Postroll

Preroll

<para>
 Bio je cijeli taj period na rukama. Od tada imamo veliki problem s uspavljivanjem. Dnevna uspavljivanja prođu još relativno u redu, ali noćna... on vrišti iz sveg glasa. Dere se, trga se, to je strašno na što to liči. I dignemo ga nekoliko puta jer ga ne možemo gledati takvog, ali nakon nekog vremena ni to ne pali jer postane previše umoran. 
</para>
<para>
 Po noći se nakon što i jedva nekako zaspi, jako puno budi. Idu obje jedinice, čini mi se gore i dvojka. Osim što se dere, hoće si uši istrgnuti, grebe se po ušima i čupa kosu. Upale uha nisu. Imao je već tri i cijepljen je Prevenarom. Kako da mu pomognemo? Uspavljujem ga skakanjem na lopti ili šetanjem po stanu. Hvala puno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>provjerite je li dijete sito, jer je i to uvjet da dobro spava. To znači da uvečer pojede neku žitno mliječnu kašicu koja je kalorična. Ako mu rastu zubići pokušajte mu predvečer izmasirati desni s Anaftin baby gelom koji je namijenjen bezbolnijem nicanju zubića. Isto tako kada je nemiran, nastojite ga uvijek na isti način umirivati, u što mirnijoj atmosferi. Jedinstvenog recepta za uspavljivanje nema, svaka beba je drugačija.</para>

Rast zubića i poteškoće u uspavljivanju bebe Poštovani, beba će uskoro 8 mjeseci. Prije otprilike tri tjedna je imao virozu. Sa subote na nedjelju i cijelu nedjelju je imao temperaturu, nije mogao spavati i derao se cijelo vrijeme. 
    Bio je cijeli taj period na rukama. Od tada imamo veliki problem s uspavljivanjem. Dnevna uspavljivanja prođu još relativno u redu, ali noćna... on vrišti iz sveg glasa. Dere se, trga se, to je strašno na što to liči. I dignemo ga nekoliko puta jer ga ne možemo gledati takvog, ali nakon nekog vremena ni to ne pali jer postane previše umoran. 


   Po noći se nakon što i jedva nekako zaspi, jako puno budi. Idu obje jedinice, čini mi se gore i dvojka. Osim što se dere, hoće si uši istrgnuti, grebe se po ušima i čupa kosu. Upale uha nisu. Imao je već tri i cijepljen je Prevenarom. Kako da mu pomognemo? Uspavljujem ga skakanjem na lopti ili šetanjem po stanu. Hvala puno.

Poštovana,
provjerite je li dijete sito, jer je i to uvjet da dobro spava. To znači da uvečer pojede neku žitno mliječnu kašicu koja je kalorična. Ako mu rastu zubići pokušajte mu predvečer izmasirati desni s Anaftin baby gelom koji je namijenjen bezbolnijem nicanju zubića. Isto tako kada je nemiran, nastojite ga uvijek na isti način umirivati, u što mirnijoj atmosferi. Jedinstvenog recepta za uspavljivanje nema, svaka beba je drugačija. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Rast zubića i poteškoće u uspavljivanju bebe

<para>
 Dakle, osim podojenog mlijeka znala je izbaciti mlijeko koje je više izgledalo kao sirutka. Bili smo u bolnici 4 dana, sumnjali su na hipertrofičnu pilorostenozu, međutim ultrazvuk i nalazi su ukazali da nije to.
</para>
<para>
 Zaključak je bio da se prejeda i proguta previše zraka i da je to razlog stalnog bljucanja. Dakle ona meni u 4 minute izvuče 130 ml. Beba je isključivo dojena. Mene brine sljedeće - u 9 dana ona je dobila svega 80 grama. Trebam li uključiti nadohranu adaptiranim mlijekom iako imam previše mlijeka. Hvala puno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Dijete zaista malo dobiva na TM. Svakako ako tako malo dobiva treba tražiti razloge. Razlog ovakvoj situaciji može biti i alergija na proteine kravljeg mlijeka koja može nastati i kod dojene djece ako majka jede mlijeko, pogotovo ukoliko u obitelji ima alergičara. Možda bi trebalo proširiti dijagnostiku i u tom pravcu, a Vi kroz 2 tjedna pokušati za sebe prehranu bez mlijeka i mliječnih proizvoda. Sebi samo nadoknadite kalcij, tako da uzmete 1 g Ca dodatno na dan.</para>

Dojena beba se prejeda, guta previše zraka, pa bljuca i ne dobiva dovoljno na težini Lijep pozdrav. Moja curica rođena je s 3950 g, duga 53 cm. Dakle, stara je 1.5 mjesec. Sve je bilo ok do zadnjih 15-ak dana, kada je počela bljucati konstantno, u mlazovima. 
    Dakle, osim podojenog mlijeka znala je izbaciti mlijeko koje je više izgledalo kao sirutka. Bili smo u bolnici 4 dana, sumnjali su na hipertrofičnu pilorostenozu, međutim ultrazvuk i nalazi su ukazali da nije to.


    Zaključak je bio da se prejeda i proguta previše zraka i da je to razlog stalnog bljucanja. Dakle ona meni u 4 minute izvuče 130 ml. Beba je isključivo dojena. Mene brine sljedeće - u 9 dana ona je dobila svega 80 grama. Trebam li uključiti nadohranu adaptiranim mlijekom iako imam previše mlijeka. Hvala puno.

Poštovana,
Dijete zaista malo dobiva na TM. Svakako ako tako malo dobiva treba tražiti razloge. Razlog ovakvoj situaciji može biti i alergija na proteine kravljeg mlijeka koja može nastati i kod dojene djece ako majka jede mlijeko, pogotovo ukoliko u obitelji ima alergičara. Možda bi trebalo proširiti dijagnostiku i u tom pravcu, a Vi kroz 2 tjedna pokušati za sebe prehranu bez mlijeka i mliječnih proizvoda. Sebi samo nadoknadite kalcij, tako da uzmete 1 g Ca dodatno na dan. Klinfo.hr 

Dojena beba se prejeda, guta previše zraka, pa bljuca i ne dobiva dovoljno na težini

<para>
 Veselo, dobronamjerno, umiljato i zaigrano dijete na prvu ruku ostavlja dojam koji vas isključivo vuče na pozitivu. No, mi se "borimo" sa školskim obvezama svaki dan. Razlog tome jest upravo zaigranost, nekoncentriranost i površno poimanje važnosti odrađivanja svojih obveza. Naime ona nikada ne kaže neću, ali se isto tako nikada ne sjeti nešto napraviti sama. Tako mi uvijek učimo dovoljno (jer ona ne pruža otpor), no sama nikada neće uzeti riješiti zadaću ili naučiti gradivo. 
</para>
<para>
 Dok učimo i ponavljamo zajedno ona sve zna, a već pola sata kasnije pola gradiva već je odavno zaboravljeno i to vjerojatno jer je ona u svojoj kreativnosti, mašti i zaigranosti svoj mozak već okupirala gomilom drugih sadržaja i informacija. 
 Istina, malo joj teže ide naučiti gradivo (u usporedbi sa sestrom blizankom). 
</para>
<para>
 Također, i u motoričkom je razvoju sestra nešto naprednija te time i uspješnija u sportu. Kako da joj pomognemo da uhvati ritam, da ne bude uvijek u sestrinoj sjeni, da razumije važnost izvršavanja svojih obveza, da bude bolja u školi? Kako da se mi naučimo ispravno ophoditi u osjetljivim situacijama (sestra 5, ona 1) i istovremeno je sustavno motivirati (a ne "dresirati")?
 Puno Vam hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razlozi zaigranosti i slabijih ocjena, te neizvršavanja školskih obaveza mogu biti vrlo šaroliki. Djevojčica je možda samo emocionalno nezrela i nedovoljno spremna na sve izazove koje škola donosi. Međutim, uzrok mogu biti i teškoće pažnje i koncentracije koje kao posljedicu imaju teškoće na području pamćenja, odnosno radne memorije.</para>
<para>Napisali ste kako je djevojčica rođena iz blizanačke trudnoće te kako je i motorički nespretnija. Nemam informaciju o samoj trudnoći, porodu i ranom motoričkom i govorno-jezičnom razvoju djeteta. Takve informacije su uvijek važne i puno govore o uzrocima pojedinih ponašanja.</para>
<para>U svakom slučaju, bilo bi jako važno u ovoj ranoj fazi školovanja napraviti procjenu djetetova razvoja i otkriti uzroke opisanih ponašanja. Tek tada možete dobiti konkretnije upute i smjernice kako pristupiti rješavanju problema.</para>
<para>Procjenu možete napraviti i kod nas u Kabinetu a ako niste u Zagrebu tada u svom mjestu potražite defektologa i/ili psihologa.</para>

Kako da kćerku naučimo da bude samostalnija i odgovornija prema školi? Poštovani, iako prilično puno uči, moja osmogodišnja djevojčica ne uspijeva pratiti školski tempo te nerijetko dobiva loše ocjene. 
   Veselo, dobronamjerno, umiljato i zaigrano dijete na prvu ruku ostavlja dojam koji vas isključivo vuče na pozitivu. No, mi se "borimo" sa školskim obvezama svaki dan. Razlog tome jest upravo zaigranost, nekoncentriranost i površno poimanje važnosti odrađivanja svojih obveza. Naime ona nikada ne kaže neću, ali se isto tako nikada ne sjeti nešto napraviti sama. Tako mi uvijek učimo dovoljno (jer ona ne pruža otpor), no sama nikada neće uzeti riješiti zadaću ili naučiti gradivo. 


   Dok učimo i ponavljamo zajedno ona sve zna, a već pola sata kasnije pola gradiva već je odavno zaboravljeno i to vjerojatno jer je ona u svojoj kreativnosti, mašti i zaigranosti svoj mozak već okupirala gomilom drugih sadržaja i informacija. 
   Istina, malo joj teže ide naučiti gradivo (u usporedbi sa sestrom blizankom). 


   Također, i u motoričkom je razvoju sestra nešto naprednija te time i uspješnija u sportu. Kako da joj pomognemo da uhvati ritam, da ne bude uvijek u sestrinoj sjeni, da razumije važnost izvršavanja svojih obveza, da bude bolja u školi? Kako da se mi naučimo ispravno ophoditi u osjetljivim situacijama (sestra 5, ona 1) i istovremeno je sustavno motivirati (a ne "dresirati")?
   Puno Vam hvala!

Poštovana,
razlozi zaigranosti i slabijih ocjena, te neizvršavanja školskih obaveza mogu biti vrlo šaroliki. Djevojčica je možda samo emocionalno nezrela i nedovoljno spremna na sve izazove koje škola donosi. Međutim, uzrok mogu biti i teškoće pažnje i koncentracije koje kao posljedicu imaju teškoće na području pamćenja, odnosno radne memorije.
Napisali ste kako je djevojčica rođena iz blizanačke trudnoće te kako je i motorički nespretnija. Nemam informaciju o samoj trudnoći, porodu i ranom motoričkom i govorno-jezičnom razvoju djeteta. Takve informacije su uvijek važne i puno govore o uzrocima pojedinih ponašanja.
U svakom slučaju, bilo bi jako važno u ovoj ranoj fazi školovanja napraviti procjenu djetetova razvoja i otkriti uzroke opisanih ponašanja. Tek tada možete dobiti konkretnije upute i smjernice kako pristupiti rješavanju problema.
Procjenu možete napraviti i kod nas u Kabinetu a ako niste u Zagrebu tada u svom mjestu potražite defektologa i/ili psihologa. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Kako da kćerku naučimo da bude samostalnija i odgovornija prema školi?

<para>
 Beba je stara 4 mjeseca i nalaz glasi ovako: koštano oblikovanje D-dobro L-dobro, koštano izbočenje D-oštro L-oštro, hrskavični dio D-šiljast L-šiljast, jezgra okoštavanja D-da L-da i tip D- la L-la. Molim vas da mi kažete je li potrebno široko povijanje i je li nalaz u redu. Hvala.
</para>
<para>Poštovana, prema navedenom nalaz je u redu. Stoga nije nužno široko povijanje.</para>

Je li potrebno široko povijanje bebe s obzirom na UZV kukova? Poštovani, danas smo napravili UZV kukova. 
    Beba je stara 4 mjeseca i nalaz glasi ovako: koštano oblikovanje D-dobro L-dobro, koštano izbočenje D-oštro L-oštro, hrskavični dio D-šiljast L-šiljast, jezgra okoštavanja D-da L-da i tip D- la L-la. Molim vas da mi kažete je li potrebno široko povijanje i je li nalaz u redu. Hvala.

Poštovana, prema navedenom nalaz je u redu. Stoga nije nužno široko povijanje. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Je li potrebno široko povijanje bebe s obzirom na UZV kukova?

<para>
 Prvih dana imao je proljev i temperaturu (to je trajalo 7 dana) i potom smo se vratili kući. Po povratku je počeo kašljati i odmah drugi dan dobio opet proljev. Uputila sam se opet na pedijatriju gdje su rekli da ima blagu upalu pluća. Kako su dani odmicali on je bio sve gore, jedva je disao. Cijela soba je odzvanjala kako je teško disao, s pištanjem itd. Ostali smo oko 20 dana u bolnici. Dobivao je inhalacije non stop, infuzije Triax. Po povratku kući ništa nije dobio za terapiju, a kod kuće je disanje bilo katastrofa. 
</para>
<para>
 Uputili smo se privatno pedijatru koji nam je rekao da počnemo uzimati Ontril.
 Pio ga je skoro 30 dana. Nije prestalo to zviždanje u plućima. Ponovo smo išli pedijatru koji mu je dao injekcije i Ventolin 2x dnevno. Međutim, i nakon toga čuje mu se teško disanje i pištanje i ne znam što da radim. Kome da više dijete odnesem jer to ne prestaje. Da li on treba biti na antibioticima sve vrijeme ili? Postoji li mogućnost da se razvije astma iz ovoga? Koje pretrage da radimo? Molim za odgovor.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>vaše dijete mora biti pod kontrolom pulmologa, budući da se problem stalno ponavlja i treba Ventolin. Također je sigurno potrebna šira obrada koja će uključiti i alergološku obradu, ali i drugu dijagnostiku. Moguć je razvoj astme, koja zapravo predstavlja ponavljane bronhoopstrukcije . Iste mogu biti virusom ili alergijom stimulirane i zahtijevaju kontinuirano praćenje. Bez pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju nemoguće je davati druge savjete od dijagnostici i liječenju.</para>

Beba već četiri mjeseca čujno diše i ima problema s plućima Pozdrav. Mog sina već 4 mjeseca muči bronhitis pa vas molim da mi date svoje mišljenje. Mi smo sa 4,5 mjeseci završili na pedijatriji. 
    Prvih dana imao je proljev i temperaturu (to je trajalo 7 dana) i potom smo se vratili kući. Po povratku je počeo kašljati i odmah drugi dan dobio opet proljev. Uputila sam se opet na pedijatriju gdje su rekli da ima blagu upalu pluća. Kako su dani odmicali on je bio sve gore, jedva je disao. Cijela soba je odzvanjala kako je teško disao, s pištanjem itd. Ostali smo oko 20 dana u bolnici. Dobivao je inhalacije non stop, infuzije Triax. Po povratku kući ništa nije dobio za terapiju, a kod kuće je disanje bilo katastrofa. 


   Uputili smo se privatno pedijatru koji nam je rekao da počnemo uzimati Ontril.
    Pio ga je skoro 30 dana. Nije prestalo to zviždanje u plućima. Ponovo smo išli pedijatru koji mu je dao injekcije i Ventolin 2x dnevno. Međutim, i nakon toga čuje mu se teško disanje i pištanje i ne znam što da radim. Kome da više dijete odnesem jer to ne prestaje. Da li on treba biti na antibioticima sve vrijeme ili? Postoji li mogućnost da se razvije astma iz ovoga? Koje pretrage da radimo? Molim za odgovor.

Poštovani,
vaše dijete mora biti pod kontrolom pulmologa, budući da se problem stalno ponavlja i treba Ventolin. Također je sigurno potrebna šira obrada koja će uključiti i alergološku obradu, ali i drugu dijagnostiku. Moguć je razvoj astme, koja zapravo predstavlja ponavljane bronhoopstrukcije . Iste mogu biti virusom ili alergijom stimulirane i zahtijevaju kontinuirano praćenje. Bez pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju nemoguće je davati druge savjete od dijagnostici i liječenju. Klinfo.hr 

Beba već četiri mjeseca čujno diše i ima problema s plućima

<para>
 ? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pravi nedostatak suza može biti izoliran ili vezan uz neka druga, prvenstveno endokrinološka stanja. Obratite pozoronost ima li ikada suza i jesu li oči tijekom dana normalno vlažne. Svakako neka bebu pregleda oftalmolog, a Vaša pedijatrica neka procijeni treba li beba ići i kod endokrinologa. Tek nakon pregleda liječnika i uvida u cjelokupni status, može se davati procjena radi li se o pravom nedostatku i ima li razloga za dodatnu obradu.</para>

Naša beba od 4 mjeseca plače ali bez suza Moje pitanje glasi ovako: imam bebu od 4 mjeseca i mene brine što nema suza kad plače. Naručena je kod oftalmologa, ali tek krajem 5 mjeseca. Da li je ok da još nema suze ili imam razloga za brigu 
   ? Hvala!

Poštovana,
pravi nedostatak suza može biti izoliran ili vezan uz neka druga, prvenstveno endokrinološka stanja. Obratite pozoronost ima li ikada suza i jesu li oči tijekom dana normalno vlažne. Svakako neka bebu pregleda oftalmolog, a Vaša pedijatrica neka procijeni treba li beba ići i kod endokrinologa. Tek nakon pregleda liječnika i uvida u cjelokupni status, može se davati procjena radi li se o pravom nedostatku i ima li razloga za dodatnu obradu. Klinfo.hr 

Naša beba od 4 mjeseca plače ali bez suza

<para>
 godine života pohađala je vrtić u poliklinici Suvag zbog govornih problema jer nije željela pričati a kad je, pričala je nekim svojim jezikom. Sad je sve u redu s govorom, ali ovaj prvi navedeni problem nisu niti stručnjaci koji su tamo s njom radili uspjeli u te dvije godine riješiti. To se je nastavilo i zadnju godinu u vrtiću u našem gradu gdje je s njom radila i vrtićka psihologica. Kada je krenula u prvi razred ništa se nije promijenilo. S njenom učiteljicom dobro surađujemo i kad su djeca primijetila i tužila je da ona to radi, uspjela je nekako izgladiti stvar. Ali sad je to već problem. 
</para>
<para>
 U razredu imaju kutiju u koju stavljaju papiriće s raznim temama i problemima i grupa djece je napisala da je "ona" dirala "spolovilo" (do sada su govorili "žabica" ili "piša") te je lizala ruku i poslije je dirala njihove stvari te da njih to smeta. Ona je cijelu smjenu u školi proplakala, kud je hodala, tud su suze padale. Inače je jako inteligentna djevojčica, učiteljica kaže jedna od najboljih u razredu, ali je jako ravnodušna prema svemu. Njoj je baš svejedno kakvu ocjenu dobije, oko ničega se ne brine. Sve ove godine to smo pokušali riješiti na razne načine. Razgovorom (tada je bila posramljena i obećavala je da to više neće raditi), objašnjavanjem, stalno sam mislila mala je, ne razumije. Zatim je slijedila ljutnja i kažnjavanje s moje strane. Bilo je perioda kada to nije radila i tada sam ju nagrađivala. 
</para>
<para>
 Strah me je 5. razreda, djeca će je izopćiti, izbaciti iz društva, odgurnuti od sebe kada uđu u pubertet. Da li prekasno tražimo pomoć? Da li smo sve ove godine problem gurali pod tepih? Da li joj je potrebna stručna terapija ili smatrate da možemo to sami riješiti? Ova zadnja situacija u školi nas je jako pogodila. Molimo Vas za pomoć jer više ne znamo kako dalje. Unaprijed veliko hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidi se da ste brižna mama koja želi samo najbolje za svoju djevojčici. Vjerujem da niste sigurni je li ponašanje Vaše djevojčice u redu i kako bi bilo najbolje da reagirate. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha.</para>
<para>Po onome što ste naveli u pismu izgleda da Vaša djevojčica koristi samozadovoljavanje kada se nalazi u za nju stresnom razdoblju te joj vjerojatno ono tada pomaže da se uspije opustiti i nositi s promjenama. U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samosmirivanja i samoopuštanja. Kada ne uspije zadovoljiti potrebu opet počinje s tim ili može početi s nekim drugim ponašanjem koje će imati sličnu funkciju, odnosno funkciju zadovoljenja te potrebe. Ona trenutno ne zna na koji drugi način može postići to olakšanje, tj. ne zna neku alternativu i baš tu joj treba Vaša pomoć ili/i pomoć učiteljice kako bi joj pružili ideju što može raditi umjesto toga. Pri smišljanju alternative važno je voditi računa da kroz ponuđenu alternativu ona može zadovoljiti potrebu koju je zadovoljavala kroz samozadovoljavanje. U svakom slučaju važno je voditi računa o tome da se dijete ne osjeti krivim za to što radi.</para>
<para>Naveli ste da se Vaša djevojčica samozadovoljava na javnim mjestima tj. školi. Vrlo je važno da ju ne kažnjavate te da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane treba naći način da joj se objasni kako je to njezina privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružena drugim ljudima. Potrebno joj je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi. Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine; kroz igru, odlazak u park, pomaganje da stekne novo društvo u novoj okolini, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli.</para>
<para>Za bolje razumijevanje toga što se događa kod djevojčice ili za dodatan rad s njom možete se opet javiti dječjem psihologu, a dodatne informacije o ovoj temi možete pročitati <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Kako-se-razvija-spolnost-kod-djece">OVDJE.</ulink>
</para>

Je li prekasno da riješimo problem samozadovoljavanja kod naše djevojčice (10)? Imam djevojčicu od 10 godina koja se samozadovoljava već od najranije dobi (od 1 godine). Od 3. do 5. 
    godine života pohađala je vrtić u poliklinici Suvag zbog govornih problema jer nije željela pričati a kad je, pričala je nekim svojim jezikom. Sad je sve u redu s govorom, ali ovaj prvi navedeni problem nisu niti stručnjaci koji su tamo s njom radili uspjeli u te dvije godine riješiti. To se je nastavilo i zadnju godinu u vrtiću u našem gradu gdje je s njom radila i vrtićka psihologica. Kada je krenula u prvi razred ništa se nije promijenilo. S njenom učiteljicom dobro surađujemo i kad su djeca primijetila i tužila je da ona to radi, uspjela je nekako izgladiti stvar. Ali sad je to već problem. 


   U razredu imaju kutiju u koju stavljaju papiriće s raznim temama i problemima i grupa djece je napisala da je "ona" dirala "spolovilo" (do sada su govorili "žabica" ili "piša") te je lizala ruku i poslije je dirala njihove stvari te da njih to smeta. Ona je cijelu smjenu u školi proplakala, kud je hodala, tud su suze padale. Inače je jako inteligentna djevojčica, učiteljica kaže jedna od najboljih u razredu, ali je jako ravnodušna prema svemu. Njoj je baš svejedno kakvu ocjenu dobije, oko ničega se ne brine. Sve ove godine to smo pokušali riješiti na razne načine. Razgovorom (tada je bila posramljena i obećavala je da to više neće raditi), objašnjavanjem, stalno sam mislila mala je, ne razumije. Zatim je slijedila ljutnja i kažnjavanje s moje strane. Bilo je perioda kada to nije radila i tada sam ju nagrađivala. 


   Strah me je 5. razreda, djeca će je izopćiti, izbaciti iz društva, odgurnuti od sebe kada uđu u pubertet. Da li prekasno tražimo pomoć? Da li smo sve ove godine problem gurali pod tepih? Da li joj je potrebna stručna terapija ili smatrate da možemo to sami riješiti? Ova zadnja situacija u školi nas je jako pogodila. Molimo Vas za pomoć jer više ne znamo kako dalje. Unaprijed veliko hvala.

Draga mama,
vidi se da ste brižna mama koja želi samo najbolje za svoju djevojčici. Vjerujem da niste sigurni je li ponašanje Vaše djevojčice u redu i kako bi bilo najbolje da reagirate. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha.
Po onome što ste naveli u pismu izgleda da Vaša djevojčica koristi samozadovoljavanje kada se nalazi u za nju stresnom razdoblju te joj vjerojatno ono tada pomaže da se uspije opustiti i nositi s promjenama. U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samosmirivanja i samoopuštanja. Kada ne uspije zadovoljiti potrebu opet počinje s tim ili može početi s nekim drugim ponašanjem koje će imati sličnu funkciju, odnosno funkciju zadovoljenja te potrebe. Ona trenutno ne zna na koji drugi način može postići to olakšanje, tj. ne zna neku alternativu i baš tu joj treba Vaša pomoć ili/i pomoć učiteljice kako bi joj pružili ideju što može raditi umjesto toga. Pri smišljanju alternative važno je voditi računa da kroz ponuđenu alternativu ona može zadovoljiti potrebu koju je zadovoljavala kroz samozadovoljavanje. U svakom slučaju važno je voditi računa o tome da se dijete ne osjeti krivim za to što radi.
Naveli ste da se Vaša djevojčica samozadovoljava na javnim mjestima tj. školi. Vrlo je važno da ju ne kažnjavate te da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane treba naći način da joj se objasni kako je to njezina privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružena drugim ljudima. Potrebno joj je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi. Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine; kroz igru, odlazak u park, pomaganje da stekne novo društvo u novoj okolini, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli.
Za bolje razumijevanje toga što se događa kod djevojčice ili za dodatan rad s njom možete se opet javiti dječjem psihologu, a dodatne informacije o ovoj temi možete pročitati OVDJE.
 Klinfo.hr 

Ivana Knežević

Je li prekasno da riješimo problem samozadovoljavanja kod naše djevojčice (10)?

<para>
 5 sata svaki dan i bilo je suza ali ništa pretjerano. Znamo da joj je ovo šok, i nama je. Kako oboje radimo ona mora u vrtić no ne želi ići. Krenula je u veljači i bilo je teško. Suze kod odlaska, suze u vrtiću i onda je imala laringitis i nije išla 2 tjedna i od tada nikako poslije da krene. Uvijek je plakanje, galama tako da smo išli na kartu nagrade. Inače jako voli kino i onda kad smo joj obećali, išla je u vrtić. Malo joj je duže trebalo da se uklopi ali je našla prijateljice i uklopila se po pričama odgajateljica. I naravno dobila je nagradu nakon tjedan dana koju smo dogovorili. I nakon toga išla je ponedjeljak, utorak i onda je počelo strašno plakanje tj. vrištanje ujutro, po noći se budi, popiški se, trese se. Prisilili smo je da ide i išla je dva dana i bilo joj je super u vrtiću i onda opet sve gore i gore. Čak dobije i temperaturu. 
</para>
<para>
 Pokušali smo opet s nagradom. Na primjer, ako ćeš ići 15 dana bez suza dobit ćeš sobu novu, barbiku ili nešto i ništa ne želi. Pitam je je li se dogodilo nešto u vrtiću, da li joj je netko napravio nešto, vikao, ali ne želi pričati uopće o vrtiću a inače je napredna i tete kažu da je spremna za školu samo da prestane plakati. I ona stalno plače. Probali smo s kaznom, uzeli smo joj igračke, tv i bila je doma i ništa to nju ne dira. Ona si je našla drugu zanimaciju i radije to nego vrtić. Čak smo probali i s tim da će ići baki i djedu na selo i biti tamo jer mi moramo raditi, ali i na to ona samo plače. Razmišljamo da odemo do psihologa jer smo pod stresom svi i ne znamo što se događa, ali nikad nije bila agresivna, ni takva. Molim Vas za savjet. Hvala. 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste i Vi i Vaša djevojčica pod stresom s obzirom na to da ste nedavno prošli kroz proces selidbe i promjene okoline. Važno je da Vi razumijete kako je to sigurno značajan događaj za Vašu djevojčicu koja čini mi se prema Vašem pismu nije prilagodila ni na prvotni polazak u vrtić. Polazak u vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Svaka promjena zahtijeva od djeteta određenu prilagodbu, a budući da je Vaša curica u kratkom razdoblju proživjela zapravo puno promjena, za očekivati je da će njezina prilagodba malo duže potrajati. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustva u životu. Znači, dodatno Vam može biti indikativno koliko njoj zapravo treba vremena za prilagodbu tako da razmislite kako se inače kao dijete prilagođavala na bilo koju novu situaciju, okolinu ili društvo. Njezino nedavno oboljenje i izostanak iz vrtića vjerojatno su doveli do dodatnog produljenja procesa njezine prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezine osjećaje, npr. reći joj da vidite da joj je teško kada treba ići u vrtić i biti odvojena od Vas i sl. U redu je pokušavati s nagradama, no period od 15 dana za dijete njezine dobi može biti predug i stoga motivacija za izdržati neugodu nije dovoljna.</para>
<para>Također, kako se radi o emocionalnim reakcijama koje ona teško kontrolira, kazne mogu imati samo kontraefekt pa ih je bolje izbjegavati. U svakom slučaju, bilo bi važno malo bolje razumjeti situaciju što je točno njezin najveći problem - nedostaju li joj roditelji, je li se uspjela povezati s djecom u vrtiću, je li se uspjela povezati s tetama, treba li joj više predvidivosti i osjećaja sigurnosti itd. Boljim razumijevanjem njezinog unutarnjeg svijeta lakše će joj se pomoći na ispravan način. A za dodatnu podršku uvijek se možete javiti i psihologu.</para>
<para>Dodatne savjete možete pročitati u<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/izrazito-teska-prilagodba-vrtic-kod-6-godisnjaka/"> odgovoru </ulink>na sličan problem. Želim Vam puno strpljenja i uspješno prolaženje kroz prilagodbu Vaše djevojčice.</para>

Curica je sa 6 godina krenula u vrtić i ne može se priviknuti Poštovana, molim Vas za savjet. Naime nedavno smo se preselili u drugi grad i upisali curicu (6) u vrtić. Prije je išla 2 mjeseca u malu školu 3. 
   5 sata svaki dan i bilo je suza ali ništa pretjerano. Znamo da joj je ovo šok, i nama je. Kako oboje radimo ona mora u vrtić no ne želi ići. Krenula je u veljači i bilo je teško. Suze kod odlaska, suze u vrtiću i onda je imala laringitis i nije išla 2 tjedna i od tada nikako poslije da krene. Uvijek je plakanje, galama tako da smo išli na kartu nagrade. Inače jako voli kino  i onda kad smo joj obećali, išla je u vrtić. Malo joj je duže trebalo da se uklopi ali je našla prijateljice i uklopila se po pričama odgajateljica. I naravno dobila je nagradu nakon tjedan dana koju smo dogovorili. I nakon toga išla je ponedjeljak, utorak i onda je počelo strašno plakanje tj. vrištanje ujutro, po noći se budi, popiški se, trese se. Prisilili smo je da ide i išla je dva dana i bilo joj je super u vrtiću i onda opet sve gore i gore. Čak dobije i temperaturu. 


   Pokušali smo opet s nagradom. Na primjer, ako ćeš ići 15 dana bez suza dobit ćeš sobu novu, barbiku ili nešto i ništa ne želi. Pitam je je li se dogodilo nešto u vrtiću, da li joj je netko napravio nešto, vikao, ali ne želi pričati uopće o vrtiću a inače je napredna i tete kažu da je spremna za školu samo da prestane plakati. I ona stalno plače. Probali smo s kaznom, uzeli smo joj igračke, tv i bila je doma i ništa to nju ne dira. Ona si je našla drugu zanimaciju i radije to nego vrtić. Čak smo probali i s tim da će ići baki i djedu na selo i biti tamo jer mi moramo raditi, ali i na to ona samo plače. Razmišljamo da odemo do psihologa jer smo pod stresom svi i ne znamo što se događa, ali nikad nije bila agresivna, ni takva. Molim Vas za savjet. Hvala.  

