Postroll

Preroll

<para>
 Naime jako voli raditi po pravilima, pristojan je te ne radi nepodopštine, stoga ga djeca u grupi baš i ne prihvaćaju. Često se žali da se ne žele igrati s njim i da mu govore da je dosadan. Uvijek im postavlja pitanja da li nešto smije, upozorava ih da ne pričaju za vrijeme spavanja, da pristojno jedu, da ne psuju itd. Tete u vrtiću su njime oduševljene, ali očito ne i djeca. Kada mu kažem da je jako dobar, postavlja pitanje zašto to i moja djeca ne misle. Kad dođem po njega, najčešće se igra sam. Već sam nekoliko puta razgovarala s tetama, ali one to nisu primijetile jer naravno ne čuju sve što djeca jedna drugoj govore. Jedino su napomenule da on ne voli djecu koja ne poštuju pravila u vrtiću. Imamo još jednog sina koji je stariji godinu dana od njega i koji nema problema s djecom jer ga svi obožavaju. Često mu govore da je predivan i to u prisustvu brata koji naravno postavlja pitanje "zašto to meni nitko ne govori?“ Ne znam kako riješiti navedeni problem.
</para>
<para>Draga mama,
vjerujem da želite pomoći svom sinu da se bolje osjeća u vezi svojih odnosa s vršnjacima i da Vam je teško kada Vas sin upita zašto druga djeca ne misle da je on dobar. Iz navedenog mogu zaključiti da mu vršnjaci zbog učestalih pitanja i podsjećanja na pravila tijekom igri i boravka u vrtiću govore da je dosadan te ga zbog toga ne uključuju u svoju igru. To može također i njega zbunjivati jer, s jedne strane on poštuje pravila i ponaša se lijepo (što mu i tete potvrđuju), a s druge strane posljedica toga nije ugodna već je neugodna za njega. S obzirom na to, svakako je dobro što Vi, kao njegova majka, razmišljate o tome kako se postaviti u ovoj situaciji.</para>
<para>Pretjerano postavljanje pitanja može biti odraz nesigurnosti Vašeg sina u pravila ili „zakonitosti“ neke dječje igre ili možda njegove dodatne znatiželje. Jedan od načina kako mu možete pomoći da nauči kako se sve može ponašati u različitim socijalnim situacijama (igra s vršnjacima) je da u zajedničkoj igri s različitim figurama/igračkama, odigravajte situacije koje mu predstavljaju najveće poteškoće (npr. maca neće igra po pravilima). Pri tom je važno pokazati razumijevanje i empatiju, a to možete tako da verbalizirate njegove osjećaje. Npr. ako se tijekom igre naljuti Vi možete reći: „Vidim da si ljut“ ili „Baš te naljutilo što je maca pokušala varati!“. Nakon toga pokažite mu konkretne načine kako u toj situaciji može reagirati, što reći, kako se ponašati. Tako ćete mu pomoći da osvijesti osjećaje koji se kriju iza njegovog ponašanja te pomoći da se adekvatno postavi u situaciji u kojoj se osjeća nesigurno ili neshvaćeno. Važno je da je igra opuštena i nenametljiva.
Njegova zainteresiranost za usvajanje i poštivanje pravila zaista jest pozitivna i tada se može osjećati važnim kada može pokazati drugima (tetama, Vama, drugoj djeci) da ih on zna. No ipak, bilo bi dobro da nema rigidnosti u tome već da može nekada i biti fleksibilan. Naime, dijete se treba naučiti ponašati i socijalno prihvatljivo, te je i za razvijanje odnosa i povezivanje s drugima važno uzimati i tuđe osjećaje u obzir. Bilo bi dobro da u njemu potičete daljnji razvoj empatije kako bi on mogao lakše razumjeti svijet oko sebe. Također, možete s njim proraditi i tumačenja uzroka i posljedica ponašanja vezanih uz socijalne odnose, npr. kada je zapravo važno da nešto prenese teti ili opomene drugo dijete (kada je netko u opasnosti), a kada to ne treba raditi. Tu mu možete naglasiti da su tete zadužene da djecu podsjete da pristojno jedu, da ne psuju i sl. te da to on ne treba raditi. Umjesto toga on može uživati u igri (umjesto da bude fokusiran na to kada nekoga treba ispraviti). Nadalje, neka ponašanja koja ste naveli (pravila su mu jako važna i voli biti tetama „pomagač“) neke su od mnogih odlika darovite djece pa ako prepoznajete i neke druge naznake darovitosti (više o toj temi možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_category/data/darovita_djeca.pdf">OVDJE</ulink>) može se napraviti i psihološka procjena djeteta kako bi bolje razumjeli njegova ponašanja.</para>
<para>Iz svega što ste napisali mogu zaključiti da vrlo vjerojatno postoji barem jedno dijete iz skupine s kojim se Vaš sin povremeno igra. Ako on ne imenuje nikoga, razgovarajte o istom s tetama. To dijete onda možete pozvati kod sebe doma na igru kako bi se Vaš sin poigrao s njim u okolini u kojoj je on vjerojatno opušteniji. Tako mu možete pomoći da poboljša i učvrsti svoj odnos s jednim djetetom, s kojim će se onda vjerojatno češće igrati i u vrtiću.</para>
<para>S druge strane, pokušajte se Vi povezati s roditeljima djece iz te skupine. Dogovorite se za zajednički odlazak u park. Ako Vaš sin uskoro slavi rođendan, pozovite nekoliko djece iz skupine (nemojte previše, kako bi Vaš sin ostao glavna zvijezda tog rođendana). Učinite isto u više navrata, tj. dok ne vidite da se Vaš sin počinje opuštati u igri s njima. Budite Vi most između njega i druge djece u slobodno vrijeme, pa će se to možebitno preslikati na igru u vrtiću.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Mog sina prijatelji u vrtiću ne prihvaćaju jer je dobrica Poštovana, posljednjih godinu dana imam problem s mlađim sinom od pet i pol godina tj. s njegovim odnosom prema djeci u vrtiću. 
    Naime jako voli raditi po pravilima, pristojan je te ne radi nepodopštine, stoga ga djeca u grupi baš i ne prihvaćaju. Često se žali da se ne žele igrati s njim i da mu govore da je dosadan. Uvijek im postavlja pitanja da li nešto smije, upozorava ih da ne pričaju za vrijeme spavanja, da pristojno jedu, da ne psuju itd. Tete u vrtiću su njime oduševljene, ali očito ne i djeca. Kada mu kažem da je jako dobar, postavlja pitanje zašto to i moja djeca ne misle. Kad dođem po njega, najčešće se igra sam. Već sam nekoliko puta razgovarala s tetama, ali one to nisu primijetile jer naravno ne čuju sve što djeca jedna drugoj govore. Jedino su napomenule da on ne voli djecu koja ne poštuju pravila u vrtiću. Imamo još jednog sina koji je stariji godinu dana od njega i koji nema problema s djecom jer ga svi obožavaju. Često mu govore da je predivan i to u prisustvu brata koji naravno postavlja pitanje "zašto to meni nitko ne govori?“ Ne znam kako riješiti navedeni problem.

Draga mama,
vjerujem da želite pomoći svom sinu da se bolje osjeća u vezi svojih odnosa s vršnjacima i da Vam je teško kada Vas sin upita zašto druga djeca ne misle da je on dobar. Iz navedenog mogu zaključiti da mu vršnjaci zbog učestalih pitanja i podsjećanja na pravila tijekom igri i boravka u vrtiću govore da je dosadan te ga zbog toga ne uključuju u svoju igru. To može također i njega zbunjivati jer, s jedne strane on poštuje pravila i ponaša se lijepo (što mu i tete potvrđuju), a s druge strane posljedica toga nije ugodna već je neugodna za njega. S obzirom na to, svakako je dobro što Vi, kao njegova majka, razmišljate o tome kako se postaviti u ovoj situaciji.
Pretjerano postavljanje pitanja može biti odraz nesigurnosti Vašeg sina u pravila ili „zakonitosti“ neke dječje igre ili možda njegove dodatne znatiželje. Jedan od načina kako mu možete pomoći da nauči kako se sve može ponašati u različitim socijalnim situacijama (igra s vršnjacima) je da u zajedničkoj igri s različitim figurama/igračkama, odigravajte situacije koje mu predstavljaju najveće poteškoće (npr. maca neće igra po pravilima). Pri tom je važno pokazati razumijevanje i empatiju, a to možete tako da verbalizirate njegove osjećaje. Npr. ako se tijekom igre naljuti Vi možete reći: „Vidim da si ljut“ ili „Baš te naljutilo što je maca pokušala varati!“. Nakon toga pokažite mu konkretne načine kako u toj situaciji može reagirati, što reći, kako se ponašati. Tako ćete mu pomoći da osvijesti osjećaje koji se kriju iza njegovog ponašanja te pomoći da se adekvatno postavi u situaciji u kojoj se osjeća nesigurno ili neshvaćeno. Važno je da je igra opuštena i nenametljiva.
Njegova zainteresiranost za usvajanje i poštivanje pravila zaista jest pozitivna i tada se može osjećati važnim kada može pokazati drugima (tetama, Vama, drugoj djeci) da ih on zna. No ipak, bilo bi dobro da nema rigidnosti u tome već da može nekada i biti fleksibilan. Naime, dijete se treba naučiti ponašati i socijalno prihvatljivo, te je i za razvijanje odnosa i povezivanje s drugima važno uzimati i tuđe osjećaje u obzir. Bilo bi dobro da u njemu potičete daljnji razvoj empatije kako bi on mogao lakše razumjeti svijet oko sebe. Također, možete s njim proraditi i tumačenja uzroka i posljedica ponašanja vezanih uz socijalne odnose, npr. kada je zapravo važno da nešto prenese teti ili opomene drugo dijete (kada je netko u opasnosti), a kada to ne treba raditi. Tu mu možete naglasiti da su tete zadužene da djecu podsjete da pristojno jedu, da ne psuju i sl. te da to on ne treba raditi. Umjesto toga on može uživati u igri (umjesto da bude fokusiran na to kada nekoga treba ispraviti). Nadalje, neka ponašanja koja ste naveli (pravila su mu jako važna i voli biti tetama „pomagač“) neke su od mnogih odlika darovite djece pa ako prepoznajete i neke druge naznake darovitosti (više o toj temi možete pročitati OVDJE) može se napraviti i psihološka procjena djeteta kako bi bolje razumjeli njegova ponašanja.
Iz svega što ste napisali mogu zaključiti da vrlo vjerojatno postoji barem jedno dijete iz skupine s kojim se Vaš sin povremeno igra. Ako on ne imenuje nikoga, razgovarajte o istom s tetama. To dijete onda možete pozvati kod sebe doma na igru kako bi se Vaš sin poigrao s njim u okolini u kojoj je on vjerojatno opušteniji. Tako mu možete pomoći da poboljša i učvrsti svoj odnos s jednim djetetom, s kojim će se onda vjerojatno češće igrati i u vrtiću.
S druge strane, pokušajte se Vi povezati s roditeljima djece iz te skupine. Dogovorite se za zajednički odlazak u park. Ako Vaš sin uskoro slavi rođendan, pozovite nekoliko djece iz skupine (nemojte previše, kako bi Vaš sin ostao glavna zvijezda tog rođendana). Učinite isto u više navrata, tj. dok ne vidite da se Vaš sin počinje opuštati u igri s njima. Budite Vi most između njega i druge djece u slobodno vrijeme, pa će se to možebitno preslikati na igru u vrtiću.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Knežević

