Postroll

Preroll

<para>
Poštovana,</para>
<para>dnevno potrebna količina adaptiranog mlijeka za dijete u dobi od dva mjeseca je oko 650-800 ml odnosno 5 do 6 obroka po 135 ml. Međutim, to je samo okvirna smjernica, slobodno ponudite djetetu onoliko mlijeka koliko želi pojesti.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koju količinu adaptirana mlijeka treba jesti beba stara 2 mjeseca? Poštovani, beba je na Bebimilu i zanima me koju količinu treba jesti? Napunio je dva mjeseca, dosad je jeo 130 ml. 
Poštovana,
dnevno potrebna količina adaptiranog mlijeka za dijete u dobi od dva mjeseca je oko 650-800 ml odnosno 5 do 6 obroka po 135 ml. Međutim, to je samo okvirna smjernica, slobodno ponudite djetetu onoliko mlijeka koliko želi pojesti.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Purić

Bolja ja

Koju količinu adaptirana mlijeka treba jesti beba stara 2 mjeseca?

<para>
 Planiram polako prestati s dojenjem pa me zanima mora li uzimati kalcij u nekom obliku jer ne smije piti kravlje mlijeko?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prije svega kalcij sadrže i druge namirnice. Neke od njih su zeleno lisnato povrće, orašasti plodovi, srdele, tuna, losos, soja, tofu, suho voće. Međutim, apsorpcija kalcija iz hrane nije uvijek potpuna. Ovisi o više različitih faktora. Stoga možete povremeno koristiti suplementaciju kalcijem. Izaberite kalcij kao samostalan pripravak, npr. u formi kalcij-karbonata i povremeno ga koristite. Pripazite na činjenicu da apsorpcija kalcija iz dodataka prehrani ovisi o hrani s kojom se konzumira. Tako vlakna, fitati i oksalati iz npr. lisnatog povrća smanjuju apsorpciju kalcija. Radi što boljeg iskorištenja preporučam suplementaciju kalcijem prije spavanja.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete ima 3 godine i još doji te ima alergiju na KM, da li je potrebno uzimati kalcij nakon prestanka dojenja? Poštovana, imam dijete koje je napunilo tri godine. S obzirom na to da ima jaku alergiju na kravlje mlijeko, još ga dojim. 
    Planiram polako prestati s dojenjem pa me zanima mora li uzimati kalcij u nekom obliku jer ne smije piti kravlje mlijeko?

Poštovana,
prije svega kalcij sadrže i druge namirnice. Neke od njih su zeleno lisnato povrće, orašasti plodovi, srdele, tuna, losos, soja, tofu, suho voće. Međutim, apsorpcija kalcija iz hrane nije uvijek potpuna. Ovisi o više različitih faktora. Stoga možete povremeno koristiti suplementaciju kalcijem. Izaberite kalcij kao samostalan pripravak, npr. u formi kalcij-karbonata i povremeno ga koristite. Pripazite na činjenicu da apsorpcija kalcija iz dodataka prehrani ovisi o hrani s kojom se konzumira. Tako vlakna, fitati i oksalati iz npr. lisnatog povrća smanjuju apsorpciju kalcija. Radi što boljeg iskorištenja preporučam suplementaciju kalcijem prije spavanja.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete ima 3 godine i još doji te ima alergiju na KM, da li je potrebno uzimati kalcij nakon prestanka dojenja?

<para>
 Koristi Aptamil Comfort jer je alergična na proteine kravljeg mlijeka. Rođena je s 3600 g, sad ima 6600 g. Prema mišljenju pedijatra, slabo napreduje pa su mi preporučili Fantomalt. Stavljam joj u obrok po 10 g Fantomalta na 150 mL mlijeka. Zanima me, je li to veća ili dozvoljena količina i koliko tih 40 kalorija iznosi mL mlijeka jer ona jede manje količine od predviđenih? Kažu mi da kad popije 100 mL mlijeka s Fantomaltom kao da je popila 150 mL bez Fantomalta. Zanima me jesu li te tvrdnje točne? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>10 g Fantomalta može zamijeniti 60 ml adaptiranog mlijeka, ali samo u smislu povećanja energetskog unosa. Većim dijelom se sastoji od ugljikohidrata maltodekstrina.</para>
<para>Vaše dijete trenutno sa 6600 g treba oko 650 kcal na dan odnosno 940 ml adaptiranog mlijeka na dan. Kada to podijelite na 5 ili 6 obroka u danu dobijete količinu od 160 ml. Po obroku od 150 ml adaptiranog mlijeka + 10 g Fantomalta dobiva 140 kcal. Dakle, trenutno po obroku unese i više od svojih potreba.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Fantomalt, kalorije i potrebne količine mlijeka Poštovani, molila bih odgovor na sljedeće pitanje. Već sam ga postavljala, ali niste imali sve informacije. Imam bebu od pet mjeseci, slabije napreduje jer ne želi jesti u budnom stanju. 
    Koristi Aptamil Comfort jer je alergična na proteine kravljeg mlijeka. Rođena je s 3600 g, sad ima 6600 g. Prema mišljenju pedijatra, slabo napreduje pa su mi preporučili Fantomalt. Stavljam joj u obrok po 10 g Fantomalta na 150 mL mlijeka. Zanima me, je li to veća ili dozvoljena količina i koliko tih 40 kalorija iznosi mL mlijeka jer ona jede manje količine od predviđenih? Kažu mi da kad popije 100 mL mlijeka s Fantomaltom kao da je popila 150 mL bez Fantomalta. Zanima me jesu li te tvrdnje točne? Unaprijed hvala.

Poštovana,
10 g Fantomalta može zamijeniti 60 ml adaptiranog mlijeka, ali samo u smislu povećanja energetskog unosa. Većim dijelom se sastoji od ugljikohidrata maltodekstrina.
Vaše dijete trenutno sa 6600 g treba oko 650 kcal na dan odnosno 940 ml adaptiranog mlijeka na dan. Kada to podijelite na 5 ili 6 obroka u danu dobijete količinu od 160 ml. Po obroku od 150 ml adaptiranog mlijeka + 10 g Fantomalta dobiva 140 kcal. Dakle, trenutno po obroku unese i više od svojih potreba.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Fantomalt, kalorije i potrebne količine mlijeka

<para>
 Ne znam kako da je "prevarim" da jede povrće? Kad se može početi davati Nesquik? Puno hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>šećer ni proizvodi koji ga sadrže nisu primjerena hrana za dijete do godine dana starosti. Pretpostavljam da ste s uvođenjem krute hrane nedavno počeli. Ne morate se služiti „prevarama“, samo dajte bebi vremena, naviknut će se na okus povrća. Nekad je djeci potrebno namirnice ponuditi puno puta (10 - 15) dok ih prihvate i usvoje. Nemojte ništa forsirati, ponudite povrće u obroku, ako ga dijete odbije, naprosto pokušajte ponovo drugi put.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba jede sve kombinacije s mlijekom, ali odbija povrće Pozdrav, beba ima šest i pol mjeseci i 6.7 kg. Sve što jede, u kombinaciji s mlijekom prihvaća, ali je problem s povrćem. Odbija ga i na kraju počne plakati. Određeno voće hoće jesti. 
    Ne znam kako da je "prevarim" da jede povrće? Kad se može početi davati Nesquik? Puno hvala.


Poštovana,
šećer ni proizvodi koji ga sadrže nisu primjerena hrana za dijete do godine dana starosti. Pretpostavljam da ste s uvođenjem krute hrane nedavno počeli. Ne morate se služiti „prevarama“, samo dajte bebi vremena, naviknut će se na okus povrća. Nekad je djeci potrebno namirnice ponuditi puno puta (10 - 15) dok ih prihvate i usvoje. Nemojte ništa forsirati, ponudite povrće u obroku, ako ga dijete odbije, naprosto pokušajte ponovo drugi put.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba jede sve kombinacije s mlijekom, ali odbija povrće

<para>
 Prije 1-2 mjeseca je počela burno reagirati na vršenje velike nužde koju čak i izbjegava zadržavajući istu. Ne dopušta da se uredno opere guza. Stolica nije tvrda, naprotiv. Jako se uznemiri kad vidi da joj rublje nije čisto, ali ne dopušta da joj objasnim kako je potrebno kao i prije da ide u wc i da mi kaže kad treba. Tako je prije radila i sama. Nikada nije imala tvrdu stolicu. U posljednje vrijeme provodim čak i sate sjedeći s njom i pričajući da je to u redu, da to tako treba, da kakiti nije ništa strašno. Dok govorim sluša me, čim završim, počne plakati. Od svega je jako nervozna i noću teško spava, budi se, čak i govori da je boli zub, ali to nije točno. Oprostite na opširnom objašnjenju, ali zaista ne znam kako dalje, žao mi je i imam osjećaj da se muči iz nekog razloga, ali ne razumijem iz kojeg. Unaprijed Vam hvala.
</para>
<para>Draga A.,</para>
<para>vjerujem da Vas je zabrinulo njeno naglo odbijanje samostalno vršenje nužde, pogotovo zato što je ranije regularno vršila nuždu na wc-u. Uzroci mogu biti psihološki ili fiziološki. Ponašanje koje iskazuje Vaša kćerkica ukazuje na to da bi uzrok zaista mogao biti psihološke, tj. emocionalne prirode, ali za početak valja kod pedijatrice provjeriti je li fizički sve u redu. Vjerujem da je to čini nervoznom i nesigurnom. Dječji mozak je još u razvoju i teško razumiju što se događa unutar njih, pogotovo što nemaju ni znanja ni vokabulara izraziti što ih muči. Tako se usmjeravaju na njima poznate neugodne osjećaje, strah od vještica, mraka ili možda zubobolja kao što govori Vaša kćerkica. No, sami ste primijetili da je zubobolja samo način da Vam ona kaže da je nešto muči jer u ovoj fazi još ne zna prepoznati od kuda zapravo taj neugodan osjećaj izvire.</para>
<para>Kako bi Vam bilo lakše shvatiti zašto je tako naglo promijenila ponašanje prisjetite se što se točno događalo u periodu prije nego što je počela odbijati ići na wc. Je li došlo do neke promijene? Je li Vam možda ranije nekim ponašanjem dala naslutiti da joj nešto smeta? Odgovori na ova pitanja mogu Vam pomoći da je bolje razumijete, no ono što je važno kako se postaviti u trenutačnoj situaciji i kako joj pomoći da prođe kroz ovaj težak period i ponovno uspostavi povjerenje u svijet koji je okružuje.</para>
<para>Svakako ste bili na dobrom putu kada ste s njom provodili vrijeme na kahlici. No ono što je važno, prije nego što joj počnemo objašnjavati da to nije ništa strašno, treba se usmjeriti na trenutačne osjećaje koje proživljava, primjerice „Baš ti je teško kada hoćeš kakati, a ne možeš“ , ''Jako te smeta kad ti se gaćice zaprljaju“ ili „Strah te ići kakati“. Bitno je da se usmjerite na njene osjećaje ''sada i ovdje'', a kasnije joj pružite utjehu. Njoj je strah stvaran i kada bi se samo usmjerili na utjehu (tj. pričanje kako se nema čega bojati) zanemarujemo njene osjećaje te ih ona još više potiskuje. Da bi joj mogli pomoći u proradi emocija prvenstveno se moramo usmjeriti na konkretnu emociju koju iskazuje, verbalizirati je, a utjehu pružiti tek na kraju. Znači, prvo pružiti razumijevanje za osjećaje (potvrditi ga), a zatim pružiti utjehu. Također, kako djeca shvaćaju i uče svijet kroz igru možete zajedno, putem igračaka, proigravati situacije koje je muče. Npr. zeko treba kakati, ali ga je strah. Uzmite plišanog zeca i odigrajte cijelu situaciju. Važno je da ima sretan završetak, npr. iako mu je bilo jako teško ipak je uspio kakati. Uz Vaše razumijevanje i podršku vjerujem da ćete obje uspješno proći kroz ovaj izazovan period.</para>
<para>Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica je odjednom počela burno reagirati na vršenje nužde te je sve to čini nervoznom Poštovanje, imam djevojčicu od četiri godine. Prije godinu dana je prestala koristiti pelene. 
    Prije 1-2 mjeseca je počela burno reagirati na vršenje velike nužde koju čak i izbjegava zadržavajući istu. Ne dopušta da se uredno opere guza. Stolica nije tvrda, naprotiv. Jako se uznemiri kad vidi da joj rublje nije čisto, ali ne dopušta da joj objasnim kako je potrebno kao i prije da ide u wc i da mi kaže kad treba. Tako je prije radila i sama. Nikada nije imala tvrdu stolicu. U posljednje vrijeme provodim čak i sate sjedeći s njom i pričajući da je to u redu, da to tako treba, da kakiti nije ništa strašno. Dok govorim sluša me, čim završim, počne plakati. Od svega je jako nervozna i noću teško spava, budi se, čak i govori da je boli zub, ali to nije točno. Oprostite na opširnom objašnjenju, ali zaista ne znam kako dalje, žao mi je i imam osjećaj da se muči iz nekog razloga, ali ne razumijem iz kojeg. Unaprijed Vam hvala.

Draga A.,
vjerujem da Vas je zabrinulo njeno naglo odbijanje samostalno vršenje nužde, pogotovo zato što je ranije regularno vršila nuždu na wc-u. Uzroci mogu biti psihološki ili fiziološki. Ponašanje koje iskazuje Vaša kćerkica ukazuje na to da bi uzrok zaista mogao biti psihološke, tj. emocionalne prirode, ali za početak valja kod pedijatrice provjeriti je li fizički sve u redu. Vjerujem da je to čini nervoznom i nesigurnom. Dječji mozak je još u razvoju i teško razumiju što se događa unutar njih, pogotovo što nemaju ni znanja ni vokabulara izraziti što ih muči. Tako se usmjeravaju na njima poznate neugodne osjećaje, strah od vještica, mraka ili možda zubobolja kao što govori Vaša kćerkica. No, sami ste primijetili da je zubobolja samo način da Vam ona kaže da je nešto muči jer u ovoj fazi još ne zna prepoznati od kuda zapravo taj neugodan osjećaj izvire.
Kako bi Vam bilo lakše shvatiti zašto je tako naglo promijenila ponašanje prisjetite se što se točno događalo u periodu prije nego što je počela odbijati ići na wc. Je li došlo do neke promijene? Je li Vam možda ranije nekim ponašanjem dala naslutiti da joj nešto smeta? Odgovori na ova pitanja mogu Vam pomoći da je bolje razumijete, no ono što je važno kako se postaviti u trenutačnoj situaciji i kako joj pomoći da prođe kroz ovaj težak period i ponovno uspostavi povjerenje u svijet koji je okružuje.
Svakako ste bili na dobrom putu kada ste s njom provodili vrijeme na kahlici. No ono što je važno, prije nego što joj počnemo objašnjavati da to nije ništa strašno, treba se usmjeriti na trenutačne osjećaje koje proživljava, primjerice „Baš ti je teško kada hoćeš kakati, a ne možeš“ , ''Jako te smeta kad ti se gaćice zaprljaju“ ili „Strah te ići kakati“. Bitno je da se usmjerite na njene osjećaje ''sada i ovdje'', a kasnije joj pružite utjehu. Njoj je strah stvaran i kada bi se samo usmjerili na utjehu (tj. pričanje kako se nema čega bojati) zanemarujemo njene osjećaje te ih ona još više potiskuje. Da bi joj mogli pomoći u proradi emocija prvenstveno se moramo usmjeriti na konkretnu emociju koju iskazuje, verbalizirati je, a utjehu pružiti tek na kraju. Znači, prvo pružiti razumijevanje za osjećaje (potvrditi ga), a zatim pružiti utjehu. Također, kako djeca shvaćaju i uče svijet kroz igru možete zajedno, putem igračaka, proigravati situacije koje je muče. Npr. zeko treba kakati, ali ga je strah. Uzmite plišanog zeca i odigrajte cijelu situaciju. Važno je da ima sretan završetak, npr. iako mu je bilo jako teško ipak je uspio kakati. Uz Vaše razumijevanje i podršku vjerujem da ćete obje uspješno proći kroz ovaj izazovan period.
Sretno.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Djevojčica je odjednom počela burno reagirati na vršenje nužde te je sve to čini nervoznom

<para>
 Sve je super dok je kod kuće i na putu od kuće do škole, ali čim dođe u školu, krenu suze i moljakanja da ide kući ili da ja sjedim u klupi što mi učiteljica ne dopušta. Molim Vas, pomozite mi. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Draga Armina,</para>
<para>ponašanje koje opisujete kod svoje djevojčice ukazuje na prisutnost separacijske anksioznosti. Separacijska anksioznost zapravo je intenzivan strah koji se pojavljuje kod djeteta kada se treba odvojiti od sigurne baze (najčešće su to otac ili majka). Neki od znakova separacijske anksioznosti su učestale glavobolje, trbobolje ili drugi fizički bolovi, a dijete je zdravo. Ekstremne brige tijekom spavanja izvan kuće, panični napadaji, napadaji bijesa tijekom odvajanja od roditelja, problemi spavanja ili odbijanje ostanka sama u školi kao što iskazuje Vaša kćer.</para>
<para>Nisam sigurna je li Vašu djevojčicu strah ostajati samoj i u drugim situacijama pa ću se usmjeriti samo na strahove koji se pojavljuju u školi. Također, kako je ona već drugi razred pretpostavljam da se taj strah iznenada pojavio. S jedne strane bi željela ići u školu, s druge strane joj tu slobodu onemogućavaju nelagoda i strahovi. Vaša djevojčica uistinu osjeća visoku razinu napetosti kada se mora odvojiti od Vas i proces odvajanja treba ići postepeno, s puno razumijevanja. Kada iskaže burne reakcije prvenstveno joj treba pokazati razumijevanje, ako je odmah počnete uvjeravati kako je ne bi trebalo biti strah, da se ništa strašno neće dogoditi to će umanjiti vrijednost tog razgovora i na neki način razgovor ''zatvoriti''. Ona sama na kognitivnoj razini zna da je to tako, ali kada je emocije straha preplave ne može si tada puno pomoći. Važno joj je poslati poruku da je razumijemo i uvažavamo njen osjećaj, primjerice „Znam da se bojiš ostati sama…“, „Baš ti je strašno ostati ovdje..“ te zatim izrecite utjehu - kako ćete biti tik do vrata učionice i za početak, ako nešto treba, može otići do Vas. Kasnije će moći biti s vama samo tijekom odmora, a krajnji cilj je da naravno ostane sama cijeli dan. Kako bi joj to olakšali ponudite joj druge opcije – neka ponese nešto što voli i što će ju podsjećati na dom, tatu, Vas kada vas nema u blizini, te joj reći da se sjeti rečenice poput: „Strah me je, ali sve je u redu“. Drugim riječima, da pronađe izvore utjehe kada vi niste u blizini.</para>
<para>Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situaciju u školi- Patka ide u školu, ali odjednom osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što patka može napraviti? Što radi mama, što radi učiteljica? Važno je da završetak priče bude sretan- usprkos što je patku bilo strah, ostala je u školi i s vremenom je strah nestao. Također, možete rabiti i druge metode poput crtanja straha, modeliranja straha od plastelina i sl.</para>
<para>Ako se to ponašanje dogodilo iznenada valja razmisliti što je prethodilo tom promjenom u ponašanju. Ponekad djeca reagiraju na životne promijene na neobične načine te iskazuju strahove koji zapravo nemaju veze s okidačem straha (u vašem slučaju ostajanje same u školi). Npr., dolazak brace/seke može rezultirati agresivnim ispadima starijeg djeteta u vrtiću, ili pak povećanjem strahova od odvajanja od roditelja. Pokušajte se sjetiti što je prethodilo njenim strahovima. Ako ste takvo ponašanje produlji savjetujem da potražite pomoć kod dječjeg ili školskog psihologa koji će joj pomoći da ponovo stekne povjerenje u svijet koji je okružuje.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (drugi razred) odbija ostati u školi Dobar dan, pišem vam iz Maglaja. Imam djevojčicu Ellu, ide u drugi razred osnovne škole, ne želi ostati u školi. 
    Sve je super dok je kod kuće i na putu od kuće do škole, ali čim dođe u školu, krenu suze i moljakanja da ide kući ili da ja sjedim u klupi što mi učiteljica ne dopušta. Molim Vas, pomozite mi. Unaprijed hvala.