Draga mama,
vjerujem da ste i Vi i Vaša djevojčica pod stresom s obzirom na to da ste nedavno prošli kroz proces selidbe i promjene okoline. Važno je da Vi razumijete kako je to sigurno značajan događaj za Vašu djevojčicu koja čini mi se prema Vašem pismu nije prilagodila ni na prvotni polazak u vrtić. Polazak u vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Svaka promjena zahtijeva od djeteta određenu prilagodbu, a budući da je Vaša curica u kratkom razdoblju proživjela zapravo puno promjena, za očekivati je da će njezina prilagodba malo duže potrajati. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustva u životu. Znači, dodatno Vam može biti indikativno koliko njoj zapravo treba vremena za prilagodbu tako da razmislite kako se inače kao dijete prilagođavala na bilo koju novu situaciju, okolinu ili društvo. Njezino nedavno oboljenje i izostanak iz vrtića vjerojatno su doveli do dodatnog produljenja procesa njezine prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezine osjećaje, npr. reći joj da vidite da joj je teško kada treba ići u vrtić i biti odvojena od Vas i sl. U redu je pokušavati s nagradama, no period od 15 dana za dijete njezine dobi može biti predug i stoga motivacija za izdržati neugodu nije dovoljna.
Također, kako se radi o emocionalnim reakcijama koje ona teško kontrolira, kazne mogu imati samo kontraefekt pa ih je bolje izbjegavati. U svakom slučaju, bilo bi važno malo bolje razumjeti situaciju što je točno njezin najveći problem - nedostaju li joj roditelji, je li se uspjela povezati s djecom u vrtiću, je li se uspjela povezati s tetama, treba li joj više predvidivosti i osjećaja sigurnosti itd. Boljim razumijevanjem njezinog unutarnjeg svijeta lakše će joj se pomoći na ispravan način. A za dodatnu podršku uvijek se možete javiti i psihologu.
Dodatne savjete možete pročitati u odgovoru na sličan problem. Želim Vam puno strpljenja i uspješno prolaženje kroz prilagodbu Vaše djevojčice. Klinfo.hr 

Curica je sa 6 godina krenula u vrtić i ne može se priviknuti

<para>
 Naime, ona neprestano provjerava da li sam ja zaspala tako što me doziva, a sobe su nam jedna pored druge. Razgovaram stalno s njom, objašnjavam da je njen strah normalan i da to prolaze sva djeca i ona mene to sve razumije, ali i sama kaže da ne zna čega se točno boji. Ostavim upaljeno svjetlo na hodniku, kod mene u sobi je upaljena televizija ali ona dok god ne zaspi svako nekoliko minuta provjerava da li ja spavam dozivajući me. Uz sve to problem se pogoršava jer ona ne može zaspati dugo, a ja često od iscrpljenosti ne mogu pratiti taj ritam već zaspim, a onda je njoj ogromna panika i onda dolazi kod mene i budi me. U toj situaciji je pustim da spava pored mene jer ujutro moram na posao i ona mora u školu i moramo spavati. Pored mene zaspi odmah. Čak je počela pratiti koje emisije gledam na televiziji i ako čuje zvuk da je ta emisija završila odmah se prestraši da ću ja sada zaspati i tako smo već dugo u krugu iz kojeg ne znam izaći.
 Otvoreno razgovaramo i ona kaže da se njoj u sobi stvari čine udaljenije nego što jesu, točnije kao da joj je neka slika na zidu daleka, a ustvari joj je to odmah pored glave i počela je preventivno tražiti od mene da ja ne smijem zaspati prije nje. Sestra blizanka nema takvih problema i ponekad želi da njih dvije zajedno pogledaju crtić prije spavanja bez obzira na to što sam ja u svojoj sobi, ali ona to odmah odbija jer žuri u krevet prije mene. Žao mi je i jedne i druge.
 Čitala sam jedan Vaš odgovor i pišete da treba ostati s djetetom dok zaspi, ali to kod nas ne pali jer ona teško zaspi i to bi trajalo pola noći, a onda je ujutro iscprljena, i ona i ja smo. Ujutro se ne može probuditi na vrijeme za ići u školu, a i koncentracija joj je upitna.
 Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da promišljate kako pomoći Vašoj djevojčici da prevlada strah i olakšati joj proces spavanja.</para>
<para>S obzirom na njezine godine Vaša djevojčica, kako ste i sami naveli, na umnoj razini (npr. dok priča s vama preko dana) može razumjeti da njezino ponašanje odskače od ponašanja seke blizanke i vršnjaka. Ona vjerojatno shvaća i da taj strah koji osjeća zapravo nije realan, a opet na emocionalnoj razini ona si još uvijek ne može sama pomoći osloboditi se tog neugodnog osjećaja. Strah je jedna od četiri osnovne emocije kod djece i ujedno jedan od najsnažnijih neugodnih osjećaja svim ljudima. Kao mnogi dječji strahovi, strah Vaše djevojčice vjerojatno je pretjeran, iracionalan, no bitno je sjetiti se da je ipak strah u njezinoj glavi i tijelu vrlo stvaran i upravlja njezinim ponašanjima. Budući da ovaj strah ima emocionalnu osnovu sigurno joj je u ovom procesu privikavanja na samostalno spavanje potrebna Vaša pomoć i podrška. S obzirom na njezinu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njezino samopoštovanje i sliku o sebi, bez obzira koliko Vam se to teško i iscrpljujuće trenutno činilo važno je da počne proces samostalnog spavanja.</para>
<para>Bilo bi dobro, što je više moguće, maknuti fokus sa spavanja. Stavljanjem fokusa na spavanje ono dobiva velik značaj kojemu je, u slučaju Vaše kćerkice, evidentno bitno udovoljiti. Micanjem fokusa sa spavanja, polako mijenjamo stav prema spavanju. To možete učiniti tako da prije spavanja imate zajedničke rituale kao što su stavljanje lutkica na spavanje, maženje, razgovor o tome što ćete sutra raditi i slično. Kako bi spavanje povezivala s nečim ugodnim, možete zajedno izabrati veselu posteljinu i pidžamicu koja joj se sviđa.</para>
<para>Kroz igru „Što ako, što ako…“ možete zajedno smišljati zabavna rješenja što može raditi ako odmah ne zaspi – primjerice, može brojati zamišljene ovčice, može svirati zamišljeni klavir, može u sebi pjevati najdražu pjesmicu itd. Također, možete joj ispričati vlastito iskustvo što Vi činite kada ne možete zaspati ili još bolje što se Vi činili kada ste bili djevojčica.</para>
<para>Kako je igra vrlo moćna tehnika, preko igre možete saznati mnogo toga i poslati brojne poruke – možete se igrati situacije u kojoj jedna lutkica ne može navečer usnuti čim legne u krevet, no na kraju shvati da je to normalno i da njezine prijateljice lutkice isto ne zaspe istu sekundu čim legnu u krevet.
Svakako bilo bi poželjno da nije navečer izložena jako stimulirajućim aktivnostima (npr. TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da ne osjeti Vašu napetost kako bi prije spavanja bila što opuštenija.</para>
<para>Ako procijenite da Vam treba dodatna podrška javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći u rješavanju problema sa spavanjem kod Vaše djevojčice. Sretno!</para>
<para> </para>

Moja djevojčica (9,5) ima panični strah da ću ja zaspati prije nje i ne može spavati Poštovana, imam djevojčicu od 9,5 godina (blizanka) koja se u zadnjih nekoliko mjeseci boji da ću ja zaspati prije nje. 
    Naime, ona neprestano provjerava da li sam ja zaspala tako što me doziva, a sobe su nam jedna pored druge. Razgovaram stalno s njom, objašnjavam da je njen strah normalan i da to prolaze sva djeca i ona mene to sve razumije, ali i sama kaže da ne zna čega se točno boji. Ostavim upaljeno svjetlo na hodniku, kod mene u sobi je upaljena televizija ali ona dok god ne zaspi svako nekoliko minuta provjerava da li ja spavam dozivajući me. Uz sve to problem se pogoršava jer ona ne može zaspati dugo, a ja često od iscrpljenosti ne mogu pratiti taj ritam već zaspim, a onda je njoj ogromna panika i onda dolazi kod mene i budi me. U toj situaciji je pustim da spava pored mene jer ujutro moram na posao i ona mora u školu i moramo spavati. Pored mene zaspi odmah. Čak je počela pratiti koje emisije gledam na televiziji i ako čuje zvuk da je ta emisija završila odmah se prestraši da ću ja sada zaspati i tako smo već dugo u krugu iz kojeg ne znam izaći.
    Otvoreno razgovaramo i ona kaže da se njoj u sobi stvari čine udaljenije nego što jesu, točnije kao da joj je neka slika na zidu daleka, a ustvari joj je to odmah pored glave i počela je preventivno tražiti od mene da ja ne smijem zaspati prije nje. Sestra blizanka nema takvih problema i ponekad želi da njih dvije zajedno pogledaju crtić prije spavanja bez obzira na to što sam ja u svojoj sobi, ali ona to odmah odbija jer žuri u krevet prije mene. Žao mi je i jedne i druge.
    Čitala sam jedan Vaš odgovor i pišete da treba ostati s djetetom dok zaspi, ali to kod nas ne pali jer ona teško zaspi i to bi trajalo pola noći, a onda je ujutro iscprljena, i ona i ja smo. Ujutro se ne može probuditi na vrijeme za ići u školu, a i koncentracija joj je upitna.
    Hvala unaprijed.

Draga mama,
vidim da promišljate kako pomoći Vašoj djevojčici da prevlada strah i olakšati joj proces spavanja.
S obzirom na njezine godine Vaša djevojčica, kako ste i sami naveli, na umnoj razini (npr. dok priča s vama preko dana) može razumjeti da njezino ponašanje odskače od ponašanja seke blizanke i vršnjaka. Ona vjerojatno shvaća i da taj strah koji osjeća zapravo nije realan, a opet na emocionalnoj razini ona si još uvijek ne može sama pomoći osloboditi se tog neugodnog osjećaja. Strah je jedna od četiri osnovne emocije kod djece i ujedno jedan od najsnažnijih neugodnih osjećaja svim ljudima. Kao mnogi dječji strahovi, strah Vaše djevojčice vjerojatno je pretjeran, iracionalan, no bitno je sjetiti se da je ipak strah u njezinoj glavi i tijelu vrlo stvaran i upravlja njezinim ponašanjima. Budući da ovaj strah ima emocionalnu osnovu sigurno joj je u ovom procesu privikavanja na samostalno spavanje potrebna Vaša pomoć i podrška. S obzirom na njezinu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njezino samopoštovanje i sliku o sebi, bez obzira koliko Vam se to teško i iscrpljujuće trenutno činilo važno je da počne proces samostalnog spavanja.
Bilo bi dobro, što je više moguće, maknuti fokus sa spavanja. Stavljanjem fokusa na spavanje ono dobiva velik značaj kojemu je, u slučaju Vaše kćerkice, evidentno bitno udovoljiti. Micanjem fokusa sa spavanja, polako mijenjamo stav prema spavanju. To možete učiniti tako da prije spavanja imate zajedničke rituale kao što su stavljanje lutkica na spavanje, maženje, razgovor o tome što ćete sutra raditi i slično. Kako bi spavanje povezivala s nečim ugodnim, možete zajedno izabrati veselu posteljinu i pidžamicu koja joj se sviđa.
Kroz igru „Što ako, što ako…“ možete zajedno smišljati zabavna rješenja što može raditi ako odmah ne zaspi – primjerice, može brojati zamišljene ovčice, može svirati zamišljeni klavir, može u sebi pjevati najdražu pjesmicu itd. Također, možete joj ispričati vlastito iskustvo što Vi činite kada ne možete zaspati ili još bolje što se Vi činili kada ste bili djevojčica.
Kako je igra vrlo moćna tehnika, preko igre možete saznati mnogo toga i poslati brojne poruke  – možete se igrati situacije u kojoj jedna lutkica ne može navečer usnuti čim legne u krevet, no na kraju shvati da je to normalno i da njezine prijateljice lutkice isto ne zaspe istu sekundu čim legnu u krevet.
Svakako bilo bi poželjno da nije navečer izložena jako stimulirajućim aktivnostima (npr. TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da ne osjeti Vašu napetost kako bi prije spavanja bila što opuštenija.
Ako procijenite da Vam treba dodatna podrška javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći u rješavanju problema sa spavanjem kod Vaše djevojčice. Sretno!
  Klinfo.hr 

Moja djevojčica (9,5) ima panični strah da ću ja zaspati prije nje i ne može spavati

<para>
 Ne znam o čemu bi mogla razgovarati s rodicom ili prijateljicom, mozak mi blokira. Što se tiče društva, imam samo dvije prijateljice u školi. Idem u srednju školu. Te prijateljice su odvratne prema meni, družim se s njima samo da nisam sama. Najviše me boli to što, npr. njih dvije stalno pričaju jedna s drugom, a mene ni ne primjećuju iako sjedimo skupa nas tri u klupi. I kad jedna ne dođe u školu, ova druga ništa ne priča sa mnom. Ako ju nešto upitam odgovori i to je to. A kad su obadvije u školi, njih dvije stalno razgovaraju. A tako mi je i s rođacima. Ako ih nešto upitam odgovorit će i to je to. Nisu otvoreni prema meni. 
 Imam 17 godina.
 Kako da postanem komunikativna?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>I samu sebe mogu svrstati u kategoriju mirnijih i tišnih ljudi – u tome nema ništa loše. Mi smo svi različiti i neki od nas su komunikativniji neki nisu. Rekla bih da nam je uvijek lakše komunicirati s ljudima koji su sličniji nama – što je skroz logično jer s njima imamo zajedničke interese pa tako i teme o kojima bi mogli pričati. Ne poznam tvoje prijateljice, rođake niti tebe, ali možeš si sama dati odgovor na pitanje imaš li nešto zajedničko s njima? Interese, poglede na život, vrijednosti, itd.? Ako nemaš, onda je jasno zašto u komunikaciji s njima ne znaš što reći. Nadalje, ako je netko prema nama bezobrazan onda nije neobično da zablokiramo u komunikaciji s tom osobom. Moj savjet je da se osvrneš malo po svojoj okolini i vidiš postoji li netko sličan tebi. Započni razgovoror s tom osobom oko zajedničke teme. Npr. ako vidiš nekoga da šeće psa, a ti voliš pse, započni komunikaciju o psima. Ovo je samo primjer kako spontano možemo početi pričati o nama bliskoj temi.</para>
<para>Da bi se s nekim sprijateljili potrebno je puno ulaganja: zajedničko vrijeme, razgovori, pažnja. Prijateljstvo je odnos koji se gradi, a ništa ne možemo sagraditi preko noći. Možeš se osvrnuti po razredu i vidjeti postoji li netko drugi osim ove dvije prijateljice s kojima bi mogla naći neku temu. Ako ti je to teško u razredu, upiši se na neku izvannastavnu aktivnost – tamo ima još mladih koji imaju bar nešto zajedničko s tobom: sklonost toj aktivnosti, tom hobiju.</para>
<para>Znam da ti trenutno nije lako ali vjeruj da će sve ovo proći. Ako ti treba podrška obrati se školskom psihologu. Sretno!</para>

Zato što nisam komunikativna nemam pravih prijateljica Dobar dan, pitala bih vas za jedan savjet. Imam problema s komunikacijom. Nisam komunikativna osoba te sam zbog toga stalno tužna, osjećam nervozu u trbuhu. 
    Ne znam o čemu bi mogla razgovarati s rodicom ili prijateljicom, mozak mi blokira. Što se tiče društva, imam samo dvije prijateljice u školi. Idem u srednju školu. Te prijateljice su odvratne prema meni, družim se s njima samo da nisam sama. Najviše me boli to što, npr. njih dvije stalno pričaju jedna s drugom, a mene ni ne primjećuju iako sjedimo skupa nas tri u klupi. I kad jedna ne dođe u školu, ova druga ništa ne priča sa mnom. Ako ju nešto upitam odgovori i to je to. A kad su obadvije u školi, njih dvije stalno razgovaraju. A tako mi je i s rođacima. Ako ih nešto upitam odgovorit će i to je to. Nisu otvoreni prema meni. 
   Imam 17 godina.
   Kako da postanem komunikativna?

Draga čitateljice,
I samu sebe mogu svrstati u kategoriju mirnijih i tišnih ljudi – u tome nema ništa loše. Mi smo svi različiti i neki od nas su komunikativniji neki nisu. Rekla bih da nam je uvijek lakše komunicirati s ljudima koji su sličniji nama – što je skroz logično jer s njima imamo zajedničke interese pa tako i teme o kojima bi mogli pričati. Ne poznam tvoje prijateljice, rođake niti tebe, ali možeš si sama dati odgovor na pitanje imaš li nešto zajedničko s njima? Interese, poglede na život, vrijednosti, itd.? Ako nemaš, onda je jasno zašto u komunikaciji s njima ne znaš što reći. Nadalje, ako je netko prema nama bezobrazan onda nije neobično da zablokiramo u komunikaciji s tom osobom. Moj savjet je da se osvrneš malo po svojoj okolini i vidiš postoji li netko sličan tebi. Započni razgovoror s tom osobom oko zajedničke teme. Npr. ako vidiš nekoga da šeće psa, a ti voliš pse, započni komunikaciju o psima. Ovo je samo primjer kako spontano možemo početi pričati o nama bliskoj temi.
Da bi se s nekim sprijateljili potrebno je puno ulaganja: zajedničko vrijeme, razgovori, pažnja. Prijateljstvo je odnos koji se gradi, a ništa ne možemo sagraditi preko noći. Možeš se osvrnuti po razredu i vidjeti postoji li netko drugi osim ove dvije prijateljice s kojima bi mogla naći neku temu. Ako ti je to teško u razredu, upiši se na neku izvannastavnu aktivnost – tamo ima još mladih koji imaju bar nešto zajedničko s tobom: sklonost toj aktivnosti, tom hobiju.
Znam da ti trenutno nije lako ali vjeruj da će sve ovo proći. Ako ti treba podrška obrati se školskom psihologu. Sretno! Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Zato što nisam komunikativna nemam pravih prijateljica

<para>
 Nikada se nije oporavila od tog šoka gubitka djeteta, rastala se i vratila kući gdje je s roditeljima već 20 godina. Danas su svi troje na lijekovima. Ja sam udana, imam dva sina i mi smo ok. Ali kad dođem u muževu obitelj, već 17 godina trpim različite uvrede i ponižavanja od njegove familije. Mnogo mi se nakupilo loših sjećanja. Trenutno imam poremećaj sna i budim se ujutro u suzama i guši me, ne mogu do zraka. Moji momci su opterećeni mojim stanjem, a ja ne znam više kako da se vratim u normalu.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Prije svega žao mi je zbog svega što ste proživjeli u vlastitoj i suprugovoj obitelji. Vjerujem da nije bilo lako nositi taj teret godinama.</para>
<para>Zbog traume koju ste proživjeli u djetinjstvu sigurno su ostale neke rane. Utječu li te rane dan danas na Vas na način da se u suprugovoj obitelji ne zauzimate za sebe, da trpite uvrede i ponižavanja – moguće je. Činjenica je da suprugove roditelje ne možete mijenjati i u to zaista ne trebate ulagati energiju. Ali, možete mijenjati vlastite postupke i reakcije prema njima. Možete se zauzeti za sebe i ne dopustiti da Vas se vrijeđa.</para>
<para>Zbog simptoma koje opisujete - poremećaj sna, osjećaj gušenja itd. moj savjet je da se obratite stručnjaku (psihijatru, psihoterapeutu) za podršku koji će Vam pomoći u ovom „kako“ početi brinuti i misliti o sebi i proraditi s Vama proživljene traume. Sretno.</para>

Zbog stanja u obiteljima mene i supruga imam napadaje panike Prvo da Vas pozdravim. Djetinjstvo sam provela u obitelji gdje je otac pio i tukao majku. Svi smo trpjeli verbalno nasilje. Potom se sestra udala i dijete joj je umrlo. 
    Nikada se nije oporavila od tog šoka gubitka djeteta, rastala se i vratila kući gdje je s roditeljima već 20 godina. Danas su svi troje na lijekovima. Ja sam udana, imam dva sina i mi smo ok. Ali kad dođem u muževu obitelj, već 17 godina trpim različite uvrede i ponižavanja od njegove familije. Mnogo mi se nakupilo loših  sjećanja. Trenutno imam poremećaj sna i budim se ujutro u suzama i guši me, ne mogu do zraka. Moji momci su opterećeni mojim stanjem, a ja ne znam više kako da se vratim u normalu.

Draga čitateljice,
Prije svega žao mi je zbog svega što ste proživjeli u vlastitoj i suprugovoj obitelji. Vjerujem da nije bilo lako nositi taj teret godinama.
Zbog traume koju ste proživjeli u djetinjstvu sigurno su ostale neke rane. Utječu li te rane dan danas na Vas na način da se u suprugovoj obitelji ne zauzimate za sebe, da trpite uvrede i ponižavanja – moguće je. Činjenica je da suprugove roditelje ne možete mijenjati i u to zaista ne trebate ulagati energiju. Ali, možete mijenjati vlastite postupke i reakcije prema njima. Možete se zauzeti za sebe i ne dopustiti da Vas se vrijeđa.
Zbog simptoma koje opisujete - poremećaj sna, osjećaj gušenja itd. moj savjet je da se obratite stručnjaku (psihijatru, psihoterapeutu) za podršku koji će Vam pomoći u ovom „kako“ početi brinuti i misliti o sebi i proraditi s Vama proživljene traume. Sretno. Klinfo.hr 

Zbog stanja u obiteljima mene i supruga imam napadaje panike

<para>
 Strah me je da neće prerasti u veći zdravstveni problem. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Važno je reagirati na vrijeme kada je u pitanju porast tjelesne težine djeteta. Možete pomoći vašem sinu, ali bez restriktivnih niskokaloričnih dijeta. Dijete treba sve hranjive tvari i dovoljno energije za rast i razvoj. Vaš sin treba „izrasti“ svoju težinu, što bi značilo da treba zadržati postojeću težinu, bez povećavanja.</para>

Dječak od 7 godina ima 42 kg. Kako da reguliramo težinu kod djeteta u razvoju? Poštovani, imam sina starog 7 godina i ima 42 kg. Čak puno ni ne jede, obožava mlijeko i dosta njega konzumira tijekom dana. Kako da mu pomognem da skine kile i da li smije na neku dijetu? 
    Strah me je da neće prerasti u veći zdravstveni problem. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
Važno je reagirati na vrijeme kada je u pitanju porast tjelesne težine djeteta. Možete pomoći vašem sinu, ali bez restriktivnih niskokaloričnih dijeta. Dijete treba sve hranjive tvari i dovoljno energije za rast i razvoj. Vaš sin treba „izrasti“ svoju težinu, što bi značilo da treba zadržati postojeću težinu, bez povećavanja. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Dječak od 7 godina ima 42 kg. Kako da reguliramo težinu kod djeteta u razvoju?

<para>
 Na početku sam mu davala Nan 1 uz moje mlijeko, međutim on je to povraćao. Nisam sigurna da je povraćao moje mlijeko i imao je užasne grčeve. Nakon toga su mi rekli da mu dam Novolac Ar i nakon što je pojeo kutiju toga imao je užasan zatvor pa su mi rekli da mu ipak dam Novalac IT. Međutim on taj Novalac pojede svega 30-50 ml, a prije mi je jeo do 120 ml. Sada ne može više od 50 ml. Točnije, gura bocu van i ne želi jesti. Sada beba ima mjesec dana, ne povraća taj Novalac IT, međutim kao da mu se apetit smanjio. Na težini je 4350 grama već 10 dana, nije dobio ni gram, budi se svakih sat vremena, nekad uspije i duže odspavati no pojede u startu 40-50 ml i onda traži još toliko nakon pola sata ili sat. I čudne izraze lica radi. Dajte mi molim vas neki savjet što da radim. Bojim se da mi djetetu ne paše ta dohrana i da je zato ne želi jesti. Naša pedijatrica mi je rekla sa ne smijem mijenjati te da mu dajem taj Novalac IT, ali djetetu kao da se ne sviđa. Da li je to moguće? Molim vas za vas savjet. Hvala lijepa!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Možete promijeniti mliječnu formulu ako vam se čini da je dijete prije normalno jelo, a sada jede tako malo. Neće se ništa loše dogoditi. Mada je moguće i da se promjena mlijeka poklopila sa uobičajenim početkom pojave grčeva kod novorođenčadi, pa vam se samo čini da je problem u adaptiranom mlijeku.</para>

Bebi ne odgovara AD formula, a pedijatrica mi ne da da je mijenjam Dobra večer. Imam jedno pitanje. Rodila sam dječaka porođajne težine 4200 grama. Na izlasku je pao i došao je na težinu 3880 g. Težina mu se digla pošto sam prešla na dohranu. 
    Na početku sam mu davala Nan 1 uz moje mlijeko, međutim on je to povraćao. Nisam sigurna da je povraćao moje mlijeko i imao je užasne grčeve. Nakon toga su mi rekli da mu dam Novolac Ar i nakon što je pojeo kutiju toga imao je užasan zatvor pa su mi rekli da mu ipak dam Novalac IT. Međutim on taj Novalac pojede svega 30-50 ml, a prije mi je jeo do 120 ml. Sada ne može više od 50 ml. Točnije, gura bocu van i ne želi jesti. Sada beba ima mjesec dana, ne povraća taj Novalac IT, međutim kao da mu se apetit smanjio. Na težini je 4350 grama već 10 dana, nije dobio ni gram, budi se svakih sat vremena, nekad uspije i duže odspavati no pojede u startu 40-50 ml i onda traži još toliko nakon pola sata ili sat. I čudne izraze lica radi. Dajte mi molim vas neki savjet što da radim. Bojim se da mi djetetu ne paše ta dohrana i da je zato ne želi jesti. Naša pedijatrica mi je rekla sa ne smijem mijenjati te da mu dajem taj Novalac IT, ali djetetu kao da se ne sviđa. Da li je to moguće? Molim vas za vas savjet. Hvala lijepa!

Poštovana,
Možete promijeniti mliječnu formulu ako vam se čini da je dijete prije normalno jelo, a sada jede tako malo. Neće se ništa loše dogoditi. Mada je moguće i da se promjena mlijeka poklopila sa uobičajenim početkom pojave grčeva kod novorođenčadi, pa vam se samo čini da je problem u adaptiranom mlijeku. Klinfo.hr 

Bebi ne odgovara AD formula, a pedijatrica mi ne da da je mijenjam

<para>
 Možete li mi Vi preporučiti neki jelovnik i što jesti? Unaprijed Vam se zahvaljujem. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Mogu vam pomoći, ali biste trebali doći na savjetovanje. Namirnice koje uzrokuju tegobe osobama oboljelim od gastritisa variraju od osobe do osobe.</para>

Što (ne) jesti nakon dijagnoze gastritisa? Poštovana, imam 24 godine i nedavno mi je dijagnosticiran gastritis. Doktori su mi rekli da moram promijeniti prehranu, ali nisu mi ništa rekli konkretno. 
    Možete li mi Vi preporučiti neki jelovnik i što jesti? Unaprijed Vam se zahvaljujem. Lijep pozdrav.

Poštovana,
Mogu vam pomoći, ali biste trebali doći na savjetovanje. Namirnice koje uzrokuju tegobe osobama oboljelim od gastritisa variraju od osobe do osobe. Klinfo.hr 

Što (ne) jesti nakon dijagnoze gastritisa?

<para>
 I moj brat i muž su jače građe tako da mislim da je to genetski. U zadnje vrijeme mu se na trbuhu počelo pojavljivati salo. Zanima me da li je to zabrinjavajuće jer je on ipak dijete u razvoju. Što se tiče njegove prehrane ima 4 obroka dnevno. Za doručak i večeru najčešće mlijeko s nečim, međuobrok voćni jogurt ili puding, za ručak je malo počeo brljaviti, sad ne bi povrće, pa rižu, pa nekad ne bi juhu... Ali u principu se ne mogu žaliti! Voli i slastice, ali to mogu kontrolirati jer mu ih ja doziram tokom dana i kad kažem dosta je, onda posluša. Pije uglavnom vodu jer je najzdravija i to su njegove riječi! Rođen je sa 4500 grama i oduvijek je jeo apsolutno sve. Trenira judo 2 puta tjedno, tjelesni 3 puta tjedno, na zraku je kad god vrijeme to dopušta. Ima jako puno energije, može puno trčati s obzirom na kilažu i čak se ni ne žali da je umoran. To vidim po njemu. Zanima me vaše stručno mišljenje vezano uz pojavljivanje sala na području trbuha? Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vaš sin ima veću tjelesnu težinu od većine djece njegove dobi, ali isto tako ima i natprosječnu visinu. Vjerujem da postoje elementi njegove prehrane koje možete poboljšati, ali niste je detaljno opisali, pa vam teško mogu reći što konkretno možete popraviti.</para>

Moj sin (7) je aktivan, zdravo jede, ali mu se pojavljuje salo na trbuhu Poštovana! Imam sina od 7,5 godina. Visok je 136 cm i težak 40 kg! Fizički je jak, odnosno nabijen. Ima široka ramena i leđa, jake butine na tatu. Tko ga vidi kaže da nije debeo nego jak. 
    I moj brat i muž su jače građe tako da mislim da je to genetski. U zadnje vrijeme mu se na trbuhu počelo pojavljivati salo. Zanima me da li je to zabrinjavajuće jer je on ipak dijete u razvoju. Što se tiče njegove prehrane ima 4 obroka dnevno. Za doručak i večeru najčešće mlijeko s nečim, međuobrok voćni jogurt ili puding, za ručak je malo počeo brljaviti, sad ne bi povrće, pa rižu, pa nekad ne bi juhu... Ali u principu se ne mogu žaliti! Voli i slastice, ali to mogu kontrolirati jer mu ih ja doziram tokom dana i kad kažem dosta je, onda posluša. Pije uglavnom vodu jer je najzdravija i to su njegove riječi! Rođen je sa 4500 grama i oduvijek je jeo apsolutno sve. Trenira judo 2 puta tjedno, tjelesni 3 puta tjedno, na zraku je kad god vrijeme to dopušta. Ima jako puno energije, može puno trčati s obzirom na kilažu i čak se ni ne žali da je umoran. To vidim po njemu. Zanima me vaše stručno mišljenje vezano uz pojavljivanje sala na području trbuha? Hvala unaprijed!