Bolja ja

Mog sina prijatelji u vrtiću ne prihvaćaju jer je dobrica

<para>
 Prema njegovim riječima, učenje je gubljenje dragocjenog vremena koje bi on radije proveo u igri. Ponašanje mu je također grozno, a budući da sam rastavljena, mislim da iskorištava situaciju. U stanju je gledati u oči i lagati bez obzira što znam da laže i čvrsto stoji iza svojih laži. Uvijek se postavlja kao žrtva u situaciji koju on sam izazove. Pokušavala sam na više načina i pristupa zainteresirati ga što za knjigu, što za poštivanje drugih, naročito starijih osoba, ali ne uspijevam pronaći rješenje. Molim Vas za savjet.</para>
<para>Draga mama,
vjerujem da bi željeli pronaći način kako da sina zainteresirate za učenje i odlično je što aktivno radite na tome. Također, vjerujem da Vam je izazov suočavati se s neistinama koje Vaš sin ponekad izgovara.</para>
<para>Što se tiče njegove motivacije za školu, bilo bi dobro provjeriti koji sve faktori mu otežavaju da se školskim obavezama posveti više i koncentriranije. Iz pisma nisam u mogućnosti zaključiti je li Vaš sin neuspješan u školi ili Vi mislite da on može i treba više biti zainteresiran za školu nego što je. Ako nije neuspješan u školi možda će samo micanje naglaska s njegova uspjeha i obaveza za školu biti dovoljno da sam organizira svoje vrijeme pri čemu će nastaviti s uspjehom u školi, ali će i zadovoljiti svoje potrebe za igrom. Nadalje, naveli ste da ste rastavljeni i zabrinuti ste da on možda iskorištava situaciju. Kada dolazi do promjene u obiteljskoj dinamici djetetu treba vremena da se prilagodi i da uspije proraditi emocije koje se javljaju. Naime, razvod roditelja je značajan događaj za dijete i kao i nakon svakog drugog značajnog događaja nije neobično da dijete pokazuje promjene u ponašanju pa ponekad i u motivaciji za druge važne stvari u njegovom životu. Nakon razvoda djeca ponekad imaju osjećaj gubitka kontrole (budući da nisu imali mogućnost kontrole nad takvom situacijom) i predvidivosti, koji su im iznimno važni tijekom odrastanja. Kako bi bolje razumjeli svojeg sina možete razmisliti o sljedećim pitanjima – Da li je Vaš sin počeo gubiti motivaciju negdje tijekom pohađanja škole (od 1. razreda do sada)? Ako je da li se možete sjetiti da li se nešto važno događalo tada u njegovom životu? Da li njegov gubitak motivacije možete povezati s promjenama zahtjevnosti u školskom programu (da li je izgubio motivaciju zbog povećanih zahtjeva)? Da li Vaš sin ima problema s učenjem? Kakva je situacija u školi po pitanju društva s kojim provodi vrijeme? Što je njima bitno, kakve su njihove ocjene, kako provode vrijeme? To su stvari koje mogu utjecati na ponašanje Vašeg sina i stoga su jako važne za stjecanje uvida u cijeli kontekst. Razumijevanje konteksta, razumijevanje Vašeg sina i nedostatka njegove motivacije za učenjem itekako mogu pridonijeti u rješavanju ovog problema. Nadalje, pitajte ga treba li mu pomoć, bilo vaša ili u vidu instrukcija, a ako kaže da mu ne treba pomoć bilo bi dobro da mu ne pomažete jer ćete mu tako pokazati da poštujete njegovu procjenu i odluku (naravno ukoliko to neće dovesti do značajnog pada u rezultatima). Također, ako prihvati Vašu pomoć da učite s njim bilo bi dobro da ga tijekom učenja ohrabrujete tako što ćete pohvaljivati uloženi trud, a ne konačno postignuće (npr. kada vidite da je taj dan ponovio cijelu lekciju iz Prirode i društva, bez da je odustao putem, recite mu da vidite da se jako potrudio kako bi ponovio cijelu lekciju). Kroz Vaša ohrabrivanja Vaš sin lakše će naučiti vrednovati svoj uspjeh.</para>
<para>Što se tiče laganja, starija djeca znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito. Uzrok laži također može biti privlačenje pažnje ili u ranijoj dobi zbog miješanja realnosti i mašte. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/upomoc-moje-dijete-laze/">ovom članku</ulink>. Razmislite, što se događa unutar njega da je na taj način promijenio ponašanje? Koje emocije mislite da su uzrok njegovog laganja i nezainteresiranosti za školu? Reflektiranje emocija, želja i njegovih ponašanja sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega ili onoga kako se on ponaša, npr. „Čini mi se da ti se ne da danas učiti.“, „Vidim da bi se radije sada igrao“ i sl. Vi, kao roditelj možete mu poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati tumačenje emocija koje osjeća unutar sebe.</para>
<para>Osjećaj sigurnosti i kontrole možete mu pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Jedan od najtežih oblika iskazivanja ljubavi i brige za dijete je postavljanje granica. No baš granice djetetu tijekom odgoja šalju poruku: „Važan si mi, stalo mi je do tebe“. Za zdrav emocionalni razvoj ključno je da djeca imaju sigurnu, stabilnu i predvidljivu okolinu, a nju uz topao i brižan odnos s roditeljima dobivaju kroz jasna pravila i očekivanja. Ako to nije tako, djeca teško mogu znati što je dopušteno i prihvatljivo, a što nije. Ako ne postavite jasnu granicu dopuštenoga, dijete ne može znati što očekujete od njega. U takvim situacijama će „lutati“ u traženju granica, pa često i pogriješiti (npr. laganje). Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti i uspjeha u onome što radi. Dijete osjeća i brigu o sebi jer roditelji mu daju mogućnost uspjeha u određenim granicama, te na taj način dijete postaje sigurnije, odvažnije i osjeća se voljeno. Iako roditelji često misle da, ako postavljaju granice, djeca će se osjećati loše, neshvaćeno, neispunjeno, upravo je suprotno - djeca kojoj je sve dopušteno i koja nemaju zadanih granica osjećaju se izgubljeno, zanemareno, nevoljeno, kao da se o njima ne vodi briga, kao da nisu važni.</para>
<para>Bilo bi dobro da razmislite koja su Vam ponašanja prihvatljiva, a koja nisu, te prema njima postavite granice. Znači, nakon što se mu reflektirali da bi se on radije igrao, kažete „ali sad je vrijeme za učenje“ i nakon toga mu možete ponuditi neku alternativu, npr. da ćete se nakon što nauči/napiše domaću zadaću zajedno igrati nečega što voli (budući da ima želju da se više igra). Tu je jako bitno da budete dosljedni, kako bi dijete dobilo osjećaj sigurnosti i predvidivosti. O postavljanju granica možete više pročitati na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">sljedećem linku</ulink>.</para>
<para>Nadam se da će Vam navedeni savjeti biti od koristi, sretno!</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (4. razred) ne obavlja školske obaveze i laže mi Imam sina koji ide u 4. razred. Svaka obaveza vezana za školu mu je teška i pokazuje nezainteresiranost. Lijen je i za čitanje (čita ali nije koncentriran). 
    Prema njegovim riječima, učenje je gubljenje dragocjenog vremena koje bi on radije proveo u igri. Ponašanje mu je također grozno, a budući da sam rastavljena, mislim da iskorištava situaciju. U stanju je gledati u oči i lagati bez obzira što znam da laže i čvrsto stoji iza svojih laži. Uvijek se postavlja kao žrtva u situaciji koju on sam izazove. Pokušavala sam na više načina i pristupa zainteresirati ga što za knjigu, što za poštivanje drugih, naročito starijih osoba, ali ne uspijevam pronaći rješenje. Molim Vas za savjet.
Draga mama,
vjerujem da bi željeli pronaći način kako da sina zainteresirate za učenje i odlično je što aktivno radite na tome. Također, vjerujem da Vam je izazov suočavati se s neistinama koje Vaš sin ponekad izgovara.
Što se tiče njegove motivacije za školu, bilo bi dobro provjeriti koji sve faktori mu otežavaju da se školskim obavezama posveti više i koncentriranije. Iz pisma nisam u mogućnosti zaključiti je li Vaš sin neuspješan u školi ili Vi mislite da on može i treba više biti zainteresiran za školu nego što je. Ako nije neuspješan u školi možda će samo micanje naglaska s njegova uspjeha i obaveza za školu biti dovoljno da sam organizira svoje vrijeme pri čemu će nastaviti s uspjehom u školi, ali će i zadovoljiti svoje potrebe za igrom. Nadalje, naveli ste da ste rastavljeni i zabrinuti ste da on možda iskorištava situaciju. Kada dolazi do promjene u obiteljskoj dinamici djetetu treba vremena da se prilagodi i da uspije proraditi emocije koje se javljaju. Naime, razvod roditelja je značajan događaj za dijete i kao i nakon svakog drugog značajnog događaja nije neobično da dijete pokazuje promjene u ponašanju pa ponekad i u motivaciji za druge važne stvari u njegovom životu. Nakon razvoda djeca ponekad imaju osjećaj gubitka kontrole (budući da nisu imali mogućnost kontrole nad takvom situacijom) i predvidivosti, koji su im iznimno važni tijekom odrastanja. Kako bi bolje razumjeli svojeg sina možete razmisliti o sljedećim pitanjima – Da li je Vaš sin počeo gubiti motivaciju negdje tijekom pohađanja škole (od 1. razreda do sada)? Ako je da li se možete sjetiti da li se nešto važno događalo tada u njegovom životu? Da li njegov gubitak motivacije možete povezati s promjenama zahtjevnosti u školskom programu (da li je izgubio motivaciju zbog povećanih zahtjeva)? Da li Vaš sin ima problema s učenjem? Kakva je situacija u školi po pitanju društva s kojim provodi vrijeme? Što je njima bitno, kakve su njihove ocjene, kako provode vrijeme? To su stvari koje mogu utjecati na ponašanje Vašeg sina i stoga su jako važne za stjecanje uvida u cijeli kontekst. Razumijevanje konteksta, razumijevanje Vašeg sina i nedostatka njegove motivacije za učenjem itekako mogu pridonijeti u rješavanju ovog problema. Nadalje, pitajte ga treba li mu pomoć, bilo vaša ili u vidu instrukcija, a ako kaže da mu ne treba pomoć bilo bi dobro da mu ne pomažete jer ćete mu tako pokazati da poštujete njegovu procjenu i odluku (naravno ukoliko to neće dovesti do značajnog pada u rezultatima). Također, ako prihvati Vašu pomoć da učite s njim bilo bi dobro da ga tijekom učenja ohrabrujete tako što ćete pohvaljivati uloženi trud, a ne konačno postignuće (npr. kada vidite da je taj dan ponovio cijelu lekciju iz Prirode i društva, bez da je odustao putem, recite mu da vidite da se jako potrudio kako bi ponovio cijelu lekciju). Kroz Vaša ohrabrivanja Vaš sin lakše će naučiti vrednovati svoj uspjeh.
Što se tiče laganja, starija djeca znaju i prepoznaju koncept uzroka i posljedice. Stoga se većina laži odnosi na pokušaje izbjegavanja kazne i posljedica općenito. Uzrok laži također može biti privlačenje pažnje ili u ranijoj dobi zbog miješanja realnosti i mašte. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u ovom članku. Razmislite, što se događa unutar njega da je na taj način promijenio ponašanje? Koje emocije mislite da su uzrok njegovog laganja i nezainteresiranosti za školu? Reflektiranje emocija, želja i njegovih ponašanja sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega ili onoga kako se on ponaša, npr. „Čini mi se da ti se ne da danas učiti.“, „Vidim da bi se radije sada igrao“ i sl. Vi, kao roditelj možete mu poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati tumačenje emocija koje osjeća unutar sebe.
Osjećaj sigurnosti i kontrole možete mu pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Jedan od najtežih oblika iskazivanja ljubavi i brige za dijete je postavljanje granica. No baš granice djetetu tijekom odgoja šalju poruku: „Važan si mi, stalo mi je do tebe“. Za zdrav emocionalni razvoj ključno je da djeca imaju sigurnu, stabilnu i predvidljivu okolinu, a nju uz topao i brižan odnos s roditeljima dobivaju kroz jasna pravila i očekivanja. Ako to nije tako, djeca teško mogu znati što je dopušteno i prihvatljivo, a što nije. Ako ne postavite jasnu granicu dopuštenoga, dijete ne može znati što očekujete od njega. U takvim situacijama će „lutati“ u traženju granica, pa često i pogriješiti (npr. laganje). Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti i uspjeha u onome što radi. Dijete osjeća i brigu o sebi jer roditelji mu daju mogućnost uspjeha u određenim granicama, te na taj način dijete postaje sigurnije, odvažnije i osjeća se voljeno. Iako roditelji često misle da, ako postavljaju granice, djeca će se osjećati loše, neshvaćeno, neispunjeno, upravo je suprotno - djeca kojoj je sve dopušteno i koja nemaju zadanih granica osjećaju se izgubljeno, zanemareno, nevoljeno, kao da se o njima ne vodi briga, kao da nisu važni.
Bilo bi dobro da razmislite koja su Vam ponašanja prihvatljiva, a koja nisu, te prema njima postavite granice. Znači, nakon što se mu reflektirali da bi se on radije igrao, kažete „ali sad je vrijeme za učenje“ i nakon toga mu možete ponuditi neku alternativu, npr. da ćete se nakon što nauči/napiše domaću zadaću zajedno igrati nečega što voli (budući da ima želju da se više igra). Tu je jako bitno da budete dosljedni, kako bi dijete dobilo osjećaj sigurnosti i predvidivosti. O postavljanju granica možete više pročitati na sljedećem linku.
Nadam se da će Vam navedeni savjeti biti od koristi, sretno!

