođenče u nekim situacijama i položajima čujno i teško diše Poštovani! 16. 02. rodila sam dječaka od 4 kg i 54 cm. API:10/10. 
    Kada smo stigli doma prilikom plača i napora uvidjela sam da dijete ponekad diše kao da mu nedostaje zraka, kada jako plače i u uspravnom položaju ispuštajući piskutavi zvuk, visokih tonova. To mi je bilo strašno za čuti. To traje nekoliko sekundi i nestane. Išli smo na pregled kod pedijatra. On kaže da je dijete sasvim ok. Napravili su rendgen prsnog koša, vadili krv. Sve ok. Zasićenost kisikom isto u granicama normale. Otorinolaringolog ga je samo pogledao i rekao da ni njemu to nije ništa opasno. Da dietetu još možda nije sazrio taj dišni put i postavljena je nekakva dijagnoza recimo prirođeni laringealni stridor. Mene je stvarno strah kada to kod svog novorođenčeta čujem, pa me zanima hoće li to nestati i vaše mišljenje? Dok spava normalno diše, dok ga hranim isto, u ležećem se isto zna pojaviti. Teško mi je to slušati, pa me zanima kada će to nestati. Hvala... Maja

Stridor se katkad čuje u plaču ili uzbuđenju kod mladog dojenčeta jer su mekane hrskavice koje vibriraju kod strujanja zraka ili epiglotis ima drugačiji oblik.
Ako je sve drugo u redu, a Vi navodite da je, nema razloga za panikom jer će to ubrzo spontano proći.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Novorođenče u nekim situacijama i položajima čujno i teško diše

<para>
 Doktorica joj je prepisala Rinolan zatim Augmentin. Napravili smo kompletnu krvnu sliku: povišeni limfociti i reaktivni limfociti, sniženi segmentirani granulociti i povišen CRP. O čemu bi se moglo raditi? Pedijatrica nije sigurna.
</para>
<para>Poštovani, radi se prema krvnom nalazu sa dominacijom limfocita uz pretpostavljam blago povišen CRP o virusnom rinosinusitisu. Ako ima puno sekreta u nosu on se vjerojatno kada legne počne cijediti niz stražnju stjenku nosnog dijela ždrijela-nazofarinksa, dolazi na receptore tusigenih zona i uzrokuje kašalj.</para>
<para>Bilo bi dobro primjenjivati inhalacije hipertonim otopinama i dobro ispuhivati ili aspirirati nos, te ako je sekret jako gust možda koristiti i neke od sirupa sa mukolitičkim djelovanjem.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kašalj i ogromne količine sekreta u nosu onemogućavaju djevojčici disanje Poštovani! Curica od tri godine već 10 dana kašlje i ima velike količine sekreta u nosu. Po noći je moram držati na rukama: ako je polegnem, počne se gušiti. 
    Doktorica joj je prepisala Rinolan zatim Augmentin. Napravili smo kompletnu krvnu sliku: povišeni limfociti i reaktivni limfociti, sniženi segmentirani granulociti i povišen CRP. O čemu bi se moglo raditi? Pedijatrica nije sigurna.

Poštovani, radi se prema krvnom nalazu sa dominacijom limfocita uz pretpostavljam blago povišen CRP o virusnom rinosinusitisu. Ako ima puno sekreta u nosu on se vjerojatno kada legne počne cijediti niz stražnju stjenku nosnog dijela ždrijela-nazofarinksa, dolazi na receptore tusigenih zona i uzrokuje kašalj.
Bilo bi dobro primjenjivati inhalacije hipertonim otopinama i dobro ispuhivati ili aspirirati nos, te ako je sekret jako gust možda koristiti i neke od sirupa sa mukolitičkim djelovanjem.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kašalj i ogromne količine sekreta u nosu onemogućavaju djevojčici disanje

<para>
 Prohodao nam još nije, ali fino drži ravnotežu kada nas drži za ruku. Ostale stvari napreduju normalno - visna, težina, zna reći „mama“ i „tata“ i još mu izleti poneka riječ, prepoznaje određene životinje, razumije dosta stvari koje mu se kažu, tako što pomiče glavu gore-dolje ili lijevo-desno ako mu se ne sviđa. Najviše me brine ovo zurenje u jednu točku. Ima li razloga za brigu? Na internetu sam pročitao masu stvari od kojih mi se okrene u želucu. Očekujem vaš odgovor. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav! Alen
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ovo što vi navodite može biti samo obično zagledavanje osobito ako se desi do 1 x na dan i ne svaki dan. No jednako tako mogu biti i napadi tipa apsans stoga bi bilo poželjno da pratite učestalost tih zagledavanja, po mogućnosti ih snimite kamerom i ako su česti javite se na pregled neuropedijatru kada će se svakako ako će biti potrebno i raditi EEG.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak često postaje zamišljen i zuri u jednu točku. Trebamo li se brinuti? Poštovanje! Imam bebu od 14 i pol mjeseci. U posljednjih 10-ak dana postao je zamišljen: uozbilji se i gleda u jednu točku nekoliko sekundi. 
    Prohodao nam još nije, ali fino drži ravnotežu kada nas drži za ruku. Ostale stvari napreduju normalno - visna, težina, zna reći „mama“ i „tata“ i još mu izleti poneka riječ, prepoznaje određene životinje, razumije dosta stvari koje mu se kažu, tako što pomiče glavu gore-dolje ili lijevo-desno ako mu se ne sviđa. Najviše me brine ovo zurenje u jednu točku. Ima li razloga za brigu? Na internetu sam pročitao masu stvari od kojih mi se okrene u želucu. Očekujem vaš odgovor.  Unaprijed hvala. Lijep pozdrav! Alen

Poštovani,
ovo što vi navodite može biti samo obično zagledavanje osobito ako se desi do 1 x na dan i ne svaki dan. No jednako tako mogu biti i napadi tipa apsans stoga bi bilo poželjno da pratite učestalost tih zagledavanja, po mogućnosti ih snimite kamerom i ako su česti javite se na pregled neuropedijatru kada će se svakako ako će biti potrebno i raditi  EEG.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dječak često postaje zamišljen i zuri u jednu točku. Trebamo li se brinuti?

<para>
 Pije čaj od šipka i trenutno ne povraća, ali želi jesti mlijeko s keksom. Smijem li mu to dati? Unaprijed hvala. Elma
</para>
<para>Poštovana, smijete mu dati mlijeko s keksom, ali nemojte veliku količinu za početak, da vidite kako će reagirati. Nemojte samo davati sokove i slatkiše, budući da to zna isprovocirati probavni trakt.</para>
<para> 
</para>
<heading5>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</heading5>
<heading5>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</heading5>
<para>
 </para>

Mlijeko i keksi neposredno nakon crijevne viroze – da ili ne? Sin od tri godine imao je crijevnu virozu. Jučer je povratio tri puta; nema temperaturu, niti proljev. Jučer je odbijao hranu, ali danas je već pomalo jeo juhice, banane, jabuke. 
    Pije čaj od šipka i trenutno ne povraća, ali želi jesti mlijeko s keksom. Smijem li mu to dati? Unaprijed hvala. Elma

Poštovana, smijete mu dati mlijeko  s keksom, ali nemojte veliku količinu za početak, da vidite kako će reagirati. Nemojte samo davati sokove i slatkiše, budući da to zna isprovocirati probavni trakt.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   


  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Mlijeko i keksi neposredno nakon crijevne viroze – da ili ne?

<para>
 Dobili smo terapiju sirup Legofer, dva puta po 7 ml. Beba teško podnosi ovaj sirup. Moj suprug radi u Austriji i tamo imaju neke Aktiferrin kapi koje oni propisuju jer ih djeca lakše podnose. Kako da ih doziram svojoj bebi, koliko bi mu kapi dnevno trebala dati? Unaprijed hvala. Renata
</para>
<para>Poštovana, umjesto Legofera, mogu se dati Aktiferrin kapi, izračunato prema dobi i masi Vašeg djeteta, 3x 10kapi.</para>
<para> 
</para>
<heading5>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</heading5>
<heading5>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</heading5>
<para>
 </para>

Doziranje kapi za nizak hemoglobin Poštovana doktorice, moja beba ima šest i pol mjeseci i teška je 9350 grama. Na kontroli krvne slike pronašli su da je hemoglobin nizak, 102, a RBC 3,75. 
    Dobili smo terapiju sirup Legofer, dva puta po 7 ml. Beba teško podnosi ovaj sirup. Moj suprug radi u Austriji i tamo imaju neke Aktiferrin kapi koje oni propisuju jer ih djeca lakše podnose. Kako da ih doziram svojoj bebi, koliko bi mu kapi dnevno trebala dati? Unaprijed hvala. Renata

Poštovana, umjesto Legofera, mogu se dati Aktiferrin kapi, izračunato prema  dobi i masi Vašeg djeteta, 3x 10kapi.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   


  Klinfo.hr 

Doziranje kapi za nizak hemoglobin

<para>
 Tada ga je doktorica odbila cijepiti budući da je u isto vrijeme starija sestrica imala virozu i temperaturu pa se doktorica bojala da nije možda i on u infektu. Prilikom pregleda ustanovila je da je malo prehlađen i da mu se slijeva u nosiću. Nakon osam dana sin se ipak nije razbolio, samo je počeo malo kašljucati pa je doktorica rekla da ga dovedemo. Tada ga je preslušala i rekla da je O. K. pa ga je cijepila. Tu noć maleni je počeo puno jače kašljati te je drugo jutro dobio temperaturu koju već sad ima dva dana (spusti se s paracetamolom, ali se vrati). Je li se smio uopće cijepiti ako je taj trenutak bio u infektu, samo nije imao temperaturu? Ima li cjepivo sada oslabljeno djelovanje? Hvala unaprijed na odgovorima. Tihana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>osnovna kontraindikacija za cijepljenje je temperatura koje tada nije bilo. Liječnica je dijete pregledala, očito nije bilo ništa sporno u kliničkom statusu i nije bilo temperature, te se odlučila cijepiti. Drugi dan se pojavila temperatura, teško je reći da li je to zbog cjepiva (jer može biti i s tim u vezi) ili zbog razvoja infekta.</para>
<para>U svakom slučaju cjepivo neće biti slabije djelotvorno, a važno je samo da snižavate temperaturu i pratite dijete. Budući da su prva dva dana prošla bez drugih tegoba, ne očekujemo nekih značajnih komplikacija. Cjepivo neće pogoršati infekt, niti će infekt oslabiti cjepivo.</para>
<para> 
</para>
<heading5>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</heading5>
<heading5>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</heading5>
<para>
 </para>

Je li se dijete smjelo cijepiti Prevenarom ako je bio u infektu? Poštovani, prije deset dana sina od 14 mjeseci vodila sam na cijepljenje trećom (zadnjom) dozom Prevenara. 
    Tada ga je doktorica odbila cijepiti budući da je u isto vrijeme starija sestrica imala virozu i temperaturu pa se doktorica bojala da nije možda i on u infektu. Prilikom pregleda ustanovila je da je malo prehlađen i da mu se slijeva u nosiću. Nakon osam dana sin se ipak nije razbolio, samo je počeo malo kašljucati pa je doktorica rekla da ga dovedemo. Tada ga je preslušala i rekla da je O. K. pa ga je cijepila. Tu noć maleni je počeo puno jače kašljati te je drugo jutro dobio temperaturu koju već sad ima dva dana (spusti se s paracetamolom, ali se vrati). Je li se smio uopće cijepiti ako je taj trenutak bio u infektu, samo nije imao temperaturu? Ima li cjepivo sada oslabljeno djelovanje? Hvala unaprijed na odgovorima. Tihana

Poštovana,
osnovna kontraindikacija za cijepljenje je temperatura koje tada nije bilo. Liječnica je dijete pregledala, očito nije bilo ništa sporno u kliničkom statusu i nije bilo temperature, te se odlučila cijepiti. Drugi dan se pojavila temperatura, teško je reći da li je to zbog cjepiva (jer može biti i s tim u vezi) ili zbog razvoja infekta.
U svakom slučaju cjepivo neće biti slabije djelotvorno, a važno je samo da snižavate temperaturu i pratite dijete. Budući da su prva dva dana prošla bez drugih tegoba, ne očekujemo nekih značajnih komplikacija. Cjepivo neće pogoršati infekt, niti će infekt oslabiti cjepivo.
 


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   


  Klinfo.hr 

Je li se dijete smjelo cijepiti Prevenarom ako je bio u infektu?

<para>
 Međutim, u zadnje vrijeme osjećam nekakav neobjašnjiv strah ili paniku u trenutku kad sam sama, ali i kad su ljudi oko mene. Kontroliram to na način da dišem ispravno i skrenem misli. Nije mi jasno zašto mi se ovo dešava. Nisam zatvoren tip osobe. Dosta sam bila pod stresom unazad skoro dvije godine i očito je sve to dalo ovakve rezultate. Kako da to držim pod kontrolom jer mi postaje opterećenje? Hobi imam, imam posao, nisam zatvorena kod kuće, ali ne mogu pronaći način kako bih ovo "otjerala" od sebe. Hvala vam unaprijed! 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sami ste rekli kako ste unazad dvije godine bili pod stresom i kako je sve to očito rezultiralo simptomima koje trenutno proživljavate. Sve što nam se dogodi a što ne „izbacimo“ iz sebe, na neki način se nakuplja u nama dok jednog dana ne izađe van. Moguće je da kod Vas sada izlazi u obliku panike.</para>
<para>Sve što činite u trenutku kada osjetite paniku je dobro – skretanje misli, pravilno disanje. Svakako bi Vam preporučila i da izbjegavate kofein, uvedete redovite obroke (uz puno voća i povrća), unosite dovoljno tekućine u organizam, bavite se fizičkom aktivnošću. Sve to će pomoći Vašem organizmu da se bolje nosi s panikom. No, sve dok se ne riješi uzrok problema, panika će vjerojatno perzistirati. Iz tog razloga preporučila bi Vam da se obratite stručnoj osobi za pomoć koja će raditi na samoj srži problema zajedno s Vama a po potrebi uvesti i farmakoterapiju koja će vam olakšati simptome.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon stresnog perioda, imam napadaje panike iako sam vedra i pozitivna Poštovani! Jako sam vesela, nasmijana, društvena. Ljudi me poznaju kao pozitivnu i vedru osobu. 
    Međutim, u zadnje vrijeme osjećam nekakav neobjašnjiv strah ili paniku u trenutku kad sam sama, ali i kad su ljudi oko mene. Kontroliram to na način da dišem ispravno i skrenem misli. Nije mi jasno zašto mi se ovo dešava. Nisam zatvoren tip osobe. Dosta sam bila pod stresom unazad skoro dvije godine i očito je sve to dalo ovakve rezultate. Kako da to držim pod kontrolom jer mi postaje opterećenje? Hobi imam, imam posao, nisam zatvorena kod kuće, ali ne mogu pronaći način kako bih ovo "otjerala" od sebe. Hvala vam unaprijed! 

Poštovana,
sami ste rekli kako ste unazad dvije godine bili pod stresom i kako je sve to očito rezultiralo simptomima koje trenutno proživljavate. Sve što nam se dogodi a što ne „izbacimo“ iz sebe, na neki način se nakuplja u nama dok jednog dana ne izađe van. Moguće je da kod Vas sada izlazi u obliku panike.
Sve što činite u trenutku kada osjetite paniku je dobro – skretanje misli, pravilno disanje. Svakako bi Vam preporučila i da izbjegavate kofein, uvedete redovite obroke (uz puno voća i povrća), unosite dovoljno tekućine u organizam, bavite se fizičkom aktivnošću. Sve to će pomoći Vašem organizmu da se bolje nosi s panikom. No, sve dok se ne riješi uzrok problema, panika će vjerojatno perzistirati. Iz tog razloga preporučila bi Vam da se obratite stručnoj osobi za pomoć koja će raditi na samoj srži problema zajedno s Vama a po potrebi uvesti i farmakoterapiju koja će vam olakšati simptome.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Nakon stresnog perioda, imam napadaje panike iako sam vedra i pozitivna

<para>
 S njima nisam u svađi, ali znam da me one baš ne vole. Ja obično moram svaki dan gledati bilježnice svojih kolega iz razreda. Loši učenici se počnu derati na mene i govoriti mi svašta, a ja samo molim Boga da ne počnem plakati. Stalno sam pod stresom i trudim se u školi. Puno se znojim i drhtim od straha zbog ocjene. Željela bih biti jača i čvršća osoba. Kako da se promijenim? Karla
</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga Karla,</para>
<para>Prije svega mi je žao što se ne osjećaš dobro u školi. Kada kažeš da znaš da te neke osobe ne vole – zanima me po čemu si to zaključila? Čak i ako je tvoj zaključak o tome da te ne vole točan, molila bi te da razmisliš sviđaju li se tebi svi koje upoznaš? Postoji li bar jedna osoba koja ti se ne sviđa – a nije ti ništa ružno napravila? Je li ti normalno i prihvatljivo da se ne sviđamo svima – da postoje ljudi kojima se nećemo svidjeti iako im nismo ništa napravili?</para>
<para>Ne sviđaju nam se svima isti ljudi – uglavnom nam odgovaraju ljudi koji su slični nama a sve one koji su drastično drugačiji od nas najčešće ne razumijemo a možda ponekad i negativno komentiramo. To ne znači da su ti ljudi loši – samo se nama ne sviđaju. Sigurno si i sama bila u situaciji da nisi razumjela nečije postupke i/ili ponašanje i da si prema njima imala negativan stav.</para>
<para>Samopouzdani ljudi nemaju potrebu umanjivati vrijednost drugih ljudi. Imaj na umu da učenici koji ti ružno komentiraju na taj način zapravo prikrivaju vlastitu nesigurnost i strah. Važno je da se naučiš zauzeti za sebe i da takve komentare ostaviš iza sebe. Ukoliko ne želiš svaki dan pregledavati bilježnice svojih kolega iz razreda, možda bi se i tu mogla zauzeti za sebe i zaduženje prepustiti nekome drugome.</para>
<para>Kako se zauzeti za sebe možeš saznati na slijedećim stranicama: <ulink url="http://gimnazija-varazdin.skole.hr/psihokutak/temeizpsihologije?news_hk=5585&amp;news_id=165&amp;mshow=1038">http://gimnazija-varazdin.skole.hr/psihokutak/temeizpsihologije?news_hk=5585&amp;news_id=165&amp;mshow=1038</ulink>
</para>
<para>Kako bi očvrsnula i izgradila samopouzdanje, savjetujem ti slijedeće:</para>
<para>– napiši popis svih svojih pozitivnih osobina, svih dobrih postupaka koje si napravila(sve što ti padne na pamet)</para>
<para>– redovito se pohvali kada nešto dobro napraviš</para>
<para>– svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>– ako se ne baviš, počni se baviti nekom aktivnošću koju voliš</para>
<para>– zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe</para>
<para>– preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nemam samopouzdanja i dozvoljavam vršnjacima da me povređuju Imam 15 godina i sve petice u školi. Sramežljiva sam i povučena, a samopouzdanje mi je na nuli. Bojim se loših komentara i u blizini nekih osoba se osjećam drugačije. 
    S njima nisam u svađi, ali znam da me one baš ne vole. Ja obično moram svaki dan gledati bilježnice svojih kolega iz razreda. Loši učenici se počnu derati na mene i govoriti mi svašta, a ja samo molim Boga da ne počnem plakati. Stalno sam pod stresom i trudim se u školi. Puno se znojim i drhtim od straha zbog ocjene. Željela bih biti jača i čvršća osoba. Kako da se promijenim? Karla