Draga Armina,
ponašanje koje opisujete kod svoje djevojčice ukazuje na prisutnost separacijske anksioznosti. Separacijska anksioznost zapravo je intenzivan strah koji se pojavljuje kod djeteta kada se treba odvojiti od sigurne baze (najčešće su to otac ili majka). Neki od znakova separacijske anksioznosti su učestale glavobolje, trbobolje ili drugi fizički bolovi, a dijete je zdravo. Ekstremne brige tijekom spavanja izvan kuće, panični napadaji, napadaji bijesa tijekom odvajanja od roditelja, problemi spavanja ili odbijanje ostanka sama u školi kao što iskazuje Vaša kćer.
Nisam sigurna je li Vašu djevojčicu strah ostajati samoj i u drugim situacijama pa ću se usmjeriti samo na strahove koji se pojavljuju u školi. Također, kako je ona već drugi razred pretpostavljam da se taj strah iznenada pojavio. S jedne strane bi željela ići u školu, s druge strane joj tu slobodu onemogućavaju nelagoda i strahovi. Vaša djevojčica uistinu osjeća visoku razinu napetosti kada se mora odvojiti od Vas i proces odvajanja treba ići postepeno, s puno razumijevanja. Kada iskaže burne reakcije prvenstveno joj treba pokazati razumijevanje, ako je odmah počnete uvjeravati kako je ne bi trebalo biti strah, da se ništa strašno neće dogoditi to će umanjiti vrijednost tog razgovora i na neki način razgovor ''zatvoriti''. Ona sama na kognitivnoj razini zna da je to tako, ali kada je emocije straha preplave ne može si tada puno pomoći. Važno joj je poslati poruku da je razumijemo i uvažavamo njen osjećaj, primjerice „Znam da se bojiš ostati sama…“, „Baš ti je strašno ostati ovdje..“ te zatim izrecite utjehu - kako ćete biti tik do vrata učionice i za početak, ako nešto treba, može otići do Vas. Kasnije će moći biti s vama samo tijekom odmora, a krajnji cilj je da naravno ostane sama cijeli dan. Kako bi joj to olakšali ponudite joj druge opcije – neka ponese nešto što voli i što će ju podsjećati na dom, tatu, Vas kada vas nema u blizini, te joj reći da se sjeti rečenice poput: „Strah me je, ali sve je u redu“. Drugim riječima, da pronađe izvore utjehe kada vi niste u blizini.
Tijekom dana možete s figuricama ili lutkama proigravati situaciju u školi- Patka ide u školu, ali odjednom osjeti napetost u tijelu i strah u trbuhu. Što patka može napraviti? Što radi mama, što radi učiteljica? Važno je da završetak priče bude sretan- usprkos što je patku bilo strah, ostala je u školi i s vremenom je strah nestao. Također, možete rabiti i druge metode poput crtanja straha, modeliranja straha od plastelina i sl.
Ako se to ponašanje dogodilo iznenada valja razmisliti što je prethodilo tom promjenom u ponašanju. Ponekad djeca reagiraju na životne promijene na neobične načine te iskazuju strahove koji zapravo nemaju veze s okidačem straha (u vašem slučaju ostajanje same u školi). Npr., dolazak brace/seke može rezultirati agresivnim ispadima starijeg djeteta u vrtiću, ili pak povećanjem strahova od odvajanja od roditelja. Pokušajte se sjetiti što je prethodilo njenim strahovima. Ako ste takvo ponašanje produlji savjetujem da potražite pomoć kod dječjeg ili školskog psihologa koji će joj pomoći da ponovo stekne povjerenje u svijet koji je okružuje.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (drugi razred) odbija ostati u školi

<para>
 Problem je učestalo bljuckanje nakon obroka unatoč korištenju AR formule i to cca 45-60 minuta nakon obroka praćeno naglim plačem, istezanjem glavice u stranu i naprezanjem (kao da želi povratiti), a često i hroptanjem (hvatanje zraka). Beba je s porođajnih 3050 g došla do 3450 g, no zabrinuta sam zbog opisanog jer je očito boli i ometa san budući da je svakodnevno i učestalo. O čemu je riječ? Također, bebici je tijekom trudnoće (u 30 tjednu) uočena dilatacija crijevnih vijuga, no pedijatar u rodilištu je smatrao da nema potrebe za UZV obradom (niti sam ja kao laik inzistirala). Kako je stolica tvrda i u obliku loptice i bebica je ima svaki drugi dan uz veliki napor, a nekoliko puta i samo uz pomoć podražaja pri čemu je posljednji put bilo i malo krvi u stolici (vjerojatno zbog tvrdoće i naprezanja), zanima me je li nerazumno i pretjerano od izabranog pedijatra ipak tražiti uputnicu za UZV? I bi li promjena mlijeka možda olakšala stvar (koristimo Novalac AR)? Ispričavam se na dugom tekstu i unaprijed Vam zahvaljujem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>smatram da dijete treba pogledati pedijatar gastroenterolog, koji će Vam pomoći (ali nakon uvida u stanje djeteta) izabrati hranu koja će pogodovati djetetu, te procijeniti treba li raditi dodatne pretrage. Ultrazvuk je svakako koristan jer puno pokaže, a nema zračenja. Inače AR formula koliko god je dobra za bljuckanje, zna stvrdnjavati stolicu,a pitanje je obzirom da dijete nije sjajno dobilo na TM krije li se iza bljucanja neki drugi razlog tipa alergije i sl.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Učestalo bljuckanje i naprezanje kod stolice kod 1-mjesečne bebe Poštovani, imam bebicu staru 23 dana koja je zbog problema pri dojenju od rođenja na prehrani adaptiranim mlijekom što je bila i preporuka pri otpustu iz rodilišta. 
    Problem je učestalo bljuckanje nakon obroka unatoč korištenju AR formule i to cca 45-60 minuta nakon obroka praćeno naglim plačem, istezanjem glavice u stranu i naprezanjem (kao da želi povratiti), a često i hroptanjem (hvatanje zraka). Beba je s porođajnih 3050 g došla do 3450 g, no zabrinuta sam zbog opisanog jer je očito boli i ometa san budući da je svakodnevno i učestalo. O čemu je riječ? Također, bebici je tijekom trudnoće (u 30 tjednu) uočena dilatacija crijevnih vijuga, no pedijatar u rodilištu je smatrao da nema potrebe za UZV obradom (niti sam ja kao laik inzistirala). Kako je stolica tvrda i u obliku loptice i bebica je ima svaki drugi dan uz veliki napor, a nekoliko puta i samo uz pomoć podražaja pri čemu je posljednji put bilo i malo krvi u stolici (vjerojatno zbog tvrdoće i naprezanja), zanima me je li nerazumno i pretjerano od izabranog pedijatra ipak tražiti uputnicu za UZV? I bi li promjena mlijeka možda olakšala stvar (koristimo Novalac AR)? Ispričavam se na dugom tekstu i unaprijed Vam zahvaljujem.


Poštovana,
smatram da dijete treba pogledati pedijatar gastroenterolog, koji će Vam pomoći (ali nakon uvida u stanje djeteta) izabrati hranu koja će pogodovati djetetu, te procijeniti treba li raditi dodatne pretrage. Ultrazvuk je svakako koristan jer puno pokaže, a nema zračenja. Inače AR formula koliko god je dobra za bljuckanje, zna stvrdnjavati stolicu,a pitanje je obzirom da dijete nije sjajno dobilo na TM krije li se iza bljucanja neki drugi razlog tipa alergije i sl.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Učestalo bljuckanje i naprezanje kod stolice kod 1-mjesečne bebe

<para>
 Stolica nije bila naročito tvrda, a to se ponavlja već zadnjih nekoliko dana. Prije toga se tužila na nagle i oštre bolove u trbuhu koji bi trajali nekoliko minuta nakon čega bi bilo sve ok. Ne znam je li to povezano jedno s drugim. Naručili smo je kod pedijatrijskog gastroenterologa, ali dotad smo u strahu. Molim Vas za savjet. Hvala.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>svježa krv na stolici ili na papiru najčešće je posljedica ozljede kožno sluzničnog prijelaza tvrđom stolicom i obično treba neko vrijeme da to zacijeli, što je ujedno razlog zašto se isto ponavlja. Bitno je da se omekša što više stolica, i njeguje perianalna regija nekom kremom sa cinkom koja pospješuje cijeljenje. Drugi razlozi su daleko rjeđi i smatram da ne trebate biti u strahu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

8-godišnja djevojčica nakon stolice je primijetila svježu krv Pozdrav. Moja kćer od osam godine je primijetila svježu krv na stolici i na papiru kada obriše guzu. Supruga je, također, danas primijetila svježu crvenu krv kad joj je obrisala guzu. 
    Stolica nije bila naročito tvrda, a to se ponavlja već zadnjih nekoliko dana. Prije toga se tužila na nagle i oštre bolove u trbuhu koji bi trajali nekoliko minuta nakon čega bi bilo sve ok. Ne znam je li to povezano jedno s drugim. Naručili smo je kod pedijatrijskog gastroenterologa, ali dotad smo u strahu. Molim Vas za savjet. Hvala.


Poštovani,
svježa krv na stolici ili na papiru najčešće je posljedica ozljede kožno sluzničnog prijelaza tvrđom stolicom i obično treba neko vrijeme da to zacijeli, što je ujedno razlog zašto se isto ponavlja. Bitno je da se omekša što više stolica, i njeguje perianalna regija nekom kremom sa cinkom koja pospješuje cijeljenje. Drugi razlozi su daleko rjeđi i smatram da ne trebate biti u strahu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

8-godišnja djevojčica nakon stolice je primijetila svježu krv

<para>
 Obožava sirni namaz, ali jučer je iz vrećice u koju sam bacila sirni namaz (jer se na njemu pojavila plijesan), uzeo sirni namaz i pojeo ga. Dogodilo se u trenutku kad sam otišla u drugu sobu i nije mi na kraj pameti bilo da bi mogao uzeti sir iz vrećice jer ga uvijek uzima iz hladnjaka. U kutijici je bilo malo sirnog namaza i na njemu je bila točka oko 5 mm zelene plijesni. Kada sam shvatila da je pojeo taj sirni namaz dala sam mu da pojede malo češnjaka jer mi je to prvo palo na pamet da bi moglo dezinficirati želudac. Iako ja trenutno ne vidim nikakve simptome, strašno sam zabrinuta. Može li imati neke posljedice?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>osim što će možda dobiti proljev ili mučninu, ne bi smjelo biti nikakvih drugih poteškoća.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ima li plijesan kakav utjecaj na dijete ako je pojede? Poštovani, koliko je plijesan opasna za dijete ako je pojede i što mu se može dogoditi? Imam dijete od četiri i pol godine. 
    Obožava sirni namaz, ali jučer je iz vrećice u koju sam bacila sirni namaz (jer se na njemu pojavila plijesan), uzeo sirni namaz i pojeo ga. Dogodilo se u trenutku kad sam otišla u drugu sobu i nije mi na kraj pameti bilo da bi mogao uzeti sir iz vrećice jer ga uvijek uzima iz hladnjaka. U kutijici je bilo malo sirnog namaza i na njemu je bila točka oko 5 mm zelene plijesni. Kada sam shvatila da je pojeo taj sirni namaz dala sam mu da pojede malo češnjaka jer mi je to prvo palo na pamet da bi moglo dezinficirati želudac. Iako ja trenutno ne vidim nikakve simptome, strašno sam zabrinuta. Može li imati neke posljedice?


Poštovana,
osim što će možda dobiti proljev ili mučninu, ne bi smjelo biti nikakvih drugih poteškoća.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Ima li plijesan kakav utjecaj na dijete ako je pojede?

<para>
 Ja sam visoka 167 cm, a suprug 164 cm.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ni Vi niti suprug niste visoki, no ova visina za dob je ispod 5 centile i pitanje je koliko dugo Vaše dijete ne raste ili slabije raste ( visina u dobi 7 godina je bila tek malo ispod 50 centile za dob). Preporučam Vam pregled endokrinologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete mi je najniže u razredu, zabrinuta sam Imam trinaestogodišnje dijete koje je najmanje u razredu 1.42 m, pohađa sedmi razred. Kad je krenuo u prvi razred, njegova visina je bila 1.18 m. Jako sam zabrinuta i zanima me što napraviti. 
    Ja sam visoka 167 cm, a suprug 164 cm.


Poštovana,
ni Vi niti suprug niste visoki, no ova visina za dob je ispod 5 centile i pitanje je koliko dugo Vaše dijete ne raste ili slabije raste ( visina u dobi 7 godina je bila tek malo ispod 50 centile za dob). Preporučam Vam pregled endokrinologa.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Dijete mi je najniže u razredu, zabrinuta sam

<para>
 Imam osjećaj da od Aptamila dovoljno ne napreduje i da ima dosta rijetke stolice. Koje bi mlijeko trebala koristiti?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Aptamil je dobar izbor, no možete pokušati promijeniti i u neko drugo tipa Nan, Hipp, Bebimil. U slučaju da i uz drugi izbor ne napreduje dobro, treba se javiti pedijatru, možda je razlog neki drugi (alergija, slabije apsorpcija...).</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Čini mi se da beba dovoljno ne napreduje, koje adaptirano mlijeko koristiti? Imam bebu od četiri mjeseca. Dojila sam ga dva mjeseca pa smo prešli na Aptamil jer nisam više imala dovoljno mlijeka. 
    Imam osjećaj da od Aptamila dovoljno ne napreduje i da ima dosta rijetke stolice. Koje bi mlijeko trebala koristiti?


Poštovana,
Aptamil je dobar izbor, no možete pokušati promijeniti i u neko drugo tipa Nan, Hipp, Bebimil. U slučaju da i uz drugi izbor ne napreduje dobro, treba se javiti pedijatru, možda je razlog neki drugi (alergija, slabije apsorpcija...).

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Čini mi se da beba dovoljno ne napreduje, koje adaptirano mlijeko koristiti?

<para>
 Rođena je sa 3600 g. Imate li neki savjet? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete s infantilnom anoreksijom ne dobiva na težini koliko bi trebalo, a problem se obično javlja nakon uvođenja krute hrane. Čini mi se da vaše dijete dobiva na težini, mada ne znam radi li se o curici ili dječaku. Za curicu je to prosječna težina, za dječaka nešto ispod prosjeka. Za bilo kakvu konkretniju pomoć trebala bih više informacija.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba odbija hranu osim kad spava. Kako je nahraniti u budnom stanju? Poštovani, beba jede samo u snu, u budnom stanju neće ništa. Doktor kaže da je u pitanju infatilna anoreksija. Zaista nema načina na koji bih ju nahranila. Beba ima pet mjeseci i oko 7 kg. 
    Rođena je sa 3600 g. Imate li neki savjet? Unaprijed hvala.

Poštovana,
dijete s infantilnom anoreksijom ne dobiva na težini koliko bi trebalo, a problem se obično javlja nakon uvođenja krute hrane. Čini mi se da vaše dijete dobiva na težini, mada ne znam radi li se o curici ili dječaku. Za curicu je to prosječna težina, za dječaka nešto ispod prosjeka. Za bilo kakvu konkretniju pomoć trebala bih više informacija.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba odbija hranu osim kad spava. Kako je nahraniti u budnom stanju?

<para>
 Preko dana imamo nekakav ritam hranjenja, međutim noću je to drugačije. Da li bih joj mogla pojačati samo zadnji večernji obrok u danu na 150 ml, da mi izdrži barem do 4 sata ujutro jer smatram da je obrok između (u 2 sata) nepotreban (kratak vremenski period)? Zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>pokušajte prijeći na manji broj količinski većih obroka u danu. Na primjer 5-6 obroka po 170 ml, to će vam olakšati i smanjiti broj noćnih obroka. Možete povećati i večernji obrok. Ne morate se bojati povećavanja obroka, slobodno ponudite djetetu mlijeka koliko želi pojesti. Upute na pakiranjima mlijeka su samo smjernice, neka djeca jedu više, neka manje.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koji je pravilan raspored hranjenja adaptiranim mlijekom kod 3-mjesečne bebe? Pozdrav, bebica od 3 mjeseca hrani se adaptiranim mlijekom (Bebimil). Obroci su raspoređeni na 8 u danu, od po 120 ml (2, 4, 7, 11, 14, 17, 20, 23 h). Između pije čistu prokuhanu vodu. 
    Preko dana imamo nekakav ritam hranjenja, međutim noću je to drugačije. Da li bih joj mogla pojačati samo zadnji večernji obrok u danu na 150 ml, da mi izdrži barem do 4 sata ujutro jer smatram da je obrok između (u 2 sata) nepotreban (kratak vremenski period)? Zahvaljujem na odgovoru.


Poštovana,
pokušajte prijeći na manji broj količinski većih obroka u danu. Na primjer 5-6 obroka po 170 ml, to će vam olakšati i smanjiti broj noćnih obroka. Možete povećati i večernji obrok. Ne morate se bojati povećavanja obroka, slobodno ponudite djetetu mlijeka koliko želi pojesti. Upute na pakiranjima mlijeka su samo smjernice, neka djeca jedu više, neka manje.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Koji je pravilan raspored hranjenja adaptiranim mlijekom kod 3-mjesečne bebe?

<para>
 Posljednjih mjesec dana kaki samo jednom na dan i to veću količinu i uvija se i grči prije obavljanja nužde. Zanima me da li je to znak da joj možda Bebilac ne odgovara i da li da probam neku drugu formulu? Ona kada se najede lijepo i spava, nekad obrok odmah povuče, a nekad malo odbija pa plače, ali ipak uhvati. Jede svaka 3 do 4 sata. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne mora značiti da vašem djetetu ne odgovara ova mliječna formula. Promjene u stolici mogu biti uzrokovane prelaskom s majčinog na adaptirano mlijeko te nerazvijenošću probavnog sustava, karakterističnom za djecu u prvim mjesecima života.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je promjena stolice znak da bebi ne odgovara adaptirano mlijeko? Pozdrav. Imam djevojčicu staru 2 mjeseca. 15 dana sam ju dojila i odmah poslije toga je na Bebilacu. Međutim, u početku je kakila više puta na dan žuto, kako bi i trebala. 
    Posljednjih mjesec dana kaki samo jednom na dan i to veću količinu i uvija se i grči prije obavljanja nužde. Zanima me da li je to znak da joj možda Bebilac ne odgovara i da li da probam neku drugu formulu? Ona kada se najede lijepo i spava, nekad obrok odmah povuče, a nekad malo odbija pa plače, ali ipak uhvati. Jede svaka 3 do 4 sata. Unaprijed hvala na odgovoru.


Poštovana,
ne mora značiti da vašem djetetu ne odgovara ova mliječna formula. Promjene u stolici mogu biti uzrokovane prelaskom s majčinog na adaptirano mlijeko te nerazvijenošću probavnog sustava, karakterističnom za djecu u prvim mjesecima života.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je promjena stolice znak da bebi ne odgovara adaptirano mlijeko?

<para>
 Uvijek ju prvo dojim, pa onda bočica. Nakon dojenja joj dam 70 ml i pojede bez problema. Rijetko kad mi podrigne, pa svaki put bljucne. Problem mi je to što ako joj dam i 100 ml Ad mlijeka, ona će to pojesti. Tako da ne znam koliko da joj dajem, jer ne znam koliko dobije dojenjem. Jedno vrijeme dok sam imala vagu koju mi je patronažna sestra posudila sam bebu vagala prije i poslije podoja. U jednoj sam dojci znala imati 20, nekad 30 ml mlijeka. Beba nema svaki dan stolicu, a pomokrenih pelena bude 5 - 6. Muči ju probava, napinje se i stenje. Od Ad-a joj dajem Hipp bio combiotik. I navečer kapi Biogaia. Ponekad između jela čaj od komorača. Molim Vas za savjet kako da kombiniram dojenje i bočicu? Je li previše za bebu da jede svaka tri sata 70 - 100 ml? Hvala unaprijed na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>pustite dijete da pojede koliko želi, sigurno neće jesti više nego što treba. Potpuno je normalno da vaše dijete ima teškoća s probavom i imati će ih prvih nekoliko mjeseci života. No, napinjanje tijekom izbacivanja stolice može upućivati na zatvor, zato obratite pažnju na učestalost stolica vaše bebe. Ukoliko ustanovite da se radi o zatvoru, pokušajte sa nekom od IT formula.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako pravilno kombinirati dojenje i bočicu? Poštovana, imam bebu staru 20 dana. Rođena je s 4115 g, iz bolnice smo izašli s 3950 g. S dva tjedna je bila na 4200 g. Od prvog dana beba jede Ad mlijeko na bočicu i dojim ju. 
    Uvijek ju prvo dojim, pa onda bočica. Nakon dojenja joj dam 70 ml i pojede bez problema. Rijetko kad mi podrigne, pa svaki put bljucne. Problem mi je to što ako joj dam i 100 ml Ad mlijeka, ona će to pojesti. Tako da ne znam koliko da joj dajem, jer ne znam koliko dobije dojenjem. Jedno vrijeme dok sam imala vagu koju mi je patronažna sestra posudila sam bebu vagala prije i poslije podoja. U jednoj sam dojci znala imati 20, nekad 30 ml mlijeka. Beba nema svaki dan stolicu, a pomokrenih pelena bude 5 - 6. Muči ju probava, napinje se i stenje. Od Ad-a joj dajem Hipp bio combiotik. I navečer kapi Biogaia. Ponekad između jela čaj od komorača. Molim Vas za savjet kako da kombiniram dojenje i bočicu? Je li previše za bebu da jede svaka tri sata 70 - 100 ml? Hvala unaprijed na odgovoru.


Poštovana,
pustite dijete da pojede koliko želi, sigurno neće jesti više nego što treba. Potpuno je normalno da vaše dijete ima teškoća s probavom i imati će ih prvih nekoliko mjeseci života. No, napinjanje tijekom izbacivanja stolice može upućivati na zatvor, zato obratite pažnju na učestalost stolica vaše bebe. Ukoliko ustanovite da se radi o zatvoru, pokušajte sa nekom od IT formula.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako pravilno kombinirati dojenje i bočicu?

<para>
 Došlo je do toga da je napravljen i lažni Facebook profil u njeno ime, park preko puta škole i sama škola išarana je vulgarnim komentarima, čak imenom i prezimenom moje kćeri - dakle, nebrojeno stvari. Škola ništa ne poduzima. Došlo je do toga da se razrednica dere na mene kao roditelja i da mi kaže "Pa prebacite je više u drugu školu". Molim Vas za savjet kome da se više obratim. Prebaciti ću ju u drugu školu, međutim da li se stvarno ništa ne može poduzeti? Hvala.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>žao mi je što se Vašoj djevojčici događaju ovako ružne stvari od strane vršnjaka. Svakako je važno da se djevojčicu maksimalno zaštiti i da se obratite nadležnim institucijama koje su na ovakvu vrstu zlostavljanja dužne reagirati. Ukoliko djelatnici škole znaju što se događa a na to ne reagiraju i oni time narušavaju psihičko zdravlje Vaše djevojčice. Svakako se javite Pravobraniteljici za djecu, a konkretnije korake i savjete možete potražiti na liniji Hrabrog telefona čiji besplatni broj je 0800 0800. Vašoj djevojčici sada je potrebna Vaša pomoć i podrška, a svakako je važno da pratite kako je ona i kako se nosi s ovim teškim okolnostima. Budite slobodni i potražiti pomoć stručnjaka za Vašu djevojčicu.</para>
<para>Želim Vam puno snage i upornosti,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kćer mi pshički maltretiraju u školi, a škola ne poduzima ništa Moju kćer (12 godina) svakodnevno psihički maltretiraju u školi. 
    Došlo je do toga da je napravljen i lažni Facebook profil u njeno ime, park preko puta škole i sama škola išarana je vulgarnim komentarima, čak imenom i prezimenom moje kćeri - dakle, nebrojeno stvari. Škola ništa ne poduzima. Došlo je do toga da se razrednica dere na mene kao roditelja i da mi kaže "Pa prebacite je više u drugu školu". Molim Vas za savjet kome da se više obratim. Prebaciti ću ju u drugu školu, međutim da li se stvarno ništa ne može poduzeti? Hvala.