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4. razred) ne obavlja školske obaveze i laže mi

<para>
 S dvije godine se odvikla od pelena po danu (piškenje brzo i uspješno), ali kaka u gaćice od početka odvikavanja, rijetko u tutu, iako ju potičemo da kaka ili u tutu ili školjku uz igru, priču, igračke. Prije je kakala svaki dan ili svaki drugi dan (u gaćice), a sad ne kaka po 4 dana pa se pokaka u gaćice. Primijetila sam da stolica nije tvrda. Vidim da treba kakati i stišće se. Posljednjih dana dogodi se da se pokaka u pelene po noći. Nekad se probudi i plače, nekad ne. To me brine! Inače je vesela, osjećajna, uredno jede. Bitno mi je naglasiti da djevojčica ima urođeni urinarni refluks 2. i 3. stupnja koji smo otkrili s navršenih godinu dana. I malo oštećenje bubrega. Na profilaski smo godinu i pol. Urinokulture su uredne. Prije 3 mjeseca smo imali endeoskopski zahvat defluxom. Uzv bubrega je u redu, dok za mikcijsku kontrolu čekamo 6. mjesec.
 Ima dva starija brata, stariji je u odvikavanju od pelene isto imao problema u kakanju kojeg se spontano riješio (zadržavao je stolicu danima), dok s mlađim nije bilo problema.
 Što da radimo, da li trebamo napraviti nekakve dodatne pretrage? Brinem se jako, pogotovo zato što ima refluks. 
 Hvala na odgovoru. Zabrinuta mama N.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>izuzetno je važno što prije izregulirati stolicu jer opstipacija je negativni prediktivni faktor kako spontanog prolaska refluksa tako i uspješnosti endoskopskog liječenja refluksa. Jednako tako refluks koji je prošao ili je uspješno endoskopski saniran se zbog opstipacije (zatvora) može vratiti. Dakle savjetujem Vam da se što prije javite na pregled gastroenterologu kako bi se isplaniralo liječenje i napravile eventualno potrebne pretrage zbog opstipacije.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Urođeni urinarni refluks i oštećenje bubrega te problemi sa stolicom Poštovani, djevojčica ima 2,5 godine, unazad mjesec dana odbija kakati. 
    S dvije godine se odvikla od pelena po danu (piškenje brzo i uspješno), ali kaka u gaćice od početka odvikavanja, rijetko u tutu, iako ju potičemo da kaka ili u tutu ili školjku uz igru, priču, igračke. Prije je kakala svaki dan ili svaki drugi dan (u gaćice), a sad ne kaka po 4 dana pa se pokaka u gaćice. Primijetila sam da stolica nije tvrda. Vidim da treba kakati i stišće se. Posljednjih dana dogodi se da se pokaka u pelene po noći. Nekad se probudi i plače, nekad ne. To me brine! Inače je vesela, osjećajna, uredno jede. Bitno mi je naglasiti da djevojčica ima urođeni urinarni refluks 2. i 3. stupnja koji smo otkrili s navršenih godinu dana. I malo oštećenje bubrega. Na profilaski smo godinu i pol. Urinokulture su uredne. Prije 3 mjeseca smo imali endeoskopski zahvat defluxom. Uzv bubrega je u redu, dok za mikcijsku kontrolu čekamo 6. mjesec.
    Ima dva starija brata, stariji je u odvikavanju od pelene isto imao problema  u kakanju kojeg se spontano riješio (zadržavao je stolicu danima), dok s mlađim nije bilo problema.
    Što da radimo, da li trebamo napraviti nekakve dodatne pretrage? Brinem se jako, pogotovo zato što ima refluks. 
    Hvala na odgovoru. Zabrinuta mama N.

Poštovana,
izuzetno je važno što prije izregulirati stolicu jer opstipacija je negativni prediktivni faktor  kako spontanog prolaska refluksa tako i uspješnosti endoskopskog liječenja refluksa. Jednako tako refluks koji je prošao ili je uspješno endoskopski saniran se zbog opstipacije (zatvora) može vratiti. Dakle savjetujem Vam da se što prije javite na pregled gastroenterologu kako bi se isplaniralo liječenje i napravile eventualno potrebne pretrage zbog opstipacije.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Urođeni urinarni refluks i oštećenje bubrega te problemi sa stolicom

<para>
 Normalno jede, spava i igramo se s njom. Dajem joj čaj od bijelog sljeza (korijen). Dan prije smo bili kod pedijatrice, slušala ju je i sve je u redu. Da li da nastavim davati čaj? Nosić kapam s Aqua maris kapima i pomažu. Prva mi je beba pa me malo strah. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je sve u redu s plućima, hroptanje je najvjerojatnije iz nosa kao i od sekreta koji se cijedi iz nosa u nosni dio ždrijela. Možete je inhlanirati izotoničnim i hipertoničnim otopinama morske vode i aspirirati sekret iz nosa, a ako se stanje ne popravlja potrebno je javiti se svom pedijatru na kontrolu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba hropće i kašljuca. Smijem li joj davati čaj od korijena bijelog sljeza? Poštovani, imam bebu od 2.5 mjeseca i prehladila se. Ponekad čujem da hropće, a i kašljuca ponekad, iako ne baš konstantno nego se tu i tamo zakašljuca po 2 - 3 puta. 
    Normalno jede, spava i igramo se s njom. Dajem joj čaj od bijelog sljeza (korijen). Dan prije smo bili kod pedijatrice, slušala ju je i sve je u redu. Da li da nastavim davati čaj? Nosić kapam s Aqua maris kapima i pomažu. Prva mi je beba pa me malo strah. Unaprijed hvala.

Poštovani,
ako je sve u redu s plućima, hroptanje je najvjerojatnije iz nosa kao i od sekreta koji se cijedi iz nosa u nosni dio ždrijela. Možete je inhlanirati izotoničnim i hipertoničnim otopinama morske vode i aspirirati sekret iz nosa, a ako se stanje ne popravlja potrebno je javiti se svom pedijatru na kontrolu.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba hropće i kašljuca. Smijem li joj davati čaj od korijena bijelog sljeza?

