Postroll

Preroll

<para>
 Krv je vađena iz prsta, natašte. Inače je živahno dijete, sklono slatkoj hrani. Dnevno popije cca pola litre vode i ostale tekućine u obrocima. Je li navedena viroza mogla utjecati na nalaz i što preporučate?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>viroza može blago narušiti optimalnu regulaciju šećera. No svakako treba prvo nalaz ponoviti, a ako je ponovno šećer povišen, javiti se endokrinologu kako bi se dalje dodatno učinila obrada.</para>

Je li povišen šećer u krvi mogla uzrokovati viroza ili trebamo daljnje pretrage? Poštovani, molim Vaše mišljenje. Zbog  prehlade i kašlja, dvogodišnjem dječaku napravljena je pretraga krvi, a nalaz mu je pokazao šećer u krvi koji iznosi 5,9. 
    Krv je vađena iz prsta, natašte. Inače je živahno dijete, sklono slatkoj hrani. Dnevno popije cca pola litre vode i ostale tekućine u obrocima. Je li navedena viroza mogla utjecati na nalaz i što preporučate?

Poštovani,
viroza može blago narušiti optimalnu regulaciju šećera. No svakako treba prvo nalaz ponoviti, a ako je ponovno šećer povišen, javiti se endokrinologu kako bi se dalje dodatno učinila obrada. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Je li povišen šećer u krvi mogla uzrokovati viroza ili trebamo daljnje pretrage?

<para>
 Krv se zna pojaviti i kad mu nije tvrda stolica. Je li moguće da je nešto ozbiljnije u pitanju i kako to riješiti? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>krv u stolici najčešće u ovoj dobi bude zbog tvrde stolice, rijetko može biti u pitanju polip ili nešto drugo. No premalo je podataka da bih Vam mogla detaljnije reći. Savjetujem da učinite pregled kod gastroenterologa kako bi se na temelju svih podataka o boji, količini, čestoći krvi, tvrdoći stolice, prehrani, obiteljskoj anamnezi i samom pregledu perianalne regije mogao donijeti konkretan zaključak.</para>

Krv u stolici kod 4-godišnjaka. Ima li veze s lošom prehranom i tvrdom stolicom? Poštovanje. Moj sin ima četiri godine. Svaki dan jedanput do dvaput ima stolicu. Jako loše jede, voće i povrće pogotovo. Tome pripisujem krv u stolici. 
    Krv se zna pojaviti i kad mu nije tvrda stolica. Je li moguće da je nešto ozbiljnije u pitanju i kako to riješiti? Unaprijed hvala.

Poštovani,
krv u stolici najčešće u ovoj dobi bude zbog tvrde stolice, rijetko može biti u pitanju polip ili nešto drugo. No premalo je podataka da bih Vam mogla detaljnije reći. Savjetujem da učinite pregled kod gastroenterologa kako bi se na temelju svih podataka o boji, količini, čestoći krvi, tvrdoći stolice, prehrani, obiteljskoj anamnezi i samom pregledu perianalne regije mogao donijeti konkretan zaključak. Klinfo.hr 

Krv u stolici kod 4-godišnjaka. Ima li veze s lošom prehranom i tvrdom stolicom?

<para>
 Svjesna sam da moramo kod liječnika, ali me jako strah nalaza.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nemojte se bojati. Naručite se što prije na ultrazvuk dojke pa ćete riješiti sve svoje strahove. U ovoj dobi to najčešće nije ništa ozbiljno.</para>

Kvržica veličine graška na dojci kod 8-godišnjakinje Poštovanje. Imam pitanje u vezi 8-godišnje djevojčice, moje kćerke. Na desnoj dojci, na bradavici ispod kože ima kvržicu veličine graška. Jako je boli na dodir. 
    Svjesna sam da moramo kod liječnika, ali me jako strah nalaza.

Poštovana,
nemojte se bojati. Naručite se što prije na ultrazvuk dojke pa ćete riješiti sve svoje strahove. U ovoj dobi to najčešće nije ništa ozbiljno. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Kvržica veličine graška na dojci kod 8-godišnjakinje

<para>
 Dobili smo i 3% hidrogen za ispiranje i Gentokulin kapi. Malo se smirilo, ali se opet pojavilo. Napravili smo ponovno bris i sad čekamo nalaz. Ne znam što da radimo? Lijepo Vas molim za mišljenje.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u podlozi može biti neobliterirani urahus-spoj mokraćnog mjehura i pupka. Nužno je učiniti ultrazvuk abdomena i otkloniti tu sumnju, te se javiti na pregled s tim nalazom dječjem kirurgu.</para>

Pupak kod bebe od 3 mjeseca je crven i gnoji se Poštovanje, bebi staroj tri mjeseca, crveni se i gnoji pupak. Sve je počelo prije nešto manje od dva mjeseca. Mazali smo s Betrionom, no nažalost nije prestalo. Bris pupka bio je uredan. 
    Dobili smo i 3% hidrogen za ispiranje i Gentokulin kapi. Malo se smirilo, ali se opet pojavilo. Napravili smo ponovno bris i sad čekamo nalaz. Ne znam što da radimo? Lijepo Vas molim za mišljenje.

Poštovana,
u podlozi može biti neobliterirani urahus-spoj mokraćnog mjehura i pupka. Nužno je učiniti ultrazvuk abdomena i otkloniti tu sumnju, te se javiti na pregled s tim nalazom dječjem kirurgu. Klinfo.hr 

Pupak kod bebe od 3 mjeseca je crven i gnoji se

<para>
 Zna se žaliti da ga boli prilikom prevlačenja. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kožica se uvijek nakon prevlačenja vraća u prvobitno stanje. To je normalno i ne bi trebalo boljeti. Ako imate bilo kakvih dilema u vezi prevlačenja kožice preporučujem da se javite na pregled dječjem nefrologu ili urologu.</para>

Radimo li ispravno prevlačenje kožice? Dobar dan. Imam dečkića od četiri godine i imamo problema s prevlačenjem kožice. Kad mu prevučemo kožicu dokle ide, zna se vratiti u prvobitno stanje. Zanima me što se događa? 
    Zna se žaliti da ga boli prilikom prevlačenja. Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
kožica se uvijek nakon prevlačenja vraća u prvobitno stanje. To je normalno i ne bi trebalo boljeti. Ako imate bilo kakvih dilema u vezi prevlačenja kožice preporučujem da se javite na pregled dječjem nefrologu ili urologu. Klinfo.hr 

Radimo li ispravno prevlačenje kožice?

<para>
 Prije dva tjedna smo započeli s dohranom pa je do sada probao mrkvu, jabuku, krušku, rižu. Navečer mu u mlijeko dodajem rižine pahuljice jer mi tako bolje spava, ali budi se svejedno jednom za noćni obrok. Kada mogu zamijeniti još jedan mliječni obrok za konkretni i da li je ovo dovoljna količina mlijeka za njegovu dob i težinu? Da li bi trebala izbaciti noćni obrok? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema konkretnih pravila koliko obroka trebate kada imati. Čim uvedete npr. voće i povrće, možete imati dva obroka. Kada su uvedene i žitarice, možete dodati i treći obrok, što već i radite. Ne morate žuriti sa uvođenjem obroka. Ne znam koliko točno obroka krute hrane imate ni koju količinu vaše dijete pojede, pa vam ne mogu reći točno koliko mlijeka treba. Pretpostavljam da jede dva obroka krute hrane u danu i u tom slučaju treba oko 750 ml mlijeka kroz 3 do 4 obroka u danu. Noćni obrok možete izbaciti ako želite, vašem djetetu on nutritivno gledano više nije potreban.</para>

Nekoliko pitanja na početku dohrane Pozdrav! Imam bebu staru 5 mjeseci, oko 8,8 kg, 72 dužina (dječak je rođen kao krupna beba, 4230 kg i 54 dužina). Imamo 5-6 obroka dnevno po 180 ml, a beba pije Novalac 1. 
    Prije dva tjedna smo započeli s dohranom pa je do sada probao mrkvu, jabuku, krušku, rižu. Navečer mu u mlijeko dodajem rižine pahuljice jer mi tako bolje spava, ali budi se svejedno jednom za noćni obrok. Kada mogu zamijeniti još jedan mliječni obrok za konkretni i da li je ovo dovoljna količina mlijeka za njegovu dob i težinu? Da li bi trebala izbaciti noćni obrok? Hvala

Poštovana,
nema konkretnih pravila koliko obroka trebate kada imati. Čim uvedete npr. voće i povrće, možete imati dva obroka. Kada su uvedene i žitarice, možete dodati i treći obrok, što već i radite. Ne morate žuriti sa uvođenjem obroka. Ne znam koliko točno obroka krute hrane imate ni koju količinu vaše dijete pojede, pa vam ne mogu reći točno koliko mlijeka treba. Pretpostavljam da jede dva obroka krute hrane u danu i u tom slučaju treba oko 750 ml mlijeka kroz 3 do 4 obroka u danu. Noćni obrok možete izbaciti ako želite, vašem djetetu on nutritivno gledano više nije potreban. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Nekoliko pitanja na početku dohrane

<para>
 Počela sam izbjegavati mlijeko, ali svakodnevno imam problem s vjetrovima koji su neugodnog mirisa. Prehrana se nije mijenjala nego jedem kao i obično, ali vjetrovi neugodnog mirisa nikako ne prestaju. Probala sam piti Espumisan kako bi vjetrovi u crijevima izašli ali ne pomaže. Nisam sigurna što napraviti dalje?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uzroci vjetrova mogu biti različiti. Pretpostavljam da se u vašem slučaju radi o intoleranciji na laktozu. U tom slučaju za vas je najjači iritans mlijeko, ali nije i jedini. Ostali mliječni proizvodi koji sadrže laktozu također mogu uzrokovati probavne smetnje. Proizvodi koji imaju smanjeni udio laktoze i vjerojatno vam neće smetati jesu fermentirani mliječni proizvodi.</para>
<para> </para>

Proljev nakon kravljeg mlijeka i jaki vjetrovi Dobar dan. Imam jedan veliki problem u zadnje vrijeme. Nakon što popijem čašu kravljeg mlijeka, uskoro (pola sata nakon) imam proljev 1-3 puta u roku od dva sata. 
    Počela sam izbjegavati mlijeko, ali svakodnevno imam problem s vjetrovima koji su neugodnog mirisa. Prehrana se nije mijenjala nego jedem kao i obično, ali vjetrovi neugodnog mirisa nikako ne prestaju. Probala sam piti Espumisan kako bi vjetrovi u crijevima izašli ali ne pomaže. Nisam sigurna što napraviti dalje?

Poštovana,
uzroci vjetrova mogu biti različiti. Pretpostavljam da se u vašem slučaju radi o intoleranciji na laktozu. U tom slučaju za vas je najjači iritans mlijeko, ali nije i jedini. Ostali mliječni proizvodi koji sadrže laktozu također mogu uzrokovati probavne smetnje. Proizvodi koji imaju smanjeni udio laktoze i vjerojatno vam neće smetati jesu fermentirani mliječni proizvodi.
  Klinfo.hr 

Proljev nakon kravljeg mlijeka i jaki vjetrovi

<para>
 Porođajna težina je 3360 g i 52 cm. S 4 mjeseca 7000 g i 65 cm. Dojim na zahtjev kroz dan i noću se budi sve češće i dojim na zahtjev, s time da joj navečer dajem ad mlijeko iz dm-a. Mislim i dalje dojiti i zanima me da li uz dojenje, umjesto ovog ad od dm-a, smijem dati i Novalac za spavanje jer beba se počela buditi po noći svakih sat vremena. Ako se doji i daje ad 2 bočice dnevno, je li potrebno bebi davati dodatnu tekućinu i što preporučate? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete uz adaptirano mlijeko koje već koristite navečer ponuditi Novalac Night. Dodatna tekućina vam u pravilu nije potrebna. Smatra se da adaptirano mlijeko sadrži svu tekućinu koje dijete treba. U iznimnim situacijama, kao što su velike vrućine djetetu treba ponuditi prokuhanu vodu, nezaslađeni biljni čaj ili prirodni voćni sok, ali ne prije nego nakon obroka.</para>

Kombiniranje dojenja na zahtjev i adaptiranog mlijeka kao nadohrane Poštovani, beba stara 4,5 mjeseca do 3, 5 mjeseca isključivo je dojena. S 3,5 mjeseca sam joj počela davati jednu bocu ad mlijeka jer se često počela buditi i mislila sam da je gladna. 
    Porođajna težina je 3360 g i 52 cm. S 4 mjeseca 7000 g i 65 cm. Dojim na zahtjev kroz dan i noću se budi sve češće i dojim na zahtjev, s time da joj navečer dajem ad mlijeko iz dm-a. Mislim i dalje dojiti i zanima me da li uz dojenje, umjesto ovog ad od dm-a, smijem dati i Novalac za spavanje jer beba se počela buditi po noći svakih sat vremena. Ako se doji i daje ad 2 bočice dnevno, je li potrebno bebi davati dodatnu tekućinu i što preporučate? Hvala.

Poštovana,
možete uz adaptirano mlijeko koje već koristite navečer ponuditi Novalac Night. Dodatna tekućina vam u pravilu nije potrebna. Smatra se da adaptirano mlijeko sadrži svu tekućinu koje dijete treba. U iznimnim situacijama, kao što su velike vrućine djetetu treba ponuditi prokuhanu vodu, nezaslađeni biljni čaj ili prirodni voćni sok, ali ne prije nego nakon obroka. Klinfo.hr 

Kombiniranje dojenja na zahtjev i adaptiranog mlijeka kao nadohrane

<para>
 Jako je dobro napredovao prije kašica. Kašice smo uveli sa 5 mjeseci i super je prihvatio. Do prije mjesec dana je imao jedan obrok krute hrane i dobio je po 500 g mjesečno na kilaži. Posljednjih mjesec i pol dobiva dva obroka krute hrane i dobio je samo 400 g u tom periodu, što znači da nešto ne radimo dobro pretpostavljam. Raspored obroka je sljedeći: zaspe u 21 h, preko noći jedan obrok bočica 200 ml, a nekad se dogodi da prespava noć pa mu prvi obrok bude u 8 h i tad je to mliječna formula 140 ml. Nakon 3 h (11 h) dobije voćnu ili žitnu ili voćno - žitnu kašicu 150 ml koju završavam mlijekom 60 ml - ako je samo voće u kašici naravno (tako mi je pedijatrica preporučila). Zatim u 14 h ručak - povrće ili povrće s mesom (svaki drugi dan), 150 ml koji također završavam mlijekom. Zatim oko 17 h mlijeko 180 ml i u 20.30 mlijeko prije spavanja – 200 ml. Pretpostavljam da njemu to nije više dovoljno. Nije mi jasno zašto je pedijatrica preporučila da mu i kašice završavam mlijekom. Imam osjećaj da mu se sve pomiješa onda u trbuhu. Mislim da bi pojeo više kašice da mu mlijeko ne dajem nakon toga, jer voli žitne i voćne i smatram da je to hranjivije. Koju količinu mlijeka on treba popiti dnevno, pedijatrica mi je rekla oko jedne litre dnevno, što mi se čini previše uz dohranu, on popije cca 850 ml. Molim Vas za pomoć, koliko bi on obroka krute hrane trebao imati i koju količinu? Također Vas molim i raspored obroka kroz dan, te koju količinu vode treba popiti, jer mi se čini da ne pije dovoljno, 60 – 90 ml, kako je kad raspoložen. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete može imati tri obroka krute hrane u danu i dnevno treba 500 ml mlijeka. Dakle, uz dva obroka koja ste već uveli možete uvesti i treći na način da u večeru uz mlijeko dodate žitarice. Ne morate sve obroke završavati mlijekom, dovoljna su dva mliječna obroka, uz večeru koja također sadrži mlijeko. Ako vam se čini da je vaš sin nakon obroka i dalje gladan, možete ponuditi mlijeko.</para>
<para>Što se tiče količine obroka krute hrane, s time se ne morate opterećivati. Budući da vaš sin dobro napreduje, pojesti će koliko želi i to mu je sigurno dovoljno.</para>

Nakon uvođenja dohrane beba slabije napreduje. Što radim krivo? Poštovana, molim Vas nekoliko informacija vezano uz dohranu. Imam sina 7.5 mjeseci, 10 kg i 75 cm. Rođen je s 4100 g i 53 cm i na adaptiranom je mlijeku od početka. 
    Jako je dobro napredovao prije kašica. Kašice smo uveli sa 5 mjeseci i super je prihvatio. Do prije mjesec dana je imao jedan obrok krute hrane i dobio je po 500 g mjesečno na kilaži. Posljednjih mjesec i pol dobiva dva obroka krute hrane i dobio je samo 400 g u tom periodu, što znači da nešto ne radimo dobro pretpostavljam. Raspored obroka je sljedeći: zaspe u 21 h, preko noći jedan obrok bočica 200 ml, a nekad se dogodi da prespava noć pa mu prvi obrok bude u 8 h i tad je to mliječna formula 140 ml. Nakon 3 h (11 h) dobije voćnu ili žitnu ili voćno - žitnu kašicu 150 ml koju završavam mlijekom 60 ml - ako je samo voće u kašici naravno (tako mi je pedijatrica preporučila). Zatim u 14 h ručak - povrće ili povrće s mesom (svaki drugi dan), 150 ml koji također završavam mlijekom. Zatim oko 17 h mlijeko 180 ml i u 20.30 mlijeko prije spavanja – 200 ml. Pretpostavljam da njemu to nije više dovoljno. Nije mi jasno zašto je pedijatrica preporučila da mu i kašice završavam mlijekom. Imam osjećaj da mu se sve pomiješa onda u trbuhu. Mislim da bi pojeo više kašice da mu mlijeko ne dajem nakon toga, jer voli žitne i voćne i smatram da je to hranjivije. Koju količinu mlijeka on treba popiti dnevno, pedijatrica mi je rekla oko jedne litre dnevno, što mi se čini previše uz dohranu, on popije cca 850 ml. Molim Vas za pomoć, koliko bi on obroka krute hrane trebao imati i koju količinu? Također Vas molim i raspored obroka kroz dan, te koju količinu vode treba popiti, jer mi se čini da ne pije dovoljno, 60 – 90 ml, kako je kad raspoložen. Hvala unaprijed!

Poštovana,
vaše dijete može imati tri obroka krute hrane u danu i dnevno treba 500 ml mlijeka. Dakle, uz dva obroka koja ste već uveli možete uvesti i treći na način da u večeru uz mlijeko dodate žitarice. Ne morate sve obroke završavati mlijekom, dovoljna su dva mliječna obroka, uz večeru koja također sadrži mlijeko. Ako vam se čini da je vaš sin nakon obroka i dalje gladan, možete ponuditi mlijeko.
Što se tiče količine obroka krute hrane, s time se ne morate opterećivati. Budući da vaš sin dobro napreduje, pojesti će koliko želi i to mu je sigurno dovoljno. Klinfo.hr 

Nakon uvođenja dohrane beba slabije napreduje. Što radim krivo?

<para>
 Kad sam ga ostavila tetama, plakao je i uvijek me je zazivao i govorio „kad će doći moja mama?“ Nakon mjesec dana se smirio kad smo ga ja i suprug ujutro vodili. Znao je ponekad plakati i govoriti da neće unutra, igrao se sa tetama i dječicom. Tijekom praznika (tri tjedna) nije išao u vrtić. Otkako je ponovno krenuo, počeo je opet plakati i govoriti da neće ući unutra. Ne želi se igrati s drugom djecom, sam se igra. Kod kuće se želi igrati samo s mamom i tatom. S djecom koja mu priđu, ne želi se igrati. Zašto se ne želi igrati s drugom djecom? Je li to normalno? Brine me njegovo ponašanje u vrtiću. Molim Vas za pomoć. Hvala Vam na razumijevanju.
</para>
<para>Draga mama,
vjerujem da Vas brine što Vaš sinčić opet plače i negoduje kada ide u vrtić a posebno što se ne želi igrati s drugom djecom u vrtiću. Polazak u vrtić i odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Ta promjena zahtjeva posebno prilagodbu koja ovisno o djetetu može trajati kraće ili duže i može biti lakša ili teža. Nekoj djeci jednostavno treba više vremena da se prilagode na bilo kakve promjene. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prilagodljivost”, više naginju u kategoriju djece kojima treba dulji period kako bi potpuno prihvatili promjenu, tj. da više nemaju neugodnih emocija (strah, stres, neugoda) vezano uz promjenu koja im se dogodila. Možete razmisliti kako Vaš sinčić reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njegovu temperamentu ili mu možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>.</para>
<para>Kako ste naveli Vaš sinčić je imao period kada se igrao s drugom djecom, te njegovo trenutno odbijanje igranja s drugom djecom može biti povezano s ponovnom prilagodbom na vrtić kroz koju prolazi budući da je postojao period kada nije išao u njega (tijekom praznika). Ono što Vi možete činiti jest da verbalizirate njegove osjećaje, npr. reći mu da vidite da mu je baš teško kada on mora ostati u vrtiću, da vidite da mu se onda baš i ne da pričati i družiti s drugom djecom. Izgovaranjem njegovih emocija koje zapažate na njemu u nekoj situaciji pomoći će mu da osjeća da ga razumijete. Nakon što ste mu izgovorili njegove osjećaje i pokazali mu da ga razumijete možete postaviti granicu, npr. Znam da baš želiš ostati doma i igrati se s nama, ali sada idemo u vrtić (tu je jako važno da kratko i jasno iskomunicirate granicu bez zaplitanje u dodatno pojašnjavanje). Na kraju mu možete ponuditi neku aktivnost zbog koje će lakše podnijeti vrijeme u vrtiću, npr. Nakon što se vratiš iz vrtića možemo se skupa igrati s dinosaurima i sl.</para>
<para>Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji igrati s drugim životinjama, i onda mu možete kroz igru situacija ponuditi scenarije koje i on može primijeniti u svakodnevnim situacijama u vrtiću, i sl.). Tako mu dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno ga učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću.
Sretno.</para>

Zašto se naš sinčić ne želi igrati s drugom djecom u vrtiću? Poštovanje, imam dječaka od dvije i pol godine, krenuo je u vrtić u 9. mjesecu. Prvih mjesec dana je plakao i nije htio ići u vrtić. 
    Kad sam ga ostavila tetama, plakao je i uvijek me je zazivao i govorio „kad će doći moja mama?“ Nakon mjesec dana se smirio kad smo ga ja i suprug ujutro vodili. Znao je ponekad plakati i govoriti da neće unutra, igrao se sa tetama i dječicom. Tijekom praznika (tri tjedna) nije išao u vrtić. Otkako je ponovno krenuo, počeo je opet plakati i govoriti da neće ući unutra. Ne želi se igrati s drugom djecom, sam se igra. Kod kuće se želi igrati samo s mamom i tatom. S djecom koja mu priđu, ne želi se igrati. Zašto se ne želi igrati s drugom djecom? Je li to normalno? Brine me njegovo ponašanje u vrtiću. Molim Vas za pomoć. Hvala Vam na razumijevanju.