Draga mama,
žao mi je što se Vašoj djevojčici događaju ovako ružne stvari od strane vršnjaka. Svakako je važno da se djevojčicu maksimalno zaštiti i da se obratite nadležnim institucijama koje su na ovakvu vrstu zlostavljanja dužne reagirati. Ukoliko djelatnici škole znaju što se događa a na to ne reagiraju i oni time narušavaju psihičko zdravlje Vaše djevojčice. Svakako se javite Pravobraniteljici za djecu, a konkretnije korake i savjete možete potražiti na liniji Hrabrog telefona čiji besplatni broj je 0800 0800. Vašoj djevojčici sada je potrebna Vaša pomoć i podrška, a svakako je važno da pratite kako je ona i kako se nosi s ovim teškim okolnostima. Budite slobodni i potražiti pomoć stručnjaka za Vašu djevojčicu.
Želim Vam puno snage i upornosti,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Kćer mi pshički maltretiraju u školi, a škola ne poduzima ništa

<para>
 U kojem je trenutku strah nastao ne možemo odgonetnuti jer smo ga prije uspavljivali laganom glazbom, znači nije prisutan oduvijek. Strah je selektivan, znači na glazbu u autu ne reagira dokle god se auto kreće, a i televizija je u redu. Kada bi se uključila linija u kući, cd ili radio, dijete histerično viče "gasi, gasi", uz plač. Jednako reagira i ako mu se kaže unaprijed da ćemo ga upaliti i ako ga samo upalimo. Znači nije prolazna faza i više ga nisam htjela izlagati strahu - glazbu ne slušamo, ne može u igraonicu jer tamo puste glazbu, za vrtić čekamo asistenta jer zbog tog straha ne žele ga primiti redovno. Do sada nije išao u vrtić. Bio je kod psihologa, ona upućuje na neuropedijatra, dr.Sabol po svom nalazu eeg-a kaže da je neurološki sve u redu. Utvrđeno je da ima problem sa senzorikom. Ide na terapije, u senzorni kabinet, no još uvijek ne uspijevaju riješiti problem glazbe, čak i pjevanja. Sam ponekad pjevuši neku pjesmicu što je čuo s reklame. Do sada je dobio samo radnu dijagnozu - problem senzorne integracije, govora i razumijevanja, na testovima kod psihologa kognitivne funkcije su na pet godina, a govor jedva na tri. Na početku su mi spomenuli spektar autizma, no više mi ništa ne govore. To je bilo na prvom pregledu kod logopeda u 5. mjesecu ove godine. U 12. mjesecu smo naručeni na ERF u Zagrebu, ali samo na senzoriku jer je to bio jedini slobodan termin za sada. Kad pitam dijete na bilo koji način da mi kaže boli li ga glazba, da mi nacrta ili učini bilo što kako bi nam dao znak da mu pomognemo, on samo viče "gasi". Čak i na melodiju mobitela, sam hoće stisnuti tipke na sintesajzeru, i lupiti po bubnjevima jer on to kontrolira, ali bilo što drugo ne prolazi. Pokušala sam Vam što opsežnije opisati situaciju iako sam možda nešto zaboravila. Zahvaljujem Vam se unaprijed. Samo bih mu htjela osigurati život bez straha, da uživa u djetinjstvu i da ima pristup društvu a ne da ga se izolira jer netko ne zna što bi s njim (mislim na vrtić). Puno Vam hvala još jednom.
</para>
<para>
Draga mama A.,</para>
<para>vidi se da ste se već dosta informirali i tražili načine kako olakšati Vašem dječaku. Problematika koju opisujete najčešće je vezana uz poteškoće sa senzornom integracijom tako da je dobro da dječak je uključen u taj tretman. Ipak, da bi ga se još bolje razumjelo bilo bi dobro razmisliti i o sljedećim područjima. Koliko snažno dječak reagira na neke druge novosti i promjene u okolini? Ima li i tada snažne reakcije? Što mu najviše pomaže da se umiri? Odnosno, može li se umiri kada ga npr. zagrlite, a da je glazba i dalje prisutna? Ili se ne smiruje sve dok se glazba ne utiša? Može li se smiriti čim se glazba utiša ili i nakon toga ostaje uznemiren još neko vrijeme? Neobično mi je čuti da dječak zbog tog straha nije primljen redovno u vrtić. Znači li to da ga odgojiteljice ne mogu umiriti kada se prestraši glazbe? Ima li još nekih specifičnosti u razvoju? Odlično je što ćete sada u 12. mjesecu obaviti procjenu senzorike i na ERF-u, a s obzirom na Vaše brige bilo bi dobro da napravite i cjelokupnu procjenu. Na taj način ćete moći dobiti više odgovora kako razumjeti ovakav strah Vašeg dječaka i kako mu olakšati prevladavanje ovog straha.</para>
<para>Želim Vam puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak ima strah od glazbe, ali selektivan. Prošli smo razne pretrage, ali još ne znamo uzrok Poštovani, moje pitanje vezano je za sina starog 4 godine i 9 mjeseci, a radi se o izrazito velikom strahu od glazbe koji traje sigurno od navršenih godinu i pol. 
    U kojem je trenutku strah nastao ne možemo odgonetnuti jer smo ga prije uspavljivali laganom glazbom, znači nije prisutan oduvijek. Strah je selektivan, znači na glazbu u autu ne reagira dokle god se auto kreće, a i televizija je u redu. Kada bi se uključila linija u kući, cd ili radio, dijete histerično viče "gasi, gasi", uz plač. Jednako reagira i ako mu se kaže unaprijed da ćemo ga upaliti i ako ga samo upalimo. Znači nije prolazna faza i više ga nisam htjela izlagati strahu - glazbu ne slušamo, ne može u igraonicu jer tamo puste glazbu, za vrtić čekamo asistenta jer zbog tog straha ne žele ga primiti redovno. Do sada nije išao u vrtić. Bio je kod psihologa, ona upućuje na neuropedijatra, dr.Sabol po svom nalazu eeg-a kaže da je neurološki sve u redu. Utvrđeno je da ima problem sa senzorikom. Ide na terapije, u senzorni kabinet, no još uvijek ne uspijevaju riješiti problem glazbe, čak i pjevanja. Sam ponekad pjevuši neku pjesmicu što je čuo s reklame. Do sada je dobio samo radnu dijagnozu - problem senzorne integracije, govora i razumijevanja, na testovima kod psihologa kognitivne funkcije su na pet godina, a govor jedva na tri. Na početku su mi spomenuli spektar autizma, no više mi ništa ne govore. To je bilo na prvom pregledu kod logopeda u 5. mjesecu ove godine. U 12. mjesecu smo naručeni na ERF u Zagrebu, ali samo na senzoriku jer je to bio jedini slobodan termin za sada. Kad pitam dijete na bilo koji način da mi kaže boli li ga glazba, da mi nacrta ili učini bilo što kako bi nam dao znak da mu pomognemo, on samo viče "gasi". Čak i na melodiju mobitela, sam hoće stisnuti tipke na sintesajzeru, i lupiti po bubnjevima jer on to kontrolira, ali bilo što drugo ne prolazi. Pokušala sam Vam što opsežnije opisati situaciju iako sam možda nešto zaboravila. Zahvaljujem Vam se unaprijed. Samo bih mu htjela osigurati život bez straha, da uživa u djetinjstvu i da ima pristup društvu a ne da ga se izolira jer netko ne zna što bi s njim (mislim na vrtić). Puno Vam hvala još jednom.


Draga mama A.,
vidi se da ste se već dosta informirali i tražili načine kako olakšati Vašem dječaku. Problematika koju opisujete najčešće je vezana uz poteškoće sa senzornom integracijom tako da je dobro da dječak je uključen u taj tretman. Ipak, da bi ga se još bolje razumjelo bilo bi dobro razmisliti i o sljedećim područjima. Koliko snažno dječak reagira na neke druge novosti i promjene u okolini? Ima li i tada snažne reakcije? Što mu najviše pomaže da se umiri? Odnosno, može li se umiri kada ga npr. zagrlite, a da je glazba i dalje prisutna? Ili se ne smiruje sve dok se glazba ne utiša? Može li se smiriti čim se glazba utiša ili i nakon toga ostaje uznemiren još neko vrijeme? Neobično mi je čuti da dječak zbog tog straha nije primljen redovno u vrtić. Znači li to da ga odgojiteljice ne mogu umiriti kada se prestraši glazbe? Ima li još nekih specifičnosti u razvoju? Odlično je što ćete sada u 12. mjesecu obaviti procjenu senzorike i na ERF-u, a s obzirom na Vaše brige bilo bi dobro da napravite i cjelokupnu procjenu. Na taj način ćete moći dobiti više odgovora kako razumjeti ovakav strah Vašeg dječaka i kako mu olakšati prevladavanje ovog straha.
Želim Vam puno sreće,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak ima strah od glazbe, ali selektivan. Prošli smo razne pretrage, ali još ne znamo uzrok

<para>
 Prije 10 mjeseci muž je otišao u Njemačku, a on je krenuo u vrtić. Prilagodba je išla sporo, plakao je 5 mjeseci svaki puta kada bih ga ostavila. On se brzo smiri nakon toga, ali više me ne zove nikako. Razumije što mu govorim, posprema stvari, prstom mi pokaže što želi, nakon dolaska iz vrtića sam skida jaknu i tenisice. Tetama nije jasno zašto još ne priča i ne sluša njihove naredbe nego često radi po svome. On priča i brblja cijeli dan, ali na svom jeziku. Inače je treće dijete i razlika je 15 godina između njega i brata. Moram priznati da smo mu i popuštali i da je naša maza. Inače je veseo, razigran, sve brzo "skuži", ali me tete u vrtiću brinu. Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Draga D.,</para>
<para>vidi se da Vas zabrinjavaju komentari teta u vrtiću vezano uz to što Vaš dječak još ne priča i ne sluša tete u vrtiću. Sami navodite kako ste malenom dosta popuštali pa bi taj dio mogao biti povezan sa njegovom samovoljom i ignoriranjem onoga što tete kažu. Dodatno, ukoliko je dječak navikao kako okolina reagira čim on pogleda u nekom smjeru ili pokaže rukom na nešto, tada se zna dogoditi da dijete sporije razvija govor. Ipak, kako biste odagnali Vaše brige i bolje razumjeli razvoj svog djeteta svakako bih Vam preporučila da napravite psihološku procjenu ili barem logopedsku obradu dječaka. Na taj način možete dobiti jasne smjernice i ideje kako poticati razvoj govora, ali i informacije o tome što bi moglo biti u podlozi usporenog razvoja govora.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (2,5 godina) priča na nekom svom jeziku i ne sluša naredbe Poštovana, imam sina starog 2 godine i 5 mjeseci. Prohodao je s godinu dana, počeo je zvati mene, ali ne mama nego "mam". Kad sam se vratila na posao muž je bio na porodiljnom s njime godinu dana. 
    Prije 10 mjeseci muž je otišao u Njemačku, a on je krenuo u vrtić. Prilagodba je išla sporo, plakao je 5 mjeseci svaki puta kada bih ga ostavila. On se brzo smiri nakon toga, ali više me ne zove nikako. Razumije što mu govorim, posprema stvari, prstom mi pokaže što želi, nakon dolaska iz vrtića sam skida jaknu i tenisice. Tetama nije jasno zašto još ne priča i ne sluša njihove naredbe nego često radi po svome. On priča i brblja cijeli dan, ali na svom jeziku. Inače je treće dijete i razlika je 15 godina između njega i brata. Moram priznati da smo mu i popuštali i da je naša maza. Inače je veseo, razigran, sve brzo "skuži", ali me tete u vrtiću brinu. Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed hvala.


Draga D.,
vidi se da Vas zabrinjavaju komentari teta u vrtiću vezano uz to što Vaš dječak još ne priča i ne sluša tete u vrtiću. Sami navodite kako ste malenom dosta popuštali pa bi taj dio mogao biti povezan sa njegovom samovoljom i ignoriranjem onoga što tete kažu. Dodatno, ukoliko je dječak navikao kako okolina reagira čim on pogleda u nekom smjeru ili pokaže rukom na nešto, tada se zna dogoditi da dijete sporije razvija govor. Ipak, kako biste odagnali Vaše brige i bolje razumjeli razvoj svog djeteta svakako bih Vam preporučila da napravite psihološku procjenu ili barem logopedsku obradu dječaka. Na taj način možete dobiti jasne smjernice i ideje kako poticati razvoj govora, ali i informacije o tome što bi moglo biti u podlozi usporenog razvoja govora.
Sretno,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2,5 godina) priča na nekom svom jeziku i ne sluša naredbe

<para>
 Budući da ona odbija popiti adaptirano mlijeko, a znam da joj je do godine dana potrebno 500 ml mlijeka na dan, molim Vas savjet. Kroz dan pojede ukupno pet obroka. Adaptirano mlijeko dodajem joj u žitno-voćne kašice, keksolino, kašicu od mesa i povrća koju jede za ručak. Na taj način pojede nešto manje od 500 ml kroz dan. Zanima me je li moguće nadoknaditi kalcij i bjelančevine kroz meso, brokulu, špinat, zobenu kašu? To su sve namirnice koje joj redovito kuham i u koje dodajem Aptamil 2 (koliko mogu, a da ne bude previše rijetko). Zahvaljujem unaprijed, lijep pozdrav.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dijete treba 500 ml mlijeka ili ekvivalentnu količinu drugih mliječnih proizvoda – jogurta, vrhnja, sira, maslaca - u danu. Kalcij donekle možete nadoknaditi kroz druge namirnice, ali nije kalcij jedini razlog za konzumaciju mlijeka. Stoga svakako pripazite na adekvatan dnevni unos mlijeka i/ili mliječnih proizvoda.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba od 9-mjeseci ne pije na flašicu, ali adaptirano mlijeko dobiva kroz kašice. Da li je to dovoljno? Poštovani, moje dijete je prvih šest mjeseci isključivo dojeno, nakon što smo krenuli s dohranom, podoji su se prorijedili i postepeno sad s devet mjeseci više ju ne dojim. 
    Budući da ona odbija popiti adaptirano mlijeko, a znam da joj je do godine dana potrebno 500 ml mlijeka na dan, molim Vas savjet. Kroz dan pojede ukupno pet obroka. Adaptirano mlijeko dodajem joj u žitno-voćne kašice, keksolino, kašicu od mesa i povrća koju jede za ručak. Na taj način pojede nešto manje od 500 ml kroz dan. Zanima me je li moguće nadoknaditi kalcij i bjelančevine kroz meso, brokulu, špinat, zobenu kašu? To su sve namirnice koje joj redovito kuham i u koje dodajem Aptamil 2 (koliko mogu, a da ne bude previše rijetko). Zahvaljujem unaprijed, lijep pozdrav.


Poštovana,
dijete treba 500 ml mlijeka ili ekvivalentnu količinu drugih mliječnih proizvoda – jogurta, vrhnja, sira, maslaca - u danu. Kalcij donekle možete nadoknaditi kroz druge namirnice, ali nije kalcij jedini razlog za konzumaciju mlijeka. Stoga svakako pripazite na adekvatan dnevni unos mlijeka i/ili mliječnih proizvoda.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba od 9-mjeseci ne pije na flašicu, ali adaptirano mlijeko dobiva kroz kašice. Da li je to dovoljno?

<para>
 On je stalno plakao pa su mi jedni govorili da je gladan i da ga nadohranim, a drugi da ga pustim da samo cica. Ja sam krenula s bocom, a cica je ostala. Kako je samo plakao, na prsima sam ga smirivala jer je jedino to djelovalo. Što sam dobila, dijete od 11 mjeseci i 14 kg. E, da zaboravila sam napomenuti da mu nikad nismo dali Ad onoliko koliko je bilo preporučeno zbog dojenja, uvijek manje. Danas meni izgleda ovako: doručak je prije bio između 9-9:30 sati i uglavnom zobene pahuljice s voćem i mlijekom ili jogurtom. Sad je buđenje oko 7 sati pa do ručka (poslije spavanja) dobije samo jabuku ili s dodatkom malo žitarica. Ručak je između 13-14 sati, uglavnom meso, povrće, batat, proso, krumpir itd. Spavanje oko 15 sati i tada malo cica jer se tako uspavljujemo. Sad nastaje problem, što mu i kad dati prije večere i kad je večera? Znala sam mu dati malo voća i amaranta ili koji keks s voćem. Večerao je oko 8 sati ad mlijeko 120 ili 150 ml s rižinim pahuljicama ili 7 corn, dojenje i spavanje. Sada mu to dajem oko 18 sati napravljeno na vodi, a oko 20:00- 20:30 bocu i to ne više od 150 ml. Međutim, svi mi govore da je večera oko 6 sati i da prije spavanja treba dobiti bocu i ja jednostavno ne znam složiti meni. Već me glava boli od kombiniranja. Samo da napomenem, njemu kad god ponudite hranu, on će je uzeti i uglavnom se često budi i stalno cica. Pomozite mi napraviti meni njegove prehrane. I koliko mu mlijeka dnevno treba? Računa li se navečer boca kao večera? Oprostite na opširnom pitanju. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Vama treba odmor, a vašem sinu više sigurno ne treba dojenje tijekom noći. Stoga prvo razvijte strategiju za uklanjanje noćnih podoja, ali to učinite postepeno. U početku odgađajte prvi noćni podoj, a s vremenom ih potpuno izbacite. Što se tiče rasporeda dnevnih obroka, držite se pet obroka u danu usklađenih s vremenom njegovog buđenja.</para>
<para>Dijete dnevno treba 500 ml mijeka i/ili mliječnih proizvoda. Predlažem sljedeći primjer dnevnog jelovnika:</para>
<para>Doručak (7:30 – 8) žitarice, mlijeko/jogurt, voće ili kruh, maslac/namaz
Međuobrok (10 – 10:30) voće
Ručak (13 - 14) meso/riba, povrće
Međuobrok (15:30 - 16) svježi sir/vrhnje
Večera (18:30 - 19) žitarice s mlijekom (vašim ili formulom) u obliku kašice.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako složiti pravilan raspored obroka za 11-mjesečnu bebu? Poštovana, imam veliki problem s prehranom bebe od 11 mjeseci. Sva sam pogubljena od samog početka. 
    On je stalno plakao pa su mi jedni govorili da je gladan i da ga nadohranim, a drugi da ga pustim da samo cica. Ja sam krenula s bocom, a cica je ostala. Kako je samo plakao, na prsima sam ga smirivala jer je jedino to djelovalo. Što sam dobila, dijete od 11 mjeseci i 14 kg. E, da zaboravila sam napomenuti da mu nikad nismo dali Ad onoliko koliko je bilo preporučeno zbog dojenja, uvijek manje. Danas meni izgleda ovako: doručak je prije bio između 9-9:30 sati i uglavnom zobene pahuljice s voćem i mlijekom ili jogurtom. Sad je buđenje oko 7 sati pa do ručka (poslije spavanja) dobije samo jabuku ili s dodatkom malo žitarica. Ručak je između 13-14 sati, uglavnom meso, povrće, batat, proso, krumpir itd. Spavanje oko 15 sati i tada malo cica jer se tako uspavljujemo. Sad nastaje problem, što mu i kad dati prije večere i kad je večera? Znala sam mu dati malo voća i amaranta ili koji keks s voćem. Večerao je oko 8 sati ad mlijeko 120 ili 150 ml s rižinim pahuljicama ili 7 corn, dojenje i spavanje. Sada mu to dajem oko 18 sati napravljeno na vodi, a oko 20:00- 20:30 bocu i to ne više od 150 ml. Međutim, svi mi govore da je večera oko 6 sati i da prije spavanja treba dobiti bocu i ja jednostavno ne znam složiti meni. Već me glava boli od kombiniranja. Samo da napomenem, njemu kad god ponudite hranu, on će je uzeti i uglavnom se često budi i stalno cica. Pomozite mi napraviti meni njegove prehrane. I koliko mu mlijeka dnevno treba? Računa li se navečer boca kao večera? Oprostite na opširnom pitanju. Unaprijed hvala.


Poštovana,
Vama treba odmor, a vašem sinu više sigurno ne treba dojenje tijekom noći. Stoga prvo razvijte strategiju za uklanjanje noćnih podoja, ali to učinite postepeno. U početku odgađajte prvi noćni podoj, a s vremenom ih potpuno izbacite. Što se tiče rasporeda dnevnih obroka, držite se pet obroka u danu usklađenih s vremenom njegovog buđenja.
Dijete dnevno treba 500 ml mijeka i/ili mliječnih proizvoda. Predlažem sljedeći primjer dnevnog jelovnika:
Doručak (7:30 – 8) žitarice, mlijeko/jogurt, voće ili kruh, maslac/namaz
Međuobrok (10 – 10:30) voće
Ručak (13 - 14) meso/riba, povrće
Međuobrok (15:30 - 16) svježi sir/vrhnje
Večera (18:30 - 19) žitarice s mlijekom (vašim ili formulom) u obliku kašice.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako složiti pravilan raspored obroka za 11-mjesečnu bebu?

<para>
Poštovana,</para>
<para>u početku uvođenja krute hrane gleda se kao i u ostalim aspektima razvoja korigirana kronološka dob, razlog tomu je nedovoljna razvijenost probavnog sustava, enzimatski i imunološki te fizička nespremnost. Ipak, uz sve ovo najvažnije je da pratite znakove spremnosti vašeg djeteta (npr. samostalno sjedenje, izbijanje prvih zubića, koordinacija pokreta) i posavjetujete se s odabranim pedijatrom koji dobro poznaje i pobliže prati razvoj vašeg djeteta.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Gleda li se kod preuranjeno rođene bebe za početak dohrane kronološka ili korigirana dob? Poštovani, imam bebu koja je rođena u 24. tjednu pa me zanima da li se u početku dohrane gleda kronološka dob ili korigirana? Inače ju dojim. Zahvaljujem na odgovoru. 
Poštovana,
u početku uvođenja krute hrane gleda se kao i u ostalim aspektima razvoja korigirana kronološka dob, razlog tomu je nedovoljna razvijenost probavnog sustava, enzimatski i imunološki te fizička nespremnost. Ipak, uz sve ovo najvažnije je da pratite znakove spremnosti vašeg djeteta (npr. samostalno sjedenje, izbijanje prvih zubića, koordinacija pokreta) i posavjetujete se s odabranim pedijatrom koji dobro poznaje i pobliže prati razvoj vašeg djeteta.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Gleda li se kod preuranjeno rođene bebe za početak dohrane kronološka ili korigirana dob?