Poštovana,
Vaš sin ima veću tjelesnu težinu od većine djece njegove dobi, ali isto tako ima i natprosječnu visinu. Vjerujem da postoje elementi njegove prehrane koje možete poboljšati, ali niste je detaljno opisali, pa vam teško mogu reći što konkretno možete popraviti. Klinfo.hr 

Moj sin (7) je aktivan, zdravo jede, ali mu se pojavljuje salo na trbuhu

<para>
 Pedijatar nas je uputio logopedu jer zna samo reći mama, baba, hapa, brm brm, slovo B, i aga agaa… i baš je živahan, "brblja" nešto svoje po cijeli dan. Logopedu je to premalo. Dijete nas sve razumije što mu govorimo, i u to sam sigurna, ali neće donijeti ništa na zapovijed. Voli samo autiće i lopte, to su glavne igračke, ali voli listati i slikovnice. Što vi mislite o tom govornom razvoju? Da li kasni jer je neurorizično dijete? Trebamo li logopedu već sada jer još nema dvije godine? Hvala vam.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na temelju anamnestičkih podataka koje ste naveli svakako se preporuča praćenje od strane logopeda. Neurorizična djeca su češće podložna teškoćama u komunikaciji, jeziku i govoru uslijed čega se preporuča rana intervencija. Roditelji često znaju biti vođeni informacijom kako se s logopedskom terapijom kreće tek kada dijete navrši 4 godine. To je u redu ukoliko dijete ima problema samo s izgovorom glasova, a sve ostalo je u skladu s dobi. Logopedi rade i s mlađom djecom pri čemu se pristupi i tehnike u radu bitno razlikuju od onih koje koriste sa starijom djecom. Nerijetko su i roditelji prisutni na samoj terapiji, direktno se podučavaju i uvježbavaju adekvatne tehnike poticanja komunikacijskog i jezično-govornog razvoja uz vodstvo logopeda. Svakako bih Vam preporučila da nastavite suradnju i praćenje od strane logopeda.</para>

Dječak (20 mjeseci) samo "brblja" nešto svoje i ne donosi ništa na zahtjev Poštovani, moj sin rođen je u 32. tjednu trudnoće radi moje preeklampsije.. Sutra mu je 20. mjeseci. Počeo je sjediti sa 7 mjeseci, puzati s godinu dana, a hodati samostalno s 18 mjeseci. 
    Pedijatar nas je uputio logopedu jer zna samo reći mama, baba, hapa, brm brm, slovo B, i aga agaa… i baš je živahan, "brblja" nešto svoje po cijeli dan. Logopedu je to premalo. Dijete nas sve razumije što mu govorimo, i u to sam sigurna, ali neće donijeti ništa na zapovijed. Voli samo autiće i lopte, to su glavne igračke, ali voli listati i slikovnice. Što vi mislite o tom govornom razvoju? Da li kasni jer je neurorizično dijete? Trebamo li logopedu već sada jer još nema dvije godine? Hvala vam.

Poštovana,
na temelju anamnestičkih podataka koje ste naveli svakako se preporuča praćenje od strane logopeda. Neurorizična djeca su češće podložna teškoćama u komunikaciji, jeziku i govoru uslijed čega se preporuča rana intervencija. Roditelji često znaju biti vođeni informacijom kako se s logopedskom terapijom kreće tek kada dijete navrši 4 godine. To je u redu ukoliko dijete ima problema samo s izgovorom glasova, a sve ostalo je u skladu s dobi. Logopedi rade i s mlađom djecom pri čemu se pristupi i tehnike u radu bitno razlikuju od onih koje koriste sa starijom djecom. Nerijetko su i roditelji prisutni na samoj terapiji, direktno se podučavaju i uvježbavaju adekvatne tehnike poticanja komunikacijskog i jezično-govornog razvoja uz vodstvo logopeda. Svakako bih Vam preporučila da nastavite suradnju i praćenje od strane logopeda. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Dječak (20 mjeseci) samo "brblja" nešto svoje i ne donosi ništa na zahtjev

<para>
 Svaki put ako slučajno pogriješi ili zaboravi napisati dio zadaće počne plakati i treba mu jako dugo da se smiri. Pokušala sam na sve načine da mu objasnim da to nije ništa strašno kao i druga djeca koja ga pokušavaju smiriti na sve načine. Zadnji put je odreagirao do te mjere da je tuga prerasla u jaku ljutnju da su se druga djeca toliko sažalila da su mu oni dovršavali rad. S majkom sam svaki dan u kontaktu jer radim s njom. Stariji brat je odličan učenik. Majka kaže da su možda nesvjesno mu dali do znanja da od njega očekuju da bude u školi super. Međutim svakodnevno razgovaraju s njim da ne mora biti savršen u svemu. Obraćam vam se jer bi mu htjela pomoći, a ne znam više kako. Hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čini se da dječak o kojem pišete ima teškoća s prihvaćanjem svoga uratka kada nije onakav kakav bi on htio da bude. Pohvalno je što ste prepoznali potrebu da mu pomognete i da ste mu već pokušali na mnogo načina pomoći te što i dalje tražite nove načine. Važno je da mu se pomogne da se nosi s osjećajima frustracije i nezadovoljstva, te da nauči kako će samog sebe vrednovati.</para>
<para>Često kada se dijete suočava s nekim problemom (npr. kako da nacrta nešto što si je zamislilo ili što je zadano) i kada se javi frustracija (a osobito kada se javi jako izražena frustracija), okolina (roditelji, odgajatelji) žele brzo pokazati djetetu rješenje ili pak mu reći da to nije ništa strašno.</para>
<para>Prvo što je poželjno jest verbalizirati djetetove osjećaje. Dakle, kada je vrlo frustriran pa čak i nečim što se drugima može činiti malom greškom, bitno je da mu to izrečete. Možete reći nešto poput: „Ovo te je sada zbilja jako isfrustriralo“ (čak i ako ne zna odmah što riječ znači, naučit će s vremenom, a tako ćete mu i proširivati njegov rječnik emocija te mu omogućiti da lakše razlikuje emocije pa tako i emocionalne potrebe). Važno je da se to izgovori empatički, s punim razumijevanjem jer će tako dobiti poruku da ga doista razumijete, vidite i čujete.</para>
<para>Idući korak bi bio da mu kažete nešto poput: „Htio si da to ispadne drugačije“ čime mu dajete do znanja zašto se isfrustrirao. Ako ne traži izravno pomoć, nemojte mu ni nuditi rješenje jer ga iz nekih razloga to smeta (o mogućim razlozima ste već i pričali s njegovom majkom što je vrlo bitno kako bi ga se moglo bolje razumjeti i pomoći mu). Nadalje, možete mu reći nešto poput „Hm… pitam se da li bi se to nekako drugačije moglo riješiti“. Ova rečenica ima za cilj njega potaknuti da pronađe nove načine, nove opcije rješavanja problema. Tek ako Vas izravno zatraži, OK je ponuditi svoja rješenja.</para>
<para>Ideja je da on postane svjestan svoje frustracije, da ju uz Vašu pomoć postepeno nauči regulirati, da postane zadovoljan svojim postupcima i uspjesima, te da stekne uvid kako za svaki problem najčešće ima barem dvije opcije te da je on taj koji može odabrati opciju koju želi (npr. ako nastavi ustrajati dok bi netko drugi odustao).</para>
<para>Treba mu pomoći da nauči na drugi način ispoljava što ga muči i nosi se s neugodnim emocijama i u tome mu definitivno treba podrška odraslih. Svaki puta kada se rasplače poželjno je dati mu do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, treba se usmjeriti na njegovo stanje, tako što ćete mu pružiti utjehu i pomoći da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu se daju objašnjenja. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost i bude psihološki otporniji.</para>
<para>Pri tome je dobro koristiti poruke ohrabrivanja, odnosno pratiti cijeli proces neke aktivnosti, radije nego pohvale. Tako se skida fokus s konačnog rezultata i možebitne evaluacije. Na primjer, ako neki zadatak ne odradi dobro: „Vidim da ti je jako važno dobiti dobru ocjenu i znam da si se jako trudio da ju dobiješ, žao mi je što se loše osjećaš. U redu je ne znati odgovor na sva pitanja, to je normalno. Zato i idemo u školu, da nešto naučimo i steknemo određene vještine.“. Naravno, može biti i neki drugi primjer, važno je samo pokazati razumijevanje za njegov doživljaj neuspjeha i biti uz njega kao potpora. Sretno!</para>

Moj učenik jako se rastuži i plače kod svakog neuspjeha. Kako da mu pomognem? Poštovani, imam dijete u razredu koje počne plakati kod svakog svog neuspjeha. Učenik je inače odličan u svemu. 
    Svaki put ako slučajno pogriješi ili zaboravi napisati dio zadaće počne plakati i treba mu jako dugo da se smiri. Pokušala sam na sve načine da mu objasnim da to nije ništa strašno kao i druga djeca koja ga pokušavaju smiriti na sve načine. Zadnji put je odreagirao do te mjere da je tuga prerasla u jaku ljutnju da su se druga djeca toliko sažalila da su mu oni dovršavali rad. S majkom sam svaki dan u kontaktu jer radim s njom. Stariji brat je odličan učenik. Majka kaže da su možda nesvjesno mu dali do znanja da od njega očekuju da bude u školi super. Međutim svakodnevno razgovaraju s njim da ne mora biti savršen u svemu. Obraćam vam se jer bi mu htjela pomoći, a ne znam više kako. Hvala!

Draga čitateljice,
čini se da dječak o kojem pišete ima teškoća s prihvaćanjem svoga uratka kada nije onakav kakav bi on htio da bude. Pohvalno je što ste prepoznali potrebu da mu pomognete i da ste mu već pokušali na mnogo načina pomoći te što i dalje tražite nove načine. Važno je da mu se pomogne da se nosi s osjećajima frustracije i nezadovoljstva, te da nauči kako će samog sebe vrednovati.
Često kada se dijete suočava s nekim problemom (npr. kako da nacrta nešto što si je zamislilo ili što je zadano) i kada se javi frustracija (a osobito kada se javi jako izražena frustracija), okolina (roditelji, odgajatelji) žele brzo pokazati djetetu rješenje ili pak mu reći da to nije ništa strašno.
Prvo što je poželjno jest verbalizirati djetetove osjećaje. Dakle, kada je vrlo frustriran pa čak i nečim što se drugima može činiti malom greškom, bitno je da mu to izrečete. Možete reći nešto poput: „Ovo te je sada zbilja jako isfrustriralo“ (čak i ako ne zna odmah što riječ znači, naučit će s vremenom, a tako ćete mu i proširivati njegov rječnik emocija te mu omogućiti da lakše razlikuje emocije pa tako i emocionalne potrebe). Važno je da se to izgovori empatički, s punim razumijevanjem jer će tako dobiti poruku da ga doista razumijete, vidite i čujete.
Idući korak bi bio da mu kažete nešto poput: „Htio si da to ispadne drugačije“ čime mu dajete do znanja zašto se isfrustrirao. Ako ne traži izravno pomoć, nemojte mu ni nuditi rješenje jer ga iz nekih razloga to smeta (o mogućim razlozima ste već i pričali s njegovom majkom što je vrlo bitno kako bi ga se moglo bolje razumjeti i pomoći mu). Nadalje, možete mu reći nešto poput „Hm… pitam se da li bi se to nekako drugačije moglo riješiti“. Ova rečenica ima za cilj njega potaknuti da pronađe nove načine, nove opcije rješavanja problema. Tek ako Vas izravno zatraži, OK je ponuditi svoja rješenja.
Ideja je da on postane svjestan svoje frustracije, da ju uz Vašu pomoć postepeno nauči regulirati, da postane zadovoljan svojim postupcima i uspjesima, te da stekne uvid kako za svaki problem najčešće ima barem dvije opcije te da je on taj koji može odabrati opciju koju želi (npr. ako nastavi ustrajati dok bi netko drugi odustao).
Treba mu pomoći da nauči na drugi način ispoljava što ga muči i nosi se s neugodnim emocijama i u tome mu definitivno treba podrška odraslih. Svaki puta kada se rasplače poželjno je dati mu do znanja da razumijete da mu je jako teško i da ga nešto muči. Odnosno, treba se usmjeriti na njegovo stanje, tako što ćete mu pružiti utjehu i pomoći da se smiri umjesto da se fokusirate na razlog zašto se plače i da mu se daju objašnjenja. To će mu dugoročno više pomoći da smanji unutarnju napetost i bude psihološki otporniji.
Pri tome je dobro koristiti poruke ohrabrivanja, odnosno pratiti cijeli proces neke aktivnosti, radije nego pohvale. Tako se skida fokus s konačnog rezultata i možebitne evaluacije. Na primjer, ako neki zadatak ne odradi dobro: „Vidim da ti je jako važno dobiti dobru ocjenu i znam da si se jako trudio da ju dobiješ, žao mi je što se loše osjećaš. U redu je ne znati odgovor na sva pitanja, to je normalno. Zato i idemo u školu, da nešto naučimo i steknemo određene vještine.“. Naravno, može biti i neki drugi primjer, važno je samo pokazati razumijevanje za njegov doživljaj neuspjeha i biti uz njega kao potpora. Sretno! Klinfo.hr 

Moj učenik jako se rastuži i plače kod svakog neuspjeha. Kako da mu pomognem?

<para>
 30 i uvijek je tako bilo i sve je bilo ok. Sada je to postao veliki problem za nju i nas. Kaže da ju ništa ne muči, ni škola, već jednostavno ne može zaspati. Imamo čak 3 puta u tjednu trening (atletika), kada smo prva smjena u školi, ustajemo u 6 i 30, ali unatoč tome ona jednostavno ne može zaspati. Molim vas da nam pomognete. Da li da se brinem i da li je ovo normalna pojava kod djevojčica?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako i da ste već zabrinuti zbog ritma spavanja Vaše djevojčice. Dugotrajno uspavljivanje zasigurno je situacija koja Vam otežava svakodnevicu i dobro je da razmišljate o tome kako bi joj mogli pomoći. U njezinoj dobi još je uvijek moguće javljanje različitih razvojnih strahova kojima ona možda ne pridaje toliko pažnje ali joj otežavaju da se opusti navečer i zaspe. Bilo bi dobro da uvedete neke umirujuće rituale navečer, ovisno o tome što voli. Npr. kupanje, lagana muzika, masaža, maženje ili nešto drugo što ju opušta i umiruje. Također, važno je da nekoliko sati prije spavanja ne gleda TV ili nešto slično što ju dodatno stimulira. Da bi lakše zaspala važno je da se i fizički i psihički opusti, odnosno da joj se um umiri i da joj tijelo ne bude napeto.</para>
<para>Svakako savjetujem da porazgovarate s pedijatrom koji bi Vam mogao pomoći provjeriti postoji li neki fizički aspekt koji može utjecati na kvalitetu njezina sna.</para>
<para>Kako bi možda mogli bolje razumijete zašto Vaša djevojčica u posljednje vrijeme ima više poteškoća sa spavanjem promislite o tome je li se neka značajna promjena dogodila u njezinom životu u posljednjih 6 mjeseci. Je li promijenila razred, školu? Jeste li se selili? Je li se dogodila neka promjena u obiteljskoj dinamici (razvod)? Je li možda izgubila neku blisku osobu ili kućnog ljubimca? Ako je na neko od ovih pitanja odgovor potvrdan, moguće je da djevojčici treba period prilagodbe i ponovnog uspostavljanja osjećaja opuštenosti i sigurnosti. Sretno!</para>

Djevojčica (9) odjednom ima problema sa zaspavljivanjem Molim Vas za savjet. Djevojčica od 9 godina već mjesec i više dana ne može noću zaspati. Jednom je trajalo čak do 3 sata ujutro. U krevet ide u 20 ili 20. 
   30 i uvijek je tako bilo i sve je bilo ok. Sada je to postao veliki problem za nju i nas. Kaže da ju ništa ne muči, ni škola, već jednostavno ne može zaspati. Imamo čak 3 puta u tjednu trening (atletika), kada smo prva smjena u školi, ustajemo u 6 i 30, ali unatoč tome ona jednostavno ne može zaspati. Molim vas da nam pomognete. Da li da se brinem i da li je ovo normalna pojava kod djevojčica?

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako i da ste već zabrinuti zbog ritma spavanja Vaše djevojčice. Dugotrajno uspavljivanje zasigurno je situacija koja Vam otežava svakodnevicu i dobro je da razmišljate o tome kako bi joj mogli pomoći. U njezinoj dobi još je uvijek moguće javljanje različitih razvojnih strahova kojima ona možda ne pridaje toliko pažnje ali joj otežavaju da se opusti navečer i zaspe. Bilo bi dobro da uvedete neke umirujuće rituale navečer, ovisno o tome što voli. Npr. kupanje, lagana muzika, masaža, maženje ili nešto drugo što ju opušta i umiruje. Također, važno je da nekoliko sati prije spavanja ne gleda TV ili nešto slično što ju dodatno stimulira. Da bi lakše zaspala važno je da se i fizički i psihički opusti, odnosno da joj se um umiri i da joj tijelo ne bude napeto.
Svakako savjetujem da porazgovarate s pedijatrom koji bi Vam mogao pomoći provjeriti postoji li neki fizički aspekt koji može utjecati na kvalitetu njezina sna.
Kako bi možda mogli bolje razumijete zašto Vaša djevojčica u posljednje vrijeme ima više poteškoća sa spavanjem promislite o tome je li se neka značajna promjena dogodila u njezinom životu u posljednjih 6 mjeseci. Je li promijenila razred, školu? Jeste li se selili? Je li se dogodila neka promjena u obiteljskoj dinamici (razvod)? Je li možda izgubila neku blisku osobu ili kućnog ljubimca? Ako je na neko od ovih pitanja odgovor potvrdan, moguće je da djevojčici treba period prilagodbe i ponovnog uspostavljanja osjećaja opuštenosti i sigurnosti. Sretno! Klinfo.hr 

Djevojčica (9) odjednom ima problema sa zaspavljivanjem

<para>
 mjeseca života, agresivnost (ako se to može tako nazvati kod male bebe ali tako sam ja to kao majka doživljavala). Znači nikada ju nisam uspjela (ma koliko se trudila i na koji god način pokušavala) na miru bez plakanja oprati, očistiti, promijeniti pelenu, izaći u šetnju, nahraniti… ama baš ništa bez otpora i plakanja. Zaspati je htjela isključivo nošenjem. Ne daj bože da sam sjela s njom u rukama, počela bi dreka i sve novo nanovo. Palac cucla od rođenja. Vječito je plakala, sisala palac, odbijala dojku, pa smo krenuli s nadohranom što je isto tako bila živa muka koja je prestala s oko 6 mjeseci kad je počela jesti i drugu hranu. Propuzala je s 6 mjeseci, prohodala s 9. Jako malo dobrih trenutaka s njom pamtim, jako puno plakanja i mog i njenog. Stalno je nervozna, želi da sve bude po njenom, a ako nije, onda plač po pola sata. U zadnjih par mjeseci se počela bacati po podu, udarati rukama i nogama i mene ako joj se približim. Probala sam ju uzeti, zagrliti, smiriti, pustiti, ignorirati, ali ništa ne pomaže. Ona je sve gora i gora, ne bira ni vrijeme ni mjesto. Čim čuje ne ili ne možeš odmah se baci i par puta je tako jako udarila glavom o beton da sam na rubu snage i živaca. Nije mi jasno kako tako malo dijete može u sekundi od sretnog, raspoloženog postati divlja zvjer koja se neda obuzdati. Očajna sam i zahvalna ću biti na bilo kakvom savjetu. Od rođenja nije htjela u kolica pa ni u tricikl. Kad pokušam šetati s njom na kraju ju samo nosim u rukama. Svaka šetnja se pretvori u kaos i frustraciju. Na rubu živaca sam jer osim nje imam i drugo dijete od 8 godina koje isto tako kao i ona želi i treba moju pažnju, a ja od nje jednostavno ne stignem ni sebe pogledati, a kamoli ista drugo. Sve sam pokušala, svega se načitala, ali kod nas ništa ne pomaže. Osjećam se nesposobno kao majka iako s prvim nisam imala nikakvih problema i stvarno mi nije jasno kako velika razlika je između njih. Zaboravila sam napomenuti da se sa nekih godinu dana počela češkati dolje (oduvijek smo imali problema s crvenilom dolje, probali sve kreme, ništa nije pretjerano pomoglo, povuče se pa se vrati i tako stalno, a i pelenu još imamo). Uglavnom, isprva sam mislila sam je to samo češkanje ali ispostavilo se da se ona samozadovoljava. Savjetovala sam se s pedijatricom koja je rekla da ju pustim. Međutim kad ja nju pustim da ona to radi, to traje nekih 10 minuta i onda počne plakati jako kao da ju to boli. Pa sam odlučila ne dati joj da to radi, ali ona se jako naljuti, plače, udara me rukama i nogama. Sad se to malo smirilo ali tu i tamo se ona toga sjeti pa pokuša opet. Sve skupa je to jako naporno a ja sam jako umorna i iscrpljena. Ne znam u čemu bi mogao biti problem. Možda nešto na nervnoj bazi. Pedijatrica kaže da pretjerujem, da je ona takva beba, ali iz moje perspektive nešto ne valja, jer iz nikakvog razloga stalno biti ljut, to jednostavno ne može biti.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako Vam je teško izlaziti na kraj s čestim i intenzivnim reakcijama Vaše djevojčice. Opisujete kako se Vaša djevojčica često ljuti i odbija surađivati, istovremeno niste sigurni što ju motivira na takvo ponašanje.</para>
<para>Mala djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno, pogotovo kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. Ona tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome joj svakako treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njezinom tijelu tada događa preporučujem da pročitate <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">OVAJ ČLANAK.</ulink>
</para>
<para>Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko prelazi u agresivno ponašanje prema sebi ili drugima. Kažete da tada zna dugo plakati ali i bacati se snažno na pod. Kao i sva druga djeca, Vaša djevojčica u trenutcima frustracije ili ljutnje ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada joj svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ju se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju i ljutnju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogla naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljuta kratko i jasno postavite granicu i da ju preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njoj omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je upravo što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti. Kada joj branite određena ponašanja ponudite joj alternativu. Što ona može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. O agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">OVDJE.</ulink>
</para>
<para>Prema ovome što ste naveli vjerojatno je da Vaša djevojčica ima snažne emocionalne reakcije te naglašenu upornost što oboje spada u karakteristike temperamenta. To može biti otežavajuća kombinacija pogotovo ako su kod roditelja te dvije karakteristike temperamenta slabije izražene. Više o temperamentu možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">članku</ulink>.</para>
<para>U situacijama postavljanja granica roditelj se naprosto treba „natjerati“ da bude uporniji od djeteta, odnosno da ostane dosljedan onome što je odlučio.</para>
<para>Što se tiče samozadovoljavanja, to ponašanje nije neobično za malu djecu koja još ne znaju kako da se adekvatno nosi s frustracijom. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ”gode”, a to ih posljedično i opušta.</para>
<para>Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica samozadovoljava. Kao što ste primijetili samozadovoljavanje je nešto na što ona trenutačno ne može utjecati dok ne pronađe alternativne načine opuštanja i smirivanja.</para>
<para>Budući da je većini odraslih to neobično, a neki se toga srame, važno je biti svjestan svojih osjećaja i misli zbog djetetovog čina te ne poručivati djetetu da to nije normalno. Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati bilo bi dobro da s njom o tome razgovarate iako je ona još malena. Ok je da se samozadovoljava ali čini se da još treba Vašu pomoć u tome da odredi granicu i da se pri tom činu ne ozljedi. Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli. Više o dječjem samozadovoljavanju možete pročitati <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/">OVDJE.</ulink>
</para>
<para>I za kraj, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar nje. Bilo bi dobro zapitati se zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja? Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca, za razliku od odraslih, ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Bilo bi dobra da primijenite granice na način opisan u članku.</para>
<para>Budući da Vaša sadašnja situacija može izgledati kao da se nalazite u začaranom krugu u kojem ste zbog nervoznog djeteta te Vam je teško ostati smirenom i možda se nekada osjećate bespomoćno, bilo bi dobro da potražite podršku i pomoć stručnjaka gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njezina ljutnja izvire i naći načine kako sebi a onda i njoj olakšati. Djevojčica sigurno osjeti Vašu napetost i onda se i ona teže opusti. Sretno.</para>

Moja curica (2) od kad se rodila je ljuta, stalno plače i ja sam na izmaku snaga Poštovani, imam dijete koje će uskoro navršiti 2 godine. Od prvog dana je "problematična". To znači plakanje do 6. 
    mjeseca života, agresivnost (ako se to može tako nazvati kod male bebe ali tako sam ja to kao majka doživljavala). Znači nikada ju nisam uspjela (ma koliko se trudila i na koji god način pokušavala) na miru bez plakanja oprati, očistiti, promijeniti pelenu, izaći u šetnju, nahraniti… ama baš ništa bez otpora i plakanja. Zaspati je htjela isključivo nošenjem. Ne daj bože da sam sjela s njom u rukama, počela bi dreka i sve novo nanovo. Palac cucla od rođenja. Vječito je plakala, sisala palac, odbijala dojku, pa smo krenuli s nadohranom što je isto tako bila živa muka koja je prestala s oko 6 mjeseci kad je počela jesti i drugu hranu. Propuzala je s 6 mjeseci, prohodala s 9. Jako malo dobrih trenutaka s njom pamtim, jako puno plakanja i mog i njenog. Stalno je nervozna, želi da sve bude po njenom, a ako nije, onda plač po pola sata. U zadnjih par mjeseci se počela bacati po podu, udarati rukama i nogama i mene ako joj se približim. Probala sam ju uzeti, zagrliti, smiriti, pustiti, ignorirati, ali ništa ne pomaže. Ona je sve gora i gora, ne bira ni vrijeme ni mjesto. Čim čuje ne ili ne možeš odmah se baci i par puta je tako jako udarila glavom o beton da sam na rubu snage i živaca. Nije mi jasno kako tako malo dijete može u sekundi od sretnog, raspoloženog postati divlja zvjer koja se neda obuzdati. Očajna sam i zahvalna ću biti na bilo kakvom savjetu. Od rođenja nije htjela u kolica pa ni u tricikl. Kad pokušam šetati s njom na kraju ju samo nosim u rukama. Svaka šetnja se pretvori u kaos i frustraciju. Na rubu živaca sam jer osim nje imam i drugo dijete od 8 godina koje isto tako kao i ona želi i treba moju pažnju, a ja od nje jednostavno ne stignem ni sebe pogledati, a kamoli ista drugo. Sve sam pokušala, svega se načitala, ali kod nas ništa ne pomaže. Osjećam se nesposobno kao majka iako s prvim nisam imala nikakvih problema i stvarno mi nije jasno kako velika razlika je između njih. Zaboravila sam napomenuti da se sa nekih godinu dana počela češkati dolje (oduvijek smo imali problema s crvenilom dolje, probali sve kreme, ništa nije pretjerano pomoglo, povuče se pa se vrati i tako stalno, a i pelenu još imamo). Uglavnom, isprva sam mislila sam je to samo češkanje ali ispostavilo se da se ona samozadovoljava. Savjetovala sam se s pedijatricom koja je rekla da ju pustim. Međutim kad ja nju pustim da ona to radi, to traje nekih 10 minuta i onda počne plakati jako kao da ju to boli. Pa sam odlučila ne dati joj da to radi, ali ona se jako naljuti, plače, udara me rukama i nogama. Sad se to malo smirilo ali tu i tamo se ona toga sjeti pa pokuša opet. Sve skupa je to jako naporno a ja sam jako umorna i iscrpljena. Ne znam u čemu bi mogao biti problem. Možda nešto na nervnoj bazi. Pedijatrica kaže da pretjerujem, da je ona takva beba, ali iz moje perspektive nešto ne valja, jer iz nikakvog razloga stalno biti ljut, to jednostavno ne može biti.

Draga mama,
čini se kako Vam je teško izlaziti na kraj s čestim i intenzivnim reakcijama Vaše djevojčice. Opisujete kako se Vaša djevojčica često ljuti i odbija surađivati, istovremeno niste sigurni što ju motivira na takvo ponašanje.
Mala djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno, pogotovo kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. Ona tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome joj svakako treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njezinom tijelu tada događa preporučujem da pročitate OVAJ ČLANAK.

Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko prelazi u agresivno ponašanje prema sebi ili drugima. Kažete da tada zna dugo plakati ali i bacati se snažno na pod. Kao i sva druga djeca, Vaša djevojčica u trenutcima frustracije ili ljutnje ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada joj svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ju se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju i ljutnju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogla naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljuta kratko i jasno postavite granicu i da ju preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njoj omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je upravo što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti. Kada joj branite određena ponašanja ponudite joj alternativu. Što ona može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. O agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati OVDJE.

Prema ovome što ste naveli vjerojatno je da Vaša djevojčica ima snažne emocionalne reakcije te naglašenu upornost što oboje spada u karakteristike temperamenta. To može biti otežavajuća kombinacija pogotovo ako su kod roditelja te dvije karakteristike temperamenta slabije izražene. Više o temperamentu možete pročitati u članku.
U situacijama postavljanja granica roditelj se naprosto treba „natjerati“ da bude uporniji od djeteta, odnosno da ostane dosljedan onome što je odlučio.
Što se tiče samozadovoljavanja, to ponašanje nije neobično za malu djecu koja još ne znaju kako da se adekvatno nosi s frustracijom. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ”gode”, a to ih posljedično i opušta.
Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica samozadovoljava. Kao što ste primijetili samozadovoljavanje je nešto na što ona trenutačno ne može utjecati dok ne pronađe alternativne načine opuštanja i smirivanja.
Budući da je većini odraslih to neobično, a neki se toga srame, važno je biti svjestan svojih osjećaja i misli zbog djetetovog čina te ne poručivati djetetu da to nije normalno. Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati bilo bi dobro da s njom o tome razgovarate iako je ona još malena. Ok je da se samozadovoljava ali čini se da još treba Vašu pomoć u tome da odredi granicu i da se pri tom činu ne ozljedi. Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli. Više o dječjem samozadovoljavanju možete pročitati OVDJE.

