Dok je bila manja, kad bi zaspala na našem krevetu, nakon nekog vremena prebacila bi je u krevetić i odspavala bih od dva do tri sata, dok se ne bi probudila i vidjela gdje je. Onda bi se htjela vratiti natrag kod nas u krevet. Sad se probudi, čim vidi da je se spušta u krevet i kroz plač govori kako neće tu spavati. Krevetić je odmah do moje strane kreveta, a nemam mogućnost da je prebacim u drugu sobu. Kako da riješim ovaj problem? Unaprijed hvala.
Draga Kiki,
vjerujem da Vam je bitno da uspijete uvesti rutinu spavanja Vaše curice u svom vlastitom krevetiću a da pri tom ona ne doživljava jake reakcije plača i odbijanja spavanja u svom krevetu. Poznato je kako je djeci u ranoj dobi izuzetno važan osjećaj sigurnosti i vjerojatno je njen plač reakcija na odvajanje od Vas (a uz Vas osjeća sigurnost). S obzirom na to da je potreba za sigurnosti zadovoljena kada se dijete nalazi uz roditelja ili drugu važnu odraslu osobu, kada dijete osjeti da slijedi odvajanje od roditelja ono postaje razdražljivo i plače. Kada osjeti da ide spavati, njen se organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budna i da se ne “prepusti” spavanju zbog čega vjerojatno i počinje plakati kada ju pokušate spustiti u krevetić.
Bitno joj je dati do znanja da ste tu uz nju i da je nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da mora spavati s Vama u krevetu. I na druge načine može joj se dati jednaka poruka. Naime, ako se uzruja jer ju ostavljate da spava u svom krevetiću a ne s vama, možete u početku biti uz njen krevetić, maziti ju, masirati, pjevati joj uspavanku i na druge načine pomoći joj da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom na to da je do sada imala naviku da dođe i spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama, no kako će osjećati sigurno da ste uz nju iako nije u Vašem krevetu, taj otpor bi se trebao smanjiti i trebala bi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ju u trenucima plača ne ostavljate samu jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mala, Vaša fizička blizina joj je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njenom tijelu može joj pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz nju, u tom, njoj zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje. S vremenom bi se trebala adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.
Želim Vam puno strpljenja i nježnosti.
Ivana Knežević, magistra psihologije Centar Proventus