   Odgovor:

Draga Karla,
Prije svega mi je žao što se ne osjećaš dobro u školi. Kada kažeš da znaš da te neke osobe ne vole – zanima me po čemu si to zaključila? Čak i ako je tvoj zaključak o tome da te ne vole točan, molila bi te da razmisliš sviđaju li se tebi svi koje upoznaš? Postoji li bar jedna osoba koja ti se ne sviđa – a nije ti ništa ružno napravila? Je li ti normalno i prihvatljivo da se ne sviđamo svima – da postoje ljudi kojima se nećemo svidjeti iako im nismo ništa napravili?
Ne sviđaju nam se svima isti ljudi – uglavnom nam odgovaraju ljudi koji su slični nama a sve one koji su drastično drugačiji od nas najčešće ne razumijemo a možda ponekad i negativno komentiramo. To ne znači da su ti ljudi loši – samo se nama ne sviđaju. Sigurno si i sama bila u situaciji da nisi razumjela nečije postupke i/ili ponašanje i da si prema njima imala negativan stav.
Samopouzdani ljudi nemaju potrebu umanjivati vrijednost drugih ljudi. Imaj na umu da učenici koji ti ružno komentiraju na taj način zapravo prikrivaju vlastitu nesigurnost i strah. Važno je da se naučiš zauzeti za sebe i da takve komentare ostaviš iza sebe. Ukoliko ne želiš svaki dan pregledavati bilježnice svojih kolega iz razreda, možda bi se i tu mogla zauzeti za sebe i zaduženje prepustiti nekome drugome.
Kako se zauzeti za sebe možeš saznati na slijedećim stranicama: http://gimnazija-varazdin.skole.hr/psihokutak/temeizpsihologije?news_hk=5585&amp;news_id=165&amp;mshow=1038

Kako bi očvrsnula i izgradila samopouzdanje, savjetujem ti slijedeće:
– napiši popis svih svojih pozitivnih osobina, svih dobrih postupaka koje si napravila(sve što ti padne na pamet)
– redovito se pohvali kada nešto dobro napraviš
– svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
– ako se ne baviš, počni se baviti nekom aktivnošću koju voliš
– zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
– preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Nemam samopouzdanja i dozvoljavam vršnjacima da me povređuju

<para>
 Od tada počinju naši problemi i noćne more, koje u početku nismo preozbiljno shvaćali, jer nije bilo toliko izraženo niti je on to objasnio tako detaljno kao prije mjesec dana. U godinu dana to se dogodilo kojih 12-14 puta, otprilike jednom mjesečno. Sve je super, ide u školu, dođe kući, piše zadaću i uči, igra se... A kad legne u krevet: „Mama, ne mogu zaspati, nije mi dobro, rukom pokazujući na prsa, srce mu lupa, trese se i opisuje svoj osjećaj da se jako boji, da ga je strah da će mu se nešto stašno dogoditi i da će ići u bolnicu! Prestrašno je gledati dijete u tom stanju. Posjetili smo svoju doktoricu koja je rekla da je to napadaj panike i neka posjetimo psihijatra, na što on nije bio oduševljen, iako smo mu objasnili da se tamo samo razgovara. Nakon toga je ipak rekao da će ići, ali ne još. Inače se ne boji odlaska liječniku. U više navrata sam ga pitala muči li ga što u školi ili kod kuće, ili nešto drugo. Sve negira i kaže da ga ništa ne muči. Dosta je otvoren i vjerujem da bi rekao da je suprotno. Zanima me hoće li moći normalno odrastati sa vršnjacima, da nije pod nekom terapijom koja bi mu to uskraćivala? Postoji li mogućnost da se to izliječi sa psihoterapijom, bez lijekova ili eventualno lijek po potrebi? Unaprijed hvala! Nono
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Uvjerena sam da će Vaš sin moći normalno odrastati s vršnjacima: čak i ako mu liječnik odredi terapiju koja bi mu olakšavala simptome napada panike, to nije razlog da bude za išta uskraćen. Hoće li mu trebati lijekovi ili ne – ukoliko se pokaže da Vaš sin otežano funkcionira u svakodnevnom životu i da su simptomi toliko izraženi da je već i fizički iscrpljen, tada bi lijekovi sigurno pomogli u smislu fizičke relaksacije (a potom i psihičke). No, bez obzira na lijekove stručna podrška u smislu razgovora je neophodna kako bi došlo do poboljšanja. Bilo bi dobro da objasnite sinu kako kada imamo gripu ili neku drugu fizičku bolest idemo kod liječnika opće prakse, tako i kada se psihički ne osjećamo dobro idemo kod drugog liječnika. I jedan i drugi educirani su da nam pomognu u situacijama u kojima sami ne znamo što nam je i kako si pomoći.</para>
<para>Trenutno ne znam koji bi mogao biti uzrok napada panike – no on sigurno postoji i kako bi utjecali na sve te simptome nužno je raditi na uzroku. Razgovori sa stručnjakom pridonijet će otkrivanju uzroka a potom i njegova rješavanja.</para>
<para>U svakom slučaju moj savjet je da se obratite stručnjaku – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – i uključite sina u tretman. Sve vezano uz primjenu lijekova dalje ćete dogovarati zajedno s liječnikom. Kao majka možete tražiti detaljno objašnjenje o utjecaju i eventualnim nuspojavama lijeka na Vaše dijete. Ako su lijekovi potrebni, oni se primjenjuju kako bi omogućili psihoterapijski i savjetodavni rad (nikada nisu trajno rješenje). U konačnici se možda pokaže da primjena lijeka nije neophodna, da je dovoljan samo savjetodavni rad.</para>
<para>Vama i sinu šaljem podršku i želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mojeg sina (12) muče noćne more i ima napadaje panike bez vidljivog razloga Moj sin će u svibnju navršiti 12 godina. Ide u peti razred i vrlo dobar je učenik. Inače je sretno dijete, nikada se do prije zadnjih godinu dana nije na nešto specifično žalio. 
    Od tada počinju naši problemi i noćne more, koje u početku nismo preozbiljno shvaćali, jer nije bilo toliko izraženo niti je on to objasnio tako detaljno kao prije mjesec dana. U godinu dana to se dogodilo kojih 12-14 puta, otprilike jednom mjesečno. Sve je super, ide u školu, dođe kući, piše zadaću i uči, igra se...  A kad legne u krevet: „Mama, ne mogu zaspati, nije mi dobro, rukom pokazujući na prsa, srce mu lupa, trese se i opisuje svoj osjećaj da se jako boji, da ga je strah da će mu se nešto stašno dogoditi i da će ići u bolnicu! Prestrašno je gledati dijete u tom stanju. Posjetili smo svoju doktoricu koja je rekla da je to napadaj panike i neka posjetimo psihijatra, na što on nije bio oduševljen, iako smo mu objasnili da se tamo samo razgovara. Nakon toga je ipak rekao da će ići, ali ne još. Inače se ne boji odlaska liječniku. U više navrata sam ga pitala muči li ga što u školi ili kod kuće, ili nešto drugo. Sve negira i kaže da ga ništa ne muči. Dosta je otvoren i vjerujem da bi rekao da je suprotno. Zanima me hoće li moći normalno odrastati sa vršnjacima, da nije pod nekom terapijom koja bi mu to uskraćivala? Postoji li mogućnost da se to izliječi sa psihoterapijom, bez lijekova ili eventualno lijek po potrebi? Unaprijed hvala! Nono

Draga mama,
Uvjerena sam da će Vaš sin moći normalno odrastati s vršnjacima: čak i ako mu liječnik odredi terapiju koja bi mu olakšavala simptome napada panike, to nije razlog da bude za išta uskraćen. Hoće li mu trebati lijekovi ili ne – ukoliko se pokaže da Vaš sin otežano funkcionira u svakodnevnom životu i da su simptomi toliko izraženi da je već i fizički iscrpljen, tada bi lijekovi sigurno pomogli u smislu fizičke relaksacije (a potom i psihičke). No, bez obzira na lijekove stručna podrška u smislu razgovora je neophodna kako bi došlo do poboljšanja. Bilo bi dobro da objasnite sinu kako kada imamo gripu ili neku drugu fizičku bolest idemo kod liječnika opće prakse, tako i kada se psihički ne osjećamo dobro idemo kod drugog liječnika. I jedan i drugi educirani su da nam pomognu u situacijama u kojima sami ne znamo što nam je i kako si pomoći.
Trenutno ne znam koji bi mogao biti uzrok napada panike – no on sigurno postoji i kako bi utjecali na sve te simptome nužno je raditi na uzroku. Razgovori sa stručnjakom pridonijet će otkrivanju uzroka a potom i njegova rješavanja.
U svakom slučaju moj savjet je da se obratite stručnjaku – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – i uključite sina u tretman. Sve vezano uz primjenu lijekova dalje ćete dogovarati zajedno s liječnikom. Kao majka možete tražiti detaljno objašnjenje o utjecaju i eventualnim nuspojavama lijeka na Vaše dijete. Ako su lijekovi potrebni, oni se primjenjuju kako bi omogućili psihoterapijski i savjetodavni rad (nikada nisu trajno rješenje). U konačnici se možda pokaže da primjena lijeka nije neophodna, da je dovoljan samo savjetodavni rad.
Vama i sinu šaljem podršku i želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Mojeg sina (12) muče noćne more i ima napadaje panike bez vidljivog razloga

<para>
 U svakom slučaju imamo dijagnozu anksiozno-depresivnog poremećaja uz elemente perfekcionizma. Dobili smo Fevarin kao terapiju, ali me jako strah dati to djetetu. Ja sam pila taj lijek i imala sam na početku nesanice, pila sam ga uz Helex. Nakon što sam pogledala koliko su lijekovi slabo ispitani na djeci, stvarno me strah, ali istodobno se bojim da mu se stanje ne pogorša. Što Vi mislite o uzimanju tog antidepresiva? Da pokušamo s gospinom travom? V.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Kako nisam medicinske struke ne mogu Vam odgovoriti na pitanje koje se tiče uzimanja lijekova i njegovih eventualnih nuspojava. Ukoliko je taj lijek Vašem sinu prepisao liječnik psihijatar, smatram da bi bilo najbolje da upravo s njim porazgovarate o toj terapiji i da mu izrazite vlastite strahove i nedoumice. Postoji vjerojatnost da taj lijek u početku ima nuspojave, no kod nekog su one više a kod nekog manje izražene. U većini slučajeva te nuspojave s vremenom prođu, a ukoliko se ipak pokaže da i dalje perzistiraju, moguće je promijeniti terapiju. No o tome ćete razgovarati s liječnikom.</para>
<para>Nadalje, neovisno o lijekovima smatram da je Vašem sinu potrebna podrška stručnjaka u smislu savjetodavnog razgovara ili psihoterapije. Lijekovi mogu utjecati na simptome koje Vaš sin ispoljava (autoagresija, napadi agresivnosti itd.) no ne rješavaju uzroke problema. Da bi problem riješili u cijelosti, nužno je raditi na uzroku. Tu će Vašem sinu pomoći stručna osoba kod koje će redovito odlaziti i kroz razgovore proraditi sve što ga muči. Smatram da je takva vrste podrške neophodna kako bi mu se stanje poboljšalo.</para>
<para>Ne znam na kojem području živite, pa se raspitajte gdje u mjestu Vašeg stanovanja ili u okolici postoji stručna podrška za Vašeg sina. Možete se obratiti liječniku koji Vam je prepisao lijek ili školskom psihologu te upitati za preporuku gdje bi Vaš sin mogao odlaziti na razgovore.</para>
<para>Vama i sinu šaljem podršku i želim puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Strah me djetetu davati antidepresive koje mu je propisao liječnik Moj sin M. (12 g.) već duže vrijeme ima znakove depresije: nisko samopoštovanje, lošu socijalnu komunikaciju, napade agresivnosti i autoagresije, govori o sebi ružno... 
    U svakom slučaju imamo dijagnozu anksiozno-depresivnog poremećaja uz elemente perfekcionizma. Dobili smo Fevarin kao terapiju, ali me jako strah dati to djetetu. Ja sam pila taj lijek i imala sam na početku nesanice, pila sam ga uz Helex. Nakon što sam pogledala koliko su lijekovi slabo ispitani na djeci, stvarno me strah, ali istodobno se bojim da mu se stanje ne pogorša. Što Vi mislite o uzimanju tog antidepresiva? Da pokušamo s gospinom travom? V.

Draga mama,
Kako nisam medicinske struke ne mogu Vam odgovoriti na pitanje koje se tiče uzimanja lijekova i njegovih eventualnih nuspojava. Ukoliko je taj lijek Vašem sinu prepisao liječnik psihijatar, smatram da bi bilo najbolje da upravo s njim porazgovarate o toj terapiji i da mu izrazite vlastite strahove i nedoumice. Postoji vjerojatnost da taj lijek u početku ima nuspojave, no kod nekog su one više a kod nekog manje izražene. U većini slučajeva te nuspojave s vremenom prođu, a ukoliko se ipak pokaže da i dalje perzistiraju, moguće je promijeniti terapiju. No o tome ćete razgovarati s liječnikom.
Nadalje, neovisno o lijekovima smatram da je Vašem sinu potrebna podrška stručnjaka u smislu savjetodavnog razgovara ili psihoterapije. Lijekovi mogu utjecati na simptome koje Vaš sin ispoljava (autoagresija, napadi agresivnosti itd.) no ne rješavaju uzroke problema. Da bi problem riješili u cijelosti, nužno je raditi na uzroku. Tu će Vašem sinu pomoći stručna osoba kod koje će redovito odlaziti i kroz razgovore proraditi sve što ga muči. Smatram da je takva vrste podrške neophodna kako bi mu se stanje poboljšalo.
Ne znam na kojem području živite, pa se raspitajte gdje u mjestu Vašeg stanovanja ili u okolici postoji stručna podrška za Vašeg sina. Možete se obratiti liječniku koji Vam je prepisao lijek ili školskom psihologu te upitati za preporuku gdje bi Vaš sin mogao odlaziti na razgovore.
Vama i sinu šaljem podršku i želim puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Strah me djetetu davati antidepresive koje mu je propisao liječnik

<para>
 Djed i baka
</para>
<para>Kod djeteta u toj dobi, ako je na prsima može jako varirati broj stolica, što znači da može biti stolica iza svakog podoja, ali i izostati i do 14 dana (neka djeca sve probave pa nema ostataka).</para>
<para>Kod djeteta koje jede adaptirano mlijeko, obično varira 1-4 stolice u danu, ali može poneki dan i preskočiti stolica.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Koliko stolica treba imati novorođenče u jednom danu? Koliki broj stolica je normalan za bebu staru 14 dana? Hvala na odgovoru! 
    Djed i baka

Kod djeteta u toj dobi, ako je na prsima može jako varirati broj stolica, što znači da može biti stolica iza svakog podoja, ali i izostati i do 14 dana (neka djeca sve probave pa nema ostataka).
Kod djeteta koje jede adaptirano mlijeko, obično varira 1-4 stolice u danu, ali može poneki dan i preskočiti stolica.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Koliko stolica treba imati novorođenče u jednom danu?

<para>
 Do koliko bih ja mogao narasti? Lik
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>pretpostavljam da u zadnje vrijeme ne rasteš tempom kojim si do sada rastao, no poznato je da rast nije uvijek sasvim ujednačen kroz godinu. Ako je zaista na krivulji rasta prisutna stagnacija, moguće je da si gotovo dosegnuo svoju ciljnu visinu, budući da si već sada 186 cm, a prema visini roditelja to je oko očekivanog. Obzirom na dob vjerojatno je da ćeš narasti još nekoliko centimetara.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam 15 godina i primjećujem opadanje po krivulji rasta Poštovanje! Imam 15 i pol godina i visok sam 186 cm. U zadnje vrijeme sam primijetio lagano opadanje po krivulji rasta. Tata mi je visok 189-190 cm, a mama 173 cm. Nemam bradu, samo brkove. 
    Do koliko bih ja mogao narasti? Lik

Poštovani,
pretpostavljam da u zadnje vrijeme ne rasteš tempom kojim si do sada rastao, no poznato je da rast nije uvijek sasvim ujednačen kroz godinu. Ako je zaista na krivulji rasta prisutna stagnacija, moguće je da si gotovo dosegnuo svoju ciljnu visinu, budući da si već sada 186 cm, a prema visini roditelja to je oko očekivanog. Obzirom na dob vjerojatno je da ćeš narasti još nekoliko centimetara.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Imam 15 godina i primjećujem opadanje po krivulji rasta

<para>
 Edita
</para>
<para>Poštovana, ako je sve ostalo u redu to je vjerojatno samo faza vezana uz neki neugodni događaj tijekom kupanja ( ulazak vode u nos, oči, pretopla ili prehladna voda). Nadam se da će to proći, a vi samo nastavite sa kupanjem.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba se iznenada počela plašiti kupanja i vode Poštovani, moja beba ima 10 mjeseci i do sada joj je bio užitak kupati se, no zadnjih par dana čim je stavim u kadicu počne plakati. Koje bi moglo biti objašnjenje? Je li to možda samo faza? 
    Edita

Poštovana, ako je sve ostalo u redu to je vjerojatno samo faza vezana uz neki neugodni događaj tijekom kupanja ( ulazak vode u nos, oči, pretopla ili prehladna voda). Nadam se da će to proći, a vi samo nastavite sa kupanjem.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba se iznenada počela plašiti kupanja i vode

<para>
 Pasivni sam pušač i bavim se rukometom, prije nikad nisam bio bolestan. Što bih još trebao napraviti u vezi toga? Sven
</para>
<para>Poštovani, moguće je da je bol mišićne prirode, tj. vezana za napore u sportu. Nekada vrijedi napraviti 2 tjednu pauzu od treninga pa vidjeti da li će proći. Druga mogućnost je da se radi o tegobama sa strane jednjaka (gastroezofagealni refluks), ali uz to se onda češće javlja žgaravica (osjećaj dizanja kiseline i pečenja iza prsne kosti), tako da je to malo vjerojatno.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bol u sredini prsišta kod 16-godišnjaka Imam 16 godina i prije dva mjeseca sam osjetio bol u prsima s lijeve strane. Bio sam na EKG-u i ultrazvuku, svi nalazi su uredni. Međutim, ta bol je još prisutna, nekad boli u sredini prsišta. 
    Pasivni sam pušač i bavim se rukometom, prije nikad nisam bio bolestan. Što bih još trebao napraviti u vezi toga? Sven

Poštovani, moguće je da je bol mišićne prirode, tj. vezana za napore u sportu. Nekada vrijedi napraviti 2 tjednu pauzu od treninga pa vidjeti da li će proći.  Druga mogućnost je da se radi o tegobama sa strane jednjaka (gastroezofagealni refluks), ali uz to se onda češće javlja žgaravica (osjećaj dizanja kiseline i pečenja iza prsne kosti), tako da je to malo vjerojatno.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Bol u sredini prsišta kod 16-godišnjaka