<para>
 Krvna slika je odlična, hemoglobin 151. Postoji li neko rješenje kako bi se povećala tjelesna masa? S poštovanjem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>navedena težina je u zdravom rasponu za bebu u dobi od pet mjeseci, stoga nemate razloga za brigu. Bebe u pravilu imaju pet obroka u danu, ali moguće je i da vaše dijete pojede količinu koja mu je dovoljna za napredak u dva ili tri obroka u danu – niste naveli koliko pojede. Dok je dijete zadovoljno, aktivno i napreduje ne trebate nikakve dodatke prehrani. Ukoliko dijete prestane napredovati ili se napredak uspori možete pokušati s vitaminskim kapima koje mogu pomoći pri poboljšavanju apetita. Postoje i drugi pripravci o kojima se možete posavjetovati s vašim pedijatrom.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako povećati težinu kod bebe koja ne želi jesti? Poštovani, imam bebu od pet mjeseci, slabo dobiva na težini. U budnom stanju neće jesti, jede samo dok spava, uhvatim je na "na prevaru" u dva do tri obroka. Rođena je s 3600 g, sad ima 6500 g. 
    Krvna slika je odlična, hemoglobin 151. Postoji li neko rješenje kako bi se povećala tjelesna masa? S poštovanjem.


Poštovana,
navedena težina je u zdravom rasponu za bebu u dobi od pet mjeseci, stoga nemate razloga za brigu. Bebe u pravilu imaju pet obroka u danu, ali moguće je i da vaše dijete pojede količinu koja mu je dovoljna za napredak u dva ili tri obroka u danu – niste naveli koliko pojede. Dok je dijete zadovoljno, aktivno i napreduje ne trebate nikakve dodatke prehrani. Ukoliko dijete prestane napredovati ili se napredak uspori možete pokušati s vitaminskim kapima koje mogu pomoći pri poboljšavanju apetita. Postoje i drugi pripravci o kojima se možete posavjetovati s vašim pedijatrom.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako povećati težinu kod bebe koja ne želi jesti?

<para>
 Konkretno, radi se o dubinsko invazivnom hemangiomu na licu i djetetu od 2 mjeseca. Lp
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>kolega koji se bavi liječenjem hemangioma propranololom u Klaićevoj je najbolji u Hrvatskoj i ima odlične rezultate. Svakako Vam preporučam da postupite prema njegovim uputama.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako se liječi i koje su nuspojave liječenja hemangioma na licu bebe? Poštovani, imate li iskustva s dojenačkim hemangiomom i liječenjem propranololom u Klaićevoj? Javljaju li se nuspojave uvijek? 
    Konkretno, radi se o dubinsko invazivnom hemangiomu na licu i djetetu od 2 mjeseca. Lp


Poštovani,
kolega koji se bavi liječenjem hemangioma propranololom u Klaićevoj je najbolji u Hrvatskoj i ima odlične rezultate. Svakako Vam preporučam da postupite prema njegovim uputama.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako se liječi i koje su nuspojave liječenja hemangioma na licu bebe?

<para>
 Što dalje? Koliko je to opasno? Mališan je samo dojen.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>u ovakvom slučaju najčešći je razlog alergija na proteine kravljeg mlijeka, koja se dogodila senzibilizacijom putem Vašeg mlijeka. Ipak nije uvijek samo kravlje mlijeko u pitanju, mogu biti i drugi alergeni. Za ovu situaciju potrebna Vam je uživo konzultacija s dječjim gastroenterlogom, da bi ste znali kako postupati.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba ima u stolici sluzavu krv, uz dobre nalaze Imam dječaka starog 4 mjeseca. Lijepo napreduje, ali imamo jedan problem koji traje od drugog mjeseca. Kada kaka, u stolici je vidljiva sluzava krv. Radili smo više pretraga i na sve je negativan. 
    Što dalje? Koliko je to opasno? Mališan je samo dojen.


Poštovana,
u ovakvom slučaju najčešći je razlog alergija na proteine kravljeg mlijeka, koja se dogodila senzibilizacijom putem Vašeg mlijeka. Ipak nije uvijek samo kravlje mlijeko u pitanju, mogu biti i drugi alergeni. Za ovu situaciju potrebna Vam je uživo konzultacija s dječjim gastroenterlogom, da bi ste znali kako postupati.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba ima u stolici sluzavu krv, uz dobre nalaze

<para>
 Kada mu se napravi kašica s adaptiranim mlijekom i mljevenim keksom pojede sve, ali na žličicu, pa Vas molim za savjet što učiniti? Hvala.


</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>dijete hranite dominatno na žličicu, bitno je da unosi mlijeko, a ne način na koji će ga unijeti.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (4,5 mjeseci) odbija jesti iz bočice, ali jede na žličicu Poštovani, moj unučić ima 4,5 mjeseca i odbija jesti iz bočice, koristi adaptirano mlijeko Novalac 1. 
    Kada mu se napravi kašica s adaptiranim mlijekom i mljevenim keksom pojede sve, ali na žličicu, pa Vas molim za savjet što učiniti? Hvala.



Poštovani,
dijete hranite dominatno na žličicu, bitno je da unosi mlijeko, a ne način na koji će ga unijeti.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (4,5 mjeseci) odbija jesti iz bočice, ali jede na žličicu

<para>
 Krenuli smo sa BabyLove, pa smo prešli na Nan 1 pro jer je malena povraćala povremeno obroke kroz nos i usta - gušila se. Na Nanu je konstantno povraćala sirasto, nije mogla spavati duže od 30 minuta i budila se povraćati. Unatoč povraćanju, malena je za navršena malo više od 2,5 mjeseca (21.10.) imala 5,5 kg i 61 cm. Na savjet pedijatrice prešli smo na Aptamil Ar. Ista stvar - i dalje povraća sirasto, no od njega je slabo napredovala. Na zadnjem vaganju 22.11. imala je 6155 g i 62 cm (pratili smo ju tjedno i u tjednu do 22.11. je dobila samo 30 g). Zbog toga smo na ponovni savjet pedijatrice prešli na već četvrtu dohranu, Novalac Ar. Malena i dalje povraća sirasto u još većoj mjeri nego na Aptamilu Ar. Nigdje ne možemo kolicima jer ju to previše trese, pa mora povraćati. Bebica podriguje kao da joj se diže želučić i na Ar dohrani. Već smo tjedan dana na Novalac-u i ne vidim napredak u kilaži. Čekamo vaganje kod pedijatrice koja će nas uputiti na gastro ukoliko se kilaža nije promijenila. Radili smo nalaze štitnjače, alergije na kravlje mlijeko, urin i krv i svi su uredni. Ona trenutno jede 4 - 5 obroka od 180 ml (odnosno 200 ml) i iza svakog obroka plače i traži još dok ne podrigne. Pedijatrica mi savjetuje da joj ne povećavam količinu mlijeka koju joj sada dajem. No ona već sada skraćuje razdoblje traženja bočice sa 4 na 3,5 sata. Malena je vesela i razigrana od prvog dana. I samo bih napomenula da je 15.10. liječena zbog urinoinfekcije, odnosno e.coli (6 na 10), ali su nalazi od tada uredni. Ne znam više kako da pomognem svojoj bebici s tim povraćanjem i zabrinjava me njezin zastoj u rastu i kilaži. Puno mi je to dohrana i savjeta koji joj ne pomažu. U 4 mjeseca 4 dohrane?! Prema Vašem stručnom mišljenju, što biste mi preporučili da napravim? Događa li se nešto ozbiljno s mojom curicom, a nitko to ne primjećuje?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nekada i ako su testovi na alergiju na mlijeko negativni, pokušamo promijeniti mlijeko u hipoalergeno, jer se svi tipovi alergije ne mogu dokazati testom. Drugo, u dobi 4 mjeseca ona može krenuti s dohranom tipa rižinih dojenačkih pahuljica, uvođenja voća i slično, pa joj se može formirati i jedan obrok po tipu voćno/žitno/miječna kašica, tj. koji će manje izazivati na bljucanje jer je kašast. No zaključno, ukoliko dijete ne napreduje na TM , najpametnije je da se svim nalazima javite dječjem gastroenterologu na pregled koji će procijeniti treba li dalja obrada ili kako formirati obroke.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dosad smo promijenili četiri vrste adaptirana mlijeka, no bebi ni jedno ne odgovara. Što učiniti? Poštovana, moja je curica rođena sa 3220 g i 47 cm, 29.11. puni 4 mjeseca. Od svog 11 - og dana života je na adaptiranom mlijeku. 
    Krenuli smo sa BabyLove, pa smo prešli na Nan 1 pro jer je malena povraćala povremeno obroke kroz nos i usta - gušila se. Na Nanu je konstantno povraćala sirasto, nije mogla spavati duže od 30 minuta i budila se povraćati. Unatoč povraćanju, malena je za navršena malo više od 2,5 mjeseca (21.10.) imala 5,5 kg i 61 cm. Na savjet pedijatrice prešli smo na Aptamil Ar. Ista stvar - i dalje povraća sirasto, no od njega je slabo napredovala. Na zadnjem vaganju 22.11. imala je 6155 g i 62 cm (pratili smo ju tjedno i u tjednu do 22.11. je dobila samo 30 g). Zbog toga smo na ponovni savjet pedijatrice prešli na već četvrtu dohranu, Novalac Ar. Malena i dalje povraća sirasto u još većoj mjeri nego na Aptamilu Ar. Nigdje ne možemo kolicima jer ju to previše trese, pa mora povraćati. Bebica podriguje kao da joj se diže želučić i na Ar dohrani. Već smo tjedan dana na Novalac-u i ne vidim napredak u kilaži. Čekamo vaganje kod pedijatrice koja će nas uputiti na gastro ukoliko se kilaža nije promijenila. Radili smo nalaze štitnjače, alergije na kravlje mlijeko, urin i krv i svi su uredni. Ona trenutno jede 4 - 5 obroka od 180 ml (odnosno 200 ml) i iza svakog obroka plače i traži još dok ne podrigne. Pedijatrica mi savjetuje da joj ne povećavam količinu mlijeka koju joj sada dajem. No ona već sada skraćuje razdoblje traženja bočice sa 4 na 3,5 sata. Malena je vesela i razigrana od prvog dana. I samo bih napomenula da je 15.10. liječena zbog urinoinfekcije, odnosno e.coli (6 na 10), ali su nalazi od tada uredni. Ne znam više kako da pomognem svojoj bebici s tim povraćanjem i zabrinjava me njezin zastoj u rastu i kilaži. Puno mi je to dohrana i savjeta koji joj ne pomažu. U 4 mjeseca 4 dohrane?! Prema Vašem stručnom mišljenju, što biste mi preporučili da napravim? Događa li se nešto ozbiljno s mojom curicom, a nitko to ne primjećuje?

Poštovana,
nekada i ako su testovi na alergiju na mlijeko negativni, pokušamo promijeniti mlijeko u hipoalergeno, jer se svi tipovi alergije ne mogu dokazati testom. Drugo, u dobi 4 mjeseca ona može krenuti s dohranom tipa rižinih dojenačkih pahuljica, uvođenja voća i slično, pa joj se može formirati i jedan obrok po tipu voćno/žitno/miječna kašica, tj. koji će manje izazivati na bljucanje jer je kašast. No zaključno, ukoliko dijete ne napreduje na TM , najpametnije je da se svim nalazima javite dječjem gastroenterologu na pregled koji će procijeniti treba li dalja obrada ili kako formirati obroke.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dosad smo promijenili četiri vrste adaptirana mlijeka, no bebi ni jedno ne odgovara. Što učiniti?

<para>
 Zanima me koliko je to opasno? Čitala sam za sindrom "trešenog djeteta" u koji se ubraja i bacanje djeteta u zrak i dizanje, i ostala sam u šoku. Je li ta tvrdnja točna i koliko je opasno? Postoji li mogućnost da sam naštetila djetetu ovakvom igrom i može li imati neke posljedice?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako je to ovako kako opisujete nema nikakvog straha. To nema veze sa sindromom "trešenog djeteta".</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Može li se djetetu naštetiti dizanjem i spuštanjem u zrak? Imam bebu staru 4 mjeseca, koja obožava kada ju dižem u zrak. Dižemo ju u uspravnom položaju i tako ju i spuštamo, nekad jače, nekad slabije, ona se baš raduje i smije iz sveg glasa. 
    Zanima me koliko je to opasno? Čitala sam za sindrom "trešenog djeteta" u koji se ubraja i bacanje djeteta u zrak i dizanje, i ostala sam u šoku. Je li ta tvrdnja točna i koliko je opasno? Postoji li mogućnost da sam naštetila djetetu ovakvom igrom i može li imati neke posljedice?


Poštovana,
ako je to ovako kako opisujete nema nikakvog straha. To nema veze sa sindromom "trešenog djeteta".

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Može li se djetetu naštetiti dizanjem i spuštanjem u zrak?

<para>
 Zanima me u kojim razmacima i koliko količinski treba pojesti? Također, nakon jela bebica podrigne, ali tijekom spavanja često stenje i steže ručice i privlači nožice k sebi pri čemu se čuje "rad" u trbuščiću, što joj ometa san. Mogu li se te tegobe ikako olakšati? Bebica pije Novalac plus. Je li to dobar izbor ili imate kakvu drugu preporuku?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Novalac plus je dobar izbor. Budući da je dijete malo, jesti treba svaka 2,5 do 3 h. Količina dnevno koja je dovoljna za napredak je oko 450 - 500ml, ako jede više ne smeta. Normalno je da se čuje rad crijeva, jer je trbušna stijenka tanka, a hrana je tekuća i ima puno pretakanja. Pokušavajte da podrigne , te možete masirati u smjeru kazaljke na satu, a nije loše uključiti Biogaia probiotičke kapi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako olakšati grčeve kod bebe i pije li odgovarajuće adaptirano mlijeko? Imam bebicu staru osam dana, porođajna težina je bila 2860 g, trenutačna je 3040 g. Zbog izrazito uvučenih bradavica, beba je na adaptiranom mlijeku što je preporučeno pri otpustu. 
    Zanima me u kojim razmacima i koliko količinski treba pojesti? Također, nakon jela bebica podrigne, ali tijekom spavanja često stenje i steže ručice i privlači nožice k sebi pri čemu se čuje "rad" u trbuščiću, što joj ometa san. Mogu li se te tegobe ikako olakšati? Bebica pije Novalac plus. Je li to dobar izbor ili imate kakvu drugu preporuku?


Poštovana,
Novalac plus je dobar izbor. Budući da je dijete malo, jesti treba svaka 2,5 do 3 h. Količina dnevno koja je dovoljna za napredak je oko 450 - 500ml, ako jede više ne smeta. Normalno je da se čuje rad crijeva, jer je trbušna stijenka tanka, a hrana je tekuća i ima puno pretakanja. Pokušavajte da podrigne , te možete masirati u smjeru kazaljke na satu, a nije loše uključiti Biogaia probiotičke kapi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako olakšati grčeve kod bebe i pije li odgovarajuće adaptirano mlijeko?

<para>
 Ponekad je na satu odsutan duhom. Imam osjećaj da neće proći razred.
</para>
<para>Draga Anita,</para>
<para>polazak u prvi razred velika je promjena i za roditelja i za dijete. Djeca se tada suočavaju s mnogim zahtjevima koje do data nisu imali prilike iskusiti. Još kad tome dodamo proces vrednovanja kroz ocjene, zna im u školi biti dosta teško dok se ne priviknu. Kao reakciju na proces prilagodbe često djeca polaskom u školu promjene i svoje ponašanje (burne reakcija, povlačenje u sebe i sl.).</para>
<para>Vjerujem da Vas pomalo zabrinjava, ali i zbunjuje njegov odnos prema školi. Kažete da sve zadaće riješi, ali ne želi pismeno odgovarati. Očito postoji motivacija za uradak zadataka, no vjerojatno nailazi na određene poteškoće kada to isto treba napraviti u školi. Iz Vašeg upita ne mogu puno toga pretpostaviti pa ću Vam navesti par pitanja koja bi Vam mogla pomoći u boljem razumijevanju Vašeg dječačića.</para>
<para>Odbija li generalno pisati ili se to događa samo u školi? Kakav mu je rukopis? Ima li poteškoće s čitanjem (izvrće slova, mijenja im redoslijed, krivo čita slova)? Je li odsutan duhom samo u školi ili takva ponašanja primjećujete kod kuće? Javlja li se samo pod određenim zadacima (npr dok moraju ispunjavati listiće i sl.), a u drugim pozorno sluša (npr. dok učiteljica objašnjava gradivo). Utječe li to na njegovo svakodnevno funkcioniranje? Važno je znati da niti jedno ponašanje koje se javlja kod djece nije beznačajno, samo moramo otkriti što se zapravo krije ispod takvog ponašanja. Koju poruku nam djeca žele poslati? Što nam tim ponašanjem žele poručiti? Učiteljica je važan izvor informacija te svakako savjetujem razgovor s njom gdje bi ga zajedno pokušali bolje razumjeti.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak je nezainteresiran za pismeno odgovaranje te na satu "odsutan duhom" Dobar dan! Moj sin ide u prvi razred. Problem je sljedeći. Usmeno sve odgovara, ali ne i pismeno. Ne želi, nezainteresiran je. Zadaće sve riješi pa i ono što ne bi trebao. 
    Ponekad je na satu odsutan duhom. Imam osjećaj da neće proći razred.

Draga Anita,
polazak u prvi razred velika je promjena i za roditelja i za dijete. Djeca se tada suočavaju s mnogim zahtjevima koje do data nisu imali prilike iskusiti. Još kad tome dodamo proces vrednovanja kroz ocjene, zna im u školi biti dosta teško dok se ne priviknu. Kao reakciju na proces prilagodbe često djeca polaskom u školu promjene i svoje ponašanje (burne reakcija, povlačenje u sebe i sl.).
Vjerujem da Vas pomalo zabrinjava, ali i zbunjuje njegov odnos prema školi. Kažete da sve zadaće riješi, ali ne želi pismeno odgovarati. Očito postoji motivacija za uradak zadataka, no vjerojatno nailazi na određene poteškoće kada to isto treba napraviti u školi. Iz Vašeg upita ne mogu puno toga pretpostaviti pa ću Vam navesti par pitanja koja bi Vam mogla pomoći u boljem razumijevanju Vašeg dječačića.
Odbija li generalno pisati ili se to događa samo u školi? Kakav mu je rukopis? Ima li poteškoće s čitanjem (izvrće slova, mijenja im redoslijed, krivo čita slova)? Je li odsutan duhom samo u školi ili takva ponašanja primjećujete kod kuće? Javlja li se samo pod određenim zadacima (npr dok moraju ispunjavati listiće i sl.), a u drugim pozorno sluša (npr. dok učiteljica objašnjava gradivo). Utječe li to na njegovo svakodnevno funkcioniranje? Važno je znati da niti jedno ponašanje koje se javlja kod djece nije beznačajno, samo moramo otkriti što se zapravo krije ispod takvog ponašanja. Koju poruku nam djeca žele poslati? Što nam tim ponašanjem žele poručiti? Učiteljica je važan izvor informacija te svakako savjetujem razgovor s njom gdje bi ga zajedno pokušali bolje razumjeti.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak je nezainteresiran za pismeno odgovaranje te na satu "odsutan duhom"

<para>
 On ima četiri godine, a njegov brat jednu godinu. Udaljena sam od njih 75 km, ali ga redovito viđam svaki vikend, ponekad i češće. On je toliko uz mene vezan da se to pretvara u jednu tužnu scenu kad ja odlazim. Vrišti i samo mene čupa da ostanem s njim. Ne znam što da radim i kako da se ponašam? Ista je situacija i kad on dođe kod mene. Pomozite mi kako da riješim ovaj problem.
</para>
<para>
Draga R.,</para>
<para>bez obzira na udaljenost vidim da imate blizak i privržen odnos s unucima. Vjerujem da ni Vama nije lako kada dođe do odvajanja i kad stariji unučić plače za Vama. Njegove suze i želja za Vašom blizinom sigurno pokreće slične osjećaje i kod Vas. No, u ovakvim situacijama treba imati na umu da naš osjećaj tuge i želja da mu pomognemo može situaciju učiniti još težom. Naime, djeca su vrlo osjetljiva na neverbalnu komunikaciju i vrlo dobro razumiju i najmanje promijene u nama. To ne znači da bi trebali skrivati svoju tugu i žalost kada vidite njega kako plače, već svakako reagirati na njegove osjećaje, no na malo drugačiji način.</para>
<para>Prije nego što ga idete tješiti vrlo je važno verbalno reflektirati ono što on u tom trenutku odvajanja govori i osjeća, primjerice „Znam da ti je teško dok baka ide..“, „Želio bi da još ostanem i tužan si što idem..“ Zatim zastanite na trenutak i tek onda ga tješite, npr.. „Doći ću ti uskoro opet..“ ili „Ubrzo ćemo se opet vidjeti..“ Tješiti ga možete i neverbalno, držanjem za rukicu, glađenjem po leđima ili nošenjem. Tada je važno da mama ili tata preuzmu dijete te da nastave verbalizirati njegove osjećaje i tješiti ga. Kasnije, kada se smiri i kada ste Vi već daleko, mogu mu objasniti kako je važno da baka ode jer živi u drugoj kući i kako će opet doći ili će oni ići u posjetu. Kako bi njemu mogli pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite, važno je da se i Vi osjećate sigurno tj. da budete nježni, obzirni ali i čvrsti u tom procesu odvajanja. Ako se zapletete u previše objašnjavanja i izrazite svoju tugu i žalost možete stvoriti kontraefekt. Poželjno je da taj proces traje što kraće, svega u par rečenica, a glavni dio objašnjavanja preuzmu mama i tata.</para>
<para>Želim Vam puno snage i strpljenja.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako riješiti problem odvajanja i tuge od unuka nakon vikend druženja? Dobar dan. Moje pitanje je vezano uz mog unuka. Željela bih pomoći njemu i mojoj kćerki i sebi, ali ne znam kako. Moj unuk živi sa svojim roditeljima i mlađim bratom. 
    On ima četiri godine, a njegov brat jednu godinu. Udaljena sam od njih 75 km, ali ga redovito viđam svaki vikend, ponekad i češće. On je toliko uz mene vezan da se to pretvara u jednu tužnu scenu kad ja odlazim. Vrišti i samo mene čupa da ostanem s njim. Ne znam što da radim i kako da se ponašam? Ista je situacija i kad on dođe kod mene. Pomozite mi kako da riješim ovaj problem.