I za kraj, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar nje. Bilo bi dobro zapitati se zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja? Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca, za razliku od odraslih, ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Bilo bi dobra da primijenite granice na način opisan u članku.
Budući da Vaša sadašnja situacija može izgledati kao da se nalazite u začaranom krugu u kojem ste zbog nervoznog djeteta te Vam je teško ostati smirenom i možda se nekada osjećate bespomoćno, bilo bi dobro da potražite podršku i pomoć stručnjaka gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njezina ljutnja izvire i naći načine kako sebi a onda i njoj olakšati. Djevojčica sigurno osjeti Vašu napetost i onda se i ona teže opusti. Sretno. Klinfo.hr 

Moja curica (2) od kad se rodila je ljuta, stalno plače i ja sam na izmaku snaga

<para>
 Svi se međusobno slažemo, često me zagrle i govore kako me vole, pa me ljube. Ima jedna djevojčica koja me, ajmo reći, psihički izluđuje. Na početku je bila super i sve je radila. Odjednom se počela prema meni ponašati agresivno, govoreći mi čak da ušutim ili umuknem. Zagrli ona mene i poljubi, ali kasnije prijateljici nešto govori, šaptajući i gledajući u mene. Kad radimo neki zadatak, samo odjednom zna baciti papir i poderati ga jer ne želi više raditi. Jednom je prilikom rekla bacila pribor i izletjela iz učionice, bježeći van jer sam joj rekla da ne može sve dobiti prva. Rekla sam sve roditeljima i oni su je istukli. Od tada me još više počela maltretirati. Ne znam u čemu je problem i otkud takva promjena ponašanja. Možda sam ja pogriješila jer sam dopustila neke stvari koje nisam smjela? Možda ih nisam trebala ljubiti i grliti?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da Vam zna ponekad biti teško raditi sa skupinom jer rad s djecom uvijek nosi dosta izazova i drago mi je da razmišljate i tražite savjet kako pomoći sebi a onda posredno i djeci.</para>
<para>Konkretno, pitate se da li ste ispravno postupali kada ste dječici dopustili da s njima ostvarite bliskost i kroz fizičke kontakte te Vam u tom pogledu mogu reći da je sigurno za dječicu s kojom radite jako pozitivno što s Vama mogu imati takav oblik iskazivanja bliskosti.</para>
<para>Što se tiče ponašanja djevojčice koju opisujete, navodite kako je u njenom ponašanju došlo do nagle promjene stoga bi bilo dobro zapitati se da li se nešto značajno promijenilo u njenom životu i svakodnevici. Je li doživjela nekakav događaj koji je za nju mogao biti značajan te je zbog toga došlo do promjene u ponašanju (npr. selidba, dobitak seke ili brace, gubitak bliske osobe, prijatelja ili kućnog ljubimca, svađa između roditelja i sl.). Ako niste sigurni u odgovor na ta pitanja možete uvijek pitati njezine roditelje kako bi zajedno s njima mogli utvrditi postoji li nekakav razlog zbog čega je došlo do promjena u ponašanju djevojčice. Također, možete u razgovoru s roditeljima saznati da li je do promjene ponašanja došlo samo u vrtiću ili su i oni uočili neke promjene. Vjerujem da ćete zajedno moći bolje razaznati što je mogući uzrok takve promjene kod djevojčice.</para>
<para>Svakako je važno da naglasite roditeljima da fizičkim kažnjavanjem djeteta, neželjeno ponašanje, koje je vrlo vjerojatno rezultat nekih emocija (možda frustracije, možda tuge, ljutnje i sl.) a koje su moguća posljedica nekih događaja, neće iskorijeniti već je vjerojatno da će se sljedeći put dogoditi neki novi oblik neprimjerenog ponašanja. Kako bi se djevojčici pomoglo da se na primjeren način nosi s emocijama trebaju joj jasne i dosljedne granice.</para>
<para>Uz postavljanje granica također je potrebno i dosljedno nuđenje prihvatljivih alternativa s kojima ona može zadovoljiti svoju potrebu koja se nalazi u osnovi tog ponašanja. Kako bi mogli odgonetnuti o kojoj se potrebi radi usmjerite pažnju na njezine emocije, da li je ona ljuta kada Vas krene verbalno napadati ili je možda tužna? Da li joj je teško čekati u redu da dobije npr. pribor za crtanje? Ili je možda nezadovoljna što neki zadatak koji radite ne može napraviti onako dobro kako bi ona htjela? Kada sljedeći put vidite da će odustati od zadatka pokažite joj razumijevanje tako što ćete joj naglas izgovoriti ono što mislite da njena istina u tom trenutku, npr. možete joj reći „ Sada ti je dosta tog zadatka i ne želiš više sudjelovati“, ili „naljutilo te što nisi uspjela to zalijepiti kako si htjela pa si sad sve rasparala“. Kada djeci izgovorimo njihove osjećaje, misli, želje ona se osjećaju prihvaćeno i u uglavnom dolazi do smanjivanja frustracije koje osjećaju iz nekog razloga (a razlozi mogu biti razni, i kako bi ih uspjeli ustanoviti prvo je potrebno razumjeti zašto se dijete ponaša na određeni način). Nakon toga možete joj postaviti granicu tako što ćete joj reći da je sada još uvijek vrijeme za taj zadatak i npr. da ako želi može početi novi rad.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati koliko djevojčica ima godina, no vjerujem kako će i njoj i Vama dosljedno postavljanje granica olakšati Vaš odnos i pomoći da ga produbite. Sigurna sam kako djevojčica trenutno nema kapaciteta da na prihvatljive načine iskaže svoju frustraciju koju iz nekog razloga osjeća. Kako ste i Vi tada u njenoj blizini, iako ste Vi osoba s kojom ona osjeća neku bliskost (grli Vas, poljubi Vas...), ona iz nedostataka ideja kako se drugačije može ponašati iskazuje svoju frustraciju tako da se ljuti na Vas i bude agresivna prema Vama. Uzrok te frustracije možda nema veze s vrtićkim okruženjem ili Vama osobno (moguće je i da u vrtić već dođe frustrirana). S druge strane, moguće je da joj nešto konkretno u vrtićkom okruženju izaziva frustraciju (teška prilagodba na novu situaciju, otežano komuniciranje s drugom djecom - mogući razlozi njene frustracije su stvarno mnogobrojni) i stoga bi bilo dobro da dodatno promotrite njezine dnevne obrasce ponašanja s ciljem da odgonetnete točnije što izaziva toliku frustraciju u njoj. Također, obratite se i Vašem stručnom timu unutar vrtića uz čiju pomoć vjerujem da možete dodatno olakšati sebi i djevojčici.</para>
<para>I za kraj, željela bih naglasiti da ona djeca koja trebaju najviše naše ljubavi i podrške, to uglavnom pokazuju na najgore moguće načine. Što se dijete ugodnije osjeća u nekoj sredini to će se i ljepše ponašati. Možda bi bilo dobro da razmislite kako možete postići da se djevojčica tijekom boravka u vrtiću više opusti i ugodnije osjeća u odnosu s Vama i skupinom i u tome Vam sigurno može pomoći jasno i dosljedno postavljanje granica koje daju djeci osjećaj sigurnosti i poznatosti situacija. Kako adekvatno postavljati granice kada je riječ o agresivnom ponašanju (bilo verbalnom ili fizičkom) možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">OVDJE.</ulink> Sretno.</para>
<para> </para>

Teta sam u vrtiću i jedna me djevojčica psihički izluđuje Pozdrav! Teta sam u vrtiću i imam jedan problem koji me počeo mučiti. Imam skupinu djece od njih 15 i sve je bilo ok. 
    Svi se međusobno slažemo, često me zagrle i govore kako me vole, pa me ljube. Ima jedna djevojčica koja me, ajmo reći, psihički izluđuje. Na početku je bila super i sve je radila. Odjednom se počela prema meni ponašati agresivno, govoreći mi čak da ušutim ili umuknem. Zagrli ona mene i poljubi, ali kasnije prijateljici nešto govori, šaptajući i gledajući u mene. Kad radimo neki zadatak, samo odjednom zna baciti papir i poderati ga jer ne želi više raditi. Jednom je prilikom rekla bacila pribor i izletjela iz učionice, bježeći van jer sam joj rekla da ne može sve dobiti prva. Rekla sam sve roditeljima i oni su je istukli. Od tada me još više počela maltretirati. Ne znam u čemu je problem i otkud takva promjena ponašanja. Možda sam ja pogriješila jer sam dopustila neke stvari koje nisam smjela? Možda ih nisam trebala ljubiti i grliti?

Draga čitateljice,
vjerujem da Vam zna ponekad biti teško raditi sa skupinom jer rad s djecom uvijek nosi dosta izazova i drago mi je da razmišljate i tražite savjet kako pomoći sebi a onda posredno i djeci.
Konkretno, pitate se da li ste ispravno postupali kada ste dječici dopustili da s njima ostvarite bliskost i kroz fizičke kontakte te Vam u tom pogledu mogu reći da je sigurno za dječicu s kojom radite jako pozitivno što s Vama mogu imati takav oblik iskazivanja bliskosti.
Što se tiče ponašanja djevojčice koju opisujete, navodite kako je u njenom ponašanju došlo do nagle promjene stoga bi bilo dobro zapitati se da li se nešto značajno promijenilo u njenom životu i svakodnevici. Je li doživjela nekakav događaj koji je za nju mogao biti značajan te je zbog toga došlo do promjene u ponašanju (npr. selidba, dobitak seke ili brace, gubitak bliske osobe, prijatelja ili kućnog ljubimca, svađa između roditelja i sl.). Ako niste sigurni u odgovor na ta pitanja možete uvijek pitati njezine roditelje kako bi zajedno s njima mogli utvrditi postoji li nekakav razlog zbog čega je došlo do promjena u ponašanju djevojčice. Također, možete u razgovoru s roditeljima saznati da li je do promjene ponašanja došlo samo u vrtiću ili su i oni uočili neke promjene. Vjerujem da ćete zajedno moći bolje razaznati što je mogući uzrok takve promjene kod djevojčice.
Svakako je važno da naglasite roditeljima da fizičkim kažnjavanjem djeteta, neželjeno ponašanje, koje je vrlo vjerojatno rezultat nekih emocija (možda frustracije, možda tuge, ljutnje i sl.) a koje su moguća posljedica nekih događaja, neće iskorijeniti već je vjerojatno da će se sljedeći put dogoditi neki novi oblik neprimjerenog ponašanja. Kako bi se djevojčici pomoglo da se na primjeren način nosi s emocijama trebaju joj jasne i dosljedne granice.
Uz postavljanje granica također je potrebno i dosljedno nuđenje prihvatljivih alternativa s kojima ona može zadovoljiti svoju potrebu koja se nalazi u osnovi tog ponašanja. Kako bi mogli odgonetnuti o kojoj se potrebi radi usmjerite pažnju na njezine emocije, da li je ona ljuta kada Vas krene verbalno napadati ili je možda tužna? Da li joj je teško čekati u redu da dobije npr. pribor za crtanje? Ili je možda nezadovoljna što neki zadatak koji radite ne može napraviti onako dobro kako bi ona htjela? Kada sljedeći put vidite da će odustati od zadatka pokažite joj razumijevanje tako što ćete joj naglas izgovoriti ono što mislite da njena istina u tom trenutku, npr. možete joj reći „ Sada ti je dosta tog zadatka i ne želiš više sudjelovati“, ili „naljutilo te što nisi uspjela to zalijepiti kako si htjela pa si sad sve rasparala“. Kada djeci izgovorimo njihove osjećaje, misli, želje ona se osjećaju prihvaćeno i u uglavnom dolazi do smanjivanja frustracije koje osjećaju iz nekog razloga (a razlozi mogu biti razni, i kako bi ih uspjeli ustanoviti prvo je potrebno razumjeti zašto se dijete ponaša na određeni način). Nakon toga možete joj postaviti granicu tako što ćete joj reći da je sada još uvijek vrijeme za taj zadatak i npr. da ako želi može početi novi rad.
Iz Vašeg pisma nisam uspjela saznati koliko djevojčica ima godina, no vjerujem kako će i njoj i Vama  dosljedno postavljanje granica olakšati Vaš odnos i pomoći da ga produbite. Sigurna sam kako djevojčica trenutno nema kapaciteta da na prihvatljive načine iskaže svoju frustraciju koju iz nekog razloga osjeća. Kako ste i Vi tada u njenoj blizini, iako ste Vi osoba s kojom ona osjeća neku bliskost (grli Vas, poljubi Vas...), ona iz nedostataka ideja kako se drugačije može ponašati iskazuje svoju frustraciju tako da se ljuti na Vas i bude agresivna prema Vama. Uzrok te frustracije možda nema veze s vrtićkim okruženjem ili Vama osobno (moguće je i da u vrtić već dođe frustrirana). S druge strane, moguće je da joj nešto konkretno u vrtićkom okruženju izaziva frustraciju (teška prilagodba na novu situaciju, otežano komuniciranje s drugom djecom - mogući razlozi njene frustracije su stvarno mnogobrojni) i stoga bi bilo dobro da dodatno promotrite njezine dnevne obrasce ponašanja s ciljem da odgonetnete točnije što izaziva toliku frustraciju u njoj. Također, obratite se i Vašem stručnom timu unutar vrtića uz čiju pomoć vjerujem da možete dodatno olakšati sebi i djevojčici.
I za kraj, željela bih naglasiti da ona djeca koja trebaju najviše naše ljubavi i podrške, to uglavnom pokazuju na najgore moguće načine. Što se dijete ugodnije osjeća u nekoj sredini to će se i ljepše ponašati. Možda bi bilo dobro da razmislite kako možete postići da se djevojčica tijekom boravka u vrtiću više opusti i ugodnije osjeća u odnosu s Vama i skupinom i u tome Vam sigurno može pomoći jasno i dosljedno postavljanje granica koje daju djeci osjećaj sigurnosti i poznatosti situacija. Kako adekvatno postavljati granice kada je riječ o agresivnom ponašanju (bilo verbalnom ili fizičkom) možete pročitati OVDJE. Sretno.
  Klinfo.hr 

Teta sam u vrtiću i jedna me djevojčica psihički izluđuje

<para>
 Progovorio je kasno, poslije trećeg rođendana. Nakon prvih riječi, vrlo brzo spaja rečenice i napreduje. Kako još uvijek zapinje glas R i "šuška" S i C idemo jednom tjedno kod logopeda. Jako je zadovoljna napretkom. On sudjeluje i rado ide. Od rođenja je bio drukčiji. Zanimaju ga teme za odrasle. Lani u svibnju umro mu je djed kojeg je jako volio i s kojim smo živjeli. Razgovarala sam s njim i prošao je tu fazu jako zrelo. Plakao je, ali je sve shvatio. Ne doživljava smrt kao nešto tragično, ali zna da osobe nema više nakon toga. Od tog trenutka (smrti djeda) u njemu se pokrenula neka lavina. On je od tada drugačiji dječak. Njegove teme su religija, medicina. Svaki slobodni trenutak, kad ostanemo sami razgovaramo o smrti, o životu poslije smrti, kud ide duša kad napušta tijelo, zanimaju ga razne bolesti, kako se liječe, što doktori mogu napraviti i što rade da bi čovjek ozdravio, zna funkciju svih organa u tijelu. Pričao je on o tome i prije toga, ali nakon smrti djeda to je svakodnevna tema. Postavlja mi pitanja na koja ni sama ne znam odgovore, a ta pitanja nemaju kraja. On sam donosi zaključke, takve, kakvih se ne bi postidjela ni odrasla osoba. 
 S druge strane je sasvim običan dječak, veseo, bavi se sportom, društven. Veliki je emotivac, boji se napuštanja, boji se da ne ostane sam, bez obitelji, potrebna mu je velika pažnja i ljubav. Uz to, ima vrlo razvijen osjećaj empatije, za sve, ljude, djecu, životinje. Kad vidi bolesno dijete ili bilo koga, obavezno postavlja pitanje o toj bolesti, što će liječnik napraviti, hoće li dotična osoba ozdraviti? Sinoć je izrazio zabrinutost tj. što će se njemu dogoditi nakon što umre? Došao je do zaključka da će se vjerojatno roditi u nekoj drugoj državi i onda se zabrinuo, jer što ako se rodi bolestan. Meni, kao majci je u jednu ruku teško, jer prvo, ne znam odgovore na ta pitanja, a kao drugo ne želim mu lagati, a on opet ne želi prihvatiti istinu, i onda ispituje i prisiljava me na neki način da mu slažem. 
 Ne znam je li to normalno? Je li normalno da se djetetu njegove dobi u glavi odvijaju takve stvari? Imam i kćer koja ima deset godina i apsolutno ništa od toga je ne zanima. Obična smo obitelj, s nama živi i baka, slažemo se, volimo, poštujemo, nismo nešto religiozni. Ne razumijem stoga, njegovo zanimanje za Boga i religiju. Trebam li ga kamo odvesti, s nekim razgovarati? 
 Trebam savjet stručnjaka, u ovom slučaju, Vas.
 Zahvaljujem.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je zbog gubitka u Vašoj obitelji. To je gubitak koju zasigurno osjeća cijela obitelj. Vjerujem da Vas zanima jesu li promjene koje su se dogodile u ponašanju Vašeg dječaka kao i samom načinu na koji on izražava i istražuje područja svoga interesa normalne. Navodite da se promjena ponašanja dogodila preminućem njemu jako bliskog i dragog djeda te je taj događaj zasigurno, kako ste i sami primjetili, utjecao na promjenu njegovog ponašanja, konkretnije bih rekla na njegovo područje interesa.</para>
<para>Bitno je da dijete dobiva poruku kako je u redu biti tužan, da razgovarate o djedu, te da i sami pokazujete (verbalno i neverbalno) da ste tužni zbog smrti djeda. Također je normalno i u redu da se i sami rasplačete kada vam je teško, bez zadrške i uvjerenja da morate biti „jaki“ pred djetetom. Vrlo je važno pustiti tugu da izađe iz vas – kroz plač, razgovor ili neke druge reakcije ili aktivnosti. Proces tugovanja najčešće završava tako da se osoba prilagodi novoj, osiromašenoj situaciji i nastavlja živjeti svoj život s uspomenama i različitim ritualima vezanim uz proživljen gubitak.</para>
<para>Djeca tuguju na drugačiji način u odnosu na odrasle. U dobi od samo pet godina djeca najčešće nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju. Kako se nositi s tako teškim emocijama čine najbolje kako znaju – najčešće promjenom ponašanja (u Vašem slučaju njegovim dodatnim interesom u područjima u kojima bi on mogao sam sebi pronaći odgovore koji će mu pomoći nositi se s emocijama). Djeca tako kroz tugovanje mogu iskazivati razne varijacije ponašanja, od agresije prema sebi ili okolini, pretjerane povučenosti, burnih reakcija, neobične smirenosti i sl.</para>
<para>Kako djeca te dobi nemaju još kapaciteta prepoznavati ni imenovati svu paletu svojih osjećaja nije rijetkost da ni sama ne prepoznaju motive svojih reakcija. Također, nije neobično da pokazuju ni veliki interes i posvećenost nekoj temi (medicina, religija), a u podlozi takvog ponašanja moguće da je strah od ponovnog gubitka važnih osoba ili kako se i Vaš dječak izrazio čak i što će biti s njim kad umre.</para>
<para>Ono što je Vašem dječaku sada potrebno je ponovo uspostavljanje osjećaja sigurnosti u okolini i svijet koji ga okružuje i budući da se prema onome kako ste ga opisali čini kao jedan pametan i jako emotivan dječak čini se da si je i sam dodatno nekako uspio pomoći kroz izbor tema koje ga interesiraju. Vjerujem da Vam zasigurno nije jednostavno udovoljiti želji Vašeg dječaka da mu slažete i u redu je da mu ne lažete. U situacijama kada dođe do takvih pitanja i zahtijevanja odgovora bitno je da mu jasno kažete da ne znate odgovore, ako ih ne znate, odnosno možete mu reći da istina možda nije baš takva ali je isto tako u redu da mu ponudite dodatne poticaje da sam donese zaključke o tim pitanjima, tj. ne morate mu nužno niti naglašavati kakva je točno istina.</para>
<para>Također, možete normalizirati situaciju time što ćete mu reći „Normalno je da te zanimaju sve te stvari. Znam da ti je jako zanimljivo pričati o tome. Ipak, neke stvari možemo razumjeti tek kada odrastemo. Sada je važno da znaš da smo tata i ja tu uz tebe i da ćemo biti uz tebe još dugo vremena.“ Kako bi se dječak opustio, bitno je da Vi djelujete što opuštenije kada mu to govorite. Jer ako to uspijete tada dječaku dajete osjećaj sigurnosti i opuštenosti.</para>
<para>Kako je igra najbolji način dječje komunikacije uvijek mu možete kroz igru pomoći da proradi nakupljene emocije straha, tuge i ljutnje. Pomoću igre s figuricama možete izraziti njegove i svoje osjećaje za koje smatrate da bi ga mogli mučiti (npr. Medo je tužan jer je izgubio djeda kojeg je jako volio i sl.).</para>
<para>Još jedan od načina kako mu možete pomoći osvijestiti i proraditi njegove emocije je reflektiranje emocija koje kod njega primjećujete. Razmislite, što se događa unutar njega da se ponaša na neki način? Koje emocije leže ispod njegovog pojačanog interesa za neke teme kada postavlja puno pitanja i kada traži od Vas da mu slažete? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega, npr. „Čini mi se da te je strah ostati samog u sobi.“„Vidim da si jako ljut!“ i sl. Vi mu možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati u nošenju s emocijama.</para>
<para>Prema svemu kako ste opisali Vašeg dječaka i s obzirom na Vaš upit da li biste i gdje trebali odvesti dječaka svakako bih Vam preporučila da napravite procjenu darovitosti Vašeg dječaka koja bi i Vama i njemu mogla olakšati razumijevanje njegovog funkcioniranja kao i njegove interese i emocionalne potrebe (naveli ste da traži osjećaj sigurnosti). Ako ste iz Zagreba procjenu darovitosti kao i dodatnu podršku i savjetovanje možete potražiti i kod nas u Centru Proventus. Sretno.</para>
<para> </para>

Nakon smrti djeda, u dječaku se nešto promijenilo Poštovanje, trebam Vaše mišljenje za mog sina koji će za dva mjeseca navršiti sedam godina. Od trećeg rođendana pohađao je vrtić, zadnjih godinu dana ide u malu školu. 
    Progovorio je kasno, poslije trećeg rođendana. Nakon prvih riječi, vrlo brzo spaja rečenice i napreduje. Kako još uvijek zapinje glas R i "šuška" S i C idemo jednom tjedno kod logopeda. Jako je zadovoljna napretkom. On sudjeluje i rado ide. Od rođenja je bio drukčiji. Zanimaju ga teme za odrasle. Lani u svibnju umro mu je djed kojeg je jako volio i s kojim smo živjeli. Razgovarala sam s njim i prošao je tu fazu jako zrelo. Plakao je, ali je sve shvatio. Ne doživljava smrt kao nešto tragično, ali zna da osobe nema više nakon toga. Od tog trenutka (smrti djeda) u njemu se pokrenula neka lavina. On je od tada drugačiji dječak. Njegove teme su religija, medicina. Svaki slobodni trenutak, kad ostanemo sami razgovaramo o smrti, o životu poslije smrti, kud ide duša kad napušta tijelo, zanimaju ga razne bolesti, kako se liječe, što doktori mogu napraviti i što rade da bi čovjek ozdravio, zna funkciju svih organa u tijelu.  Pričao je on o tome i prije toga, ali nakon smrti djeda to je svakodnevna tema. Postavlja mi pitanja na koja ni sama ne znam odgovore, a ta pitanja nemaju kraja. On sam donosi zaključke, takve, kakvih se ne bi postidjela ni odrasla osoba. 
    S druge strane je sasvim običan dječak, veseo, bavi se sportom, društven. Veliki je emotivac, boji se napuštanja, boji se da ne ostane sam, bez obitelji, potrebna mu je velika pažnja i ljubav. Uz to, ima vrlo razvijen osjećaj empatije, za sve, ljude, djecu, životinje. Kad vidi bolesno dijete ili bilo koga, obavezno postavlja pitanje o toj bolesti, što će liječnik napraviti, hoće li dotična osoba ozdraviti? Sinoć je izrazio zabrinutost tj. što će se njemu dogoditi nakon što umre? Došao je do zaključka da će se vjerojatno roditi u nekoj drugoj državi i onda se zabrinuo, jer što ako se rodi bolestan. Meni, kao majci je u jednu ruku teško, jer prvo, ne znam odgovore na ta pitanja, a kao drugo ne želim mu lagati, a on opet ne želi prihvatiti istinu, i onda ispituje i prisiljava me na neki način da mu slažem. 
    Ne znam je li to normalno? Je li normalno da se djetetu njegove dobi u glavi odvijaju takve stvari? Imam i kćer koja ima deset godina i apsolutno ništa od toga je ne zanima. Obična smo obitelj, s nama živi i baka, slažemo se, volimo, poštujemo, nismo nešto religiozni. Ne razumijem stoga, njegovo zanimanje za Boga i religiju. Trebam li ga kamo odvesti, s nekim razgovarati? 
    Trebam savjet stručnjaka, u ovom slučaju, Vas.
    Zahvaljujem.

Draga mama,
žao mi je zbog gubitka u Vašoj obitelji. To je gubitak koju zasigurno osjeća cijela obitelj. Vjerujem da Vas zanima jesu li promjene koje su se dogodile u ponašanju Vašeg dječaka kao i samom načinu na koji on izražava i istražuje područja svoga interesa normalne. Navodite da se promjena ponašanja dogodila preminućem njemu jako bliskog i dragog djeda te je taj događaj zasigurno, kako ste i sami primjetili, utjecao na promjenu njegovog ponašanja, konkretnije bih rekla na njegovo područje interesa.
Bitno je da dijete dobiva poruku kako je u redu biti tužan, da razgovarate o djedu, te da i sami pokazujete (verbalno i neverbalno) da ste tužni zbog smrti djeda. Također je normalno i u redu da se i sami rasplačete kada vam je teško, bez zadrške i uvjerenja da morate biti „jaki“ pred djetetom. Vrlo je važno pustiti tugu da izađe iz vas – kroz plač, razgovor ili neke druge reakcije ili aktivnosti. Proces tugovanja najčešće završava tako da se osoba prilagodi novoj, osiromašenoj situaciji i nastavlja živjeti svoj život s uspomenama i različitim ritualima vezanim uz proživljen gubitak.
Djeca tuguju na drugačiji način u odnosu na odrasle. U dobi od samo pet godina djeca najčešće nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju. Kako se nositi s tako teškim emocijama čine najbolje kako znaju – najčešće promjenom ponašanja (u Vašem slučaju njegovim dodatnim interesom u područjima u kojima bi on mogao sam sebi pronaći odgovore koji će mu pomoći nositi se s emocijama). Djeca tako kroz tugovanje mogu iskazivati razne varijacije ponašanja, od agresije prema sebi ili okolini, pretjerane povučenosti, burnih reakcija, neobične smirenosti i sl.
Kako djeca te dobi nemaju još kapaciteta prepoznavati ni imenovati svu paletu svojih osjećaja nije rijetkost da ni sama ne prepoznaju motive svojih reakcija. Također, nije neobično da pokazuju ni veliki interes i posvećenost nekoj temi (medicina, religija), a u podlozi takvog ponašanja moguće da je strah od ponovnog gubitka važnih osoba ili kako se i Vaš dječak izrazio čak i što će biti s njim kad umre.
Ono što je Vašem dječaku sada potrebno je ponovo uspostavljanje osjećaja sigurnosti u okolini i svijet koji ga okružuje i budući da se prema onome kako ste ga opisali čini kao jedan pametan i jako emotivan dječak čini se da si je i sam dodatno nekako uspio pomoći kroz izbor tema koje ga interesiraju. Vjerujem da Vam zasigurno nije jednostavno udovoljiti želji Vašeg dječaka da mu slažete i u redu je da mu ne lažete. U situacijama kada dođe do takvih pitanja i zahtijevanja odgovora bitno je da mu jasno kažete da ne znate odgovore, ako ih ne znate, odnosno možete mu reći da istina možda nije baš takva ali je isto tako u redu da mu ponudite dodatne poticaje da sam donese zaključke o tim pitanjima, tj. ne morate mu nužno niti naglašavati kakva je točno istina.
Također, možete normalizirati situaciju time što ćete mu reći „Normalno je da te zanimaju sve te stvari. Znam da ti je jako zanimljivo pričati o tome. Ipak, neke stvari možemo razumjeti tek kada odrastemo. Sada je važno da znaš da smo tata i ja tu uz tebe i da ćemo biti uz tebe još dugo vremena.“ Kako bi se dječak opustio, bitno je da Vi djelujete što opuštenije kada mu to govorite. Jer ako to uspijete tada dječaku dajete osjećaj sigurnosti i opuštenosti.
Kako je igra najbolji način dječje komunikacije uvijek mu možete kroz igru pomoći da proradi nakupljene emocije straha, tuge i ljutnje. Pomoću igre s figuricama možete izraziti njegove i svoje osjećaje za koje smatrate da bi ga mogli mučiti (npr. Medo je tužan jer je izgubio djeda kojeg je jako volio i sl.).
Još jedan od načina kako mu možete pomoći osvijestiti i proraditi njegove emocije je reflektiranje emocija koje kod njega primjećujete. Razmislite, što se događa unutar njega da se ponaša na neki način? Koje emocije leže ispod njegovog pojačanog interesa za neke teme kada postavlja puno pitanja i kada traži od Vas da mu slažete? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega, npr. „Čini mi se da te je strah ostati samog u sobi.“„Vidim da si jako ljut!“ i sl. Vi mu možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati u nošenju s emocijama.
Prema svemu kako ste opisali Vašeg dječaka i s obzirom na Vaš upit da li biste i gdje trebali odvesti dječaka svakako bih Vam preporučila da napravite procjenu darovitosti Vašeg dječaka koja bi i Vama i njemu mogla olakšati razumijevanje njegovog funkcioniranja kao i njegove interese i emocionalne potrebe (naveli ste da traži osjećaj sigurnosti). Ako ste iz Zagreba procjenu darovitosti kao i dodatnu podršku i savjetovanje možete potražiti i kod nas u Centru Proventus. Sretno.
  Klinfo.hr 

Nakon smrti djeda, u dječaku se nešto promijenilo

<para>
 S odraslima koje zna otprije, baš ne komunicira. Pet puta je nešto pitaš, ona ne odgovara, eventualno nakon sat vremena kaže koju riječ. Roditelji su bili pred rastavom, ali su se pomirili, iako znam da to nije dobro za nju. Tata se ne druži pa ne mora ni ona. Umjesto da se druže s prijateljima (kojih nažalost nemaju), oni šetaju po njivama. Djevojčica je pametna i inteligentna. Ne želi ostati kod bake jer je tata pričao protiv bake, ali baka je to uspjela nekako izbalansirati. Razgovarala sam i s mamom, ali ona od zaljubljenosti ništa ne vidi. Kad nešto nije u redu, čini mi se da djevojčica u sebi plače jer vidim kako briše suze. Jako mi je žao. Može neki savjet, što poduzeti?
</para>
<para>Draga zabrinuta,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško i pomalo zbunjujuće gledati pametnu i dragu djevojčicu kako se ne druži s vršnjacima već ih samo promatra, kao što ni ne komunicira s odraslima koje zna otprije. Nadalje naveli ste svoju zabrinutost i za njezinu povezanost s mamom te mi je drago vidjeti da razmišljate o djevojčici i o tome kako joj se može dodatno pomoći. Ipak ono što je važno prihvatiti je da na obiteljsku dinamiku nije lako utjecati izvana stoga vjerujem da Vam se ponekad javlja osjećaj bespomoćnosti. U nastavku ću opisati neke faktore koji mogu pomoći lakšem razumijevanju ponašanja djevojčice te se nadam da će to koristiti Vama ili njezinim roditeljima.</para>
<para>Prema ovome kako ste opisali djevojčicu može biti kako joj određene karakteristike temperamenta otežavaju brzo i opušteno uključivanje u igru s vršnjacima. Temperament je biološki uvjetovan te ga je naslijedila od svojih roditelja, pa stoga ne čudi što navodite da djevojčica ima sličan obrazac reakcija i druženja s drugim ljudima. Temperament ima devet karakteristika a jedna od karakteristika temperamenta naziva se „prva reakcija“. Neka djeca su na početku u novim situacijama ili s novim ljudima odmah opuštena i otvorena dok druga krajnost ove dimenzije temperamenta jesu djeca koja su u novim situacijama vrlo oprezna i treba im više vremena da bi se opustili. Moguće je da djevojčici treba pomoć i ohrabrivanje da se opusti u novim situacijama, a i u situacijama koje joj nisu toliko nove nego su joj iz nekog drugog razloga izazovne (npr. dolazak gostiju).</para>
<para>Iz Vašeg pisma nije mi jasno u kojem ste Vi odnosu s djevojčicom, no ono što možete napraviti kako bi joj se olakšale te situacije, osim razgovorom i pokazivanjem kroz vlastiti primjer, također možete iskoristiti njezinu igru te koristeći igračke možete odigravati situacije koje su inače teže za djevojčicu. Kako bi Vam bilo lakše razumjeti djevojčicu a i roditelje možete pročitati više o temperamentu <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">OVDJE</ulink>.</para>
<para>Za njezinu dob nije tako neobično javljanje separacijskog straha. Naime, u toj dobi djeci je važno da je njihova baza sigurnosti – roditelj negdje u blizini kako bi se mogla opustiti i normalno funkcionirati. Da bi se dijete osjećalo sigurno i opušteno važno je da su mu stvari jasne i predvidive. Kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (neovisno o tome je li promjena pozitivna ili negativna) djetetu se ipak poljulja osjećaj sigurnosti jer dijete ne može razumjeti što sve ta promjena nosi sa sobom stoga treba vremena da stvari opet postanu jasne, predvidive i sigurne.</para>
<para>Situacija koju ste opisali da je proživjela vezano za skori razvod i ponovno pomirenje njenih roditelja vjerojatno je za nju bila stresna. Naime, kako djeca u takvim situacijama najčešće nemaju osjećaj kontrole nad situacijom, a on im je nužan za osjećaj sigurnosti, zna se javiti strah koji se može vidjeti kao pojačana povezanost s osobom koju djeca vide kao sigurnu bazu (u ovom slučaju s mamom). U takvim slučajevima, kada je poljuljan djetetov osjećaj sigurnosti, važno je imati razumijevanja za dijete i realno je očekivati da će odvajanje od mame ići postepeno i da će vjerojatno zahtijevati neki vremenski period. Bitno je da dijete ponovno uspostavi osjećaj sigurnosti i povjerenja u svoju okolinu.</para>
<para>Ako će obitelj imati dodatne potrebe za savjetima veznim za tu temu slobodno im predložite da se jave stručnjacima kako bi dobili potrebne savjete i podršku. Sretno!</para>

Djevojčica (4,5) je jako vezana za mamu Imam djevojčicu od četiri i pol godine i jako je vezana za mamu. Čim mama ode u drugu prostoriju, djevojčica odmah trči za njom. Ne druži se s vršnjacima, samo sa strane gleda što oni rade. 
    S odraslima koje zna otprije, baš ne komunicira. Pet puta je nešto pitaš, ona ne odgovara, eventualno nakon sat vremena kaže koju riječ. Roditelji su bili pred rastavom, ali su se pomirili, iako znam da to nije dobro za nju. Tata se ne druži pa ne mora ni ona. Umjesto da se druže s prijateljima (kojih nažalost nemaju), oni šetaju po njivama. Djevojčica je pametna i inteligentna. Ne želi ostati kod bake jer je tata pričao protiv bake, ali baka je to uspjela nekako izbalansirati. Razgovarala sam i s mamom, ali ona od zaljubljenosti ništa ne vidi. Kad nešto nije u redu, čini mi se da djevojčica u sebi plače jer vidim kako briše suze. Jako mi je žao. Može neki savjet, što poduzeti?