<para>
 Do sada nije imao upale, normalno obavlja nuždu i pedijatrica je zato rekla da će pričekati s daljnjim postupanjem i mogućim zahvatom. Međutim, nedavno sam ga tuširala i na spolovilu mu je izašla bijela i sirasta masa. Kad se u tuti popiški (jer ne nosi pelene), u urinu se vidi isto ta bijela sirasta masa i malo mu je vrh penisa crven. Danas smo bili kod liječnika opće prakse koji je vidio kako se kožica niti malo ne povlači i dao je uputnicu za kirurga i najvjerojatnije zahvat. Meni je žao i najviše bih voljela kad ne bi morao ići na povlačenje, jer čula sam da je bolno. Ali ako baš mora, može li bez uspavljivanja, jer je kod njega skroz suženo, ništa se ne da povući? Ja bih radije samo da se naglo povuče, ako baš mora, te me zanima Vaše mišljenje. Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>današnji su stavovi ako dijete nema upale spolovila, uroinfekcije i ako je mlaz urina uredan, da se ne treba žuriti s adheziolizom kao niti sa cirkumcizijom ako ista nije izbor iz vjerskih razloga. Postoji i konzervativno liječenje fimoze kortikosteroidnom kremom. Slobodno se javite nefrologu na pregled pa ćete se porazgovarati o svim dilemama. Sirasta masa koju ste vidjeli je najvjerojatnije smegma-nakupina odumrlih stanica u tijeku odljepljivanja prepucija od glansa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Je li kirurški zahvat na kožici penisa nužan ili je bolje naglo povlačenje? Imam sina koji ima 2 godine, i od rođenja mu se kožica ne povlači niti malo, jedva da se vidi rupica gdje piški. 
    Do sada nije imao upale, normalno obavlja nuždu i pedijatrica je zato rekla da će pričekati s daljnjim postupanjem i mogućim zahvatom. Međutim, nedavno sam ga tuširala i na spolovilu mu je izašla bijela i sirasta masa. Kad se u tuti popiški (jer ne nosi pelene), u urinu se vidi isto ta bijela sirasta masa i malo mu je vrh penisa crven. Danas smo bili kod liječnika opće prakse koji je vidio kako se kožica niti malo ne povlači i dao je uputnicu za kirurga i najvjerojatnije zahvat. Meni je žao i najviše bih voljela kad ne bi morao ići na povlačenje, jer čula sam da je bolno. Ali ako baš mora, može li bez uspavljivanja, jer je kod njega skroz suženo, ništa se ne da povući? Ja bih radije samo da se naglo povuče, ako baš mora, te me zanima Vaše mišljenje. Hvala.

Poštovani,
današnji su stavovi ako dijete nema upale spolovila, uroinfekcije i ako je mlaz urina uredan, da se ne treba žuriti s adheziolizom kao niti sa cirkumcizijom ako ista nije izbor iz vjerskih razloga. Postoji i konzervativno liječenje fimoze kortikosteroidnom kremom. Slobodno se javite nefrologu na pregled pa ćete se porazgovarati o svim dilemama. Sirasta masa koju ste vidjeli je najvjerojatnije smegma-nakupina odumrlih stanica u tijeku odljepljivanja prepucija od glansa.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Je li kirurški zahvat na kožici penisa nužan ili je bolje naglo povlačenje?

<para>
 Pojede najviše 150 ml iz bočice i to kad baš pregladni, a inače pojede 50 - 70 ml ali neće bočicu nego na žlicu. Inače, posljednja 2 tjedna čim vidi da netko uzme žlicu ili jede, odmah se naginje i otvara usta kao da bi i ona, a neki put čak i žvače kao da ima hrane u ustima. No, kad joj dam bočicu onda plače i gura ju rukama dalje od sebe. Zanima me da li bih joj mogla probati dati kašice uz mlijeko ili sama kod kuće miksati voće i povrće, i ako da koje se preporučaju? Zanima me i da li je moguće da joj je smanjeni apetit posljedica nicanja zubi, jer stalno trpa ruke u usta i užasno slini? Neki put je i jako razdražljiva, toliko da jedva zaspi. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša kćerkica je dovoljno stara da joj počnete uvoditi nemliječnu hranu. Možete početi s voćem, povrćem ili žitaricama, svejedno je, prema Vašem izboru. No, bitno je da se počne jedna po jedna nova namirnica, postupno, u rastućim količinama. To znači ako npr. krenete s bananom, prvi dan date par žličica zgnječene banane, zatim drugi 10-15, sljedeći pola banane, a 4. dana cijelu. Onda možete ići s nekom drugom namirnicom, pa kada ih probate jednu i drugu, možete ih miješati. Dobro je dalje kombinirati – voćno/žitnu kašicu, ili žitno/mliječnu kašicu i slično, jer su obroci raznovrsniji i kalorijski bogatiji. Nicanje zubi sigurno može narušiti dobar ritam sna, ponekad i hranjenja, ali ne u toj mjeri da dijete ne napreduje dobro na tjelesnoj masi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Smijem li započeti dohranu kašicama kod bebe stare 4,5 mjeseca? Poštovani, imam kćer staru 4,5 mjeseci i na adaptiranom je mlijeku (NAN 1). Jela je svaka 2 - 3 sata po 180 - 200 ml, ali zadnjih 5 dana ne. 
    Pojede najviše 150 ml iz bočice i to kad baš pregladni, a inače pojede 50 - 70 ml ali neće bočicu nego na žlicu. Inače, posljednja 2 tjedna čim vidi da netko uzme žlicu ili jede, odmah se naginje i otvara usta kao da bi i ona, a neki put čak i žvače kao da ima hrane u ustima. No, kad joj dam bočicu onda plače i gura ju rukama dalje od sebe. Zanima me da li bih joj mogla probati dati kašice uz mlijeko ili sama kod kuće miksati voće i povrće, i ako da koje se preporučaju? Zanima me i da li je moguće da joj je smanjeni apetit posljedica nicanja zubi, jer stalno trpa ruke  u usta i užasno slini? Neki put je i jako razdražljiva, toliko da jedva zaspi. Unaprijed hvala.

Poštovana,
vaša kćerkica je dovoljno stara da joj počnete uvoditi nemliječnu hranu. Možete početi s voćem, povrćem ili žitaricama, svejedno je, prema Vašem izboru. No, bitno je da se počne jedna po jedna nova namirnica, postupno, u rastućim količinama. To znači ako npr. krenete s bananom, prvi dan date par žličica zgnječene banane, zatim drugi 10-15, sljedeći pola banane, a 4. dana cijelu. Onda možete ići s nekom drugom namirnicom, pa kada ih probate jednu i drugu, možete ih miješati. Dobro je dalje kombinirati – voćno/žitnu kašicu, ili žitno/mliječnu kašicu i slično, jer su obroci raznovrsniji i kalorijski bogatiji. Nicanje zubi sigurno može narušiti dobar ritam sna, ponekad i hranjenja, ali ne u toj mjeri da dijete ne napreduje dobro na tjelesnoj masi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,

   
   dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Smijem li započeti dohranu kašicama kod bebe stare 4,5 mjeseca?

<para>
 Ja ne znam na koji način da se smirim u ponašanju, žensko sam! Ne bih se trebala tako ponašati. Savjest me grize svaki dan zbog svega što napravim svojoj profesorici. Zbog toga mi je jako teško, ali ne znam na koji način da smirim to svoje ponašanje, kako? Najveći mi je problem to što neću dobro proći u životu. Reći ću Vam jedan primjer - danas sam rekla profesorici da je k**a, ali nisam tako mislila, jednostavno mi je izletjela ta riječ, i žao mi je zbog toga jako. Molim Vas da mi pomognete savjetom. 
 Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>zašto netko jest ili nije agresivan, nemoguće je konstatirati bez informacija o toj osobi. Da bi razumjeli nečije ponašanje, moramo znati što je u podlozi tog ponašanja kao npr. kako je izgledao njezin život, kako taj život izgleda sada, kako su se prema njoj ponašali bližnji, društvo, što je muči, kako se nosi s tim što je muči... Npr. netko može biti agresivan zato jer je to jedini model ponašanja koji je vidio u kući; netko pak može biti agresivan jer se na taj način brani; netko... Koliko ljudi, toliko i mogućih razloga. Koji je tvoj razlog, u ovom trenutku bez svih tih informacija ne mogu znati.</para>
<para>Moj savjet je da se obratiš školskom psihologu i kažeš mu što te muči; ako nemaš školskog psihologa možeš reći mami da bi voljela porazgovarati sa psihologom. Svatko od nas u nekom periodu života reagira na način na koji ne bi htio te mu je zato potrebna pomoć – nemoj se ustručavati zatražiti tu pomoć. Ne moraš biti sama u ovome.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Agresivna sam i povrjeđujem, a ne želim i ne znam zašto Poštovani, možete li mi objasniti zašto sam tako agresivna? Još uvijek idem u školu, u školi mi je problem neprihvatljivo ponašanje, majka je pozvana svaki tjedan u školu radi ponašanja. 
    Ja ne znam na koji način da se smirim u ponašanju, žensko sam! Ne bih se trebala tako ponašati. Savjest me grize svaki dan zbog svega što napravim svojoj profesorici. Zbog toga mi je jako teško, ali ne znam na koji način da smirim to svoje ponašanje, kako? Najveći mi je problem to što neću dobro proći u životu. Reći ću Vam jedan primjer - danas sam rekla profesorici da je k**a, ali nisam tako mislila, jednostavno mi je izletjela ta riječ, i žao mi je zbog toga jako. Molim Vas da mi pomognete savjetom. 
    Unaprijed hvala!

Draga čitateljice,
zašto netko jest ili nije agresivan, nemoguće je konstatirati bez informacija o toj osobi. Da bi razumjeli nečije ponašanje, moramo znati što je u podlozi tog ponašanja kao npr. kako je izgledao njezin život, kako taj život izgleda sada, kako su se prema njoj ponašali bližnji, društvo, što je muči, kako se nosi s tim što je muči... Npr. netko može biti agresivan zato jer je to jedini model ponašanja koji je vidio u kući; netko pak može biti agresivan jer se na taj način brani; netko... Koliko ljudi, toliko i mogućih razloga. Koji je tvoj razlog, u ovom trenutku bez svih tih informacija ne mogu znati.
Moj savjet je da se obratiš školskom psihologu i kažeš mu što te muči; ako nemaš školskog psihologa možeš reći mami da bi voljela porazgovarati sa psihologom. Svatko od nas u nekom periodu života reagira na način na koji ne bi htio te mu je zato potrebna pomoć – nemoj se ustručavati zatražiti tu pomoć. Ne moraš biti sama u ovome.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Agresivna sam i povrjeđujem, a ne želim i ne znam zašto

<para>
 Odjednom sam se osjetila dezorijentirano, javila se mučnina, panika da ne umrem, nepovezano sam koristila riječi od straha, ne znajući što mi se događa. Mokrila sam svakih nekoliko minuta, a dan ranije sam imala stresnu situaciju koja me uznemirila. Međutim, nešto slično sam doživjela i prije godinu dana, ali u puno blažem obliku. Završila sam na hitnoj, gdje su mi rekli da hiperventiliram usred nekog stresnog događaja. Da li je moguće da je riječ o napadaju panike, ili reakcija nečeg drugog, izazvano stresom? Popila sam tabletu za smirenje veoma blagu i tada je ovo stanje završilo. Zahvaljujem.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Prema svemu što ste naveli u pismu postoji velika vjerojatnost da se zaista radi o napadu panike. Nekada su oni vezani uz stresnu situaciju koja se dogodila prije, a nekada se radi o dužem „nakupljanju“ stresa koji odjednom, ničim izazvan izađe van u obliku napada panike.</para>
<para>Moj savjet je da se obratite stručnjaku za savjetovanje koji Vam može pomoći otkriti uzroke ove anksioznosti te zajedno s Vama raditi na njihovu otklanjanju i uspješnom nošenju sa stresom.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imala sam napadaj panike bez nekog neposrednog razloga Poštovani, dogodio mi se napadaj, ali ne znam koji. 
    Odjednom sam se osjetila dezorijentirano, javila se mučnina, panika da ne umrem, nepovezano sam koristila riječi od straha, ne znajući što mi se događa. Mokrila sam svakih nekoliko minuta, a dan ranije sam imala stresnu situaciju koja me uznemirila. Međutim, nešto slično sam doživjela i prije godinu dana, ali u puno blažem obliku. Završila sam na hitnoj, gdje su mi rekli da hiperventiliram usred nekog stresnog događaja. Da li je moguće da je riječ o napadaju panike, ili reakcija nečeg drugog, izazvano stresom? Popila sam tabletu za smirenje veoma blagu i tada je ovo stanje završilo. Zahvaljujem.