Draga R.,
bez obzira na udaljenost vidim da imate blizak i privržen odnos s unucima. Vjerujem da ni Vama nije lako kada dođe do odvajanja i kad stariji unučić plače za Vama. Njegove suze i želja za Vašom blizinom sigurno pokreće slične osjećaje i kod Vas. No, u ovakvim situacijama treba imati na umu da naš osjećaj tuge i želja da mu pomognemo može situaciju učiniti još težom. Naime, djeca su vrlo osjetljiva na neverbalnu komunikaciju i vrlo dobro razumiju i najmanje promijene u nama. To ne znači da bi trebali skrivati svoju tugu i žalost kada vidite njega kako plače, već svakako reagirati na njegove osjećaje, no na malo drugačiji način.
Prije nego što ga idete tješiti vrlo je važno verbalno reflektirati ono što on u tom trenutku odvajanja govori i osjeća, primjerice „Znam da ti je teško dok baka ide..“, „Želio bi da još ostanem i tužan si što idem..“ Zatim zastanite na trenutak i tek onda ga tješite, npr.. „Doći ću ti uskoro opet..“ ili „Ubrzo ćemo se opet vidjeti..“ Tješiti ga možete i neverbalno, držanjem za rukicu, glađenjem po leđima ili nošenjem. Tada je važno da mama ili tata preuzmu dijete te da nastave verbalizirati njegove osjećaje i tješiti ga. Kasnije, kada se smiri i kada ste Vi već daleko, mogu mu objasniti kako je važno da baka ode jer živi u drugoj kući i kako će opet doći ili će oni ići u posjetu. Kako bi njemu mogli pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite, važno je da se i Vi osjećate sigurno tj. da budete nježni, obzirni ali i čvrsti u tom procesu odvajanja. Ako se zapletete u previše objašnjavanja i izrazite svoju tugu i žalost možete stvoriti kontraefekt. Poželjno je da taj proces traje što kraće, svega u par rečenica, a glavni dio objašnjavanja preuzmu mama i tata.
Želim Vam puno snage i strpljenja.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Kako riješiti problem odvajanja i tuge od unuka nakon vikend druženja?

<para>
 Kada mu kažemo da nešto ponekad napravi, on samo odjednom počne vrištati, bacati se na pod i bude silan. Ne znam što napraviti s njime. Nekada je tako dobro i milo dijete, a ponekad ne mogu od tog njegovog bijesa s njime izaći na kraj. Danas su mi u vrtiću rekli da je nekoliko dana nervozan i da se na sve ljuti, npr. kada je cijela skupina išla prati ruke trebao je i on ići, no međutim on se počeo ljutiti i bacati po podu. Nakon nekoliko minuta je došla druga teta koja mu je rekla da ide oprati ruke i on je bez problema to napravio. Ne znam što učiniti, trebam li potražiti stručnu pomoć ili je to samo trenutna faza koja će proći. Molim Vas, pomozite mi.
</para>
<para>
Draga D.,</para>
<para>čini se kako Vam je ponekad teško izlaziti na kraj s njegovim burnim reakcijama. Postavljanje granica izazovno je svim roditeljima i često baš ovo područje otvara puno pitanja i nedoumica.</para>
<para>Opisujete kako se Vaš sinčić često ljuti i odbija surađivati, istovremeno niste sigurni što ga motivira na takvo ponašanje. Djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno, pogotovo kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. On tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa za početak preporučujem pročitati ovaj članak: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/</ulink>
</para>
<para>Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko prelazi u agresivno ponašanje prema sebi ili drugima. Kažete da se tada zna derati i lupati glavom. Važno je reagirati na takva ponašanja kako bi mu pomogli izbaciti tu emociju, ali na adekvatan način da ne ozlijedi sebe ni druge. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ako se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje. O agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/
</ulink>
Također, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega. Valja se zapitati zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja. Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca za razliku od odraslih ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Pokušajte postaviti granicu na način opisan u navedenom članku. Ako se njegovo ponašanje nastavi kroz određeno vrijeme savjetujem Vam razgovor sa stručnjakom gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njegova ljutnja izvire i naći načine kako mu olakšati.</para>
<para>Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak star tri godine pun je bijesa i uz vrištanje odbija obavljati zadatke Poštovani, imam dječaka od tri godine. Imam problem. Često se baca na pod i udara glavom, ljuti se, vrišti. 
    Kada mu kažemo da nešto ponekad napravi, on samo odjednom počne vrištati, bacati se na pod i bude silan. Ne znam što napraviti s njime. Nekada je tako dobro i milo dijete, a ponekad ne mogu od tog njegovog bijesa s njime izaći na kraj. Danas su mi u vrtiću rekli da je nekoliko dana nervozan i da se na sve ljuti, npr. kada je cijela skupina išla prati ruke trebao je i on ići, no međutim on se počeo ljutiti i bacati po podu. Nakon nekoliko minuta je došla druga teta koja mu je rekla da ide oprati ruke i on je bez problema to napravio. Ne znam što učiniti, trebam li potražiti stručnu pomoć ili je to samo trenutna faza koja će proći. Molim Vas, pomozite mi.


Draga D.,
čini se kako Vam je ponekad teško izlaziti na kraj s njegovim burnim reakcijama. Postavljanje granica izazovno je svim roditeljima i često baš ovo područje otvara puno pitanja i nedoumica.
Opisujete kako se Vaš sinčić često ljuti i odbija surađivati, istovremeno niste sigurni što ga motivira na takvo ponašanje. Djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno, pogotovo kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. On tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa za početak preporučujem pročitati ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/

Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko prelazi u agresivno ponašanje prema sebi ili drugima. Kažete da se tada zna derati i lupati glavom. Važno je reagirati na takva ponašanja kako bi mu pomogli izbaciti tu emociju, ali na adekvatan način da ne ozlijedi sebe ni druge. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ako se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje. O agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/

Također, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega. Valja se zapitati zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja. Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca za razliku od odraslih ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Pokušajte postaviti granicu na način opisan u navedenom članku. Ako se njegovo ponašanje nastavi kroz određeno vrijeme savjetujem Vam razgovor sa stručnjakom gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njegova ljutnja izvire i naći načine kako mu olakšati.
Sretno.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak star tri godine pun je bijesa i uz vrištanje odbija obavljati zadatke

<para>
 Prije 5 mjeseci imala sam intenzivne glavobolje koje su znale trajati satima, a uz to cijelo vrijeme je bila prisutna kao nekakva "magla" u glavi. Napravila sam EEG i MR mozga i nalazi su se pokazali urednima. Nakon tri mjeseca glavobolje su se povukle te od tada imam osjećaj kao da sanjam, kao da nisam u svome tijelu. Tražila sam simptome na internetu te zaključila da je to depersonalizacija i derealizacija. U posljednja dva tjedna stanje se pogoršalo, imam velikih problema s pamćenjem, ne mogu se sjetiti npr. što sam jučer radila, osjećam se kao da uopće nisam prisutna i da život prolazi kraj mene. Psihijatrica mi je prepisala Normabel od 10 mg 3× dnevno, Fevarin od 0,5 mg uvečer te Sanval po potrebi za spavanje. Sanval mi ne pomaže da zaspim nego od njega imam rupe u sjećanju, kad ga uvečer popijem sutradan se ne sjećam što se događalo tu večer te ga onda niti ne uzimam. Terapiju pijem tek tjedan dana i zanima me hoće li ići na bolje i je li moguće vratiti se u normalno stanje? Ja imam osjećaj kao da sam zaboravila kako je to normalno funkcionirati i kako je to biti Ja. Što bih još trebala poduzeti? Dosta me to ometa u svakodnevnom životu te sam privremeno prekinula faks i posao i posvetila se sebi. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>
Draga Tanja,</para>
<para>kako nisam medicinske struke teško mi je dati odgovor vezan uz medikamente koje trenutno koristite. Moj savjet jest da o terapiji koju koristite porazgovarate s psihijatricom. Ono što kao laik po pitanju medikamenata znam jest da je pojedinim lijekovima (kao što je primjerice Fevarin koji koristite) potrebno određeno vrijeme da počnu djelovati – tjedan dana je premalo vremena da bi se pokazali učinci tog lijeka. Pojedini lijekovi imaju i nuspojave i one variraju od osobe do osobe. To su sve stvari o kojima bi trebali popričati sa svojom psihijatricom.</para>
<para>Nadalje, moj savjet jest i da osim što koristite medikamente počnete odlaziti na psihoterapiju. Iako lijekovi mogu pomoći u otklanjanju pojedinih tegoba i osposobiti osobu da normalno funkcionira u svakodnevnom životu, oni ne otklanjaju uzrok problema. A psihoterapija odlazi u uzrok i pomaže osobi da pronađe uzrok a potom ga i ukloni ili se nauči nositi s njim. Kako je psihoterapija dugotrajan proces, mnogi od njega odustaju i pribjegavaju onom bržem i jednostavnijem – medikamentima. No, da bi se problem učinkovito riješio treba mu pristupiti sa svih strana.</para>
<para>Iskreno vjerujem da iako postoje teški trenuci u životu, da se uz podršku i pomoć stručnjaka možemo uhvatiti u koštac i u najtežim situacijama. Šaljem vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Iako nemam posebnih stresova imam dijagnozu i pijem terapiju. Hoće li mi biti bolje? Pozdrav, moje ime je Tanja i imam 22 godine, studentica sam 4. godine ekonomije te sam zaposlena u call centru. Nisam imala nikakav pretjeran stres u zadnje vrijeme. 
    Prije 5 mjeseci imala sam intenzivne glavobolje koje su znale trajati satima, a uz to cijelo vrijeme je bila prisutna kao nekakva "magla" u glavi. Napravila sam EEG i MR mozga i nalazi su se pokazali urednima. Nakon tri mjeseca glavobolje su se povukle te od tada imam osjećaj kao da sanjam, kao da nisam u svome tijelu. Tražila sam simptome na internetu te zaključila da je to depersonalizacija i derealizacija. U posljednja dva tjedna stanje se pogoršalo, imam velikih problema s pamćenjem, ne mogu se sjetiti npr. što sam jučer radila, osjećam se kao da uopće nisam prisutna i da život prolazi kraj mene. Psihijatrica mi je prepisala Normabel od 10 mg 3× dnevno, Fevarin od 0,5 mg uvečer te Sanval po potrebi za spavanje. Sanval mi ne pomaže da zaspim nego od njega imam rupe u sjećanju, kad ga uvečer popijem sutradan se ne sjećam što se događalo tu večer te ga onda niti ne uzimam. Terapiju pijem tek tjedan dana i zanima me hoće li ići na bolje i je li moguće vratiti se u normalno stanje? Ja imam osjećaj kao da sam zaboravila kako je to normalno funkcionirati i kako je to biti Ja. Što bih još trebala poduzeti? Dosta me to ometa u svakodnevnom životu te sam privremeno prekinula faks i posao i posvetila se sebi. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.


Draga Tanja,
kako nisam medicinske struke teško mi je dati odgovor vezan uz medikamente koje trenutno koristite. Moj savjet jest da o terapiji koju koristite porazgovarate s psihijatricom. Ono što kao laik po pitanju medikamenata znam jest da je pojedinim lijekovima (kao što je primjerice Fevarin koji koristite) potrebno određeno vrijeme da počnu djelovati – tjedan dana je premalo vremena da bi se pokazali učinci tog lijeka. Pojedini lijekovi imaju i nuspojave i one variraju od osobe do osobe. To su sve stvari o kojima bi trebali popričati sa svojom psihijatricom.
Nadalje, moj savjet jest i da osim što koristite medikamente počnete odlaziti na psihoterapiju. Iako lijekovi mogu pomoći u otklanjanju pojedinih tegoba i osposobiti osobu da normalno funkcionira u svakodnevnom životu, oni ne otklanjaju uzrok problema. A psihoterapija odlazi u uzrok i pomaže osobi da pronađe uzrok a potom ga i ukloni ili se nauči nositi s njim. Kako je psihoterapija dugotrajan proces, mnogi od njega odustaju i pribjegavaju onom bržem i jednostavnijem – medikamentima. No, da bi se problem učinkovito riješio treba mu pristupiti sa svih strana.
Iskreno vjerujem da iako postoje teški trenuci u životu, da se uz podršku i pomoć stručnjaka možemo uhvatiti u koštac i u najtežim situacijama. Šaljem vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Iako nemam posebnih stresova imam dijagnozu i pijem terapiju. Hoće li mi biti bolje?

<para>
 On je malo kad bio kod kuće, a žena je tu da netko može biti s djecom. Malo nakon što smo se upoznali, počeli smo se dopisivati i to je bila ljubav na prvi pogled. Svakim danom je to postajalo jače, krili smo se od drugih kad bismo izlazili. Njegova cijela obitelj je znala za to, pa čak i žena. Svi osim mojih roditelja. Meni je to sve postao pritisak i ostavila sam ga. Međutim, tu se događa niz komplikacija, moji su saznali za to i ja sam otišla živjeti kod njega. Živjela sam i s njegovom djecom tada, ali sam se vratila roditeljima jer mama to nije mogla prihvatiti i stalno je plakala. Nakon mog odlaska on nije htio prihvatiti kraj i uporno želi da mu se vratim. Djeca su otišla s mamom, jedno je samo s njim. Moji roditelji kažu da za njih ne postojim ako mu se vratim, a njega ne želim izgubiti. Što da radim?
</para>
<para>
Draga Sarah,</para>
<para>konkretan odgovor na pitanje što biste trebali napraviti Vam ne mogu dati ja niti itko drugi osim Vi sami – ono što mogu jest pomoći Vam da sami dođete do tog odgovora.</para>
<para>Vjerujem da situacija u kojoj se nalazite nije nimalo laka i da se nalazite u velikoj nedoumici: volite partnera i želite biti s njim ali isto tako volite i svoje roditelje i ne želite prekid odnosa s njima. Osjećate se kao na kolosijeku a nijedne tračnice Vam ne donose mir.</para>
<para>Prije nego donesete bilo kakvu odluku, odgovorite sebi na slijedeća pitanja: Možete li razgovarati s roditeljima ili im predložiti obiteljsko savjetovanje kako bi im predočili vlastitu poziciju i čuti njihovu? Koji su glavni razlozi zbog kojih su se Vaši roditelji odlučili na tako drastičnu mjeru prekida odnosa ukoliko se Vi odlučite živjeti s partnerom? Koji su Vaši argumenti na njihove razloge?</para>
<para>Ukoliko razgovor s roditeljima nije moguć, jeste li Vi zaista spremni prekinuti odnos s partnerom kako bi zadržali onaj s roditeljima? Je li to moguće na način bez da im predbacujete, da budete na miru s tom odlukom?</para>
<para>Ako se odlučite za život s partnerom, možete li se nositi s trenutnim ili doživotnim prekidom odnosa s roditeljima? Je li Vaša veza toga vrijedna?
Donijeti odluku nekada može biti zaista teško: što god odlučili jedan dio nas neće biti zadovoljan. Moj savjet jest da si ostavite vremena za donošenje ove odluke; vrijeme možete iskoristiti na način da se obratite stručnjaku psihoterapeutu koji će Vam pomoći da se osnažite, da osvijestite svoje resurse kako bi se mogli nositi sa svim što Vaša odluka donese. Nekada čak i ako duboko u sebi znamo odgovor, može nam biti preteško nositi se s posljedicama svoje odluke. U tom slučaju podrška stručnjaka je od presudne važnosti, stoga je moj savjet da zatražite tu podršku.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Bila sam u vezi s oženjenim muškarcem koji ima djecu, no moji roditelji se protive Poštovana, nalazim se u jako teškoj situaciji. Započela sam vezu s muškarcem koji je tada bio u braku i ima troje djece. Naime, njegov brak je bio u totalnom rasulu. 
    On je malo kad bio kod kuće, a žena je tu da netko može biti s djecom. Malo nakon što smo se upoznali, počeli smo se dopisivati i to je bila ljubav na prvi pogled. Svakim danom je to postajalo jače, krili smo se od drugih kad bismo izlazili. Njegova cijela obitelj je znala za to, pa čak i žena. Svi osim mojih roditelja. Meni je to sve postao pritisak i ostavila sam ga. Međutim, tu se događa niz komplikacija, moji su saznali za to i ja sam otišla živjeti kod njega. Živjela sam i s njegovom djecom tada, ali sam se vratila roditeljima jer mama to nije mogla prihvatiti i stalno je plakala. Nakon mog odlaska on nije htio prihvatiti kraj i uporno želi da mu se vratim. Djeca su otišla s mamom, jedno je samo s njim. Moji roditelji kažu da za njih ne postojim ako mu se vratim, a njega ne želim izgubiti. Što da radim?


Draga Sarah,
konkretan odgovor na pitanje što biste trebali napraviti Vam ne mogu dati ja niti itko drugi osim Vi sami – ono što mogu jest pomoći Vam da sami dođete do tog odgovora.
Vjerujem da situacija u kojoj se nalazite nije nimalo laka i da se nalazite u velikoj nedoumici: volite partnera i želite biti s njim ali isto tako volite i svoje roditelje i ne želite prekid odnosa s njima. Osjećate se kao na kolosijeku a nijedne tračnice Vam ne donose mir.
Prije nego donesete bilo kakvu odluku, odgovorite sebi na slijedeća pitanja: Možete li razgovarati s roditeljima ili im predložiti obiteljsko savjetovanje kako bi im predočili vlastitu poziciju i čuti njihovu? Koji su glavni razlozi zbog kojih su se Vaši roditelji odlučili na tako drastičnu mjeru prekida odnosa ukoliko se Vi odlučite živjeti s partnerom? Koji su Vaši argumenti na njihove razloge?
Ukoliko razgovor s roditeljima nije moguć, jeste li Vi zaista spremni prekinuti odnos s partnerom kako bi zadržali onaj s roditeljima? Je li to moguće na način bez da im predbacujete, da budete na miru s tom odlukom?
Ako se odlučite za život s partnerom, možete li se nositi s trenutnim ili doživotnim prekidom odnosa s roditeljima? Je li Vaša veza toga vrijedna?
Donijeti odluku nekada može biti zaista teško: što god odlučili jedan dio nas neće biti zadovoljan. Moj savjet jest da si ostavite vremena za donošenje ove odluke; vrijeme možete iskoristiti na način da se obratite stručnjaku psihoterapeutu koji će Vam pomoći da se osnažite, da osvijestite svoje resurse kako bi se mogli nositi sa svim što Vaša odluka donese. Nekada čak i ako duboko u sebi znamo odgovor, može nam biti preteško nositi se s posljedicama svoje odluke. U tom slučaju podrška stručnjaka je od presudne važnosti, stoga je moj savjet da zatražite tu podršku.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Bila sam u vezi s oženjenim muškarcem koji ima djecu, no moji roditelji se protive

<para>
 Najviše što me muči je govor, ne koristi riječi, najduža rečenica je: "Ja ću vode." Na pitanje što je to, odgovara npr. Vu (auto), va (lav), viuviu (policija, vatrogasci, prva pomoć). Problem nastane kad kažem da je ne razumijem, naljuti se i ne želi razgovarati. Ako joj je nešto potrebno, svakako će se potruditi doći do toga sama ili će se obratiti tati, baki, djedu, ovisi tko se nađe u blizini. Čitamo priče, slikovnice, gledamo crtane filmove, koristimo svaku priliku za boravak na zraku, odlazak u kino ili kazalište. Koristi se i svaka prilika za razgovor i priču. Uhvatio me strah da neće progovoriti. Što se događa? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>svaki roditelj želi imati kvalitetan odnos s djetetom koji se gradi u zajedničkim svakodnevnim aktivnostima koje ste i Vi nabrojili. Komunikacija je važan faktor u toj interakciji stoga Vas mogu razumjeti kada izražavate svoju zabrinutost u svezi jezično - govornog razvoja kada je naizgled sve drugo u redu. Djeca često znaju biti svjesna svojih sposobnosti pa ukoliko nisu u mogućnost djelovati u skladu s njima ne rijetko znaju biti nezadovoljna, što je i kod Vas slučaj.</para>
<para>Niste mi naveli važan faktor koji bi meni bio osnovna smjernica u razjašnjavanju Vaših strahova, a to je dob djevojčice. Ona očito ima neki fond riječi na temelju kojih gradi gramatičku rečenicu. Predviđa se da dijete staro godinu i pol ima do 50 riječi u svojem ekspresivnom vokabularu. On eksponencijalno raste da bi nakon druge godine sadržavao oko 250 riječi. Upravo kritičan broj riječi u ekspresivnom vokabularu omogućava djetetu tvorbu dvočlane rečenice telegrafskog tipa (npr. Ivo papa, Ana neće i sl.). S oko 3 godine očekujemo do 800 riječi u izgovoru i kažemo da tada djeca imaju malu gramatiku odrasle osobe (tročlana rečenica adekvatne gramatičke strukture). Tada je i izgovor većine glasova uredan (izuzetak su glasovi R,LJ, Č,Ž,Š, C,Z,S).</para>
<para>Također ste naveli da je fina motorika ruku lošija, a poznata je povezanost fine motorike ruku s finom motorikom govornih organa. Prethodno navedeno govori u prilog mogućoj lošijoj motoričkoj organizaciji pokreta artikulatora uslijed čega je vjerojatno tako nerazumljiva Vama i okolini.</para>
<para>Preporučam da napravite logopedsku procjenu kako bi se riješili strahova i nedoumica te dobili stimulativnije smjernice za poticanje razvoja jezika i govora u kućnom okruženju za Vaše dijete.</para>
<para>
 <emphasis>
 Diana Plantak, mag. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica slabo koristi govor iako je stimulirana na razne načine Vesela, mudra, bistra, društvena i pametna djevojčica. Gruba motorika odlična, fina motorika slaba, crteži se još uvijek sastoje samo od šaranja i to slabo. 
    Najviše što me muči je govor, ne koristi riječi, najduža rečenica je: "Ja ću vode." Na pitanje što je to, odgovara npr. Vu (auto), va (lav), viuviu (policija, vatrogasci, prva pomoć). Problem nastane kad kažem da je ne razumijem, naljuti se i ne želi razgovarati. Ako joj je nešto potrebno, svakako će se potruditi doći do toga sama ili će se obratiti tati, baki, djedu, ovisi tko se nađe u blizini. Čitamo priče, slikovnice, gledamo crtane filmove, koristimo svaku priliku za boravak na zraku, odlazak u kino ili kazalište. Koristi se i svaka prilika za razgovor i priču. Uhvatio me strah da neće progovoriti. Što se događa? Unaprijed hvala.