Draga mama,
vjerujem da Vas brine što Vaš sinčić opet plače i negoduje kada ide u vrtić a posebno što se ne želi igrati s drugom djecom u vrtiću. Polazak u vrtić i odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Ta promjena zahtjeva posebno prilagodbu koja ovisno o djetetu može trajati kraće ili duže i može biti lakša ili teža. Nekoj djeci jednostavno treba više vremena da se prilagode na bilo kakve promjene. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prilagodljivost”, više naginju u kategoriju djece kojima treba dulji period kako bi potpuno prihvatili promjenu, tj. da više nemaju neugodnih emocija (strah, stres, neugoda) vezano uz promjenu koja im se dogodila. Možete razmisliti kako Vaš sinčić reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njegovu temperamentu ili mu možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
Kako ste naveli Vaš sinčić je imao period kada se igrao s drugom djecom, te njegovo trenutno odbijanje igranja s drugom djecom može biti povezano s ponovnom prilagodbom na vrtić kroz koju prolazi budući da je postojao period kada nije išao u njega (tijekom praznika). Ono što Vi možete činiti jest da verbalizirate njegove osjećaje, npr. reći mu da vidite da mu je baš teško kada on mora ostati u vrtiću, da vidite da mu se onda baš i ne da pričati i družiti s drugom djecom. Izgovaranjem njegovih emocija koje zapažate na njemu u nekoj situaciji pomoći će mu da osjeća da ga razumijete. Nakon što ste mu izgovorili njegove osjećaje i pokazali mu da ga razumijete možete postaviti granicu, npr. Znam da baš želiš ostati doma i igrati se s nama, ali sada idemo u vrtić (tu je jako važno da kratko i jasno iskomunicirate granicu bez zaplitanje u dodatno pojašnjavanje). Na kraju mu možete ponuditi neku aktivnost zbog koje će lakše podnijeti vrijeme u vrtiću, npr. Nakon što se vratiš iz vrtića možemo se skupa igrati s dinosaurima i sl.
Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji igrati s drugim životinjama, i onda mu možete kroz igru situacija ponuditi scenarije koje i on može primijeniti u svakodnevnim situacijama u vrtiću, i sl.). Tako mu dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno ga učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću.
Sretno. Klinfo.hr 

Ivana Knežević

Zašto se naš sinčić ne želi igrati s drugom djecom u vrtiću?

<para>
 Kako može tako maleno dijete koje još ne razumije sve pripremiti na dolazak bebe?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>drago mi je vidjeti Vaše želju za pomoć prijateljici oko pronalaženja načina kako da pripremi svoje prvo dijete na dolazak drugog.
Dolazak novog člana u obitelj nužno sa sobom donosi i neke promjene u dosadašnjem ritmu i dinamici obitelji. Kako bi promjene bile što bolje prihvaćene od strane starijeg djeteta bilo bi dobro prvo probati razumjeti njega, i pri tom Vam od velike pomoći može biti bolje razumijevanje njegovog temperamenta ali i kakvi ste Vi (roditelji) po temperamentu. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Na koje sve načine Vaša prijateljica može pripremiti starije dijete na dolazak bebe možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nova-beba-u-obitelji-kako-pripremiti-dijete-na-ulogu-starijeg-bratasestre/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nova-beba-u-obitelji-kako-pripremiti-dijete-na-ulogu-starijeg-bratasestre/</ulink>
Nadalje, možete ga početi pripremati na novu situaciju tako što ćete mu ispričati mu ono što će se dogoditi kroz priču. Da bi bilo slikovitije i njemu interesantnije, možete se koristiti i lutkama ili bilo s čim se inače igra (plišanci), a što će predstavljati osobe iz njegovog svakodnevnog života i doktore. Primjerice: mama medvjedica, tata medo i mali medvjedić čekaju da mama medvjedica ode u bolnicu onda dođe kući s još jednim medvjedićem s kojim se stariji medvjedić igra. Iako se njegova simbolička igra (to je ova igra kroz medvjediće) još razvija, moguće je da će ponavljati ovu priču koju ste mu Vi ispričali jer je trenutno više u fazi imitacije. To je ok. Isto je ok, ako će imati bilo kakva pitanja vezana za sve to, da mu odgovorite (naravno, na njemu primjeren način).</para>
<para>adalje, možete mu čitati različite slikovnice na temu dolaska bebe, kao na primjer ovu: <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/">http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/</ulink>
</para>
<para>No isto tako, imajte na umu kako mu ovim načinom možete samo malo približiti što će mu se događati i da to ne znači da mu se nikada neće javljati emocije koje, budući da je malen, tek treba naučiti izražavati. Djeca najviše uče kroz svoje iskustvo, i dok nemaju to iskustvo, ne razumiju u potpunosti što će ih čekati. Zato je, važnije od same pripreme što ga čeka, biti uz njega onda kada Vas treba i tako mu pomoći iznova potvrditi osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas.
Sretno.</para>

Kako pripremiti dijete mlađe od 2 godine na dolazak brata ili seke? Prijateljica uskoro očekuje bebu, a prvo dijete ima tek godinu dana. Dječak će imati točno godinu i sedam mjeseci kad mu stigne brat/seka. 
    Kako može tako maleno dijete koje još ne razumije sve pripremiti na dolazak bebe?

Draga čitateljice,
drago mi je vidjeti Vaše želju za pomoć prijateljici oko pronalaženja načina kako da pripremi svoje prvo dijete na dolazak drugog.
Dolazak novog člana u obitelj nužno sa sobom donosi i neke promjene u dosadašnjem ritmu i dinamici obitelji. Kako bi promjene bile što bolje prihvaćene od strane starijeg djeteta bilo bi dobro prvo probati razumjeti njega, i pri tom Vam od velike pomoći može biti bolje razumijevanje njegovog temperamenta ali i kakvi ste Vi (roditelji) po temperamentu. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Na koje sve načine Vaša prijateljica može pripremiti starije dijete na dolazak bebe možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nova-beba-u-obitelji-kako-pripremiti-dijete-na-ulogu-starijeg-bratasestre/
Nadalje, možete ga početi pripremati na novu situaciju tako što ćete mu ispričati mu ono što će se dogoditi kroz priču. Da bi bilo slikovitije i njemu interesantnije, možete se koristiti i lutkama ili bilo s čim se inače igra (plišanci), a što će predstavljati osobe iz njegovog svakodnevnog života i doktore. Primjerice: mama medvjedica, tata medo i mali medvjedić čekaju da mama medvjedica ode u bolnicu onda dođe kući s još jednim medvjedićem s kojim se stariji medvjedić igra. Iako se njegova simbolička igra (to je ova igra kroz medvjediće) još razvija, moguće je da će ponavljati ovu priču koju ste mu Vi ispričali jer je trenutno više u fazi imitacije. To je ok. Isto je ok, ako će imati bilo kakva pitanja vezana za sve to, da mu odgovorite (naravno, na njemu primjeren način).
adalje, možete mu čitati različite slikovnice na temu dolaska bebe, kao na primjer ovu: http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/ovcicu-je-strah-jer-ce-dobiti-brata/

No isto tako, imajte na umu kako mu ovim načinom možete samo malo približiti što će mu se događati i da to ne znači da mu se nikada neće javljati emocije koje, budući da je malen, tek treba naučiti izražavati. Djeca najviše uče kroz svoje iskustvo, i dok nemaju to iskustvo, ne razumiju u potpunosti što će ih čekati. Zato je, važnije od same pripreme što ga čeka, biti uz njega onda kada Vas treba i tako mu pomoći iznova potvrditi osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas.
Sretno. Klinfo.hr 

Kako pripremiti dijete mlađe od 2 godine na dolazak brata ili seke?

<para>
 Vodili smo je na sve preglede,kod oftalmologa, neurologa, psihologa. Napravila je EEE glave i svi nalazi su bili u redu. Na neko vrijeme, tj. na nekoliko mjeseci tikovi su se povukli. Potom je počela s otvaranjem usta, to je radila nekoliko mjeseci. Sad je to prestala raditi, ali je počela s otresanjem glave. Jako je vesela curica, voli ići u školu, jako je dobra u školi i puno toga zna za svoje godine. Savjetovali su nam da se pravimo da ne primjećujemo njezine tikove i da će to proći samo od sebe. Jako sam zabrinuta i strah me je da nije sindrom. Možete li mi dati neki savjet? Da je opet vodim kod doktora ili da čekam da samo od sebe prestane? Kad sam ju pitala zašto to radi, ona je odgovorila da to radi namjerno, da će prestati kad ona bude htjela i ako nam smeta da ju ne gledamo. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,
vjerujem da ste uistinu zabrinuti za svoju curicu i razmišljate kako joj pomoći. Svakako ste dobro napravili što ste već odradili preglede kod stručnjaka. Kad se izuzme fizički uzrok, tikovi su najčešće emocionalno bazirani, tj. nastaju uslijed dugotrajnih povišenih emocija koje mogu biti preplavljujuće za dijete. Budući da ste naveli da je kod Vaše curice postojao period od nekoliko mjeseci kada su se tikovi povukli i da se mijenjala vrsta tikova, vjerojatno je da se u njenom slučaju radi o tikovima uslijed povećanog stresa koje je doživjela te su na neki način povezani s njenim emocijama. Za razliku od odrasle osobe djeca najčešće stres u svom tijelu ne znaju prepoznati ni verbalizirati te traže alternativne načine oslobađanja napetosti.</para>
<para>Ono što Vam može pomoći da bolje razumijete ponašanje Vaše curice je da se probate prisjetiti da li se dogodio neki značajan događaj kada su se tikovi prvi put javili i sada prije nego što su se tikovi ponovno javili – promjena vrtićke skupine, preseljenje u svoju sobu, preseljenje, ranija hospitalizacija i sl. Možda su u njenoj okolini postojali događaji zbog kojih je mogla osjetiti povećan stres. Drago mi je čuti što je vesela i što voli ići u školu i vjerujem da joj dobro ide u školi, no polazak u školu mnogoj djeci predstavlja veliki izazov koji zahtjeva visok stupanj prilagodbe. Kako djeca još nemaju razvijene tehnike nošenje sa stresnim situacijama žmirkanje, slijeganje ramenima, otvaranje usta ili otresanje glave može predstavljati ispušni ventil kojim ona, na neki način, izbacuje neugodne emocije i smanjuje si unutarnju napetost.</para>
<para>Potpuno je razumljivo je da Vas njeni tikovi brinu, no prevelika fokusiranost na njih s Vaše strane mogla bi joj dodatno stvoriti pritisak. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše, uglavnom ih nisu ni svjesni dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati neugodne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom. Nadalje, ne mogu sa sigurnošću reći hoće li tikovi proći sami od sebe i hoće li se opet pojaviti ako Vaša curica ne proradi ono što i dalje održava njihovo javljanje, a to bi mogli biti upravo potisnuti osjećaji i nakupljeni stres. Kako tikovi traju već neko vrijeme bilo bi dobro da se obratite i dječjem psihologu kako bi Vaša curica mogla dobiti pomoć pri proradi svojih emocija i posljedično smanjenju tikova. Možete se javiti i nama u Centar Proventus gdje djeca, uz pomoć terapije igrom, dobivaju podršku i prostor koji im je potreban za osnaživanje i proradu nakupljenih emocija.
Sretno.</para>

Da li da ignoriramo tikove kod naše kćeri ili nam ipak treba pomoć? Lijep pozdrav. Imam curicu koja će uskoro napuniti osam godina. Tikovi su se pojavili kad je imala pet i pol godina. Krenulo je sa žmirkanjem, nakon toga uslijedilo je slijeganje ramenima. 
    Vodili smo je na sve preglede,kod oftalmologa, neurologa, psihologa. Napravila je EEE glave i svi nalazi su bili u redu. Na neko vrijeme, tj. na nekoliko mjeseci tikovi su se povukli. Potom je počela s otvaranjem usta, to je radila nekoliko mjeseci. Sad je to prestala raditi, ali je počela s otresanjem glave. Jako je vesela curica, voli ići u školu, jako je dobra u školi i puno toga zna za svoje godine. Savjetovali su nam da se pravimo da ne primjećujemo njezine tikove i da će to proći samo od sebe. Jako sam zabrinuta i strah me je da nije sindrom. Možete li mi dati neki savjet? Da je opet vodim kod doktora ili da čekam da samo od sebe prestane? Kad sam ju pitala zašto to radi, ona je odgovorila da to radi namjerno, da će prestati kad ona bude htjela i ako nam smeta da ju ne gledamo. Unaprijed hvala.

Draga mama,
vjerujem da ste uistinu zabrinuti za svoju curicu i razmišljate kako joj pomoći. Svakako ste dobro napravili što ste već odradili preglede kod stručnjaka. Kad se izuzme fizički uzrok, tikovi su najčešće emocionalno bazirani, tj. nastaju uslijed dugotrajnih povišenih emocija koje mogu biti preplavljujuće za dijete. Budući da ste naveli da je kod Vaše curice postojao period od nekoliko mjeseci kada su se tikovi povukli i da se mijenjala vrsta tikova, vjerojatno je da se u njenom slučaju radi o tikovima uslijed povećanog stresa koje je doživjela te su na neki način povezani s njenim emocijama. Za razliku od odrasle osobe djeca najčešće stres u svom tijelu ne znaju prepoznati ni verbalizirati te traže alternativne načine oslobađanja napetosti.
Ono što Vam može pomoći da bolje razumijete ponašanje Vaše curice je da se probate prisjetiti da li se dogodio neki značajan događaj kada su se tikovi prvi put javili i sada prije nego što su se tikovi ponovno javili – promjena vrtićke skupine, preseljenje u svoju sobu, preseljenje, ranija hospitalizacija i sl. Možda su u njenoj okolini postojali događaji zbog kojih je mogla osjetiti povećan stres. Drago mi je čuti što je vesela i što voli ići u školu i vjerujem da joj dobro ide u školi, no polazak u školu mnogoj djeci predstavlja veliki izazov koji zahtjeva visok stupanj prilagodbe. Kako djeca još nemaju razvijene tehnike nošenje sa stresnim situacijama žmirkanje, slijeganje ramenima, otvaranje usta ili otresanje glave može predstavljati ispušni ventil kojim ona, na neki način, izbacuje neugodne emocije i smanjuje si unutarnju napetost.
Potpuno je razumljivo je da Vas njeni tikovi brinu, no prevelika fokusiranost na njih s Vaše strane mogla bi joj dodatno stvoriti pritisak. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše, uglavnom ih nisu ni svjesni dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati neugodne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom. Nadalje, ne mogu sa sigurnošću reći hoće li tikovi proći sami od sebe i hoće li se opet pojaviti ako Vaša curica ne proradi ono što i dalje održava njihovo javljanje, a to bi mogli biti upravo potisnuti osjećaji i nakupljeni stres. Kako tikovi traju već neko vrijeme bilo bi dobro da se obratite i dječjem psihologu kako bi Vaša curica mogla dobiti pomoć pri proradi svojih emocija i posljedično smanjenju tikova. Možete se javiti i nama u Centar Proventus gdje djeca, uz pomoć terapije igrom, dobivaju podršku i prostor koji im je potreban za osnaživanje i proradu nakupljenih emocija.
Sretno. Klinfo.hr 

Da li da ignoriramo tikove kod naše kćeri ili nam ipak treba pomoć?

<para>
 Jako me to muči, jer na jesen kreće u prvi razred. Bojim se kako će se te njegove plačljive reakcije odraziti na odnos ostale djece s njim. Svi će ga zadirkivati, smijati se... A to će ga još više rasplakati. Evo iznosim Vam jednu situaciju kad je prvi put prije godinu dana išao na nogometni trening. Jako obožava igrati nogomet i želio je na svoj 5. rođendan krenuti na trening. Sve je bilo super i bio je sretan kad je trener sa svakim od njih posebno radio određene vježbe. Kad ih je pustio da pod kraj treninga igraju nogomet, moje dijete je nasred dvorane stalo i počelo plakati. Tata je otišao po njega i kad smo ga pitali zašto plače, on je odgovorio: "Kad oni igraju kao da mene nema, nitko mi ne želi dodati loptu!". Nogomet djece te dobi izgleda: gdje je lopta tu su svi i tko uspije izvući loptu iz te gužve, njegova je. Njega više nikad nismo uspjeli nagovoriti da ide na trening, iako nogomet strašno obožava. Sljedeći problem je noćno mokrenje u krevet. On toliko čvrsto spava da ne osjeti kad treba ići na wc. To kontroliramo donekle tako da nakon 18 sati on više ne pije. 
 Inače je dijete iznimnih sposobnosti: počeo je čitati prije 4. rođendana, zbraja i oduzima dvoznamenkaste i troznamenkaste brojeve već godinu dana, sada smo trenutno zainteresirani za tablicu množenja i dijeljenja, položajem pojedinih država na karti svijeta...
 Molila bih Vas pomoć oko toga što je strašno emocionalno dijete: što raditi, kako postupati da to meni naizgled bezazleno plakanje prestane, jer će biti problem kad krene u školu. Dobro znamo kako djeca reagiraju na plačljivu djecu, a ne bih željela da bude neprihvaćen u društvu.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da ste zabrinuti kako će plakanje kao reakcija koju Vaš sin često koristi utjecati na buduće njegove odnose s vršnjacima. Uz to, voljeli biste mu pomoći da uspije uspostaviti kontrolu nad noćnim mokrenjem.
Naveli ste da je on jako emocionalno dijete i u tome se vjerojatno krije razlog zašto Vaš sinčić reagira često plakanjem. Naime, svaki plač djeteta šalje nam neku poruku, a kako bismo mogli pomoći djetetu važno je razumjeti zašto uopće plače. Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Opisali ste situaciju s treningom nogometa pa se na nju mogu konkretno usmjeriti. Što mislite kako se Vaš sin osjećao kada je tada počeo plakati? Možete li prepoznati emociju koju je naglasio tada? Ovakva pitanja i inače Vam mogu biti vodilja u svim situacijama kada se Vaš sin uznemiri ili počne plakati. Važno je razumjeti da u podlozi ponašanja djece najčešće stoje emocije i da se često sama ne znaju nositi s tim emocijama na neki drugi način osim onoga kako ih tada predstavljaju (u slučaju Vašeg sina plakanjem). Bilo bi dobro da mu reflektirate njegove osjećaje, npr. u situaciji s nogometa – „Zbilja te zasmetalo što ti nitko nije dodao loptu. Osjećao si se kao da ne postojiš.“ Pri tome je važan i Vaš tjelesni stav kao i ton glasa – važno je da se uskladite s onim što Vaš sin doživljava – ako je potišten budite nježni, da osjeti da ga razumijete i da je Vama bitno kako se on osjeća. Da osjeća da ga prihvaćate onakvim kakav on jest i da ste mu uvijek voljni pomoći, što će dugoročno biti osnova na kojoj on može razviti osjećaj sigurnosti i podrške koji mu, s obzirom na njegovu senzibilnost, vjerojatno treba. Tek tada kada mu pokažete da ga razumijete i kada se on počne smirivati možete mu normalizirati situaciju onako kako ste naveli da izgleda igra nogometa u njegovoj dobi. To možete na primjer reći ovako: „Nogometna utakmica između djece najčešće se svodi na to da svi trčite prema lopti. Često ne uspiju svi igrači dobiti loptu podjednako puno puta.“ – tu je važno da ne okrivljujete druge suigrače, već da se usmjerite samo na normalizaciju situacije jer Vaš sinčić nema još sposobnosti vidjeti kako je to normalno da tako izgleda utakmica.</para>
<para>Kada kažete da on plače po Vama zbog bezazlenih sitnica, mislite li da i on vidi te sitnice zaista kao nevažne? Često ono što se odraslima čini bezazlena sitnica djeci ipak zbog nekih njihovih razloga jako puno znači. Djeca ponekad i kada znaju da “ne bi trebali” plakati ili da će im se drugi možda rugati, ipak plaču. Što nam samo govori da mu je u tim trenutcima zaista teško. Kao što smo već pretpostavili Vaš dječak je vrlo senzibilan i to je jedna divna osobina koju treba njegovati, ali u nekim situacijama u životu, to može biti otežavajući faktor. Odnosno, ta njegova senzibilnost utječe na to da se rasplače i kada možda ne želi, ali unutarnja napetost ga nadvlada i iziđe van u obliku plača. Bilo kakva posramljivanja ili naredbe da ne smije plakati u ovakvim situacijama mogu samo biti kontraproduktivne. Naime, kada mu je već dovoljno teško da se rasplače i ako na to dobije neku kritiku, opet mu se stvaraju neugodni osjećaji (sram, tuga…) i unutarnja frustracija koju će onda opet, kad tad, ispoljiti kroz plač.</para>
<para>Djetetu treba pomoć i podrška odraslih da nauči na drugi način ispoljavati što ga muči i nositi se s neugodnim emocijama. Uz empatičko reflektiranje njegovih emocija možete mu pomoći i kroz igru tako što ćete figuricama ili plišanim životinjama proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno ili koje mu predstavljaju problem pa počinje plakati (npr. zeku je zasmetalo što mu suigrači ne dodaju češće loptu i sl.) kroz koje mu možete pokazati kako drugačije može reagirati u tim situacijama osim plakanja pa kada se u stvarnom životu suoči s njima da mu ne bi bile nepoznate i preplavljujuće. Kroz sve te postupke dajete mu do znanja da je u redu da ga nešto smeta (ili bilo koja emocija koja se javlja kod njega), a ujedno ga učite kako Vama i ostalima na prihvatljiv način može riješiti ili si olakšati neku nelagodnu situaciju. Svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, više se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu objašnjavate o tome. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost I bude psihološki otporniji. Uz sve to uvijek je dobro ohrabrivati dijete. Umjesto pohvala („npr. „Bravo!“, „Kako si pametan!“) bolje je koristiti ohrabrivanje (npr. „Vjerujem da ti možeš!“, „Super, uspio si!“, „Vidim da se stvarno trudiš oko toga!“). Ohrabrivanje se usmjerava na trud i potiče razvoj samokontrole, upornosti i vjere u sebe.
Nadalje, vjerujem da Vas zabrinjava što Vaš sin još uvijek mokri u krevet. Važno je da znate da pojava mokrenja u krevet u ovoj dobi i nije toliko rijetka. Ono što niste naveli je li on nekada imao period kada je uspjeo uspostaviti kontrolu mokrenja po noći pa da je onda u nekom trenutku opet počeo mokriti ili nikada nije imao period dulji od 6 mjeseci da ne mokri po noći u krevet. Ovisno o tome, je li primarna ili sekundarna enureza u pitanju, moguća su i različita objašnjenja. U svakom slučaju bilo bi dobro da posjetite njegovog liječnika kako bi se utvrdilo je li razlog fiziološke prirode. Ako se utvrdi da ne postoji neki fiziološki problem zbog kojeg dijete mokri u krevet tada se radi o psihički uvjetovanoj enurezi. Ovaj tip se češće javlja kod senzibilnije djece. Važno je da se djetetu pristupi s puno pažnje i razumijevanja, kako djetetov sram zbog mokrenja po noći ne bi samo dodatno otežao situaciju. Prvi korak bi zato bio da se pomogne djetetu u tome da shvati da to što se dogodilo nije ništa strašno. Ako se iskazuje otvoreno nezadovoljstvo kada ugledate mokru plahtu to kod djeteta može potaknuti osjećaj krivnje i srama. Zato je jako važno imati smireni pristup kojim se dijete neće posramljivati jer dijete nije krivo za to što se događa. U tim situacijama važno je ostati smiren i ne ljutiti se na dijete već mu pomoći kako da ojača samopoštovanje i da nauči kako kontrolirati mokrenje. Uvijek je važno pokazati dječaku da razumijete da mu je teško i neugodno zbog toga što se popiški u krevet. Možete mu reći da nekoj djeci treba više vremena za to i da ste mu i dalje podrška.
Više o ovom problemu možete pročitati u ovom odgovoru: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/">https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/</ulink>
</para>
<para>I za kraj, vidim da se brinete kako će biti kada krene u školu, hoće li ga djeca zadirkivati zbog njegove senzibilnosti, i kako će okolina to prihvatiti… No u ovome trenutku ništa od svega toga se ne događa. U redu je razmišljati o budućnosti, no opterećivanje tim pitanjima samo Vas može udaljiti od toga da u ovome trenutku izgrađujete ok odnos sa svojim djetetom i pokazujete mu da je on ok i važan upravo takav kakav je. Ako se i dogodi neka problematična situacija, kao što je npr. zadirkivanje u školi, s obzirom na to da ste zaista brižna majka, ja vjerujem da ćete na vrijeme i adekvatno odreagirati i zaštititi svoje dijete. Ako ćete imati potrebu nešto dodatno prokomentirati slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Sretno.</para>

Dječak (6) se tijekom dana više puta rasplače zbog sitnica Poštovani, obraćam Vam se zbog problema sa svojim šestogodišnjim dječakom. Naime, on se tokom dana više puta rasplače za svaku sitnicu, meni naizgled sasvim bezazlenu stvar. 
    Jako me to muči, jer na jesen kreće u prvi razred. Bojim se kako će se te njegove plačljive reakcije odraziti na odnos ostale djece s njim. Svi će ga zadirkivati, smijati se... A to će ga još više rasplakati. Evo iznosim Vam jednu situaciju kad je prvi put prije godinu dana išao na nogometni trening. Jako obožava igrati nogomet i želio je na svoj 5. rođendan krenuti na trening. Sve je bilo super i bio je sretan kad je trener sa svakim od njih posebno radio određene vježbe. Kad ih je pustio da pod kraj treninga igraju nogomet, moje dijete je nasred dvorane stalo i počelo plakati. Tata je otišao po njega i kad smo ga pitali zašto plače, on je odgovorio: "Kad oni igraju kao da mene nema, nitko mi ne želi dodati loptu!". Nogomet djece te dobi izgleda: gdje je lopta tu su svi i tko uspije izvući loptu iz te gužve, njegova je. Njega više nikad nismo uspjeli nagovoriti da ide na trening, iako nogomet strašno obožava. Sljedeći problem je noćno mokrenje u krevet. On toliko čvrsto spava da ne osjeti kad treba ići na wc. To kontroliramo donekle tako da nakon 18 sati on više ne pije. 
   Inače je dijete iznimnih sposobnosti: počeo je čitati prije 4. rođendana, zbraja i oduzima dvoznamenkaste i troznamenkaste brojeve već godinu dana, sada smo trenutno zainteresirani za tablicu množenja i dijeljenja, položajem pojedinih država na karti svijeta...
   Molila bih Vas pomoć oko toga što je strašno emocionalno dijete: što raditi, kako postupati da to meni naizgled bezazleno plakanje prestane, jer će biti problem kad krene u školu. Dobro znamo kako djeca reagiraju na plačljivu djecu, a ne bih željela da bude neprihvaćen u društvu.