Draga zabrinuta,
vjerujem da Vam je teško i pomalo zbunjujuće gledati pametnu i dragu djevojčicu kako se ne druži s vršnjacima već ih samo promatra, kao što ni ne komunicira s odraslima koje zna otprije. Nadalje naveli ste svoju zabrinutost i za njezinu povezanost s mamom te mi je drago vidjeti da razmišljate o djevojčici i o tome kako joj se može dodatno pomoći. Ipak ono što je važno prihvatiti je da na obiteljsku dinamiku nije lako utjecati izvana stoga vjerujem da Vam se ponekad javlja osjećaj bespomoćnosti. U nastavku ću opisati neke faktore koji mogu pomoći lakšem razumijevanju ponašanja djevojčice te se nadam da će to koristiti Vama ili njezinim roditeljima.
Prema ovome kako ste opisali djevojčicu može biti kako joj određene karakteristike temperamenta otežavaju brzo i opušteno uključivanje u igru s vršnjacima. Temperament je biološki uvjetovan te ga je naslijedila od svojih roditelja, pa stoga ne čudi što navodite da djevojčica ima sličan obrazac reakcija i druženja s drugim ljudima. Temperament ima devet karakteristika a jedna od karakteristika temperamenta naziva se „prva reakcija“. Neka djeca su na početku u novim situacijama ili s novim ljudima odmah opuštena i otvorena dok druga krajnost ove dimenzije temperamenta jesu djeca koja su u novim situacijama vrlo oprezna i treba im više vremena da bi se opustili. Moguće je da djevojčici treba pomoć i ohrabrivanje da se opusti u novim situacijama, a i u situacijama koje joj nisu toliko nove nego su joj iz nekog drugog razloga izazovne (npr. dolazak gostiju).
Iz Vašeg pisma nije mi jasno u kojem ste Vi odnosu s djevojčicom, no ono što možete napraviti kako bi joj se olakšale te situacije, osim razgovorom i pokazivanjem kroz vlastiti primjer, također možete iskoristiti njezinu igru te koristeći igračke možete odigravati situacije koje su inače teže za djevojčicu. Kako bi Vam bilo lakše razumjeti djevojčicu a i roditelje možete pročitati više o temperamentu OVDJE.
Za njezinu dob nije tako neobično javljanje separacijskog straha. Naime, u toj dobi djeci je važno da je njihova baza sigurnosti – roditelj negdje u blizini kako bi se mogla opustiti i normalno funkcionirati. Da bi se dijete osjećalo sigurno i opušteno važno je da su mu stvari jasne i predvidive. Kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (neovisno o tome je li promjena pozitivna ili negativna) djetetu se ipak poljulja osjećaj sigurnosti jer dijete ne može razumjeti što sve ta promjena nosi sa sobom stoga treba vremena da stvari opet postanu jasne, predvidive i sigurne.
Situacija koju ste opisali da je proživjela vezano za skori razvod i ponovno pomirenje njenih roditelja vjerojatno je za nju bila stresna. Naime, kako djeca u takvim situacijama najčešće nemaju osjećaj kontrole nad situacijom, a on im je nužan za osjećaj sigurnosti, zna se javiti strah koji se može vidjeti kao pojačana povezanost s osobom koju djeca vide kao sigurnu bazu (u ovom slučaju s mamom). U takvim slučajevima, kada je poljuljan djetetov osjećaj sigurnosti, važno je imati razumijevanja za dijete i realno je očekivati da će odvajanje od mame ići postepeno i da će vjerojatno zahtijevati neki vremenski period. Bitno je da dijete ponovno uspostavi osjećaj sigurnosti i povjerenja u svoju okolinu.
Ako će obitelj imati dodatne potrebe za savjetima veznim za tu temu slobodno im predložite da se jave stručnjacima kako bi dobili potrebne savjete i podršku. Sretno! Klinfo.hr 

Djevojčica (4,5) je jako vezana za mamu

<para>
 Stolica mu nije tvrda. Nekad je kao narančastija. Kad se pokaki bolje mu je, trči, igra se. No kada ponovno jede, opet iznova sve. Ponekad se diže po noći jer ga boli trbuh i mora na wc. Krenuo je nedavno u vrtić ali u njemu ne jede. Je li povezano s ospicama i koje pretrage napraviti? Hvala :-)
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>moguće da se narušila crijevna flora. Pokušajte privremeno ne davati mliječni šećer (laktozu), niti sokove (znači bez koncentriranih ugljikohidrata koji navlače vodu u crijevo). Ukoliko se smiri, onda nakon 10-ak dana postupno vratiti normalnu prehranu. Dobro je uvesti i probiotik, primjerice LGG. Ukoliko se isto nastavlja potrebna je obrada gastroenterologa.</para>

Bolovi u trbuhu i često kakanje nakon preboljenih ospica Poštovana, dječak od 6 godina inače jede sve redom, no dobio je ospice i poslije te bolesti stalno kaka. Dok pojede boli ga trbuh i odmah mora kakati, a kada kaka kaže da ga boli guza. 
    Stolica mu nije tvrda. Nekad je kao narančastija. Kad se pokaki bolje mu je, trči, igra se. No kada ponovno jede, opet iznova sve. Ponekad se diže po noći jer ga boli trbuh i mora na wc. Krenuo je nedavno u vrtić ali u njemu ne jede. Je li povezano s ospicama i koje pretrage napraviti? Hvala :-)

Poštovani,
moguće da se narušila crijevna flora. Pokušajte privremeno ne davati mliječni šećer (laktozu), niti sokove (znači bez koncentriranih ugljikohidrata koji navlače vodu u crijevo). Ukoliko se smiri, onda nakon 10-ak dana postupno vratiti normalnu prehranu. Dobro je uvesti i probiotik, primjerice LGG. Ukoliko se isto nastavlja potrebna je obrada gastroenterologa. Klinfo.hr 

Bolovi u trbuhu i često kakanje nakon preboljenih ospica

<para>
 Prvo je pila Cefiksim kroz tri upale, pa Klavocin, pa Sumamed, s obzirom na to da su se upale ponavljale nakon svakog antibiotika. Zbog toga nas je pedijatrica poslala na UZV bubrega (došli smo do 7. mjeseca 2016.) koji je pokazao proširenje lijevog bubrežnog kanala od 4 mm. Nefrolog zbog opetovane uroinfekcije uvodi Sinersul koji nije pomogao. Moju djevojčicu nesnosno žari i boli dolje na spolovilu te ju na preporuku mažem s: betrion, plimikol, triderm, svinjska mast i sličnim prirodnim pripravcima. Od svega djelovala je jedino svinjska mast pomiješana s uljem australskog čajevca. U 8. mjesecu i dalje ima urinoinfekt te nam nefrolog uvodi kao profilaksu Ninur 20 mg. Od tada UK pokazuje povećani broj klica. U međuvremenu uz svakodnevnu terapiju joj dajem Cranaktin koncentrat brusnice, te naizmjenično preparste na toj bazi. UZV bubrega radili smo u 11. mjesecu 2016. i dalje pokazuje proširenje lijevog bubrega 4 mm. I dalje ista terapija. U 1. mjesecu 2017., UK prvi put sterilna. Nefrolog preporučuje obzirom da je zimsko razdoblje i dalje profilaksu Ninur 20 mg prije spavanja. Kontrola u 3. mjesecu 2017. UZV na dan 13.3.2017.g. isti nalaz - proširenje lijevog pijelona 4 mm. UK pokazuje Proteusa mirabilisa 10 na 5. Nefrolog preporuča umjesto antibiotika uvesti 5 dana Ninur 2xdnevno po 50mg., nakon toga ništa. Dakle, ne nastaviti terapiju već kontrola za 14 dana, a kontrola uzv za 1 godinu. Inače nefrolog smatra da je moja curica rođena s proširenjem lijevog bubrežnog kanala. Poštovana, zanima me, da li se kanal može sam od sebe suziti npr. kroz odrastanje? Da li Ninur pomaže zacijeliti to proširenje ili isti ima samo funkciju "čistača" bubrega i mjehura od bakterija? Koliko često treba bubreg uzv kontrolirati? Kako je moguće da dijete pod profilaksom opet dobije urinoinfekt? Da li dijete mora biti na uroprofilaksi ili se može probati npr. mjesec dana bez profilakse? Ukoliko bi se pokazalo da ne bi bilo urinoinfekta tih mjesec dana, pa pokušamo još koji mjesec i sve bude ok, da li bi bilo dobro napraviti kontrolni uzv prije isteka razdoblja od 1 godine po preporuci nefrologa? Ukoliko bi se pokazalo da ne može bez profilakse jer je odmah "zaradila" urinoinfekt, do koje dobi je uobičajeno da dijete prima terapiju? Koliko je često preporučljivo raditi uzv? Bojim se da ne dođemo na uzv za godinu dana i da proširenje bude npr. 20 mm i sl. Druge pretrage osim urinokulture, običnog urina i uzv nismo radili. Moja djevojčica od 1. mjeseca 2017.g. se više ne žali na peckanje pa ni sad kad je u urinoinfektu. Koja je još dobra terapija da se preporuči za urinoprofilaksu? Lijep pozdrav i neizmjerno hvala. Darija 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušati ću redom odgovoriti na Vaša pitanja. Kanal se može suziti sam od sebe ako je njegovo suženje blago i nije zastojno u anatomskom smislu riječi. Ninur ne pomaže zacijeliti to proširenje nego samo služi da spriječi množenje bakterija.</para>
<para>Bubreg se ultrazvučno kontrolira onoliko često koliko je veliko proširenje i koliko se to proširenje od pregleda do pregleda mijenja. Ultrazvuk nije opasna pretraga jer ne koristi zračanje.</para>
<para>Dijete pod profilaksom može dobiti uroinfekt, najčešće onim uzročnikom koji ne reagira na tu profilaksu. U dogovoru s Vašim nefrologom se može pokušati bez profilakse. Nema pravila do koje dobi je potrebno davati profilaksu, to sve ovisi koliko često se infekcije ponavljaju.</para>
<para>Vi uvijek ako imate dilema u vezi liječenja Vaše djevojčice možete zatražiti drugo mišljenje. Ovdje se ipak čini ako se infekcije tako često ponavljaju da se treba proširiti obradu, prvenstveno treba se pogledati da li u podlozi postoji vezikoureteralni refluks i to pretragom koja se zove ultrazvučna cistografija.</para>

Proširenje bubrežnog kanala i stalne uroinfekcije kod 3-godišnje djevojčice Poštovana, moja kći sad stara 3.5 godine ima od 1. mjeseca 2016. godine urinoinfekt izazvan Ešerihijom ili Proteusom mirabikisom. Uglavnom mijenjaju se, jednom ova bakterija, drugi put Proteus. 
    Prvo je pila Cefiksim kroz tri upale, pa Klavocin, pa Sumamed, s obzirom na to da su se upale ponavljale nakon svakog antibiotika. Zbog toga nas je pedijatrica poslala na UZV bubrega (došli smo do 7. mjeseca 2016.) koji je pokazao proširenje lijevog bubrežnog kanala od 4 mm. Nefrolog zbog opetovane uroinfekcije uvodi Sinersul koji nije pomogao. Moju djevojčicu nesnosno žari i boli dolje na spolovilu te ju na preporuku mažem s: betrion, plimikol, triderm, svinjska mast i sličnim prirodnim pripravcima. Od svega djelovala je jedino svinjska mast pomiješana s uljem australskog čajevca. U 8. mjesecu i dalje ima urinoinfekt te nam nefrolog uvodi kao profilaksu Ninur 20 mg. Od tada UK pokazuje povećani broj klica. U međuvremenu uz svakodnevnu terapiju joj dajem Cranaktin koncentrat brusnice, te naizmjenično preparste na toj bazi. UZV bubrega radili smo u 11. mjesecu 2016. i dalje pokazuje proširenje lijevog bubrega 4 mm. I dalje ista terapija. U 1. mjesecu 2017., UK prvi put sterilna. Nefrolog preporučuje obzirom da je zimsko razdoblje i dalje profilaksu Ninur 20 mg prije spavanja. Kontrola u 3. mjesecu 2017.  UZV na dan 13.3.2017.g. isti nalaz - proširenje lijevog pijelona 4 mm. UK pokazuje Proteusa mirabilisa 10 na 5. Nefrolog preporuča umjesto antibiotika uvesti 5 dana Ninur 2xdnevno po 50mg., nakon toga ništa. Dakle, ne nastaviti terapiju već kontrola za 14 dana, a kontrola uzv za 1 godinu. Inače nefrolog smatra da je moja curica rođena s proširenjem lijevog bubrežnog kanala. Poštovana, zanima me, da li se kanal može sam od sebe suziti npr. kroz odrastanje? Da li Ninur pomaže zacijeliti to proširenje ili isti ima samo funkciju "čistača" bubrega i mjehura od bakterija? Koliko često treba bubreg uzv kontrolirati? Kako je moguće da dijete pod profilaksom opet dobije urinoinfekt? Da li dijete mora biti na uroprofilaksi ili se može probati npr. mjesec dana bez profilakse? Ukoliko bi se pokazalo da ne bi bilo urinoinfekta tih mjesec dana, pa pokušamo još koji mjesec i sve bude ok, da li bi bilo dobro napraviti kontrolni uzv prije isteka razdoblja od 1 godine po preporuci nefrologa? Ukoliko bi se pokazalo da ne može bez profilakse jer je odmah "zaradila" urinoinfekt, do koje dobi je uobičajeno da dijete prima terapiju? Koliko je često preporučljivo raditi uzv? Bojim se da ne dođemo na uzv za godinu dana i da proširenje bude npr. 20 mm i sl. Druge pretrage osim urinokulture, običnog urina i uzv nismo radili. Moja djevojčica od 1. mjeseca 2017.g. se više ne žali na peckanje pa ni sad kad je u urinoinfektu. Koja je još dobra terapija da se preporuči za urinoprofilaksu? Lijep pozdrav i neizmjerno hvala. Darija 

Poštovana,
pokušati ću redom odgovoriti na Vaša pitanja. Kanal se može suziti sam od sebe ako je njegovo suženje blago i nije zastojno u anatomskom smislu riječi. Ninur ne pomaže zacijeliti to proširenje nego samo služi da spriječi množenje bakterija.
Bubreg se ultrazvučno kontrolira onoliko često koliko je veliko proširenje i koliko se to proširenje od pregleda do pregleda mijenja. Ultrazvuk nije opasna pretraga jer ne koristi zračanje.
Dijete pod profilaksom može dobiti uroinfekt, najčešće onim uzročnikom koji ne reagira na tu profilaksu. U dogovoru s Vašim nefrologom se može pokušati bez profilakse. Nema pravila do koje dobi je potrebno davati profilaksu, to sve ovisi koliko često se infekcije ponavljaju.
Vi uvijek ako imate dilema u vezi liječenja Vaše djevojčice možete zatražiti drugo mišljenje. Ovdje se ipak čini ako se infekcije tako često ponavljaju da se treba proširiti obradu, prvenstveno treba se pogledati da li u podlozi postoji vezikoureteralni refluks i to pretragom koja se zove ultrazvučna cistografija. Klinfo.hr 

Proširenje bubrežnog kanala i stalne uroinfekcije kod 3-godišnje djevojčice

<para>
 Možete li mi dati savjet kako izliječiti, jer beba još ni jednu vakcinu nije primila.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>možda dijete samo ima kliconoštvo bakterije, što znači da nosi bakteriju u nosu, a nema nikakve kliničke slike. To nije prepreka za cijepljenje. Dobro je cijepiti protiv Pneumokoka, jer se time učinkovito sprečava dobivanje teške (invazivne) pneumokokne infekcije.</para>

Kako izliječiti pneumokok kod bebe od 4 mjeseca koji ima od rođenja? Poštovane doktorice, imam jedno pitanje. Beba od 4 mjeseca od rođenja ima bakteriju pneumakok. Davali su joj do sad najmanje 10 antibiotika ali ne pomaže. 
    Možete li mi dati savjet kako izliječiti, jer beba još ni jednu vakcinu nije primila.

Poštovani,
možda dijete samo ima kliconoštvo bakterije, što znači da nosi bakteriju u nosu, a nema nikakve kliničke slike. To nije prepreka za cijepljenje. Dobro je cijepiti protiv Pneumokoka, jer se time učinkovito sprečava dobivanje teške (invazivne) pneumokokne infekcije. Klinfo.hr 

Kako izliječiti pneumokok kod bebe od 4 mjeseca koji ima od rođenja?

<para>
 Radili smo nalaze krvi i urina nakon 10 dana temperature i sve je bilo dobro, dijagnosticirana je upala gornjih dišnih puteva (terapija: čišćenje nosića fiziološkom otopinom). Temperatura nije prestajala pa je pred 2 dana ponovno napravljen nalaz krvi koji kazuje da je sve u redu. Cijepljenje smo ipak malo prolongirali. Evo sada ide dvadeseti dan kako beba i dalje svaki dan ima tu laganu temperaturicu, a približava nam se i novi datum cijepljenja. Smije li se beba cijepiti s takvom temperaturom, nosić redovito čistimo, no on nema nikakvih naznaka da s nosićem nešto nije u redu (od prvog dana hvala Bogu normalno diše i nikada nije bilo znakova upale/prehlade). 
 Dakle čistimo čisti nosić, nalazi pokazuju da je sve dobro, ali u popodnevnim satima temperatura se svakodnevno javlja. Možete li nam pomoći kakvim savjetom što nam je činiti? Koje još nalaze napraviti? Smijemo li se cijepiti? Hvala Vam!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod tako male djece mjerodavna je jedino tempratura izmjeran rektalno koja je normalno manja od 37,5. Ako dijete nije u akutnoj bolesti i nema temperaturu rektalno preko 37,5 C, može se cijepiti.</para>

Beba već 20 dana ima laganu temperaturu. Smijemo li je cijepiti? Poštovana, beba od 2 i pol mjeseca ima temperaturu 37:1 - 37:2 već 20 dana. 
    Radili smo nalaze krvi i urina nakon 10 dana temperature i sve je bilo dobro, dijagnosticirana je upala gornjih dišnih puteva (terapija: čišćenje nosića fiziološkom otopinom). Temperatura nije prestajala pa je pred 2 dana ponovno napravljen nalaz krvi koji kazuje da je sve u redu. Cijepljenje smo ipak malo prolongirali. Evo sada ide dvadeseti dan kako beba i dalje svaki dan ima tu laganu temperaturicu, a približava nam se i novi datum cijepljenja. Smije li se beba cijepiti s takvom temperaturom, nosić redovito čistimo, no on nema nikakvih naznaka da s nosićem nešto nije u redu (od prvog dana hvala Bogu normalno diše i nikada nije bilo znakova upale/prehlade). 
    Dakle čistimo čisti nosić, nalazi pokazuju da je sve dobro, ali u popodnevnim satima temperatura se svakodnevno javlja. Možete li nam pomoći kakvim savjetom što nam je činiti? Koje još nalaze napraviti? Smijemo li se cijepiti? Hvala Vam!

Poštovana,
kod tako male djece mjerodavna je jedino tempratura izmjeran rektalno koja je normalno manja od 37,5. Ako dijete nije u akutnoj bolesti i nema temperaturu rektalno preko 37,5 C, može se cijepiti. Klinfo.hr 

Beba već 20 dana ima laganu temperaturu. Smijemo li je cijepiti?

<para>
 Imam dječaka starosti 16 mjeseci koji ima motoričkih poteškoća, pri porodu je reanimiran, s 3 mjeseca starosti imao je konvulziju te je i dalje pod prismotrom neuropedijatra, fizijatra, ide na senzornu integraciju te MG po Bobathu. Moja glavna briga, je MoPaRu cjepivo jer su me savjetovali da se dijete ne cijepi dok ne prohoda. Tek se unazad dva tjedna počeo pridizati u stojeći položaj no pedijatrica inzistira na cijepljenju. S druge strane su mi napunili glavu da to cjepivo može biti štetno za nehodače i neurorizičnu djecu, od autizma pa do kojekakvih drugih bolesti. Molim za savjet, jer svi navedeni liječnici imaju svako svoje mišljenje, a ja ne znam što mi je činiti. Hvala unaprijed i lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ukoliko je neuropedijatar mišljenja da se dijete može cijepiti, slobodno ga cijepite.</para>
<para>Kontraindikacija za cijepljenje je progresivna bolest mozga, koju Vaše dijete nema, a ne to što još ne hoda. Najvažnije je što kaže neuropedijatar koji prati dječaka.</para>

Dječak ima motoričke poteškoće, a ja ne znam da li da odgodim MoPaRu cijepljenje Poštovani! 
    Imam dječaka starosti 16 mjeseci koji ima motoričkih poteškoća, pri porodu je reanimiran, s 3 mjeseca starosti imao je konvulziju te je i dalje pod prismotrom neuropedijatra, fizijatra, ide na senzornu integraciju te MG po Bobathu. Moja glavna briga, je MoPaRu cjepivo jer su me savjetovali da se dijete ne cijepi dok ne prohoda. Tek se unazad dva tjedna počeo pridizati u stojeći položaj no pedijatrica inzistira na cijepljenju. S druge strane su mi napunili glavu da to cjepivo može biti štetno za nehodače i neurorizičnu djecu, od autizma pa do kojekakvih drugih bolesti. Molim za savjet, jer svi navedeni liječnici imaju svako svoje mišljenje, a ja ne znam što mi je činiti. Hvala unaprijed i lijep pozdrav.

Poštovana,
ukoliko je neuropedijatar mišljenja da se dijete može cijepiti, slobodno ga cijepite.
Kontraindikacija za cijepljenje je progresivna bolest mozga, koju Vaše dijete nema, a ne to što još ne hoda. Najvažnije je što kaže neuropedijatar koji prati dječaka. Klinfo.hr 

Dječak ima motoričke poteškoće, a ja ne znam da li da odgodim MoPaRu cijepljenje

<para>
 Uvijek smo se sve dogovarali i imali smo dobre odnose u obitelji. Međutim, od nedavno se počelo mijenjati, njegovo ponašanje prema meni. Naime, odjednom se iz čista mira razbjesni, odjednom neće više sa mnom komunicirati i bijesno me tjera da izađem iz njegove sobe jer sam ga navodno"smorila". Koristi i uvredljive riječi i onda ode bez pozdrava. Ja sam probala s njim razgovarati o tome, dala mu do znanja da takvo ponašanje nije primjereno, ali on se ne mijenja. To se sve više ponavlja, tjeranje i maršovanje iz sobe kao i vrijeđanje. Ne znam kako da se postavim. Ne mogu ga kazniti, jer ne znam kako, a i postao je s vremenom na primjer sve neuredniji. Ni svoj krevet ne namjesti, ne pomaže baš ništa i ne sudjeluje u kućnim obavezama (ni ne jede ako ja nisam kod kuće da mu spremim nešto). Prije nije bio takav, sve smo se lijepo dogovarali i uvijek je bio vrijedan. Mislila sam da će ga ovo njegovo ponašanje proći brzo, ali ono je izgleda uzelo maha. Nikad nije zadovoljan s onim što ima, stalno se žali kako mu ništa ne pružam, ne sviđa mu se odjednom ni kako kuham, ni ono što kupim za jelo, a prvo se uvijek pokušam s njim dogovoriti oko svega toga, u granicama naših financijskih mogućnosti naravno. Sve manje želi sa mnom pričati o bilo čemu i jako se promijenio. Ne znam šta da radim pa vas molim za savjet.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sve promjene u ponašanju Vašeg sina su zapravo školski primjer promjena koje nastupaju u razdoblju adolescencije. Bunt, razdražljivost, potreba za izolacijom, narušen odnos s roditeljem s kojim je prije bio blizak... Svjesna sam da Vam zbog toga neće biti lakše, ali sve promjene koje opisujete su zaista obilježje perioda u kojem se nalazi Vaš sin.</para>
<para>Generalno Vam mogu reći da je Vašem djetetu i dalje potrebna Vaša ljubav, pažnja i briga (iako je odbija), da mu i dalje trebate postavljati granice (iako će ih kršiti) i da će Vam se možda nekada činiti da sve što činite nema smisla. Iskustvo je pokazalo da ima smisla – ovaj period će proći, a dok traje izuzetno je važno da sinu postavljate granice – jer ako ih ne postavite izrasti će u mladu osobu bez ikakvog osjećaja za odgovornost; te da uz dosljednost i kontrolu pružate ljubav i podršku (sigurna sam da ima i pozitivnih trenutaka).</para>
<para>Na slijedećim linkovima nalaze se članci u kojima možete pročitati puno više o adolescenciji, postavljanju granica te o komunikaciji s mladima te dobi i konkretne savjete:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-i-granice/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-i-granice/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/">http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko Vam ovi savjeti ne pomognu, slobodno se javite u naš centar za savjetovanje.</para>
<para>Sretno!</para>

Moj 18-godišnji sin odjednom je bahat, drzak i bezobrazan prema meni Dobar dan, samohrana san majka i imam dva sina - stariji se osamostalio, a mlađi (18 godina) živi sa mnom i ide u srednju školu i dobar je učenik. 
    Uvijek smo se sve dogovarali i imali smo dobre odnose u obitelji. Međutim, od nedavno se počelo mijenjati, njegovo ponašanje prema meni. Naime, odjednom se iz čista mira razbjesni, odjednom neće više sa mnom komunicirati i bijesno me tjera da izađem iz njegove sobe jer sam ga navodno"smorila". Koristi i uvredljive riječi i onda ode bez pozdrava. Ja sam probala s njim razgovarati o tome, dala mu do znanja da takvo ponašanje nije primjereno, ali on se ne mijenja. To se sve više ponavlja, tjeranje i maršovanje iz sobe kao i vrijeđanje. Ne znam kako da se postavim. Ne mogu ga kazniti, jer ne znam kako, a i postao je s vremenom na primjer sve neuredniji. Ni svoj krevet ne namjesti, ne pomaže baš ništa i ne sudjeluje u kućnim obavezama (ni ne jede ako ja nisam kod kuće da mu spremim nešto). Prije nije bio takav, sve smo se lijepo dogovarali i uvijek je bio vrijedan. Mislila sam da će ga ovo njegovo ponašanje proći brzo, ali ono je izgleda uzelo maha. Nikad nije zadovoljan s onim što ima, stalno se žali kako mu ništa ne pružam, ne sviđa mu se odjednom ni kako kuham, ni ono što kupim za jelo, a prvo se uvijek pokušam s njim dogovoriti oko svega toga, u granicama naših financijskih mogućnosti naravno. Sve manje želi sa mnom pričati o bilo čemu i jako se promijenio. Ne znam šta da radim pa vas molim za savjet.