Poštovana,
svaki roditelj želi imati kvalitetan odnos s djetetom koji se gradi u zajedničkim svakodnevnim aktivnostima koje ste i Vi nabrojili. Komunikacija je važan faktor u toj interakciji stoga Vas mogu razumjeti kada izražavate svoju zabrinutost u svezi jezično - govornog razvoja kada je naizgled sve drugo u redu. Djeca često znaju biti svjesna svojih sposobnosti pa ukoliko nisu u mogućnost djelovati u skladu s njima ne rijetko znaju biti nezadovoljna, što je i kod Vas slučaj.
Niste mi naveli važan faktor koji bi meni bio osnovna smjernica u razjašnjavanju Vaših strahova, a to je dob djevojčice. Ona očito ima neki fond riječi na temelju kojih gradi gramatičku rečenicu. Predviđa se da dijete staro godinu i pol ima do 50 riječi u svojem ekspresivnom vokabularu. On eksponencijalno raste da bi nakon druge godine sadržavao oko 250 riječi. Upravo kritičan broj riječi u ekspresivnom vokabularu omogućava djetetu tvorbu dvočlane rečenice telegrafskog tipa (npr. Ivo papa, Ana neće i sl.). S oko 3 godine očekujemo do 800 riječi u izgovoru i kažemo da tada djeca imaju malu gramatiku odrasle osobe (tročlana rečenica adekvatne gramatičke strukture). Tada je i izgovor većine glasova uredan (izuzetak su glasovi R,LJ, Č,Ž,Š, C,Z,S).
Također ste naveli da je fina motorika ruku lošija, a poznata je povezanost fine motorike ruku s finom motorikom govornih organa. Prethodno navedeno govori u prilog mogućoj lošijoj motoričkoj organizaciji pokreta artikulatora uslijed čega je vjerojatno tako nerazumljiva Vama i okolini.
Preporučam da napravite logopedsku procjenu kako bi se riješili strahova i nedoumica te dobili stimulativnije smjernice za poticanje razvoja jezika i govora u kućnom okruženju za Vaše dijete.

   
      Diana Plantak, mag. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Diana Plantak

Djevojčica slabo koristi govor iako je stimulirana na razne načine

<para>
 Pokušala sam s njim razgovarati o tome, ali on to sve negira i ne priznaje da kocka i da je on napravio dug. Vratili smo dugove uz obećanje da više neće kockati. Bio je pod kontrolom što se tiče financija. Nakon nekoliko mjeseci ponovno je otkriveno da nije prestao kockati. Pokušavam s njim razgovarati, ali on to sve negira i kao da to on ne radi. Nikada nije priznao da je napravio bilo kakav dug. Molim za savjet jer u pitanju je brak koji je neodrživ. Izgubljeno je povjerenje, a to utječe i na djecu. Je li moguće to riješiti? Bio je na nekoliko razgovora kod psihijatra. Zanima me zašto to sve negira? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana M.,</para>
<para>vjerujem da vam nije lako u situaciji u kojoj se trenutno nalazite. Odgovor na pitanje o tome što biste trebali napraviti vam ne mogu dati prijatelji, obitelji pa čak niti stručnjaci, već isključivo vi sami – nadam se da će vam ovo pismo pomoći da se primaknete korak bliže ka njemu.</para>
<para>Ono što vam sa stručne strane mogu reći jest to da vi ne možete utjecati na volju vašeg supruga da riješi problem, ukoliko on uopće smatra da ga ima. Možda njegovo negiranje kockanje upućuje na to da on zaista smatra da nije ovisan i da nema problem – a ako smatramo da nemamo problem, onda isti ne možemo ni rješavati.</para>
<para>Budući da je ovisnost o kockanju vrsta poremećaja kontrole impulsa, kompulzivni kockari ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem, čak i kada znaju koliko je to loše i štetno. Problem kockanja može opteretiti odnose, ometati odgovornost kod kuće i na poslu i dovesti do financijske katastrofe. Iako se ovisnost o kockanju može liječiti, u svakom tretmanu je ključna spremnost osobe da prizna da ima problem te da želi pomoć. Je li vaš suprug na to spreman, to je odgovor koji trebate dobiti od njega.</para>
<para>Važno je da vi osvijestite što vi želite i koliko ste spremni vlastite potrebe, želje i prioritete ali i potrebe djece na neki način zapostaviti do trenutka kada vaš suprug shvati da ima problem.</para>
<para>Predlažem iskren razgovor sa suprugom, bez osuđivanja i ucjena, koji će vam rasvijetliti kako on gleda na vlastiti problem, a potom i vašu odluku o daljnjem tijeku vašeg zajedničkog života: spremnost na borbu s neizvjesnim krajem, ili pak odluku da svoj životni put nastavite u drugom smjeru. U svakom slučaju želim vam puno sreće i hrabrosti.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Suprug je ovisnik o kockanju, no to negira. Kako mu pomoći? Poštovanje! Molimo vas za pomoć i savjet. Prije nekoliko mjeseci otkrila sam da mi je suprug ovisnik o kocki. Napravio je dugove koji su došli na naplatu i tako je to otkriveno. 
    Pokušala sam s njim razgovarati o tome, ali on to sve negira i ne priznaje da kocka i da je on napravio dug. Vratili smo dugove uz obećanje da više neće kockati. Bio je pod kontrolom što se tiče financija. Nakon nekoliko mjeseci ponovno je otkriveno da nije prestao kockati. Pokušavam s njim razgovarati, ali on to sve negira i kao da to on ne radi. Nikada nije priznao da je napravio bilo kakav dug. Molim za savjet jer u pitanju je brak koji je neodrživ. Izgubljeno je povjerenje, a to utječe i na djecu. Je li moguće to riješiti? Bio je na nekoliko razgovora kod psihijatra. Zanima me zašto to sve negira? Hvala na odgovoru.


Poštovana M.,
vjerujem da vam nije lako u situaciji u kojoj se trenutno nalazite. Odgovor na pitanje o tome što biste trebali napraviti vam ne mogu dati prijatelji, obitelji pa čak niti stručnjaci, već isključivo vi sami – nadam se da će vam ovo pismo pomoći da se primaknete korak bliže ka njemu.
Ono što vam sa stručne strane mogu reći jest to da vi ne možete utjecati na volju vašeg supruga da riješi problem, ukoliko on uopće smatra da ga ima. Možda njegovo negiranje kockanje upućuje na to da on zaista smatra da nije ovisan i da nema problem – a ako smatramo da nemamo problem, onda isti ne možemo ni rješavati.
Budući da je ovisnost o kockanju vrsta poremećaja kontrole impulsa, kompulzivni kockari ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem, čak i kada znaju koliko je to loše i štetno. Problem kockanja može opteretiti odnose, ometati odgovornost kod kuće i na poslu i dovesti do financijske katastrofe. Iako se ovisnost o kockanju može liječiti, u svakom tretmanu je ključna spremnost osobe da prizna da ima problem te da želi pomoć. Je li vaš suprug na to spreman, to je odgovor koji trebate dobiti od njega.
Važno je da vi osvijestite što vi želite i koliko ste spremni vlastite potrebe, želje i prioritete ali i potrebe djece na neki način zapostaviti do trenutka kada vaš suprug shvati da ima problem.
Predlažem iskren razgovor sa suprugom, bez osuđivanja i ucjena, koji će vam rasvijetliti kako on gleda na vlastiti problem, a potom i vašu odluku o daljnjem tijeku vašeg zajedničkog života: spremnost na borbu s neizvjesnim krajem, ili pak odluku da svoj životni put nastavite u drugom smjeru. U svakom slučaju želim vam puno sreće i hrabrosti.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Suprug je ovisnik o kockanju, no to negira. Kako mu pomoći?

<para>
 Je li to psihički poremećaj? Kako se riješiti toga straha? Trebam nositi protezu, čim je stavim u usta, u grlu imam knedlu. Što učiniti da si pomognem? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga Vedrana,</para>
<para>problem koji opisujete ukazuje da se radi o poremećaju koji zahtjeva intervenciju stručnjaka stoga je moj savjet da se što prije obratite stručnjaku za pomoć – psihijatru, psihoterapeutu. U nekim situacijama je neophodna stručna pomoć te bez intervencije stručne osobe problem ne možemo riješiti sami.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Imam strah od gutanja hrane već duže vrijeme, ima li pomoći? Poštovana, mučim se s gutanjem hrane već tri godine. Osjećam strah od gušenja. Počnem žvakati hranu i vratim ju van, pa opet unutra i onda jedan dio progutam, a drugi ostavim vani. 
    Je li to psihički poremećaj? Kako se riješiti toga straha? Trebam nositi protezu, čim je stavim u usta, u grlu imam knedlu. Što učiniti da si pomognem? Unaprijed hvala.

Draga Vedrana,
problem koji opisujete ukazuje da se radi o poremećaju koji zahtjeva intervenciju stručnjaka stoga je moj savjet da se što prije obratite stručnjaku za pomoć – psihijatru, psihoterapeutu. U nekim situacijama je neophodna stručna pomoć te bez intervencije stručne osobe problem ne možemo riješiti sami.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam strah od gutanja hrane već duže vrijeme, ima li pomoći?

<para>
 Trebamo li ići kod doktora, možda je prilikom udarca ozlijedio slezenu ili prsni koš?
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>svakako se javite na pregled liječniku i ako je bio jači udarac preporučam učiniti ultrazvuk abdomena.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete je u igri palo na trbuh, da li je to razlog za zabrinutost? Dijete se danas igralo i palo je na trbuh. Udario se na ivicu kreveta i izgubio dah na trenutak, možda je čak i malaksao. Trebam li se brinuti? 
    Trebamo li ići kod doktora, možda je prilikom udarca ozlijedio slezenu ili prsni koš?


Poštovani,
svakako se javite na pregled liječniku i ako je bio jači udarac preporučam učiniti ultrazvuk abdomena.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete je u igri palo na trbuh, da li je to razlog za zabrinutost?

<para>
 Vrlo je živahna, jako brzo uči nove stvari i voli učiti. Zna slova i brojke i zainteresirana je za engleski jezik. Sama je čuvam od rođenja. Nema dadilju i ne ide u vrtić. Često ju je čuvala moja majka i ima izuzetno dobar odnos s njom. Dojena je od prvog dana i još je dojim. Smatram da joj to nije samo navika već i potreba. Dojim je najviše za spavanje i uspavljivanje tj. za popodnevno spavanje i navečer. Imam nekoliko pitanja vezana za dojenje i spavanje i poremećaje u spavanju. Naime, oduvijek je vrlo živahna i već od prvih dana nije htjela spavati popodne. Uvijek sam čitala da male bebe spavaju i po nekoliko sati dnevno, no kod nje, to nije slučaj. Nisam na to gledala kao na problem, nego kao na nešto normalno i smatrala sam da je tako živahna. Počela je spavati i po dva sata popodne kada bih je dojila i kada bi tako ležala na meni. Čim bih se pomaknula, uvijek se probudila tako da oduvijek tako popodne spavamo. Do nekih 5 - 6. mjeseci je čak spavala u krevetiću do nas uz česta buđenja jer je dojena. Kada su krenuli zubići budila se jako često i stalno htjela sisati i kad god bih je spuštala u krevetić, jako je plakala. Nekad bi je po deset puta spustila da je probam uspavati i samo bi se smirila kada bih je uzela sebi. Nisam jedna od onih koja će trenirati dijete da mora spavati u svom krevetiću pa sam je nakon neuspješnih pokušaja ostavila da spava s nama u krevetu. Tako spava i sada. Spava otprilike dva sata popodne i zaspi uz dojenje i uvijek ja moram ležati uz nju. Često je naslonjena na mene. Navečer zaspi isto uz dojenje i budi se po noći pa i tada doji i odmah se smiri. Oduvijek je nemirna po noći i često se okreće na drugu stranu, pa na drugi dio kreveta. Nekad sjedne i vidim da nije svjesna, nekad ide malo s ručicom po posteljini kao da nešto traži. Nekada kaže rečenicu ili dvije i koliko razumijem sve su neki događaji na dnevnoj bazi ili neki strahovi. Uvijek natrag zaspi uz dojenje. Isto tako kada se budi popodne često je, kao u nekom bunilu i uvijek se još mora buditi uz dojenje. Zanima me je li to buđenje po noći povezano s dojenjem i/ili su to noćne more i noćni strahovi? Čitala sam dosta o svim poremećajima u spavanju, no ne vidim ovo kao neki jako veliki problem. Znala sam se nekoliko puta probuditi po noći i tražiti da na tabletu gleda uspavanke koje gleda prije spavanja i bila tako budna po 1-2 sata, ali nikada od rođenja nije zamijenila noć za dan ili nešto slično. Često prijateljice pričaju (i čitam na forumima) kako djeca počinju bolje spavati nakon što se odviknu od dojenja. Suprug i baka me uvjeravaju kako su to sve samo prolazne faze i kako se ne bih trebala brinuti. Nema nikakvih stresnih situacija. Obiteljska situacija je odlična. Nisu mijenjane neke navike, ne ide još u vrtić. Prije dva mjeseca se riješila pelena u jednom danu i dnevnih i noćnih. Sve postižemo dogovorom. Mora se izuzetno puno raditi s njom i sve objašnjavati i uvijek joj dajem mogućnost izbora da nekako osjeti da ima svoju individualnost. Jako dobro sve pamti i mislim da je senzibilna u tom dijelu. Pamti sve neke mini traume u smislu kada je samo jednom bila bolesna. Jedinu "bolest" koju je imala je funkcijska opstipacija nekoliko mjeseci koja se uspješno riješila. Liječnici su isto rekli da je sve to zapravo na psihičkoj bazi. Isto tako za odvikavanje od dojenja planirala sam kada navrši tri godine. Ne znam kako bih to uspjela postepeno kada sam većinu vremena sama s njom doma jer suprug dolazi doma predvečer. Mislim da bi možda najbolje bilo da na dva do tri dana bude kod svoje bake pa se tako odvikne. Zanima me, smatrate li da bih se trebala zabrinuti tj. je li potrebno da posjetimo dječjeg psihologa ili neuropedijatra zbog nemirnog spavanja? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>neka djeca jednostavno nešto nemirnije spavaju, a sigurno je tome doprinijela i navika, tj. mogućnost umirivanja na dojci. Mislim da se ne trebate opterećivati, to će sve postepeno proći, vjerojatno skroz kada prekinete dojenje, ali to ne znači da to treba odmah učiniti. Napravite kako osjećate da je najbolje za nju. Ne mislim da je sve ovo problem radi kojeg morate potražiti dodatnu pomoć.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica nemirno spava i često se budi, da li je to normalno i ima li veze s uspavljivanjem s dojenjem? Poštovani, imam djevojčicu staru dvije godine i sedam mjeseci. Od rođenja je jako žilava, zaigrana, bistra i jako aktivna. Vrlo brzo je počela s dizanjem, sjedenjem i hodanjem. 
    Vrlo je živahna, jako brzo uči nove stvari i voli učiti. Zna slova i brojke i zainteresirana je za engleski jezik. Sama je čuvam od rođenja. Nema dadilju i ne ide u vrtić. Često ju je čuvala moja majka i ima izuzetno dobar odnos s njom. Dojena je od prvog dana i još je dojim. Smatram da joj to nije samo navika već i potreba. Dojim je najviše za spavanje i uspavljivanje tj. za popodnevno spavanje i navečer. Imam nekoliko pitanja vezana za dojenje i spavanje i poremećaje u spavanju. Naime, oduvijek je vrlo živahna i već od prvih dana nije htjela spavati popodne. Uvijek sam čitala da male bebe spavaju i po nekoliko sati dnevno, no kod nje, to nije slučaj. Nisam na to gledala kao na problem, nego kao na nešto normalno i smatrala sam da je tako živahna. Počela je spavati i po dva sata popodne kada bih je dojila i kada bi tako ležala na meni. Čim bih se pomaknula, uvijek se probudila tako da oduvijek tako popodne spavamo. Do nekih 5 - 6. mjeseci je čak spavala u krevetiću do nas uz česta buđenja jer je dojena. Kada su krenuli zubići budila se jako često i stalno htjela sisati i kad god bih je spuštala u krevetić, jako je plakala. Nekad bi je po deset puta spustila da je probam uspavati i samo bi se smirila kada bih je uzela sebi. Nisam jedna od onih koja će trenirati dijete da mora spavati u svom krevetiću pa sam je nakon neuspješnih pokušaja ostavila da spava s nama u krevetu. Tako spava i sada. Spava otprilike dva sata popodne i zaspi uz dojenje i uvijek ja moram ležati uz nju. Često je naslonjena na mene. Navečer zaspi isto uz dojenje i budi se po noći pa i tada doji i odmah se smiri. Oduvijek je nemirna po noći i često se okreće na drugu stranu, pa na drugi dio kreveta. Nekad sjedne i vidim da nije svjesna, nekad ide malo s ručicom po posteljini kao da nešto traži. Nekada kaže rečenicu ili dvije i koliko razumijem sve su neki događaji na dnevnoj bazi ili neki strahovi. Uvijek natrag zaspi uz dojenje. Isto tako kada se budi popodne često je, kao u nekom bunilu i uvijek se još mora buditi uz dojenje. Zanima me je li to buđenje po noći povezano s dojenjem i/ili su to noćne more i noćni strahovi? Čitala sam dosta o svim poremećajima u spavanju, no ne vidim ovo kao neki jako veliki problem. Znala sam se nekoliko puta probuditi po noći i tražiti da na tabletu gleda uspavanke koje gleda prije spavanja i bila tako budna po 1-2 sata, ali nikada od rođenja nije zamijenila noć za dan ili nešto slično. Često prijateljice pričaju (i čitam na forumima) kako djeca počinju bolje spavati nakon što se odviknu od dojenja. Suprug i baka me uvjeravaju kako su to sve samo prolazne faze i kako se ne bih trebala brinuti. Nema nikakvih stresnih situacija. Obiteljska situacija je odlična. Nisu mijenjane neke navike, ne ide još u vrtić. Prije dva mjeseca se riješila pelena u jednom danu i dnevnih i noćnih. Sve postižemo dogovorom. Mora se izuzetno puno raditi s njom i sve objašnjavati i uvijek joj dajem mogućnost izbora da nekako osjeti da ima svoju individualnost. Jako dobro sve pamti i mislim da je senzibilna u tom dijelu. Pamti sve neke mini traume u smislu kada je samo jednom bila bolesna. Jedinu "bolest" koju je imala je funkcijska opstipacija nekoliko mjeseci koja se uspješno riješila. Liječnici su isto rekli da je sve to zapravo na psihičkoj bazi. Isto tako za odvikavanje od dojenja planirala sam kada navrši tri godine. Ne znam kako bih to uspjela postepeno kada sam većinu vremena sama s njom doma jer suprug dolazi doma predvečer. Mislim da bi možda najbolje bilo da na dva do tri dana bude kod svoje bake pa se tako odvikne. Zanima me, smatrate li da bih se trebala zabrinuti tj. je li potrebno da posjetimo dječjeg psihologa ili neuropedijatra zbog nemirnog spavanja? Unaprijed zahvaljujem.


Poštovana,
neka djeca jednostavno nešto nemirnije spavaju, a sigurno je tome doprinijela i navika, tj. mogućnost umirivanja na dojci. Mislim da se ne trebate opterećivati, to će sve postepeno proći, vjerojatno skroz kada prekinete dojenje, ali to ne znači da to treba odmah učiniti. Napravite kako osjećate da je najbolje za nju. Ne mislim da je sve ovo problem radi kojeg morate potražiti dodatnu pomoć.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica nemirno spava i često se budi, da li je to normalno i ima li veze s uspavljivanjem s dojenjem?

<para>
 Ponekad, noću teško diše. Od liječnika je dobio jednu dozu sirupa za željezo, ali krvna slika mu nije puno bolja. Ide na bolje, ali slabo. Povremeno povraća, slabo jede u vrtiću. Strah me dužine trajanja ovakvog stanja. Sve stavke iz krvi upućuju da je riječ o anemiji. Što bi bilo najbolje za njega u ovoj dobi? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>curenje nosa i kašalj je normalna pojava kod vrtićkog djeteta te dobi gotovo kroz cijelu jesen i zimu. Ono što nije normalno je da je uz to anemičan. Ako se anemija kroz 3 mjeseca primjene željeza ne popravi ili ako se popravi pa se ponovo javi dijete treba obraditi kako bi se našao uzrok iste.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako pomoći anemičnom djetetu? Dijete ima tri godine i otkako je krenuo u vrtić već tri mjeseca ima anemiju i čvorić na vratu koji se postepeno smanjuje. Noću kašlje i non stop mu je nos pun sekreta. 
    Ponekad, noću teško diše. Od liječnika je dobio jednu dozu sirupa za željezo, ali krvna slika mu nije puno bolja. Ide na bolje, ali slabo. Povremeno povraća, slabo jede u vrtiću. Strah me dužine trajanja ovakvog stanja. Sve stavke iz krvi upućuju da je riječ o anemiji. Što bi bilo najbolje za njega u ovoj dobi? Unaprijed hvala.