<para>
 ? Iako prema javnosti već dulje vrijeme idu poruke „ne antibioticima“, liječnici ih daju doslovce kao bombone. I moje je dijete prije dva tjedna dobilo antibiotike zbog temperature, iako sam došla na pregled da mu samo pogleda uho jer se žalio na uhobolju. Ja također redovito dobivam antibiotike, koje ni ne podižem u apoteci. Smatram da je to što se radi prestrašno! Marina
</para>
<para>Poštovani, meni je na ovo pitanje vrlo teško odgovoriti jer nisam toga mišljenja. Poznato je da je 90% respiratornih infekcija u dječjoj dobi virusne etiologije i da se tu primjenjuje samo simptomatsko liječenje ( antipiretici, analgetici, dekongestivi, antitusici, ekspektoransi naravno ovisno o simptomima).</para>
<para>Čak u početnim danima bolesti, osobito ako je dijete dobrog općeg stanja i nije vrlo mlado dojenče nije potrebno odmah ići liječniku na pregled.</para>
<para>Na pitanje zašto ste od svog liječnika za dijete u određenim situacijama dobili antibiotik, ne mogu odgovoriti jer tada nisam vidjela dijete kako bih mogla reći da li je isti bio nužno potreban. U takvim je situacijama to najbolje raspraviti sa svojim liječnikom.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto pedijatri liječe viroze i male temperature antibioticima? Poštovani, molim vas da mi odgovorite zašto pedijatri redovito „liječe“ viroze i temperature do 37,5 stupnjeva antibioticima (čak i Sumamedom) bez pretraga, uz riječi „preventivno“ i „da pokrijemo sve“ 
   ? Iako prema javnosti već dulje vrijeme idu poruke „ne antibioticima“, liječnici ih daju doslovce kao bombone. I moje je dijete prije dva tjedna dobilo antibiotike zbog temperature, iako sam došla na pregled da mu samo pogleda uho jer se žalio na uhobolju. Ja također redovito dobivam antibiotike, koje ni ne podižem u apoteci. Smatram da je to što se radi prestrašno! Marina

Poštovani, meni je na ovo pitanje vrlo teško odgovoriti jer nisam toga mišljenja. Poznato je da je 90% respiratornih infekcija u dječjoj dobi virusne etiologije i da se tu primjenjuje samo simptomatsko liječenje ( antipiretici, analgetici, dekongestivi, antitusici, ekspektoransi naravno ovisno o simptomima).
Čak u početnim danima bolesti, osobito ako je dijete dobrog općeg stanja i nije vrlo mlado dojenče nije potrebno odmah ići liječniku na pregled.
Na pitanje zašto ste od svog liječnika za dijete u određenim situacijama dobili antibiotik, ne mogu odgovoriti jer tada nisam vidjela dijete kako bih mogla reći da li je isti bio nužno potreban. U takvim je situacijama to najbolje raspraviti sa svojim liječnikom.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zašto pedijatri liječe viroze i male temperature antibioticima?

<para>
 Imam osjećaj da je gladan. Dohranu smo počeli s pet mjeseci jer je pokazivao interes za hranom. Sve je super prihvatio: jede sve, i voćne i povrtne kašice. Ovako izgleda njegov dan: dojenje 6, 9:30, između 12 i 13 voćna ili povrtna kašica, dojenje između 15 i 16 h, dojenje u 18 i dojenje u 20:30. Tada zaspi i u tijeku noći sisa 4-5 puta, imamo bar dvije potpuno mokre pelene. Pedijatrica nam je savjetovala da mu damo bočicu Nana prije spavanja, ali on ne prihvaća bočicu, igra se s njom i plače dok ne dobije sisu. Vodu pije samo na žličicu, kljunašicu ne prihvaća. Što radimo krivo? Je li možda gladan, je li mu moje mlijeko preslabo? Unaprijed hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša beba je velika i treba joj dati jesti! Jedan obrok konkretne hrane i vaše mlijeko djetetu ove dobi i tjelesne mase nije dovoljno.</para>
<para>Uvedite još 3 konkretna obroka kroz dan tako da dijete ima doručak, ručak, užinu i večeru, dojenje tijekom dana dajte neposredno nakon obroka i prije spavanja i tijekom noći na zahtjev.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Imam osjećaj da je moja beba gladna. Što da promijenim u prehrani? Poštovani, imam bebu koja će 27-og navršiti sedam mjeseci. Rođen je sa 4080 g i 53 cm; sad ima 9500 g i 73 cm. Problem je često buđenje tijekom noći zbog dojenja u zadnja dva mjeseca. 
    Imam osjećaj da je gladan. Dohranu smo počeli s pet mjeseci jer je pokazivao interes za hranom. Sve je super prihvatio: jede sve, i voćne i povrtne kašice. Ovako izgleda njegov dan: dojenje 6, 9:30, između 12 i 13 voćna ili povrtna kašica, dojenje između 15 i 16 h, dojenje u 18 i dojenje u 20:30. Tada zaspi i u tijeku noći sisa 4-5 puta, imamo bar dvije potpuno mokre pelene. Pedijatrica nam je savjetovala da mu damo bočicu Nana prije spavanja, ali on ne prihvaća bočicu, igra se s njom i plače dok ne dobije sisu. Vodu pije samo na žličicu, kljunašicu ne prihvaća. Što radimo krivo? Je li možda gladan, je li mu moje mlijeko preslabo? Unaprijed hvala

Poštovana,
vaša beba je velika i treba joj dati jesti! Jedan obrok konkretne hrane i vaše mlijeko djetetu ove dobi i tjelesne mase nije dovoljno.
Uvedite još 3 konkretna obroka kroz dan tako da dijete ima doručak, ručak, užinu i večeru, dojenje tijekom dana dajte neposredno nakon obroka i prije spavanja i tijekom noći na zahtjev.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Imam osjećaj da je moja beba gladna. Što da promijenim u prehrani?

<para>
 Međutim, noću je nemiran, često se budi i još uvijek ima jedan noćni obrok oko 1-2 h, pa me zanima je li raspored obroka u redu i da li trebamo nešto pojačati. Trenutno nam raspored izgleda ovako: 7 h ad mlijeko 210 ml; 10 h voćno-žitna kašica 200-250 ml; 13 h mesno-povrtna-žitna kašica 250 ml; 16 h voćna kašica ili voćni frape ili jogurt/sir i voće 200 ml; 19 h mliječno-žitna kašica 200-250 ml; 1-2 h ad mlijeko 190 ml. Inače je vrlo živahna i vesela beba. Zahvaljujem na pomoći, Nina.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaš raspored prehrane djeteta je pravi školski. Samo tako nastavite. Možda se budi jer mu izlaze zubići. Ono što eventualno možete učiniti je da zagustite noćni obrok dojenačkim pahuljicama.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Budi li se moja 8-mjesečna beba noću zbog obroka? Poštovani, imam bebu od 8 mjeseci. Rođena je sa 4,5 kg i 55 cm, sada ima 11 kg i 74 cm. Na adaptiranom mlijeku je od rođenja, a dohranu smo uveli sa 4 mjeseca koju je izvrsno prihvatio. 
    Međutim, noću je nemiran, često se budi i još uvijek ima jedan noćni obrok oko 1-2 h, pa me zanima je li raspored obroka u redu i da li trebamo nešto pojačati. Trenutno nam raspored izgleda ovako: 7 h ad mlijeko 210 ml; 10 h voćno-žitna kašica 200-250 ml; 13 h mesno-povrtna-žitna kašica 250 ml; 16 h voćna kašica ili voćni frape ili jogurt/sir i voće 200 ml; 19 h mliječno-žitna kašica 200-250 ml; 1-2 h ad mlijeko 190 ml. Inače je vrlo živahna i vesela beba. Zahvaljujem na pomoći, Nina.

Poštovana,
vaš raspored prehrane djeteta je pravi školski. Samo tako nastavite. Možda se budi jer mu izlaze zubići. Ono što eventualno možete učiniti je da zagustite noćni obrok dojenačkim pahuljicama.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Budi li se moja 8-mjesečna beba noću zbog obroka?

<para>
 Brzo je sve naučio, nikad se noću nije pomokrio u krevet. Dogodine kreće u malu školu pa me je jako strah hoće li to proći. Išli smo na sve moguće pretrage i sve je u redu. Trebam li još što učiniti? Hvala vam unaprijed na odgovoru, Elvira.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas zabrinjava što će se dogoditi kada Vašem dječaku nešto bude smiješno u maloj školi, odnosno želite mu pomoći da mu se mokrenje u gaćice ne javlja u situacijama kada se počne smijati.</para>
<para>S obzirom da ste naveli kako su pretrage pokazale da je na fiziološkoj razini sve ok, ostaje Vam da mu pomognete na način da mu osvještavate i povezujete što mu se zapravo događa koristeći jednostavne rečenice reflektiranja.</para>
<para>Npr. kada vidite da se smiješi bitno mu je to reći na glas “Baš ti je to smiješno”. Ako se dogodi da se pomokri treba mu reći “Kada ti je nešto smiješno onda se ponekad pomokriš u gaćice”. U situacijama kada se nasmiješi, ali se ne pomokri u gaćice, opet mu je važno reći “Sada si se opet nasmijao / Opet ti je bilo smiješno, ali uspio si da se ne pomokriš u gaćice.” Ok mu je pojasniti da je nekada teško zadržati mokraću kada se jako smijemo i podsjećati ga kako nekada to uspije. Osvještavanjem njegova stanja u konkretnim situacijama važno je da bi se i njemu što više povezalo smijanje i potreba za kontrolom mokrenja. Rečenice reflektiranja njegova stanja treba govoriti normalnim glasom, bez kritike. Malo po malo, vjerujem da bi se mokrenje u gaćice pri smijanju trebali prorijediti, a onda i nestati.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin je zdrav i ne nosi pelene, ali se kod jakog smijeha pomokri u gaćice Imam dječaka od 5,5 godina. On je sasvim zdravo i veselo dijete, ali je problem u tome što se, čim se počne smijati, pomokri u gaćice. Od pelene sam ga odvikla s nepune tri godine. 
    Brzo je sve naučio, nikad se noću nije pomokrio u krevet. Dogodine kreće u malu školu pa me je jako strah hoće li to proći. Išli smo na sve moguće pretrage i sve je u redu. Trebam li još što učiniti? Hvala vam unaprijed na odgovoru, Elvira.

Draga mama,
vjerujem da Vas zabrinjava što će se dogoditi kada Vašem dječaku nešto bude smiješno u maloj školi, odnosno želite mu pomoći da mu se mokrenje u gaćice ne javlja u situacijama kada se počne smijati.
S obzirom da ste naveli kako su pretrage pokazale da je na fiziološkoj razini sve ok, ostaje Vam da mu pomognete na način da mu osvještavate i povezujete što mu se zapravo događa koristeći jednostavne rečenice reflektiranja.
Npr. kada vidite da se smiješi bitno mu je to reći na glas “Baš ti je to smiješno”. Ako se dogodi da se pomokri treba mu reći “Kada ti je nešto smiješno onda se ponekad pomokriš u gaćice”. U situacijama kada se nasmiješi, ali se ne pomokri u gaćice, opet mu je važno reći “Sada si se opet nasmijao / Opet ti je bilo smiješno, ali uspio si da se ne pomokriš u gaćice.” Ok mu je pojasniti da je nekada teško zadržati mokraću kada se jako smijemo i podsjećati ga kako nekada to uspije. Osvještavanjem njegova stanja u konkretnim situacijama važno je da bi se i njemu što više povezalo smijanje i potreba za kontrolom mokrenja. Rečenice reflektiranja njegova stanja treba govoriti normalnim glasom, bez kritike. Malo po malo, vjerujem da bi se mokrenje u gaćice pri smijanju trebali prorijediti, a onda i nestati.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin je zdrav i ne nosi pelene, ali se kod jakog smijeha pomokri u gaćice

<para>
 Kada idemo u šetnju vrlo često legne na tlo i ne želi dalje hodati. Radi se o kratkim šetnjama koje mu ne stvaraju nikakav napor. Nekada mu je cilj da ga nosiš, nekada ni to ne pomaže već se otima i ne želi da ga se diže s tla. Ne želi se držati za ruku kada je u šetnji. Kada je više ljudi u kući voli se popeti na stolicu u dnevnom boravku i skakati u ruke onome tko je pored pri čemu zna pasti nezgodno. Naravno da ga supruga i ja u tome spriječimo kada možemo, no nekada niti ne stignemo reagirati. Vjerujem da su svi navedeni problemi samo njegov način da dođe u centar pažnje, no nije mi jasno što da poduzmemo kada se to dogodi? U vrtiću kažu da zna biti "tvrdoglav" ali je miran u šetnji, za vrijeme obroka i generalno u svojoj grupi. Puno hvala na Vašoj pomoći! Luka
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>vaš sin se sada nalazi u fazi takozvane “terrible two” koju karakteriziraju brojni izazovi odgoja djeteta, a uglavnom traje od 1,5 godine do 3. godine djetetova života. U ovoj fazi djeca su posebno zahtjevna jer često pružaju otpor roditeljskim zahtjevima i testiraju granice. Dvogodišnjaci mogu biti vrlo aktivni i imati veliku želju za istraživanjem svijeta oko sebe na brojne načine, za koje se često treba i postaviti granica. Stoga u ovoj dobi djeca često čuju “ne”, “stani”, “nemoj” i slična upozorenja i zabrane. Također, sad još nemaju dobro razvijen govor kako bi jasno izrazila svoje želje i potrebe, pa emocionalna stanja uglavnom izražavaju kroz ponašanje – skakanje, bacanje, tantrume i sl. U drugoj godini djeca shvaćaju da mogu nešto odbiti i da mogu u nekoj mjeri samostalno odlučivati pa stoga to naveliko koriste. Tako i Vaš mališan zna da može reći “ne” i ne dati Vam ruku u šetnji.</para>
<para>Dakle, opozicionalnost djeteta je normalna u ovoj dobi. Za roditelje to može biti vrlo stresno jer konstantno moraju postavljati granice, ali ako se to radi na ok način, kada prestane ova faza razvoja roditelji i dijete će imati skladan odnos povjerenja i prihvaćanja.</para>
<para>Pri postavljanju granica bilo bi dobro da koristite tri koraka od kojih je svaki izuzetno bitan. Prvi korak je imenovati djetetovu želju ili potrebu (npr. Znam da želiš skakati sa stolice), drugi korak je kratko i jasno postavljanje granice (npr. ali sa stolice se ne skače) i treći korak je davanje izbora kojim dijete također može zadovoljiti svoju potrebu ali na Vama prihvatljiv način (npr. možeš stati ovdje kod vrata i skočiti do ove igračke ili možeš skočiti na mjestu da vidimo koliko visoko možeš skočiti). Važno je da alternative koje mu ponudite budu za njega privlačne te ga na neki način motivirate na njih. Pa mu tako vi možete pokazati kako drugačije može skakati. Ako dijete samo sluša “Ne!” to će ga dodatno frustrirati, a onda će i njegovo ponašanje biti lošije. Ponekad je bolje djetetu dati jasnu I potvrdnu uputu nego mu reći što da ne radi. Npr. Umjesto “nemoj trčati” bolje je reći “važno je da sad hodaš uz mene”.</para>
<para>Najvažniji izazov ovog razdoblja je da se granice postavljaju na djetetovo ponašanje, a da se djetetu iskazuje prihvaćanje neovisno o njegovu ponašanju. Pa tako i kada radi nešto što ne bi trebao bitno je da “poruku” koju dobiva od Vas razumije na način da ne prihvaćate njegovo ponašanje, ali da njega volite bezuvjetno. Na taj način sačuvat ćete odnos s djetetom.</para>
<para>Ukoliko želite pročitati dodatan sadržaj o postavljanju granica djetetu možete pročitati neke od <ulink url="http://www.centarproventus.hr/%C4%8Dlanci/30-postavljanje-granica.html">članaka na web stranici Centra Proventus</ulink>.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj 2-godišnjak ušao je u fazu tvrdoglavosti i ne sluša nas Poštovani, nadam se da ću moći od Vas dobiti pokoji koristan savjet. Naime, moj sin koji ima 2 godine se često ponaša tvrdoglavo. 
    Kada idemo u šetnju vrlo često legne na tlo i ne želi dalje hodati. Radi se o kratkim šetnjama koje mu ne stvaraju nikakav napor. Nekada mu je cilj da ga nosiš, nekada ni to ne pomaže već se otima i ne želi da ga se diže s tla. Ne želi se držati za ruku kada je u šetnji. Kada je više ljudi u kući voli se popeti na stolicu u dnevnom boravku i skakati u ruke onome tko je pored pri čemu zna pasti nezgodno. Naravno da ga supruga i ja u tome spriječimo kada možemo, no nekada niti ne stignemo reagirati. Vjerujem da su svi navedeni problemi samo njegov način da dođe u centar pažnje, no nije mi jasno što da poduzmemo kada se to dogodi? U vrtiću kažu da zna biti "tvrdoglav" ali je miran u šetnji, za vrijeme obroka i generalno u svojoj grupi. Puno hvala na Vašoj pomoći! Luka

Dragi tata,
vaš sin se sada nalazi u fazi takozvane “terrible two” koju karakteriziraju brojni izazovi odgoja djeteta, a uglavnom traje od 1,5 godine do 3. godine djetetova života. U ovoj fazi djeca su posebno zahtjevna jer često pružaju otpor roditeljskim zahtjevima i testiraju granice. Dvogodišnjaci mogu biti vrlo aktivni i imati veliku želju za istraživanjem svijeta oko sebe na brojne načine, za koje se često treba i postaviti granica. Stoga u ovoj dobi djeca često čuju “ne”, “stani”, “nemoj” i slična upozorenja i zabrane. Također, sad još nemaju dobro razvijen govor kako bi jasno izrazila svoje želje i potrebe, pa emocionalna stanja uglavnom izražavaju kroz ponašanje – skakanje, bacanje, tantrume i sl. U drugoj godini djeca shvaćaju da mogu nešto odbiti i da mogu u nekoj mjeri samostalno odlučivati pa stoga to naveliko koriste. Tako i Vaš mališan zna da može reći “ne” i ne dati Vam ruku u šetnji.
Dakle, opozicionalnost djeteta je normalna u ovoj dobi. Za roditelje to može biti vrlo stresno jer konstantno moraju postavljati granice, ali ako se to radi na ok način, kada prestane ova faza razvoja roditelji i dijete će imati skladan odnos povjerenja i prihvaćanja.
Pri postavljanju granica bilo bi dobro da koristite tri koraka od kojih je svaki izuzetno bitan. Prvi korak je imenovati djetetovu želju ili potrebu (npr. Znam da želiš skakati sa stolice), drugi korak je kratko i jasno postavljanje granice (npr. ali sa stolice se ne skače) i treći korak je davanje izbora kojim dijete također može zadovoljiti svoju potrebu ali na Vama prihvatljiv način (npr. možeš stati ovdje kod vrata i skočiti do ove igračke ili možeš skočiti na mjestu da vidimo koliko visoko možeš skočiti). Važno je da alternative koje mu ponudite budu za njega privlačne te ga na neki način motivirate na njih. Pa mu tako vi možete pokazati kako drugačije može skakati. Ako dijete samo sluša “Ne!” to će ga dodatno frustrirati, a onda će i njegovo ponašanje biti lošije. Ponekad je bolje djetetu dati jasnu I potvrdnu uputu nego mu reći što da ne radi. Npr. Umjesto “nemoj trčati” bolje je reći “važno je da sad hodaš uz mene”.
Najvažniji izazov ovog razdoblja je da se granice postavljaju na djetetovo ponašanje, a da se djetetu iskazuje prihvaćanje neovisno o njegovu ponašanju. Pa tako i kada radi nešto što ne bi trebao bitno je da “poruku” koju dobiva od Vas razumije na način da ne prihvaćate njegovo ponašanje, ali da njega volite bezuvjetno. Na taj način sačuvat ćete odnos s djetetom.
Ukoliko želite pročitati dodatan sadržaj o postavljanju granica djetetu možete pročitati neke od članaka na web stranici Centra Proventus.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj 2-godišnjak ušao je u fazu tvrdoglavosti i ne sluša nas