Draga čitateljice,
Prema svemu što ste naveli u pismu postoji velika vjerojatnost da se zaista radi o napadu panike. Nekada su oni vezani uz stresnu situaciju koja se dogodila prije, a nekada se radi o dužem „nakupljanju“ stresa koji odjednom, ničim izazvan izađe van u obliku napada panike.
Moj savjet je da se obratite stručnjaku za savjetovanje koji Vam može pomoći otkriti uzroke ove anksioznosti te zajedno s Vama raditi na njihovu otklanjanju i uspješnom nošenju sa stresom.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imala sam napadaj panike bez nekog neposrednog razloga

<para>
 Nije joj stalo do obitelji. Njoj je važnije da je s prijateljicama i prijateljima, da izlazi vani (nikad je nema kod kuće, dođe tek prespavati). Meni žao što je tako, ona je i prema roditeljima bezobrazna, a oni bi za nju život dali. Trudim se, ali iz dana u dan sve sam svjesnija da se uzalud trudim jer ne mogu ju sama promijeniti ako ona to ne želi. Boli me njeno bezosjećajno ponašanje. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>budući da u tvom pismu nema pitanja već samo opis situacije, moj odgovor će biti komentar na taj opis.</para>
<para>Prije svega iskreno suosjećam s tobom zbog toga što se osjećaš odbačeno od strane sestre. Ne znam kakav je vaš odnos bio prije, niti je li se dogodilo nešto što je moglo utjecati na prirodu vašeg odnosa te mi je stoga teško komentirati nešto što ne znam. Mogu samo reći da krvno srodstvo nije uvijek garancija da ćemo s tim osobama imati dobre odnose – nekada bolje odnose imamo s prijateljima, s ljudima koje sami biramo i puštamo u naš život upravo zato jer su to ljudi koji nam pašu, s kojima dijelimo slične vrijednosti, interese, iskustva. Ne smatram da je tragedija ako s braćom/sestrama imamo manje prisan odnos nego s prijateljima – ako nismo slični i ne dijelimo iste vrijednosti, teško je ostvariti i prisnost. Ali zato možemo ostvariti međusobno poštovanje i podršku ukoliko to oboje želi.</para>
<para>Ono što također nisam saznala iz tvog pisma jest koliko tvoja sestra ima godina i je li njezino ponašanje prije bilo drugačije – naime, ove informacije su važne iz razloga što je moguće da je tvoja sestra trenutno u pubertetu za koji je karakteristično upravo ponašanje kakvo si ti opisala u svom pismu. Mlada osoba je u buntu, vrlo svadljiva, ponekad i bezobrazna, a najčešće je ta agresija usmjerena prema ljudima s kojima je nekada bila bliska. Ako se radi o pubertetu, tada znaj da će to razdoblje proći i da je nakon toga moguće da se ti i sestra opet zbližite.</para>
<para>Za sukob i pomirbu je potrebno dvoje – ne možemo „popraviti“ odnos ako to druga strana ne želi niti ga narušiti ako obje strane tome ne doprinesu. Moj savjet je da razgovaraš sa sestrom, da joj iskreno kažeš da ti nedostaje, da bi voljela imati odnos s njom. Vjerujem da takav stav ne može naštetiti vašem odnosu – a u konačnici je na njoj da odluči želi li i ona odnos sa sestrom.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Sestra me odbacila i boli me njezina bezosjećajnost Moja sestra, za koju sam mislila da mi je "najbolji prijatelj u životu, koja će ostati uz mene kada ne bude naših roditelja", me odbacila od sebe i ja sam njoj postala neprijateljica. 
    Nije joj stalo do obitelji. Njoj je važnije da je s prijateljicama i prijateljima, da izlazi vani (nikad je nema kod kuće, dođe tek prespavati). Meni žao što je tako, ona je i prema roditeljima bezobrazna, a oni bi za nju život dali. Trudim se, ali iz dana u dan sve sam svjesnija da se uzalud trudim jer ne mogu ju sama promijeniti ako ona to ne želi. Boli me njeno bezosjećajno ponašanje. Unaprijed hvala na odgovoru.

Draga čitateljice,
budući da u tvom pismu nema pitanja već samo opis situacije, moj odgovor će biti komentar na taj opis.
Prije svega iskreno suosjećam s tobom zbog toga što se osjećaš odbačeno od strane sestre. Ne znam kakav je vaš odnos bio prije, niti je li se dogodilo nešto što je moglo utjecati na prirodu vašeg odnosa te mi je stoga teško komentirati nešto što ne znam. Mogu samo reći da krvno srodstvo nije uvijek garancija da ćemo s tim osobama imati dobre odnose – nekada bolje odnose imamo s prijateljima, s ljudima koje sami biramo i puštamo u naš život upravo zato jer su to ljudi koji nam pašu, s kojima dijelimo slične vrijednosti, interese, iskustva. Ne smatram da je tragedija ako s braćom/sestrama imamo manje prisan odnos nego s prijateljima – ako nismo slični i ne dijelimo iste vrijednosti, teško je ostvariti i prisnost. Ali zato možemo ostvariti međusobno poštovanje i podršku ukoliko to oboje želi.
Ono što također nisam saznala iz tvog pisma jest koliko tvoja sestra ima godina i je li njezino ponašanje prije bilo drugačije – naime, ove informacije su važne iz razloga što je moguće da je tvoja sestra trenutno u pubertetu za koji je karakteristično upravo ponašanje kakvo si ti opisala u svom pismu. Mlada osoba je u buntu, vrlo svadljiva, ponekad i bezobrazna, a najčešće je ta agresija usmjerena prema ljudima s kojima je nekada bila bliska. Ako se radi o pubertetu, tada znaj da će to razdoblje proći i da je nakon toga moguće da se ti i sestra opet zbližite.
Za sukob i pomirbu je potrebno dvoje – ne možemo „popraviti“ odnos ako to druga strana ne želi niti ga narušiti ako obje strane tome ne doprinesu. Moj savjet je da razgovaraš sa sestrom, da joj iskreno kažeš da ti nedostaje, da bi voljela imati odnos s njom. Vjerujem da takav stav ne može naštetiti vašem odnosu – a u konačnici je na njoj da odluči želi li i ona odnos sa sestrom.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Sestra me odbacila i boli me njezina bezosjećajnost

<para>
 On naime ima problem s izgovorom glasova: "r", "l", "c", do nedavno i sa "s", ali sada je to svladao. On ima jako širok vokabular riječi no neke riječi teško izgovara i izvrće ih. Mi doma s njim dosta pričamo, čitamo mu jako puno, nikada nismo tepali. Zanima me da li taj usporeni razvoj govora može imati veze s genetikom, jer je baka s tatine strane progovorila tek s 9 godina i općenito malo teže priča, a tata mu je isto išao na govorne vježbe kada je bio njegove dobi. 
 Da li imam razloga za brigu i da li bi možda trebali ići i negdje privatno s njim kod logopeda jer u vrtiću je samo jednom tjedno na vježbama? Hvala unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokazalo se da artikulacijske teškoće (teškoće s izgovorom glasova) često imaju nasljednu komponentu. Naveli ste da je Vaša obiteljska anamneza pozitivna na jezično-govornu patologiju (baka i tata) što znači da je moguće kako su i kod Vašeg djeteta nasljedno uvjetovane.</para>
<para>Korekcija izgovora glasova zahtjeva veliki trud od strane djeteta, ali i pomoć od strane roditelja u vidu podržavanja i provođenja logopedskih savjeta u kućnom okruženju. Logopedska terapija u vrtiću traje oko 25 min (ovisno o mogućnostima terapeuta), dok privatna logopedska terapija traje oko 45 min. U oba slučaja roditelj se instruira za rad kod kuće kako bi napredak djeteta bio brži i kvalitetniji.</para>
<para>Preporučujem Vam da se konzultirate s logopedom u vrtiću o potrebi uključivanja djeteta na dodatne logopedske vježbe. Intenzivnije vježbe će sigurno ubrzati proces, no imajte na umu: kada s djetetom rade dva stručnjaka, oni moraju biti u kontaktu kako bi se terapije i terapijski pristupi uskladili. U suprotnome, dva različita pristupa mogu izazvati zbunjenost kod djeteta i kontra efekt u terapiji.</para>

Nasljeđuju li se poteškoće s izgovorom genetski i što činiti? Poštovana, molila bih Vas za savjet. Naime, imam dječaka od skoro 4,5 godine i prije mjesec dana je krenuo (na naš zahtjev) kod logopedice u sklopu vrtića. 
    On naime ima problem s izgovorom glasova: "r", "l", "c", do nedavno i sa "s", ali sada je to svladao. On ima jako širok vokabular riječi no neke riječi teško izgovara i izvrće ih. Mi doma s njim dosta pričamo, čitamo mu jako puno, nikada nismo tepali. Zanima me da li taj usporeni razvoj govora može imati veze s genetikom, jer je baka s tatine strane progovorila tek s 9 godina i općenito malo teže priča, a tata mu je isto išao na govorne vježbe kada je bio njegove dobi. 
   Da li imam razloga za brigu i da li bi možda trebali ići i negdje privatno s njim kod logopeda jer u vrtiću je samo jednom tjedno na vježbama? Hvala unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav.