Draga mama,
vidim da ste zabrinuti kako će plakanje kao reakcija koju Vaš sin često koristi utjecati na buduće njegove odnose s vršnjacima. Uz to, voljeli biste mu pomoći da uspije uspostaviti kontrolu nad noćnim mokrenjem.
Naveli ste da je on jako emocionalno dijete i u tome se vjerojatno krije razlog zašto Vaš sinčić reagira često plakanjem. Naime, svaki plač djeteta šalje nam neku poruku, a kako bismo mogli pomoći djetetu važno je razumjeti zašto uopće plače. Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Opisali ste situaciju s treningom nogometa pa se na nju mogu konkretno usmjeriti. Što mislite kako se Vaš sin osjećao kada je tada počeo plakati? Možete li prepoznati emociju koju je naglasio tada? Ovakva pitanja i inače Vam mogu biti vodilja u svim situacijama kada se Vaš sin uznemiri ili počne plakati. Važno je razumjeti da u podlozi ponašanja djece najčešće stoje emocije i da se često sama ne znaju nositi s tim emocijama na neki drugi način osim onoga kako ih tada predstavljaju (u slučaju Vašeg sina plakanjem). Bilo bi dobro da mu reflektirate njegove osjećaje, npr. u situaciji s nogometa – „Zbilja te zasmetalo što ti nitko nije dodao loptu. Osjećao si se kao da ne postojiš.“ Pri tome je važan i Vaš tjelesni stav kao i ton glasa – važno je da se uskladite s onim što Vaš sin doživljava – ako je potišten budite nježni, da osjeti da ga razumijete i da je Vama bitno kako se on osjeća. Da osjeća da ga prihvaćate onakvim kakav on jest i da ste mu uvijek voljni pomoći, što će dugoročno biti osnova na kojoj on može razviti osjećaj sigurnosti i podrške koji mu, s obzirom na njegovu senzibilnost, vjerojatno treba. Tek tada kada mu pokažete da ga razumijete i kada se on počne smirivati možete mu normalizirati situaciju onako kako ste naveli da izgleda igra nogometa u njegovoj dobi. To možete na primjer reći ovako: „Nogometna utakmica između djece najčešće se svodi na to da svi trčite prema lopti. Često ne uspiju svi igrači dobiti loptu podjednako puno puta.“ – tu je važno da ne okrivljujete druge suigrače, već da se usmjerite samo na normalizaciju situacije jer Vaš sinčić nema još sposobnosti vidjeti kako je to normalno da tako izgleda utakmica.
Kada kažete da on plače po Vama zbog bezazlenih sitnica, mislite li da i on vidi te sitnice zaista kao nevažne? Često ono što se odraslima čini bezazlena sitnica djeci ipak zbog nekih njihovih razloga jako puno znači. Djeca ponekad i kada znaju da “ne bi trebali” plakati ili da će im se drugi možda rugati, ipak plaču. Što nam samo govori da mu je u tim trenutcima zaista teško. Kao što smo već pretpostavili Vaš dječak je vrlo senzibilan i to je jedna divna osobina koju treba njegovati, ali u nekim situacijama u životu, to može biti otežavajući faktor. Odnosno, ta njegova senzibilnost utječe na to da se rasplače i kada možda ne želi, ali unutarnja napetost ga nadvlada i iziđe van u obliku plača. Bilo kakva posramljivanja ili naredbe da ne smije plakati u ovakvim situacijama mogu samo biti kontraproduktivne. Naime, kada mu je već dovoljno teško da se rasplače i ako na to dobije neku kritiku, opet mu se stvaraju neugodni osjećaji (sram, tuga…) i unutarnja frustracija koju će onda opet, kad tad, ispoljiti kroz plač.
Djetetu treba pomoć i podrška odraslih da nauči na drugi način ispoljavati što ga muči i nositi se s neugodnim emocijama. Uz empatičko reflektiranje njegovih emocija možete mu pomoći i kroz igru tako što ćete figuricama ili plišanim životinjama proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno ili koje mu predstavljaju problem pa počinje plakati (npr. zeku je zasmetalo što mu suigrači ne dodaju češće loptu i sl.) kroz koje mu možete pokazati kako drugačije može reagirati u tim situacijama osim plakanja pa kada se u stvarnom životu suoči s njima da mu ne bi bile nepoznate i preplavljujuće. Kroz sve te postupke dajete mu do znanja da je u redu da ga nešto smeta (ili bilo koja emocija koja se javlja kod njega), a ujedno ga učite kako Vama i ostalima na prihvatljiv način može riješiti ili si olakšati neku nelagodnu situaciju. Svaki puta kada se rasplače treba mu dati do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, više se bavite njegovim stanjem, pružite mu utjehu i pomozite mu da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu objašnjavate o tome. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost I bude psihološki otporniji. Uz sve to uvijek je dobro ohrabrivati dijete. Umjesto pohvala („npr. „Bravo!“, „Kako si pametan!“) bolje je koristiti ohrabrivanje (npr. „Vjerujem da ti možeš!“, „Super, uspio si!“, „Vidim da se stvarno trudiš oko toga!“). Ohrabrivanje se usmjerava na trud i potiče razvoj samokontrole, upornosti i vjere u sebe.
Nadalje, vjerujem da Vas zabrinjava što Vaš sin još uvijek mokri u krevet. Važno je da znate da pojava mokrenja u krevet u ovoj dobi i nije toliko rijetka. Ono što niste naveli je li on nekada imao period kada je uspjeo uspostaviti kontrolu mokrenja po noći pa da je onda u nekom trenutku opet počeo mokriti ili nikada nije imao period dulji od 6 mjeseci da ne mokri po noći u krevet. Ovisno o tome, je li primarna ili sekundarna enureza u pitanju, moguća su i različita objašnjenja. U svakom slučaju bilo bi dobro da posjetite njegovog liječnika kako bi se utvrdilo je li razlog fiziološke prirode. Ako se utvrdi da ne postoji neki fiziološki problem zbog kojeg dijete mokri u krevet tada se radi o psihički uvjetovanoj enurezi. Ovaj tip se češće javlja kod senzibilnije djece. Važno je da se djetetu pristupi s puno pažnje i razumijevanja, kako djetetov sram zbog mokrenja po noći ne bi samo dodatno otežao situaciju. Prvi korak bi zato bio da se pomogne djetetu u tome da shvati da to što se dogodilo nije ništa strašno. Ako se iskazuje otvoreno nezadovoljstvo kada ugledate mokru plahtu to kod djeteta može potaknuti osjećaj krivnje i srama. Zato je jako važno imati smireni pristup kojim se dijete neće posramljivati jer dijete nije krivo za to što se događa. U tim situacijama važno je ostati smiren i ne ljutiti se na dijete već mu pomoći kako da ojača samopoštovanje i da nauči kako kontrolirati mokrenje. Uvijek je važno pokazati dječaku da razumijete da mu je teško i neugodno zbog toga što se popiški u krevet. Možete mu reći da nekoj djeci treba više vremena za to i da ste mu i dalje podrška.
Više o ovom problemu možete pročitati u ovom odgovoru: https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/

I za kraj, vidim da se brinete kako će biti kada krene u školu, hoće li ga djeca zadirkivati zbog njegove senzibilnosti, i kako će okolina to prihvatiti… No u ovome trenutku ništa od svega toga se ne događa. U redu je razmišljati o budućnosti, no opterećivanje tim pitanjima samo Vas može udaljiti od toga da u ovome trenutku izgrađujete ok odnos sa svojim djetetom i pokazujete mu da je on ok i važan upravo takav kakav je. Ako se i dogodi neka problematična situacija, kao što je npr. zadirkivanje u školi, s obzirom na to da ste zaista brižna majka, ja vjerujem da ćete na vrijeme i adekvatno odreagirati i zaštititi svoje dijete. Ako ćete imati potrebu nešto dodatno prokomentirati slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Sretno. Klinfo.hr 

Dječak (6) se tijekom dana više puta rasplače zbog sitnica

<para>
 Sav je bio ukočen, nisam ga mogla probuditi, samo je nešto mumljao i nije čak ni mogao govoriti jedan trenutak. Kada je došao k sebi, rekao je da je sanjao duhove da ga guše i napadaju, jer je toga dana sa društvom gledao horore. Od te noći ja ne spavam jer ga stalno gledam kako se ponaša. Da li je to nešto zbog čega bih se trebala brinuti ili su to neke noćne more i kako postupati kod toga ako se ponovi? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas je nedavan neobičan događaj uznemirio i da ste zabrinuti za svog sina. Djeca drugačije doživljavaju svijet oko sebe, pa je moguće da je gledanje horor filma imalo utjecaja na događaj noćne more. Ako se ponovi situacija da Vaš sin ima ružne snove, dobro je da mu pristupite tako da se zapravo usmjerite na njegove osjećaje. Je li on tada uznemiren? Je li ga sadržaj ružnih snova uplašio? Kako bi on osjetio da ga razumijete bilo bi dobro da mu reflektirati njegove osjećaje (npr. „Vidim da si sanjao snove koji su te prestrašili“, ili „Čini mi se da si se uplašio snova“...). Nakon što mu izgovorite njegove osjećaje, budući da se radi o osjećaju straha, uvijek mu možete ponuditi sigurnost kroz Vaš zagrljaj i Vašu blizinu i poruku da ćete biti tu za njega da se smiri. Tada je iznimno važno da ga ne razuvjeravate s riječima – „nije to ništa“, „ne brini“, „ne trebaš se bojati“ i sl. Takve riječi zapravo stavljaju zabranu na djetetovo pravo da se osjeća uplašeno, zabrinuto, itd., a to nije ono što želite postići u toj situaciji.</para>
<para>Ako se i ponove noćne more, ono što je važno je da budete uz njega kad Vas treba i da mu ponudite Vašu toplinu i sigurnost. Vjerujem da Vas je cijela situacija uznemirila ali je važno zapamtiti da je primarno da on osjeti Vašu podršku i ljubav kada je uplašen, a sekundarno je da se sazna što je uzrok takvom događaju. Često je više korisno za dijete ako smo samo uz njega, pružajući mu osjećaj sigurnosti i podrške, nego da mi odrasli saznamo o čemu se tu radi.
Sretno.</para>

Noćni strahovi kod 9-godišnjaka. Jesu li nastali zbog gledanja horora? Muči me problem mojeg 9 godina starog dječaka. Naime, jednu noć je zaspao i probudio me svojim trzajima u snu. 
    Sav je bio ukočen, nisam ga mogla probuditi, samo je nešto mumljao i nije čak ni mogao govoriti jedan trenutak. Kada je došao k sebi, rekao je da je sanjao duhove da ga guše i napadaju, jer je toga dana sa društvom gledao horore. Od te noći ja ne spavam jer ga stalno gledam kako se ponaša. Da li je to nešto zbog čega bih se trebala brinuti ili su to neke noćne more i kako postupati kod toga ako se ponovi? Unaprijed hvala.

Draga mama,
vjerujem da Vas je nedavan neobičan događaj uznemirio i da ste zabrinuti za svog sina. Djeca drugačije doživljavaju svijet oko sebe, pa je moguće da je gledanje horor filma imalo utjecaja na događaj noćne more. Ako se ponovi situacija da Vaš sin ima ružne snove, dobro je da mu pristupite tako da se zapravo usmjerite na njegove osjećaje. Je li on tada uznemiren? Je li ga sadržaj ružnih snova uplašio? Kako bi on osjetio da ga razumijete bilo bi dobro da mu reflektirati njegove osjećaje (npr. „Vidim da si sanjao snove koji su te prestrašili“, ili „Čini mi se da si se uplašio snova“...). Nakon što mu izgovorite njegove osjećaje, budući da se radi o osjećaju straha, uvijek mu možete ponuditi sigurnost kroz Vaš zagrljaj i Vašu blizinu i poruku da ćete biti tu za njega da se smiri. Tada je iznimno važno da ga ne razuvjeravate s riječima – „nije to ništa“, „ne brini“, „ne trebaš se bojati“ i sl. Takve riječi zapravo stavljaju zabranu na djetetovo pravo da se osjeća uplašeno, zabrinuto, itd., a to nije ono što želite postići u toj situaciji.
Ako se i ponove noćne more, ono što je važno je da budete uz njega kad Vas treba i da mu ponudite Vašu toplinu i sigurnost. Vjerujem da Vas je cijela situacija uznemirila ali je važno zapamtiti da je primarno da on osjeti Vašu podršku i ljubav kada je uplašen, a sekundarno je da se sazna što je uzrok takvom događaju. Često je više korisno za dijete ako smo samo uz njega, pružajući mu osjećaj sigurnosti i podrške, nego da mi odrasli saznamo o čemu se tu radi.
Sretno. Klinfo.hr 

Noćni strahovi kod 9-godišnjaka. Jesu li nastali zbog gledanja horora?

<para>
 Preko dana nosi obične gaćice, ali problem je u tome što nikada ne pita za odlazak na wc. Trpi dok samo ne počne ići. Kad ga pitamo treba li na wc, ne ide mu se i brizne u plač jer ne želi ići. Po noći nosi gaćice - pelene.
 Uz to, s 2.5 godina krenuli smo učiti boje. Moram priznati da ih je znao ili pogađao. Posljednjih nekoliko dana totalno je neaktivan po tom pitanju. Govori napamet i pritom ne misli nego pogađa. 
 Ne ide u vrtić, budući da ga ne bi ni primili s obzirom na problem s obavljanjem nužde. Hoće li to kasnije u vrtiću biti problem što se tiče prilagodbe i radim li nešto pogrešno?
 Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da se pitate kako Vašeg vedrog i društvenog trogodišnjaka odviknuti u potpunosti od pelena. Također, zabrinuti ste kako će se kasnije prilagoditi na vrtić i niste sigurni postupate li ispravno, što Vam sigurno nije lako budući da djelujete kao brižna i pažljiva mama.</para>
<para>Što se tiče odvikavanja od pelena, ako je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se držite sljedećih savjeta:
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
– kada zaplače bilo bi dobro da mu reflektirate njegove osjećaje (moguće je da doživljava osjećaj srama budući da je neuspješan u obavljanju nužde u wc-u; također je moguće da se uplaši odlaska na wc – možda će mu biti lakše za početak obavljati nuždu na kahlici) kako bi uvidio da ga razumijete, onda ga ako se osjeća uplašeno smirite zagrljajem – važno je da ga u tim trenutcima utješite iako se opet popiškio u gaćice.
– Nadalje, normalizirajte mu situaciju tako što ćete mu reći npr. da je u redu da nekada ne uspijemo obaviti nuždu na tuti,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne
– ne uspoređujte ga s drugom djecom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– ako mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).</para>
<para>Odvikavanje od pelena nije kratak proces pa je važno da budite strpljivi jer je moguće da će trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava, radije nego da je u fokusu samo ostavljanje od pelena. Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Vaš će dječak tako naučiti da je to nešto sasvim normalno. Nadalje, iz Vašeg pisma nisam uspjela zaključiti što se dogodi nakon što on počne plakati. Ako Vi tada odustajete od podsjećanja da treba ići na wc, svakako bih Vam sugerirala da to ne radite jer će tako dijete naučiti da će plakanjem postići da si otkloni potencijalnu neugodu (u ovom slučaju odlazak na wc), a s obzirom na Vašu želju da uspješno prođete kroz ostavljanje pelena to bi moglo imati upravo suprotan učinak. Vašem sinčiću je vjerojatno važno pomoći da se opusti. Ako vidi roditelje koji su napeti vezano uz njegovo piškenje tada će se teško i on sam uspjeti opustiti. Kada se malo smanji fokus i kada se on osjeti opuštenijim vjerojatno će lakše pristupiti tome i prepustiti se Vašem vođenju. Važno je da se osjeća sigurno i prihvaćeno bez obzira na to što napravi.</para>
<para>Ako sam dobro shvatila Vaše pismo, zbunjuje Vas njegova neaktivnost u zadnjih nekoliko dana na području učenja boja, tj. njegovo pogađanje odnosno imenovanje napamet. Razlozi za takvo ponašanje mogu biti različiti, npr. možda mu je dosadila ta aktivnost, možda se zasitio, možda nije motiviran da odgovara na pitanja o bojama. Ako je on dječak normalnog razvoja koji ne zaostaje razvojno za djecom njegove dobi bilo bi dobro maknuti fokus s uvježbavanja/učenja kako ne bi razvio neugodne osjećaje spram učenja. Budući da je još malen važnije je da mu je proces učenja nečega zabavan više nego što je važno koliko će nečega naučiti. Imat će još dosta prilika kroz odrastanje da nauči razne stvari. U ranom djetinjstvu djeci je važnije da se nauče nositi s emocijama i socijalnim zahtjevima okoline od svladavanja konkretnog znanja. Ono što Vaš sinčić u ovom razdoblju svog života najviše treba je Vaša ljubav, razumijevanje, podrška i bezuvjetno prihvaćanje njega onakav kakav on uistinu jest, a naveli ste da je vedar i društven dječak. Ako nam je nešto važno da dijete usvoji onda je najbolje da to učenje pokušamo uklopiti u igru budući da je igra djeci puno normalnije okruženje od umjetnih situacija učenje kroz direktno poučavanje. Djeca najbolje i najviše uče kroz igru pa ako želimo dijete nečemu naučiti najlakše će to usvojiti kroz igru koja će mu biti zabavna, izazovna da se u nju uključi ali ne i preizazovna da ju u startu procjeni kao da neće biti uspješan u njoj pa se neće niti htjeti uključiti.</para>
<para>Što će biti kasnije nitko ne može znati, bitno je da ste Vi njemu sada podrška, da on ima osjećaj sigurnosti i povjerenja u Vas što će mu kasnije pomoći da se bolje nosi sa situacijama u kojima se nađe. Tako će steći osjećaj da uvijek može računati na Vas. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se javite za dodatno savjetovanje.
Sretno.</para>

Trogodišnjak teško prihvaća odvikavanje od pelena Poštovana, imamo trogodišnjaka, koji je vedar i društven. Za početak me zanima kako ga odviknuti od pelena? 
    Preko dana nosi obične gaćice, ali problem je u tome što nikada ne pita za odlazak na wc. Trpi dok samo ne počne ići. Kad ga pitamo treba li na wc, ne ide mu se i brizne u plač jer ne želi ići. Po noći nosi gaćice - pelene.
   Uz to, s 2.5 godina krenuli smo učiti boje. Moram priznati da ih je znao ili pogađao. Posljednjih nekoliko dana totalno je neaktivan po tom pitanju. Govori napamet i pritom ne misli nego pogađa. 
   Ne ide u vrtić, budući da ga ne bi ni primili s obzirom na problem s obavljanjem nužde. Hoće li to kasnije u vrtiću biti problem što se tiče prilagodbe i radim li nešto pogrešno?
   Hvala na odgovoru.