<para>
 Svog sadašnjeg zaručnika sam upoznala prije 4 godine. Tada je još bio oženjen, ali od prvih dana mi je rekao svoju situaciju i da misli sa mnom ozbiljno. Naime, bio je oženjen 8 godina, da kažem „nesretno“, jer je njegova žena ostala trudna. Tako da ima i sina s njom. Ispalo je da ga je ona cijelo vrijeme varala, pa i prije trudnoće te se nije znalo čije je dijete. Do toga je došlo jer se njezin ljubavnik ubio pa se pojavila jedna gospođa koja je tvrdila da je malome baka itd... Uglavnom, napravljen je test očinstva i ispostavilo se da je ipak njegov sin. Ostaje u braku s njom samo radi djeteta. No taj brak očigledno ne funkcionira. I kako se na posljetku saznaje, ona ga je cijelo vrijeme varala, ali to je nebitno za ovu priču.
 Mi se upoznajemo i on traži rastavu braka. Uz svu zbrku koja ide s time, žena dobiva skrbništvo nad sinom i seli se k svojima, mijenja malome okolinu, školu i sve ostalo. To je naravno stresno razdoblje za sve, no i to nekako preživljavamo zajedno, uz pražnjenje kuće, isplaćivanje žene, plaćanja alimentacije i svega. Sve se to redovito izvršava. Sud je dodijelio skrbništvo majci i to je najčešća praksa, razumijem. Mi nismo žurili s upoznavanjem mene i njegovog sina, čekali smo da sve to nekako splasne. No k njoj se ubrzo doselio njezin partner. Često su izbijali problemi jer bi ona uz alimentaciju tražila još novaca, malome uzimala novac koji bi dobio od oca i slično... Kad smo se napokon upoznali, sve je prošlo bez nekih problema i moglo bi se reći da me dijete prihvatilo. 
 No, tu su i zaručnikovi roditelji koji su za vrijeme njihovog braka živjeli s njima i vrlo često bili s malim i brinuli se za njega. Danas vrlo često, gotovo stalno rade po svom i kupuju mu sve, daju mu sve i ne slušaju ničije savjete pa niti molbe svog sina da ispoštuju njegove želje i prepuste mu odgoj maloga dok je kod nas. Sve bi se to moglo shvatiti, jer su to baka i deda, no zaista ponekad nemaju granice niti srama. I što je najgore, mi se radi toga često svađamo. Da stvar bude bolja mali je često razdražljiv i prilično recimo - razmažen.
 Pošto trenira košarku, vikendima ima natjecanja i utakmice i treba ga voditi... Ponekad ide na utakmice kad je kod nas, a ponekad ne. E tu ponovno nastaju problemi, jer se on u stanju duriti cijeli vikend dok je kod tate (nas), onda ga probamo voditi na utakmice, kako bi mu bilo po volji, pa se ponovno duri, jer ga trener nije stavio da igra. Ovo sam samo navela za prijer, takve reakcije su vrlo česte čim nešto nije po njegovom. Kada to zaručniku prigovorim, ja ispadam najgori neprijatelj.
 Bio je odličan učenik, no mama i njezina obitelj forsiraju utakmice i treninge te malom pune glavu da će postati profesionalac (no nažalost nije baš talentiran) i mali na to računa, sve češće izbiva iz škole i popušta u njoj. Često mu obećaju da će ga nekuda voditi sa sobom (mama i njezin partner) no još češće ga slažu i mali izvisi. Što da Vam kažem kada su mu za rođendan kupili psića kojeg nije smio zadržati jer žive s njezinim roditeljima, imao ga je 24 sata i onda su ga prodali dalje. Jel' se to radi djetetu od 10 godina? Mi se trudimo ne obećavati brda i doline, ali zato to radi zaručnikova majka(baka) koja mu kupuje sve i svašta i liječi „bol“ rastavljenih roditelja novcima i darovima. Sve to izaziva probleme i pomutnju. 
 No muči me i moj zaručnik koji se kad je mali kod nas prema meni ponaša kao da nismo skupa, puno rijeđe razgovaramo, puno rijeđe me i poljubi ili išta slično, a kao namjeravamo se ženiti? Kada mu to spomenem, govori da nije tako i na kraju ja ispadam ljubomorna na maloga.
 Pokušali smo razgovarati s njegovom bivšom ženom, jer je mali i u fazi laganja, pa tu često nastaju nesporazumi. No to baš nije urodilo plodom, zašto i bi kad niti ranije nije funkcioniralo.
 Pomozite i dajte mi neki pametni savjet, bojim se da će mi na kraju veza propasti a stvarno ga volim. Ne znam da li ćemo to sve prebroditi. Pokušala sam mu reći i da trebamo pomoć i da idemo s nekime razgovarati, ili da makar on i njegovi roditelji idu s nekime razgovarati, no njemu je to neprihvatljivo.
 Sada Vam pišem, jer više ne vidim izlaz, a planiram mu i pokazati Vaš odgovor da vidim reakciju.
 Hvala Vam najljepša,
 Zabrinuta
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji.
Što se tiče problema koje iznosite, nažalost kako ste samo „kolateralni sudionik“ cijele situacije, sami ne možete učiniti puno. Vama kao sadašnjoj partnerici mogu samo savjetovati da nikada pred zaručnikovim sinom ne govorite negativno o njegovoj majci (ma koliko smatrali da su njezini postupci neadekvatni – od prevare do drugih detalja koje ste spomenuli u pismu) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo njezinim ponašanjem. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih. Iako se partneri mogu suzdržavati od verbalnih opaski, s onim neverbalnim djelom najčešće otkriju nezadovoljstvo. Svaki uzdah, okretanje očima i slično dijete snimi i upija. Stoga je važno osvijestiti i te neverbalne poruke koje odašiljemo i na vrijeme ih stopirati pred djetetom. To može biti teško – pogotovo u situaciji u kojoj se Vi nalazite – no nije i nemoguće. Imajte na umu dobrobit djeteta.</para>
<para>Mišljenje svih stručnjaka jest da svako dijete u odnosu s roditeljima treba granice – idealan recept za odgoj zdravog i sretnog djeteta jest puno ljubavi, topline i podrške uz istu dozu granicu. Svako dijete (pa tako i sin Vašeg zaručnika) ima poriv da granice roditelja testira i pokušava pomaknuti. To nije ništa neobično. No na roditelju je da te granice čvrsto drži i da ograniči ona ponašanja koja mu dugoročno nanose štetu. Je li dijete razmaženo ili ne najviše ovisi o roditelju i o tome koliko dopušta djetetu da ruši granice. Slijedeći članak koji govori o uspostavi tih granica preporučila bi svakoj odrasloj osobi koja ima blizak odnos s djetetom: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-da-dijete-izraste-u-zdravu-i-sretnu-osobu/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-da-dijete-izraste-u-zdravu-i-sretnu-osobu/</ulink>
</para>
<para>Složila bi se s Vama da je dosljednost u odgoju vrlo važna. Također smatram da je jako važno da roditelji ali i značajne figure u životu djeteta budu prema djetetu iskreni, budu mu model za ponašanje koje jednog dana žele vidjeti kod njega. Nažalost, na ponašanje njegove majke, njezinog partnera, te djedova i baka ne možete utjecati. Vaš zaručnik može eventualno s njima razgovarati, no u konačnici opet ne može ništa učiniti ukoliko oni odbijaju prihvatiti njegove sugestije vezano uz odnos s djetetom.</para>
<para>Jedino na što u cijeloj ovoj priči možete utjecati su Vaši postupci i reakcije spram zaručnikovog sina, te mu pružiti dobar model. Kao značajna osoba koja se nalazi u njegovom životu, uvjerena sam da ćete ostaviti utisak.</para>
<para>Što se tiče Vašeg odnosa sa zaručnikom, smatram da bi bilo dobro da porazgovarate sa zaručnikom o cijeloj situaciji. Razgovor započnite kada niste podraženi, odnosno kada ste oboje mirni i „hladne glave“. Koristite ja poruke – objasnite mu kako se osjećate kada imate dojam da izbjegava kontakt s Vama pred sinom. Moguće je da Vaš zaručnik nije toga svjestan – možda negdje duboko u sebi smatra da će izazvati manji otpor kod sina ukoliko manje pokazuje emocije prema Vama. Recite mu da Vam je stalo, da volite i njega i sina i da želite razriješiti sve probleme – no za to ste potrebni oboje. Saznajte međusobna očekivanja jedno od drugog, ukoliko je potrebno razmislite o kompromisima koji su Vam oboma prihvatljivi. Pred Vama je velik izazov za koji sam uvjerena da ga zajedničkim snagama možete riješiti.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zbog odgoja i postupanja cijele obitelji prema posinku, moja veza je u krizi Poštovana, uopće ne znam od kuda da počnem. Priča je poprilično kompleksna i traje već neko vrijeme, ali probat ću Vas u kratko približiti situaciji. 
   Svog sadašnjeg zaručnika sam upoznala prije 4 godine. Tada je još bio oženjen, ali od prvih dana mi je rekao svoju situaciju i da misli sa mnom ozbiljno. Naime, bio je oženjen 8 godina, da kažem „nesretno“, jer je njegova žena ostala trudna. Tako da ima i sina s njom. Ispalo je da ga je ona cijelo vrijeme varala, pa i prije trudnoće te se nije znalo čije je dijete. Do toga je došlo jer se njezin ljubavnik ubio pa se pojavila jedna gospođa koja je tvrdila da je malome baka itd... Uglavnom, napravljen je test očinstva i ispostavilo se da je ipak njegov sin. Ostaje u braku s njom samo radi djeteta. No taj brak očigledno ne funkcionira. I kako se na posljetku saznaje, ona ga je cijelo vrijeme varala, ali to je nebitno za ovu priču.
   Mi se upoznajemo i on traži rastavu braka. Uz svu zbrku koja ide s time, žena dobiva skrbništvo nad sinom i seli se k svojima, mijenja malome okolinu, školu i sve ostalo. To je naravno stresno razdoblje za sve, no i to nekako preživljavamo zajedno, uz pražnjenje kuće, isplaćivanje žene, plaćanja alimentacije i svega. Sve se to redovito izvršava. Sud je dodijelio skrbništvo majci i to je najčešća praksa, razumijem. Mi nismo žurili s upoznavanjem mene i njegovog sina, čekali smo da sve to nekako splasne. No k njoj se ubrzo doselio njezin partner. Često su izbijali problemi jer bi ona uz alimentaciju tražila još novaca, malome uzimala novac koji bi dobio od oca i slično... Kad smo se napokon upoznali, sve je prošlo bez nekih problema i moglo bi se reći da me dijete prihvatilo. 
   No, tu su i zaručnikovi roditelji koji su za vrijeme njihovog braka živjeli s njima i vrlo često bili s malim i brinuli se za njega. Danas vrlo često, gotovo stalno rade po svom i kupuju mu sve, daju mu sve i ne slušaju ničije savjete pa niti molbe svog sina da ispoštuju njegove želje i prepuste mu odgoj maloga dok je kod nas. Sve bi se to moglo shvatiti, jer su to baka i deda, no zaista ponekad nemaju granice niti srama. I što je najgore, mi se radi toga često svađamo. Da stvar bude bolja mali je često razdražljiv i prilično recimo - razmažen.
   Pošto trenira košarku, vikendima ima natjecanja i utakmice i treba ga voditi... Ponekad ide na utakmice kad je kod nas, a ponekad ne. E tu ponovno nastaju problemi, jer se on u stanju duriti cijeli vikend dok je kod tate (nas), onda ga probamo voditi na utakmice, kako bi mu bilo po volji, pa se ponovno duri, jer ga trener nije stavio da igra. Ovo sam samo navela za prijer, takve reakcije su vrlo česte čim nešto nije po njegovom. Kada to zaručniku prigovorim, ja ispadam najgori neprijatelj.
   Bio je odličan učenik, no mama i njezina obitelj forsiraju utakmice i treninge te malom pune glavu da će postati profesionalac (no nažalost nije baš talentiran) i mali na to računa, sve češće izbiva iz škole i popušta u njoj. Često mu obećaju da će ga nekuda voditi sa sobom (mama i njezin partner) no još češće ga slažu i mali izvisi. Što da Vam kažem kada su mu za rođendan kupili psića kojeg nije smio zadržati jer žive s njezinim roditeljima, imao ga je 24 sata i onda su ga prodali dalje. Jel' se to radi djetetu od 10 godina? Mi se trudimo ne obećavati brda i doline, ali zato to radi zaručnikova majka(baka) koja mu kupuje sve i svašta i liječi „bol“ rastavljenih roditelja novcima i darovima. Sve to izaziva probleme i pomutnju. 
   No muči me i moj zaručnik koji se kad je mali kod nas prema meni ponaša kao da nismo skupa, puno rijeđe razgovaramo, puno rijeđe me i poljubi ili išta slično, a kao namjeravamo se ženiti? Kada mu to spomenem, govori da nije tako i na kraju ja ispadam ljubomorna na maloga.
   Pokušali smo razgovarati s njegovom bivšom ženom, jer je mali i u fazi laganja, pa tu često nastaju nesporazumi. No to baš nije urodilo plodom, zašto i bi kad niti ranije nije funkcioniralo.
   Pomozite i dajte mi neki pametni savjet, bojim se da će mi na kraju veza propasti a stvarno ga volim. Ne znam da li ćemo to sve prebroditi. Pokušala sam mu reći i da trebamo pomoć i da idemo s nekime razgovarati, ili da makar on i njegovi roditelji idu s nekime razgovarati, no njemu je to neprihvatljivo.
   Sada Vam pišem, jer više ne vidim izlaz, a planiram mu i pokazati Vaš odgovor da vidim reakciju.
   Hvala Vam najljepša,
   Zabrinuta

Draga čitateljice,
vjerujem da Vam trenutno nije lako i da se nalazite u osjetljivoj poziciji.
Što se tiče problema koje iznosite, nažalost kako ste samo „kolateralni sudionik“ cijele situacije, sami ne možete učiniti puno. Vama kao sadašnjoj partnerici mogu samo savjetovati da nikada pred zaručnikovim sinom ne govorite negativno o njegovoj majci (ma koliko smatrali da su njezini postupci neadekvatni – od prevare do drugih detalja koje ste spomenuli u pismu) niti da neverbalnim znakovima pokazujete vlastito nezadovoljstvo njezinim ponašanjem. Nažalost, djeca u ovakvoj situaciji često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima i narušeni odnosi u kojima bivši partneri (i njihovi novi partneri) ne kriju međusobnu netrpeljivost i nastale razmirice iznose pred djecom mogu vrlo štetno utjecati na njih. Iako se partneri mogu suzdržavati od verbalnih opaski, s onim neverbalnim djelom najčešće otkriju nezadovoljstvo. Svaki uzdah, okretanje očima i slično dijete snimi i upija. Stoga je važno osvijestiti i te neverbalne poruke koje odašiljemo i na vrijeme ih stopirati pred djetetom. To može biti teško – pogotovo u situaciji u kojoj se Vi nalazite – no nije i nemoguće. Imajte na umu dobrobit djeteta.
Mišljenje svih stručnjaka jest da svako dijete u odnosu s roditeljima treba granice – idealan recept za odgoj zdravog i sretnog djeteta jest puno ljubavi, topline i podrške uz istu dozu granicu. Svako dijete (pa tako i sin Vašeg zaručnika) ima poriv da granice roditelja testira i pokušava pomaknuti. To nije ništa neobično. No na roditelju je da te granice čvrsto drži i da ograniči ona ponašanja koja mu dugoročno nanose štetu. Je li dijete razmaženo ili ne najviše ovisi o roditelju i o tome koliko dopušta djetetu da ruši granice. Slijedeći članak koji govori o uspostavi tih granica preporučila bi svakoj odrasloj osobi koja ima blizak odnos s djetetom: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-da-dijete-izraste-u-zdravu-i-sretnu-osobu/

Složila bi se s Vama da je dosljednost u odgoju vrlo važna. Također smatram da je jako važno da roditelji ali i značajne figure u životu djeteta budu prema djetetu iskreni, budu mu model za ponašanje koje jednog dana žele vidjeti kod njega. Nažalost, na ponašanje njegove majke, njezinog partnera, te djedova i baka ne možete utjecati. Vaš zaručnik može eventualno s njima razgovarati, no u konačnici opet ne može ništa učiniti ukoliko oni odbijaju prihvatiti njegove sugestije vezano uz odnos s djetetom.
Jedino na što u cijeloj ovoj priči možete utjecati su Vaši postupci i reakcije spram zaručnikovog sina, te mu pružiti dobar model. Kao značajna osoba koja se nalazi u njegovom životu, uvjerena sam da ćete ostaviti utisak.
Što se tiče Vašeg odnosa sa zaručnikom, smatram da bi bilo dobro da porazgovarate sa zaručnikom o cijeloj situaciji. Razgovor započnite kada niste podraženi, odnosno kada ste oboje mirni i „hladne glave“. Koristite ja poruke – objasnite mu kako se osjećate kada imate dojam da izbjegava kontakt s Vama pred sinom. Moguće je da Vaš zaručnik nije toga svjestan – možda negdje duboko u sebi smatra da će izazvati manji otpor kod sina ukoliko manje pokazuje emocije prema Vama. Recite mu da Vam je stalo, da volite i njega i sina i da želite razriješiti sve probleme – no za to ste potrebni oboje. Saznajte međusobna očekivanja jedno od drugog, ukoliko je potrebno razmislite o kompromisima koji su Vam oboma prihvatljivi. Pred Vama je velik izazov za koji sam uvjerena da ga zajedničkim snagama možete riješiti.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Zbog odgoja i postupanja cijele obitelji prema posinku, moja veza je u krizi

<para>
 Liječnik ga je pregledao i rekao da je to normalno (ali bilo je baš uvećano!). Sad, poslije tri mjeseca, čvor se dosta smanjio, ali se još može vidjeti kad dijete okrene glavu u stranu. Ništa ga ne boli. Ima oko 20 kg i 118 cm. Je li to normalno za njegov uzrast? I koliko je zabrinjavajuć taj limfni čvor? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>limfni čvorovi vrata kod djeteta mogu biti normalno uvećani do 1 cm što zovemo polimikroadenija vrata. Ako se limfni čvor smanjio i ako su uredni nalazi SE i KKS ne treba ništa poduzimati. Ako bi limfni čvor ponovo narastao može se učiniti ultrazvuk limfnog čvora, a tek prema indikaciji hematologa se nekada poduzima punkcija limfnog čvora.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tri mjeseca nakon prehlade, dječak i dalje ima izraženi limfni čvor na vratu Poštovanje, dječak će krajem ožujka napuniti sedam godina. Bio je prehlađen prije tri mjeseca s uvećanim limfnim čvorom ispod vilice gdje su krajnici. 
    Liječnik ga je pregledao i rekao da je to normalno (ali bilo je baš uvećano!). Sad, poslije tri mjeseca, čvor se dosta smanjio, ali se još može vidjeti kad dijete okrene glavu u stranu. Ništa ga ne boli. Ima oko 20 kg i 118 cm. Je li to normalno za njegov uzrast? I koliko je zabrinjavajuć taj limfni čvor? Hvala unaprijed.