Draga mama,
sve promjene u ponašanju Vašeg sina su zapravo školski primjer promjena koje nastupaju u razdoblju adolescencije. Bunt, razdražljivost, potreba za izolacijom, narušen odnos s roditeljem s kojim je prije bio blizak... Svjesna sam da Vam zbog toga neće biti lakše, ali sve promjene koje opisujete su zaista obilježje perioda u kojem se nalazi Vaš sin.
Generalno Vam mogu reći da je Vašem djetetu i dalje potrebna Vaša ljubav, pažnja i briga (iako je odbija), da mu i dalje trebate postavljati granice (iako će ih kršiti) i da će Vam se možda nekada činiti da sve što činite nema smisla. Iskustvo je pokazalo da ima smisla – ovaj period će proći, a dok traje izuzetno je važno da sinu postavljate granice – jer ako ih ne postavite izrasti će u mladu osobu bez ikakvog osjećaja za odgovornost; te da uz dosljednost i kontrolu pružate ljubav i podršku (sigurna sam da ima i pozitivnih trenutaka).
Na slijedećim linkovima nalaze se članci u kojima možete pročitati puno više o adolescenciji, postavljanju granica te o komunikaciji s mladima te dobi i konkretne savjete:

   https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/


   http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-i-granice/


   http://www.roditelji.hr/skola/kako-da-ne-komunicirati-s-mladima/


   http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Ukoliko Vam ovi savjeti ne pomognu, slobodno se javite u naš centar za savjetovanje.
Sretno! Klinfo.hr 

Moj 18-godišnji sin odjednom je bahat, drzak i bezobrazan prema meni

<para>
 Cura je super, oduvijek malo 'povučenija', nije se isticala previše, pametna, zabavna, specifično lijepa, sportski tip, osjećajna, itd i zapravo sam joj ja prvi ozbiljniji dečko. Veza nam je super i nije monotona, sve funkcionira kako treba, ali jedna stvar me 'muči' već neko vrijeme. Kako bi Vam bilo jasnije, pokušat ću Vam što detaljnije objasniti. Moja djevojka kao da me 'skriva' od javnosti. Studiramo u različitim gradovima i zapravo malo tko osim nama najbližih zna da smo mi skupa. Npr. nijedan kolega s njenog faksa ne zna da je zauzeta, iako uvijek bacaju flert fore kako mi i sama kaže. Prije se bunila i zašto se slikamo pa od kada smo vodili raspravu "Zašto se ja ne smijem slikati sa svojom curom", ona se želi slikat, ali držimo sve u privatnoj arhivi. Uglavnom - mene nema nigdje. Nisam neki ljubomorko niti je provjeravam, i vjerujem joj sve sto kaže. Ima sve društvene mreže ali nije previše aktivna, ponekad neka slika. Ja sam malo po tom pitanju drugačiji od nje. Koristim i facebook i instagram kao i većina današnje omladine, i kada imam neku sliku koja mi se sviđa, objavim je i slično. Glasim za dosta zgodnog i pametnog dečka, a bez lažne skromnosti i sam cijenim sebe, jer dosta ulažem u sebe. Uspješno pohađam dosta težak fakultet i uz to igram nogomet cijeli život. Uglavnom, nisam neki šonjo i mislim da se nema čega sramiti ako je to problem. Ne bih dramatizirao ali nije mi lijepo kada nakon sveg tog uloženog truda mene nema nigdje, ne želi se uslikat sa mnom za svoju maturalnu, svi je gledaju kao slobodnu curu, objavi sliku s nekim random, a sa mnom neće i sl. Inače nisam joj ništa rekao, jer ne bi da pravim neki presing od toga, nije to ni strašno dug period veze, ali do kada ću se 'skrivati' više? Volio bih da to riješimo jer mi padaju svakakve teorije napamet (haha), a mislim da možemo ona i ja daleko dogurati. Unaprijed hvala na pomoći :)
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>u potpunosti mogu razumjeti tvoje nezadovoljstvo zbog toga što je tvoja veza s djevojkom više privatna nego javna. Da sam na tvom mjestu, vjerojatno bih se i sama pitala zašto je tome tako.</para>
<para>Zašto je to tako, zašto se tvoja djevojka tako ponaša, pitanja su na koja ja nemam i ne znam odgovor. Možda želi čuvati svoju privatnost, možda ne želi da joj roditelji znaju da ima dečka, možda nema samopouzdanja i smatra da ona nije dovoljno zgodna za tebe pa ne želi da drugi to komentiraju, možda... Mi smo svi različiti i nekada su nam postupci drugih ljudi potpuno neshvatljivi. No, to ne mora tako i ostati. Da bi nešto razumjeli i shvatili, moramo pitati.</para>
<para>Moj savjet bi bio da porazgovaraš sa svojom djevojkom, da joj kažeš kako se osjećaš i da je pitaš kako ona gleda na to. Nemoj je optuživati, reci joj da si svjestan da ste u nekim stvarima različiti (npr. korištenje društvenih mreža itd.) i da ti se unatoč tom znanju, ipak čini kao da te skriva. Vidite možete li napraviti neki kompromis koji će biti ok i tebi i njoj. U svakom slučaju, zaista smatram da je jedini način da riješiš svoje nedoumice taj da iskreno i bez napadanja porazgovaraš s djevojkom.</para>
<para>Sretno!</para>

Imam osjećaj da me djevojka skriva od javnosti i da me se srami U vezi sam s djevojkom oko godinu i 4 mjeseca (plus dopisivanje i izlaženje nekoliko mjeseci prije).  Cura je napunila 19, a ja 21. godinu. 
    Cura je super, oduvijek malo 'povučenija', nije se isticala previše, pametna, zabavna, specifično lijepa, sportski tip, osjećajna, itd i zapravo sam joj ja prvi ozbiljniji dečko. Veza nam je super i nije monotona, sve funkcionira kako treba, ali jedna stvar me 'muči' već neko vrijeme. Kako bi Vam bilo jasnije, pokušat ću Vam što detaljnije objasniti. Moja djevojka kao da me 'skriva' od javnosti. Studiramo u različitim gradovima i zapravo malo tko osim nama najbližih zna da smo mi skupa. Npr. nijedan kolega s njenog faksa ne zna da je zauzeta, iako uvijek bacaju flert fore kako mi i sama kaže. Prije se bunila i zašto se slikamo pa od kada smo vodili raspravu "Zašto se ja ne smijem slikati sa svojom curom", ona se želi slikat, ali držimo sve u privatnoj arhivi. Uglavnom - mene nema nigdje. Nisam neki ljubomorko niti je provjeravam, i vjerujem joj sve sto kaže. Ima sve društvene mreže ali nije previše aktivna, ponekad neka slika. Ja sam malo po tom pitanju drugačiji od nje. Koristim i facebook i instagram kao i većina današnje omladine, i  kada imam neku sliku koja mi se sviđa, objavim je i slično. Glasim za dosta zgodnog i pametnog dečka, a bez lažne skromnosti i sam cijenim sebe, jer dosta ulažem u sebe. Uspješno pohađam dosta težak fakultet i uz to igram nogomet cijeli život. Uglavnom,  nisam neki šonjo i mislim da se nema čega sramiti ako je to problem. Ne bih dramatizirao ali nije mi lijepo kada nakon sveg tog uloženog truda mene nema nigdje, ne želi se uslikat sa mnom za svoju maturalnu, svi je gledaju kao slobodnu curu, objavi sliku s nekim random, a sa mnom neće i sl. Inače nisam joj ništa rekao, jer ne bi da pravim neki presing od toga, nije to ni strašno dug period veze, ali do kada ću se 'skrivati' više? Volio bih da to riješimo jer mi padaju svakakve teorije napamet (haha), a mislim da možemo ona i ja daleko dogurati. Unaprijed hvala na pomoći :)

Dragi čitatelju,
u potpunosti mogu razumjeti tvoje nezadovoljstvo zbog toga što je tvoja veza s djevojkom više privatna nego javna. Da sam na tvom mjestu, vjerojatno bih se i sama pitala zašto je tome tako.
Zašto je to tako, zašto se tvoja djevojka tako ponaša, pitanja su na koja ja nemam i ne znam odgovor. Možda želi čuvati svoju privatnost, možda ne želi da joj roditelji znaju da ima dečka, možda nema samopouzdanja i smatra da ona nije dovoljno zgodna za tebe pa ne želi da drugi to komentiraju, možda... Mi smo svi različiti i nekada su nam postupci drugih ljudi potpuno neshvatljivi. No, to ne mora tako i ostati. Da bi nešto razumjeli i shvatili, moramo pitati.
Moj savjet bi bio da porazgovaraš sa svojom djevojkom, da joj kažeš kako se osjećaš i da je pitaš kako ona gleda na to. Nemoj je optuživati, reci joj da si svjestan da ste u nekim stvarima različiti (npr. korištenje društvenih mreža itd.) i da ti se unatoč tom znanju, ipak čini kao da te skriva. Vidite možete li napraviti neki kompromis koji će biti ok i tebi i njoj. U svakom slučaju, zaista smatram da je jedini način da riješiš svoje nedoumice taj da iskreno i bez napadanja porazgovaraš s djevojkom.
Sretno! Klinfo.hr 

Imam osjećaj da me djevojka skriva od javnosti i da me se srami

<para>
 Roditelje nemam već 13 godina, živim s bakom i dva brata. Imala sam prijateljica jako puno, a i upoznala sam jednog dečka prije godinu dana s kojim sada više nisam. Povrijedila me jedna prijateljica dok sam slavila svoj 19. rođendan. Ona je tom mom bivšem dečku rekla nešto što ja nisam čula, ali jako drsko, ružno i bezobrazno. On je svejedno dolazio, obožavao me i volio, a ta prijateljica ga je dodala na Facebooku i možda mu je tamo svašta ružno pisala o meni. Baku i braću ne smijem ništa pitati, odmah se deru na mene. Imam familiju ali i oni mi se isto smiju dok ja nešto pitam i odmah svašta pričaju za mene okolo po selu. Bratić me se srami, sve te prijateljice koje su bile na rođendanu su me izvrijeđale, posvađale se sa mnom, odbile me i više se ne javljaju, a taj dečko je bio uz mene, ali se počeo prije 5 mjeseci stalno svađati sa mnom, i ja s njim, vrijeđa me i ja njega, pa onda zbog toga ne dođe po mjesec dana k meni, pa se javi kad shvati sve. Ja ne smijem zbog bake imati drugog, jer su ta sva familija njega prihvatili. Ne pljujem po njemu, ali stalno se svađa sa mnom. Ostavila sam ga prije par dana i žao mi je, volim ga više od svega. Kažem svima u familiji da bi išla u auto školu, a oni mi kažu da nisam čista u glavi, da bi zgazila sve ljude i uništavaju me. Baka me stalno nešto ogovara sa sestričnama, s tetkom, braćom, sa svima da ja ne čujem. Ili dok se hoću upoznati s nekom osobom baka bi mi nešto rekla i ja se nje nekako bojim. Sve napravim kod kuće i izvan kuće, imam novaca šta sam si malo zaradila, kupim joj što želi i još više valjaju moja dva brata, nego ja. Moju braću se poštuje a mene ne, a nikada nikakvo zlo im nisam napravila. Ne hvalim se, ali sam predobra osoba, dala bi im život, krv, srce da znaju koliko ih ja volim. Govore mi sestrična, braća, baka, tetak, teta, svi u mojoj familiji kako nemam ništa u glavi zato jer se znam s njima našaliti. Sve za njih napravim, a oni me još gaze. Pa zašto? Pomozite mi. Više nemam dečka, nemam prijatelje, prijateljice, nitko ne želi biti uz mene, niti mi dati potporu, pažnju, ljubav. Volim pjevati jako, po kući pjevam i htjela sam jednom otići u glazbenu školu, no svi su se tome smijali, svi su me odgurnuli, nemaju srca prema meni nikakvoga, a ja plačem.
</para>
<para>
 Htjela bih od vas savjet neki, jer više ne mogu ovako. Uništavaju me svi oko mene, svi po redu, a ne znam zašto? Hoću imati normalnu vezu, ljubav, ali to ne mogu naći. Ja se više ne mogu boriti protiv tuge i samoće, da nemam nikoga uz sebe i kraj sebe. Pomoć od vas bi mi jako pomogla! Hvala vam puno od srca unaprijed!
</para>
<para>Draga D.,</para>
<para>žao mi je što se osjećaš usamljeno, što nemaš podršku u svojoj okolini. Zašto se tvoja baka, bratići, sestrične, prijatelji ponašaju tako kako se ponašaju zaista ne znam.</para>
<para>Nekada ljudi nisu niti svjesni koliko nas povređuju svojim postupcima i riječima. U toj situaciji je važno da im to kažemo i da se zauzmemo za sebe kada procjenjujemo da netko radi nešto što nam nije ok.</para>
<para>Činjenica je da druge ljude i njihovo ponašanje ne možemo mijenjati. Ali, možemo mijenjati svoje. Ne znam kakve su tvoje reakcije na njihovo ponašanje, no rekla bih da je izuzetno važno da znaš postaviti granice, da znaš reagirati na ok način i zauzeti se za sebe. Hoće li takvo tvoje ponašanje promijeniti njihovo – možda hoće, možda neće: na to ne možeš utjecati. Ali, opet možeš odlučiti želiš li zadržati neke odnose u kojima se ne osjećaš dobro ili ne. Prijatelji su ljudi koje sami biramo i tu zaista imamo izbor izabrati one koji nam odgovaraju, koji se prema nama ponašaju ok, s kojima nam je ugodno. Obitelj ne možemo birati i nekada je teško održavati odnose samo radi krvne spone. Ali, čak i ti odnosi mogu funkcionirati unatoč razlikama.</para>
<para>Ako neke odnose odlučiš zadržati, tada jedino možeš postavljati granice i promijeniti svoj pogled na njihovo ponašanje na način da te to ne dira. Svjesna sam toga da to nije lako i moje mišljenje je da bi ti u ovom trenutku zaista dobro došla podrška stručnjaka koji će te naučiti kako da se zauzmeš za sebe, kako da mijenjaš svoje reakcije i kako da u konačnici povećaš svoje samopouzdanje što će se sigurno odraziti i na prirodu tvojih odnosa s drugima.</para>
<para>O zauzimanju za sebe možeš pročitati malo više u <ulink url="http://zena.rtl.hr/clanak/ostalo/ne_asertivnost_-_naucite_izraziti_svoje_misli_i_osjecaje/10476">ovom članku</ulink>.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Osjećam tugu i usamljenost i ne znam kako da si pomognem Dobar dan, ja sam D. Željela bi da mi se pomogne jer svaki dan provodim sama. Imam 19 godina i svaku večer se pomolim Bogu ali zaspim u suzama. 
    Roditelje nemam već 13 godina, živim s bakom i dva brata. Imala sam prijateljica jako puno, a i upoznala sam jednog dečka prije godinu dana s kojim sada više nisam. Povrijedila me jedna prijateljica dok sam slavila svoj 19. rođendan. Ona je tom mom bivšem dečku rekla nešto što ja nisam čula, ali jako drsko, ružno i bezobrazno. On je svejedno dolazio, obožavao me i volio, a ta prijateljica ga je dodala na Facebooku i možda mu je tamo svašta ružno pisala o meni. Baku i braću ne smijem ništa pitati, odmah se deru na mene. Imam familiju ali i oni mi se isto smiju dok ja nešto pitam i odmah svašta pričaju za mene okolo po selu. Bratić me se srami, sve te prijateljice koje su bile na rođendanu su me izvrijeđale, posvađale se sa mnom, odbile me i više se ne javljaju, a taj dečko je bio uz mene, ali se počeo prije 5 mjeseci stalno svađati sa mnom, i ja s njim, vrijeđa me i ja njega, pa onda zbog toga ne dođe po mjesec dana k meni, pa se javi kad shvati sve. Ja ne smijem zbog bake imati drugog, jer su ta sva familija njega prihvatili. Ne pljujem po njemu, ali stalno se svađa sa mnom. Ostavila sam ga prije par dana i žao mi je, volim ga više od svega. Kažem svima u familiji da bi išla u auto školu, a oni mi kažu da nisam čista u glavi, da bi zgazila sve ljude i uništavaju me. Baka me stalno nešto ogovara sa sestričnama, s tetkom, braćom, sa svima da ja ne čujem. Ili dok se hoću upoznati s nekom osobom baka bi mi nešto rekla i ja se nje nekako bojim. Sve napravim kod kuće i izvan kuće, imam novaca šta sam si malo zaradila, kupim joj što želi i još više valjaju moja dva brata, nego ja. Moju braću se poštuje a mene ne, a nikada nikakvo zlo im nisam napravila. Ne hvalim se, ali sam predobra osoba, dala bi im život, krv, srce da znaju koliko ih ja volim. Govore mi sestrična, braća, baka, tetak, teta, svi u mojoj familiji kako nemam ništa u glavi zato jer se znam s njima našaliti. Sve za njih napravim, a oni me još gaze. Pa zašto? Pomozite mi. Više nemam dečka, nemam prijatelje, prijateljice, nitko ne želi biti uz mene, niti mi dati potporu, pažnju, ljubav. Volim pjevati jako, po kući pjevam i htjela sam jednom otići u glazbenu školu, no svi su se tome smijali, svi su me odgurnuli, nemaju srca prema meni nikakvoga, a ja plačem.


   Htjela bih od vas savjet neki, jer više ne mogu ovako. Uništavaju me svi oko mene, svi po redu, a ne znam zašto? Hoću imati normalnu vezu, ljubav, ali to ne mogu naći. Ja se više ne mogu boriti protiv tuge i samoće, da nemam nikoga uz sebe i kraj sebe. Pomoć od vas bi mi jako pomogla! Hvala vam puno od srca unaprijed!

Draga D.,
žao mi je što se osjećaš usamljeno, što nemaš podršku u svojoj okolini. Zašto se tvoja baka, bratići, sestrične, prijatelji ponašaju tako kako se ponašaju zaista ne znam.
Nekada ljudi nisu niti svjesni koliko nas povređuju svojim postupcima i riječima. U toj situaciji je važno da im to kažemo i da se zauzmemo za sebe kada procjenjujemo da netko radi nešto što nam nije ok.
Činjenica je da druge ljude i njihovo ponašanje ne možemo mijenjati. Ali, možemo mijenjati svoje. Ne znam kakve su tvoje reakcije na njihovo ponašanje, no rekla bih da je izuzetno važno da znaš postaviti granice, da znaš reagirati na ok način i zauzeti se za sebe. Hoće li takvo tvoje ponašanje promijeniti njihovo – možda hoće, možda neće: na to ne možeš utjecati. Ali, opet možeš odlučiti želiš li zadržati neke odnose u kojima se ne osjećaš dobro ili ne. Prijatelji su ljudi koje sami biramo i tu zaista imamo izbor izabrati one koji nam odgovaraju, koji se prema nama ponašaju ok, s kojima nam je ugodno. Obitelj ne možemo birati i nekada je teško održavati odnose samo radi krvne spone. Ali, čak i ti odnosi mogu funkcionirati unatoč razlikama.
Ako neke odnose odlučiš zadržati, tada jedino možeš postavljati granice i promijeniti svoj pogled na njihovo ponašanje na način da te to ne dira. Svjesna sam toga da to nije lako i moje mišljenje je da bi ti u ovom trenutku zaista dobro došla podrška stručnjaka koji će te naučiti kako da se zauzmeš za sebe, kako da mijenjaš svoje reakcije i kako da u konačnici povećaš svoje samopouzdanje što će se sigurno odraziti i na prirodu tvojih odnosa s drugima.
O zauzimanju za sebe možeš pročitati malo više u ovom članku.
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Osjećam tugu i usamljenost i ne znam kako da si pomognem

<para>
 Kako je krenula, sve je bilo u redu pet dana no odjednom je popodne nakon vrtića počela svakih par minuta mokriti. Odmah drugi dan sam nosila mokraću na analizu, ali nalaz je bio dobar, osim što ima nešto kristala u mokraći i rečeno mi je da joj dam piti čaja od brusnice i druge čajeve. Zanima me da li se ti kristali mogu dobiti zbog antibiotika i koliko vremena obično kod djece treba da se to očisti iz organizma? I drugo pitanje je, pošto joj se to dešava nakon dužeg izbivanja iz vrtića, je li to često mokrenje može biti i na psihološkoj bazi i kako se to može spriječiti. Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>manje je vjerojatno da je učestalo mokrenje od kristala i ne bih pojavu kristala povezala s antibiotikom nego najprije premalim unosom tekućine. Povećajte unos tekućine i provjerite nalaz urina i urinokulture. Ako je to uredno, a simptomi i dalje traju, potreban je pregled nefrologa uz ultrazvuk bubrega i mjehura i mikciometriju. Tek nakon pregleda i uz sve uredne nalaze se može reći da li je to na psihološkoj bazi.</para>

Često mokrenje – jesu li krivi kristali u mokraći ili je na psihološkoj bazi? Dobra večer i poštovanje! Imamo kći od 6 godina. Imala je streptokok u grlu i popila je antibiotik te zbog istog nije išla u vrtić mjesec i pol dana. 
    Kako je krenula, sve je bilo u redu pet dana no odjednom je popodne nakon vrtića počela svakih par minuta mokriti. Odmah drugi dan sam nosila mokraću na analizu, ali nalaz je bio dobar, osim što ima nešto kristala u mokraći i rečeno mi je da joj dam piti čaja od brusnice i druge čajeve. Zanima me da li se ti kristali mogu dobiti zbog antibiotika i koliko vremena obično kod djece treba da se to očisti iz organizma? I drugo pitanje je, pošto joj se to dešava nakon dužeg izbivanja iz vrtića, je li to često mokrenje može biti i na psihološkoj bazi i kako se to može spriječiti. Hvala.

Poštovana,
manje je vjerojatno da je učestalo mokrenje od kristala i ne bih pojavu kristala povezala s antibiotikom nego najprije premalim unosom tekućine.  Povećajte unos tekućine i provjerite nalaz urina i urinokulture. Ako je to uredno, a simptomi i dalje traju, potreban je pregled nefrologa uz ultrazvuk bubrega i mjehura i mikciometriju. Tek nakon pregleda i uz sve uredne nalaze se može reći da li je to na psihološkoj bazi. Klinfo.hr 

Često mokrenje – jesu li krivi kristali u mokraći ili je na psihološkoj bazi?

<para>
 Otorinolaringolog je prije 2 mjeseca kazao da je suha sluznica, ali to traje već 3 mjeseca. Molim za savjet.
</para>
<para>
 Trebao se i cijepiti, ali uvijek ima neki problem pa je pedijatrica rekla da se ne mora cijepiti DiTePer cjepivom, već tek kad krene u školu. Meni se čini kako pedijatrica želi odgovornost prebaciti na školskog doktora.
</para>
<para>
 Je li razlika u podnašanju i djelovanju cjepiva kad bi se cijepio sada i kad u prvom razredu? Što vi preporučujete? U prvom razredu trebao bi se cijepiti i s MoPaRu. Može li u istoj dobi primiti oba cjepiva? Može li to organizam malog osjetljivog djeteta izdržati?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>što se tiče promuklosti ako i dalje traje, a Vas brine, preporučam kontrolu ORL specijalista. Nekad je potreban i pregled glasnica.</para>
<para>Što se tiče cjepiva, potrebno je cijepljenje u dobi 5 godina jer se pred školu cijepi samo protiv ospica, rubeole i zaušnjaka, te poliomijelitisa. Preporučam da ga cijepite kada nema temperaturu i čim promuklost prođe.</para>

Hripav i promukao glas već tri mjeseca Molim vas odgovor. Dječak ima 5 godina. Ujutro ima promukao glas, zahripljen, a po danu prođe ili je manje čujno. 
    Otorinolaringolog je prije 2 mjeseca kazao da je suha sluznica, ali to traje već 3 mjeseca. Molim za savjet.


   Trebao se i cijepiti, ali uvijek ima neki problem pa je pedijatrica rekla da se ne mora cijepiti DiTePer cjepivom, već tek kad krene u školu. Meni se čini kako pedijatrica želi odgovornost prebaciti na školskog doktora.


   Je li razlika u podnašanju i djelovanju cjepiva kad bi se cijepio sada i kad u prvom razredu? Što vi preporučujete? U prvom razredu trebao bi se cijepiti i s MoPaRu. Može li u istoj dobi primiti oba cjepiva? Može li to organizam malog osjetljivog djeteta izdržati?

Poštovana,
što se tiče promuklosti ako i dalje traje, a Vas brine, preporučam kontrolu ORL specijalista. Nekad je potreban i pregled glasnica.
Što se tiče cjepiva, potrebno je cijepljenje u dobi 5 godina jer se pred školu cijepi samo protiv ospica, rubeole i zaušnjaka, te poliomijelitisa. Preporučam da ga cijepite kada nema temperaturu i čim promuklost prođe. Klinfo.hr 

Hripav i promukao glas već tri mjeseca

<para>
 Ja mislim da od toga nema koristi. Beba normalno jede, ima 3 stolice dnevno, nema zatvor niti bilo kakvih drugih problema. Mazala sam sa bivacym kremom, svinjskom masti, domaćom kremom od gaveza ali ništa posebno se ne događa. Pojave se poslije prve stolice i onda se ne vide, tako da sam morala slikati da pokažem pedijatrici. Jedno vrijeme sam špricom stavljala malo masti bebi u guzu. Ne znam više što da radim. Planiram ga voditi ponovno jer me strah da mu se guza ne zatvori. Koga god sam pitala za savjet svi su odmahnuli rukom i rekli „nemoguće da beba ima hemeroide, nikada se nismo s time susreli“. Ako me možete savjetovati...pišem vam iz Osijeka.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>javite se dječjem gastroenterologu kako bi pregledao dijete, a usput pokažite slike toga što Vas muči. Teško je na neviđeno komentirati. Inače, zaista je malo vjerojatno, iako ne ni nemoguće da se u toj dobi javi hemoroidalni čvorić, a i polip. Ako je to čvorić, onda je jedini tretman što mekanija stolica, ako je to polipozna tvorbica ona se onda odstranjuje.</para>
<para>Još se može dogoditi da se radi o prolaposu rektuma (ispadanju na van malog dijela sluznice kod defekacije), no svakako to mora vidjeti gastroenterolog te odlučiti što dalje. Kremom mažite samo perianalnu regiju, nemojte ništa stavljati unutra.</para>

Hemeroidi kod bebe i kako ih liječiti jer ništa ne pomaže Imam bebu od 17 mjeseci. Problem su hemeroidi. Vodila sam ga kod pedijatrice i ona kaže da su hemeroidi i da ima slabe žilice na anusu pa su zato iskočili. Moramo mazati nevenovom masti i to je to. 
    Ja mislim da od toga nema koristi. Beba normalno jede, ima 3 stolice dnevno, nema zatvor niti bilo kakvih drugih problema. Mazala sam sa bivacym kremom, svinjskom masti, domaćom kremom od gaveza ali ništa posebno se ne događa. Pojave se poslije prve stolice i onda se ne vide, tako da sam morala slikati da pokažem pedijatrici. Jedno vrijeme sam špricom stavljala malo masti bebi u guzu. Ne znam više što da radim. Planiram ga voditi ponovno jer me strah da mu se guza ne zatvori. Koga god sam pitala za savjet svi su odmahnuli rukom i rekli „nemoguće da beba ima hemeroide, nikada se nismo s time susreli“. Ako me možete savjetovati...pišem vam iz Osijeka.

Poštovana,
javite se dječjem gastroenterologu kako bi pregledao dijete, a usput pokažite slike toga što Vas muči. Teško je na neviđeno komentirati. Inače, zaista je malo vjerojatno, iako ne ni nemoguće da se u toj dobi javi hemoroidalni čvorić, a i polip. Ako je to čvorić, onda je jedini tretman što mekanija stolica, ako je to polipozna tvorbica ona se onda odstranjuje.
Još se može dogoditi da se radi o prolaposu rektuma (ispadanju na van malog dijela sluznice kod defekacije), no svakako to mora vidjeti  gastroenterolog te odlučiti što dalje. Kremom mažite samo perianalnu regiju, nemojte ništa stavljati unutra. Klinfo.hr 

Hemeroidi kod bebe i kako ih liječiti jer ništa ne pomaže

<para>
 Naime, zbog učestalog i obilnog bljucanja i neugode koju joj refluks stvara, ona danju uspijeva odspavati svega 30tak minuta nakon čega se uz plač budi i nakon nekoliko trenutaka bljucne (noću, zbog smanjene razine želučane kiseline uspije odspavati 2-3 sata u komadu). Jedini način da danju odspava dulje je da leži na meni (ja sam u polusjedećem položaju na krevetu, a ona trbuščićem na meni) no suprug se tome oštro protivi, smatra da će to prouzročiti kasnije probleme sa spavanjem. I ja sam svjesna da na taj način stvaram nepoželjne asocijacije, ali vjerujem da je u ovoj dobi i obzirom na smetnju koju ima, a ne mogu je ublažiti ("nestaje" s rastom i razvojem) najbolje što mogu učiniti da joj omogućim da spava kako god uspije. U protivnom ona do kasnog poslijepodneva postane preumorna i razdražljiva. Pokušala sam s različitim tehnikama uspavljivanja, ona vrlo brzo i lako zaspi no uvijek se budi zbog navedenog. Kad leži na meni ja mogu već na prvi znak nemira (osjetim napinjanje trbuščića kao da će povratiti) reagirati, uspraviti se i omogućiti joj da u nekom polusnu izbaci višak koji je muči. Unaprijed hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca vrlo nemirno spavaju i bude se na svaku senzaciju iz probavnog trakta. Vaša blizina umiruje dijete, stoga joj godi. Istina je da se na taj način dijete navikava spavati s Vama, no to je pitanje vašeg izbora.</para>

Beba s jakim refluksom ima poremećen ciklus spavanja. Kako da joj pomognem? Poštovana,  imam četveromjesečnu djevojčicu koja ima dijagnosticiran gastroezofagealni refluks koji joj je poremetio ciklus spavanja. 
    Naime, zbog učestalog i obilnog bljucanja i neugode koju joj refluks stvara, ona danju uspijeva odspavati svega 30tak minuta nakon čega se uz plač budi i nakon nekoliko trenutaka bljucne (noću, zbog smanjene razine želučane kiseline uspije odspavati 2-3 sata u komadu). Jedini način da danju odspava dulje je da leži na meni (ja sam u polusjedećem položaju na krevetu, a ona trbuščićem na meni) no suprug se tome oštro protivi, smatra da će to prouzročiti kasnije probleme sa spavanjem. I ja sam svjesna da na taj način stvaram nepoželjne asocijacije, ali vjerujem da je u ovoj dobi i obzirom na smetnju koju ima, a ne mogu je ublažiti ("nestaje" s rastom i razvojem) najbolje što mogu učiniti da joj omogućim da spava kako god uspije. U protivnom ona do kasnog poslijepodneva postane preumorna i razdražljiva. Pokušala sam s različitim tehnikama uspavljivanja, ona vrlo brzo i lako zaspi no uvijek se budi zbog navedenog. Kad leži na meni ja mogu već na prvi znak nemira (osjetim napinjanje trbuščića kao da će povratiti) reagirati, uspraviti se i omogućiti joj da u nekom polusnu izbaci višak koji je muči. Unaprijed hvala na odgovoru!

Poštovana,
neka djeca vrlo nemirno spavaju i bude se na svaku senzaciju iz probavnog trakta. Vaša blizina umiruje dijete, stoga joj godi. Istina je da se na taj način dijete navikava spavati s Vama, no to je pitanje vašeg izbora. Klinfo.hr 

Beba s jakim refluksom ima poremećen ciklus spavanja. Kako da joj pomognem?

<para>
 Poštujemo sve upute vezane uz refluks, a veći dio dana provodi u uspravnom stanju (nosim je u marami ili je u hranilici s prilagođenim naslonom kako bi prorijedili epizode refluksiranja). Problem nam stvara neredovita i tvrda stolica. Pije Allernova Ar mlijeko i dajem joj dodatno dosta tekućine (iako ne znam koliko uspješno budući da vodu i čaj odmah bljucne. Stolicu ima svaka 3-4 dana i u pravilu treba pomoć tipa pritiskanja nožica ili provokaciju toplomjerom jer je stolica doista tvrda i "loptasta" i predstavlja joj napor (plače i jako se napreže). Čini mi se i da se nikada ne isprazni do kraja jer joj trbuščić ostane napet i tvrd. Gastroenterološku kontrolu čekamo, a pedijatrica je predložila da pokušamo s Portalak sirupom. Budući da bi trebalo povećati unos tekućine, a ona i tako dosta bljuca (minimalno 5-6 puta između hranjenja) zanima me smijem li joj možda prije nego pokušamo s Portalakom davati čepić da joj olakšam i ako da, kada i koliko često (samo kad uočim da ima potrebu ili češće). Postoji li pretraga kojom bismo mogli isključiti da se radi o nekom, ne znam hoću li se dobro izraziti, fizičkom uzroku toga jer stanje traje od rođenja. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete ima tvrdu stolicu vjerojatno zbog Allernova AR. Naime sve formule koje zagušćuju mogu stvrdnjavati i stolicu. Unos tekućine je teško povećati tako malom djetetu, tj. dijete neće piti više nego mu je potreba, a to niti nema veze u Vašem slučaju sa stolicom.</para>
<para>Možete dati pola glicerinskog čepića ili Dylax junior mikroklizmu kako bi se dijete ispraznilo. Ukoliko je stolica i dalje tvrda uvedite Portalak 5 ml i svakako se dalje konzultirajte s gastroenterologom, koji će na temelju pregleda vidjeti je li potrebna daljnja dijagnostika i ostale terapijske mjere. Također budući da je dijete prošlo 4 mjeseca možete početi i s dohranom, npr. kruška, šljiva i sl., a kako bi se dodatno omekšala stolica.</para>

Beba s refluksom ima jako tvrdu stolicu. Smijemo li koristiti čepiće? Poštovana, mama sam četveromjesečne djevojčice koja ima dijagnosticiran GER, pije Ranitidin sirup. Unatoč refluksu napreduje na težini (s porođajnih 3050 došla je na 6000). 
    Poštujemo sve upute vezane uz refluks, a veći dio dana provodi u uspravnom stanju (nosim je u marami ili je u hranilici s prilagođenim naslonom kako bi prorijedili epizode refluksiranja). Problem nam stvara neredovita i tvrda stolica. Pije Allernova Ar mlijeko i dajem joj dodatno dosta tekućine (iako ne znam koliko uspješno budući da vodu i čaj odmah bljucne. Stolicu ima svaka 3-4 dana i u pravilu treba pomoć tipa pritiskanja nožica ili provokaciju toplomjerom jer je stolica doista tvrda i "loptasta" i predstavlja joj napor (plače i jako se napreže). Čini mi se i da se nikada ne isprazni do kraja jer joj trbuščić ostane napet i tvrd. Gastroenterološku kontrolu čekamo, a pedijatrica je predložila da pokušamo s Portalak sirupom. Budući da bi trebalo povećati unos tekućine, a ona i tako dosta bljuca (minimalno 5-6 puta između hranjenja) zanima me smijem li joj možda prije nego pokušamo s Portalakom davati čepić da joj olakšam i ako da, kada i koliko često (samo kad uočim da ima potrebu ili češće). Postoji li pretraga kojom bismo mogli isključiti da se radi o nekom, ne znam hoću li se dobro izraziti, fizičkom uzroku toga jer stanje traje od rođenja. Unaprijed hvala.