Draga mama,
vidim da se pitate kako Vašeg vedrog i društvenog trogodišnjaka odviknuti u potpunosti od pelena. Također, zabrinuti ste kako će se kasnije prilagoditi na vrtić i niste sigurni postupate li ispravno, što Vam sigurno nije lako budući da djelujete kao brižna i pažljiva mama.
Što se tiče odvikavanja od pelena, ako je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se držite sljedećih savjeta:
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
– kada zaplače bilo bi dobro da mu reflektirate njegove osjećaje (moguće je da doživljava osjećaj srama budući da je neuspješan u obavljanju nužde u wc-u; također je moguće da se uplaši odlaska na wc – možda će mu biti lakše za početak obavljati nuždu na kahlici) kako bi uvidio da ga razumijete, onda ga ako se osjeća uplašeno smirite zagrljajem – važno je da ga u tim trenutcima utješite iako se opet popiškio u gaćice.
– Nadalje, normalizirajte mu situaciju tako što ćete mu reći npr. da je u redu da nekada ne uspijemo obaviti nuždu na tuti,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne
– ne uspoređujte ga s drugom djecom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– ako mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).
Odvikavanje od pelena nije kratak proces pa je važno da budite strpljivi jer je moguće da će trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava, radije nego da je u fokusu samo ostavljanje od pelena. Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Vaš će dječak tako naučiti da je to nešto sasvim normalno. Nadalje, iz Vašeg pisma nisam uspjela zaključiti što se dogodi nakon što on počne plakati. Ako Vi tada odustajete od podsjećanja da treba ići na wc, svakako bih Vam sugerirala da to ne radite jer će tako dijete naučiti da će plakanjem postići da si otkloni potencijalnu neugodu (u ovom slučaju odlazak na wc), a s obzirom na Vašu želju da uspješno prođete kroz ostavljanje pelena to bi moglo imati upravo suprotan učinak. Vašem sinčiću je vjerojatno važno pomoći da se opusti. Ako vidi roditelje koji su napeti vezano uz njegovo piškenje tada će se teško i on sam uspjeti opustiti. Kada se malo smanji fokus i kada se on osjeti opuštenijim vjerojatno će lakše pristupiti tome i prepustiti se Vašem vođenju. Važno je da se osjeća sigurno i prihvaćeno bez obzira na to što napravi.
Ako sam dobro shvatila Vaše pismo, zbunjuje Vas njegova neaktivnost u zadnjih nekoliko dana na području učenja boja, tj. njegovo pogađanje odnosno imenovanje napamet. Razlozi za takvo ponašanje mogu biti različiti, npr. možda mu je dosadila ta aktivnost, možda se zasitio, možda nije motiviran da odgovara na pitanja o bojama. Ako je on dječak normalnog razvoja koji ne zaostaje razvojno za djecom njegove dobi bilo bi dobro maknuti fokus s uvježbavanja/učenja kako ne bi razvio neugodne osjećaje spram učenja. Budući da je još malen važnije je da mu je proces učenja nečega zabavan više nego što je važno koliko će nečega naučiti. Imat će još dosta prilika kroz odrastanje da nauči razne stvari. U ranom djetinjstvu djeci je važnije da se nauče nositi s emocijama i socijalnim zahtjevima okoline od svladavanja konkretnog znanja. Ono što Vaš sinčić u ovom razdoblju svog života najviše treba je Vaša ljubav, razumijevanje, podrška i bezuvjetno prihvaćanje njega onakav kakav on uistinu jest, a naveli ste da je vedar i društven dječak. Ako nam je nešto važno da dijete usvoji onda je najbolje da to učenje pokušamo uklopiti u igru budući da je igra djeci puno normalnije okruženje od umjetnih situacija učenje kroz direktno poučavanje. Djeca najbolje i najviše uče kroz igru pa ako želimo dijete nečemu naučiti najlakše će to usvojiti kroz igru koja će mu biti zabavna, izazovna da se u nju uključi ali ne i preizazovna da ju u startu procjeni kao da neće biti uspješan u njoj pa se neće niti htjeti uključiti.
Što će biti kasnije nitko ne može znati, bitno je da ste Vi njemu sada podrška, da on ima osjećaj sigurnosti i povjerenja u Vas što će mu kasnije pomoći da se bolje nosi sa situacijama u kojima se nađe. Tako će steći osjećaj da uvijek može računati na Vas. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se javite za dodatno savjetovanje.
Sretno. Klinfo.hr 

Trogodišnjak teško prihvaća odvikavanje od pelena

<para>
 Tom prilikom sam otišla u bolnicu, pregledali su me, izmjerili krvni tlak koji je bio 120/80. Rađena mi je analiza krvi i bila je u redu. Napravljen je i CT glave i on je, također, bio uredan. Objasnili su mi da se radi o najobičnijoj sinkopi i da nema nikakvih razloga za brigu. Međutim, od tada pa sve do danas ja imam problem sa savladavanjem svojih misli. Razumijem da mi nije ništa, razumijem da sam potpuno zdrava i da se takvo nešto može svakome dogoditi, ali usprkos svemu tome, meni se javljaju misli da će se sve to ponovno dogoditi, razmišljam kako će mi se dogoditi nešto loše. Čim me zaboli glava, ja razmišljam o tumoru ili moždanom udaru. Kad mi se u životu događa nešto lijepo i imam razlog da se veselim, meni se jave misli da se ne trebam radovati, jer će mi se uskoro nešto loše dogoditi, poput srčanog udara kad legnem u krevet. Imam naviku da uvečer poljubim roditelje pred spavanje, za svaki slučaj. Osim toga, često mi se mijenja raspoloženje i to veoma naglo. Često sam plačljiva i bojim se biti sama. Nikada do tada nisam bila ovakva. Uvijek sam se plašila liječnika i bolnice, ali nisam nikad bila ovakav paničar ili hipohondar. Nisam nikada prije razmišljala na ovaj način. U početku sam pričala sestri i majci o svom problemu. I one su me donekle razumjele. Majka je izrazila želju da me odvede psihijatru. Posjetila sam psihijatra u lipnju prošle godine i napisao je na nalazu anksiozni poremećaj i propisao mi Xanax 0,25 mg. Pila sam ga po potrebi, i osjećala sam se dobro. Sada više ne pričam nikome o ovome. Stidim se pričati o ovome, jer zaista više ne mogu ni sama razumjeti što mi se događa i zašto ne prestaje. Da li mogu promijeniti svoje misli? Kako mogu vratiti "staru sebe", kakva sam bila prije tog događaja? Nadam se da nisam napisala predugačak esej, ali moram priznati da se osjećam bolje što sam sve napisala. Hvala Vam unaprijed! Lp
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>zaista mi je drago što ti i je samo pisanje ovog pisma donekle olakšalo tegobe. Vjerujem da se svatko od nas barem jednom u životu suočio sa stvarima koje ga uznemiruju, koje su teške za njega i za koje ne zna što i kako dalje. I u tim trenucima dobro dođe osoba od povjerenja kojoj može reći sve što ga muči – držati sve u sebi je izuzetno teško, imamo dojam da je nama jedinima tako (što uglavnom nije, samo nitko ne priča o vlastitim problemima) i nekada sama činjenica da i drugi imaju slične probleme kao i mi može pridonijeti osjećaju olakšanja. Ako si s mamom i sestrom bliska, otvori im se, reci im što te muči, uvjerena sam da će ti biti lakše kada svoje probleme podijeliš.</para>
<para>Odakle taj anksiozni poremećaj – potrebno je puno puno više informacija, razgovora da bi došli do uzroka problema a potom i njegova otklanjanja. Na misli se može utjecati površnije, jednostavnom promjenom fokusa svaki put kada one „odlutaju“ u neželjenom smjeru. Npr., svaki put kada se osjećam loše pažnju preusmjeravam na čitanje zanimljivog sadržaja, razgovor o temi koja nam je intrigantna, obraćanje pažnje na stvari koje se nalaze u izlogu i slično. U tim trenucima također je dobro podsjetiti se da su misli samo misli i da one ne mogu proizvesti ništa osim nelagode. To stanje nije ugodno ali će proći – kao što uvijek prođe. Moj savjet je da proučiš i tehniku dubokog disanja koju možeš primjenjivati u situacijama kada se uznemiriš – to je u isto vrijeme promjena fokusa (jer možeš brojati udisaje i izdisaje i tako preusmjeriti pažnju) i utjecaj na fizičke simptome anskioznosti – srce kuca mirnije, ne gubiš dah itd.</para>
<para>No, smatram da kada je u pitanju anksioznost treba zagrebsti malo dublje i otkriti što je u pozadini. Kako to ne možeš sama, moj savjet je da se što prije obratiš stručnjaku za mentalno zdravlje – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – koji će prakticirati terapiju razgovorom. Lijekovi mogu pomoći za simptome koje osjećaš (uznemirenost) ali ne i za uzrok tih simpotma. Hoće li to biti tvoj psihijatar koji ti je i propisao terapiju ili netko drugi, sve opcije su otvorene samo je bitno da se terapija ne svodi isključivo na lijekove već da sadrži i terapiju razgovorom.</para>
<para>Sretno!</para>

Zbog hipohondrije više ne mogu normalno funkcionirati Poštovani, djevojka sam, studentica, imam 22 godine. Prošle godine u siječnju sam pala u nesvijest uslijed naglog ustajanja iz kreveta. 
    Tom prilikom sam otišla u bolnicu, pregledali su me, izmjerili krvni tlak koji je bio 120/80. Rađena mi je analiza krvi i bila je u redu. Napravljen je i CT glave i on je, također, bio uredan. Objasnili su mi da se radi o najobičnijoj sinkopi i da nema nikakvih razloga za brigu. Međutim, od tada pa sve do danas ja imam problem sa savladavanjem svojih misli. Razumijem da mi nije ništa, razumijem da sam potpuno zdrava i da se takvo nešto može svakome dogoditi, ali usprkos svemu tome, meni se javljaju misli da će se sve to ponovno dogoditi, razmišljam kako će mi se dogoditi nešto loše. Čim me zaboli glava, ja razmišljam o tumoru ili moždanom udaru. Kad mi se u životu događa nešto lijepo i imam razlog da se veselim, meni se jave misli da se ne trebam radovati, jer će mi se uskoro nešto loše dogoditi, poput srčanog udara kad legnem u krevet. Imam naviku da uvečer poljubim roditelje pred spavanje, za svaki slučaj. Osim toga, često mi se mijenja raspoloženje i to veoma naglo. Često sam plačljiva i bojim se biti sama. Nikada do tada nisam bila ovakva. Uvijek sam se plašila liječnika i bolnice, ali nisam nikad bila ovakav paničar ili hipohondar. Nisam nikada prije razmišljala na ovaj način. U početku sam pričala sestri i majci o svom problemu. I one su me donekle razumjele. Majka je izrazila želju da me odvede psihijatru. Posjetila sam psihijatra u lipnju prošle godine i napisao je na nalazu anksiozni poremećaj i propisao mi Xanax 0,25 mg. Pila sam ga po potrebi, i osjećala sam se dobro. Sada više ne pričam nikome o ovome. Stidim se pričati o ovome, jer zaista više ne mogu ni sama razumjeti što mi se događa i zašto ne prestaje. Da li mogu promijeniti svoje misli? Kako mogu vratiti "staru sebe", kakva sam bila prije tog događaja? Nadam se da nisam napisala predugačak esej, ali moram priznati da se osjećam bolje što sam sve napisala. Hvala Vam unaprijed! Lp

Draga čitateljice,
zaista mi je drago što ti i je samo pisanje ovog pisma donekle olakšalo tegobe. Vjerujem da se svatko od nas barem jednom u životu suočio sa stvarima koje ga uznemiruju, koje su teške za njega i za koje ne zna što i kako dalje. I u tim trenucima dobro dođe osoba od povjerenja kojoj može reći sve što ga muči – držati sve u sebi je izuzetno teško, imamo dojam da je nama jedinima tako (što uglavnom nije, samo nitko ne priča o vlastitim problemima) i nekada sama činjenica da i drugi imaju slične probleme kao i mi može pridonijeti osjećaju olakšanja. Ako si s mamom i sestrom bliska, otvori im se, reci im što te muči, uvjerena sam da će ti biti lakše kada svoje probleme podijeliš.
Odakle taj anksiozni poremećaj – potrebno je puno puno više informacija, razgovora da bi došli do uzroka problema a potom i njegova otklanjanja. Na misli se može utjecati površnije, jednostavnom promjenom fokusa svaki put kada one „odlutaju“ u neželjenom smjeru. Npr., svaki put kada se osjećam loše pažnju preusmjeravam na čitanje zanimljivog sadržaja, razgovor o temi koja nam je intrigantna, obraćanje pažnje na stvari koje se nalaze u izlogu i slično. U tim trenucima također je dobro podsjetiti se da su misli samo misli i da one ne mogu proizvesti ništa osim nelagode. To stanje nije ugodno ali će proći – kao što uvijek prođe. Moj savjet je da proučiš i tehniku dubokog disanja koju možeš primjenjivati u situacijama kada se uznemiriš – to je u isto vrijeme promjena fokusa (jer možeš brojati udisaje i izdisaje i tako preusmjeriti pažnju) i utjecaj na fizičke simptome anskioznosti – srce kuca mirnije, ne gubiš dah itd.
No, smatram da kada je u pitanju anksioznost treba zagrebsti malo dublje i otkriti što je u pozadini. Kako to ne možeš sama, moj savjet je da se što prije obratiš stručnjaku za mentalno zdravlje – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – koji će prakticirati terapiju razgovorom. Lijekovi mogu pomoći za simptome koje osjećaš (uznemirenost) ali ne i za uzrok tih simpotma. Hoće li to biti tvoj psihijatar koji ti je i propisao terapiju ili netko drugi, sve opcije su otvorene samo je bitno da se terapija ne svodi isključivo na lijekove već da sadrži i terapiju razgovorom.
Sretno! Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Zbog hipohondrije više ne mogu normalno funkcionirati

<para>
 I sad me taj strah stalno progoni, nekad manjim intenzitetom, a nekad većim, krene mi lupati srce, osjećam pritisak u grudima. Ne volim ići na mjesta gdje mi se to već dogodilo, osim na ona koja moram. Što da učinim? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga zabrinuta čitateljice,</para>
<para>Moj savjet je da se što prije obratite stručnjaku za mentalno zdravlje – psihologu, psihoterapeutu – s kojim ćete moći proraditi događaj koji je mogao biti traumatičan za Vas, kao i strahove koji Vas stalno progone. Strah od smrti je do jedne točke normalan i posve očekivan no kada nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju onda postaje prilično težak i ograniučavajuć. To tako ne mora biti a u tome Vam može pomoći stručnjak.</para>
<para>Također bi Vam preporučila i da pročitate slijedeću knjigu: Staring at the Sun: Overcoming the Terror of Death (I. Yalom).</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>

Nakon smrti mlade poznanice imam panični strah od umiranja Pozdrav, u posljednjih mjesec dana mi se javio strah od smrti. Neposredno prije toga umrla mi je jedna mlada poznanica. 
    I sad me taj strah stalno progoni, nekad manjim intenzitetom, a nekad većim, krene mi lupati srce, osjećam pritisak u grudima. Ne volim ići na mjesta gdje mi se to već dogodilo, osim na ona koja moram. Što da učinim? Unaprijed hvala.

Draga zabrinuta čitateljice,
Moj savjet je da se što prije obratite stručnjaku za mentalno zdravlje – psihologu, psihoterapeutu – s kojim ćete moći proraditi događaj koji je mogao biti traumatičan za Vas, kao i strahove koji Vas stalno progone. Strah od smrti je do jedne točke normalan i posve očekivan no kada nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju onda postaje prilično težak i ograniučavajuć. To tako ne mora biti a u tome Vam može pomoći stručnjak.
Također bi Vam preporučila i da pročitate slijedeću knjigu: Staring at the Sun: Overcoming the Terror of Death (I. Yalom).
Šaljem Vam podršku. Klinfo.hr 

Nakon smrti mlade poznanice imam panični strah od umiranja

<para>
 S obzirom da majka doji preko dana, a preko noći koristimo Aptamil dohranu (nema dovoljno mlijeka), a na istom piše da sadrži vitamine D i K, zanima me da li koristi i navedeno i u kojoj mjeri? Da li možda samo vitamin D dati u tom slučaju nakon mjesec dana, kao što je većina do sada radila? Hvala i lp. Andrej
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>s obzirom da bebu hranite kombinacijom majčinog mlijeka i formule možete mu dati samo D3 kapi dodatno i to 400 IJ na dan od 1. mjeseca života. Kombinacija D i K vitamina preporuča se za isključivo dojenu djecu.</para>

Kapi vitamina d3+k1 u kombinaciji s AD mlijekom koje sadrže te iste vitamine Poštovani, dobili smo preporuku po izlazu iz rodilišta da se bebi od osmog dana života daje Babytol (vitamin D3 + K1). 
    S obzirom da majka doji preko dana, a preko noći koristimo Aptamil dohranu (nema dovoljno mlijeka), a na istom piše da sadrži vitamine D i K, zanima me da li koristi i navedeno i u kojoj mjeri? Da li možda samo vitamin D dati u tom slučaju nakon mjesec dana, kao što je većina do sada radila? Hvala i lp. Andrej

Poštovani,
s obzirom da bebu hranite kombinacijom majčinog mlijeka i formule možete mu dati samo D3 kapi dodatno i to 400 IJ na dan od 1. mjeseca života. Kombinacija D i K vitamina preporuča se za isključivo dojenu djecu. Klinfo.hr 

Kapi vitamina d3+k1 u kombinaciji s AD mlijekom koje sadrže te iste vitamine

<para>
 Uredno mokri, bez napinjanja. Molim Vas pomozite mi svojim savjetom jer bojim se na silu išta raditi, a i sin čim vidi da ću to raditi plače i baca se. Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod Vašeg se sina prema onom što navodite radi o fiziološkoj fimozi koja je u toj dobi još normalna pojava. Postoje različiti stavovi u vezi toga i u prošlosti se smatralo da se kožica do dobi 2,5 godine mora moći potpuno prevući. Danas se zna da postoje fiziološke varijacije i da ako dijete nema tegobe (ne napinje se kod mokrenja, nema uroinfekcije, nema upale spolovila) se može pričekati ili odlučiti za konzervativno liječenje u vidu primjene kortikostreoidne kreme.</para>

Pedijatrica je ljuta jer se dječaku ne može prevući kožica. Što da radim? Poštovana, imam sina od 18mjeseci. Nedavno smo bili na kontroli kod naše pedijatrice i jako se ljutila na nas jer se djetetu ne može prevući kožica. Rupica je mala, ali on nema nikakvih tegoba. 
    Uredno mokri, bez napinjanja. Molim Vas pomozite mi svojim savjetom jer bojim se na silu išta raditi, a i sin čim vidi da ću to raditi plače i baca se. Unaprijed zahvalna.

Poštovana,
kod Vašeg se sina prema onom što navodite radi o fiziološkoj fimozi koja je u toj dobi još normalna pojava. Postoje različiti stavovi u vezi toga i u prošlosti se smatralo da se kožica do dobi 2,5 godine mora moći potpuno prevući. Danas se zna da postoje fiziološke varijacije i da ako dijete nema tegobe (ne napinje se kod mokrenja, nema uroinfekcije, nema upale spolovila) se može pričekati ili odlučiti za konzervativno liječenje u vidu primjene kortikostreoidne kreme. Klinfo.hr 

Pedijatrica je ljuta jer se dječaku ne može prevući kožica. Što da radim?

<para>
 Po našem pedijatru je to puno previše, te on tvrdi da bi trebao jesti 90 ml svaka 4 sata (ne sisa, hranim ga Baby love mlijekom). A on je već tada tražio 120 ml na 3 sata. Probala sam ga i sa čajem zavarati, ali jednostavno je gladan i plače dok mu ne dam flašicu. Posljednjih nekoliko dana traži jesti svaka 2 sata, osim ako mu ne napravim 150 ml - onda traži na 3 sata. Noću preskoči jedan obrok i spava 6 - 7 sati u komadu. Da li je 150 ml previše? Trebam li ga stvarno pustiti da plače jer je gladan? 
 I ja i suprug smo sitnije građe, ali kao bebe smo bili bucmasti. On sada ima nešto više od 5 kg, nema grčeve, glavicu sam drži, okreće se s trbuha na leđa i kad je na trbuhu glavicu lijepo drži gore (znači nije trom). I sigurna sam da plače od gladi, jer se smiri tek kad dobije mlijeko i poslije bude miran. 
 Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod djece katkad postoje individualne varijacije i neke bebe traže više hrane od drugih. Ako se on smiri tek kada mu date mlijeko, onda je doista najvjerojatnije gladan.</para>
<para>Pokušajte mu dati vodu umjesto mlijeka da slučajno nije žedan. Kada se počne aktivno kretati te će se kalorije izgubiti.</para>

Pedijatar kaže da bebi dajem previše mlijeka. Zar ga smijem puštati da bude gladan? Imam bebu od jednog i pol mjeseca. Rođen je s 3200 g i 49 cm a s mjesec dana je imao 4500 g i 56 cm. 
    Po našem pedijatru je to puno previše, te on tvrdi da bi trebao jesti 90 ml svaka 4 sata (ne sisa, hranim ga Baby love mlijekom). A on je već tada tražio 120 ml na 3 sata. Probala sam ga i sa čajem zavarati, ali jednostavno je gladan i plače dok mu ne dam flašicu. Posljednjih nekoliko dana traži jesti svaka 2 sata, osim ako mu ne napravim 150 ml - onda traži na 3 sata. Noću preskoči jedan obrok i spava 6 - 7 sati u komadu. Da li je 150 ml previše? Trebam li ga stvarno pustiti da plače jer je gladan? 
    I ja i suprug smo sitnije građe, ali kao bebe smo bili bucmasti. On sada ima nešto više od 5 kg, nema grčeve, glavicu sam drži, okreće se s trbuha na leđa i kad je na trbuhu glavicu lijepo drži gore (znači nije trom). I sigurna sam da plače od gladi, jer se smiri tek kad dobije mlijeko i poslije bude miran. 
    Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
kod djece katkad postoje individualne varijacije i neke bebe traže više hrane od drugih. Ako se on smiri tek kada mu date mlijeko, onda je doista najvjerojatnije gladan.
Pokušajte mu dati vodu umjesto mlijeka da slučajno nije žedan. Kada se počne aktivno kretati te će se kalorije izgubiti. Klinfo.hr 

Pedijatar kaže da bebi dajem previše mlijeka. Zar ga smijem puštati da bude gladan?

<para>
 Zanima me koliko se mogu uzimati bez stanke i da li se može nešto loše dogoditi ako ih uzimamo svaki dan?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Fenistil kapi se uzimaju tijekom akutne faze dermatitisa kada dijete ima osjećaj svrbeža. Nema ograničenja koliko dugo, ali bitno je da ste pod kontrolom liječnika i da ih ne uzimate bespotrebno.</para>

Koliko dugo bez stanke mogu djetetu davati Fenistil kapi? Pozdrav, imam dječaka starog 8 mjeseci i ima dermatitis. Dobili smo Fenistil kapi, 3 x 6 kapi dnevno. 
    Zanima me koliko se mogu uzimati bez stanke i da li se može nešto loše dogoditi ako ih uzimamo svaki dan?

Poštovana,
Fenistil kapi se uzimaju tijekom akutne faze dermatitisa kada dijete ima osjećaj svrbeža. Nema ograničenja koliko dugo, ali bitno je da ste pod kontrolom liječnika i da ih ne uzimate bespotrebno. Klinfo.hr 

Koliko dugo bez stanke mogu djetetu davati Fenistil kapi?

<para>
 Prošao je pregled i liječenje uz 2 antibiotika, stanje se smiri i onda opet ispočetka. Koje bi preglede trebalo obaviti da se vidi što izaziva tu temperaturu? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>tjelesna temperatura rektalno je uvijek viša, i kod nekoga je u toj dobi do 38 tijekom aktivnosti normalna vrijednost. Ako dječak nema nikakve druge simptome i ako je nalaz CRP-a i kompletne krvne slike uredan, ne treba raditi ništa dodatno. O svemu je uvijek najbolje popričati s pedijatrom koji vodi i liječi dijete.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba stara 14 mjeseci već mjesec dana svaki dan ima temperaturu Zabrinuta sam jer unuk star 14 mjeseci već mjesec dana ima povišenu temperaturu tj. ujutro nema, popodne ima. Temperatura se u debelom crijevu kreće od 37,5 do 38. 
    Prošao je pregled i liječenje uz 2 antibiotika, stanje se smiri i onda opet ispočetka. Koje bi preglede trebalo obaviti da se vidi što izaziva tu temperaturu? Unaprijed hvala.