Poštovani,
limfni čvorovi vrata kod djeteta mogu biti normalno uvećani do 1 cm što zovemo polimikroadenija vrata. Ako se limfni čvor smanjio i ako su uredni nalazi SE i KKS ne treba ništa poduzimati. Ako bi limfni čvor ponovo narastao može se učiniti ultrazvuk limfnog čvora, a tek prema indikaciji hematologa se nekada poduzima punkcija limfnog čvora.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Tri mjeseca nakon prehlade, dječak i dalje ima izraženi limfni čvor na vratu

<para>
 Temperatura je prisutna 24 sata. Dijete se ne žali da ga išta boli pa ne znam treba li ga voditi pedijatru. Nema apetita. Ivana
</para>
<para>Poštovani, teško je na temelju onoga što ste napisali reći da li je potrebno ili ne dijete odvesti na pregled pedijatru. Ako će temperatura dalje trajati i on neće imati apetit, svakako je potrebno vidjeti o čemu se radi, tj. potrebno je javiti se pedijatru na pregled.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Povraćanje uz temperaturu. Ići pedijatru ili ne? Poštovani! Dijete ima sedam godina. Cijeli četvrtak povraćao je vodu, kada je prestao povraćati, došla je visoka temperatura između 38 i 39,3. Čepiće od ukupno 500 mg dajem svakih 4-6 sati. 
    Temperatura je prisutna 24 sata. Dijete se ne žali da ga išta boli pa ne znam treba li ga voditi pedijatru. Nema apetita. Ivana

Poštovani, teško je na temelju onoga što ste napisali reći da li je potrebno ili ne dijete odvesti na pregled pedijatru. Ako će temperatura dalje trajati i on neće imati apetit, svakako je potrebno vidjeti  o čemu se radi, tj. potrebno je javiti se pedijatru na pregled.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Povraćanje uz temperaturu. Ići pedijatru ili ne?

<para>
 Bio je i u bolnici tjedan dana zbog RSV virusa. Bilo je poboljšanja, ali kašalj nikako da prestane. Inhaliramo se i dalje svakih 6 sati sultanolom, čak smo i antibiotik koristili i ništa. Jako se plašim da se to ne razvije u bronhitis. Recite mi, molim vas, što da napravimo? Veliki pozdrav i unaprijed hvala na odgovoru. Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nakon infekcije RS virusom, može se dulje kašljati, no 2 mjeseca je stvarno predugo pogotovo ako koristite inhalacije salbutamola. Svakako je potreban pregled alergopulmologa koji će procijeniti da li Vašoj bebi stvarno trebaju te inhalacije kao i dodatna obrada kojom bi se utvrdilo zašto beba tako dugo kašlje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od sedam mjeseci već dva mjeseca kašlje Dobar dan, draga pedijatrice! Imam jako veliki problem koji me jako zabrinjava. Sin mi ima 6,5 mjeseci i već duže vrijeme vuče kašalj, točnije dva mjeseca. 
    Bio je i u bolnici tjedan dana zbog RSV virusa. Bilo je poboljšanja, ali kašalj nikako da prestane. Inhaliramo se i dalje svakih 6 sati sultanolom, čak smo i antibiotik koristili i ništa. Jako se plašim da se to ne razvije u bronhitis. Recite mi, molim vas, što da napravimo? Veliki pozdrav i unaprijed hvala na odgovoru. Ivana

Poštovana,
nakon infekcije RS virusom, može se dulje kašljati, no 2 mjeseca je stvarno predugo pogotovo ako koristite inhalacije salbutamola. Svakako je potreban pregled alergopulmologa koji će procijeniti da li Vašoj bebi stvarno trebaju te inhalacije kao i dodatna obrada kojom bi se utvrdilo zašto beba tako dugo kašlje.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od sedam mjeseci već dva mjeseca kašlje

<para/>
<para>Poštovani, svakako je potrebno da se javite na pregled nefrologu kako bi se procijenilo da li se sinehije mogu tretirati estrogenskom kremom ili je odmah potrebna kirurška intervencija.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Sinehije malih usana kod 3-godišnje djevojčice Poštovani, djevojčica od nepune tri godine ima sinehije malih usana. Zanima me treba li s tim ići nefrologu da se to "zareže" ili da još pričekamo? Hvala na odgovoru, Iva. 
Poštovani, svakako je potrebno da se javite na pregled nefrologu kako bi se procijenilo da li se sinehije mogu tretirati estrogenskom kremom ili je odmah potrebna kirurška intervencija.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Sinehije malih usana kod 3-godišnje djevojčice

<para>
 Nakon što je probala sirni desert Dukatino (premda je prije toga već jela svježi sir) oko usta i na bradici su se pojavili crveni prištići koji su se nakon tri dana pretvorili u crvene flekice. Molim vas za savjet, što da učinimo? Sani
</para>
<para>Vjerojatno je da se radi o alergijskoj reakciji na nešto iz Dukatina. To može biti kravlje mlijeko. Kako niste napisali što inače dijete jede kao osnovno mlijeko (majčino, adaptirano dojenačko mlijeko, tvorničko kravlje..) i koliko dugo koje, teško mi je o tome donijeti stav. Uglavnom ako je od nedavno na kravljem mlijeku, moguće je da se tek sada dijete senzibiliziralo. Druga mogućnost je da se radi o nekom sastojku koji je u tom proizvodu dodan mlijeku (voće, boja i sl). Uglavnom nemojte mu davati Dukatino, a ako je od nedavno probao kravlje mlijeko, onda treba učiniti alergo testove na kravlje mlijeko.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba uvijek jede istu hranu, ali se iznenada pojavila reakcija na koži Imam bebu od 13 mjeseci koja uvijek jede istu nezačinjenu hranu - banane, kruške, mandarine, jabuke, a od povrća brokulu, cvjetaču, tikvice, blitvu i kuhanu piletinu. 
    Nakon što je probala sirni desert Dukatino (premda je prije toga već jela svježi sir) oko usta i na bradici su se pojavili crveni prištići koji su se nakon tri dana pretvorili u crvene flekice. Molim vas za savjet, što da učinimo? Sani

Vjerojatno je da se radi o alergijskoj reakciji na nešto iz Dukatina. To može biti kravlje mlijeko. Kako niste napisali što inače dijete jede kao osnovno mlijeko (majčino, adaptirano dojenačko mlijeko, tvorničko kravlje..) i koliko dugo koje, teško mi je o tome donijeti stav. Uglavnom ako je od nedavno na kravljem mlijeku, moguće je da se tek sada dijete senzibiliziralo. Druga mogućnost je da se radi o nekom sastojku koji je u tom proizvodu dodan mlijeku (voće, boja i sl). Uglavnom nemojte mu davati Dukatino, a ako je od nedavno probao kravlje mlijeko, onda treba učiniti alergo testove na kravlje mlijeko.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba uvijek jede istu hranu, ali se iznenada pojavila reakcija na koži

<para>
 Ima grčeve, ali mi se čini da su zadnjih nekoliko dana napadi puno kraći. Prvih pet tjedana je imala 11 obroka dnevno (sama je tražila), ali nikada nije mogla popiti količinu koja je propisana, nego manje, oko 70 ml po obroku. Sada je nekih tjedan dana odvikavamo od tako čestog hranjena pa jede otprilike osam puta dnevno. Dnevno popije oko 750 ml mlijeka. Zanima me je li prečesto jede? I sada kada je budna, traži hranu svaka dva sata pa plače ako joj ne dam (pokušavam rastegnuti na svaka tri sata), a nekada kada prespava prođe i po četiri sata da ne jede. Po obroku u prosjeku pojede 90 ml. Mislim da nije toliko gladna da mora jesti svaka dva sata. Voljela bih smanjiti obroke (po tablici na kutiji). Kako da uvedemo neki određen red hranjenja? Ili da damo djetetu na zahtjev? Unaprijed hvala. VŠ
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetujem vam da se prilagodite djetetu. Ono što piše na kutijama proizvoda je univerzalna preporuka koja se prilagođava svakom dojenčetu ponaosob, stoga nemojte pokušavati dijete prilagoditi kutiji nego kutiju djetetu. Ako dijete traži hranu češće u manjim količinama onda mu tako dajte, postepeno i polako vaše dijete će prirodno povećavati vremenski razmak između obroka i količinu obroka. Ne brinite se i opušteno pratite ritam svoga djeteta. Sa 750 ml dojenačke formule vaše dijete od oko 4,5 kg zadovoljava svoje dnevne potrebe, stoga bez brige.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moje novorođenče stalno bi jelo. Da li da joj dajem mlijeko na zahtjev? Poštovani, moja beba ima šest tjedana i pije Novalac 1. Rođena je s 3080 g i 52 cm, nakon pet tjedana bila je teška 4350 g i 56 cm. 
    Ima grčeve, ali mi se čini da su zadnjih nekoliko dana napadi puno kraći. Prvih pet tjedana je imala 11 obroka dnevno (sama je tražila), ali nikada nije mogla popiti količinu koja je propisana, nego manje, oko 70 ml po obroku. Sada je nekih tjedan dana odvikavamo od tako čestog hranjena pa jede otprilike osam puta dnevno. Dnevno popije oko 750 ml mlijeka. Zanima me je li prečesto jede? I sada kada je budna, traži hranu svaka dva sata pa plače ako joj ne dam (pokušavam rastegnuti na svaka tri sata), a nekada kada prespava prođe i po četiri sata da ne jede. Po obroku u prosjeku pojede 90 ml. Mislim da nije toliko gladna da mora jesti svaka dva sata. Voljela bih smanjiti obroke (po tablici na kutiji). Kako da uvedemo neki određen red hranjenja? Ili da damo djetetu na zahtjev? Unaprijed hvala. VŠ

Poštovana,
savjetujem vam da se prilagodite djetetu. Ono što piše na kutijama proizvoda je univerzalna preporuka koja se prilagođava svakom dojenčetu ponaosob, stoga nemojte pokušavati dijete prilagoditi kutiji nego kutiju djetetu. Ako dijete traži hranu češće u manjim količinama onda mu tako dajte, postepeno i polako vaše dijete će prirodno povećavati vremenski razmak između obroka i količinu obroka. Ne brinite se i opušteno pratite ritam svoga djeteta.  Sa 750 ml dojenačke formule vaše dijete od oko 4,5 kg zadovoljava svoje dnevne potrebe, stoga bez brige.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moje novorođenče stalno bi jelo. Da li da joj dajem mlijeko na zahtjev?

<para>
 Noću ga ne hranim već dulje vrijeme jer spava od 8-8:30 sati navečer do 6-7 sati ujutro. Tijekom dana dobije četiri obroka Aptamil comfort 160-180 ml i u zadnje vrijeme sam zamijenila jedan mliječni obrok s Hipp kašicom. Meni se čini da je to malo. Ima 7,3 kg i 69 cm. U jednom trenutku mi je ponestalo Aptamila pa sam ga hranila s Novalac AR (200-240 ml), razmak između obroka je 4-5 sati. Arrow22
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako se dijete uredno razvija i veselo je i zadovoljno nema potrebe za brigom. Postupno mu uvodite dohranu i povećavajte unos hrane. Svako dojenče je posebno i dok neka djeca jedu više puta po malo i noću, druga svoje potrebe mogu zadovoljiti i tijekom dana. Dohranu uvodite namirnicu po namirnicu i gradite obroke, cilj je da dijete sa oko 7 mjeseci ima oko 4 do 5 konkretnih kašastih obroka na dan, npr. ujutro: žitarice- mlijeko+/- voće (majčino ili dojenačka formula, u vašem slučaju Aptamil), ručak: meso-povrće, užina: voće-žitarice ili jogurt-žitarice, večera: žitarice- mlijeko-majčino ili dojenačka formula.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Koliko konkretnih dnevnih obroka treba imati beba od pet mjeseci? Poštovani, moja beba će navršiti 5 mjeseci za nekoliko dana. Zanima me koliko obroka je potrebno bebi od te dobi tijekom dana. 
    Noću ga ne hranim već dulje vrijeme jer spava od 8-8:30 sati navečer do 6-7 sati ujutro. Tijekom dana dobije četiri obroka Aptamil comfort 160-180 ml i u zadnje vrijeme sam zamijenila jedan mliječni obrok s Hipp kašicom. Meni se čini da je to malo. Ima 7,3 kg i 69 cm. U jednom trenutku mi je ponestalo Aptamila pa sam ga hranila s Novalac AR (200-240 ml), razmak između obroka je 4-5 sati. Arrow22

Poštovana,
ako se dijete uredno razvija i veselo je i zadovoljno nema potrebe za brigom. Postupno mu uvodite dohranu i povećavajte unos hrane. Svako dojenče je posebno i dok neka djeca jedu više puta po malo i noću, druga svoje potrebe mogu zadovoljiti i tijekom dana. Dohranu uvodite namirnicu po namirnicu i gradite obroke, cilj je da dijete sa oko 7 mjeseci ima oko 4 do 5 konkretnih kašastih obroka na dan, npr. ujutro: žitarice- mlijeko+/- voće (majčino ili dojenačka formula, u vašem slučaju Aptamil), ručak: meso-povrće, užina: voće-žitarice ili jogurt-žitarice, večera: žitarice- mlijeko-majčino ili dojenačka formula.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Koliko konkretnih dnevnih obroka treba imati beba od pet mjeseci?

<para>
 Kao međuobrok prije ručka pojedem voće ili neki keksić, ako sam u školi ništa. Za ručak preferiram kuhani krumpir s mesom, izbjegavam ga peći. Uglavnom, trudim se što manje masnoća unositi u organizam. Kruh jedem samo za ručak (domaći) i to samo šnitu. Prije večere obožavam pojesti izmućeno jaje sa šećerom (to mi je jedini porok, ne znam koliko je zdravo?). Rolam se skoro svaki dan ili idem u šetnju. Za večeru volim pojesti tvrdo kuhana jaja ili zdjelicu kukuruznih pahuljica i sl. Prije spavanja svaku večer odradim par vježbica. Pijem puno vode; gazirane i slatke sokove uopće ne pijem. Zanima me je li to u redu i što bih trebala promijenti. Imam 17 godina, visoka sam 157 cm i teška 52 kg. Unaprijed hvala. Pozdrav! Lorena
</para>
<para>Draga Lorena,</para>
<para>lijepo je da razmišljaš o tome kako se hraniš i da zravom načinu života pridaješ toliko pažnje. Nastavi s ovakvim načinom prehrane i tjeloviježbom. savjetujem ti da kad si u školi obavezno nešto pojedeš, voće ili orašaste plodove, manji sendvič, jogurt i sl. Tvoje tijelo i mozak se još uvijek razvijaju, kad si u školi treba ti energija i koncentracija stoga nije dobro da budeš „na rezervi“. Osim toga, želim ti napomenuti da su masti izrazito važne u prehrani, no pritom treba pametno odabrati, maslinovo, laneno ulje i maslac zadovoljiti će tvoje potrebe za masnim kiselinama, stoga ih uključi u svoju prehranu! Ne zaboravi na ribu!</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Imam 17 godina. Hranim li se dobro i zdravo za svoju dob? Pozdrav! Zanima me je li moja prehrana O. K. Jedem pet puta dnevno. Doručak ne preskačem, pojedem kuhanu hrenovku, omlet ili kukuruzne pahuljice. 
    Kao međuobrok prije ručka pojedem voće ili neki keksić, ako sam u školi ništa. Za ručak preferiram kuhani krumpir s mesom, izbjegavam ga peći. Uglavnom, trudim se što manje masnoća unositi u organizam. Kruh jedem samo za ručak (domaći) i to samo šnitu. Prije večere obožavam pojesti izmućeno jaje sa šećerom (to mi je jedini porok, ne znam koliko je zdravo?). Rolam se skoro svaki dan ili idem u šetnju. Za večeru volim pojesti tvrdo kuhana jaja ili zdjelicu kukuruznih pahuljica i sl. Prije spavanja svaku večer odradim par vježbica. Pijem puno vode; gazirane i slatke sokove uopće ne pijem. Zanima me je li to u redu i što bih trebala promijenti. Imam 17 godina, visoka sam 157 cm i teška 52 kg. Unaprijed hvala. Pozdrav! Lorena

Draga Lorena,
lijepo je da razmišljaš o tome kako se hraniš i da zravom načinu života pridaješ toliko pažnje. Nastavi s ovakvim načinom prehrane i tjeloviježbom. savjetujem ti da kad si u školi obavezno nešto pojedeš, voće ili orašaste plodove, manji sendvič, jogurt i sl. Tvoje tijelo i mozak se još uvijek razvijaju, kad si u školi treba ti energija i koncentracija stoga nije dobro da budeš „na rezervi“. Osim toga, želim ti napomenuti da su masti izrazito važne u prehrani, no pritom treba pametno odabrati, maslinovo, laneno ulje i maslac zadovoljiti će tvoje potrebe za masnim kiselinama, stoga ih uključi u svoju prehranu! Ne zaboravi na ribu!

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Imam 17 godina. Hranim li se dobro i zdravo za svoju dob?