Poštovana,
pokazalo se da artikulacijske teškoće (teškoće s izgovorom glasova) često imaju nasljednu komponentu. Naveli ste da je Vaša obiteljska anamneza pozitivna na jezično-govornu patologiju (baka i tata) što znači da je moguće kako su i kod Vašeg djeteta nasljedno uvjetovane.
Korekcija izgovora glasova zahtjeva veliki trud od strane djeteta, ali i pomoć od strane roditelja u vidu podržavanja i provođenja logopedskih savjeta u kućnom okruženju. Logopedska terapija u vrtiću traje oko 25 min (ovisno o mogućnostima terapeuta), dok privatna logopedska terapija traje oko 45 min. U oba slučaja roditelj se instruira za rad kod kuće kako bi napredak djeteta bio brži i kvalitetniji.
Preporučujem Vam da se konzultirate s logopedom u vrtiću o potrebi uključivanja djeteta na dodatne logopedske vježbe. Intenzivnije vježbe će sigurno ubrzati proces, no imajte na umu: kada s djetetom rade dva stručnjaka, oni moraju biti u kontaktu kako bi se terapije i terapijski pristupi uskladili. U suprotnome, dva različita pristupa mogu izazvati zbunjenost kod djeteta i kontra efekt u terapiji. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Nasljeđuju li se poteškoće s izgovorom genetski i što činiti?

<para>
 Kad kaka ode u sobu sam po pelenu i pokaže rukom kako smrdi i kaže puj. Jel' mi možete reći kako da radim s njim kod kuće da ga potičem na govor. Nezgodno mi je odvesti ga kod logopeda ili bilo koga drugoga, jer sam se preselila u drugu državu, jezik znam malo, ali to nije dovoljno da se sporazumijem. Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>jezično-govorni razvoj djeteta u kućnom okruženju možete poticati na sljedeći način:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Smanjite na minimum izloženost djeteta sadržaju na televiziji,mobitelu ili tabletu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Osigurajte mirnu okolinu za igru s djetetom (isključite televizor i mobitel, smanjite radio).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Budite atraktivni djetetu, uživite se u igru s njim uz pojačano izražavanje emocija (ponašajte se poput glumaca u dječjim kazališnim predstavama).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pratite djetetov interes u igri, slijedite ga i uključujte bez da namećete svoja pravila. Komentirajte ono što dijete radi potvrdom te jednom do dvije riječi (npr. da, piju ili bum, auto!).
</para>
 <itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Same riječi nastojte ponavljati uz pauze (npr. auto /pauza /auto vozi /pauza/ auto bum!).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izrazi koje upućujete djetetu moraju biti jednostavni kako ne bi bilo zabune ( dijete ih mora povezati točno s onim što predstavljaju). Npr. ako dijete gleda u kvaku na vratima, a Vi mislite da gleda vrata i imenujete mu „gledaš vrata“, može se dogoditi da riječ „vrata“ poveže s pojmom kvaka.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Također, imajte na umu da lagano produžavanje izgovora riječi (kao da pjevate) omogućava djetetu duže vrijeme „hvatanja“ slušne slike riječi (npr. meeeedoooo umjesto kratko medo).</para>
 </listitem>
 </itemizedlist>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nastojte što više pjevati jednostavne pjesmice naglašavajući ritam i rimu pokretima tijela (lupkanjem noga, pljeskanjem ruka, naginjanjem glave i sl.).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Listajte slikovnice primjerene njegovoj dobi i imenujte slikovni sadržaj na koje dijete usmjeri pogled ili pokaže prstićem.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Diana Plantak, mag.logoped
SI pedagog

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kojim vježbicama kod kuće poticati dijete da uči govoriti? Imam sina od 2.5 godine koji jako slabo govori. Kaže npr. mama, baba, tatu zove dida, za auto kaže aut. Inače sve razumije. Kad mu kažem da nešto učini ili da donese, on to napravi. 
    Kad kaka ode u sobu sam po pelenu i pokaže rukom kako smrdi i kaže puj. Jel' mi možete reći kako da radim s njim kod kuće da ga potičem na govor. Nezgodno mi je odvesti ga kod logopeda ili bilo koga drugoga, jer sam se preselila u drugu državu, jezik znam malo, ali to nije dovoljno da se sporazumijem. Unaprijed zahvalna.

Poštovana,
jezično-govorni razvoj djeteta u kućnom okruženju možete poticati na sljedeći način:


   
      Smanjite na minimum izloženost djeteta sadržaju na televiziji,mobitelu ili tabletu.
   
   
      Osigurajte mirnu okolinu za igru s djetetom (isključite televizor i mobitel, smanjite radio).
   
   
      Budite atraktivni djetetu, uživite se u igru s njim uz pojačano izražavanje emocija (ponašajte se poput glumaca u dječjim kazališnim predstavama).
   
   
      Pratite djetetov interes u igri, slijedite ga i uključujte bez da namećete svoja pravila. Komentirajte ono što dijete radi potvrdom te jednom do dvije riječi (npr. da, piju ili bum, auto!).

      
         
            Same riječi nastojte ponavljati uz pauze (npr. auto /pauza /auto vozi /pauza/ auto bum!).
         
         
            Izrazi koje upućujete djetetu moraju biti jednostavni kako ne bi bilo zabune ( dijete ih mora povezati točno s onim što predstavljaju). Npr. ako dijete gleda u kvaku na vratima, a Vi mislite da gleda vrata i imenujete mu „gledaš vrata“, može se dogoditi da riječ „vrata“ poveže s pojmom kvaka.
         
         
            Također, imajte na umu da lagano produžavanje izgovora riječi (kao da pjevate) omogućava djetetu duže vrijeme „hvatanja“ slušne slike riječi (npr. meeeedoooo umjesto kratko medo).
         
      
   
   
      Nastojte što više pjevati jednostavne pjesmice naglašavajući ritam i rimu pokretima tijela (lupkanjem noga, pljeskanjem ruka, naginjanjem glave i sl.).
   
   
      Listajte slikovnice primjerene njegovoj dobi i imenujte slikovni sadržaj na koje dijete usmjeri pogled ili pokaže prstićem.
   


   Diana Plantak, mag.logoped
SI pedagog

      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Kojim vježbicama kod kuće poticati dijete da uči govoriti?

<para>
 Nikad mi neće biti jasno što mi je prouzrokovalo anksioznost i panične napade. Istraživala sam na internetu i saznala da je to anksioznost i mogla sam to kontrolirati. Međutim, prije nekoliko mjeseci sve mi se ponovno vratilo, nisam se mogla skoncentrirati na posao, stalno sam razmišljala o tome što mi je, nisam obavljala posao kako spada, a vrlo je odgovoran. Radila sam u ljekarni i kao medicinski radnik znam sve o anksioznosti, ali svejedno ne mogu si pomoći i na kraju sam dobila otkaz. Prošlo je već neko vrijeme od otkaza, ali još uvijek ne mogu doći sebi, kao da nisam tu, kao da sanjam. Smeta mi buka, čujem kao iz daleka u snu, ne mogu spavati. Stalno je prisutna nervoza, strah, msili o tome što bi mi moglo biti, ruke mi se tresu, imam osjećaj kao da ću pasti u nesvijest. Imam osjećaj kao da nemam svoj život, kao da sve radim mehanički. Uistinu me umaraju ovi osjećaji, a najgore mi je kad razmišljam o svijetu, kako smo nastali, koji je smisao života itd. Teoretski, sve znam što trebam, ali ne mogu se promijeniti. Svim svojim bližnjima sam rekla, ali opet nikakvog pomaka. Još uvijek idem na fakultet i to mi predstavlja problem jer ne mogu učiti, a bila sam među boljim studentima. Ne mogu na miru sjediti i gledati sve to. Izgubila sam volju i motiv, u vezi sam, kojoj se ne mogu posvetiti. Imam osjećaj da nemam više snage boriti se, ali ne mogu ni mirno ležati. Imam 26 godina, bila sam veoma aktivna, vesela, a sad se osjećam kao da ne postojim.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da kao medicinski radnik znate i da nekada postoje situacije kada nam je neophodna pomoć stručnjaka. S obzirom da Vas anksioznost i napadi panike znatno ometaju u svakodnevnom životu, rekla bih da je to glavna indikacija za intervencijom stručnjaka – psihijatra, psihoterapeuta. Zaista mi je žao zbog svih tegoba koje osjećate – vjerujem da je prilično teško živjeti u konstantnoj anksioznosti, zabrinutosti. I upravo stoga je važno da što prije zatražite pomoć. Poanta ni nije u tome da mirno ležite i čekate da sve prođe – jer ovakve tegobe ne prolaze same od sebe. U svemu ovome ne morate biti sami niti se boriti sami – zato postoje ljudi kojima je struka pomoći Vam.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Anksioznost i besmisao tjeraju me u stanje kao da nisam ovdje i prisutna Poštovanje,  javljam vam se iz razloga što ne znam kako bih sama sebi pomogla. Prije nekoliko godina sam doživjela napad panike prvi put, pozlilo mi je, i tad sam dobila i gastritis. 
    Nikad mi neće biti jasno što mi je prouzrokovalo anksioznost i panične napade. Istraživala sam na internetu i saznala da je to anksioznost i mogla sam to kontrolirati. Međutim, prije nekoliko mjeseci sve mi se ponovno vratilo, nisam se mogla skoncentrirati na posao, stalno sam razmišljala o tome što mi je, nisam obavljala posao kako spada, a vrlo je odgovoran. Radila sam u ljekarni i kao medicinski radnik znam sve o anksioznosti, ali svejedno ne mogu si pomoći i na kraju sam dobila otkaz. Prošlo je već neko vrijeme od otkaza, ali još uvijek ne mogu doći sebi, kao da nisam tu, kao da sanjam. Smeta mi buka, čujem kao iz daleka u snu, ne mogu spavati. Stalno je prisutna nervoza, strah, msili o tome što bi mi moglo biti, ruke mi se tresu, imam osjećaj kao da ću pasti u nesvijest. Imam osjećaj kao da nemam svoj život, kao da sve radim mehanički. Uistinu me umaraju ovi osjećaji, a najgore mi je kad razmišljam o svijetu, kako smo nastali, koji je smisao života itd. Teoretski, sve znam što trebam, ali ne mogu se promijeniti. Svim svojim bližnjima sam rekla, ali opet nikakvog pomaka. Još uvijek idem na fakultet i to mi predstavlja problem jer ne mogu učiti, a bila sam među boljim studentima. Ne mogu na miru sjediti i gledati sve to. Izgubila sam volju i motiv, u vezi sam, kojoj se ne mogu posvetiti. Imam osjećaj da nemam više snage boriti se, ali ne mogu ni mirno ležati. Imam 26 godina, bila sam veoma aktivna, vesela, a sad se osjećam kao da ne postojim.