Poštovana,
tjelesna temperatura rektalno je uvijek viša, i kod nekoga je u toj dobi do 38 tijekom aktivnosti normalna vrijednost.  Ako dječak nema nikakve druge simptome i ako je nalaz CRP-a i kompletne krvne slike uredan, ne treba raditi ništa dodatno. O svemu je uvijek najbolje popričati s pedijatrom koji vodi i liječi dijete.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba stara 14 mjeseci već mjesec dana svaki dan ima temperaturu

<para>
 Morali smo ponoviti zbog toga školsku godinu.
 Uglavnom, krenula je ponovno i sve je super išlo, učiteljica je bila zadovoljna jako, to je bilo u 10 mjesecu prošle godine. Rekla mi je da ne brinem i da samo poradimo na tome da što više čita i priča kada je u školi a ne samo u boravku (jer tamo obožava biti i svi je vole). Ja sam se porodila i sada u veljači učiteljica je sazvala hitan sastanak. Muž i ja smo otišli i meni svijet kao da se srušio u sekundi. Mojoj curici je koncentracija pala, kada ispite piše ima puno grešaka, ne surađuje dovoljno, uopće je ne zanima ništa.
 Riječi od učiteljice su bile: Mama, vaša kćer je toliko nazadovala da me iznenadila neugodno, ne znam što se dogodilo a tako je lijepo krenula. Morate s njom sve ispočetka. Promatrala sam svoje dijete dok je učiteljica pričala i vidjela da "zuji naokolo".
 Meni se svijet srušio jer njezin početak je bio pretežak za obje. U boravku je hvale svi, samo što mi njena učiteljica s kojom uči isto ponavlja za čitanje. Ide joj, ali mora razumjeti što pročita. Tako mi je rekla.
 Prošli smo puno toga lošega ali ona je bila jaka i borila se. 
 Jučer mi je donijela test, od mogućih 33 ona je imala 3,5 boda. Pitam ju što se dogodilo, spustila je glavu i rekla da kao ne zna i dok joj pričam sluša me, ali čim prestanem ona ili gleda crtić ili se igra i ništa do nje ne dopire. 
 Promatram ju duže vrijeme i shvatila sam da ono što ju zanima ona rado odradi, a što joj se ne da, to neće. 
 U zadnje vrijeme i ja sam pod stresom (beba, kuća, muž, ona i škola njena) sve je na meni. Zaboravljam nekad stvari i vidjela sam da je i ona počela govoriti da zaboravlja. Da li to radi namjerno ili je stvarno tako, ne znam. Možda je i ljubomorna na brata jer ni nemam previše vremena, kao što je ona naviknula dok je bila sama.
 Zanima me na koji način i kako da svojoj curici pomognem? Što mi je činiti?
 Žao mi je gledati da mi opet pati u školi, a i ja skupa s njom. 
 Nadala sam se da smo završili s tim razdobljem prilagodbe na jezik i školu, da je to iza nas, a sad ispada da sve trebamo ispočetka. Hvala vam unaprijed na odgovorima.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da ste jako zabrinuti oko razvoja svoje djevojčice. Kao svaki roditelj želite joj sve najbolje i da s lakoćom svlada sve što je stavljeno pred nju. S obzirom da se radi o dvojezičnom djetetu, bilo je za očekivati da će joj početak školovanja biti izuzetno težak, ali kažete da ga je svladala i da su stvari krenule na bolje. S obzirom da se sada od nje očekuje razumijevanje pisma i govora bilo bi potrebno provjeriti koliko ga je zaista usvojila i kako procesuira jezik (kako hrvatski tako i njemački). Naime, postoji određeni postotak djece kod kojih se javljaju poteškoće u procesuiranju jezika, koje im stvaraju velike probleme u svladavanju gradiva. Dakle, logopedska procjena bila bi neophodna kako bi se utvrdila pozadina problema i na vrijeme uočile određene teškoće ako ih ima.</para>
<para>Spominjete da je djevojčica nedavno dobila brata pa bi pozadina njene iznenadne nezainteresiranosti mogla biti i psihološke prirode u čemu bi Vam mogao pomoći psiholog.</para>
<para>Jako je nezahvalno ovako “na daljinu” donositi zaključke, ali moj je svakako taj da potražite stručnu pomoć i otkrijete uzrok problema. Samo tako ćete moći adekvatno pomoći svojoj djevojčici.</para>
<para>
 Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Živimo u Njemačkoj i naša curica (7) ima velikih problema sa školom Poštovanje, imam curicu od 7 godina. Prije godinu i pol dana preselili smo se u Njemačku. Krenula je u školu. Nije se snašla jer nije jezik uopće znala. 
    Morali smo ponoviti zbog toga školsku godinu.
    Uglavnom, krenula je ponovno i sve je super išlo, učiteljica je bila zadovoljna jako, to je bilo u 10 mjesecu prošle godine. Rekla mi je da ne brinem i da samo poradimo na tome da što više čita i priča kada je u školi a ne samo u boravku (jer tamo obožava biti i svi je vole).  Ja sam se porodila i sada u veljači učiteljica je sazvala hitan sastanak. Muž i ja smo otišli i meni svijet kao da se srušio u sekundi. Mojoj curici je koncentracija pala, kada ispite piše ima puno grešaka, ne surađuje dovoljno, uopće je ne zanima ništa.
    Riječi od učiteljice su bile: Mama, vaša kćer je toliko nazadovala da me iznenadila neugodno, ne znam što se dogodilo a tako je lijepo krenula. Morate s njom sve ispočetka. Promatrala sam svoje dijete dok je učiteljica pričala i vidjela da "zuji naokolo".
    Meni se svijet srušio jer njezin početak je bio pretežak za obje. U boravku je hvale svi, samo što mi njena učiteljica s kojom uči isto ponavlja za čitanje. Ide joj, ali mora razumjeti što pročita. Tako mi je rekla.
    Prošli smo puno toga lošega ali ona je bila jaka i borila se. 
    Jučer mi je donijela test, od mogućih 33 ona je imala 3,5 boda. Pitam ju što se dogodilo, spustila je glavu i rekla da kao ne zna i dok joj pričam sluša me, ali čim prestanem  ona ili gleda crtić ili se igra i ništa do nje ne dopire. 
    Promatram ju duže vrijeme i shvatila sam da ono što ju zanima ona rado odradi, a što joj se ne da, to neće. 
    U zadnje vrijeme i ja sam pod stresom (beba, kuća, muž, ona i škola njena) sve je na meni. Zaboravljam nekad stvari i vidjela sam da je i ona počela govoriti da zaboravlja. Da li to radi namjerno ili je stvarno tako, ne znam. Možda je i ljubomorna na brata jer ni nemam previše vremena, kao što je ona naviknula dok je bila sama.
    Zanima me na koji način i kako da svojoj curici pomognem? Što mi je činiti?
    Žao mi je gledati da mi opet pati u školi, a i ja skupa s njom. 
    Nadala sam se da smo završili s tim razdobljem prilagodbe na jezik i školu, da je to iza nas, a sad ispada da sve trebamo ispočetka. Hvala vam unaprijed na odgovorima.

Poštovana,
vidim da ste jako zabrinuti oko razvoja svoje djevojčice. Kao svaki roditelj želite joj sve najbolje i da s lakoćom svlada sve što je stavljeno pred nju. S obzirom da se radi o dvojezičnom djetetu, bilo je za očekivati da će joj početak školovanja biti izuzetno težak, ali kažete da ga je svladala i da su stvari krenule na bolje. S obzirom da se sada od nje očekuje razumijevanje pisma i govora bilo bi potrebno provjeriti koliko ga je zaista usvojila i kako procesuira jezik (kako hrvatski tako i njemački). Naime, postoji određeni postotak djece kod kojih se javljaju poteškoće u procesuiranju jezika, koje im stvaraju velike probleme u svladavanju gradiva. Dakle, logopedska procjena bila bi neophodna kako bi se utvrdila pozadina problema i na vrijeme uočile određene teškoće ako ih ima.
Spominjete da je djevojčica nedavno dobila brata pa bi pozadina njene iznenadne nezainteresiranosti mogla biti i psihološke prirode u čemu bi Vam mogao pomoći psiholog.
Jako je nezahvalno ovako “na daljinu” donositi zaključke, ali moj je svakako taj da potražite stručnu pomoć i otkrijete uzrok problema. Samo tako ćete moći adekvatno pomoći svojoj djevojčici.

   Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Živimo u Njemačkoj i naša curica (7) ima velikih problema sa školom

<para>
 <emphasis>
 Poštovana Diana, 
 imam dječaka od šest godina koji ne može izgovoriti slovo“ r“ Imam osjećaj da želi puno toga reći, ali kada shvati da mu baš i ne ide ili kada ga pitam što su radili u vrtiću, on me ignorira ili odgovara vrlo šturo. Puno toga zna, ali jednostavno ne želi to pokazati. Ne znam kako mu pomoći kod izgovora slova „r“ i na koji način poboljšati njegov vokabular?
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da ste jako zabrinuti oko jezično-govornog razvoja Vašeg djeteta. Glas R djeca, pogotovo dječaci, najčešće zadnjeg usvajaju u izgovoru jer je motorički najzahtjevniji glas. Obično se spontano javlja s 4,5-5 godina. Ukoliko se ne javi u tom periodu, djeca u spontanom govoru automatiziraju neku svoju zamjensku verziju. Neke zamjenske verzije se lakše ispravljaju (zamjena glasa R s glasom L), a neke teže (zamjena s glasom V ili izvedba glasa R „u grlu“) zbog čega je nužna pomoć logopeda. Što se povezivanja riječi tiče, ulazimo u domenu jezičnog razvoja.</para>
<para>Dijete u dobi od 6 godina mora biti sposobno samostalno prepričati kratku priču koja sadrži uvod, vrhunac i rasplet. Djeca koja imaju poteškoća u organizaciji i produkciji priča, često odustaju od razgovora jer ne znaju na koji način da ga koncipiraju. Prema tome, strogo je prema Vašem djetetu reći da ne želi pokazati što zna jer je vjerojatnije da ne zna na koji način to pokazati.</para>
<para>Savjetujem Vam da napravite logopedsku dijagnostiku kako biste dobili realan uvid u jezične sposobnosti svojeg djeteta kao i logopedske savjete za izazivanje glasa R. S obzirom kako se najvjerojatnije radi o djetetu predškolske dobi, bilo bi dobro da u što kraćem vremenskom roku napravite logopedsku dijagnostiku.</para>

Dječak ne može izgovoriti glas R i ima problem kod povezivanja riječi Poštovana Diana, imam dječaka od šest godina koji ne može izgovoriti slovo“ r“. Sva druga slova može izgovoriti, ali ima velikih problema kod povezivanja određenih riječi. 
   
      Poštovana Diana, 
      imam dječaka od šest godina koji ne može izgovoriti slovo“ r“ Imam osjećaj da želi puno toga reći, ali kada shvati da mu baš i ne ide ili kada ga pitam što su radili u vrtiću, on me ignorira ili odgovara vrlo šturo. Puno toga zna, ali jednostavno ne želi to pokazati. Ne znam kako mu pomoći kod izgovora slova „r“ i na koji način poboljšati njegov vokabular?
   

Poštovana,
vidim da ste jako zabrinuti oko jezično-govornog razvoja Vašeg djeteta. Glas R djeca, pogotovo dječaci, najčešće zadnjeg usvajaju u izgovoru jer je motorički najzahtjevniji glas. Obično se spontano javlja s 4,5-5 godina. Ukoliko se ne javi u tom periodu, djeca u spontanom govoru automatiziraju neku svoju zamjensku verziju. Neke zamjenske verzije se lakše ispravljaju (zamjena glasa R s glasom L), a neke teže (zamjena s glasom V ili izvedba glasa R „u grlu“) zbog čega je nužna pomoć logopeda. Što se povezivanja riječi tiče, ulazimo u domenu jezičnog razvoja.
Dijete u dobi od 6 godina mora biti sposobno samostalno prepričati kratku priču koja sadrži uvod, vrhunac i rasplet. Djeca koja imaju poteškoća u organizaciji i produkciji priča, često odustaju od razgovora jer ne znaju na koji način da ga koncipiraju. Prema tome, strogo je prema Vašem djetetu reći da ne želi pokazati što zna jer je vjerojatnije da ne zna na koji način to pokazati.
Savjetujem Vam da napravite logopedsku dijagnostiku kako biste dobili realan uvid u jezične sposobnosti svojeg djeteta kao i logopedske savjete za izazivanje glasa R. S obzirom kako se najvjerojatnije radi o djetetu predškolske dobi, bilo bi dobro da u što kraćem vremenskom roku napravite logopedsku dijagnostiku. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Dječak ne može izgovoriti glas R i ima problem kod povezivanja riječi

<para>
 Kad se jače uzrujam, kao da mi ponestaje zraka, imam osjećaj kao da ne mogu pričati. Ista je situacija i kad mi u nos uđe zrak, vjetar ili sl. U tom trenutku imam osjećaj kao da ću se ugušiti bez obzira što otvorim usta i dišem na usta. Prije mi nije smetao zrak u nosu. Znam da to ispada smiješno i abnormalno, ali nije nimalo ugodan osjećaj. Ne znam što da radim i kome da se obratim. Ima li to veze s kvrgom koju imam na nosu? Krajnike nisam vadila. Bila bih Vam zahvalna kada biste mi pomogli. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada zračna struja nekontrolirano bježi tijekom govora u nazalne šupljine kažemo da je narušena boja glasa. Navedeno se zove nazalni govor i karakteristika je disfunkcije mekog nepca ili veluma (stražnji dio usne šupljine). S obzirom na nedostatak informacija, nisam u mogućnosti zaključiti što je kod Vas dovelo do njegove disfunkcije (mukozno nepce, pareza živca za inervaciju mišića zatezača mekog nepca, hipotonija istih mišića, prisutnost prirodne opstrukcije nazalnih šupljina u vidu povećanih adenoida i sl.). Savjetujem da napravite pregled kod otorinolaringologa koji će otkriti o čemu se točno radi te Vas, po potrebi, uputiti i na logopedsku terapiju glasa.</para>
<para>
 Diana Plantak,
mag.logoped, SI pedagog

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Smeta me što pričam kroz nos Imam problem. Pretpostavljam da od malena pričam kroz nos. To mi je jako počelo smetati još u osnovnoj školi, ali nikome nikad nisam htjela to spomenuti. 
     Kad se jače uzrujam, kao da mi ponestaje zraka, imam osjećaj kao da ne mogu pričati. Ista je situacija i kad mi u nos uđe zrak, vjetar ili sl. U tom trenutku imam osjećaj kao da ću se ugušiti bez obzira što otvorim usta i dišem na usta. Prije mi nije smetao zrak u nosu. Znam da to ispada smiješno i abnormalno, ali nije nimalo ugodan osjećaj. Ne znam što da radim i kome da se obratim. Ima li to veze s kvrgom koju imam na nosu? Krajnike nisam vadila. Bila bih Vam zahvalna kada biste mi pomogli. Unaprijed hvala.

Poštovana,
kada zračna struja nekontrolirano bježi tijekom govora u nazalne šupljine kažemo da je narušena boja glasa. Navedeno se zove nazalni govor i karakteristika je disfunkcije mekog nepca ili veluma (stražnji dio usne šupljine). S obzirom na nedostatak informacija, nisam u mogućnosti zaključiti što je kod Vas dovelo do njegove disfunkcije (mukozno nepce, pareza živca za inervaciju mišića zatezača mekog nepca, hipotonija istih mišića, prisutnost prirodne opstrukcije nazalnih šupljina u vidu povećanih adenoida i sl.). Savjetujem da napravite pregled kod otorinolaringologa koji će otkriti o čemu se točno radi te Vas, po potrebi,  uputiti i na logopedsku terapiju glasa.

   Diana Plantak,
mag.logoped, SI pedagog

      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Smeta me što pričam kroz nos

<para>
 Možete li mi savjetovati s kojim namirnicama bi, obzirom da postoji refluks, bilo poželjno krenuti te koje je uputno izbjegavati (prvenstveno zbog eventualnog utjecaja na lučenje kiseline) te gdje (literatura ukoliko postoji) mogu pronaći pouzdan "vodič" za upoznavanje prilagođene prehrane. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na žalost, teško vam mogu dati konkretan savjet. Djeca kojoj je dijagnosticiran refluks različito reagiraju na namirnice, nemaju svi reakciju na istu hranu. Stoga bi bilo najbolje da pokušate redom uvesti što više namirnica.</para>
<para>Dohranu možete započeti kuhanim voćem (npr. kruška) ili povrćem (npr. mrkva). S oprezom uvodite/izbjegavajte: starije meso (npr. govedina, svinjetina), kravlje mlijeko, rajčice i zaslađene kašice. To su namirnice koje najčešće pogoršavaju simptome.</para>
<para>Osim na vrste namirnica pazite na broj i raspored obroka u danu, preporučljivo je više manjih i gušćih obroka u danu. Nemojte hraniti dijete neposredno prije spavanja i podložite nogice krevetića na uzglavlju. Nažalost, nije mi poznata literatura za ovakvu prilagođenu prehranu na hrvatskom jeziku.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako uvoditi namirnice bebi koja ima dijagnosticiran refluks? Poštovana, mama sam tromjesečne djevojčice s dijagnosticiranim refluksom. Gastroenterolog je predložio da nakon 17. tjedna krenemo s dohranom. 
    Možete li mi savjetovati s kojim namirnicama bi, obzirom da postoji refluks, bilo poželjno krenuti te koje je uputno izbjegavati (prvenstveno zbog eventualnog utjecaja na lučenje kiseline) te gdje (literatura ukoliko postoji) mogu pronaći pouzdan "vodič" za upoznavanje prilagođene prehrane. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
na žalost, teško vam mogu dati konkretan savjet. Djeca kojoj je dijagnosticiran refluks različito reagiraju na namirnice, nemaju svi reakciju na istu hranu. Stoga bi bilo najbolje da pokušate redom uvesti što više namirnica.
Dohranu možete započeti kuhanim voćem (npr. kruška) ili povrćem (npr. mrkva). S oprezom uvodite/izbjegavajte: starije meso (npr. govedina, svinjetina), kravlje mlijeko, rajčice i zaslađene kašice. To su namirnice koje najčešće pogoršavaju simptome.
Osim na vrste namirnica pazite na broj i raspored obroka u danu, preporučljivo je više manjih i gušćih obroka u danu. Nemojte hraniti dijete neposredno prije spavanja i podložite nogice krevetića na uzglavlju. Nažalost, nije mi poznata literatura za ovakvu prilagođenu prehranu na hrvatskom jeziku.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako uvoditi namirnice bebi koja ima dijagnosticiran refluks?

<para>
 Koliko kašastih, a koliko podoja i u kojim vremenskim razmacima je optimalno 
 Beba lijepo napreduje i vesela je jako, ali ja sam zbunjena razlikama u savjetu pedijatra, tablicama i sl. 
 Za sada se dojimo po noći u 24 h, 4 h ujutro, 6.30 ili 7. Beba ustaje u 7 h pa dobiva voćnu kašicu koju rado pojede, a ako dodam žitarice u nju i ne baš. Oko 9 h malo dojimo pa od 9.30 beba spava. U 12.00 ponovno imamo podoj. U 14.30 jede povrće/meso, svaki drugi dan povrće/žitarice. Pojede jedva 80 gr. Dojim je opet oko 17, pa opet u 20 i tada ide na spavanje. Je li vrijeme za treći, večernji obrok? 
 Za jogurt i sir? Za jaja? 
 Dva puta sam joj ponudila palentu oko 19 i budila se svakih sat, zbog plinova, kao da joj je smetalo. Odlučila sam pričekati s trećim večernjim obrokom. 
 Teška je 8900 g, a duga 76. Rođena je s 3500 g/51 cm. Zbog dojenja,
 izbjegavala sam kašice u kutijama koje sadrže adaptirano mlijeko. Griješim li i u tome? 
 Koliko puta treba jesti meso jer ako stavim 30 grama, a ona pojede jedva pola kašice? Oprostite na dugačkom e-mailu. Imam puno nedoumica. Veliko hvala i lijep pozdrav. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema striktnog pravila kojeg se morate držati ni što se tiče broja obroka ni redoslijeda namirnica (osim namirnica koje nije poželjno uvoditi prije prve godine života). Vaše dijete odlično napreduje. Okvirno u dobi od osam mjeseci možete imati 3 obroka krute hrane u danu i još dva mliječna obroka tj. podoja. Razmak među obrocima treba biti tri do četiri sata. Uvođenjem trećeg (večernjeg) obroka sa žitaricama bi vjerojatno prorijedili ili barem prolongirali buđenje po noći.</para>
<para>Što se tiče uvođenja namirnica, možete početi s uvođenjem fermentiranih mliječnih proizvoda. Jaja možete uvesti od devetog mjeseca života. Ako je dijete sklono alergijama izostavite bjelanjak do prve godine života. Ne morate nužno koristiti kašice koje sadrže adaptirano mlijeko, možete u kašice dodavati Vaše mlijeko.</para>
<para>Nemojte se opterećivati s količinom hrane koju vaše dijete pojede. To što uredno napreduje vam je potvrda da jede dovoljno.</para>

Zbunjena sam različitim savjetima. Molim pomoć oko rasporeda obroka Poštovana, molim vas da mi napišete koji je pravilan raspored obroka za bebu od 8 mjeseci? Koliko kašastih, a koliko podoja i u kojim vremenskim razmacima je optimalno? 
   Koliko kašastih, a koliko podoja i u kojim vremenskim razmacima je optimalno 
   Beba lijepo napreduje i vesela je jako, ali ja sam zbunjena razlikama u savjetu pedijatra, tablicama i sl. 
   Za sada se dojimo po noći u 24 h, 4 h ujutro, 6.30 ili 7. Beba ustaje u 7 h pa dobiva voćnu kašicu koju rado pojede, a ako dodam žitarice u nju i ne baš. Oko 9 h malo dojimo pa od 9.30 beba spava. U 12.00 ponovno imamo podoj.  U 14.30 jede povrće/meso, svaki drugi dan povrće/žitarice. Pojede jedva 80 gr. Dojim je opet oko 17, pa opet u 20 i tada ide na spavanje. Je li vrijeme za treći, večernji obrok? 
   Za jogurt i sir? Za jaja? 
   Dva puta sam joj ponudila palentu oko 19 i budila se svakih sat, zbog plinova, kao da joj je smetalo. Odlučila sam pričekati s trećim večernjim obrokom. 
   Teška je 8900 g, a duga 76. Rođena  je s 3500 g/51 cm. Zbog dojenja,
    izbjegavala sam kašice u kutijama koje sadrže adaptirano mlijeko. Griješim li i u tome? 
   Koliko puta treba jesti meso jer ako stavim 30 grama, a ona pojede jedva pola kašice? Oprostite na dugačkom e-mailu. Imam puno nedoumica. Veliko hvala i lijep pozdrav. 

Poštovana,
nema striktnog pravila kojeg se morate držati ni što se tiče broja obroka ni redoslijeda namirnica (osim namirnica koje nije poželjno uvoditi prije prve godine života). Vaše dijete odlično napreduje. Okvirno u dobi od osam mjeseci možete imati 3 obroka krute hrane u danu i još dva mliječna obroka tj. podoja. Razmak među obrocima treba biti tri do četiri sata. Uvođenjem trećeg (večernjeg) obroka sa žitaricama bi vjerojatno prorijedili ili barem prolongirali buđenje po noći.
Što se tiče uvođenja namirnica, možete početi s uvođenjem fermentiranih mliječnih proizvoda. Jaja možete uvesti od devetog mjeseca života. Ako je dijete sklono alergijama izostavite bjelanjak do prve godine života. Ne morate nužno koristiti kašice koje sadrže adaptirano mlijeko, možete u kašice dodavati Vaše mlijeko.
Nemojte se opterećivati s količinom hrane koju vaše dijete pojede. To što uredno napreduje vam je potvrda da jede dovoljno. Klinfo.hr 

Zbunjena sam različitim savjetima. Molim pomoć oko rasporeda obroka

<para>
 Grčeve nije nikad imala, ali često bljucka (satima nakon jela) i ima vjetrove iako podrigne svaki puta i držimo je uspravno pola sata nakon jela. Probali smo sve bočice koje postoje, sa svim mogućim protocima, ali ništa joj ne paše. Uspijemo ju nahraniti jedino u snu i to svakih 4-5 sati kada pojede oko 50-70 ml. Ima 6350 g, u tjedan dana je izgubila 250 g i dnevno ima 3 mokre pelene, odnosno popije oko 450-550 ml formule. Pedijatrica ne reagira na njeno stanje i kaže da se tu ništa ne može napraviti i da počnemo s kašicama. Ona izgleda kao da joj ništa nije, smije se i sretna je sve dok ne dođe vrijeme za hranu. Imate li kakav savjet? Stvarno ne znam što da napravim više. Hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neki od simptoma podsjećaju na refluks, pogotovo bljuckanje satima nakon jela, ali je teško ovako reći. Svi ti simptomi se mogu pripisati i nedovoljnoj razvijenosti probavnog sustava, što je kod dojenčadi do 4. mjeseca života normalna pojava. Ono što možete odmah poduzeti da olakšate vašem djetetu jest podizanje na podrigivanje više puta tijekom jela i nakon jela, dati probiotičke kapi i podložiti nogice krevetića na uzglavlju. Ukoliko dođe do daljnjeg gubitka na težini, obratite se pedijatru.</para>

Beba odbija jesti, a gladna je. Mogu je nahraniti jedino u snu Poštovanje, beba od 3 i pol mjeseca odbija jesti. Gladna je, ali odbija flašicu, savija se u luk, vrišti. Nakon jela kao da ima nelagodu u trbuhu. 
    Grčeve nije nikad imala, ali često bljucka (satima nakon jela) i ima vjetrove iako podrigne svaki puta i držimo je uspravno pola sata nakon jela. Probali smo sve bočice koje postoje, sa svim mogućim protocima, ali ništa joj ne paše. Uspijemo ju nahraniti jedino u snu i to svakih 4-5 sati kada pojede oko 50-70 ml. Ima 6350 g, u tjedan dana je izgubila 250 g i dnevno ima 3 mokre pelene, odnosno popije oko 450-550 ml formule. Pedijatrica ne reagira na njeno stanje i kaže da se tu ništa ne može napraviti i da počnemo s kašicama. Ona izgleda kao da joj ništa nije, smije se i sretna je sve dok ne dođe vrijeme za hranu. Imate li kakav savjet? Stvarno ne znam što da napravim više. Hvala na odgovoru!