Poštovana,
curenje nosa i kašalj je normalna pojava kod vrtićkog djeteta te dobi gotovo kroz cijelu jesen i zimu. Ono što nije normalno je da je uz to anemičan. Ako se anemija kroz 3 mjeseca primjene željeza ne popravi ili ako se popravi pa se ponovo javi dijete treba obraditi kako bi se našao uzrok iste.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako pomoći anemičnom djetetu?

<para>
Poštovana,</para>
<para>to je normalno, a javlja se zato jer se beba naguta zraka</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Je li normalno da beba štuca nakon svakog obroka? Poštovani, imam bebu od pet mjeseci i poslije svakog obroka štuca. Je li to zabrinjavajuće? S poštovanjem.

Poštovana,
to je normalno, a javlja se zato jer se beba naguta zraka. 
Poštovana,
to je normalno, a javlja se zato jer se beba naguta zraka

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Je li normalno da beba štuca nakon svakog obroka?

<para>
 Zanima me je li u redu njezina kilaža? Sad, možda i ima koji gram više jer nam ne dolaze patronažne sestre do šestog mjeseca. Ima puno problema i s plinovima. Stalno trlja okice i navečer se budi, plače i izvija. Hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>očekuje se da dijete u 6 mjeseci udvostruči svoju tjelesnu masu, što je vaša djevojčica već učinila. No kako je u dobi kada je optimalno početi s dohranom savjetujem da to učinite, pogotovo što je to optimalno vrijeme za navikavanje na okusa. Plinovi su kod male djece uobičajeni, a neka djeca se i kod jela dosta nagutaju zraka.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Isključivo dojena 5-mjesečna djevojčica i kilaža Djevojčica ima pet mjeseci i ima 7 kg. Rođena je s 3390 g i 48 cm. Samo je dojim. Vesela je, zdrava, ima atopijski dermatitis. Redovito ima mokre pelene i stolice koje su zlatnožute boje. 
    Zanima me je li u redu njezina kilaža? Sad, možda i ima koji gram više jer nam ne dolaze patronažne sestre do šestog mjeseca. Ima puno problema i s plinovima. Stalno trlja okice i navečer se budi, plače i izvija. Hvala.


Poštovana,
očekuje se da dijete u 6 mjeseci udvostruči svoju tjelesnu masu, što je vaša djevojčica već učinila. No kako je u dobi kada je optimalno početi s dohranom savjetujem da to učinite, pogotovo što je to optimalno vrijeme za navikavanje na okusa. Plinovi su kod male djece uobičajeni, a neka djeca se i kod jela dosta nagutaju zraka.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Isključivo dojena 5-mjesečna djevojčica i kilaža

<para>
 Dijete do njega (s kojim se igrao i družio tri dana) s krvavim proljevom dobio je Medazol, a majka je rekla da su se simptomi počeli javljati uz pijenje Klavocina. Nama nitko ništa ne govori, a ja pretpostavljam da se radi o clostridium dificcile. Zanima me koliko je ona zarazna i opasna za moje dijete koje je već iscrpljeno? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>ne trebate se bojati, do zaraze ne bi smjelo doći na ovaj način. Infektivno bi bilo da je dijete u doticaju sa zaraženim fecesom. Uz to ta bakterija ne smeta osobama koje su uredne imunosti i normalne crijevne flore, tj. umnaža se u probavnom traktu uglavnom nakon antibiotske terapije. Uz to je dijete koje ju ima dobilo terapiju stoga je rizik zbilja minimalan.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koliko je zarazna i opasna clostridium difficcile? Poštovana doktorice, dijete je hospitalizirano zbog velike količine krvi, intezivno crvene boje nakon stolice koja je bila izrazito velika. 
    Dijete do njega (s kojim se igrao i družio tri dana) s krvavim proljevom dobio je Medazol, a majka je rekla da su se simptomi počeli javljati uz pijenje Klavocina. Nama nitko ništa ne govori, a ja pretpostavljam da se radi o clostridium dificcile. Zanima me koliko je ona zarazna i opasna za moje dijete koje je već iscrpljeno? Hvala na odgovoru.


Poštovani,
ne trebate se bojati, do zaraze ne bi smjelo doći na ovaj način. Infektivno bi bilo da je dijete u doticaju sa zaraženim fecesom. Uz to ta bakterija ne smeta osobama koje su uredne imunosti i normalne crijevne flore, tj. umnaža se u probavnom traktu uglavnom nakon antibiotske terapije. Uz to je dijete koje ju ima dobilo terapiju stoga je rizik zbilja minimalan.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koliko je zarazna i opasna clostridium difficcile?

<para>
 Smijem li ga dodavati i u čaj i vodu? Hvala unaprijed.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>10 g Fantomalta sadrži 40 kcal i možete dodati toliku količinu na 150 ml mlijeka. Možete ga dodavati gotovim jelima ili napitcima, ne mijenja im okus te koristiti prilikom kuhanja, jer se termičkom obradom ne uništava njegova hranjiva vrijednost. Kako ne znam koliko je vaše dijete staro niti koliko ima kilograma, ne mogu vam reći ništa preciznije o ukupnoj dnevnoj količini Fantomalta koju biste mogli koristiti.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kalorijska vrijednost Fantomalta i koliko ga koristiti? Poštovani, zamolila bih Vas da mi odgovorite koliko kalorija ima 10 grama Fantomalta i smijem li stavljati toliku količinu u mlijeko od 150 ml jer mi beba slabije dobiva na kilaži? 
    Smijem li ga dodavati i u čaj i vodu? Hvala unaprijed.


Poštovana,
10 g Fantomalta sadrži 40 kcal i možete dodati toliku količinu na 150 ml mlijeka. Možete ga dodavati gotovim jelima ili napitcima, ne mijenja im okus te koristiti prilikom kuhanja, jer se termičkom obradom ne uništava njegova hranjiva vrijednost. Kako ne znam koliko je vaše dijete staro niti koliko ima kilograma, ne mogu vam reći ništa preciznije o ukupnoj dnevnoj količini Fantomalta koju biste mogli koristiti.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kalorijska vrijednost Fantomalta i koliko ga koristiti?

<para>
 Ima 3850 g i 53 cm je duga, koliko bi obroka trebala imati dnevno i da li je u redu da je stolica kruta, a ne kao kod dojene djece? Trebam li joj davati Biogaia kapi? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>probiotičke kapi možete davati djetetu ukoliko bude imalo grčeve. Stolica u djece bilo na majčinom ili adaptiranom mlijeku obično nije kruta. Razlozi za pojavu krute stolice mogu biti različiti, između ostalog može se pojaviti prilikom naglog prelaska s majčinog na adaptirano mlijeko ili zbog pogrešnog načina pripreme adaptiranog mlijeka – previše mjerica mlijeka u odnosu na količinu vode - stoga se prilikom pripreme uvijek pridržavajte uputa na pakiranju.</para>
<para>Dijete u dobi od tri tjedna s težinom od 3850 g treba 660 ml mlijeka/dan raspoređenih u 5 jednakih obroka, dakle 130 ml/obroku.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba s dojenja prelazi na adaptirano mlijeko, koliko obroka dnevno je preporučljivo? Poštovani, beba od tri tjedna, dosad hranjena majčinim mlijekom, prelazi na adaptirano Novalac. 
    Ima 3850 g i 53 cm je duga, koliko bi obroka trebala imati dnevno i da li je u redu da je stolica kruta, a ne kao kod dojene djece? Trebam li joj davati Biogaia kapi? Unaprijed hvala.


Poštovana,
probiotičke kapi možete davati djetetu ukoliko bude imalo grčeve. Stolica u djece bilo na majčinom ili adaptiranom mlijeku obično nije kruta. Razlozi za pojavu krute stolice mogu biti različiti, između ostalog može se pojaviti prilikom naglog prelaska s majčinog na adaptirano mlijeko ili zbog pogrešnog načina pripreme adaptiranog mlijeka – previše mjerica mlijeka u odnosu na količinu vode - stoga se prilikom pripreme uvijek pridržavajte uputa na pakiranju.
Dijete u dobi od tri tjedna s težinom od 3850 g treba 660 ml mlijeka/dan raspoređenih u 5 jednakih obroka, dakle 130 ml/obroku.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba s dojenja prelazi na adaptirano mlijeko, koliko obroka dnevno je preporučljivo?

<para>
 Imate li Vi nekih savjeta kako prestati ili barem smanjiti mucanje? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>mucanje je kompleksan sindrom koji zadire u više područja, a najočitije područje je glas i govor. Upravo zbog njegove opsežnosti zadiranja u različite sfere ljudskog života (socijalnu, emocionalnu, fizičku i glasovno-govornu) osobama koje mucaju preporuča se rad s logopedom i psihologom koji su se specijalizirali za ovo specifično područje. Kako bih Vam mogla savjetovati tehnike u svrhu smanjenja netečnosti u govoru, potrebne su mi detaljnije informacije (anamneza, životna dinamika, obiteljska situacija, karakterne osobine...) na temelju kojih se odlučuje koji pristup u radu odgovara pojedinoj osobi. Do tada Vam preporučam da pročitate knjigu od kolegice Ines Galić - Jušić „Što učinit s mucanjem“ gdje ćete dobiti kvalitetne informacije o samom mucanju te pregled terapijskih postupaka koji se koriste u terapijskom radu.</para>
<para>
 <emphasis>
 Diana Plantak, mag. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam 14 godina i mucam. Kako prestati? Poštovani. Mucam već pet godina i svi me zadirkuju zbog toga. Imam 14 godina. Volio bih prestati mucati jer zbog toga imam probleme u društvu. Imao sam nekoliko stresova u životu. 
    Imate li Vi nekih savjeta kako prestati ili barem smanjiti mucanje? Unaprijed hvala.


Poštovani,
mucanje je kompleksan sindrom koji zadire u više područja, a najočitije područje je glas i govor. Upravo zbog njegove opsežnosti zadiranja u različite sfere ljudskog života (socijalnu, emocionalnu, fizičku i glasovno-govornu) osobama koje mucaju preporuča se rad s logopedom i psihologom koji su se specijalizirali za ovo specifično područje. Kako bih Vam mogla savjetovati tehnike u svrhu smanjenja netečnosti u govoru, potrebne su mi detaljnije informacije (anamneza, životna dinamika, obiteljska situacija, karakterne osobine...) na temelju kojih se odlučuje koji pristup u radu odgovara pojedinoj osobi. Do tada Vam preporučam da pročitate knjigu od kolegice Ines Galić - Jušić „Što učinit s mucanjem“ gdje ćete dobiti kvalitetne informacije o samom mucanju te pregled terapijskih postupaka koji se koriste u terapijskom radu.

   
      Diana Plantak, mag. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Imam 14 godina i mucam. Kako prestati?

<para>
 Na koji način joj mogu pomoći da savladamo ta dva slova?


</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema razvojnim normama glasovi K i G se javljaju jako rano u izgovoru. Ukoliko se ne jave poslije 3. rođendana, kažemo da dijete ima poremećaj izgovora glasova govora koje nazivamo kapacizam i gamacizam, pri čemu se glas K zamjenjuje s glasom T, a glas G s glasom D. S obzirom da su to osnovni i relativno frekventni glasovi u govoru, njihov nedostatak čini govor poprilično nerazumljiv. Iz tog razloga mogu shvatiti Vašu zabrinutost i motiviranost da pomognete djetetu. Ono što otežava situaciju poticanja izgovora glasova K i G u kućnom okruženju bez instruiranja roditelja od strane stručnjaka jest otežana demonstracija izgovora navedenih glasova (proizvode se korijenom jezika) što često zna uzrokovati frustraciju i odbijanje od strane djeteta. Kako su ti glasovi gotovo „nevidljivi“ u izgovoru (usporedbe radi: za razliku od glasova K i G, glasovi B i M su izuzetno vidljivi jer se proizvode usnama) dijete nema mehanizam provjere da li je dobro namjestilo govorne organe. S obzirom da Vaša djevojčica ima 5 godina, mora se uzeti u obzir da već poduže vrijeme automatizira nepravilan izgovor navedenih glasova zbog čega Vam savjetujem da ipak potražite stručnu pomoć. Također predlažem da joj umjesto odlaska kod logopeda napomenete da idete na igru kod /ime logopeda/. Do tada Vam preporučam da neinvazivno radite na oralnoj motorici s ciljem osvještavanja korijena jezika (npr. grgljanje vode, kašljanje, oponašanje siktanja ljute mačkice ili oponašanje hrkanja na izdisaju).</para>
<para>
 <emphasis>
 
Diana Plantak, mag. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica od 5 godina ne izgovara pravilno sve glasove Moja djevojčica ima pet godina i ne izgovara slovo "K" i "G". Kuća je "tuća", a Goran je "Doran". Kada spomenem logopeda ona plače i jako se boji. 
    Na koji način joj mogu pomoći da savladamo ta dva slova?



Poštovana,
prema razvojnim normama glasovi K i G se javljaju jako rano u izgovoru. Ukoliko se ne jave poslije 3. rođendana, kažemo da dijete ima poremećaj izgovora glasova govora koje nazivamo kapacizam i gamacizam, pri čemu se glas K zamjenjuje s glasom T, a glas G s glasom D. S obzirom da su to osnovni i relativno frekventni glasovi u govoru, njihov nedostatak čini govor poprilično nerazumljiv. Iz tog razloga mogu shvatiti Vašu zabrinutost i motiviranost da pomognete djetetu. Ono što otežava situaciju poticanja izgovora glasova K i G u kućnom okruženju bez instruiranja roditelja od strane stručnjaka jest otežana demonstracija izgovora navedenih glasova (proizvode se korijenom jezika) što često zna uzrokovati frustraciju i odbijanje od strane djeteta. Kako su ti glasovi gotovo „nevidljivi“ u izgovoru (usporedbe radi: za razliku od glasova K i G, glasovi B i M su izuzetno vidljivi jer se proizvode usnama) dijete nema mehanizam provjere da li je dobro namjestilo govorne organe. S obzirom da Vaša djevojčica ima 5 godina, mora se uzeti u obzir da već poduže vrijeme automatizira nepravilan izgovor navedenih glasova zbog čega Vam savjetujem da ipak potražite stručnu pomoć. Također predlažem da joj umjesto odlaska kod logopeda napomenete da idete na igru kod /ime logopeda/. Do tada Vam preporučam da neinvazivno radite na oralnoj motorici s ciljem osvještavanja korijena jezika (npr. grgljanje vode, kašljanje, oponašanje siktanja ljute mačkice ili oponašanje hrkanja na izdisaju).

   
      
Diana Plantak, mag. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 5 godina ne izgovara pravilno sve glasove

<para>
 U vrtić ide od svoje prve godine i nikada nije baš voljela ići u vrtić, ali bi išla bez većih problema. U vrtiću ima prijateljice i lijepo se zaigra i sudjeluje u aktivnostima. Problem se javio nakon ljetovanja. Bili smo ona, muž i ja četiri tjedna zajedno na moru. Prije toga je bila kod bake na čuvanju četiri tjedna (ujutro bi ju odveli kod bake i popodne došli po nju). Na moru se jako otvorila, razgovarala je s nepoznatim ljudima, išla okolo s roditeljima druge djece i s drugom djecom itd. Otkad smo se vratili u Zagreb i otkad je krenula opet u vrtić (prije otprilike četiri tjedna) plače da ne želi ići u vrtić, da želi samo biti sa mnom, zna plakati i kad idem u dućan na sat vremena, ne želi da bilo tko osim mene dolazi po nju u vrtić. Nigdje ne želi ostati ako ja nisam s njom. Od svoje druge godine bi ponekad prespavala kod bake koja ju je često i čuvala, a sada ne želi ni ići na igranje kod bake, ako ja nisam tamo. Muž i ja radimo i ona zna da nema opcije nego da mora ići u vrtić. I prije je nakon dužeg izbivanja iz vrtića imala problema s ponovnom prilagodbom na vrtić, ali nikada nije reagirala kao sada. Tete u vrtiću mi kažu da je ona u vrtiću dobro, da se brzo smiri i zaigra. Kad ju ostavim kod bake isto bude dobro, pjeva, smije se itd. Kada npr. imam neku obavezu i baka dolazi po nju u vrtić dan prije joj to kažem, ona obično burno odreagira, ali na kraju to prihvati. Muž i ja smo u skladnom braku i ne vidim da se dogodila neka promjena zbog koje bi ona tako burno reagirala, osim što je puno vremena provela s nama ovo ljeto i nije bila u vrtiću više od dva mjeseca. Posebno me brine što je ona predškolarac te ako ovako reagira na ponovni polazak u vrtić da znam što možemo očekivati kada sljedeće godine krene u školu. Zamolila bi Vas za savjet kako se nositi s ovom situacijom.
</para>
<para>
Draga I.,</para>
<para>razumljivo je da Vas njeno ponašanje pomalo zabrinjava, posebice zbog polaska u školu i odvajanja koje će se tada morati događati na svakodnevnoj razini. Također, sigurna sam da njena promjena u ponašanju može biti i zbunjujuća jer ranije nije iskazivala strahove kod odvajanja od Vas i supruga te je imala period preko ljeta gdje je bila posebno otvorena i slobodna u kontaktu s okolinom.</para>
<para>Spomenuli ste da niste primijetili promjene u njenoj bliskoj okolini, osim dužeg izostajanja iz vrtića. Strahovi se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa i oni su očekivani da se javljaju u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice. Ukoliko ne prepoznajete neke situacije koje bi bile vezane uz zadnja dva navedena razloga onda je moguće da se naprosto radi o razvojnom strahu. Također, moguće je da da se dogodila nekakva promjena u trenutku kada je započelo neobično ponašanje, koje je onda potaknulo to ponašanje, promjena koju vi možda niste zamijetili ili niste smatrali važnom, a dijete ju je doživjelo možda drugačije nego Vi. Ako se takvo ponašanje produži savjetujem da potražite dodatnu pomoć kroz razgovor sa stručnom osobom gdje bi onda zajedno potražili uzroke njenih briga.</para>
<para>Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

6-godišnja djevojčica teško se odvaja i odbija ostati bilo gdje bez majke Pozdrav, majka sam šestogodišnje djevojčice koja je oduvijek bila povučena i sramežljiva. 
    U vrtić ide od svoje prve godine i nikada nije baš voljela ići u vrtić, ali bi išla bez većih problema. U vrtiću ima prijateljice i lijepo se zaigra i sudjeluje u aktivnostima. Problem se javio nakon ljetovanja. Bili smo ona, muž i ja četiri tjedna zajedno na moru. Prije toga je bila kod bake na čuvanju četiri tjedna (ujutro bi ju odveli kod bake i popodne došli po nju). Na moru se jako otvorila, razgovarala je s nepoznatim ljudima, išla okolo s roditeljima druge djece i s drugom djecom itd. Otkad smo se vratili u Zagreb i otkad je krenula opet u vrtić (prije otprilike četiri tjedna) plače da ne želi ići u vrtić, da želi samo biti sa mnom, zna plakati i kad idem u dućan na sat vremena, ne želi da bilo tko osim mene dolazi po nju u vrtić. Nigdje ne želi ostati ako ja nisam s njom. Od svoje druge godine bi ponekad prespavala kod bake koja ju je često i čuvala, a sada ne želi ni ići na igranje kod bake, ako ja nisam tamo. Muž i ja radimo i ona zna da nema opcije nego da mora ići u vrtić. I prije je nakon dužeg izbivanja iz vrtića imala problema s ponovnom prilagodbom na vrtić, ali nikada nije reagirala kao sada. Tete u vrtiću mi kažu da je ona u vrtiću dobro, da se brzo smiri i zaigra. Kad ju ostavim kod bake isto bude dobro, pjeva, smije se itd. Kada npr. imam neku obavezu i baka dolazi po nju u vrtić dan prije joj to kažem, ona obično burno odreagira, ali na kraju to prihvati. Muž i ja smo u skladnom braku i ne vidim da se dogodila neka promjena zbog koje bi ona tako burno reagirala, osim što je puno vremena provela s nama ovo ljeto i nije bila u vrtiću više od dva mjeseca. Posebno me brine što je ona predškolarac te ako ovako reagira na ponovni polazak u vrtić da znam što možemo očekivati kada sljedeće godine krene u školu. Zamolila bi Vas za savjet kako se nositi s ovom situacijom.