Draga čitateljice,
vjerujem da kao medicinski radnik znate i da nekada postoje situacije kada nam je neophodna pomoć stručnjaka. S obzirom da Vas anksioznost i napadi panike znatno ometaju u svakodnevnom životu, rekla bih da je to glavna indikacija za intervencijom stručnjaka – psihijatra, psihoterapeuta. Zaista mi je žao zbog svih tegoba koje osjećate – vjerujem da je prilično teško živjeti u konstantnoj anksioznosti, zabrinutosti. I upravo stoga je važno da što prije zatražite pomoć. Poanta ni nije u tome da mirno ležite i čekate da sve prođe – jer ovakve tegobe ne prolaze same od sebe. U svemu ovome ne morate biti sami niti se boriti sami – zato postoje ljudi kojima je struka pomoći Vam.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Anksioznost i besmisao tjeraju me u stanje kao da nisam ovdje i prisutna

<para>
 Međutim, iz grada smo preselili ja, muž i dvoje djece na selo i zadnje četiri godine svakodnevno sam ih odvozila u školu, više puta dnevno i po cijeli dan sam bila u autu. To me iscrpljivalo i nisam kvalitetno uspijevala voditi brigu oko svog posla u kafiću. Sva sam bila pogubljena, djeca, škola, posao. Posao je počeo opadati, nisam stizala sve obavljati kako treba. Počeli su mi rasti dugovi vezani uz kafić koje nisam mogla platiti i muž mi je rekao da ga prodam. Više puta me na to nagovarao, ja to nisam htjela napraviti jer volim taj posao i to me ispunjava u životu. Međutim, u jednom trenutku i pod pritiskom sam rekla da ja to više ne mogu raditi i odlučila sam ga prodati. U međuvremenu, kupujemo kuću u gradu. Kafić sam prodala i tako ostala bez posla. To me „uništilo“. Prije mjesec dana smo preselili u grad, više nemam toliku obavezu prema djeci što se tiče vožnje u školu. Veći su i više me ne trebaju u tolikoj mjeri. Međutim, sve mi se krivo „posložilo“. Sada imam dovoljno vremena za brigu oko kafića kojeg sam imala, a prodala. Očajna sam iz razloga što se ne vidim ni u jednom drugom poslu, osim u ugostiteljstvu. Muž ne želi ni čuti za to i svakodnevno su prisutne razmirice. Nagovara me na neke druge poslove, ali ja se ni u čemu tome ne vidim. Žao mi je što sam mu popustila i sebi napravila „pakao“ od života. Nemam svoj vlastiti posao koji volim, a nemam dovoljno novaca da ga ponovo pokrenem. Imam 43 godine, nisam ni više tako mlada, srušila sam si snove, nesretna sam i ne vidim izlaz iz situacije. Nemam volje za život, razboljela sam se i mislim da sam pala u depresiju. Ne družim se više ni s kim, praktički ne izlazim iz kuće. To svi vide, a meni je svaki dan sve teže i teže, živim u prošlosti kada sam imala taj posao i samo o njemu razmišljam. Ne mogu nikako krenuti naprijed. Kako je moguće da od jedne vesele osobe postanem ovakva? Kako sam si mogla dozvoliti da budem tako slaba i padnem pod tuđi utjecaj? Nemam svoje ja ili sam izgubila samopouzdanje? Za sve krivim samo sebe, toliko se krivim i mrzim da mi padaju na pamet svakakve „crne“ misli, pa čak i suicidalne i to me jako plaši. Molim Vas pomognite mi sa savjetom što da napravim i kako dalje. Strašno sam nesretna. Hvala. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>iskreno suosjećam s Vama zbog svega što Vam se dogodilo. Nekada život pred nas stavlja takve izazove za koje nam se ponekada čini da više nemamo ni volje i snage rješavati ih. Ono što Vam mogu reći jest da rješenja uvijek ima – nekada nam se ono sviđa više, nekada manje, no sigurna sam da i Vi možete konce života uzeti u svoje ruke.</para>
<para>S obzirom na suicidalne misli i depresivnost, moj savjet jest da se što prije javite stručnjaku – psihijatru, psihoterapeutu – koji će Vam biti podrška. Ako ste iz Zagreba možete se javiti u Centar za krizna stanja (KBC Rebro, Kišpatićeva 12, 01/2421 603, 01/2388 888 (kućni 466). Ako niste iz Zagreba, pomoć možete zatražiti i putem telefona na telefonu za psihološku pomoć u centru TESA (4828 – 888, svakog radnog dana od 10:00 – 22:00).</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Srušila sam si snove, nesretna sam i ne vidim izlaz iz svoje situacije Poštovanje, očajno se osjećam posljednjih šest mjeseci. Kako je sve počelo? Naime, vodila sam 13 godina manji caffe bar u gradu. 
    Međutim, iz grada smo preselili ja, muž i dvoje djece na selo i zadnje četiri godine svakodnevno sam ih odvozila u školu, više puta dnevno i po cijeli dan sam bila u autu. To me iscrpljivalo i nisam kvalitetno uspijevala voditi brigu oko svog posla u kafiću. Sva sam bila pogubljena, djeca, škola, posao. Posao je počeo opadati, nisam stizala sve obavljati kako treba. Počeli su mi rasti dugovi vezani uz kafić koje nisam mogla platiti i muž mi je rekao da ga prodam. Više puta me na to nagovarao, ja to nisam htjela napraviti jer volim taj posao i to me ispunjava u životu. Međutim, u jednom trenutku i pod pritiskom sam rekla da ja to više ne mogu raditi i odlučila sam ga prodati. U međuvremenu, kupujemo kuću u gradu. Kafić sam prodala i tako ostala bez posla. To me „uništilo“. Prije mjesec dana smo preselili u grad, više nemam toliku obavezu prema djeci što se tiče vožnje  u školu. Veći su i više me ne trebaju u tolikoj mjeri. Međutim, sve mi se krivo „posložilo“. Sada imam dovoljno vremena za brigu oko kafića kojeg sam imala, a prodala. Očajna sam iz razloga što se ne vidim ni u jednom drugom poslu, osim u ugostiteljstvu. Muž ne želi ni čuti za to i svakodnevno su prisutne razmirice. Nagovara me na neke druge poslove, ali ja se ni u čemu tome ne vidim. Žao mi je što sam mu popustila i sebi napravila „pakao“ od života. Nemam svoj vlastiti posao koji volim, a nemam dovoljno novaca da ga ponovo pokrenem. Imam 43 godine, nisam ni više tako mlada, srušila sam si snove, nesretna sam i ne vidim izlaz iz situacije. Nemam volje za život, razboljela sam se i mislim da sam pala u depresiju. Ne družim se više ni s kim, praktički ne izlazim iz kuće. To svi vide, a meni je svaki dan sve teže i teže, živim u prošlosti kada sam imala taj posao i samo o njemu razmišljam. Ne mogu nikako krenuti naprijed. Kako je moguće da od jedne vesele osobe postanem ovakva? Kako sam si mogla dozvoliti da budem tako slaba i padnem pod tuđi utjecaj? Nemam svoje ja ili sam izgubila samopouzdanje? Za sve krivim samo sebe, toliko se krivim i mrzim da mi padaju na pamet svakakve „crne“  misli, pa čak i suicidalne i to me jako plaši. Molim Vas pomognite mi sa savjetom što da napravim i kako dalje. Strašno sam nesretna. Hvala. Lijep pozdrav.

Draga čitateljice,
iskreno suosjećam s Vama zbog svega što Vam se dogodilo. Nekada život pred nas stavlja takve izazove za koje nam se ponekada čini da više nemamo ni volje i snage rješavati ih. Ono što Vam mogu reći jest da rješenja uvijek ima – nekada nam se ono sviđa više, nekada manje, no sigurna sam da i Vi možete konce života uzeti u svoje ruke.
S obzirom na suicidalne misli i depresivnost, moj savjet jest da se što prije javite stručnjaku – psihijatru, psihoterapeutu – koji će Vam biti podrška. Ako ste iz Zagreba možete se javiti u Centar za krizna stanja (KBC Rebro, Kišpatićeva 12, 01/2421 603, 01/2388 888 (kućni 466). Ako niste iz Zagreba, pomoć možete zatražiti i putem telefona na telefonu za psihološku pomoć u centru TESA (4828 – 888, svakog radnog dana od 10:00 – 22:00).
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Srušila sam si snove, nesretna sam i ne vidim izlaz iz svoje situacije

<para>
 Prije nego što bi krenula na neko putovanje s roditeljima, pojavio bi mi se osjećaj mučnine, izgubila bih apetit, sve dok ne bi došla na cilj, tada bi se sve opet normaliziralo. Sad imam 28 godina i dvoje male djece. Često mi se javlja osjećaj straha, lupanje srca, groznica i bilo gdje da odem sama ili s djecom, hvata me nervoza, prolazi jeza, drhtim i samo se želim vratiti kući. Radila sam sve analize, sve je u redu, pijem lijekove za tahikardiju, a dobila sam i tlak koji se nije normalizirao nakon porođaja. Nekad mi je na poslu jako teško jer me uhvati panika i samo želim pobjeći iz ureda i otići kući. „Nisam to ja“ i ne znam kako da se borim s tim. Nikad nisam išla kod psihologa jer me strah. Svakih 15 dana prije ljetovanja, ja sam na bolovanju, zbog straha od putovanja padnem u krevet, ali čim uđemo u auto i krenemo na more, ja sam kao „nova“ i sve je u redu. Moram napomenuti da imam skladan brak i divne roditelje od kojih imam veliku podršku i pomoć. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da Vam zaista nije lako nositi se sa strahovima. To što ste se javili nama je zapravo prvi korak u Vašem traženju pomoći, u traženju rješenja problema.</para>
<para>Činjenica je da postoje situacije koje ne možemo u životu rješavati sami bez tuđe pomoći. Primjerice, ako imate upalu pluća vrlo vjerojatno će Vam biti neophodna pomoć liječnika. Ako želite kredit kako bi mogli kupiti stan/auto, neophodno je da se obratite banci. Slično je i s tegobama koje Vas muče. Postoje ljudi koji Vas mogu naučiti kako da se nosite sa strahom, koji možda mogu doći i do korijena Vašeg straha i raditi zajedno s Vama na njegovu otklanjanju.</para>
<para>Stoga je neophodno da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje: psihologu, psihoterapeutu, psihijatru. To su ljudi čiji je posao pomoći Vama, jer nekada zaista postoje situacije gdje nam je potreban stručnjak, gdje problem neće proći „sam od sebe“. Stoga je moj savjet da se što prije obratite takvoj osobi.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imam panični strah od putovanja Poštovani, imam problem već godinama. Od djetinjstva imam strah od putovanja. 
    Prije nego što bi krenula na neko putovanje s roditeljima, pojavio bi mi se osjećaj mučnine, izgubila bih apetit, sve dok ne bi došla na cilj, tada bi se sve opet normaliziralo. Sad imam 28 godina i dvoje male djece. Često mi se javlja osjećaj straha, lupanje srca, groznica i bilo gdje da odem sama ili s djecom, hvata me nervoza, prolazi jeza, drhtim i samo se želim vratiti kući. Radila sam sve analize, sve je u redu, pijem lijekove za tahikardiju, a dobila sam i tlak koji se nije normalizirao nakon porođaja. Nekad mi je na poslu jako teško jer me uhvati panika i samo želim pobjeći iz ureda i otići kući. „Nisam to ja“ i ne znam kako da se borim s tim. Nikad nisam išla kod psihologa jer me strah. Svakih 15 dana prije ljetovanja, ja sam na bolovanju, zbog straha od putovanja padnem u krevet, ali čim uđemo u auto i krenemo na more, ja sam kao „nova“ i sve je u redu. Moram napomenuti da imam skladan brak i divne roditelje od kojih imam veliku podršku i pomoć. Unaprijed hvala na odgovoru.