Poštovana,
neki od simptoma podsjećaju na refluks, pogotovo bljuckanje satima nakon jela, ali je teško ovako reći. Svi ti simptomi se mogu pripisati i nedovoljnoj razvijenosti probavnog sustava, što je kod dojenčadi do 4. mjeseca života normalna pojava. Ono što možete odmah poduzeti da olakšate vašem djetetu jest podizanje na podrigivanje više puta tijekom jela i nakon jela, dati probiotičke kapi i podložiti nogice krevetića na uzglavlju. Ukoliko dođe do daljnjeg gubitka na težini, obratite se pedijatru. Klinfo.hr 

Beba odbija jesti, a gladna je. Mogu je nahraniti jedino u snu

<para>
 Na adaptiranom mlijeku smo i kupovali smo različite vrste, ali nije pomagalo. Inače je zdrava beba, rođen s 3260 g, prvi mjesec dojen, dobro je napredovao. Trenutno ima 6120 g. Zanima me Vaše mišljenje. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne znam koliko ovaj problem traje. Ako traje kraće vrijeme, ne trebate se brinuti. Za sada vaše dijete dobro napreduje, u rasponu je normalne tjelesne težine, a to je ipak najvažnije. Pratite napredak i reagirajte ukoliko dođe do zastoja ili gubitka na težini.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba od 3 mjeseca jede samo 400 ml mlijeka u 24 sata Poštovani, imam problem  s bebom od  tri mjeseca.  Naime, beba odbija jesti, u toku 24 h, on popije jedva  400 mL mlijeka, od toga noću 200 mL. 
    Na adaptiranom mlijeku smo i kupovali smo različite vrste, ali nije pomagalo. Inače je zdrava beba, rođen s 3260 g, prvi mjesec dojen, dobro je napredovao. Trenutno ima 6120 g. Zanima me Vaše mišljenje. Unaprijed hvala.

Poštovana,
ne znam koliko ovaj problem traje. Ako traje kraće vrijeme, ne trebate se brinuti. Za sada vaše dijete dobro napreduje, u rasponu je normalne tjelesne težine, a to je ipak najvažnije. Pratite napredak i reagirajte ukoliko dođe do zastoja ili gubitka na težini.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba od 3 mjeseca jede samo 400 ml mlijeka u 24 sata

<para>
 S jedne strane su tri, po mojoj procjeni najveći je 1 cm, a s druge strane vrata, točnije ispod uha, još jedan maleni tj. manji od 1 cm. Nisu bolni ni crveni pa ih nisam primijetila prije i zapravo ne znam kad su se pojavili. Inače je zdravo dijete sitnije građe. Bili smo kod doktorice i dala joj je Klavocin svakih 12 sati. Ona je popila antibiotik i nakon tjedan dana ti čvorići su još uvijek isti. Ovo joj je prvi antibiotik u životu jer do sad nije imala nikakvih upala osim prehlada. Zadnji put je bila bolesna prije mjesec dana kad je imala temperaturu, kašljala je i bile su joj crvene uši. Vadili smo krv i doktorica je rekla da je virusno i dobila je samo kapi radi uha koje smo trebali stavljati u nos. E sad mene zanima ako su ti čvorići natekli radi te viroze, do kad će oni biti tako povećani i ako se nisu povukli nakon Klavocina da li trebamo na daljnje pretrage kod nekog specijaliste? Užasno sam zabrinuta i stalno joj pipkam vrat, više sam joj dosadila. Unaprijed se zahvaljujem! Lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>limfni čvorovi su kod djeteta po vratu često uvećani do 1 cm i to se zove polimikroadenija vrata i normalna je pojava, ne treba liječiti antibiotikom. U slučaju da se čvorovi povećavaju rade se dodatne pretrage kao i ultrazvuk limfnih čvorova. Pratite situaciju i po potrebi zatražite spomenute pretrage.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Otečeni limfni čvorovi nisu se povukli nakon antibiotika. Trebamo li daljnje pretrage? Poštovani, imam curicu od 4,5 godine. Prije tjedan dana slučajno sam tokom igre primijetila da ima povećane limfne čvorove. 
    S jedne strane su tri, po mojoj procjeni najveći je 1 cm, a s druge strane vrata, točnije ispod uha, još jedan maleni tj. manji od 1 cm. Nisu bolni ni crveni pa ih nisam primijetila prije i zapravo ne znam kad su se pojavili. Inače je zdravo dijete sitnije građe. Bili smo kod doktorice i dala joj je Klavocin svakih 12 sati. Ona je popila antibiotik i nakon tjedan dana ti čvorići su još uvijek isti. Ovo joj je prvi antibiotik u životu jer do sad nije imala nikakvih upala osim prehlada. Zadnji put je bila bolesna prije mjesec dana kad je imala temperaturu, kašljala je i bile su joj crvene uši. Vadili smo krv i doktorica je rekla da je virusno i dobila je samo kapi radi uha koje smo trebali stavljati u nos. E sad mene zanima ako su ti čvorići natekli radi te viroze, do kad će oni biti tako povećani i ako se nisu povukli nakon Klavocina da li trebamo na daljnje pretrage kod nekog specijaliste? Užasno sam zabrinuta i stalno joj pipkam vrat, više sam joj dosadila. Unaprijed se zahvaljujem! Lp

Poštovana,
limfni čvorovi su kod djeteta po vratu često uvećani do 1 cm i to se zove polimikroadenija vrata i normalna je pojava, ne treba liječiti antibiotikom. U slučaju da se čvorovi povećavaju rade se dodatne pretrage kao i ultrazvuk limfnih čvorova. Pratite situaciju i po potrebi zatražite spomenute pretrage.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Otečeni limfni čvorovi nisu se povukli nakon antibiotika. Trebamo li daljnje pretrage?

<para>
 Uglavnom, imao je prije smetnje s grčićima koji su prema mom mišljenju prošli Zadnjih 20-tak dana imam neuobičajenu situaciju. Inače je vedra i smirena beba preko dana, ali kada ga idem hraniti nemirno plače i uporno pokušava kakiti. Kada ne kaki, plače, a kad se pokaki vrišti i hoće još. Ima 4-5 stolica dnevno (tekućih, proljevastih i eksplozivnih i čini mi se da u zadnje vrijeme imaju neugodniji miris nego inače). U većini slučajeva kaki dok se hrani. Trbuh mu je bolan i znam da se to povezuje sa zrakom koji proguta, a on dosta hlapljivo i nemirno jede, kao da pokušava hranom to izbaciti. Hranim ga preko šeširića, znam da bi to mogao biti problem, ali imam jaki mlaz i navikao se, pa mu skinem šeširić nakon pet minuta dojenja. Svejedno, uspije se nagutati. Obavezno ga dižem dva puta kako bi podrignuo. Ne znam kako riješiti taj problem jer ga strašno boli i budi ga po noći pa bude nemiran. Inače, dobro spava. Je li možda problem s trbuhom ili crijevima? Preporučate li neku pretragu? Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>potrebno je javiti se na pregled gastroenterologu jer simptomi, iako Vi samo dojite, mogu upućivati na alergiju prema proteinima kravljeg mlijeka. S gastroenterologom ćete se sve dogovoriti u vezi potrebnih dodatnih pretraga.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba plače kod hranjenja i guta previše zraka. Koje pretrage napraviti? Poštovani, imam problem s bebicom od tri i pol mjeseca. Uredno napreduje,  6 kg i 65 cm. Riječ je o probavi. Uglavnom, imao je prije smetnje s grčićima koji su prema mom mišljenju prošli. 
   Uglavnom, imao je prije smetnje s grčićima koji su prema mom mišljenju prošli Zadnjih 20-tak dana imam neuobičajenu situaciju. Inače je vedra i smirena beba preko dana, ali kada ga idem hraniti nemirno plače i uporno pokušava kakiti. Kada ne kaki, plače, a kad se pokaki vrišti i hoće još. Ima 4-5 stolica dnevno (tekućih, proljevastih i eksplozivnih i čini mi se da u zadnje vrijeme imaju neugodniji miris nego inače). U većini slučajeva kaki dok se hrani. Trbuh mu je bolan i znam da se to povezuje sa zrakom koji proguta, a on dosta hlapljivo i nemirno jede, kao da pokušava hranom to izbaciti. Hranim ga preko šeširića, znam da bi to mogao biti problem, ali imam jaki mlaz i navikao se, pa mu skinem šeširić nakon pet minuta dojenja. Svejedno, uspije se nagutati. Obavezno ga dižem dva puta kako bi podrignuo. Ne znam kako riješiti taj problem jer ga strašno boli i budi ga po noći pa bude nemiran. Inače, dobro spava. Je li možda problem s trbuhom ili crijevima? Preporučate li neku pretragu? Hvala.

Poštovana,
potrebno je javiti se na pregled gastroenterologu jer simptomi, iako Vi samo dojite, mogu upućivati na alergiju prema proteinima kravljeg mlijeka.  S gastroenterologom ćete se sve dogovoriti u vezi potrebnih dodatnih pretraga.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba plače kod hranjenja i guta previše zraka. Koje pretrage napraviti?

<para>
 Danas moj dječak ima osip po čitavom tijelu, na obraščićima, leđima, čelu, trbuhu, nogama, češe se. To traje već tri dana, bez popratnih simptoma. Inače, dijete je zdravo. Imao je samo crijevnu virozu. Dojen je do osmog mjeseca života, sve jede, manje slatkiše i sokiće. Je li moguće da je osip zakašnjela reakcija na cjepivo? Smatram da stanje još nije alarmantno za vođenje na pregled. Smatram da će to tretirati kao neku drugu bolest pa ćemo dobiti brdo kremica. Moram li se javiti pedijatru i dokad smijem čekati s javljanjem? Moram napomenuti da mi sinu rastu četvorke. Dosad nismo posebno „osjetili“ da mu rastu zubići. Još jednom unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>osip nije reakcija na cjepivo. Po onom što opisujete može biti virusni ili alergijski. Pričekajte malo, perite ga sa La Roche Syndet AP + i nakon toga namažite kožu istom kremom. Ako nije bolje ili ga promjene jako svrbe javite se svom pedijatru na pregled jer je možda potreban i antihistaminik kao i eventualna dodatna obrada radi utvrđivanja etiologije.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Osip po cijelom tijelu – reakcija na cjepivo ili crijevnu virozu? Imam dječaka od 15 mjeseci . S napunjenih godinu dana je primio cjepivo PRIORIX. Nakon toga, tri dana zaredom, imao je crijevnu virozu koja je bila popraćena povišenom temperaturom. 
    Danas moj dječak ima osip po čitavom tijelu, na obraščićima, leđima, čelu, trbuhu, nogama, češe se. To traje već tri dana, bez popratnih simptoma. Inače, dijete je zdravo. Imao je samo crijevnu virozu. Dojen je do osmog mjeseca života, sve jede, manje slatkiše i sokiće. Je li moguće da je osip zakašnjela reakcija na cjepivo? Smatram da stanje još nije alarmantno za vođenje na pregled.  Smatram da će to tretirati kao neku drugu bolest pa ćemo dobiti brdo kremica. Moram li se javiti pedijatru i dokad smijem  čekati s javljanjem? Moram napomenuti da mi sinu rastu četvorke. Dosad nismo posebno „osjetili“ da mu rastu zubići.  Još jednom unaprijed zahvalna.

Poštovani,
osip nije reakcija na cjepivo. Po onom što opisujete može biti virusni ili alergijski. Pričekajte malo, perite ga sa La Roche Syndet AP + i nakon toga namažite kožu istom kremom.  Ako nije bolje ili ga promjene jako svrbe javite se svom pedijatru na pregled jer je možda potreban i antihistaminik kao i eventualna dodatna obrada radi utvrđivanja etiologije.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Osip po cijelom tijelu – reakcija na cjepivo ili crijevnu virozu?

<para>
 Primijetila sam da unazad dva tjedna, nekoliko puta tijekom dana naglije spusti glavicu prema dolje i trepne. Inače je vrlo aktivna i vesela i nakon što se to dogodi ona nastavi gdje je i stala ranije, kao da se ništa nije dogodilo. Zdrava je i motorički se lijepo razvija, nema nikakvog zaostajanja u razvoju. Zanima me je li moguće da je to samo neka prolazna faza i tik koji će proći sam od sebe? Da napomenem, prije tri tjedna smo se preselili u inozemstvo. Prije preseljenja takvo ponašanje nisam primijetila. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovo što opisujete je najvjerojatnije samo faza u ponašanju, no ako se nastavi i ako uz to ima i neke pokrete zamahivanja rukama preporučam svakako da se javite na pregled neuropedijatru kada bi se napravio i EEG. Pokušajte i snimiti to kamerom da liječnik može vidjeti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (9 mjeseci) trza glavicom i trepće. Trebamo li se brinuti? Imam curicu staru devet mjeseci. Rođena je mjesec dana ranije, znači stara je osam mjeseci korigirane dobi. 
    Primijetila sam da unazad dva tjedna, nekoliko puta tijekom dana naglije spusti glavicu prema dolje i trepne. Inače je vrlo aktivna i vesela i nakon što se to dogodi ona nastavi gdje je i stala ranije, kao da se ništa nije dogodilo. Zdrava je i motorički se lijepo razvija, nema nikakvog zaostajanja u razvoju. Zanima me je li moguće da je to samo neka prolazna faza i tik koji će proći sam od sebe? Da napomenem, prije tri  tjedna smo se preselili u inozemstvo. Prije preseljenja takvo ponašanje nisam primijetila. Hvala unaprijed!

Poštovana,
ovo što opisujete je najvjerojatnije samo faza u ponašanju, no ako se nastavi i ako uz to ima i neke pokrete zamahivanja rukama preporučam svakako da se javite na pregled neuropedijatru kada bi se napravio i EEG. Pokušajte i snimiti to kamerom da liječnik može vidjeti.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (9 mjeseci) trza glavicom i trepće. Trebamo li se brinuti?

<para>
 . Ja i mojih pet najvjernijih prijateljica uvijek budemo u žiži njihovog maltretiranja. Namjerno nam ne daju da radimo ono što volimo i pokušavaju nas rastužiti i uvaliti u probleme. Kad neka od nas tri ide sama iz škole kući, ismijavaju je pred svima. Mi više ovo ne možemo trpjeti. Postaje sve gore i gore. One čak imaju i prijateljicu koju su natjerale da nas špijunira i da odaje sve naše tajne, a mi smo je smatrali prijateljicom. Čak, laže o nama. Ovo je zaista previše.
</para>
<para>
 Imam još jedan velik problem. Obožavam nastupe i sve ono što me čini sretnom, kao npr. pjevanje, plesanje i sl. Jako lijepo pjevam, barem tako kažu, ali mene muči to što kada, primjerice, imamo predstavu ili priredbu jako sam uplašena i sramežljiva. Sakrivam se na pozornici iza prijatelja, bojim se da nešto krivo ne napravim i glupo se osjećam. Kad imamo trening plesa, sram me je plesati, bojim se što bi mi drugi mogli reći, iako dobro plešem. Ne želim da me drugi čuju ni kad pjevam jer onda postajem nesigurna u svoje pjevanje. Kad sam na pozornici ili kad nešto pred razredom recitiram, ne znam kako da se koncentriram, počinje mi sve smetati. Ne znam kamo ću s rukama pa gledam dolje, potom gore. Najgore mi je kada moram čitati svoj sastavak pred drugima. Pitam se u sebi, „što ako mi se budu smijali ili što ako kažu da je užasno“? Ne znam kako se riješiti tog užasnog osjećaja. Puno hvala. Niv
</para>
<para>Draga Niv,</para>
<para>što se tiče tvog prvog problema moj savjet jest da se ti i prijateljice obratite nekome od stručnjaka iz škole (pedagogu, psihologu) i da mu kažete što se zbiva. Moj stav je da nijedno maltretiranje nije ok i da ga ne treba tolerirati. U cijeloj situaciji vidim da je pozitivno to što u tome nisi sama: na sreću imaš dobre i bliske prijateljice koje su ti podrška i kojima se uvijek možeš obratiti.</para>
<para>Što se tiče drugog problema – iskreno suosjećam i iz iskustva ti mogu reći da se puno mladih i odraslih bori s identičnim ili vrlo sličnim problemima kao i ti. Nikome nije ugodno čuti ružne komentare na vlastiti račun, nikome nije ugodno kada ga drugi procjenjuju. Činjenica je da se ne možemo svidjeti svima. Da nekada čak i ako odlično otplešemo/otpjevamo da se i onda može dogoditi da se nekome naš nastup ne svidi. Zašto? Zato jer smo različiti, jer nam se ne sviđaju svima iste stvari i isti ljudi. Sigurno se i tebi nekada dogodilo da se tvojoj prijateljici nešto svidjelo a tebi ne (možda neko jelo, pjesma, itd...). Stoga bi ti savjetovala da prije nego dođeš u situaciju javnog nastupa da se toga sjetiš i da si kažeš da je ok ne svidjeti se svima – pa i tebi se ne sviđaju svi.</para>
<para>Ono što ti tijekom samog javnog nastupa poput recitacije može pomoći jest da se zagledaš u jednu točku na zidu i da zadržiš pogled tamo; fokusiraj se na recitaciju a ne publiku. Ako ne znaš kamo bi s rukama, ponesi sa sobom kemijsku pa drži nju. A prije toga se svakako sjeti – ne sviđaju se ni svi sastavci tebi i ne mora se tvoj sastavak sviđati svima. Bit će onih kojima će biti odličan a bit će i onih kojima neće. I ništa se strašno neće dogoditi ako se ne svidi baš svima. Zar ne?</para>
<para>Sretno</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Djevojčice iz škole me ogovaraju Imam problem! Imam 12 i pol godina i idem u 6.razred. Naime, otkako sam došla u školu, još od 5.razreda u mom razredu su dvije prijateljice, koje me zajedno s curama iz 5.,6. i 7. razreda ogovaraju 
   . Ja i mojih pet najvjernijih prijateljica uvijek budemo u žiži njihovog maltretiranja. Namjerno nam ne daju da radimo ono što volimo i pokušavaju nas rastužiti i uvaliti u probleme. Kad neka od nas tri ide sama iz škole kući, ismijavaju je pred svima. Mi više ovo ne možemo trpjeti. Postaje sve gore i gore. One čak imaju i prijateljicu koju su natjerale da nas špijunira i da odaje sve naše tajne, a mi smo je smatrali prijateljicom. Čak, laže o nama. Ovo je zaista previše.


   Imam još jedan velik problem. Obožavam nastupe i sve ono što me čini sretnom, kao npr. pjevanje, plesanje i sl. Jako lijepo pjevam, barem tako kažu, ali mene muči to što kada, primjerice, imamo predstavu ili priredbu jako sam uplašena i sramežljiva.  Sakrivam se na pozornici iza prijatelja, bojim se da nešto krivo ne napravim i glupo se osjećam. Kad imamo trening plesa, sram me je plesati, bojim se što bi mi drugi mogli reći, iako dobro plešem. Ne želim da me drugi čuju ni kad pjevam jer onda postajem nesigurna u svoje pjevanje. Kad sam na pozornici ili kad nešto pred razredom recitiram, ne znam kako da se koncentriram, počinje mi sve smetati.  Ne znam kamo ću s rukama pa gledam dolje, potom gore. Najgore mi je kada moram čitati svoj sastavak pred drugima. Pitam se u sebi, „što ako mi se budu smijali ili što ako kažu da je užasno“? Ne znam kako se riješiti tog užasnog osjećaja. Puno hvala. Niv

Draga Niv,
što se tiče tvog prvog problema moj savjet jest da se ti i prijateljice obratite nekome od stručnjaka iz škole (pedagogu, psihologu) i da mu kažete što se zbiva. Moj stav je da nijedno maltretiranje nije ok i da ga ne treba tolerirati. U cijeloj situaciji vidim da je pozitivno to što u tome nisi sama: na sreću imaš dobre i bliske prijateljice koje su ti podrška i kojima se uvijek možeš obratiti.
Što se tiče drugog problema – iskreno suosjećam i iz iskustva ti mogu reći da se puno mladih i odraslih bori s identičnim ili vrlo sličnim problemima kao i ti. Nikome nije ugodno čuti ružne komentare na vlastiti račun, nikome nije ugodno kada ga drugi procjenjuju. Činjenica je da se ne možemo svidjeti svima. Da nekada čak i ako odlično otplešemo/otpjevamo da se i onda može dogoditi da se nekome naš nastup ne svidi. Zašto? Zato jer smo različiti, jer nam se ne sviđaju svima iste stvari i isti ljudi. Sigurno se i tebi nekada dogodilo da se tvojoj prijateljici nešto svidjelo a tebi ne (možda neko jelo, pjesma, itd...). Stoga bi ti savjetovala da prije nego dođeš u situaciju javnog nastupa da se toga sjetiš i da si kažeš da je ok ne svidjeti se svima – pa i tebi se ne sviđaju svi.
Ono što ti tijekom samog javnog nastupa poput recitacije može pomoći jest da se zagledaš u jednu točku na zidu i da zadržiš pogled tamo; fokusiraj se na recitaciju a ne publiku. Ako ne znaš kamo bi s rukama, ponesi sa sobom kemijsku pa drži nju. A prije toga se svakako sjeti – ne sviđaju se ni svi sastavci tebi i ne mora se tvoj sastavak sviđati svima. Bit će onih kojima će biti odličan a bit će i onih kojima neće. I ništa se strašno neće dogoditi ako se ne svidi baš svima. Zar ne?
Sretno

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Djevojčice iz škole me ogovaraju

