Sav je bio ukočen, nisam ga mogla probuditi, samo je nešto mumljao i nije čak ni mogao govoriti jedan trenutak. Kada je došao k sebi, rekao je da je sanjao duhove da ga guše i napadaju, jer je toga dana sa društvom gledao horore. Od te noći ja ne spavam jer ga stalno gledam kako se ponaša. Da li je to nešto zbog čega bih se trebala brinuti ili su to neke noćne more i kako postupati kod toga ako se ponovi? Unaprijed hvala.
Draga mama,
vjerujem da Vas je nedavan neobičan događaj uznemirio i da ste zabrinuti za svog sina. Djeca drugačije doživljavaju svijet oko sebe, pa je moguće da je gledanje horor filma imalo utjecaja na događaj noćne more. Ako se ponovi situacija da Vaš sin ima ružne snove, dobro je da mu pristupite tako da se zapravo usmjerite na njegove osjećaje. Je li on tada uznemiren? Je li ga sadržaj ružnih snova uplašio? Kako bi on osjetio da ga razumijete bilo bi dobro da mu reflektirati njegove osjećaje (npr. „Vidim da si sanjao snove koji su te prestrašili“, ili „Čini mi se da si se uplašio snova“...). Nakon što mu izgovorite njegove osjećaje, budući da se radi o osjećaju straha, uvijek mu možete ponuditi sigurnost kroz Vaš zagrljaj i Vašu blizinu i poruku da ćete biti tu za njega da se smiri. Tada je iznimno važno da ga ne razuvjeravate s riječima – „nije to ništa“, „ne brini“, „ne trebaš se bojati“ i sl. Takve riječi zapravo stavljaju zabranu na djetetovo pravo da se osjeća uplašeno, zabrinuto, itd., a to nije ono što želite postići u toj situaciji.
Ako se i ponove noćne more, ono što je važno je da budete uz njega kad Vas treba i da mu ponudite Vašu toplinu i sigurnost. Vjerujem da Vas je cijela situacija uznemirila ali je važno zapamtiti da je primarno da on osjeti Vašu podršku i ljubav kada je uplašen, a sekundarno je da se sazna što je uzrok takvom događaju. Često je više korisno za dijete ako smo samo uz njega, pružajući mu osjećaj sigurnosti i podrške, nego da mi odrasli saznamo o čemu se tu radi. Sretno.