Poštovana,
dijete ima tvrdu stolicu vjerojatno zbog Allernova AR. Naime sve formule koje zagušćuju mogu stvrdnjavati i stolicu. Unos tekućine je teško povećati tako malom djetetu, tj. dijete neće piti više nego mu je potreba, a to niti nema veze u Vašem slučaju sa stolicom.
Možete dati pola glicerinskog čepića ili Dylax junior mikroklizmu kako bi se dijete ispraznilo.  Ukoliko je stolica i dalje tvrda uvedite Portalak 5 ml i svakako se dalje konzultirajte s gastroenterologom, koji će na temelju pregleda vidjeti  je li potrebna daljnja dijagnostika i ostale terapijske mjere.  Također budući da je dijete prošlo 4 mjeseca možete početi i s dohranom, npr. kruška, šljiva i sl., a kako bi se dodatno omekšala stolica. Klinfo.hr 

Beba s refluksom ima jako tvrdu stolicu. Smijemo li koristiti čepiće?

<para>
 Kada nešto rade na satu, ne čeka da učiteljica objasni i kaže da počnu to raditi, već on žuri da što prije napravi. Tako da bude zadataka koje riješi dobro, ali i one koji i nisu dobri. Ima oscilacije u koncentraciji i pažnji. Ne mogu reći da je nešto zabrinjavajuće živ, ali bih željela tu njegovu pažnju i koncentraciju malo dovesti u red. Jer se događa da na ispitima jednostavno kao zablokira, a svi smo svjesni, pa i učiteljica da to zna.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>koncentracija sazrijeva sa kronološkom dobi djeteta tako da su i različite očekivanja od djece u prvom i kasnijim razredima. Cijeli prvi razred vrijeme je prilagodbe djeteta na novi način rada, na učenje i školske obaveze. Neka djeca po prirodi su organizirana i savjesna, neka zaigrana i loše organizirana. Takvoj djeci potrebno je već u prvom razredu pomoći da se strukturiraju u svom radnom danu, školskim obavezama i odgovornostima.</para>
<para>Stoga, uvedite red i dosljednost kako bi razvili radne navike i produljili koncentraciju. Raspored sati stavite na vidljivo mjesto kako bi dijete znalo što ga sve očekuje u radnom danu. Naučite ga kako da obilježi svoje zadaće. i preuzme kontrolu nad njima, Odredite zajedno s djetetom vrijeme za učenje i pisanje zadaća. Obavljajte to uvijek na istom mjestu (po mogućnosti u njegovoj sobi) za radnim stolom. Podučite ga da uvijek provjeri svoje zadatke. Budite smireni i dosljedni i držite se planiranog rasporeda. S vremenom na taj način, dijete će usvojit radne navike i organizaciju te samim time produljiti koncentraciju.</para>
<para>A možda Vaše dijete u želji da ostavi što bolji dojam žuri i češće griješi ili “zablokira” u ispitnoj situaciji. Tada uvježbavajte ispitne situacije kod kuće. Igrajte se “testova”, uvedite vremensko ograničenje unutar kojih se rješavaju, zadatke koje ne zna nek preskoči pa se kasnije vrati na njih i sve prekontrolira prije završetka.</para>
<para>Škola je ozbiljna stvar, ali to ne znači da ne može biti zabavna! :)</para>

Moj sin je jako brzoplet i stalno žuri da što prije napravi zadatak Pozdrav! Molila bih Vas za savjet. Imam dijete koje ide u prvi razred osnovne škole. Dosta dobro uči, ali imamo jedan problem. 
    Kada nešto rade na satu, ne čeka da učiteljica objasni i kaže da počnu to raditi, već on žuri da što prije napravi. Tako da bude zadataka koje riješi dobro, ali i one koji i nisu dobri. Ima oscilacije u koncentraciji i pažnji. Ne mogu reći da je nešto zabrinjavajuće živ, ali bih željela tu njegovu pažnju i koncentraciju malo dovesti u red. Jer se događa da na ispitima jednostavno kao zablokira, a svi smo svjesni, pa i učiteljica da to zna.

Poštovana,
koncentracija sazrijeva sa kronološkom dobi djeteta tako da su i različite očekivanja od djece u prvom i kasnijim razredima. Cijeli prvi razred vrijeme je prilagodbe djeteta na novi način rada, na učenje i školske obaveze. Neka djeca po prirodi su organizirana i savjesna, neka zaigrana i loše organizirana. Takvoj djeci potrebno je već u prvom razredu pomoći da se strukturiraju u svom radnom danu, školskim obavezama i odgovornostima.
Stoga, uvedite red i dosljednost kako bi razvili radne navike i produljili koncentraciju. Raspored sati stavite na vidljivo mjesto kako bi dijete znalo što ga sve očekuje u radnom danu. Naučite ga kako da obilježi svoje zadaće. i preuzme kontrolu nad njima, Odredite zajedno s djetetom vrijeme za učenje i pisanje zadaća. Obavljajte to uvijek na istom mjestu (po mogućnosti u njegovoj sobi) za radnim stolom. Podučite ga da uvijek provjeri svoje zadatke. Budite smireni i dosljedni i  držite se planiranog rasporeda. S vremenom na taj način, dijete će usvojit radne navike i organizaciju te samim time produljiti koncentraciju.
A možda Vaše dijete u želji da ostavi što bolji dojam žuri i češće griješi ili “zablokira” u ispitnoj situaciji. Tada uvježbavajte ispitne situacije kod kuće. Igrajte se “testova”, uvedite vremensko ograničenje unutar kojih se rješavaju, zadatke koje ne zna nek preskoči pa se kasnije vrati na njih i sve prekontrolira prije završetka.
Škola je ozbiljna stvar, ali to ne znači da ne može biti zabavna! :) Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Moj sin je jako brzoplet i stalno žuri da što prije napravi zadatak

<para>
 .). Od ovih riječi zna i rečenicu složiti npr. đe je baba ili mama.. đe djed brm brm (gdje je djedov auto), daj tator i sl. Sve razumije i sluša naredbe. Dijelove tijela na sebi i drugima pokazuje. Životinje i predmete u knjigama isto (kada ga pitam npr. Gdje je ptica on pokaže prstom i kaže ovdje). Voli se igrati sam, s nama i djecom, ali više sa starijom djecom nego sa svojim uzrastom. Nismo išli ni kod jednog doktora još uvijek. Što vi savjetujete, kako da radim s njim da bi proširio fond riječi i da li smatrate da bi mu upis u vrtić pomagao da počne više govoriti? Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>poznato je kako dječaci pretežno malo kasne u jezično-govornom razvoju u odnosu na djevojčice. U „borbi“ između motoričkih i jezičnih centara u mozgu koja je karakteristična u toj dobi, kod njih češće motorika dobiva prednost (kod djevojčica je obrnuto). Kada se ti centri „osnaže“, jezični centri dobivaju „više prostora“ pa i ekspresivni rječnik počinje više rasti.</para>
<para>Vaš opis djeteta govori u prilog jednom normalnom jezično-govornom razvoju dvogodišnjeg dječaka. Vrtići su sredine u kojima „lijeni progovarači“ postaju primorani koristiti naprednije tehnike komunikacije u odnosu na one koje su koristili u kućnom okruženju (geste pokazivanja, dohvaćanja, onomatopeje i sl.) kako bi što prije zadobili pažnju odgojiteljica. Pošto tamo nema roditelja koji će poslužiti kao produžena ruka, dijete se počinje oslanjati na govor koji je precizniji i efikasniji u zadovoljavanju njegovih potreba u grupi.</para>
<para>Roditelji uvijek mogu dodatno stvoriti plodno tlo za širenje rječnika na način da:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Slijedite djetetov interes u igri:
</para>
 <itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ako se dijete voli igrati u pješčaniku, osigurajte mu mini figurice životinja/vozila/voća/povrća kojima ćete skupa s djetetom izgraditi dom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ako dijete voli listati slikovnice, oponašajte životinje,vozila i sl. tražeći od djeteta da Vam pokaže ili imenuje koga imitirate. Ukoliko dijete ne izgovara imena životinja, dovoljno je da ponovi kako se glasaju. Imajte na umu da dijete cijelo vrijeme gradi recepti rječnik u svojoj glavici i da nije nužno da odmah izgovori željenu riječ ili ponovi za Vama. Kada dijete bude spremno riječi će dolaziti same od sebe, a do tada će se „spremati“ u mentalni leksikon.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pjevajte jednostavne pjesmice s djetetom. Kada ih ponovite dovoljan broj puta, dijete će predviđati i ubacivati riječi koje nedostaju. Intonativno bogatstvo pjesmice, kao i prisutnost rime, stvorit će zabavnu i šaljivu atmosferu u kojoj će dijete uživati i sudjelovati. Roditelj treba biti što kreativniji u nuđenju sadržaja kojeg može mijenjati ovisno o interesu djeteta. Jedna od jednostavnijih pjesmica koja se izvodi uz pokrete ruka i noga je:</para>
 </listitem>
 </itemizedlist>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Medo</para>
<para>BA-BA,BA-BA, BA-BA, BU!</para>
<para>ME-DO, JE-DE, JA-BU-KU!
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Što više provodite kvalitetno vrijeme s djetetom tijekom kojeg ćete mu biti u potpunosti posvećeni. Kada je roditelj motiviran i zabavlja se u igri s djetetom, dijete to osjeća, u njemu raste intrinzična motivacija koja ga potiče na maksimalnu suradnju i učenje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>

Kako da radim s djetetom od 2 godine da proširi fond riječi? Poštovana, moj sin ima 25 mjeseci i još uvijek ne govori, osim pojedinih riječi (mama, baba, djed, tator- traktor, ovdje, brm za auto, ne, pa-pa, đe je - gdje je, ta ta i du du kada puca iz pištolja, njam njam za jelo i sl 
   .). Od ovih riječi zna i rečenicu složiti npr. đe je baba ili mama.. đe djed brm brm (gdje je djedov auto), daj tator i sl. Sve razumije i sluša naredbe. Dijelove tijela na sebi i drugima pokazuje. Životinje i predmete u knjigama isto (kada ga pitam npr. Gdje je ptica on pokaže prstom i kaže ovdje). Voli se igrati sam, s nama i djecom, ali više sa starijom djecom nego sa svojim uzrastom. Nismo išli ni kod jednog doktora još uvijek. Što vi savjetujete, kako da radim s njim da bi proširio fond riječi i da li smatrate da bi mu upis u vrtić pomagao da počne više govoriti? Hvala unaprijed!

Poštovana,
poznato je kako dječaci pretežno malo kasne u jezično-govornom razvoju u odnosu na djevojčice. U „borbi“ između motoričkih i jezičnih centara u mozgu koja je karakteristična u toj dobi, kod njih češće motorika dobiva prednost (kod djevojčica je obrnuto). Kada se ti centri „osnaže“, jezični centri dobivaju „više prostora“ pa i ekspresivni rječnik počinje više rasti.
Vaš opis djeteta govori u prilog jednom normalnom jezično-govornom razvoju dvogodišnjeg dječaka. Vrtići su sredine u kojima „lijeni progovarači“ postaju primorani koristiti naprednije tehnike komunikacije u odnosu na one koje su koristili u kućnom okruženju (geste pokazivanja, dohvaćanja, onomatopeje i sl.) kako bi što prije  zadobili pažnju odgojiteljica. Pošto  tamo nema roditelja koji će poslužiti kao produžena ruka, dijete se počinje oslanjati na govor koji je precizniji i efikasniji u zadovoljavanju njegovih potreba  u grupi.
Roditelji uvijek mogu dodatno stvoriti plodno tlo za širenje rječnika na način da:


   
      Slijedite djetetov interes u igri:

      
         
            Ako se dijete voli igrati u pješčaniku, osigurajte mu mini figurice životinja/vozila/voća/povrća kojima ćete skupa s djetetom izgraditi dom.
         
         
            Ako dijete voli listati slikovnice, oponašajte životinje,vozila i sl. tražeći od djeteta da Vam pokaže ili imenuje koga imitirate. Ukoliko dijete ne izgovara imena životinja, dovoljno je da ponovi kako se glasaju. Imajte na umu da dijete cijelo vrijeme gradi recepti rječnik u svojoj glavici i da nije nužno da odmah izgovori željenu riječ  ili ponovi za Vama. Kada dijete bude spremno riječi će dolaziti same od sebe, a do tada će se „spremati“ u mentalni leksikon.
         
         
            Pjevajte jednostavne pjesmice s djetetom. Kada ih ponovite dovoljan broj puta, dijete će predviđati i ubacivati riječi koje nedostaju. Intonativno bogatstvo pjesmice, kao i prisutnost rime, stvorit će zabavnu i šaljivu atmosferu u kojoj će dijete uživati i sudjelovati. Roditelj treba biti što kreativniji u nuđenju sadržaja kojeg može mijenjati ovisno o interesu djeteta. Jedna od jednostavnijih pjesmica koja se izvodi uz pokrete ruka i noga je:
         
      
   


Medo
BA-BA,BA-BA, BA-BA, BU!
ME-DO, JE-DE, JA-BU-KU!


   
      Što više provodite kvalitetno vrijeme s djetetom tijekom kojeg ćete mu biti u potpunosti posvećeni. Kada je roditelj motiviran i zabavlja se u igri s djetetom, dijete to osjeća, u njemu raste intrinzična motivacija koja ga potiče na maksimalnu suradnju i učenje.
   
 Klinfo.hr 

Kako da radim s djetetom od 2 godine da proširi fond riječi?

<para>
 Njegov otac je u drugom mjesecu trudnoće završio u zatvoru i tamo uz viđanja otprilike jedanput mjesečno - ovisno o materijalnim mogućnostima - ostao gotovo šest i pol dugih godina. Ja sam bivša ovisnica o heroinu. Kada sam rodila, skinula sam se i apstiniram već gotovo osam godina. Bilo mi je teško, bili smo podstanari moj sin i ja, živjeli smo u sobici od 17 kvadrata s upotrebom zajedničkog wc-a i kupaonice. Radila sam sve i svašta, dizali smo se u cik zore, trčali u jaslice/vrtić, pa na posao. Spadala sam s nogu ali uvijek sam manje - više pronašla vremena za to savršeno biće koje mi je spasilo život. Trudila sam se da mu ništa ne nedostaje, a najmanje ljubavi kad već tate nije bilo. Uvijek sam mu lijepo pričala o tati, ali on je bio prilično apstraktan pojam za dijete. Moj sin bio je dobar ko kruh, mogla sam ga pustiti samog kada bi morala na posao a on bi bio bolestan i on bi se sam pazio a bio je petogodišnjak, uvijek je imao razumijevanja kada ne bih imala novaca za nešto što bi želio, bio je dobar, kulturan, lijepo odgojen...
</para>
<para>
 S njegovim ocem sam prekinula jer nisam vjerovala da bi nakon toliko godina mogao izići iz zatvora kao bolja osoba ali redovno smo ga posjećivali. Kada je izašao, sin je imao 5.5 godina. Promijenio se. Dokazao mi se i pomirili smo se. Preselili smo u drugi grad, sinu smo, jer je rođen na granici, a i da mu damo vremena da se prilagodi - stopirali upis u školu. Nije nam se činio ni fizički ni emocionalno spreman. Prije godinu dana rodila sam kćerku. Sve mu se skupilo... tata s kojim odjednom mora dijeliti mene, novi grad, novi član obitelji... Prema mužu je grozan, kao da se natječe s njim, bezobrazan je, ne sluša ga.
</para>
<para>
 Muž ponekad ima krivi pristup - muški, očekuje od njega disciplinu i poštovanje, a sam nije spreman popustiti. Imam osjećaj da ako ovako nastave, za par godina morati ću ih rastavljati u fizičkim obračunima. Muž njega strašno voli, da ne bi bilo zabune, ali toliko su zapravo slični da ne mogu skupa nikako. U školi je outsider, nije se uklopio, drugačije govori, navija za drugi klub, ne zna se nametnuti a i nije tipično zaigrano, razmaženo dijete. Puno radim s njim, svaki dan po dva - tri sata a opet loš je, loše čita, piše, brzoplet je, bojim se što će biti. Počeo je skrivati zadaću da je ne bi morao pisati. Postao je nezahvalan i ne poštuje ni mene više. Sa sekom je dobar, pričuva je, brine se ali sam ga uhvatila par puta da ju udara, trese, ružno govori. Stalno ga moramo kažnjavati - zabrane izlazaka, mobitel mu oduzmemo, tv, PC...i svejedno je tvrdoglav.
</para>
<para>
 Kako je iz brižnog i milog djeteta kojem si mogao sve objasniti i pouzdati se u njega postao takav?
</para>
<para>
 Muž je malo hladniji, ali tipično muški, griješi kao i mi svi ponekad, razgovara s njim, provodi vrijeme, trudi se. Ne znam što više učiniti. Razgovor ne pomaže, kazne ne pomažu, batine isto...
</para>
<para>
 Molim Vas za Vaše mišljenje jer sam na rubu. Za 2 tjedna krećem raditi i bojim se da će postati još gore.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma sam osjetila očaj i jednu nemoć u situaciji koja Vas je zatekla. Vjerujem da Vam je izuzetno teško.</para>
<para>Nažalost, ponašanje Vašeg sina je najvjerojatnije samo simptom dugogodišnje situacije koja je evidentno loše utjecala na njega. Izostanak tate u najvažnijem razdoblju života, samostalnost u puno preranoj dobi, iznenadni dolazak tate u život, rođenje sestre, preseljenje, polazak u školu... To su stvari koje bi i na odrasloj osobi ostavile posljedice, a kamoli na djetetu od 8 godina. Vjerujem da je Vama kao majci u tom razdoblju bilo vrlo teško, da ste se borili kako ste najbolje znali i mogli i rezultat toga je da je Vaš sin bio suočen s preteškim izazovima s obzirom na njegovu kronološku dob. Kada se od djeteta očekuje pouzdanost i odrasle reakcije u preniskoj dobi – tada negdje mora „puknuti“.</para>
<para>S obzirom da Vaš mališan probleme ima i u školi, moj savjet bi bio da ga što prije odvedete negdje na opsežnu psihološku obradu. Ono što bi svakako bilo dobro (a što će Vam možda savjetovati i nakon procjene) jest da dijete, ali i sebe kao roditelje, uključite negdje u tretman kod dječjeg psihologa. Moja preporuka bi bila terapija igrom za njega. Vaš dječak će tako negdje proraditi sve što ga muči, a Vi kao roditelji ćete dobiti savjete kako se postaviti u odnosu s njim u raznim situacijama. Ono što bi još naglasila je da je izuzetno važno da to učinite što prije dok se ovi problemi na nagomilaju i postanu teži.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>

Jesu li nagle obiteljske promjene jednostavno previše za mog sina (8)? Poštovani, imam osmogodišnjeg prvašića. On je željeno dijete koje jednostavno nije imalo sreće. 
    Njegov otac je u drugom mjesecu trudnoće završio u zatvoru i tamo uz viđanja otprilike jedanput mjesečno - ovisno o materijalnim mogućnostima - ostao gotovo šest i pol dugih godina. Ja sam bivša ovisnica o heroinu. Kada sam rodila, skinula sam se i apstiniram već gotovo osam godina. Bilo mi je teško, bili smo podstanari moj sin i ja, živjeli smo u sobici od 17 kvadrata s upotrebom zajedničkog wc-a i kupaonice. Radila sam sve i svašta, dizali smo se u cik zore, trčali u jaslice/vrtić, pa na posao. Spadala sam s nogu ali uvijek sam manje - više pronašla vremena za to savršeno biće koje mi je spasilo život. Trudila sam se da mu ništa ne nedostaje, a najmanje ljubavi kad već tate nije bilo. Uvijek sam mu lijepo pričala o tati, ali on je bio prilično apstraktan pojam za dijete. Moj sin bio je dobar ko kruh, mogla sam ga pustiti samog kada bi morala na posao a on bi bio bolestan i on bi se sam pazio a bio je petogodišnjak, uvijek je imao razumijevanja kada ne bih imala novaca za nešto što bi želio, bio je dobar, kulturan, lijepo odgojen...


   S njegovim ocem sam prekinula jer nisam vjerovala da bi nakon toliko godina mogao izići iz zatvora kao bolja osoba ali redovno smo ga posjećivali. Kada je izašao, sin je imao 5.5 godina. Promijenio se. Dokazao mi se i pomirili smo se. Preselili smo u drugi grad, sinu smo, jer je rođen na granici, a i da mu damo vremena da se prilagodi - stopirali upis u školu. Nije nam se činio ni fizički ni emocionalno spreman. Prije godinu dana rodila sam kćerku. Sve mu se skupilo... tata s kojim odjednom mora dijeliti mene, novi grad, novi član obitelji... Prema mužu je grozan, kao da se natječe s njim, bezobrazan je, ne sluša ga.


   Muž ponekad ima krivi pristup - muški, očekuje od njega disciplinu i poštovanje, a sam nije spreman popustiti. Imam osjećaj da ako ovako nastave, za par godina morati ću ih rastavljati u fizičkim obračunima. Muž njega strašno voli, da ne bi bilo zabune, ali toliko su zapravo slični da ne mogu skupa nikako. U školi je outsider, nije se uklopio, drugačije govori, navija za drugi klub, ne zna se nametnuti a i nije tipično zaigrano, razmaženo dijete. Puno radim s njim, svaki dan po dva - tri sata a opet loš je, loše čita, piše, brzoplet je, bojim se što će biti. Počeo je skrivati zadaću da je ne bi morao pisati. Postao je nezahvalan i ne poštuje ni mene više. Sa sekom je dobar, pričuva je, brine se ali sam ga uhvatila par puta da ju udara, trese, ružno govori. Stalno ga moramo kažnjavati - zabrane izlazaka, mobitel mu oduzmemo, tv, PC...i svejedno je tvrdoglav.


   Kako je iz brižnog i milog djeteta kojem si mogao sve objasniti i pouzdati se u njega postao takav?


   Muž je malo hladniji, ali tipično muški, griješi kao i mi svi ponekad, razgovara s njim, provodi vrijeme, trudi se. Ne znam što više učiniti. Razgovor ne pomaže, kazne ne pomažu, batine isto...


   Molim Vas za Vaše mišljenje jer sam na rubu. Za 2 tjedna krećem raditi i bojim se da će postati još gore.

Poštovana mama,
iz Vašeg pisma sam osjetila očaj i jednu nemoć u situaciji koja Vas je zatekla. Vjerujem da Vam je izuzetno teško.
Nažalost, ponašanje Vašeg sina je najvjerojatnije samo simptom dugogodišnje situacije koja je evidentno loše utjecala na njega. Izostanak tate u najvažnijem razdoblju života, samostalnost u puno preranoj dobi, iznenadni dolazak tate u život, rođenje sestre, preseljenje, polazak u školu... To su stvari koje bi i na odrasloj osobi ostavile posljedice, a kamoli na djetetu od 8 godina. Vjerujem da je Vama kao majci u tom razdoblju bilo vrlo teško, da ste se borili kako ste najbolje znali i mogli i rezultat toga je da je Vaš sin bio suočen s preteškim izazovima s obzirom na njegovu kronološku dob. Kada se od djeteta očekuje pouzdanost i odrasle reakcije u preniskoj dobi – tada negdje mora „puknuti“.
S obzirom da Vaš mališan probleme ima i u školi, moj savjet bi bio da ga što prije odvedete negdje na opsežnu psihološku obradu. Ono što bi svakako bilo dobro (a što će Vam možda savjetovati i nakon procjene) jest da dijete, ali i sebe kao roditelje, uključite negdje u tretman kod dječjeg psihologa. Moja preporuka bi bila terapija igrom za njega. Vaš dječak će tako negdje proraditi sve što ga muči, a Vi kao roditelji ćete dobiti savjete kako se postaviti u odnosu s njim u raznim situacijama. Ono što bi još naglasila je da je izuzetno važno da to učinite što prije dok se ovi problemi na nagomilaju i postanu teži.
Šaljem Vam podršku. Klinfo.hr 

Jesu li nagle obiteljske promjene jednostavno previše za mog sina (8)?

<para>
 Ima nas 25 u razredu, nepar, a ja jedina sjedim sama. Osjećam se usamljeno i mislim da ću poludjeti. Pomozite mi, molim vas.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što se osjećaš usamljeno i što sjediš sama. S obzirom da vas je u razredu neparan broj, uvijek će netko morati sjediti sam i to je nešto što ti ne ide u prilog. Je li to samo pitanje peha da trenutno sjediš sama ili te društvo izbjegava, zaista ne znam. Moram priznati da sam zbunjena jer s jedne strane kažeš da se sa svima skoro pa odlično slažeš, a s druge strane da te izbjegavaju. Kako je moguće i jedno i drugo? Jesi li uopće razmotrila opciju da je sve samo stvar okolnosti (toga da će jedna osoba morati sjediti sama radi neparnog broja), a ne tebe kao osobe (da te izbjegavaju jer im ne pašeš)?</para>
<para>Moj savjet je da trenutno iskoristiš opciju što sjediš sama (imaš više mjesta itd.) a da u danima kada netko izostane pitaš kolegu da on dođe k tebi ili ti k njemu. Ako te odbije – to ne mora nužno značiti da te izbjegava, već možda samo želi iskoristiti dan kada kolege nema da „uživa u samoći“. U jednom periodu samo prati kako društvo reagira na tebe – da li te zaista izbjegavaju ili se dobro slažete samo što zbog okolnosti sjediš sama.</para>
<para>Šaljem ti podršku,</para>

Nitko ne želi sjediti sa mnom u razredu Imam 16 godina. Idem u gimnaziju, prvi sam razred. Sa svima se skoro pa odlično slažem. Unatoč tome, nitko ne želi sjediti sa mnom, svi me nekako izbjegavaju. 
    Ima nas 25 u razredu, nepar, a ja jedina sjedim sama. Osjećam se usamljeno i mislim da ću poludjeti. Pomozite mi, molim vas.

Draga čitateljice,
žao mi je što se osjećaš usamljeno i što sjediš sama. S obzirom da vas je u razredu neparan broj, uvijek će netko morati sjediti sam i to je nešto što ti ne ide u prilog. Je li to samo pitanje peha da trenutno sjediš sama ili te društvo izbjegava, zaista ne znam. Moram priznati da sam zbunjena jer s jedne strane kažeš da se sa svima skoro pa odlično slažeš, a s druge strane da te izbjegavaju. Kako je moguće i jedno i drugo? Jesi li uopće razmotrila opciju da je sve samo stvar okolnosti (toga da će jedna osoba morati sjediti sama radi neparnog broja), a ne tebe kao osobe (da te izbjegavaju jer im ne pašeš)?
Moj savjet je da trenutno iskoristiš opciju što sjediš sama (imaš više mjesta itd.) a da u danima kada netko izostane pitaš kolegu da on dođe k tebi ili ti k njemu. Ako te odbije – to ne mora nužno značiti da te izbjegava, već možda samo želi iskoristiti dan kada kolege nema da „uživa u samoći“. U jednom periodu samo prati kako društvo reagira na tebe – da li te zaista izbjegavaju ili se dobro slažete samo što zbog okolnosti sjediš sama.
Šaljem ti podršku, Klinfo.hr 

Nitko ne želi sjediti sa mnom u razredu

<para>
 Iako taj naš brak nikad nije bio nešto sjajan, išlo se uvijek dalje i dalje. I sama ne znam zašto, ali to sad nije ni bitno. Iz tog braka Imam troje odrasle djece, 2 sina i kćerku starosti 32 godine, 27 i 19. Nitko od moje djece ne želi nakon razvoda čuti za mene. Već 2,5 godine samo me odbijaju. Bila sam za njih uvijek tu, ako izuzmemo galamu na djecu kad su bili mali, druge loše stvari nisu doživjeli od mene. Pitala bih vas zašto je u njima tolika ljutnja i hoće li to trajati još dugo? Ili će se dogoditi možda čudo da se jave. Moram još reći da Imam partnera i da su zbog njega još bjesniji na mene. Tužna i povrijeđena majka
</para>
<para>Poštovana čitateljice,</para>
<para>zaista mi je žao što Vas djeca odbijaju – vjerujem da nije jednostavno nositi se s tim. Zbog čega to čine – ne znam i mislim da je nemoguće na temelju jednog pisma i jednosmjernih informacija dokučiti uzrok tom problemu. Ono što mogu reći jest da je takvo ponašanje Vaše djece samo simptom nečega – a da bi mogli promijeniti nešto po pitanju tog odnosa važno je dokučiti uzroke odnosno njihov razlog tom odbijanju. Koliko će dugo trajati – rekla bih da ovisi o uzroku (koji u ovom trenutku ne znamo) i o angažmanu obje strane (Vas i njih) da se taj konflikt riješi.</para>
<para>Šaljem Vam podršku,</para>

Zašto me moja djeca nakon razvoda odbijaju i ljute se na mene? Poštovana gospođo, ne znam kako da počnem ovo moje pitanje, a da bude potpuno jasno. Rastala sam se od muža poslije 28 godina braka. 
    Iako taj naš brak nikad nije bio nešto sjajan, išlo se uvijek dalje i dalje. I sama ne znam zašto, ali to sad nije ni bitno. Iz tog braka Imam troje odrasle djece, 2 sina i kćerku starosti 32 godine, 27 i 19. Nitko od moje djece ne želi nakon razvoda čuti za mene. Već 2,5 godine samo me odbijaju. Bila sam za njih uvijek tu, ako izuzmemo galamu na djecu kad su bili mali, druge loše stvari nisu doživjeli od mene. Pitala bih vas zašto je u njima tolika ljutnja i hoće li to trajati još dugo? Ili će se dogoditi možda čudo da se jave. Moram još reći da Imam partnera i da su zbog njega još bjesniji na mene. Tužna i povrijeđena majka

Poštovana čitateljice,
zaista mi je žao što Vas djeca odbijaju – vjerujem da nije jednostavno nositi se s tim. Zbog čega to čine – ne znam i mislim da je nemoguće na temelju jednog pisma i jednosmjernih informacija dokučiti uzrok tom problemu. Ono što mogu reći jest da je takvo ponašanje Vaše djece samo simptom nečega – a da bi mogli promijeniti nešto po pitanju tog odnosa važno je dokučiti uzroke odnosno njihov razlog tom odbijanju. Koliko će dugo trajati – rekla bih da ovisi o uzroku (koji u ovom trenutku ne znamo) i o angažmanu obje strane (Vas i njih) da se taj konflikt riješi.
Šaljem Vam podršku, Klinfo.hr 

Zašto me moja djeca nakon razvoda odbijaju i ljute se na mene?