<para>
 Beba je stara četiri mjeseca, 6 870 grama, 66 cm, trenutno jede četiri bočice po 180 ml Aptamila 1 svaka četiri sata (7, 11, 15 i 19 h). Spava od 19 do 7 sati bez noćnih hranjenja. Kroz dana spava 2-3 sata. Danas sam joj napravila kašicu od mrkve koju je većinom ispljuckala, progutala je žličicu i pol i nakon toga je pojela oko 140 ml mlijeka. Zanima me kako bi sada otprilike trebalo izgledati njeno hranjenje kroz dan: koliko obroka mlijeka, koliko kašica, jesam li trebala možda prvo krenuti s voćem ili je u redu krenuti s povrćem, i kojom dinamikom bih trebala uvoditi nove namirnice u bebinu prehranu? Hvala i srdačan pozdrav! Floridita
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>početak dohrane ide s pljuckanjem i isprobavanjem okusa. Dohranu možete započeti bilo s povrćem, žitaricama ili voćem. Svaka tri do četiri dana u prehranu djeteta možete uvesti novu namirnicu, a za informaciju možete se držati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/">kalendara dohrane</ulink> (pritom ga se ne trebate slijepo držati već ga prihvatiti kao informaciju za lakše provođenje dohrane).</para>
<para>Kada se započinje s dohranom najbolje je dati novu namirnicu kroz jutro i oko podne tako da ako dijete bude imalo nepoželjnu reakciju (osip, urtikariju i sl) možete reagirati i otići pedijatru.</para>
<para>Prvi obrok koji postaje konkretan obrok je stoga primjerice ručak, ostali obroci su mliječni, nakon toga dajete i doručak, pa užinu i večeru. Dijete sa 7 do 8 mjeseci treba imati kroz dan konkretne kašice, a uz njih može imati i 1 do 2 mliječna obroka. Doručak i večera mogu biti kombinacija mliječne formule (u vašem slučaju) žitarica i voća, ručak meso/riba/jaja s povrćem/žitaricama i užina voće i žitarice, ovisno o dobi djeteta, obroci će se graditi kako napreduje uvođenje namirnica u dohranu.</para>
<para>Na početku djetetu uvijek oko istog doba dana, recimo u 11 h, prije mliječnog obroka dajte malo nove namirnice koju ste uveli u dohranu, ostatak namirnice možete pomiješati s mlijekom tako da se postepeno uči na nove okuse i teksture, te jedenje na žličicu.
Kako dijete raste i napreduje, savladati će jedenje na žličicu i prihvatiti će nove namirnice u prehrani, a vi ćete davati sve više namirnica i obroka.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako započeti s dohranom? Pozdrav! Na sistematskom nam je rečeno da počnemo uvoditi kašice u bebinu prehranu. 
    Beba je stara četiri mjeseca, 6 870 grama, 66 cm, trenutno jede četiri bočice po 180 ml Aptamila 1 svaka četiri sata (7, 11, 15 i 19 h). Spava od 19 do 7 sati bez noćnih hranjenja. Kroz dana spava 2-3 sata. Danas sam joj napravila kašicu od mrkve koju je većinom ispljuckala, progutala je žličicu i pol i nakon toga je pojela oko 140 ml mlijeka. Zanima me kako bi sada otprilike trebalo izgledati njeno hranjenje kroz dan: koliko obroka mlijeka, koliko kašica, jesam li trebala možda prvo krenuti s voćem ili je u redu krenuti s povrćem, i kojom dinamikom bih trebala uvoditi nove namirnice u bebinu prehranu? Hvala i srdačan pozdrav! Floridita

Poštovana,
početak dohrane ide s pljuckanjem i isprobavanjem okusa. Dohranu možete započeti bilo s povrćem, žitaricama ili voćem. Svaka tri do četiri dana u prehranu djeteta možete uvesti novu namirnicu, a za informaciju možete se držati kalendara dohrane (pritom ga se ne trebate slijepo držati već ga prihvatiti kao informaciju za lakše provođenje dohrane).
Kada se započinje s dohranom najbolje je dati novu namirnicu kroz jutro i oko podne tako da ako dijete bude imalo nepoželjnu reakciju (osip, urtikariju i sl) možete reagirati i otići pedijatru.
Prvi obrok koji postaje konkretan obrok je stoga primjerice ručak, ostali obroci su mliječni, nakon toga dajete i doručak, pa užinu i večeru. Dijete sa 7 do 8 mjeseci treba imati kroz dan konkretne kašice, a uz njih može imati i 1 do 2 mliječna obroka. Doručak i večera mogu biti kombinacija mliječne formule (u vašem slučaju) žitarica i voća, ručak meso/riba/jaja s povrćem/žitaricama i užina voće i žitarice, ovisno o dobi djeteta, obroci će se graditi kako napreduje uvođenje namirnica u dohranu.
Na početku djetetu uvijek oko istog doba dana, recimo u 11 h, prije mliječnog obroka dajte malo nove namirnice koju ste uveli u dohranu, ostatak namirnice možete pomiješati s mlijekom tako da se postepeno uči na nove okuse i teksture, te jedenje na žličicu.
Kako dijete raste i napreduje, savladati će jedenje na žličicu i prihvatiti će nove namirnice u prehrani, a vi ćete davati sve više namirnica i obroka.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako započeti s dohranom?

<para>
 U zadnjih mjesec dana nije dobila ni grama na kilaži, pa ovim javljanjem izražavam svoju zabrinutost i pitam se gdje griješim. Još uvijek je dojim i raspored hranjenja izgleda ovako: 7.30 h podoj, 11,11.30 h voćna kašica i podoj pred spavanje (čini se da je dugo bez jela, ali taj period od podoja do kašice prespava), 15.30 h slana kašica i podoj pred spavanje, 19 h večera ostatak slane kašice i podoj pred spavanje. Počela se buditi noću prije par dana, ali budući da su zubi u fazi izbijanja, pretpostavljam da su oni uzrok buđenja. Kada joj mogu dati mliječne kaše u vidu keksa i mlijeka? Je li raspored hranjenja pogrešan? Beba je inače preko dana budna oko tri sata i u prosjeku spava tri puta po 40-ak minuta. Unaprijed zahvaljujem, mama početnica. BK
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete u ovom trenutku ima urednu tjelesnu masu. Vaš raspored hranjenja je uredan, no niste mi napisali koliko hrane dijete pojede po obroku. Djetetu možete dati još jedan konkretniji obrok prije spavanja, a potom podoj jer iz priloženog vidim da ima 3 kašasta obroka. Kekse možete uvesti u djetetovu prehranu, no kašicu tijekom prve godine trebate pripremati na svome mlijeku ili adaptiranoj mliječnoj formuli, ne na kravljem mlijeku. Osim keksa možete pripremiti i žitarice poput riže, prosa, pšenice kao griza, palente i dr. isto na izdojenom mlijeku ili adaptiranom mliječnom pripravku.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moja beba od sedam mjeseci u zadnjih mjesec dana nije dobila ni grama Poštovana, moja beba ima sedam mjeseci. Rođena je s 3,020 kg i 50 cm. Sada ima 7,7 kg. 
    U zadnjih mjesec dana nije dobila ni grama na kilaži, pa ovim javljanjem izražavam svoju zabrinutost i pitam se gdje griješim. Još uvijek je dojim i raspored hranjenja izgleda ovako: 7.30 h podoj, 11,11.30 h voćna kašica i podoj pred spavanje (čini se da je dugo bez jela, ali taj period od podoja do kašice prespava), 15.30 h slana kašica i podoj pred spavanje, 19 h večera ostatak slane kašice i podoj pred spavanje. Počela se buditi noću prije par dana, ali budući da su zubi u fazi izbijanja, pretpostavljam da su oni uzrok buđenja. Kada joj mogu dati mliječne kaše u vidu keksa i mlijeka? Je li raspored hranjenja pogrešan? Beba je inače preko dana budna oko tri sata i u prosjeku spava tri puta po 40-ak minuta. Unaprijed zahvaljujem, mama početnica. BK

Poštovana,
dijete u ovom trenutku ima urednu tjelesnu masu. Vaš raspored hranjenja je uredan, no niste mi napisali koliko hrane dijete pojede po obroku. Djetetu možete dati još jedan konkretniji obrok prije spavanja, a potom podoj jer iz priloženog vidim da ima 3 kašasta obroka. Kekse možete uvesti u djetetovu prehranu, no kašicu tijekom prve godine trebate pripremati na svome mlijeku ili adaptiranoj mliječnoj formuli, ne na kravljem mlijeku. Osim keksa možete pripremiti i žitarice poput riže, prosa, pšenice kao griza, palente i dr. isto na izdojenom mlijeku ili adaptiranom mliječnom pripravku.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja beba od sedam mjeseci u zadnjih mjesec dana nije dobila ni grama

<para>
 Strah nas je kako će se to odraziti na njegovo zdravlje, a uskoro će i pubertet? Što da radimo? Hvala, Elvis.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>izbirljivost u jelu je česta pojava u djece. Meso i povrće pokušajte zakamuflirati u obliku jela koje dijete voli: meso narežite u oblike, povrće serviraje kao „burger“, domaća pašteta od piletine, ribe ili povrća, napravite sliku čovjekova lica ili životinje od hrane na djetetovom tanjuru. Vrlo je važno i uključivanje djeteta u nastajanje i serviranje jela stoga ga uključite i u te radnje. Namirnice poput čokoladnih namaza, hrenovki, pašteta i sl. jednostavno nemojte imati u kući i kad dijete zatraži jesti ponudite mu ono što jedu i drugi ukućani. Dok god postoji alternativa i dijete zna da će dobiti ono što želi ponašati će se u skladu s time.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Dijete jede samo ono što voli i odbija meso i povrće Poštovanje! Dijete ima devet godina. Jede samo nutelu, hrenovke, krumpir, jaja, kašu i mlijeko i juneću juhu. Povrću i mesu ne želi ni blizu. 
    Strah nas je kako će se to odraziti na njegovo zdravlje, a uskoro će i pubertet? Što da radimo? Hvala, Elvis.

Poštovani,
izbirljivost u jelu je česta pojava u djece. Meso i povrće pokušajte zakamuflirati u obliku jela koje dijete voli: meso narežite u oblike, povrće serviraje kao „burger“, domaća pašteta od piletine, ribe ili povrća, napravite sliku čovjekova lica ili životinje od hrane na djetetovom tanjuru. Vrlo je važno i uključivanje djeteta u nastajanje i serviranje jela stoga ga uključite i u te radnje. Namirnice poput čokoladnih namaza, hrenovki, pašteta i sl. jednostavno nemojte imati u kući i kad dijete zatraži jesti ponudite mu ono što jedu i drugi ukućani. Dok god postoji alternativa i dijete zna da će dobiti ono što želi ponašati će se u skladu s time.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Dijete jede samo ono što voli i odbija meso i povrće

<para>
 Međutim, s vremenom je svoju prehranu ograničila na par stvari i imamo velikih problema s isprobavanjem novih okusa. Njena prehrana se svodi na mlijeko i mliječne proizvode: popije oko pola litre mlijeka svaki dan, voli vrhnje, jogurt, sirne namaze. Što se voća tiče, jede ga svakodnevno, najviše voli jabuke. Pije sokiće od cijeđenog voća, obožava čajeve, pije puno vode. Voli i jaja, ali s vrhnjem ili kajmakom. Obožava tjesteninu: pite i makarone s vrhnjem, kruh. Međutim, povrće izbjegava i ne jede ga, kao ni meso. Ponekad ga na prevaru pojede u bureku. Što se tiče mesa, tu i tamo jede salamu; slanine može pojesti u neograničenim količinama. Mislila sam da će se stvari promijeniti nabolje kad krene u vrtić, međutim, nisu. Odgojiteljice kažu da ako joj se ne svidi ručak (a to je u 90% slučajeva), ona će jesti samo kruh i nastaviti s igrom. Svi nalazi su uredni, uvijek na gornjoj granici, praktički savršeno. Ona inače lijepo napreduje, ima jako krupne kosti, teška je 17 kg i visoka 102 cm. Što da radim i koliko je ovaj problem ozbiljan? Hvala unaprijed, Sanja.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>izbirljivost u jelu je česta pojava u male djece, no s obzirom na vaš opis, nema potrebe za izrazitu zabrinutost. Meso i povrće djetetu zakamuflirajte kroz jela koja voli jesti ili joj ih ponudite pripremljene na način koji djeca više vole, npr. polpeta od povrća, mljeveno meso, štapići od povrća i sl.</para>
<para>Djeca vole hranu koja izgleda zanimljivo, a pokazano je da i način serviranja hrane ima veliki utjecaj na prihvaćanje novih namirnica, stoga servirajte namirnice na djetetu zanimljiv način, primjerice kao lice čovjeka ili ovčicu (cvjetača) i sl.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moja curica (3) jede svega nekoliko namirnica i ne voli nove okuse Imam djevojčicu staru 3 godine i 3 mjeseca. Kada je prelazila na čvrstu hranu kao beba, jela je sve. 
    Međutim, s vremenom je svoju prehranu ograničila na par stvari i imamo velikih problema s isprobavanjem novih okusa. Njena prehrana se svodi na mlijeko i mliječne proizvode: popije oko pola litre mlijeka svaki dan, voli vrhnje, jogurt, sirne namaze. Što se voća tiče, jede ga svakodnevno, najviše voli jabuke. Pije sokiće od cijeđenog voća, obožava čajeve, pije puno vode. Voli i jaja, ali s vrhnjem ili kajmakom. Obožava tjesteninu: pite i makarone s vrhnjem, kruh. Međutim, povrće izbjegava i ne jede ga, kao ni meso. Ponekad ga na prevaru pojede u bureku. Što se tiče mesa, tu i tamo jede salamu; slanine može pojesti u neograničenim količinama. Mislila sam da će se stvari promijeniti nabolje kad krene u vrtić, međutim, nisu. Odgojiteljice kažu da ako joj se ne svidi ručak (a to je u 90% slučajeva), ona će jesti samo kruh i nastaviti s igrom. Svi nalazi su uredni, uvijek na gornjoj granici, praktički savršeno. Ona inače lijepo napreduje, ima jako krupne kosti, teška je 17 kg i visoka 102 cm. Što da radim i koliko je ovaj problem ozbiljan? Hvala unaprijed, Sanja.

Poštovana,
izbirljivost u jelu je česta pojava u male djece, no s obzirom na vaš opis, nema potrebe za izrazitu zabrinutost. Meso i povrće djetetu zakamuflirajte kroz jela koja voli jesti ili joj ih ponudite pripremljene na način koji djeca više vole, npr. polpeta od povrća, mljeveno meso, štapići od povrća i sl.
Djeca vole hranu koja izgleda zanimljivo, a pokazano je da i način serviranja hrane ima veliki utjecaj na prihvaćanje novih namirnica, stoga servirajte namirnice na djetetu zanimljiv način, primjerice kao lice čovjeka ili ovčicu (cvjetača) i sl.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja curica (3) jede svega nekoliko namirnica i ne voli nove okuse

<para>
 Anonimno
</para>
<para>Sok od aronije može, no savjetujem i fermentirane mliječne proizvode, dobre izvore omega3 masnih kiselina poput orašastih plodova (mljevenih) i naravno, voće.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kako ojačati imunitet 2,5-godišnjaka? Sin mi ima 2,5 godine, što mi preporučujete za jačanje imuniteta? Smijem li mu dati sok od aronije? 
    Anonimno

Sok od aronije može, no savjetujem i fermentirane mliječne proizvode, dobre izvore omega3 masnih kiselina poput orašastih plodova (mljevenih) i naravno, voće.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako ojačati imunitet 2,5-godišnjaka?

<para>
 Kada sam se izvagala, imala sam 48 kg (visoka sa 164 cm). Međutim, traka mi se potrgala, a i dogodile su mi se neke loše stvari te sam počela puno jest i sada, godinu dana kasnije, imam 58 kg. Ponovno sam počela jesti zdravo: za doručak žitarice i jabuku s jogurtom,mlijekom ili voćnim miksom ili tri šnite kruha sa žitaricama s ajvarom i povrćem. Za ručak jedem zdravo, a za večeru isto što i za doručak. Međuobrok mi je voćka i kava. Vježbam svaki dan po 2 i pol sata na orbitreku. Je li to dobro? Hoću li vidjeti rezultate?
</para>
<para>Draga Veronika,</para>
<para>samo tako nastavi i vidjet ćeš rezultate. Ako piješ sokove izbaci ih i pij vodu. Nakon treninga najbolje bi bilo da popiješ sviježe cijeđeni voćni sok. U prehranu si možeš ubaciti i smoothije od voća ili zelene lisnate sokove. Navečer radije pojedi juhu, svježi kravlji sir, jaja, salatu s mesom, a manje ugljikohidrata.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Želim smršaviti. Jedem li pravilno? Dobar dan! Moje ime je Veronika i imam 19 godina. Kada sam imala 17 godina, izbacila sam iz svoje prehrane slatkiše i počela svaki dan vježbati sat i pol na traci za trčanje. I tako godinu dana. 
    Kada sam se izvagala, imala sam 48 kg (visoka sa 164 cm). Međutim, traka mi se potrgala, a i dogodile su mi se neke loše stvari te sam počela puno jest i sada, godinu dana kasnije, imam 58 kg. Ponovno sam počela jesti zdravo: za doručak žitarice i jabuku s jogurtom,mlijekom ili voćnim miksom ili tri šnite kruha sa žitaricama s ajvarom i povrćem. Za ručak jedem zdravo, a za večeru isto što i za doručak. Međuobrok mi je voćka i kava. Vježbam svaki dan po 2 i pol sata na orbitreku. Je li to dobro? Hoću li vidjeti rezultate?

Draga Veronika,
samo tako nastavi i vidjet ćeš rezultate. Ako piješ sokove izbaci ih i pij vodu. Nakon treninga najbolje bi bilo da popiješ sviježe cijeđeni voćni sok. U prehranu si možeš ubaciti i smoothije od voća ili zelene lisnate sokove. Navečer radije pojedi juhu, svježi kravlji sir, jaja, salatu s mesom, a manje ugljikohidrata.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Želim smršaviti. Jedem li pravilno?