Draga I.,
razumljivo je da Vas njeno ponašanje pomalo zabrinjava, posebice zbog polaska u školu i odvajanja koje će se tada morati događati na svakodnevnoj razini. Također, sigurna sam da njena promjena u ponašanju može biti i zbunjujuća jer ranije nije iskazivala strahove kod odvajanja od Vas i supruga te je imala period preko ljeta gdje je bila posebno otvorena i slobodna u kontaktu s okolinom.
Spomenuli ste da niste primijetili promjene u njenoj bliskoj okolini, osim dužeg izostajanja iz vrtića. Strahovi se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa i oni su očekivani da se javljaju u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice. Ukoliko ne prepoznajete neke situacije koje bi bile vezane uz zadnja dva navedena razloga onda je moguće da se naprosto radi o razvojnom strahu. Također, moguće je da da se dogodila nekakva promjena u trenutku kada je započelo neobično ponašanje, koje je onda potaknulo to ponašanje, promjena koju vi možda niste zamijetili ili niste smatrali važnom, a dijete ju je doživjelo možda drugačije nego Vi. Ako se takvo ponašanje produži savjetujem da potražite dodatnu pomoć kroz razgovor sa stručnom osobom gdje bi onda zajedno potražili uzroke njenih briga.
Sretno.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

6-godišnja djevojčica teško se odvaja i odbija ostati bilo gdje bez majke

<para>
 Prohodao je s 11 mjeseci, govori nekoliko riječi, vrlo tečno ih izgovara, riječi imaju suvisla značenja (voda). Unazad nekoliko dana smo malo prehlađeni i kroz isti period su počele neke nervozice, bacanja po podu ako nešto nije po njegovom. Slabije jede, sve hoće na što mi ukažemo da baš i nije igračka. Nastojimo "ne" izbaciti pa preusmjerimo njegove naume na nešto drugo, ali on svejedno protestira. Ne znam kako da tome pristupimo. Nadam se da je to samo faza u razvoju. Kako da se postavim na to njegovo ponašanje? Hvala vam. Lijep pozdrav.
</para>
<para>
Draga T.,</para>
<para>jedan od osnovnih zadataka odrastanja je upoznavanje svijeta koji nas okružuje. Mala djeca dobi Vašeg sinčića najčešće to rade taktilnim istraživanjem, pa tako mogu gnječiti, trgati ili stavljati predmete u usta. Zanima ih što sve mogu s svojim malim tijelom napraviti i kako mogu utjecati na okolinu. Također, njima je bitno upoznati osobe koje ga okružuju te shvatiti svoje mjesto u obitelji i to rade kroz testiranje granica odraslih.</para>
<para>Postavljanje granica preporučuje se u tri situacije: kada mališan ugrožava sebe (agresivnost usmjerena prema sebi, ugrožavanje zdravlja i sl.), kada ugrožava druge (tuče, lupa, štipa druge) ili kada uništava imovinu. U ovim situacijama važno je reagirati kako bi svi bili sigurni. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. S druge strane potrebno mu je dati dovoljno slobode. Razmislite, u kojim situacijama mu možete dati slobodu da istražuje i isprobava različite stvari, a da ne ugrožava sebe, druge ili imovinu.</para>
<para>Bitno je razumjeti da ponašanja Vašeg sina koja ste naveli često nisu namjerna, već on pokušava naučiti koja su ponašanja dozvoljena, a koja ne. Kako je još uvijek jako mali vjerojatno mu je jako teško regulirati svoje postupke iako možda razumije koja su ponašanja poželjna. Većini roditelja postavljanje granica zna biti zaista težak i izazovan zadatak, no imajte na umu da je u ovoj dobi djeci jako teško suspregnuti svoje želje te će on to učiti postepeno, kroz vrijeme, razvoj i pomoć roditelja.</para>
<para>Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dosad mirna beba počela je protestirati. Da li je riječ o fazi? Poštovani, moje dijete je navršilo 15 mjeseci. Dosad savršena beba, veseo, vedar, uvijek spreman na suradnju i istraživanje. 
    Prohodao je s 11 mjeseci, govori nekoliko riječi, vrlo tečno ih izgovara, riječi imaju suvisla značenja (voda). Unazad nekoliko dana smo malo prehlađeni i kroz isti period su počele neke nervozice, bacanja po podu ako nešto nije po njegovom. Slabije jede, sve hoće na što mi ukažemo da baš i nije igračka. Nastojimo "ne" izbaciti pa preusmjerimo njegove naume na nešto drugo, ali on svejedno protestira. Ne znam kako da tome pristupimo. Nadam se da je to samo faza u razvoju. Kako da se postavim na to njegovo ponašanje? Hvala vam. Lijep pozdrav.


Draga T.,
jedan od osnovnih zadataka odrastanja je upoznavanje svijeta koji nas okružuje. Mala djeca dobi Vašeg sinčića najčešće to rade taktilnim istraživanjem, pa tako mogu gnječiti, trgati ili stavljati predmete u usta. Zanima ih što sve mogu s svojim malim tijelom napraviti i kako mogu utjecati na okolinu. Također, njima je bitno upoznati osobe koje ga okružuju te shvatiti svoje mjesto u obitelji i to rade kroz testiranje granica odraslih.
Postavljanje granica preporučuje se u tri situacije: kada mališan ugrožava sebe (agresivnost usmjerena prema sebi, ugrožavanje zdravlja i sl.), kada ugrožava druge (tuče, lupa, štipa druge) ili kada uništava imovinu. U ovim situacijama važno je reagirati kako bi svi bili sigurni. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. S druge strane potrebno mu je dati dovoljno slobode. Razmislite, u kojim situacijama mu možete dati slobodu da istražuje i isprobava različite stvari, a da ne ugrožava sebe, druge ili imovinu.
Bitno je razumjeti da ponašanja Vašeg sina koja ste naveli često nisu namjerna, već on pokušava naučiti koja su ponašanja dozvoljena, a koja ne. Kako je još uvijek jako mali vjerojatno mu je jako teško regulirati svoje postupke iako možda razumije koja su ponašanja poželjna. Većini roditelja postavljanje granica zna biti zaista težak i izazovan zadatak, no imajte na umu da je u ovoj dobi djeci jako teško suspregnuti svoje želje te će on to učiti postepeno, kroz vrijeme, razvoj i pomoć roditelja.
Sretno.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dosad mirna beba počela je protestirati. Da li je riječ o fazi?

<para>
 Inače mu sve vrlo strpljivo objasnim kada se smiri i on to shvaća, ali ne prihvaća da to mora napraviti. Ima sestru od tri godine i ako ona ne mora raditi što i on, onda to odbija. Također govori da je curica kopirajući nju. Mora ići na operaciju spolovila jer mu se kožica ne može prevući. Derao se i bacio kod doktorice da to ne želi i morali smo ga držati da ga pregleda. Išli smo kod psihologa upravo zbog njegovog "neću" i "radim što ja hoću" jer to je ponekad bio problem u vrtiću i dobili smo smjernice što s njim raditi. Pedijatrica je rekla da njegovo ponašanje nije tipično za petogodišnjaka. Osobno smatram da je vrlo bistar i drag dječak koji je ujedno i vrlo živ s jakim karakterom. Molim vas recite mi griješim li ili uistinu on ima neki problem poput zahtjevnog djeteta ili djeteta koji nije u skladu s onim što se od njega očekuje? Hvala Vam unaprijed i lijep pozdrav.
</para>
<para>
Draga S.,</para>
<para>čini se da imate jednog pametnog i upornog sinčića. Upornost je karakteristika temperamenta koja je odlična kada želimo postići određeni cilj (završiti započeto, ostvariti želje..). Ljudi koji su po prirodi ''uporniji'' neće lako odustati i teško ih se može omesti u zacrtanom cilju.</para>
<para>Takva energija Vašem sinu u životu može dobro poslužiti. Naravno, postoji i ona druga strana medalje o kojoj, čini mi se, i pišete u ovome pismu. Upornost nam može otežavati odnose s okolinom jer se ponekad naši planovi i želje ne poklapaju sa željama i planovima osoba koje nas okružuju. U tim situacijama ne rijetko dolazi do konflikata pa je osobama koje imaju izraženu upornost potrebna pomoć u usmjeravanju te energije te učenju tolerancije. Kako bi još bolje razumjeli što se unutar Vašeg sina događa te kako mu s obzirom na njegovu upornost pristupiti savjetujem da pročitate ovaj članak: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Vjerujem da Vam se teško nositi s njegovim burnim reakcijama i čestim oponiranjem. Kao i sva druga djeca Vaš sin u trenutcima frustracije ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada mu svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ga se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogao naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljut kratko i jasno postavite granicu i da ga preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njemu omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je to što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti? Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako biste dobili više informacija o adekvatnom postavljanju granica predlažem da pročitate sljedeći članak: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Pohvalno je što mu strpljivo objašnjavate što želite od njega tek nakon što se dijete smiri. Kada bi mu to isto pokušali objasniti u trenutku kada je ljut i viče, ne bi puno toga postigli osim što bi još više frustrirali dijete, a i sebe. Kao što ste sami primjetili, on većinu toga što kažete razumije, zna da ne smije vikati, udarati, odbijati suradnju i sl. No, kada dođe do trenutka kada to znanje treba upotrijebiti teško se kontrolira. Takav način ponašanja nije nimalo iznenađujući jer djeca tek uče kontrolirati svoje emocije i u tome im treba pomoć odraslih.</para>
<para>Da bi se moglo odgovoriti na pitanje odskače li njegovo ponašanje od očekivanog za njegovu dob potrebna je opsežnija procjena. No, za početak odlično je što ste potražili podršku te dobili smjernice kako reagirati. Nadam se da Vam je i ovo pismo malo olakšalo razumijevanje njegova ponašanja te dalo ideje kako bi se u tim izazovnim situacijama mogli postaviti.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Problemi s ponašanjem 5-godišnjaka koji je svadljiv i inatljiv Poštovani, imam sina od pet godina koji je karakterno vrlo uporan i tvrdoglav. Problem je što se svađa, dere i viče kada nešto ne želi. Čak me počeo i nazivati glupačom. 
    Inače mu sve vrlo strpljivo objasnim kada se smiri i on to shvaća, ali ne prihvaća da to mora napraviti. Ima sestru od tri godine i ako ona ne mora raditi što i on, onda to odbija. Također govori da je curica kopirajući nju. Mora ići na operaciju spolovila jer mu se kožica ne može prevući. Derao se i bacio kod doktorice da to ne želi i morali smo ga držati da ga pregleda. Išli smo kod psihologa upravo zbog njegovog "neću" i "radim što ja hoću" jer to je ponekad bio problem u vrtiću i dobili smo smjernice što s njim raditi. Pedijatrica je rekla da njegovo ponašanje nije tipično za petogodišnjaka. Osobno smatram da je vrlo bistar i drag dječak koji je ujedno i vrlo živ s jakim karakterom. Molim vas recite mi griješim li ili uistinu on ima neki problem poput zahtjevnog djeteta ili djeteta koji nije u skladu s onim što se od njega očekuje? Hvala Vam unaprijed i lijep pozdrav.


Draga S.,
čini se da imate jednog pametnog i upornog sinčića. Upornost je karakteristika temperamenta koja je odlična kada želimo postići određeni cilj (završiti započeto, ostvariti želje..). Ljudi koji su po prirodi ''uporniji'' neće lako odustati i teško ih se može omesti u zacrtanom cilju.
Takva energija Vašem sinu u životu može dobro poslužiti. Naravno, postoji i ona druga strana medalje o kojoj, čini mi se, i pišete u ovome pismu. Upornost nam može otežavati odnose s okolinom jer se ponekad naši planovi i želje ne poklapaju sa željama i planovima osoba koje nas okružuju. U tim situacijama ne rijetko dolazi do konflikata pa je osobama koje imaju izraženu upornost potrebna pomoć u usmjeravanju te energije te učenju tolerancije. Kako bi još bolje razumjeli što se unutar Vašeg sina događa te kako mu s obzirom na njegovu upornost pristupiti savjetujem da pročitate ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Vjerujem da Vam se teško nositi s njegovim burnim reakcijama i čestim oponiranjem. Kao i sva druga djeca Vaš sin u trenutcima frustracije ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada mu svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ga se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogao naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljut kratko i jasno postavite granicu i da ga preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njemu omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je to što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti? Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako biste dobili više informacija o adekvatnom postavljanju granica predlažem da pročitate sljedeći članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Pohvalno je što mu strpljivo objašnjavate što želite od njega tek nakon što se dijete smiri. Kada bi mu to isto pokušali objasniti u trenutku kada je ljut i viče, ne bi puno toga postigli osim što bi još više frustrirali dijete, a i sebe. Kao što ste sami primjetili, on većinu toga što kažete razumije, zna da ne smije vikati, udarati, odbijati suradnju i sl. No, kada dođe do trenutka kada to znanje treba upotrijebiti teško se kontrolira. Takav način ponašanja nije nimalo iznenađujući jer djeca tek uče kontrolirati svoje emocije i u tome im treba pomoć odraslih.
Da bi se moglo odgovoriti na pitanje odskače li njegovo ponašanje od očekivanog za njegovu dob potrebna je opsežnija procjena. No, za početak odlično je što ste potražili podršku te dobili smjernice kako reagirati. Nadam se da Vam je i ovo pismo malo olakšalo razumijevanje njegova ponašanja te dalo ideje kako bi se u tim izazovnim situacijama mogli postaviti.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi s ponašanjem 5-godišnjaka koji je svadljiv i inatljiv

<para>
 U ovih mjesec dana koliko ima od početka školske godine, već dosta puta je zaboravljao svoje obaveze - zadaće ili crtež ili novac za neki izlet itd. Međutim, dogodilo se i to da jednom prilikom nije zaboravio, već nije čuo učiteljicu i to ne zato što je učiteljica tiha već zato što je on u svom svijetu, svijetu igrica. Za igrice smo se dogovorili da će biti kao nagrada za izvršenu zadaću i ne svaki dan već samo kad nije previše kasno navečer i naravno ne previše dugo. Inače, igrice nimalo ne volim kao vid nagrade, ali on jako sporo obavlja svoje zadatke, a budući da mu je to najveća satisfakcija uveli smo to kao nagradu. Dakle iako često ne igra igrice, stalno razmišlja o njima. Često mu pričam koliko je bitno da bude fokusiran na ono što učiteljica govori kako bi mogao brže završiti svoju zadaću i imati više slobodnog vremena. Međutim, nakon svih mojih priča, on nastavlja pričati o igricama. Inače nije agresivno dijete, i u kući zna poslušati i pospremiti iza sebe stvari, ići u kupovinu, iznijeti smeće. Budući da voli kuhati, pomaže ponekad u pripremi kolača itd. Kako da ga izvučem iz ovog virtualnog svijeta? S obzirom da je jako spor, da li da mu ih ipak ostavim kao nagradu ili? Mislim da bi izlaz bio da odmah nakon škole ide kući, napiše zadaću i nekako ga privoliti da izađe vani do večeri. Međutim to je u našem slučaju nemoguće jer suprug i ja radimo, a sin je u produženom tako da smo kod kuće tek u 18.00. Što predlažete? Hvala unaprijed na odgovoru.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>u današnje vrijeme djeca sve više vremena provode pred kompjuterom igrajući igrice ili gledajući video sadržaj i pohvalno je što ograničavate vrijeme provedeno pred ekranom. U redu je učiti dijete posljedice za svoja ponašanja, kao što je u Vašem slučaju igranje igrica ako se napiše zadaća. Time dijete lakše preuzima odgovornost za svoje ponašanje te spremnije prihvaća posljedice.</para>
<para>Čini mi se da Vas zapravo najviše zabrinjava njegova sporost i nepažnja u obavljanju zadataka. Ta sporost i nepažnja može, ali i ne mora direktno biti povezana s igranjem video igrica. Iz vašeg upita mogu pretpostaviti da dječaku jasno postavljate granice te da ne provodi toliko vremena pred ekranom. Prema ovome što ste napisali pretpostavljam da Vaš sin može imati sporiju brzinu obrade informacija. Brzina obrade informacija je kognitivna vještina koja nije povezana s inteligencijom, već govori o tome kolikom brzinom možemo obraditi informacije iz okoline. Ljudi su različiti pa neki po prirodi brže procesuiraju informacije neki sporije. Upravo zbog sporije brzine obrade informacija u školi se kod neke djece može steći dojam kao da ne znaju riješiti određeni zadatak, no zapravo ga razumiju i shvaćaju, no za to im je potrebno više vremena. Niska brzina obrade informacija može se očitovati u sporosti pri temeljnim računskim operacijama, sporom čitanju, snažna povezanost s čitanjem i matematikom (osobito u osnovnoj školi kada se stječu ove vještine i razvija se brzina i njihovo automatizirano korištenje), potrebno više vremena za završavanje zadataka, kada je pod pritiskom potrebno još više vremena, najčešće dolazi do ispravnog odgovora, ali nakon duljeg vremena.</para>
<para>Osim u brzini rješavanja zadataka, sporija brzina obrade podataka može se manifestirati i u svakodnevnim rutinskim aktivnostima kao što je na primjer oblačenje/svlačenje ali i u socijalnim odnosima tako da nije neobično kad Vaš sin prečuje neku uputu ili zadatak. Važno je imati na umu da brzina obrade podataka nije odraz sposobnosti djeteta i može se razvijati te je važno izbjegavati kažnjavanje i osuđivanje sporije izvedbe. Kao što ste mogli primijetiti on je svjestan svog ''problema'', no to je Van njegove kontrole te ne može odlučiti biti brži u izvođenju raznih aktivnosti. Važno je da ne osjeti pritisak s Vaše strane, Već razumijevanje i pomoć u boljem strukturiranju vremena. Brzina obrade informacija je vještina i kao takva može se razvijati. U svakodnevnim aktivnostima se na razvoj ove vještine može utjecati kroz bolje strukturiranje vremena. Na primjer, u aktivnostima koje za njega nisu izazovne i u kojima neće doživjeti neuspjeh, može se mjeriti vrijeme i to pretvoriti u igru. Brzina obrade podataka može se vježbati i izvedbom što više vrlo jednostavnih i repetitivnih zadataka u što kraćem roku (npr. rješavanje vrlo jednostavnih matematičkih zadataka, čitanje što više učestalih riječi). Smjernice kako mu još više olakšati :smanjiti vremenski pritisak, ne tražiti brzinu pri prepisivanju, smanjiti okolinske distrakcije, dugačke tekstove razbiti na manje dijelove, naglašavati točnost, a ne brzinu.</para>
<para>Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti od pomoći.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak je pomalo izgubljen u virtualnom svijetu igrica, te zaboravlja školske obaveze Poštovani, moj sin ima 8 godina i ide u treći razred. 
    U ovih mjesec dana koliko ima od početka školske godine, već dosta puta je zaboravljao svoje obaveze - zadaće ili crtež ili novac za neki izlet itd. Međutim, dogodilo se i to da jednom prilikom nije zaboravio, već nije čuo učiteljicu i to ne zato što je učiteljica tiha već zato što je on u svom svijetu, svijetu igrica. Za igrice smo se dogovorili da će biti kao nagrada za izvršenu zadaću i ne svaki dan već samo kad nije previše kasno navečer i naravno ne previše dugo. Inače, igrice nimalo ne volim kao vid nagrade, ali on jako sporo obavlja svoje zadatke, a budući da mu je to najveća satisfakcija uveli smo to kao nagradu. Dakle iako često ne igra igrice, stalno razmišlja o njima. Često mu pričam koliko je bitno da bude fokusiran na ono što učiteljica govori kako bi mogao brže završiti svoju zadaću i imati više slobodnog vremena. Međutim, nakon svih mojih priča, on nastavlja pričati o igricama. Inače nije agresivno dijete, i u kući zna poslušati i pospremiti iza sebe stvari, ići u kupovinu, iznijeti smeće. Budući da voli kuhati, pomaže ponekad u pripremi kolača itd. Kako da ga izvučem iz ovog virtualnog svijeta? S obzirom da je jako spor, da li da mu ih ipak ostavim kao nagradu ili? Mislim da bi izlaz bio da odmah nakon škole ide kući, napiše zadaću i nekako ga privoliti da izađe vani do večeri. Međutim to je u našem slučaju nemoguće jer suprug i ja radimo, a sin je u produženom tako da smo kod kuće tek u 18.00. Što predlažete? Hvala unaprijed na odgovoru.


Draga mama,
u današnje vrijeme djeca sve više vremena provode pred kompjuterom igrajući igrice ili gledajući video sadržaj i pohvalno je što ograničavate vrijeme provedeno pred ekranom. U redu je učiti dijete posljedice za svoja ponašanja, kao što je u Vašem slučaju igranje igrica ako se napiše zadaća. Time dijete lakše preuzima odgovornost za svoje ponašanje te spremnije prihvaća posljedice.
Čini mi se da Vas zapravo najviše zabrinjava njegova sporost i nepažnja u obavljanju zadataka. Ta sporost i nepažnja može, ali i ne mora direktno biti povezana s igranjem video igrica. Iz vašeg upita mogu pretpostaviti da dječaku jasno postavljate granice te da ne provodi toliko vremena pred ekranom. Prema ovome što ste napisali pretpostavljam da Vaš sin može imati sporiju brzinu obrade informacija. Brzina obrade informacija je kognitivna vještina koja nije povezana s inteligencijom, već govori o tome kolikom brzinom možemo obraditi informacije iz okoline. Ljudi su različiti pa neki po prirodi brže procesuiraju informacije neki sporije. Upravo zbog sporije brzine obrade informacija u školi se kod neke djece može steći dojam kao da ne znaju riješiti određeni zadatak, no zapravo ga razumiju i shvaćaju, no za to im je potrebno više vremena. Niska brzina obrade informacija može se očitovati u sporosti pri temeljnim računskim operacijama, sporom čitanju, snažna povezanost s čitanjem i matematikom (osobito u osnovnoj školi kada se stječu ove vještine i razvija se brzina i njihovo automatizirano korištenje), potrebno više vremena za završavanje zadataka, kada je pod pritiskom potrebno još više vremena, najčešće dolazi do ispravnog odgovora, ali nakon duljeg vremena.
Osim u brzini rješavanja zadataka, sporija brzina obrade podataka može se manifestirati i u svakodnevnim rutinskim aktivnostima kao što je na primjer oblačenje/svlačenje ali i u socijalnim odnosima tako da nije neobično kad Vaš sin prečuje neku uputu ili zadatak. Važno je imati na umu da brzina obrade podataka nije odraz sposobnosti djeteta i može se razvijati te je važno izbjegavati kažnjavanje i osuđivanje sporije izvedbe. Kao što ste mogli primijetiti on je svjestan svog ''problema'', no to je Van njegove kontrole te ne može odlučiti biti brži u izvođenju raznih aktivnosti. Važno je da ne osjeti pritisak s Vaše strane, Već razumijevanje i pomoć u boljem strukturiranju vremena. Brzina obrade informacija je vještina i kao takva može se razvijati. U svakodnevnim aktivnostima se na razvoj ove vještine može utjecati kroz bolje strukturiranje vremena. Na primjer, u aktivnostima koje za njega nisu izazovne i u kojima neće doživjeti neuspjeh, može se mjeriti vrijeme i to pretvoriti u igru. Brzina obrade podataka može se vježbati i izvedbom što više vrlo jednostavnih i repetitivnih zadataka u što kraćem roku (npr. rješavanje vrlo jednostavnih matematičkih zadataka, čitanje što više učestalih riječi). Smjernice kako mu još više olakšati :smanjiti vremenski pritisak, ne tražiti brzinu pri prepisivanju, smanjiti okolinske distrakcije, dugačke tekstove razbiti na manje dijelove, naglašavati točnost, a ne brzinu.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti od pomoći.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 