<para>
 S napunjenih 5 mjeseci krenula sam s dohranom. Adaptirano mlijeko ne želi piti. Probala sam joj dati u više navrata samo kako bi bila sitija jer ona od cice brzo ogladni, gladna je svaka 2h nekad i prije. Kašice je ok prihvatila, voćne malo bolje, povrtne baš i ne, a mliječne voli i njih radim s adaptiranim mlijekom. Uvela sam i piletinu, puretinu i ribu i to kombiniram s povrćem i uvijek stavim batat jer ga voli pa to sve onda lakše pojede. Sve to što napravim je u malim količinama i ona ni to ne pojede sve, već samo oko 5,6 žlicica. Mliječne zna pojesti sve ali i to radim sve u pola manjim količinama koliko je kao preporučeno npr. količinu mlijeka od 120 ml i 4 mjerice napravim u pola (60 ml i 2 mjerice) i od toga napravim kašicu i rijetko kad pojede sve. Sa 4 mjeseca na vaganju je imala 5850 g, sa 6 mjeseci je imala 6650 g. Znači u dva mjeseca je dobila 800 g. Jučer smo bili na vaganju kod patronažne i ima 6730 g sa skoro 7,5 mjeseci. Ona znači u 3 mjeseca nije dobila ni poštenih 1 kg. U međuvremenu su joj dva zubića izbila, pa je bila nešto malo prehlađena, pa je te periode jela još manje no inače. Zadnja tri tjedna po meni jede ok, nekad više, nekad manje. Pedijatrica nas je poslala na pretrage iz stolice i krvi i sve je ok. Moje pitanje je zašto ne dobiva ništa na kilaži? Kako da prihvati adaptirano mlijeko i koje je po vama najbolje? Kaže pedijatrica da joj sada mogu davati svu hranu, sir i vrhnje i da je to kalorično. Sve je to ok, ali ona jednostavno neće. Inače iz bočice pije samo vodu ali malo povuče pa se s njom onda igra, gricka ju. Vesela je i uvijek nasmijana, razigrana. Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru i ispričavam se na dugačkom tekstu ? mama Maja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vidim da je vaše dijete u zadnjih mjesec dana slabije napredovalo, ali to možemo pripisati zubićima i prehladi koju ste spominjali. Inače je do tada vaše dijete napredovalo kontinuirano, što je najvažnije u cijeloj priči. Nema mjesta panici, dijete je rođeno s nešto manjom tjelesnom težinom, ali konstantno napreduje.</para>
<para>Da bi vaše dijete unijelo dovoljno energije u danu očito treba više manjih obroka i kaloričnije namirnice. Dobar savjet vam je dala pedijatrica, uključite mliječne proizvode, pogotovo one fermentirane. Možete ih miješati s voćem, tada će ih sigurno lakše prihvatiti.</para>

Moja beba u zadnja tri mjeseca dobiva malo na težini. Što da radim? Poštovana, imam curicu koja ima 7,5 mjeseci. Rođena je s 2850 g i 49 cm, sada ima 6730 g. Od rođenja ju dojim ali taj podoj traje po 5 minuta, a samo nekad koju minutu više. 
    S napunjenih 5 mjeseci krenula sam s dohranom. Adaptirano mlijeko ne želi piti. Probala sam joj dati u više navrata samo kako bi bila sitija jer ona od cice brzo ogladni, gladna je svaka 2h nekad i prije. Kašice je ok prihvatila, voćne malo bolje, povrtne baš i ne, a mliječne voli i njih radim s adaptiranim mlijekom. Uvela sam i piletinu, puretinu i ribu i to kombiniram s povrćem i uvijek stavim batat jer ga voli pa to sve onda lakše pojede. Sve to što napravim je u malim količinama i ona ni to ne pojede sve, već samo oko 5,6 žlicica. Mliječne zna pojesti sve ali i to radim sve u pola manjim količinama koliko je kao preporučeno npr. količinu mlijeka od 120 ml i 4 mjerice napravim u pola (60 ml i 2 mjerice) i od toga napravim kašicu i rijetko kad pojede sve. Sa 4 mjeseca na vaganju je imala 5850 g, sa 6 mjeseci je imala 6650 g. Znači u dva mjeseca je dobila 800 g. Jučer smo bili na vaganju kod patronažne i ima 6730 g sa skoro 7,5 mjeseci. Ona znači u 3 mjeseca nije dobila ni poštenih 1 kg. U međuvremenu su joj dva zubića izbila, pa je bila nešto malo prehlađena, pa je te periode jela još manje no inače. Zadnja tri tjedna po meni jede ok, nekad više, nekad manje. Pedijatrica nas je poslala na pretrage iz stolice i krvi i sve je ok. Moje pitanje je zašto ne dobiva ništa na kilaži? Kako da prihvati adaptirano mlijeko i koje je po vama najbolje? Kaže pedijatrica da joj sada mogu davati svu hranu, sir i vrhnje i da je to kalorično. Sve je to ok, ali ona jednostavno neće. Inače iz bočice pije samo vodu ali malo povuče pa se s njom onda igra, gricka ju. Vesela je i uvijek nasmijana, razigrana. Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru i ispričavam se na dugačkom tekstu ? mama Maja

Poštovana,
vidim da je vaše dijete u zadnjih mjesec dana slabije napredovalo, ali to možemo pripisati zubićima i prehladi koju ste spominjali. Inače je do tada vaše dijete napredovalo kontinuirano, što je najvažnije u cijeloj priči. Nema mjesta panici, dijete je rođeno s nešto manjom tjelesnom težinom, ali konstantno napreduje.
Da bi vaše dijete unijelo dovoljno energije u danu očito treba više manjih obroka i kaloričnije namirnice. Dobar savjet vam je dala pedijatrica, uključite mliječne proizvode, pogotovo one fermentirane. Možete ih miješati s voćem, tada će ih sigurno lakše prihvatiti. Klinfo.hr 

Moja beba u zadnja tri mjeseca dobiva malo na težini. Što da radim?

<para>
 Od rođenja imamo "problema" s dojenjem (kada je u tijeku bio plač uzrokovan bilo kojim nezadovoljstvom, beba je odbijala dojiti, ako bi slučajno prilikom podoja ispala bradavica iz usta, uslijedio bi ljutit plač i odbijanje daljnjeg podoja; kada bi popustila početna napetost dojke koja tada zahtjeva da beba malo jače vuče, također je bilo protestiranja i odbijanja).
</para>
<para>
 Unatrag otprilike 2 tjedna beba je bila jako plačljiva i razdražljiva, na dojci nezadovoljna. U početku sam mislila da je u pitanju skok u razvoju, no budući da navedeno stanje nije prestajalo, ponudila sam bočicu s Nan 1. Od tada je beba smirenija i zadovoljnija. Dojenje je poprilično smanjila. Mene zanima sljedeće: beba nerijetko prespava cijelu noć; ukoliko se dogodi da ostanem bez mlijeka i prijeđemo u potpunosti na ad, mogu li 5 obroka (kako je preporučeno) rasporediti tijekom dana (znaci od otprilike 6 do 22h) da ne budim bebu po noći ako spava ili se moram strogo držati razmaka od 4,5-5 sati između svakog obroka?
</para>
<para>
 Također me zanima koliko je dodatne tekućine djetetu potrebno ukoliko je samo na ad? Trenutno odbija vodu i čaj. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako vaše dijete može unijeti odgovarajuću količinu hrane (mliječne formule) tijekom dana, ne morate ga/ju buditi radi hranjenja noću.</para>
<para>Osim u slučaju ljetnih mjeseci i/ili velikih vrućina vašem djetetu nije potreban unos dodatne tekućine. Ako i nudite tekućinu, nudite je između obroka, u manjim količinama. Vodu obavezno prokuhajte.</para>

Smijem li obroke rasporediti prema bebinu ritmu ili se strogo držati razmaka od 4 sata? Pozdrav, beba stara 3,5 mjeseca do prije tjedan dana bila je isključivo dojena. 
    Od rođenja imamo "problema" s dojenjem (kada je u tijeku bio plač uzrokovan bilo kojim nezadovoljstvom, beba je odbijala dojiti, ako bi slučajno prilikom podoja ispala bradavica iz usta, uslijedio bi ljutit plač i odbijanje daljnjeg podoja; kada bi popustila početna napetost dojke koja tada zahtjeva da beba malo jače vuče, također je bilo protestiranja i odbijanja).


   Unatrag otprilike 2 tjedna beba je bila jako plačljiva i razdražljiva, na dojci nezadovoljna. U početku sam mislila da je u pitanju skok u razvoju, no budući da navedeno stanje nije prestajalo, ponudila sam bočicu s Nan 1. Od tada je beba smirenija i zadovoljnija. Dojenje je poprilično smanjila. Mene zanima sljedeće: beba nerijetko prespava cijelu noć; ukoliko se dogodi da ostanem bez mlijeka i prijeđemo u potpunosti na ad, mogu li 5 obroka (kako je preporučeno) rasporediti tijekom dana (znaci od otprilike 6 do 22h) da ne budim bebu po noći ako spava ili se moram strogo držati razmaka od 4,5-5 sati između svakog obroka?


   Također me zanima koliko je dodatne tekućine djetetu potrebno ukoliko je samo na ad? Trenutno odbija vodu i čaj. Hvala!

Poštovana,
ako vaše dijete može unijeti odgovarajuću količinu hrane (mliječne formule) tijekom dana, ne morate ga/ju buditi radi hranjenja noću.
Osim u slučaju ljetnih mjeseci i/ili velikih vrućina vašem djetetu nije potreban unos dodatne tekućine. Ako i nudite tekućinu, nudite je između obroka, u manjim količinama. Vodu obavezno prokuhajte. Klinfo.hr 

Smijem li obroke rasporediti prema bebinu ritmu ili se strogo držati razmaka od 4 sata?

<para>
 Buđenje je svaki sat, dizanje na nožice, svijanje, plač. Ujutro se zna olakšati, ispusti vjetar i dobro je. Stolicu ima svaki dan. Krvna slika je u redu, ali ona se noću strašno muči. Zna se zacrveniti, ukočiti i zaplakati. Inače ju dojim po noći 3 puta. Kako joj pomoći? Je li normalno da grčevi još traju i sa 8 mjeseci ili je nešto drugo u pitanju? Koje kašice joj davati da joj bude što lakše za probavu? Inače je vesela i napredna curica. Hvala puno..
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>grčevi koje vi spominjete sigurno više nisu oni uobičajeni novorođenački, jer oni prestaju do četvrtog mjeseca života. Nemam dovoljno informacija, pa ne znam kako da vam pomognem. Moguće je da je problem u adaptiranom mlijeku ako ga dodajete kašicama.</para>
<para>Savjetujem vam da posjetite gastroenterologa. Ono što do tada možete učiniti jest da nikako ne dajete vašoj bebi voće u večernjem obroku i da postepeno izbacite noćne podoje.</para>

Dojena beba od 8 mjeseci ima jake noćne grčeve. Što bi mogao biti problem? Poštovanje, beba mi ima 8 mjeseci. Problemi s grčevima počeli su s osam dana života i još uvijek traju. Nisu tako izraženi kao tada, ali su svaki dan i to po noći. 
    Buđenje je svaki sat, dizanje na nožice,  svijanje, plač. Ujutro se zna olakšati, ispusti vjetar i dobro je. Stolicu ima svaki dan. Krvna slika je u redu, ali ona se noću strašno muči. Zna se zacrveniti, ukočiti i zaplakati. Inače ju dojim  po noći 3 puta. Kako joj pomoći? Je li normalno da grčevi još traju i sa 8 mjeseci ili je nešto drugo u pitanju? Koje kašice joj davati da joj bude što lakše za probavu? Inače je vesela i napredna curica. Hvala puno..

Poštovana,
grčevi koje vi spominjete sigurno više nisu oni uobičajeni novorođenački, jer oni prestaju do četvrtog mjeseca života. Nemam dovoljno informacija, pa ne znam kako da vam pomognem. Moguće je da je problem u adaptiranom mlijeku ako ga dodajete kašicama.
Savjetujem vam da posjetite gastroenterologa. Ono što do tada možete učiniti jest da nikako ne dajete vašoj bebi voće u večernjem obroku i da postepeno izbacite noćne podoje. Klinfo.hr 

Dojena beba od 8 mjeseci ima jake noćne grčeve. Što bi mogao biti problem?

<para>
 Prije tri godine sam skinula 12 kg u tri mjeseca (sa 62 na 50). A težinu sam održavala izgladnjivanjem i preskakanjem obroka. Prije 5 mjeseci su se kilogrami opet počeli vraćati. I sada sam na težini od 61 kg već tri mjeseca. Paralelno s tim sam krenula u teretanu tri puta tjedno ali vaga nikako da pokaže koji kilogram manje. Jedem 6 manjih obroka dnevno. Puno povrća, minimalne količine mesa i obavezno svaki dan neko voće. Jedino ne mogu odreći se slatkog pa pojedem i nekoliko kockica omiljene čokolade. Što mi je činiti da bih dosegla težinu na kojoj se dobro osjećam, odnosno da bih skinula 6 kg. Unaprijed zahvaljujem, Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovako kako ste opisali svoju prehranu izgleda kao da ste na dobrom putu, ali kako ste sami rekli da se stalno borite s jo-jo efektom očito nešto radite krivo. Moguće je i da se radi o pogrešci ili pogreškama kojih niste ni svjesni. Potrebno vam je individualno savjetovanje, možete se obratiti i nama u eHrani.</para>

Kako smršaviti bez jo-jo efekta? Dobar dan. Imam problem s kojim se borim praktički još od puberteta. Cijelo sam vrijeme na raznoraznim dijetama i nebrojeno puta sam doživjela yoyo efekt. 
    Prije tri godine sam skinula 12 kg u tri mjeseca (sa 62 na 50). A težinu sam održavala izgladnjivanjem i preskakanjem obroka. Prije 5 mjeseci su se kilogrami opet počeli vraćati. I sada sam na težini od 61 kg već tri mjeseca. Paralelno s tim sam krenula u teretanu tri puta tjedno ali vaga nikako da pokaže koji kilogram manje. Jedem 6 manjih obroka dnevno. Puno povrća, minimalne količine mesa i obavezno svaki dan neko voće. Jedino ne mogu odreći se slatkog pa pojedem i nekoliko kockica omiljene čokolade. Što mi je činiti da bih dosegla težinu na kojoj se dobro osjećam, odnosno da bih skinula 6 kg. Unaprijed zahvaljujem, Ana

Poštovana,
ovako kako ste opisali svoju prehranu izgleda kao da ste na dobrom putu, ali kako ste sami rekli da se stalno borite s jo-jo efektom očito nešto radite krivo. Moguće je i da se radi o pogrešci ili pogreškama kojih niste ni svjesni. Potrebno vam je individualno savjetovanje, možete se obratiti i nama u eHrani. Klinfo.hr 

Kako smršaviti bez jo-jo efekta?

<para>
 Koji materijal posude bolje/manje reagira na limun i med, staklo, plastika ili neki četvrti? Do sada sam koristio staklene flaše od litre koje su nepraktične i mogu se razbiti, metalne bidone iz Decathlona za koje me frka da limun može nagristi i izazvati kojekakvu reakciju i one plastične fora flaše koje se mogu kupiti po šoping-centrima i navodno su fantastične, free od svega što ne valja, u što isto ne vjerujem previše :-)
 I koliko često treba mijenjati bocu od tog materijala koji je najbolji? Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>najbolje je da čaj čuvate u staklu, jer je staklo inertan materijal tj. ne reagira sa svojim sadržajem.</para>

U kakvim je posudama najbolje čuvati čaj s medom i limunom tijekom dana? Bok, imam pitanje. Svako jutro sebi i klincu napravim litru čaja za taj dan, u koji stavim veliku žlicu meda i sok od cijelog limuna (otprilike pola decilitra do decilitar). 
    Koji materijal posude bolje/manje reagira na limun i med, staklo, plastika ili neki četvrti? Do sada sam koristio staklene flaše od litre koje su nepraktične i mogu se razbiti, metalne bidone iz Decathlona za koje me frka da limun može nagristi i izazvati kojekakvu reakciju i one plastične fora flaše koje se mogu kupiti po šoping-centrima i navodno su fantastične, free od svega što ne valja, u što isto ne vjerujem previše :-)
    I koliko često treba mijenjati bocu od tog materijala koji je najbolji? Hvala.

Poštovani,
najbolje je da čaj čuvate u staklu, jer je staklo inertan materijal tj. ne reagira sa svojim sadržajem. Klinfo.hr 

U kakvim je posudama najbolje čuvati čaj s medom i limunom tijekom dana?

<para>
 Poštovana, i
 mam bebu od 7 mjeseci Tada smo prešli i na Novalac 2. Ubrzo su se pojavile crvene mrlje po tijelu pa sam ukinula hranu koju sam joj tih dana davala, točnije palenta i suhe nesumporene šljive. Međutim, sada je prošlo mjesec dana od pojave alergije, a koža joj se nije očistila. Pretvorilo se u ekceme na rukama, oko laktova, ispod brade, koža na trbuhu je hrapava i suha. Primjećujem da su se pojavile i nove mrlje. Zbog toga sam zaključila da gore navedene namirnice nisu uzrok crvenila. Je li moguće da se 
 prelaskom s Novalac Plus na Novalac 2 dogodila reakcija? Hvala! Lijep pozdrav!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je, ako svo to vrijeme koristite isto mlijeko, Novalac 2. Da su uzrok reakcije namirnice koje ste tada uveli, simptomi bi se povukli s izuzimanjem tih namirnica iz prehrane.</para>
<para>Nastavite s uvođenjem namirnica uz obavezan razmak od 3 dana. U tom slučaju ni ne morate nužno koristiti prijelaznu formulu, za dojenčad stariju od 6 mjeseci, možete nastaviti koristiti početno adaptirano mlijeko, za dijete mlađe od 6 mjeseci.</para>

Je li se alergijska reakcija pojavila zbog promjene adaptiranog mlijeka? Poštovana, imam bebu od 7 mjeseci. Od rođenja pa do 5.5 mj. je bila dojena i na Novalacu Plus. Kada je imala pet mjeseci počeli smo s dohranom, po pravilu tri dana jedna namirnica. 
   Poštovana, i
   mam bebu od 7 mjeseci Tada smo prešli i na Novalac 2. Ubrzo su se pojavile crvene mrlje po tijelu pa sam ukinula hranu koju sam joj tih dana davala, točnije palenta i suhe nesumporene šljive. Međutim, sada je prošlo mjesec dana od pojave alergije, a koža joj se nije očistila. Pretvorilo se u ekceme na rukama, oko laktova, ispod brade, koža na trbuhu je hrapava i suha. Primjećujem da su se pojavile i nove mrlje. Zbog toga sam zaključila da gore navedene namirnice nisu uzrok crvenila. Je li moguće da se 
   prelaskom s Novalac Plus na Novalac 2 dogodila reakcija? Hvala! Lijep pozdrav!

Poštovana,
moguće je, ako svo to vrijeme koristite isto mlijeko, Novalac 2. Da su uzrok reakcije namirnice koje ste tada uveli, simptomi bi se povukli s izuzimanjem tih namirnica iz prehrane.
Nastavite s uvođenjem namirnica uz obavezan razmak od 3 dana. U tom slučaju ni ne morate nužno koristiti prijelaznu formulu, za dojenčad stariju od 6 mjeseci, možete nastaviti koristiti početno adaptirano mlijeko, za dijete mlađe od 6 mjeseci. Klinfo.hr 

Je li se alergijska reakcija pojavila zbog promjene adaptiranog mlijeka?

<para>
 Njemu je sad cijeli glavić prekriven kožicom. Skroz se zacrvenilo i jako ga boli. Ne znam je li mu se nakupila nečistoća? Ja se osobno bojim to natezati i prati, pa njemu dam da sam to napravi koliko može. Ne znam trebam li liječniku ili da čekam da prođe? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje da se javite dječjem nefrologu ili urologu da se vidi o čemu se radi. Moguće je da ima upalu vanjskog spolovila koju zovemo balanitis.</para>

Glavić je cijeli prekriven kožicom, crven i boli. Što nam je činiti? Odmah nakon rođenja mom su sinu ustanovili „višak“ kožice. Rekli su nam da ne treba ništa dirati, pošto mu to ne smeta prilikom mokrenja. Eventualno bi to estetski moglo smetati, kad naraste. 
    Njemu je sad cijeli glavić prekriven kožicom. Skroz se zacrvenilo i jako ga boli. Ne znam je li mu se nakupila nečistoća? Ja se osobno bojim to natezati i prati, pa njemu dam da sam to napravi koliko može. Ne znam trebam li liječniku ili da čekam da prođe? Hvala

Poštovana,
najbolje da se javite dječjem nefrologu ili urologu da se vidi o čemu se radi. Moguće je da ima upalu vanjskog spolovila koju zovemo balanitis. Klinfo.hr 

Glavić je cijeli prekriven kožicom, crven i boli. Što nam je činiti?

<para>
 Doktori kažu da nije u pitanju šećer, hormoni niti neka druga organska prepreka. Ne želi sisati. Hranjena je na sondu. 01.01. dobila je Rsv i do 18.02. hranjena je isključivo na sondu Infatrinijem. Otpuštena iz bolnice s tjelesnom masom od 5000 g. i daljnjom prehranom Infatrinijem, osam puta po 90 mL, iako je u bolnici jela svaka četiri sata po 80 mL. U prvih mjesec dana hranjena je s različitim vremenskim razmakom i dobila je 900 g prirasta. Stolica joj je od svijetlo smeđe boje koja se samo nekoliko puta pojavila pa sve do tamno zelene koja je najčešća, iako ponekad zna biti i svjetlije nijanse zelene. Nakon cjepiva koje je bilo 21.02. kod pedijatra počinje joj curiti nos, ima unutarnju temperaturu 37.5 i do sada pet vodenastih stolica s malom primjesom sluzi. Temperatura je prošla i nos smo donekle sanirali pomoću inhalatora i Sinomarina koji smo davali jedanput na dan, a ostalo je fiziološka otopina. Sada odbija jelo i sa svojih 80-90 mL jede u istom razmaku do 70 mL i u tom razdoblju je izgubila 100 g. Da li joj Infatrini više ne odgovara ili je to posljedica cijepljenja? Da li postoji drugi način hranjenja novorođenčeta, a da nije preko sonde i da li postoji adekvatna zamjena za Infatrini? Nadam se da ćete imati razumijevanja za moj problem i da sam vam pružio dovoljno informacija.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>teško je reći što je uzrok sada slabijem jelu. Hranjenju na sondu se pribjegava ako se dijete na druge načine ne može nahraniti, kako bi se postigao prirast na tjelesnoj masi. No, uvijek se svaki obrok prije nego se nahrani na sondu pokuša dati i na usta, barem neka količina, kako dijete ne bi „zaboravilo“ jesti. Stoga svakako to radite.</para>
<para>Ako sam dobro računala Vaše dijete sada ima 4 mjeseca i spremno je polako i za uvođenje dohrane. Ponekad to učini preporod u hranjenju. Pokušajte u Infatrini dodati malo rižinih pahuljica (Rižolina) te dati na žličicu ako hoće, pa postupno povećavati kroz nekoliko dana do punog kašastog obroka. Ukoliko to bude išlo dobro, uvedite i neko voće, pa druge žitarice postupno.
Infatrini je jedino hiperkalorijsko dojenačko mlijeko, na 100 ml ima 100 kcal, sva druga imaju samo 70 kcal. Nema drugog tako kaloričnog mlijeka za dojenčad.</para>

Postoji li zamjena za Infatrini i neki drugi način hranjenja novorođenčeta osim sonde? Novorođenče je rođeno u terminu 15.11. sa 4500 g. 05.12 operirana je zbog stenoze pilorus i od tada počinju problemi s navodnim refleksom gutanja. 
    Doktori kažu da nije u pitanju šećer, hormoni niti neka druga organska prepreka. Ne želi sisati. Hranjena je na sondu. 01.01. dobila je Rsv i do 18.02. hranjena je isključivo na sondu Infatrinijem. Otpuštena iz bolnice s tjelesnom masom od 5000 g. i daljnjom prehranom Infatrinijem, osam puta po 90 mL, iako je u bolnici jela svaka četiri sata po 80 mL. U prvih mjesec dana hranjena je s različitim vremenskim razmakom i dobila je 900 g prirasta. Stolica joj je od svijetlo smeđe boje koja se samo nekoliko puta pojavila pa sve do tamno zelene koja je najčešća, iako ponekad zna biti i svjetlije nijanse zelene. Nakon cjepiva koje je bilo 21.02. kod pedijatra počinje joj curiti nos, ima unutarnju temperaturu 37.5 i do sada pet vodenastih stolica s malom primjesom sluzi. Temperatura je prošla i nos smo donekle sanirali pomoću inhalatora i Sinomarina koji smo davali jedanput na dan, a ostalo je fiziološka otopina. Sada odbija jelo i sa svojih 80-90 mL jede u istom razmaku do 70 mL i u tom razdoblju je izgubila 100 g. Da li joj Infatrini više ne odgovara ili je to posljedica cijepljenja? Da li postoji drugi način hranjenja novorođenčeta, a da nije preko sonde i da li postoji adekvatna zamjena za Infatrini? Nadam se da ćete imati razumijevanja za moj problem i da sam vam pružio dovoljno informacija.

Poštovani,
teško je reći što je uzrok sada slabijem jelu. Hranjenju na sondu se pribjegava ako se dijete na druge načine ne može nahraniti, kako bi se postigao prirast na tjelesnoj masi. No, uvijek se svaki obrok prije nego se nahrani na sondu pokuša dati i na usta, barem neka količina, kako dijete ne bi „zaboravilo“ jesti. Stoga svakako to radite.
Ako sam dobro računala Vaše dijete sada ima 4 mjeseca i spremno je polako i za uvođenje dohrane. Ponekad to učini preporod u hranjenju. Pokušajte u Infatrini dodati malo rižinih pahuljica (Rižolina) te dati na žličicu ako hoće, pa postupno povećavati kroz nekoliko dana do punog kašastog obroka. Ukoliko to bude išlo dobro, uvedite i neko voće, pa druge žitarice postupno.
Infatrini je jedino hiperkalorijsko dojenačko mlijeko, na 100 ml ima 100 kcal, sva druga imaju samo 70 kcal. Nema drugog tako kaloričnog mlijeka za dojenčad. Klinfo.hr 

Postoji li zamjena za Infatrini i neki drugi način hranjenja novorođenčeta osim sonde?

<para>
 Situacija se smirila što se tiče uha, ali limfni čvorovi nisu nestali. Ponekad se malo smanje, onda odjednom povećaju. Često ima problema s disanjem na nos (začepljenost) i čestim prehladama. Jučer smo bili kod doktora, krajnici su jako uvećani, radili smo bris grla i krvne nalaze. Ona je dobrog općeg stanja, jede normalno, nije izgubila na kilaži, koža nije crvena, limfni čvorovi su sigurno 1.5 cm pokretni i nisu bolni. Trebala bih Vaše mišljenje. Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>limfni čvorovi su najvjerojatnije uvećani zbog respiratornih infekcija gornjih dišnih puteva. Pričekajte krvne nalaze i nalaze briseva, a prema potrebi možete i napraviti ultrazvuk limfnih čvorova kojim se jasno može pokazati da su to samo reaktivno promijenjeni limfni čvorovi.</para>

Jesu li povećani limfni čvorovi povezani s krajnicima i čestim prehladama? Radi se o djevojčici od osam godina. U prosincu je bila bolesna, upala uha, curio joj je nos, kašljala je. Tad su joj natekli limfni čvorovi. Pedijatar je upalu tretirao s dva antibiotika. 
    Situacija se smirila što se tiče uha, ali limfni čvorovi nisu nestali. Ponekad se malo smanje, onda odjednom povećaju. Često ima problema s disanjem na nos (začepljenost) i čestim prehladama. Jučer smo bili kod doktora, krajnici su jako uvećani, radili smo bris grla i krvne nalaze. Ona je dobrog općeg stanja, jede normalno, nije izgubila na kilaži, koža nije crvena, limfni čvorovi su sigurno 1.5 cm pokretni i nisu bolni. Trebala bih Vaše mišljenje. Hvala!

Poštovani,
limfni čvorovi su najvjerojatnije uvećani zbog respiratornih infekcija gornjih dišnih puteva. Pričekajte krvne nalaze i nalaze briseva, a prema potrebi možete i napraviti ultrazvuk limfnih čvorova kojim se jasno može pokazati da su to samo reaktivno promijenjeni limfni čvorovi. Klinfo.hr 

Jesu li povećani limfni čvorovi povezani s krajnicima i čestim prehladama?

<para>
 Kašalj je nastupio dva tjedna nakon što je ozdravila. Tada se malo prehladila i nastupio je produktivan kašalj. Imala je pojačan sekret te smo joj stalno čistili nosić i stavljali Efedrin kapi, nakon toga smo prešli na Sinomarin. Kašalj je izraženiji bio noću kada je zvučao kao da se guši i pokušava izbaciti sekret. To je znalo trajati i nekoliko sati. Također je bilo perioda kada kašlja nije bilo, noću nekoliko dana, a onda bi se to naglo promijenilo. Pedijatar nas je slao na imunkromatografski test na RSV (bio negativan), RTG pluća (sve uredno) te krvnu sliku (također sve uredno). Također smo probali i s Fenistil i Aerius sirupom na koje je loše reagirala. A naravno, probali smo i sa sirupom od bijelog sljeza i inhalacijama Bisolvonom i fiziološkom otopinom. Trenutno čekamo pregled kod ORL doktora jer pedijatar sumnja na problem s trećim krajnikom.
 Dakle, moje pitanje je, koje još pretrage možemo napraviti te kako joj pomoći s tim sekretom?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>nakon ORL specijaliste ćete vidjeti da li je problem u trećoj manduli. Ako nije, preporučujem da se javite alergopulmologu. U podlozi može biti alergija ili gastroezofagealni refluks pa će se indicirati odgovarajuće pretrage.</para>

Jaki kašalj koji traje već dva mjeseca i savjet oko pretraga Poštovani, imam curicu od godinu i četiri mjeseca koja se zadnja dva mjeseca bori s jakim kašljem. Prije nego su počeli ovi problemi s kašljem, dijete je preboljelo upalu uha i upalu angina. 
    Kašalj je nastupio dva tjedna nakon što je ozdravila. Tada se malo prehladila i nastupio je produktivan kašalj. Imala je pojačan sekret te smo joj stalno čistili nosić i stavljali Efedrin kapi, nakon toga smo prešli na Sinomarin. Kašalj je izraženiji bio noću kada je zvučao kao da se guši i pokušava izbaciti sekret. To je znalo trajati i nekoliko sati. Također je bilo perioda kada kašlja nije bilo, noću nekoliko dana, a onda bi se to naglo promijenilo. Pedijatar nas je slao na imunkromatografski test na RSV (bio negativan), RTG pluća (sve uredno) te krvnu sliku (također sve uredno). Također smo probali i s Fenistil i Aerius sirupom na koje je loše reagirala. A naravno, probali smo i sa sirupom od bijelog sljeza i inhalacijama Bisolvonom i fiziološkom otopinom. Trenutno čekamo pregled kod ORL doktora jer pedijatar sumnja na problem s trećim krajnikom.
   Dakle, moje pitanje je, koje još pretrage možemo napraviti te kako joj pomoći s tim sekretom?

Poštovani,
nakon ORL specijaliste ćete vidjeti da li je problem u trećoj manduli. Ako nije, preporučujem da se javite alergopulmologu. U podlozi može biti alergija ili gastroezofagealni refluks pa će se indicirati odgovarajuće pretrage. Klinfo.hr 