<para>
 Ne znam što je uzrok tome. Inače, nosić mu je čist, ne kašlje, nema grčeve, sve je u redu, pije i vodu i čaj. Danas sam probala Aptamil, ali i to odbija. Vidim da je gladan i kada mu dajem flašicu samo okreće glavom. Ne znam je li do mlijeka ili je posrijedi neki drugu uzrok? Koje biste mi vi preporučili mlijeko? Jakub
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>promjena mlijeka najvjerojatnije neće polučiti rezultate. Budući da je dijete na dojenačkoj formuli te da ima više od 4 mjeseca (17. tjedana) možete polako početi s dohranom. Za početak možete djetetu dati kombinaciju mliječne formule s voćem (jabukom, marelicom) što bi joj moglo biti okusom prihvatljivije. Osim toga napravite i razuman razmak između hranjenja, oko 3 sata tako da dijete ima priliku ogladniti što će rezultirati boljim unosom hrane.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Četveromjesečna beba odjednom odbija mlijeko i flašicu Imam bebicu od četiri mjeseca. Inače živim u inozemstvu. Prije jedno desetak dana došla sam u Crnu Goru i tada mi je beba počela odbijati hranu. Dajem mu HIPP combiotik. 
    Ne znam što je uzrok tome. Inače, nosić mu je čist, ne kašlje, nema grčeve, sve je u redu, pije i vodu i čaj. Danas sam probala Aptamil, ali i to odbija. Vidim da je gladan i kada mu dajem flašicu samo okreće glavom. Ne znam je li do mlijeka ili je posrijedi neki drugu uzrok? Koje biste mi vi preporučili mlijeko? Jakub

Poštovana,
promjena mlijeka najvjerojatnije neće polučiti rezultate. Budući da je dijete na dojenačkoj formuli te da ima više od 4 mjeseca (17. tjedana) možete polako početi s dohranom. Za početak možete djetetu dati kombinaciju mliječne formule s voćem (jabukom, marelicom) što bi joj moglo biti okusom prihvatljivije. Osim toga napravite i razuman razmak između hranjenja, oko 3 sata tako da dijete ima priliku ogladniti što će rezultirati boljim unosom hrane.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Četveromjesečna beba odjednom odbija mlijeko i flašicu

<para>
 Moj sin sve živo razumije i zna kao i taj vršnjak, ali svaka riječ mu ima samo prvi slog, osim mama, baba, deda, tata, duda. Svi pričamo s njim, potičemo ga... Malo sam zabrinuta pa sam vas odlučila pitati je li on samo malo lijen ili bi trebalo posjetiti našeg pedijatra?
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>kad su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori ispod očekivane razine s obzirom na dob govorimo o kašnjenju u jezično-govornom razvoju. Ovo kašnjenje može biti individualna razvojna karakteristika, ali i ukazivati na moguće postojanje teškoća. Među djecom postoje velike razlike u tempu i načinu na koji se razvija njihov jezik i govor. Dijete usvaja jezik ovisno o svojim fizičkim i psihičkim sposobnosti i potrebama.</para>
<para>Jezične vještine, pored same govorne produkcije, podrazumijevaju i motoričko planiranje i koordinaciju mišića govornog aparata, slušnu percepciju i diskriminaciju, vještine pamćenja i zadržavanja pažnje. Da bi dijete moglo proizvest glas, slog, riječ ili iskaz ono prvo mora imati svijest da se osobe, predmeti i aktivnosti u njegovoj okolini mogu imenovati, zatim ono pohranjuje usvojene nazive i stvara vlastiti mentalni rječnik. Tako kažemo da jezično razumijevanje uvije prethodi jezičnoj proizvodnji. Kada dijete ima usvojenu riječ, ono treba moći motorički isplanirati i proizvesti riječ u kontekstu koji je prikladan. Glasovi koji su razvojno najjednostavniji za izgovor i prvi se javljaju su samoglasnici i suglasnici p,b,m,t,d,n. To objašnjava zašto Vaše dijete izgovara upravo riječi koje sadrže ove glasove (mama, baba, deda,..). Izgovor riječi upotrebom prvih slogova riječi može biti uslijed slabije razvijene oralne motorike i/ili slušne percepcije.</para>
<para>Osim jezičnog izražavanja važna komponenta jezično - govornog razvoja je razumijevanje. U Vašem slučaju jako pozitivna i dobra stvar je to što je djetetovo jezično razumijevanje dobro. Također je bitno i kako i koliko dijete uspijeva smanjenu verbalnu ekspresiju nadopuniti upotrebom gesti neverbalnim sredstvima komunikacije (geste, facijalna ekspresija, pokreti tijela) i jasno prenijeti svoju poruku.</para>
<para>Svakako nastavite dalje poticati djetetov jezik. Ako niste sigurni u načine kako poticati djetetov jezično-govorni razvoj preporučam da se obratite logopedu kako bi dobili upute o primjerenim strategijama poticanja.</para>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj 2-godišnjak sve razumije, ali gotovo ništa ne govori Pozdrav od jedne mame malog dječačića koji će u subotu napuniti dvije godine. Dječak dosta slabo priča, za razliku od jednog svog vršnjaka koji već priča sve i svašta. 
    Moj sin sve živo razumije i zna kao i taj vršnjak, ali svaka riječ mu ima samo prvi slog, osim mama, baba, deda, tata, duda. Svi pričamo s njim, potičemo ga... Malo sam zabrinuta pa sam vas odlučila pitati je li on samo malo lijen ili bi trebalo posjetiti našeg pedijatra?

Poštovana mama,
kad su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori ispod očekivane razine s obzirom na dob govorimo o kašnjenju u jezično-govornom razvoju. Ovo kašnjenje može biti individualna razvojna karakteristika, ali i ukazivati na moguće postojanje teškoća. Među djecom postoje velike razlike u tempu i načinu na koji se razvija njihov jezik i govor. Dijete usvaja jezik ovisno o svojim fizičkim i psihičkim sposobnosti i potrebama.
Jezične vještine, pored same govorne produkcije, podrazumijevaju i motoričko planiranje i koordinaciju mišića govornog aparata, slušnu percepciju i diskriminaciju, vještine pamćenja i zadržavanja pažnje. Da bi dijete moglo proizvest glas, slog, riječ ili iskaz ono prvo mora imati svijest da se osobe, predmeti i aktivnosti u njegovoj okolini mogu imenovati, zatim ono pohranjuje usvojene nazive i stvara vlastiti mentalni rječnik. Tako kažemo da jezično razumijevanje uvije prethodi jezičnoj proizvodnji. Kada dijete ima usvojenu riječ, ono treba moći motorički isplanirati i proizvesti riječ u kontekstu koji je prikladan. Glasovi koji su razvojno najjednostavniji za izgovor i prvi se javljaju su samoglasnici i suglasnici p,b,m,t,d,n. To objašnjava zašto Vaše dijete izgovara upravo riječi koje sadrže ove glasove (mama, baba, deda,..). Izgovor riječi upotrebom prvih slogova riječi može biti uslijed slabije razvijene oralne motorike i/ili slušne percepcije.
Osim jezičnog izražavanja važna komponenta jezično - govornog razvoja je razumijevanje. U Vašem slučaju jako pozitivna i dobra stvar je to što je djetetovo jezično razumijevanje dobro. Također je bitno i kako i koliko dijete uspijeva smanjenu verbalnu ekspresiju nadopuniti upotrebom gesti neverbalnim sredstvima komunikacije (geste, facijalna ekspresija, pokreti tijela) i jasno prenijeti svoju poruku.
Svakako nastavite dalje poticati djetetov jezik. Ako niste sigurni u načine kako poticati djetetov jezično-govorni razvoj preporučam da se obratite logopedu kako bi dobili upute o primjerenim strategijama poticanja.

   Asja Dubravčić
   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Moj 2-godišnjak sve razumije, ali gotovo ništa ne govori

<para>
 Iako je dosta živahan, na satu je miran, samo ništa ne zapamti pa moramo kod kuće vježbati i natezati se sa zadaćom. Ja sada ne radim i pomažem mu koliko mogu, ali što će biti kada se to promijeni. On ima i seku blizanku i učiteljica je dosta stroga i zahtjevna i ponekada mu pokaže sestrin ispit koji je savršen, ali ni to ga ne dira previše. Znam da je drugačiji od sestre i da je dečko, ali bojim se da će do 5. razreda biti sve gore jer je gradivo sve zahtjevnije. Molim vas savjet kako da se postavim i kako da mu pomognem. BV
</para>
<para>Poštovana,
prije svega pokušajte čim manje uspoređivati Vašeg dječaka sa sestrom. Djeca su različita, različitom brzinom sazrijevaju i različito se odnose prema obavezama koje imaju. Postoji mogućnost da je dječak još uvijek emocionalno nezreo i treba mu dati vremena da se to sazrijevanje dogodi. Emocionalna nezrelost se obično veže uz samostalnost djeteta.</para>
<para>Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo),samo se okupati (neovisno o „poplavi“ u kupaoni) . . . Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i "potrošenog" slobodnog vremena ali to je sjajna "investicija" za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi.</para>
<para>Iz Vašeg opisa problema vidim da dijete ne zapamti što je radilo u školi, što ima za zadaću, a na ispitima ne postiže zadovoljavajuće rezultate. Opisano može biti u vezi s teškoćama pažnje pa bi svakako bilo dobro odvesti dijete stručnjaku koji će utvrditi pozadinu samog problema. Tek kada ćete sa sigurnošću znati uzrok teškoća moći ćete pristupiti konkretnijem rješavanju problema.</para>
<para>Svakako se slažem s Vama kako peti razred nosi nove izazove te Vam toplo preporučam da stručnjaka potražite što prije.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da pomognem svom prvašiću da samostalno piše zadaće i ozbiljnije shvati školu? Poštovani! Molim vas za savjet kako pomoći svom prvašiću da samostalno piše zadaću, tj. da školu shvati malo ozbiljnije. 
    Iako je dosta živahan, na satu je miran, samo ništa ne zapamti pa moramo kod kuće vježbati i natezati se sa zadaćom. Ja sada ne radim i pomažem mu koliko mogu, ali što će biti kada se to promijeni. On ima i seku blizanku i učiteljica je dosta stroga i zahtjevna i ponekada mu pokaže sestrin ispit koji je savršen, ali ni to ga ne dira previše. Znam da je drugačiji od sestre i da je dečko, ali bojim se da će do 5. razreda biti sve gore jer je gradivo sve zahtjevnije. Molim vas savjet kako da se postavim i kako da mu pomognem. BV

Poštovana,
prije svega pokušajte čim manje uspoređivati Vašeg dječaka sa sestrom. Djeca su različita, različitom brzinom sazrijevaju i različito se odnose prema obavezama koje imaju. Postoji mogućnost da je dječak još uvijek emocionalno nezreo i treba mu dati vremena da se to sazrijevanje dogodi. Emocionalna nezrelost se obično veže uz samostalnost djeteta.
Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo),samo se okupati (neovisno o „poplavi“ u kupaoni) . . . Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i "potrošenog" slobodnog vremena ali to je sjajna "investicija" za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi.
Iz Vašeg opisa problema vidim da dijete ne zapamti što je radilo u školi, što ima za zadaću, a na ispitima ne postiže zadovoljavajuće rezultate. Opisano može biti u vezi s teškoćama pažnje pa bi svakako bilo dobro odvesti dijete stručnjaku koji će utvrditi pozadinu samog problema. Tek kada ćete sa sigurnošću znati uzrok teškoća moći ćete pristupiti konkretnijem rješavanju problema.
Svakako se slažem s Vama kako peti razred nosi nove izazove te Vam toplo preporučam da stručnjaka potražite što prije.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Kako da pomognem svom prvašiću da samostalno piše zadaće i ozbiljnije shvati školu?

<para>
 CR7
</para>
<para>Dragi CR7,</para>
<para>nekako sumnjam da se sve dogodilo iz "čista mira". Kakav god bio povod fizičko kažnjavanje nije rješenje problema. Razgovor s razrednicom je bila dobra ideja, ali kažeš da ti razrednica ne vjeruje. Savjetujem ti da razgovaraš s profesoricom matematike i shvatiš o čemu se radi (ukoliko zapravo to već ne znaš). Moraš biti iskren prema sebi. Ukoliko si pogriješio priznaj si pogrešku i ispričaj se za učinjeno. Ukoliko ti zaista nije jasan uzrok sukoba, iskrenim razgovorom saznaj o čemu se radi. Svakako podijeli svoj problem sa svojim roditeljima.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Profesorica me tukla i smanjila mi ocjenu Profesorica iz matematike me je lupila na satu pred cijelim razredom iz čistog mira. I onda mi je prepravila trojku na jedinicu prije par dana, a razrednica mi ne vjeruje. Što da radim? 
    CR7

Dragi CR7,
nekako sumnjam da se sve dogodilo iz "čista mira". Kakav god bio povod fizičko kažnjavanje nije rješenje problema. Razgovor s razrednicom je bila dobra ideja, ali kažeš da ti razrednica ne vjeruje. Savjetujem ti da razgovaraš s profesoricom matematike i shvatiš o čemu se radi (ukoliko zapravo to već ne znaš). Moraš biti iskren prema sebi. Ukoliko si pogriješio priznaj si pogrešku i ispričaj se za učinjeno. Ukoliko ti zaista nije jasan uzrok sukoba, iskrenim razgovorom saznaj o čemu se radi. Svakako podijeli svoj problem sa svojim roditeljima.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Profesorica me tukla i smanjila mi ocjenu

<para>
 Napravljene su sve pretrage u više navrata i nalazi su u redu su, ali to se ponavljalo više puta, odnosno on i dalje kad vidi bilo koju scenu vezanu za krv, na par sekundi kolabira. Ima i strah od mačke, goluba, odlaska u kupaonicu, ima previše tih strahova. Ja sam zbog tih njegovih stanja na granici ludila. Kako da pomognem sinu da svlada sve to? Najteže mi je kad mi kaže "Zašto si me ovakvog rodila?". Teško mi je. Hvala vam unaprijed ako možete dati neki savjet.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da Vam je, zajedno s Vašim sinom, teško nositi se s ovim njegovim strahovima.</para>
<para>Strah je emocija na koju je teško reagirati pogotovo zato što se odraslima većina tih strahova čini banalnom i neopravdanom. Ipak, za njega je njegov strah stvaran. Čak i ako na racionalnoj razini shvaća da mu mačka ili golub neće nauditi, on taj strah zaista osjeća, i u tijeku i u mislima koje mu se tada javljaju. S obzirom na to, prije bilo kakvog ohrabrenja, savjeta i sl.važno mu je pokazati razumijevanje i prihvaćanje njegovog stanja. Više o strahu kod djece možete pročitati u članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah">Bazični osjećaji kod djece: Strah</ulink>.</para>
<para>Vezano uz strah od krvi te objašnjenje što se tada događa s djetetom možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djevojcica-pada-u-nesvijest-kada-vidi-krv-pa-makar-i-kapljicu/">odgovoru jednoj mami koja je postavila pitanje slično Vašem</ulink>.</para>
<para>S obzirom da Vaš dječak i otvoreno izražava kako mu je teško nositi se sa svojim strahovima bilo bi dobro razmiliti o tome da potražite stručnu pomoć za njega. Što prije mu se pomogne da smanji strahove to će prije moći opuštenije ići kroz život.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (8) se jako boji krvi, a razvija i druge iracionalne strahove Moj sin ima 8 godina. Traumu je doživio s 4 godine od pogleda na krv kada se prvi put onesvijestio. 
    Napravljene su sve pretrage u više navrata i nalazi su u redu su, ali to se ponavljalo više puta, odnosno on i dalje kad vidi bilo koju scenu vezanu za krv, na par sekundi kolabira. Ima i strah od mačke, goluba, odlaska u kupaonicu, ima previše tih strahova. Ja sam zbog tih njegovih stanja na granici ludila. Kako da pomognem sinu da svlada sve to? Najteže mi je kad mi kaže "Zašto si me ovakvog rodila?". Teško mi je. Hvala vam unaprijed ako možete dati neki savjet.

Draga mama,
Vjerujem da Vam je, zajedno s Vašim sinom, teško nositi se s ovim njegovim strahovima.
Strah je emocija na koju je teško reagirati pogotovo zato što se odraslima većina tih strahova čini banalnom i neopravdanom. Ipak, za njega je njegov strah stvaran. Čak i ako na racionalnoj razini shvaća da mu mačka ili golub neće nauditi, on taj strah zaista osjeća, i u tijeku i u mislima koje mu se tada javljaju. S obzirom na to, prije bilo kakvog ohrabrenja, savjeta i sl.važno mu je pokazati razumijevanje i prihvaćanje njegovog stanja. Više o strahu kod djece možete pročitati u članku Bazični osjećaji kod djece: Strah.
Vezano uz strah od krvi te objašnjenje što se tada događa s djetetom možete pročitati u odgovoru jednoj mami koja je postavila pitanje slično Vašem.
S obzirom da Vaš dječak i otvoreno izražava kako mu je teško nositi se sa svojim strahovima bilo bi dobro razmiliti o tome da potražite stručnu pomoć za njega. Što prije mu se pomogne da smanji strahove to će prije moći opuštenije ići kroz život.
Lijepi pozdrav,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (8) se jako boji krvi, a razvija i druge iracionalne strahove

<para>
 Inače ima hipertonus, a od prvog dana je izuzetno plačljivo dijete. Hipertonus je dijagnosticiran tek sa 6 mjeseci iako sam ja ukazivala na to da mi taj plač i neka ponašanja ne izgledaju uobičajeno. Doduše na samom početku bilo je dosta sitnih problema – upale zanoktica, upale pupka, poteškoće sa dojenjem, gubitak na težini, grčevi, rani izlazak zuba…. pa je plač pripisivan nečem od navedenog. Koji stupanj hipoksije je bio nakon rođenje još ne znamo – čekamo MR mozga. UZV sa 6. mjeseci je pokazao I. stupanj. U toj dobi smo krenuli na vježbe i tada je krenulo i 'ponašanje' – često ne želi kod nikoga osim mene i često cendra. Sada ide kod nekoliko ljudi koje jako dobro poznaje ili kod nekoga tko mu prilazi polako i pomalo ostvaruje kontakt, a ako sam ja u blizini opet nakon malo vremena traži 'ići kod mame'. To ponavljanje je blago rečeno – iritantno. Ako ne dođe kod mene ponavlja do beskonačnosti i plače . Prije dva mjeseca smo promijenili fizioterapeuta i krenuli na Vojtu. Na vježbama je u stanju do nesvjestice ponavljati tu rečenicu i plakati. Inače je ili veselo dijete ili viče i plače. Prije mjesec dana bilo smo hospitalizirani zbog sumnje na paroksizmalni događaj, a kako još nije stiglo otpusno pismo uputnicu za psihologa nisam dobila - pedijatrica čeka mišljenje neuropedijatra. Inače, obradom nije utvrđena epilepsija ili sl. već je dalekovidan pa zato radi te povremene neobične pokrete očima (kao kada bebe padaju u san). Osim lakših motoričkih odstupanja (između ostalog hoda na prstima) najveći problem su nam je njegovo ponašanje, cendranje, plač, urlanje, lako se razljuti, sve želi dobiti iste sekunde pri čemu mirno objašnjavanje ne dopire do njega. Puno priča (progovorio sa 17 mjeseci) no prije 2 tjedna je počeo mucati – rečeno nam je da se radi o fiziološkom mucanju. Ne vičemo na njega, dosljedni smo, ukratko nastojimo ga dobro odgajati no kao da to ne radimo. U čemu je problem odnosno u čemu griješimo? Zahvaljujem. L
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je ponekad jako zahtjevno zadovoljiti potrebe Vašeg mališana. Iako sam sigurna da i sami uživate u njegovoj blizini, kada dijete ima konstantnu potrebu za time i ne prihvaća da ga smiri netko drugi to može biti vrlo naporno.</para>
<para>Spomenuli ste kako su se od njegova rođenja javljali različiti sitni problemi te da je ustanovljeno i da se radi o hipertonusu. S obzirom na sve to, naravno i njegove potrebe su bile snažnije te kako su mu ti sitni problemi otežavali svakodnevicu imao je još jaču potrebu za utjehom i osjećajem sigurnosti kojeg mu Vi pružate. Dakle, sada još uvijek ima potrebu za time da generalni osjećaj sigurnosti gradi uz Vas. Postepeno će mu se osjećaj sigurnosti generalizirati i na druge ljude iz okoline odnosno i oni će mu moći pružiti utjehu i ostalo što mu je potrebno, a on će to sve više prihvaćati. Naravno, i tada ćete mu Vi biti najdraži odabir. To je normalno i u redu je biti strpljiv dok mu se malo po malo ne produži vrijeme koje može biti uz nekog drugoga.</para>
<para>Super je što Vaš sin verbalizira svoju potrebu da ide kod Vas umjesto da npr. ima tantrum tijekom kojeg je teško shvatiti na koji način da mu se zadovolji potreba.</para>
<para>Uz Vaše strpljenje i postepeno ohrabrivanje vjerujem da će se i njegove reakcije mijenjati u pozitivnom smjeru.</para>
<para>Do tada, možete pročitati sljedeće članke u kojima je objašnjeno nešto više o ljutnji - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">Kako se snositi s djetetovom ljutnjom</ulink>, te razmisliti koja njegova ponašanja su odraz njegova temperamenta. Npr. Je li on dijete koje ima generalno snažnije emocionalne reakcije, treba li mu uvijek nešto više vremena da prihvati novu situaciju ili neku novu osobu, koliko mu je snažna upornost…</para>
<para>Kako biste si odgovorili na ta pitanja i time ga lakše razumjeli u određenim situacijama možete pročitati i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">članak o temperamentu i njegovoj važnosti u odnosu roditelja i djeteta</ulink>.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (2) previše je vezan za mene i želi biti stalno u mojoj blizini Poštovani, majka sam 2-godišnjaka koji je previše vezan uz mene. Veći dio dana želi biti sa mnom, a o stresnim situacijama da ne pričam. Pritom stalno ponavlja 'ići kod mame'. 
    Inače ima hipertonus, a od prvog dana je izuzetno plačljivo dijete. Hipertonus je dijagnosticiran tek sa 6 mjeseci iako sam ja ukazivala na to da mi taj plač i neka ponašanja ne izgledaju uobičajeno. Doduše na samom početku bilo je dosta sitnih problema – upale zanoktica, upale pupka, poteškoće sa dojenjem, gubitak na težini, grčevi, rani izlazak zuba…. pa je plač pripisivan nečem od navedenog. Koji stupanj hipoksije je bio nakon rođenje još ne znamo – čekamo MR mozga. UZV sa 6. mjeseci je pokazao I. stupanj. U toj dobi smo krenuli na vježbe i tada je krenulo i 'ponašanje' – često ne želi kod nikoga osim mene i često cendra. Sada ide kod nekoliko ljudi koje jako dobro poznaje ili kod nekoga tko mu prilazi polako i pomalo ostvaruje kontakt, a ako sam ja u blizini opet nakon malo vremena traži 'ići kod mame'. To ponavljanje je blago rečeno – iritantno. Ako ne dođe kod mene ponavlja do beskonačnosti i plače . Prije dva mjeseca smo promijenili fizioterapeuta i krenuli na Vojtu. Na vježbama je u stanju do nesvjestice ponavljati tu rečenicu i plakati. Inače je ili veselo dijete ili viče i plače. Prije mjesec dana bilo smo hospitalizirani zbog sumnje na paroksizmalni događaj, a kako još nije stiglo otpusno pismo uputnicu za psihologa nisam dobila - pedijatrica čeka mišljenje neuropedijatra. Inače, obradom nije utvrđena epilepsija ili sl. već je dalekovidan pa zato radi te povremene neobične pokrete očima (kao kada bebe padaju u san). Osim lakših motoričkih odstupanja (između ostalog hoda na prstima) najveći problem su nam je njegovo ponašanje, cendranje, plač, urlanje, lako se razljuti, sve želi dobiti iste sekunde pri čemu mirno objašnjavanje ne dopire do njega. Puno priča (progovorio sa 17 mjeseci) no prije 2 tjedna je počeo mucati – rečeno nam je da se radi o fiziološkom mucanju. Ne vičemo na njega, dosljedni smo, ukratko nastojimo ga dobro odgajati no kao da to ne radimo. U čemu je problem odnosno u čemu griješimo? Zahvaljujem. L