<para>
 Imam „najbolju“ prijateljicu, ali se ne osjećam ugodno kraj nje. Odjednom je postala strancem za mene, ne osjećam se onako dobro i veselo kao nekada. Imam i tri muška prijatelja koji su tri godine mlađi od nas, ali se ne družim dovoljno s njima da bih ih baš mogla zvati prijateljima. Praktički, sve svoje jadi moram trpjeti sama, nemam ih s kime podijeliti. Dok sam se svojoj prijateljici povjeravala, nije mi davale dobre savjete, a roditelji bi mi uvijek rekli da su to samo dječje brige. Mnogi su mi savjetovali da upišem neku izvannastavnu aktivnost. Upisala sam sve aktivnosti koje me zanimaju. Kako živim u malom gradiću, nemam baš puno opcija. Svoj spas sada vidim još samo u srednjoj školi, ovu jesen krećem u srednju. Velike su mogućnosti da odem u drugi grad i da tamo pokušam ispočetka. Zanimalo me, imate li možda nekih savjeta kako da preživim ovo razdoblje? Unaprijed Vam hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega bih ti htjela reći da ima puno ljudi koji nisu „društveni tipovi“, odnosno onih koji nisu baš najsretniji kada su u velikom društvu, kada su sve oči uprte u njih i kada u takvoj situaciji trebaju nešto reći. To su introverti. Postoje i oni koji vole nove situacije, koji su „glavni zabavljači“ u društvu i kojima ta komunikacija s drugima ide sasvim prirodno i spontano. To su ekstraverti. Nijedan ni drugi nisu bolji ili gori, već su samo drugačiji. I sama sam po prirodi introvert koji teže sklapa prijateljstva i zato donekle mogu razumjeti kako se osjećaš. Ako te malo više zanima o introvertima i ekstravertima i ako si se u tome prepoznala, možeš malo više o njima pročitati u slijedećem članku: <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/introverti-vs-ekstraverti-glavne-karakteristike/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/introverti-vs-ekstraverti-glavne-karakteristike/</ulink>.</para>
<para>Da bi došli do nekih rezultata, u sve moramo ulagati. Ako želimo dobre ocjene u školi, moramo uložiti vrijeme da nešto naučimo i da se onda to vidi i na ocjenama. Ako želimo biti dobri u nekom sportu, moramo ga vježbati, vježbati i vježbati da bi s vremenom bili sve bolji i bolji. Ista je stvar i s prijateljstvima: ako želimo prijateljski odnos, moramo mu posvetiti vrijeme, inicirati druženja. I sama si rekla da imaš tri muška prijatelja s kojima se ne družiš dovoljno da bi ih zvala prijateljima. Upravo u tome je ključ: trebaš se družiti s njima. Na koji način i koliko ćeš se družiti s nekime, velikim djelom ovisi o tebi. Možeš pozvati nekoga da dođe k tebi da igrate društvene igre, možete otići u šetnju/vožnju biciklom, možete otići u kino, možete... Sve ovisi o tome što volite raditi. Činjenica je da nijedan odnos i prijateljstvo nećemo ostvariti ako čekamo da se sve odvije samo od sebe. Zato si i dobila savjete da upišeš izvannastavnu aktivnost – ako upišeš aktivnost koju voliš, veća je vjerojatnost da ćeš upoznati nekoga tko ima slične interese kao i ti. A što smo nekome sličniji, veća je vjerojatnost da će nam odgovarati i kao prijatelj. Ali, da bi nam ta osoba postala prijatelj nije dovoljno samo dolaziti na tu aktivnost – trebamo uložiti trud i vrijeme u odnos s tom osobom. Pozvati ju van, nazvati, itd... Sigurna sam da imaš neke interese a samim time i teme o kojima bi mogla pričati s drugima.</para>
<para>Moj savjet je stoga prije svega da se angažiraš – nemoj čekati da netko tebe nazove, već budi ti ta koja će se javiti i organizirati druženje. Najgore što se može dogoditi je da te netko odbije – ali i u tom slučaju ta osoba nije jedina na svijetu, ima ih još zar ne?</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Nisam društvena ni komunikativna, ali se osjećam usamljeno Moj problem je usamljenost. Nisam društveni tip i nisam komunikativna i zbog toga teže sklapam prijateljstva. Sva moja prijateljstva su sklopili moji roditelji, pa onda znate kako mi je teško. 
    Imam „najbolju“ prijateljicu, ali se ne osjećam ugodno kraj nje. Odjednom je postala strancem za mene, ne osjećam se onako dobro i veselo kao nekada. Imam i tri muška prijatelja koji su tri godine mlađi od nas, ali se ne družim dovoljno s njima da bih ih baš mogla zvati prijateljima. Praktički, sve svoje jadi moram trpjeti sama, nemam ih s kime podijeliti. Dok sam se svojoj prijateljici povjeravala, nije mi davale dobre savjete, a roditelji bi mi uvijek rekli da su to samo dječje brige. Mnogi su mi savjetovali da upišem neku izvannastavnu aktivnost. Upisala sam sve aktivnosti  koje me zanimaju. Kako živim u malom gradiću, nemam baš puno opcija. Svoj spas sada vidim još samo u srednjoj školi, ovu jesen krećem u srednju. Velike su mogućnosti da odem u drugi grad i da tamo pokušam ispočetka. Zanimalo me, imate li možda nekih savjeta kako da preživim ovo razdoblje? Unaprijed Vam hvala.

Draga čitateljice,
prije svega bih ti htjela reći da ima puno ljudi koji nisu „društveni tipovi“, odnosno onih koji nisu baš najsretniji kada su u velikom društvu, kada su sve oči uprte u njih i kada u takvoj situaciji trebaju nešto reći. To su introverti. Postoje i oni koji vole nove situacije, koji su „glavni zabavljači“ u društvu i kojima ta komunikacija s drugima ide sasvim prirodno i spontano. To su ekstraverti. Nijedan ni drugi nisu bolji ili gori, već su samo drugačiji. I sama sam po prirodi introvert koji teže sklapa prijateljstva i zato donekle mogu razumjeti kako se osjećaš. Ako te malo više zanima o introvertima i ekstravertima i ako si se u tome prepoznala, možeš malo više o njima pročitati u slijedećem članku: http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/upoznaj-sebe/introverti-vs-ekstraverti-glavne-karakteristike/.
Da bi došli do nekih rezultata, u sve moramo ulagati. Ako želimo dobre ocjene u školi, moramo uložiti vrijeme da nešto naučimo i da se onda to vidi i na ocjenama. Ako želimo biti dobri u nekom sportu, moramo ga vježbati, vježbati i vježbati da bi s vremenom bili sve bolji i bolji. Ista je stvar i s prijateljstvima: ako želimo prijateljski odnos, moramo mu posvetiti vrijeme, inicirati druženja. I sama si rekla da imaš tri muška prijatelja s kojima se ne družiš dovoljno da bi ih zvala prijateljima. Upravo u tome je ključ: trebaš se družiti s njima. Na koji način i koliko ćeš se družiti s nekime, velikim djelom ovisi o tebi. Možeš pozvati nekoga da dođe k tebi da igrate društvene igre, možete otići u šetnju/vožnju biciklom, možete otići u kino, možete... Sve ovisi o tome što volite raditi. Činjenica je da nijedan odnos i prijateljstvo nećemo ostvariti ako čekamo da se sve odvije samo od sebe. Zato si i dobila savjete da upišeš izvannastavnu aktivnost – ako upišeš aktivnost koju voliš, veća je vjerojatnost da ćeš upoznati nekoga tko ima slične interese kao i ti. A što smo nekome sličniji, veća je vjerojatnost da će nam odgovarati i kao prijatelj. Ali, da bi nam ta osoba postala prijatelj nije dovoljno samo dolaziti na tu aktivnost – trebamo uložiti trud i vrijeme u odnos s tom osobom. Pozvati ju van, nazvati, itd... Sigurna sam da imaš neke interese a samim time i teme o kojima bi mogla pričati s drugima.
Moj savjet je stoga prije svega da se angažiraš – nemoj čekati da netko tebe nazove, već budi ti ta koja će se javiti i organizirati druženje. Najgore što se može dogoditi je da te netko odbije – ali i u tom slučaju ta osoba nije jedina na svijetu, ima ih još zar ne?
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Nisam društvena ni komunikativna, ali se osjećam usamljeno

<para>
 Treninge imam ponedjeljkom i utorkom popodne po sati pol i srijedom i petkom po dva sata. Većinom vježbam na orbitreku 30 do 35 minuta, a ostatak vremena provodim na spravama za jačanje. Cilj mi je što više smršaviti i riješiti se sala na trbuhu, u struku i na prsima. Imate li plan prehrane za ovakav trening? Meni osobno ne smeta kilaža već masne naslage. Imate li neku dijetu za mene ili plan prehrane koji bi mogao prakticirati uz teretanu? Konzumiram doručak do 8.00 sati, ručam u 12.00, 12.30 i večeram u 18.00 sati. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovani,
vaš cilj je moguće postići. Samo morate biti disciplinirani i naučiti kako koristiti prehranu za najbrže moguće postizanje željenih rezultata – realan je gubitak 2 do 4 kilograma na mjesec. Smatram da vam je potrebno kontinuirano praćenje stručnjaka prema vašim individualnim potrebama, jer će se vaš energetski unos morati više puta mijenjati kako biste stalno gubili kilograme istim tempom.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Molim vas plan prehrane uz vrlo intenzivne treninge u teretani Poštovanje, imam oko 25 kg viška i prije tri dana sam se upisao u teretanu kako bi do sedmog mjeseca skinuo tih 20 do 25 kg. 
    Treninge imam ponedjeljkom i utorkom popodne po sati pol i srijedom i petkom po dva sata. Većinom vježbam na orbitreku 30 do 35 minuta, a ostatak vremena provodim na spravama za jačanje. Cilj mi je što više smršaviti i riješiti se sala na trbuhu, u struku i na prsima. Imate li plan prehrane za ovakav trening? Meni osobno ne smeta kilaža već masne naslage. Imate li neku dijetu za mene ili plan prehrane koji bi mogao prakticirati uz teretanu? Konzumiram doručak do 8.00 sati, ručam u 12.00, 12.30 i večeram u 18.00 sati. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.

Poštovani,
vaš cilj je moguće postići. Samo morate biti disciplinirani i naučiti kako koristiti prehranu za najbrže moguće postizanje željenih rezultata – realan je gubitak 2 do 4 kilograma na mjesec. Smatram da vam je potrebno kontinuirano praćenje stručnjaka prema vašim individualnim potrebama, jer će se vaš energetski unos morati više puta mijenjati kako biste stalno gubili kilograme istim tempom.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Molim vas plan prehrane uz vrlo intenzivne treninge u teretani

<para>
 Kad pije samo Novalac 1 ima jako tvrdu stolicu i grčeve, a dok pije samo Novalac AC nije sit i ima jako slab san. Počela sam miješati formule, stavljam dvije žličice Novalaca 1 i žličicu Novalaca AC. Zanima me, može li bebi naškoditi miješanje ove dvije formule? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,
možete miješati dvije formule ako mislite da će to pomoći, ništa se neće dogoditi. Generalno gledano, sve formule istog tipa imaju iste osnovne sastojke.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Smijem li bebi miješati dvije različite AD formule? Poštovanje, beba je stara jedan mjesec, koristim Novalac 1 i Novalac AC protiv kolika. 
    Kad pije samo Novalac 1 ima jako tvrdu stolicu i grčeve, a dok pije samo Novalac AC nije sit i ima jako slab san. Počela sam miješati formule, stavljam dvije žličice Novalaca 1 i žličicu Novalaca AC. Zanima me, može li bebi naškoditi miješanje ove dvije formule? Unaprijed hvala.

Poštovana,
možete miješati dvije formule ako mislite da će to pomoći, ništa se neće dogoditi. Generalno gledano, sve formule istog tipa imaju iste osnovne sastojke.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Smijem li bebi miješati dvije različite AD formule?

<para>
 Morala sam ju buditi za obroke pošto jako puno spava, nekada pojede sve, nekada bljucne veliku količinu. Sad je nakon jela nemirna i teško zaspi, tek dva sata nakon jela. Pitam se stoga, je li to možda prevelika količina hrane, pošto dosta bljucka ili je možda gladna pa bi joj trebalo povećati količinu? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,
povremeno bljuckanje je normalna pojava za novorođenče. Ako se ne događa nakon svakog obroka, vjerojatno se ne radi o prevelikoj količini hrane. Vaše dijete trenutno treba, prema navedenoj težini, 610 ml mliječne formule na dan. Navedenu količinu rasporedite kroz 6 do 7 obroka u danu.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Novorođenče puno bljucka, nemirna je nakon jela i ne može zaspati Poštovani, beba od 15 dana, sada ima 3570 g, od rođenja jede Nan pro 1, prema savjetu pedijatra 90 mL svaka tri sata. 
    Morala sam ju buditi za obroke pošto jako puno spava, nekada pojede sve, nekada bljucne veliku količinu. Sad je nakon jela nemirna i teško zaspi, tek dva sata nakon jela. Pitam se stoga, je li to možda prevelika količina hrane, pošto dosta bljucka ili je možda gladna pa bi joj trebalo povećati količinu? Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,
povremeno bljuckanje je normalna pojava za novorođenče. Ako se ne događa nakon svakog obroka, vjerojatno se ne radi o prevelikoj količini hrane. Vaše dijete trenutno treba, prema navedenoj težini, 610 ml mliječne formule na dan. Navedenu količinu rasporedite kroz 6 do 7 obroka u danu.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Novorođenče puno bljucka, nemirna je nakon jela i ne može zaspati

<para>
 Tijekom godina zajedničkog života i mene je na to navikao, osobu koja je dotad jela četiri obroka na dan i bila zadovoljna svojim izgledom. Kilogrami mi setalože, u međuvremenu sam dvaput rodila. Vrtim se u nekom začaranom krugu kao ovisnik o „šopanju“ hranom. Imam osjećaj da je poriv za jedenjem nezdravog postao jači od mene. Kako se iščupati iz tog začaranog kruga?
</para>
<para>Poštovana,
navike svakako nije lako promijeniti. Savjetujem vam da krenete malim koracima. Prvo promijeniti nešto što vam nije jako teško. Kada usvojite prvu promjenu, osjećat ćete se bolje i osnaženo za sljedeću i tako nastavite sve dok ne budete zadovoljni svojim navikama.</para>
<para>Uz nove navike sigurno će doći i nagrada u vidu gubitka suvišnih kilograma. Ako i dalje ne znate kako započeti s promjenama, obratite nam se s povjerenjem.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Muž i ja jedemo iz dosade i emotivne potrebe i upala sam u začarani krug Poštovana, moj muž jede iz dosade, emotivne potrebe, kad je nervozan i kad je sretan. On stalno jede. 
    Tijekom godina zajedničkog života i mene je na to navikao, osobu koja je dotad jela četiri obroka na dan i bila zadovoljna svojim izgledom. Kilogrami mi setalože, u međuvremenu sam dvaput rodila. Vrtim se u nekom začaranom krugu kao ovisnik o „šopanju“ hranom. Imam osjećaj da je poriv za jedenjem nezdravog postao jači od mene. Kako se iščupati iz tog začaranog kruga?

Poštovana,
navike svakako nije lako promijeniti. Savjetujem vam da krenete malim koracima. Prvo promijeniti nešto što vam nije jako teško. Kada usvojite prvu promjenu, osjećat ćete se bolje i osnaženo za sljedeću i tako nastavite sve dok ne budete zadovoljni svojim navikama.
Uz nove navike sigurno će doći i nagrada u vidu gubitka suvišnih kilograma. Ako i dalje ne znate kako započeti s promjenama, obratite nam se s povjerenjem.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Muž i ja jedemo iz dosade i emotivne potrebe i upala sam u začarani krug

<para>
 Što god je htio pokazao je prstom i svi su skakali oko njega. Krenuo je u vrtić, gdje smo dobili kritiku od odgojiteljice zašto nismo bili u razvojnom savjetovalištu, gdje krećemo budući da se on ne uklapa u grupni rad u vrtiću. Pažnja ili kontakt očima mu je slab, na čemu po savjetu pedagoga i defektologa radimo i uspijevamo, ali ne znam što raditi kod kuće da bi se on uklopio u grupni rad s djecom u vrtiću. Defektolog je zadovoljan njegovom napretkom u smislu pažnje, ali odgojiteljice se žale na grupne radove i kažu da one imaju još djece, a ne samo njega. Što raditi kod kuće i kako se organizirati da bi on u vrtiću prihvatio grupni rad? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,
po svemu navedenom kod Vašeg djeteta radi se o zakašnjelom razvoju govora. Nama je nepoznanica kakav je taj govorni razvoj danas, kakvo je cjelokupno govorno razumijevanje i može li ono biti uzrok nedovoljne socijalizacije. Spominjete i nedovoljno razvijenu pažnju te nesustavan kontakt očima.</para>
<para>Sve navedeno svakako zahtijeva kompletnu procjenu djetetovog razvoja kako bi mogli sugerirati što i kako dalje. Vodite računa o tome da je pravilno poticanje ranog razvoja djeteta izuzetno važno. Stoga napravite kompletnu obradu (procjenu defektologa, logopeda, psihologa) ili se javite u naš Kabinet.</para>
<para>
 Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak se zbog poteškoća ne uklapa u grupni rad u vrtiću. Kako mu pomoći? Imamo dvije djevojčice od 12 i 9 godina i dječaka od 4, s kojim imamo problem. Budući da je najmlađi u kući, dopušteno mu je sve i do treće godine nije propričao. 
    Što god je htio pokazao je prstom i svi su skakali oko njega. Krenuo je u vrtić, gdje smo dobili kritiku od odgojiteljice zašto nismo bili u razvojnom savjetovalištu, gdje krećemo budući da se on ne uklapa u grupni rad u vrtiću. Pažnja ili kontakt očima mu je slab, na čemu po savjetu pedagoga i defektologa radimo i uspijevamo, ali ne znam što raditi kod kuće da bi se on uklopio u grupni rad s djecom u vrtiću. Defektolog je zadovoljan njegovom napretkom u smislu pažnje, ali odgojiteljice se žale na grupne radove i kažu da one imaju još djece, a ne samo njega. Što raditi kod kuće i kako se organizirati da bi on u vrtiću prihvatio grupni rad? Unaprijed hvala.

Poštovana,
po svemu navedenom kod Vašeg djeteta radi se o zakašnjelom razvoju govora. Nama je nepoznanica kakav je taj govorni razvoj danas, kakvo je cjelokupno govorno razumijevanje i može li ono biti uzrok nedovoljne socijalizacije. Spominjete i nedovoljno razvijenu pažnju te nesustavan kontakt očima.
Sve navedeno svakako zahtijeva kompletnu procjenu djetetovog razvoja kako bi mogli sugerirati što i kako dalje. Vodite računa o tome da je pravilno poticanje ranog razvoja djeteta izuzetno važno. Stoga napravite kompletnu obradu (procjenu defektologa, logopeda, psihologa) ili se javite u naš Kabinet.

   Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak se zbog poteškoća ne uklapa u grupni rad u vrtiću. Kako mu pomoći?

<para>
 Dijete svaka dva mjeseca ide u dnevnu bolnicu na terapiju kod logopeda, defektologa i fizijatra. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,
predlažemo da se u vezi ovog pitanja obratite pravnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Centru za socijalnu skrb kojem po mjestu stanovanja pripadate. Oni će vas najbolje uputiti u vaša prava.</para>
<para>
 Stela Horvat, mag.rehab.educ.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam li s dijagnozom F83 pravo na njegu djeteta? Poštovana, djevojčica mi je stara 4 godine i 3 mjeseca. Do nedavno je imala dijagnozu G22. Danas je F83. Imam njegu djeteta do 5. mjeseca 2017. Zanima me da li i sa ovom dijagnozom imam isto pravo? 
    Dijete svaka dva mjeseca ide u dnevnu bolnicu na terapiju kod logopeda, defektologa i fizijatra. Hvala.

Poštovana,
predlažemo da se u vezi ovog pitanja obratite pravnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Centru za socijalnu skrb kojem po mjestu stanovanja pripadate. Oni će vas najbolje uputiti u vaša prava.

   Stela Horvat, mag.rehab.educ.
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Imam li s dijagnozom F83 pravo na njegu djeteta?

<para>
 Teško usvaja gradivo, treba više puta ponoviti, no snalažljiva je i samostalna u privatnom životu, jako voli sport i trenira atletiku, skija, kliže. Međutim, kad treba učiti i pisati zadaću to je užas. Traje dugo, uvijek netko treba prisustvovati i nikako na zelenu granu. Ocjene su od 1 do 5. Dosta dobro usvaja engleski, ali npr. geometrija je problem kod preračunavanja mjernih jedinica, a hrvatski jezik je problem kad su u pitanju složeni zadaci gdje treba podcrtati glagol, imenicu, pridjev u istoj rečenici. Rekla sam da ću je voditi psihologu, a ona meni kaže – „e nećeš nema šanse da ti odem“. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sama činjenica da je Vaše dijete rođeno iz blizanačke trudnoće svrstava ju u kategoriju djece s potencijalnim neurorizicima. To nipošto ne znači da nešto nije u redu, već zahtijeva konstantno praćenje kroz rast i razvoj zbog raznih prikrivenih teškoća koje se mogu javiti.</para>
<para>S obzirom na ono što opisujete svakako bi trebalo provjeriti razvoj pažnje i koncentracije, prostorne percepcije, te svih ostalih preduvjeta za uspješno učenje. Možda se trenutne teškoće u svladavanju školskih obaveza mogu pripisati emocionalnoj nezrelosti ili naprosto karakteru djeteta.</para>
<para>Bilo bi dobro da nas posjetite radi inicijalne procjene koja bi nam dala uvid u pozadinu problema s kojima se susrećete. Djevojčicu svakako trebate na to pripremiti kako bi bila motivirana i suradljiva. Pokušajte joj objasniti da ćemo joj pomoći kako da lakše svlada školsko gradivo.</para>
<para>
 Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica teško usvaja gradivo i više je zanimaju aktivnosti nego škola Poštovani, imam blizance koji idu u 3. razred. Dečko je prilično samostalan i odličan učenik, a ona zaigrana i nezainteresirana za učenje. 
    Teško usvaja gradivo, treba više puta ponoviti, no snalažljiva je i samostalna u privatnom životu, jako voli sport i trenira atletiku, skija, kliže. Međutim, kad treba učiti i pisati zadaću to je užas. Traje dugo, uvijek netko treba prisustvovati i nikako na zelenu granu. Ocjene su od 1 do 5. Dosta dobro usvaja engleski, ali npr. geometrija je problem kod preračunavanja mjernih jedinica, a hrvatski jezik je problem kad su u pitanju složeni zadaci gdje treba podcrtati glagol, imenicu, pridjev u istoj rečenici. Rekla sam da ću je voditi psihologu, a ona meni kaže – „e nećeš nema šanse da ti odem“. Molim Vas za savjet.

Poštovana,
sama činjenica da je Vaše dijete rođeno iz blizanačke trudnoće svrstava ju u kategoriju djece s potencijalnim neurorizicima. To nipošto ne znači da nešto nije u redu, već zahtijeva konstantno praćenje kroz rast i razvoj zbog raznih prikrivenih teškoća koje se mogu javiti.
S obzirom na ono što opisujete svakako bi trebalo provjeriti razvoj pažnje i koncentracije, prostorne percepcije, te svih ostalih preduvjeta za uspješno učenje. Možda se trenutne teškoće u svladavanju školskih obaveza mogu pripisati emocionalnoj nezrelosti ili naprosto karakteru djeteta.
Bilo bi dobro da nas posjetite radi inicijalne procjene koja bi nam dala uvid u pozadinu problema s kojima se susrećete. Djevojčicu svakako trebate na to pripremiti kako bi bila motivirana i suradljiva. Pokušajte joj objasniti da ćemo joj pomoći kako da lakše svlada školsko gradivo.

   Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica teško usvaja gradivo i više je zanimaju aktivnosti nego škola

<para>
 Naime, već od prvog razreda je veoma nezainteresirana za školu i učenje općenito, no ocjene joj variraju od trojke do petice. Obraćam Vam se jer je u razredu s puno učenika i učiteljica ne može posvetiti puno vremena svakom učeniku pojedinačno, a moja majka ne zna što bi napravila kako bi je potaknula i zainteresirala za učenje. Osim što 5 sati provede u školi, ponekad je potrebno i 5 sati rada s njom kod kuće da bi napisala domaću zadaću i ostatak zadaće koji je u školi trebala napisati. Pokušali smo razgovarati s njome i saznati da li je nešto muči u vezi škole kako bismo saznali da li je to možda jedan razlog zbog kojeg ne želi učiti, no ne želi se otvoriti i izbjegava takve razgovore. Imate li kakav savjet kako je zainteresirat za gradivo ili općenito savjet što bismo mogli napraviti? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>potrebno bi bilo provjeriti sve preduvjete za uspješno učenje kako bi otklonili eventualne teškoće zbog kojih djevojčica izbjegava školske obaveze. Naime, kada dijete zbog neke teškoće otežano svladava školsko gradivo ili kada, unatoč uloženom trudu, uspjeh izostaje, u pozadini se može skrivati neka od teškoća koja se uz dosljedne vježbe može prevladati. Procjenu možete napraviti u našem Kabinetu.</para>
<para>Do nezainteresiranosti za školu može doći i zbog emocionalne nezrelosti djeteta, njegove pretjereane zaigranosti, teškoća pažnje i koncentracije i sl.</para>
<para>Svakako bi trebalo naći uzrok kako bi se adekvatno moglo pomoći Vašoj sestri. Odgađanje rješavanja ovog problema može samo dovesti do loše slike o sebi samoj i padu samopouzdanja što dodatno zakomplicira situaciju.</para>
<para>
 Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica je nezainteresirana za učenje i ne znamo kako ju potaknuti Obraćam Vam se u vezi svoje mlađe sestre koja trenutno pohađa 2. razred osnovne škole. 
    Naime, već od prvog razreda je veoma nezainteresirana za školu i učenje općenito, no ocjene joj variraju od trojke do petice. Obraćam Vam se jer je u razredu s puno učenika i učiteljica ne može posvetiti puno vremena svakom učeniku pojedinačno, a moja majka ne zna što bi napravila kako bi je potaknula i zainteresirala za učenje. Osim što 5 sati provede u školi, ponekad je potrebno i 5 sati rada s njom kod kuće da bi napisala domaću zadaću i ostatak zadaće koji je u školi trebala napisati. Pokušali smo razgovarati s njome i saznati da li je nešto muči u vezi škole kako bismo saznali da li je to možda jedan razlog zbog kojeg ne želi učiti, no ne želi se otvoriti i izbjegava takve razgovore. Imate li kakav savjet kako je zainteresirat za gradivo ili općenito savjet što bismo mogli napraviti? Unaprijed hvala.

Poštovana,
potrebno bi bilo provjeriti sve preduvjete za uspješno učenje kako bi otklonili eventualne teškoće zbog kojih djevojčica izbjegava školske obaveze. Naime, kada dijete zbog neke teškoće otežano svladava školsko gradivo ili kada, unatoč uloženom trudu, uspjeh izostaje, u pozadini se može skrivati neka od teškoća koja se uz dosljedne vježbe može prevladati. Procjenu možete napraviti u našem Kabinetu.
Do nezainteresiranosti za školu može doći i zbog emocionalne nezrelosti djeteta, njegove pretjereane zaigranosti, teškoća pažnje i koncentracije i sl.
Svakako bi trebalo naći uzrok kako bi se adekvatno moglo pomoći Vašoj sestri. Odgađanje rješavanja ovog problema može samo dovesti do loše slike o sebi samoj i padu samopouzdanja što dodatno zakomplicira situaciju.

   Nataša Čičin-Šain, mag.rehab.educ.
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica je nezainteresirana za učenje i ne znamo kako ju potaknuti

<para>
 Unaprijed hvala na odgovoru. 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to bi značilo da trebate izbjegavati svu industrijski prerađenu hranu odnosno koristiti namirnice u njihovom izvornom obliku, što je ionako bolje za vaše dijete. Na primjer, umjesto konzerviranog voćnog kompota koristite svježe voće od kojeg po potrebi možete sami raditi kompot.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak je alergičan na konzerviranu hranu. Što točno trebamo izbjegavati? Poštovani! Imam dječaka od 8 godina te mu je na alergijskom testu utvrđeno da je alergičan na konzerviranu hranu. Moje pitanje je što točno izbjegavati od hrane i što davati za jesti djetetu? 
    Unaprijed hvala na odgovoru.  

Poštovana,
to bi značilo da trebate izbjegavati svu industrijski prerađenu hranu odnosno koristiti namirnice u njihovom izvornom obliku, što je ionako bolje za vaše dijete. Na primjer, umjesto konzerviranog voćnog kompota koristite svježe voće od kojeg po potrebi možete sami raditi kompot.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak je alergičan na konzerviranu hranu. Što točno trebamo izbjegavati?

<para>
 mjeseca i postaje jedina hrana djeteta. Sa četiri mjeseca ima 6300 g i 66 cm. Pedijatrica kaže da je za 500 g ispod prosjeka po težini, ali da to nije zabrinjavajuće.
 U prosjeku popije 120, 130 ml mlijeka po obroku. Ima 5 dnevnih obroka, i od 20 – 8 h cca 2 - 3 obroka.
 Mene zanima na koji način da dijete više dobije na kilaži? Da li da bude na ad do 5., 6. mjeseca ili da krenemo s dohranom? 
 Što je kaloričnije i bolje za njega? Inače je zdrava, vesela beba. Spava po danu dva puta po pola sata i jedan san od 2 – 3 h.
 Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete ima zdravu težinu za dob od četiri mjeseca, ne trebate se brinuti. Pedijatrica je samo ustanovila da nije u sredini prosjeka, što i nije nužno da bude tako. Prema navedenim podacima se vidi da vaše dijete napreduje kontinuirano, istim tempom, što potvrđuje da nemate razloga za brigu. S dohranom možete početi između 17. i 25. tjedna.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Na koji način i s kojom hranom beba može dobiti više na težini? Moja beba je rođena sa 3670 g i 52 cm. Prvi mjesec je imao 4190 g i 56 cm, drugi 5200 g i 61 cm. U ovo vrijeme je isključivo dojen. Sa tri mjeseca uvodim ad koji do početka 4. 
    mjeseca i postaje jedina hrana djeteta. Sa četiri mjeseca ima 6300 g i 66 cm. Pedijatrica kaže da je za 500 g ispod prosjeka po težini, ali da to nije zabrinjavajuće.
    U prosjeku popije 120, 130 ml mlijeka po obroku. Ima 5 dnevnih obroka, i od 20 – 8 h cca 2 - 3 obroka.
    Mene zanima na koji način da dijete više dobije na kilaži? Da li da bude na ad do 5., 6. mjeseca ili da krenemo s dohranom? 
    Što je kaloričnije i bolje za njega? Inače je zdrava, vesela beba. Spava po danu dva puta po pola sata i jedan san od 2 – 3 h.
    Hvala unaprijed.

Poštovana,
vaše dijete ima zdravu težinu za dob od četiri mjeseca, ne trebate se brinuti. Pedijatrica je samo ustanovila da nije u sredini prosjeka, što i nije nužno da bude tako. Prema navedenim podacima se vidi da vaše dijete napreduje kontinuirano, istim tempom, što potvrđuje da nemate razloga za brigu. S dohranom možete početi između 17. i 25. tjedna.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Na koji način i s kojom hranom beba može dobiti više na težini?

<para>
 S obzirom na simptome, u ljekarni su mi preporučili Novalac AR umjesto običnog. Drugi dan bebici je bilo isto, a uz to je imala i zelenu stolicu. Je li to sve normalno i da čekamo da prođe dok se probava ne ustali, ili da zatražimo liječničku pomoć?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pojava grčeva i zelene stolice jesu uobičajena pojava kod novorođenčadi. Javljaju se kao posljedica nedovoljno razvijenog probavnog sustava (i traju do četvrtog mjeseca života) odnosno zbog prisutnosti zraka u crijevima. Vašoj curici ipak donekle možete olakšati ove tegobe tako da joj pomognete da podrigne više puta – tijekom jela i nakon obroka te da koristite probiotičke kapi.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Jesu li zelena stolica i grčevi kod novorođenčeta nešto zbog čeka se treba brinuti? Poštovani, curica stara 7 tjedana po cijele dane i noći stenje, napinje se, štuca, grči. Zbog premalo mlijeka dajem joj ad. 
    S obzirom na simptome, u ljekarni su mi preporučili Novalac AR umjesto običnog. Drugi dan bebici je bilo isto, a uz to je imala i zelenu stolicu. Je li to sve normalno i da čekamo da prođe dok se probava ne ustali, ili da zatražimo liječničku pomoć?

Poštovana,
pojava grčeva i zelene stolice jesu uobičajena pojava kod novorođenčadi. Javljaju se kao posljedica nedovoljno razvijenog probavnog sustava (i traju do četvrtog mjeseca života) odnosno zbog prisutnosti zraka u crijevima. Vašoj curici ipak donekle možete olakšati ove tegobe tako da joj pomognete da podrigne više puta – tijekom jela i nakon obroka te da koristite probiotičke kapi.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Jesu li zelena stolica i grčevi kod novorođenčeta nešto zbog čeka se treba brinuti?

<para>
 U 4,5 tjedana već sam imao razdoblja kada mi težina padne na 78 kg i onda mi se opet vrati, i tako u krug. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>nažalost ne postoji kraći put za mršavljenje. Jedini realan i održiv način mršavljenja jesu pravilne prehrambene navike, bez preskakanja obroka. U svim ostalim slučajevima, primjenom različitih niskokaloričnih dijeta, kako ste se i sami uvjerili ulazite u začarani krug.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako da izgubim 7 kg u što kraćem vremenu? Poštovani, imam 84 kg i visok sam 177 cm i tih 6,7 kg viška me muči - kako da to izgubim u što kraćem vremenu i da mi se opet ne vrate? 
    U 4,5 tjedana već sam imao razdoblja kada mi težina padne na 78 kg i onda mi se opet vrati, i tako u krug. Hvala unaprijed!

Poštovani,
nažalost ne postoji kraći put za mršavljenje. Jedini realan i održiv način mršavljenja jesu pravilne prehrambene navike, bez preskakanja obroka. U svim ostalim slučajevima, primjenom različitih niskokaloričnih dijeta, kako ste se i sami uvjerili ulazite u začarani krug.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako da izgubim 7 kg u što kraćem vremenu?

<para>
 Zbog temperature je zaspao preko dana i kad se probudio sav je bio u strahu i sav se tresao, jedva smo ga smirili. Sad se svaku noć prije spavanja događa isto, kao da dobije napad straha i počne plakati i tresti se, te govori da mu sve dolazi pred oči i da se toga boji. Međutim, ne zna objasniti točno o čemu je riječ. Samo počne govoriti da mu je žao. Svaku noć prolazi isto, jedva ga smirimo jer stvarno bude strašno. Ne znam što da radim, molim Vas za savjet.
</para>
<para>Dragi/a mama,</para>
<para>čini se kako Vaš dječak, zbog neugodnog iskustva koje je imao tijekom viroze, sada osjeća strah kada treba ići na spavanje. Naime, iskustvo bolesti koja je bila popraćena povraćanjem može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumjeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obzirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.</para>
<para>Kada je bio bolestan nije imao kontrolu nad svime što mu se događalo (temperatura, povraćanje) i tada se osjećao bespomoćno stoga sada ima pojačani strah od upravo takvog stanja. Djeca naime odlazak na spavanje povezuju s time da su za to vrijeme zapravo odvojeni od roditelja (emocionalno) i nemaju osjećaj kontrole nad onime što im se u snu događa, a kako su njemu sada ta emocionalna povezanost s Vama i osjećaj kontrole jako bitni, on odgađa odlazak na spavanje i ne želi se prepustiti snu. Kao što ste i sami naveli, tada ga je teško umiriti. Ako je do sada on mogao samostalno spavati u svojoj sobi, možda mu samo treba vremena da opet uspostavi osjećaj sigurnosti i kontrole, a kako biste mu to olakšali možete mu ponuditi nekakav ritual prije spavanja (npr. da ćete mu prije spavanja čitati priču). Period ponovnog stjecanja osjećaja kontrole i sigurnosti može trajati duže ili kraće ovisno o temperamentu djeteta, no uvjerena sam da će Vaše dijete uz Vašu pažnju, ljubav i zadovoljavanje osjećaja sigurnosti, te vremenski odmak od tog stresnog razdoblja, malo po malo ipak uspijevati opustiti se navečer i lakše zaspati.
Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon bolesti, dijete prije spavanja ima napadaje straha i panike Poštovani, dijete ima 6 godina. Prije 3 dana je bio bolestan, imao je temperaturu i povraćao je. 
    Zbog temperature je zaspao preko dana i kad se probudio sav je bio u strahu i sav se tresao, jedva smo ga smirili. Sad se svaku noć prije spavanja događa isto, kao da dobije napad straha i počne plakati i tresti se, te govori da mu sve dolazi pred oči i da se toga boji. Međutim, ne zna objasniti točno o čemu je riječ. Samo počne govoriti da mu je žao. Svaku noć prolazi isto, jedva ga smirimo jer stvarno bude strašno. Ne znam što da radim, molim Vas za savjet.

Dragi/a mama,
čini se kako Vaš dječak, zbog neugodnog iskustva koje je imao tijekom viroze, sada osjeća strah kada treba ići na spavanje. Naime, iskustvo bolesti koja je bila popraćena povraćanjem može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumjeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obzirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.
Kada je bio bolestan nije imao kontrolu nad svime što mu se događalo (temperatura, povraćanje) i tada se osjećao bespomoćno stoga sada ima pojačani strah od upravo takvog stanja. Djeca naime odlazak na spavanje povezuju s time da su za to vrijeme zapravo odvojeni od roditelja (emocionalno) i nemaju osjećaj kontrole nad onime što im se u snu događa, a kako su njemu sada ta emocionalna povezanost s Vama i osjećaj kontrole jako bitni, on odgađa odlazak na spavanje i ne želi se prepustiti snu. Kao što ste i sami naveli, tada ga je teško umiriti. Ako je do sada on mogao samostalno spavati u svojoj sobi, možda mu samo treba vremena da opet uspostavi osjećaj sigurnosti i kontrole, a kako biste mu to olakšali možete mu ponuditi nekakav ritual prije spavanja (npr. da ćete mu prije spavanja čitati priču). Period ponovnog stjecanja osjećaja kontrole i sigurnosti može trajati duže ili kraće ovisno o temperamentu djeteta, no uvjerena sam da će Vaše dijete uz Vašu pažnju, ljubav i zadovoljavanje osjećaja sigurnosti, te vremenski odmak od tog stresnog razdoblja, malo po malo ipak uspijevati opustiti se navečer i lakše zaspati.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Nakon bolesti, dijete prije spavanja ima napadaje straha i panike

<para>
 Dok je bila manja, kad bi zaspala na našem krevetu, nakon nekog vremena prebacila bi je u krevetić i odspavala bih od dva do tri sata, dok se ne bi probudila i vidjela gdje je. Onda bi se htjela vratiti natrag kod nas u krevet. Sad se probudi, čim vidi da je se spušta u krevet i kroz plač govori kako neće tu spavati. Krevetić je odmah do moje strane kreveta, a nemam mogućnost da je prebacim u drugu sobu. Kako da riješim ovaj problem? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga Kiki,</para>
<para>vjerujem da Vam je bitno da uspijete uvesti rutinu spavanja Vaše curice u svom vlastitom krevetiću a da pri tom ona ne doživljava jake reakcije plača i odbijanja spavanja u svom krevetu. Poznato je kako je djeci u ranoj dobi izuzetno važan osjećaj sigurnosti i vjerojatno je njen plač reakcija na odvajanje od Vas (a uz Vas osjeća sigurnost). S obzirom na to da je potreba za sigurnosti zadovoljena kada se dijete nalazi uz roditelja ili drugu važnu odraslu osobu, kada dijete osjeti da slijedi odvajanje od roditelja ono postaje razdražljivo i plače. Kada osjeti da ide spavati, njen se organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budna i da se ne “prepusti” spavanju zbog čega vjerojatno i počinje plakati kada ju pokušate spustiti u krevetić.</para>
<para>Bitno joj je dati do znanja da ste tu uz nju i da je nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da mora spavati s Vama u krevetu. I na druge načine može joj se dati jednaka poruka. Naime, ako se uzruja jer ju ostavljate da spava u svom krevetiću a ne s vama, možete u početku biti uz njen krevetić, maziti ju, masirati, pjevati joj uspavanku i na druge načine pomoći joj da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom na to da je do sada imala naviku da dođe i spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama, no kako će osjećati sigurno da ste uz nju iako nije u Vašem krevetu, taj otpor bi se trebao smanjiti i trebala bi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ju u trenucima plača ne ostavljate samu jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mala, Vaša fizička blizina joj je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njenom tijelu može joj pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz nju, u tom, njoj zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje. S vremenom bi se trebala adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i nježnosti.</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako bebu (1,5) naviknuti da spava u krevetiću do našeg kreveta Poštovana, moja curica od 20 mjeseci praktički od rođenja spava s nama u krevetu. 
    Dok je bila manja, kad bi zaspala na našem krevetu, nakon nekog vremena prebacila bi je u krevetić i odspavala bih od dva do tri sata, dok se ne bi probudila i vidjela gdje je. Onda bi se htjela vratiti natrag kod nas u krevet. Sad se probudi, čim vidi da je se spušta u krevet i kroz plač govori kako neće tu spavati. Krevetić je odmah do moje strane kreveta, a nemam mogućnost da je prebacim u drugu sobu. Kako da riješim ovaj problem? Unaprijed hvala.

Draga Kiki,
vjerujem da Vam je bitno da uspijete uvesti rutinu spavanja Vaše curice u svom vlastitom krevetiću a da pri tom ona ne doživljava jake reakcije plača i odbijanja spavanja u svom krevetu. Poznato je kako je djeci u ranoj dobi izuzetno važan osjećaj sigurnosti i vjerojatno je njen plač reakcija na odvajanje od Vas (a uz Vas osjeća sigurnost). S obzirom na to da je potreba za sigurnosti zadovoljena kada se dijete nalazi uz roditelja ili drugu važnu odraslu osobu, kada dijete osjeti da slijedi odvajanje od roditelja ono postaje razdražljivo i plače. Kada osjeti da ide spavati, njen se organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budna i da se ne “prepusti” spavanju zbog čega vjerojatno i počinje plakati kada ju pokušate spustiti u krevetić.
Bitno joj je dati do znanja da ste tu uz nju i da je nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da mora spavati s Vama u krevetu. I na druge načine može joj se dati jednaka poruka. Naime, ako se uzruja jer ju ostavljate da spava u svom krevetiću a ne s vama, možete u početku biti uz njen krevetić, maziti ju, masirati, pjevati joj uspavanku i na druge načine pomoći joj da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom na to da je do sada imala naviku da dođe i spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama, no kako će osjećati sigurno da ste uz nju iako nije u Vašem krevetu, taj otpor bi se trebao smanjiti i trebala bi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ju u trenucima plača ne ostavljate samu jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mala, Vaša fizička blizina joj je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njenom tijelu može joj pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz nju, u tom, njoj zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje. S vremenom bi se trebala adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.
Želim Vam puno strpljenja i nježnosti.

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako bebu (1,5) naviknuti da spava u krevetiću do našeg kreveta

<para>
 Tete su im iskusne i dobre te su ih puno toga naučile. Trenutno sam trudna s trećim djetetom i postoji mogućnost da ono ne ide u vrtić, ukoliko aktiviram status majke odgajateljice. Nije da ja želim da dijete ne ide nego je to jedan od uvjeta. Ne poznajem svijet drukčiji od vrtićkog, bojim se da mi dijete ne bi ostalo zakinuto za nešto. Normalna smo obitelj, djeca se odgajaju, nemam preveliki krug prijatelja s djecom koja bi bila dobi mog trećeg djeteta. Igraonice se plaćaju, a i dijete ne može biti tamo svakodnevno. Oko zgrade nema parkića u kojem bi se moglo družiti s drugom djecom. Kod kuće, ne obilježavamo Dan kruha, Dan očeva, ne pričamo o gradu i prometu kao u vrtiću. Nisam maćeha, ali me strah da se neću moći, uz dvoje starije djece, kućanstvo i muža koji baš i ne sudjeluje u svemu posvetiti najmlađem djetetu, koji ima toliko toga za naučiti. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>Draga mama,
prije svega vjerujem da ste brižni roditelj koji svojem djetetu želi sve najbolje te mogu razumjeti Vašu zabrinutost vezano za dilemu pohađanje ili nepohađanje vrtića. Nažalost jednoznačan i ispravan odgovor o tome što bi bilo najbolje za dijete – pohađati vrtić ili ne – zapravo ne postoji. Kao što navodite i sami, vrtić je stvar izbora, želja i mogućnosti roditelja te ga slijedom toga neka djeca pohađaju, a neka ne. Neovisno o tome što roditelji odluče, i mališani koji su pohađali vrtić ali i oni koji nisu, kasnije mogu biti dorasli školskim i životnim izazovima.
Zabrinuti ste jer ste kroz iskustvo s drugo dvoje djece doživjeli da su oni puno različitih manifestacija obilježavali u vrtiću koje smatrate da Vi možda i nećete moći obilježiti na takav način uz sve ostale obaveze. To zaista nije niti nužno i ne treba bitno utjecati na djetetov razvoj. Kroz sve što ste izrazili vjerujem da će Vaše treće dijete uz Vašu brižnost i trud i uz Vas dobiti ono što mu je potrebno.</para>
<para>Još imate dovoljno vremena da razmislite o prednostima i nedostacima toga da dijete ide ili ne ide u vrtić, a što god odlučili, vjerujem da ćete donijeti odluku koja će biti u najboljem interesu Vašeg sina.
Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Oduzimam li djetetu dragocjeno iskustvo ako neće ići u vrtić Poštovani, imam pitanje koje ne predstavlja problem pa ću razumjeti ako na njega ne dobijem odgovor. Imam dvoje djece koji idu u vrtić otkako znaju za sebe. Sin ima sedam, a kćer pet godina. 
    Tete su im iskusne i dobre te su ih puno toga naučile. Trenutno sam trudna s trećim djetetom i postoji mogućnost da ono ne ide u vrtić, ukoliko aktiviram status majke odgajateljice. Nije da ja želim da dijete ne ide nego je to jedan od uvjeta. Ne poznajem svijet drukčiji od vrtićkog, bojim se da mi dijete ne bi ostalo zakinuto za nešto. Normalna smo obitelj, djeca se odgajaju, nemam preveliki krug prijatelja s djecom koja bi bila dobi mog trećeg djeteta. Igraonice se plaćaju, a i dijete ne može biti tamo svakodnevno. Oko zgrade nema parkića u kojem bi se moglo družiti s drugom djecom. Kod kuće, ne obilježavamo Dan kruha, Dan očeva, ne pričamo o gradu i prometu kao u vrtiću. Nisam maćeha, ali me strah da se neću moći, uz dvoje starije djece, kućanstvo i muža koji baš i ne sudjeluje u svemu posvetiti najmlađem djetetu, koji ima toliko toga za naučiti. Molim Vas za savjet.

Draga mama,
prije svega vjerujem da ste brižni roditelj koji svojem djetetu želi sve najbolje te mogu razumjeti Vašu zabrinutost vezano za dilemu pohađanje ili nepohađanje vrtića. Nažalost jednoznačan i ispravan odgovor o tome što bi bilo najbolje za dijete – pohađati vrtić ili ne – zapravo ne postoji. Kao što navodite i sami, vrtić je stvar izbora, želja i mogućnosti roditelja te ga slijedom toga neka djeca pohađaju, a neka ne. Neovisno o tome što roditelji odluče, i mališani koji su pohađali vrtić ali i oni koji nisu, kasnije mogu biti dorasli školskim i životnim izazovima.
Zabrinuti ste jer ste kroz iskustvo s drugo dvoje djece doživjeli da su oni puno različitih manifestacija obilježavali u vrtiću koje smatrate da Vi možda i nećete moći obilježiti na takav način uz sve ostale obaveze. To zaista nije niti nužno i ne treba bitno utjecati na djetetov razvoj. Kroz sve što ste izrazili vjerujem da će Vaše treće dijete uz Vašu brižnost i trud i uz Vas dobiti ono što mu je potrebno.
Još imate dovoljno vremena da razmislite o prednostima i nedostacima toga da dijete ide ili ne ide u vrtić, a što god odlučili, vjerujem da ćete donijeti odluku koja će biti u najboljem interesu Vašeg sina.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 