Draga mama,
vjerujem da Vam je ponekad jako zahtjevno zadovoljiti potrebe Vašeg mališana. Iako sam sigurna da i sami uživate u njegovoj blizini, kada dijete ima konstantnu potrebu za time i ne prihvaća da ga smiri netko drugi to može biti vrlo naporno.
Spomenuli ste kako su se od njegova rođenja javljali različiti sitni problemi te da je ustanovljeno i da se radi o hipertonusu. S obzirom na sve to, naravno i njegove potrebe su bile snažnije te kako su mu ti sitni problemi otežavali svakodnevicu imao je još jaču potrebu za utjehom i osjećajem sigurnosti kojeg mu Vi pružate. Dakle, sada još uvijek ima potrebu za time da generalni osjećaj sigurnosti gradi uz Vas. Postepeno će mu se osjećaj sigurnosti generalizirati i na druge ljude iz okoline odnosno i oni će mu moći pružiti utjehu i ostalo što mu je potrebno, a on će to sve više prihvaćati. Naravno, i tada ćete mu Vi biti najdraži odabir. To je normalno i u redu je biti strpljiv dok mu se malo po malo ne produži vrijeme koje može biti uz nekog drugoga.
Super je što Vaš sin verbalizira svoju potrebu da ide kod Vas umjesto da npr. ima tantrum tijekom kojeg je teško shvatiti na koji način da mu se zadovolji potreba.
Uz Vaše strpljenje i postepeno ohrabrivanje vjerujem da će se i njegove reakcije mijenjati u pozitivnom smjeru.
Do tada, možete pročitati sljedeće članke u kojima je objašnjeno nešto više o ljutnji - Kako se snositi s djetetovom ljutnjom,  te razmisliti koja njegova ponašanja su odraz njegova temperamenta. Npr. Je li on dijete koje ima generalno snažnije emocionalne reakcije, treba li mu uvijek nešto više vremena da prihvati novu situaciju ili neku novu osobu, koliko mu je snažna upornost…
Kako biste si odgovorili na ta pitanja i time ga lakše razumjeli u određenim situacijama možete pročitati i članak o temperamentu i njegovoj važnosti u odnosu roditelja i djeteta.
Sretno,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj sin (2) previše je vezan za mene i želi biti stalno u mojoj blizini

<para>
 Mlađi ima 14 godina i živi u blizini s mojim roditeljima jer smo kuću u kojoj smo svi prije živjeli moj sadašnji muž i ja prenamijenili za posao od kojeg svi imamo koristi. U braku smo četiri godine. On je od mene stariji 15 godina i ima već odraslu djecu i unučad. Problem je u tome što meni nedostaje moje dijete kao i ja njemu, a stvar pogoršava to što su moji roditelji već stariji i nije im lako s tinejdžerom izlaziti na kraj, iako oni to nikad ne bi priznali. Kod svojih spavam dvaput tjedno i odlazim svaki dan 2-3 sata kad on nije u školi, ali više nam to nije dovoljno. Kad sam predložila mužu da više budem tamo ili da on preseli k nama jer sad za to ima uvjeta, on je strašno negodovao. Rekao je da ne razumije zašto ja uopće tamo i toliko idem, da on nije dijete, da je naš odnos nenormalan i da nema šanse da bi on s njim živio jer je posesivan i razmažen. Vjerojatno ne mogu biti objektivna u vezi svog djeteta. Odličan je đak, voli prirodu, jako smo slični pa imamo mnogo toga zajedničkog. Ne znam može li to njemu smetati? Meni je to zvučalo kao ucjena jer ja sad moram birati između njih dvojice, a jasno je što bi svaka normalna osoba napravila. Bitna informacija je i to da je moj sin osam mjeseci imao probleme sa želucem i crijevima, te se nakon svih pretraga posumnjalo u psihosomatsku prirodu simptoma - strah, nesigurnost, odbačenost... Uz taj zajednički posao imam i svoj, dobru plaću i mali stan te razmišljam o preseljenju doslovno u idućih nekoliko dana jer mi je muž rekao da slobodno iselim jer on ne može živjeti ni s kim u tim godinama, da treba mir. Najviše me povrijedilo to što mi je rekao da bi se on mene lako "riješio u glavi" da njegova egzistencija (i njegove djece) ne ovisi o meni (jer ja vodim zahtjevan dio tog zajedničkog posla). Ja sam mu rekla neka uključi i osposobi svoju djecu. Smatram da nemam izbora nego otići i uzeti svoje dijete sa sobom. Što da učinim? M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>nažalost (ili sreću) ne mogu Vam dati direktan odgovor što da učinite, no mogu Vam pomoći da sami dođete do rješenja.</para>
<para>Rekli ste da je jasno što bi svaka normalna osoba u Vašoj situaciji napravila – što ste pod tim mislili? Podudara li se to s onim što biste Vi željeli napraviti?</para>
<para>Jeste li razgovarali sa sinom o cijeloj situaciji? Želi li on živjeti s Vama? Ukoliko želi, smatrate li Vi da je posesivno što 14-godišnjak želi vrijeme provoditi s majkom?</para>
<para>Kako gledate na argumente svog supruga? Smatrate li da je u redu da Vas stavlja u poziciju da morate birati između njega i sina? Je li za Vas u redu njegov stav da ne želi živjeti s Vašim sinom jer mu treba mir?</para>
<para>Moje mišljenje je da je moguće da je Vaš sin imao psihosomatsku reakciju kroz probleme sa želucem i crijevima zbog trenutne obiteljske situacije. Smatram da dijete treba roditelje, posebice u ovom osjetljivom periodu u kojemu se nalazi Vaš sin. Odnos s bakom i djedom ne može nadomjestiti odnos s roditeljima i nikada nije isti kao onaj roditeljski.</para>
<para>Što ćete učiniti ili ne, ovisi samo o Vama. Vjerujem da će Vam se kroz razgovor sa sinom/suprugom stvari iskristalizirati i da ćete donijeti odluku s kojom ćete Vi biti mirni.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sadašnji suprug tjera me da biram između njega i sina Imam dvoje djece iz prvog braka. Stariji sin je odrastao, radi, samostalan je. 
    Mlađi ima 14 godina i živi u blizini s mojim roditeljima jer smo kuću u kojoj smo svi prije živjeli moj sadašnji muž i ja prenamijenili za posao od kojeg svi imamo koristi. U braku smo četiri godine. On je od mene stariji 15 godina i ima već odraslu djecu i unučad. Problem je u tome što meni nedostaje moje dijete kao i ja njemu, a stvar pogoršava to što su moji roditelji već stariji i nije im lako s tinejdžerom izlaziti na kraj, iako oni to nikad ne bi priznali. Kod svojih spavam dvaput tjedno i odlazim svaki dan 2-3 sata kad on nije u školi, ali više nam to nije dovoljno. Kad sam predložila mužu da više budem tamo ili da on preseli k nama jer sad za to ima uvjeta, on je strašno negodovao. Rekao je da ne razumije zašto ja uopće tamo i toliko idem, da on nije dijete, da je naš odnos nenormalan i da nema šanse da bi on s njim živio jer je posesivan i razmažen. Vjerojatno ne mogu biti objektivna u vezi svog djeteta. Odličan je đak, voli prirodu, jako smo slični pa imamo mnogo toga zajedničkog. Ne znam može li to njemu smetati? Meni je to zvučalo kao ucjena jer ja sad moram birati između njih dvojice, a jasno je što bi svaka normalna osoba napravila. Bitna informacija je i to da je moj sin osam mjeseci imao probleme sa želucem i crijevima, te se nakon svih pretraga posumnjalo u psihosomatsku prirodu simptoma - strah, nesigurnost, odbačenost... Uz taj zajednički posao imam i svoj, dobru plaću i mali stan te razmišljam o preseljenju doslovno u idućih nekoliko dana jer mi je muž rekao da slobodno iselim jer on ne može živjeti ni s kim u tim godinama, da treba mir. Najviše me povrijedilo to što mi je rekao da bi se on mene lako "riješio u glavi" da njegova egzistencija (i njegove djece) ne ovisi o meni (jer ja vodim zahtjevan dio tog zajedničkog posla). Ja sam mu rekla neka uključi i osposobi svoju djecu. Smatram da nemam izbora nego otići i uzeti svoje dijete sa sobom. Što da učinim? M.

Draga mama,
nažalost (ili sreću) ne mogu Vam dati direktan odgovor što da učinite, no mogu Vam pomoći da sami dođete do rješenja.
Rekli ste da je jasno što bi svaka normalna osoba u Vašoj situaciji napravila – što ste pod tim mislili? Podudara li se to s onim što biste Vi željeli napraviti?
Jeste li razgovarali sa sinom o cijeloj situaciji? Želi li on živjeti s Vama? Ukoliko želi, smatrate li Vi da je posesivno što 14-godišnjak želi vrijeme provoditi s majkom?
Kako gledate na argumente svog supruga? Smatrate li da je u redu da Vas stavlja u poziciju da morate birati između njega i sina? Je li za Vas u redu njegov stav da ne želi živjeti s Vašim sinom jer mu treba mir?
Moje mišljenje je da je moguće da je Vaš sin imao psihosomatsku reakciju kroz probleme sa želucem i crijevima zbog trenutne obiteljske situacije. Smatram da dijete treba roditelje, posebice u ovom osjetljivom periodu u kojemu se nalazi Vaš sin. Odnos s bakom i djedom ne može nadomjestiti odnos s roditeljima i nikada nije isti kao onaj roditeljski.
Što ćete učiniti ili ne, ovisi samo o Vama. Vjerujem da će Vam se kroz razgovor sa sinom/suprugom stvari iskristalizirati i da ćete donijeti odluku s kojom ćete Vi biti mirni.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Moj sadašnji suprug tjera me da biram između njega i sina

<para>
 Djevojka mi je sama prišla prije nekih 18 mjeseci (znao sam je iz viđenja). Daljnjim druženjem dobro smo se upoznali. Ona je sasvim prirodna i društvena, i prolaskom vremena sam se zaljubio u nju. Priznao sam joj osjećaje, ona zna za njih, te i dalje tvrdi da smo prijatelji. Pokušao sam se maknuti od nje, čak sam neko vrijeme i ignorirao njene poruke i pozive, ali sam posustao, misleći da je promijenila mišljenje, ali ništa. Kako prestati misliti na tu osobu? Kako odgovoriti na njene daljnje pozive, ako znam da od toga nema ništa. Da li da je ignoriram u potpunosti? Možda je u pitanju sponzoruša. Puno puta sam osjetio laži, pokušaj manipulacije, jednostavno se želim maknuti od nje, jer znam da ona mišljenje neće promijeniti. Ta osoba mi je neprestano u glavi. Je li u pitanju zaljubljenost, ljubav, moj povrijeđeni ego? Nisam spavao s curom, time me je i zavlačila. Kako postupiti dalje? First knight
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>Prije svega moram ti reći da ne znam što je u glavi te djevojke i da ti ne mogu dati točan odgovor ima li ona kakve osjećaje prema tebi ili ne. No, ukoliko ti govori da ste samo prijatelji čak i nakon što si joj priznao svoje osjećaje, tada postoji velika vjerojatnost da te doista jedino na taj način i doživljava.</para>
<para>Bi li se i dalje družio s tom djevojkom znajući da prema tebi ne osjeća ništa osim prijateljstva? Možeš li odvojiti vaše (prijateljsko) druženje od svojih osjećaja? Ukoliko je odgovor negativan, tada je sasvim u redu da joj to i kažeš i na neko vrijeme se udaljiš od nje. Ako ti je tako lakše, možeš je zamoliti da ti se ne javlja preko mobitela. Moj prijedlog je da odrediš neki rok u kojemu će to biti tako, odnosno da vaše udaljavanje ne traje doživotno. Osjećaji zasigurno neće splasnuti ukoliko ćeš stalno biti u njezinom društvu, komunicirati s njom i nadati se uzvraćenoj ljubavi. U tom slučaju ti se neuzvraćene emocije stalno okidaju i podsjećaju na nekoga s kim želiš a ne možeš biti.</para>
<para>Je li u pitanju zaljubljenost, ljubav ili povrijeđeni ego – moguće je svo troje. Ukoliko je želiš preboljeti, jedini način da u tome uspiješ jest da promijeniš svoj fokus. Posveti se hobijima, druži se s prijateljima, ispuni svoje slobodno vrijeme aktivnostima u kojima uživaš. Saveznik u cijeloj priči ti je i vrijeme – možda će trebati više vremena da je preboliš, no uvjerena sam da će kad tad u tvoj život ući netko drugi tko će zaokupiti tvoju pažnju i tko će gajiti isto prema tebi. Možda zvuči otrcano, ali vrijeme i promjena fokusa su stvarno najbolji recept za liječenje slomljenog srca.</para>
<para>Šaljem ti svoju podršku i želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zaljubio sam se, a ona tvrdi da smo samo prijatelji. Kako da je izbacim iz glave? Poštovanje, ja sam mladić iz Rijeke rođen 1980. i želim vam postaviti pitanje o neuzvraćenim ljubavnim osjećajima od strane djevojke. 
    Djevojka mi je sama prišla prije nekih 18 mjeseci (znao sam je iz viđenja). Daljnjim druženjem dobro smo se upoznali. Ona je sasvim prirodna i društvena, i prolaskom vremena sam se zaljubio u nju.  Priznao sam joj osjećaje, ona zna za njih, te i dalje tvrdi da smo prijatelji. Pokušao sam se maknuti od nje, čak sam neko vrijeme i ignorirao njene poruke i pozive, ali sam posustao, misleći da je promijenila mišljenje, ali ništa. Kako prestati misliti na tu osobu? Kako odgovoriti na njene daljnje pozive, ako znam da od toga nema ništa. Da li da je ignoriram u potpunosti? Možda je u pitanju sponzoruša. Puno puta sam osjetio laži, pokušaj manipulacije, jednostavno se želim maknuti od nje, jer znam da ona mišljenje neće promijeniti. Ta osoba mi je neprestano u glavi. Je li u pitanju zaljubljenost, ljubav, moj povrijeđeni ego? Nisam spavao s curom, time me je i zavlačila. Kako postupiti dalje? First knight

Dragi čitatelju,
Prije svega moram ti reći da ne znam što je u glavi te djevojke i da ti ne mogu dati točan odgovor ima li ona kakve osjećaje prema tebi ili ne. No, ukoliko ti govori da ste samo prijatelji čak i nakon što si joj priznao svoje osjećaje, tada postoji velika vjerojatnost da te doista jedino na taj način i doživljava.
Bi li se i dalje družio s tom djevojkom znajući da prema tebi ne osjeća ništa osim prijateljstva? Možeš li odvojiti vaše (prijateljsko) druženje od svojih osjećaja? Ukoliko je odgovor negativan, tada je sasvim u redu da joj to i kažeš i na neko vrijeme se udaljiš od nje. Ako ti je tako lakše, možeš je zamoliti da ti se ne javlja preko mobitela. Moj prijedlog je da odrediš neki rok u kojemu će to biti tako, odnosno da vaše udaljavanje ne traje doživotno. Osjećaji zasigurno neće splasnuti ukoliko ćeš stalno biti u njezinom društvu, komunicirati s njom i nadati se uzvraćenoj ljubavi. U tom slučaju ti se neuzvraćene emocije stalno okidaju i podsjećaju na nekoga s kim želiš a ne možeš biti.
Je li u pitanju zaljubljenost, ljubav ili povrijeđeni ego – moguće je svo troje. Ukoliko je želiš preboljeti, jedini način da u tome uspiješ jest da promijeniš svoj fokus. Posveti se hobijima, druži se s prijateljima, ispuni svoje slobodno vrijeme aktivnostima u kojima uživaš. Saveznik u cijeloj priči ti je i vrijeme – možda će trebati više vremena da je preboliš, no uvjerena sam da će kad tad u tvoj život ući netko drugi tko će zaokupiti tvoju pažnju i tko će gajiti isto prema tebi. Možda zvuči otrcano, ali vrijeme i promjena fokusa su stvarno najbolji recept za liječenje slomljenog srca.
Šaljem ti svoju podršku i želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 