Draga čitateljice,
vjerujem da Vam zaista nije lako nositi se sa strahovima. To što ste se javili nama je zapravo prvi korak u Vašem traženju pomoći, u traženju rješenja problema.
Činjenica je da postoje situacije koje ne možemo u životu rješavati sami bez tuđe pomoći. Primjerice, ako imate upalu pluća vrlo vjerojatno će Vam biti neophodna pomoć liječnika. Ako želite kredit kako bi mogli kupiti stan/auto, neophodno je da se obratite banci. Slično je i s tegobama koje Vas muče. Postoje ljudi koji Vas mogu naučiti kako da se nosite sa strahom, koji možda mogu doći i do korijena Vašeg straha i raditi zajedno s Vama na njegovu otklanjanju.
Stoga je neophodno da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje: psihologu, psihoterapeutu, psihijatru. To su ljudi čiji je posao pomoći Vama, jer nekada zaista postoje situacije gdje nam je potreban stručnjak, gdje problem neće proći „sam od sebe“. Stoga je moj savjet da se što prije obratite takvoj osobi.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam panični strah od putovanja

<para>
 Nakon savjeta s pedijatricom prestajem s tim antibiotikom i dobivamo Sumamed 1200 kojeg bi trebali uzimati tri dana po 8 mL. Danas bi navečer trebala dobiti zadnju dozu, ali se danas nakon druge doze probudila s osipom. Na prsnom kosu ima osip kao šarlah, desni kapak je crven i cijela lijeva strana lica. Što mi je činiti? Uzeti tu zadnju dozu? Tražiti od pedijatra opet neki drugi lijek? Nečim mazati? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>svakako se javite ponovo liječniku, ili u Infektivnu kliniku. Bilo bi dobro da osip vidi liječnik, jer po izgledu se nekad može procijeniti je li to alergijska reakcija ili je zbog infekta (upale), a ako je nejasno može se dopuniti i nalazima krvi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kožni osip nakon Klavocina i Sumameda Poštovana, imam curicu od četiri godine kojoj je otkriven streptokok u grlu. Dobila je Almacin od kojeg je dobila jaki proljev. 
    Nakon savjeta s pedijatricom prestajem s tim antibiotikom i dobivamo Sumamed 1200 kojeg bi trebali uzimati tri dana po 8 mL. Danas bi navečer trebala dobiti zadnju dozu, ali se danas nakon druge doze probudila s osipom. Na prsnom kosu ima osip kao šarlah, desni kapak je crven i cijela lijeva strana lica. Što mi je činiti? Uzeti tu zadnju dozu? Tražiti od pedijatra opet neki drugi lijek? Nečim mazati? Hvala unaprijed.

Poštovani,
svakako se javite ponovo liječniku, ili u Infektivnu kliniku. Bilo bi dobro da osip vidi liječnik, jer po izgledu se nekad može procijeniti je li to alergijska reakcija ili je zbog infekta (upale), a ako je nejasno može se dopuniti i nalazima krvi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,

   
   dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kožni osip nakon Klavocina i Sumameda

<para>
 Prije mjesec dana pojavile su mu se na vratu tri kvržice, nalazi krvi uredni, osim željeza kojega manjka, ali doktori su rekli da nema mjesta panici. Prije šest dana kvržice su mu se pojavile na rukama i nogama u velikom broju. Nije dobio nikakvu terapiju. Zamolila bih Vas za stručno mišljenje.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>na žalost kad su kožna oboljenja u pitanju teško je išta odgovoriti bez da vidite dijete ili barem fotografiju koliko su kvržice velike, kakve su boje, da li ga svrbe i slično. Preporučujem Vam pregled pedijatra, te prema potrebi dermatologa koji će najbolje procijeniti o čemu se radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kvržice na vratu kod 3-godišnjaka koje su se proširile na ruke i noge Postavila bih Vam pitanje vezano uz dječaka od tri godine. 
    Prije mjesec dana pojavile su mu se na vratu tri kvržice, nalazi krvi uredni, osim željeza kojega manjka, ali doktori su rekli da nema mjesta panici. Prije šest dana kvržice su mu se pojavile na rukama i nogama u velikom broju. Nije dobio nikakvu terapiju. Zamolila bih Vas za stručno mišljenje.

Poštovani,
na žalost kad su kožna oboljenja u pitanju teško je išta odgovoriti bez da vidite dijete ili barem fotografiju koliko su kvržice velike, kakve su boje, da li ga svrbe i slično. Preporučujem Vam pregled pedijatra, te prema potrebi dermatologa koji će najbolje procijeniti o čemu se radi.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kvržice na vratu kod 3-godišnjaka koje su se proširile na ruke i noge

<para>
 Hrskavični dio acetabuluma D-širok, pokriva glavu femura. L-uzak, pokriva glavu femura. TIP -D-Ib-prijelazni kuk , L-Ia. Zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>nalaz ultrazvuka lijevog kuka je potpuno uredan gledajući sve paremetre. Nalaz desnog kuka zbog blagih odstupnja zahtijeva kontrolu na kojoj će se vidjeti da li je sve u redu ili je potrebno liječenje. Kontrola se obično radi za 4 tjedna.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Je li nalaz kukova bebe uredan? Zanima me Vaše mišljenje na nalaze od kukova od bebe stare 6 tjedana. Koštano oblikovanje D-dobro,  L-dobro. Koštano izbočenje D-zaobljeno,  L-oštrokutno. 
    Hrskavični dio acetabuluma D-širok, pokriva glavu femura. L-uzak, pokriva glavu femura. TIP -D-Ib-prijelazni kuk , L-Ia. Zahvaljujem na odgovoru.

Poštovani,
nalaz ultrazvuka lijevog kuka je potpuno uredan gledajući sve paremetre. Nalaz desnog kuka zbog blagih odstupnja zahtijeva kontrolu na kojoj će se vidjeti da li je sve u redu ili je potrebno liječenje. Kontrola se obično radi za 4 tjedna.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Je li nalaz kukova bebe uredan?

<para>
 Sad je u pet mjeseci i 20 dana dobio 100 g. Do četvrtog mjeseca isključivo dojen, sa četiri mjeseca uključili smo dohranu, jabuka, banana, žitarice. Adaptirano mlijeko ne prihvaća. Strah me je da je gladan i grozno mi je vidjeti te male brojke kada je u pitanju njegov napredak. Pedijatar smatra da je sve u redu.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>do četvrtog mjeseca bih rekla da je sve bilo u redu, no sada zaista zadnja 2 mjeseca je dijete dobilo manje od optimalnog. Svakako pored Vašeg mlijeka neka ima još 2 obroka - voćno/žitno/mliječnu kašicu i ručak - povrće/žitarica ili krumpir/meso. Ukoliko i dalje ne napreduje tada je potrebna evaluacija gastroenterologa tj. kompletna obrada.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba iz mjeseca u mjesec sve slabije napreduje, a pedijatar kaže da je u redu Beba rođena s 3.545 g, dugačka 55 cm, sad sa šest mjeseci ima 6.300 g. Prvi mjesec dobio je jedan kg, drugi 800 g, treći mjesec  600 g, četvrti 400 g, peti 330 g. 
    Sad je u pet mjeseci i 20 dana dobio 100 g. Do četvrtog mjeseca isključivo dojen, sa četiri mjeseca uključili smo dohranu, jabuka, banana, žitarice. Adaptirano mlijeko ne prihvaća. Strah me je da je gladan i grozno mi je vidjeti te male brojke kada je u pitanju njegov napredak. Pedijatar smatra da je sve u redu.

Poštovani,
do četvrtog mjeseca bih rekla da je sve bilo u redu, no sada zaista zadnja 2 mjeseca je dijete dobilo manje od optimalnog. Svakako pored Vašeg mlijeka neka ima još 2 obroka - voćno/žitno/mliječnu kašicu i ručak - povrće/žitarica ili krumpir/meso. Ukoliko i dalje ne napreduje tada je potrebna evaluacija gastroenterologa tj. kompletna obrada.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,

   
   dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba iz mjeseca u mjesec sve slabije napreduje, a pedijatar kaže da je u redu

<para>
 Liječnica je predložila dohranu, jer tvrdi da je slabo napredan. Uveli smo mliječne kašice, voće, povrće i nastavili s dojenjem. Sa 7 mjeseci na kontroli je imao 7000 g. Je li to zaista opet premalo? Mirna je beba, spava i jede, igra se samostalno, sjedi. Meni je ovo treće dijete i dvoje starijih je isto otprilike napredovalo. Međutim, prije 18 godina nije postojala ta centilna krivulja koju su liječnici pratili. On u 7 mjeseci još nije ni kihnuo, a kamoli nešto ozbiljnije, a svakodnevno smo na svježem zraku. Ja osobno ne bih na nikakve pretrage, već bih nastavila pomalo jer smatram da bi gladno i nezadovoljno dijete barem plakalo. Molim Vas za mišljenje. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Činjenica je da je dijete na percentilnoj krivulji jako nisko. Po mjerenju sa šest mjeseci ispod granice koja se smatra normalnom uhranjenošću, a sa sedam mjeseci nešto iznad donje granice. Ali isto tako vidim i da je vaš sin sitnije građe, što se odražava i na duljini, a to isto nije zanemarivo – morate gledati odnos težina/duljina, a ne samo duljinu ili samo težinu. Osim toga, trebat će mu više od jednog mjeseca da značajnije poveća težinu.</para>
<para>Svakako je evidentan napredak postignut uvođenjem krute hrane. Sada sa sedam mjeseci možete uvesti i meso te nuditi tri obroka krute hrane u danu. Predlažem da za sada nastavite s dohranom i pratite češće napredovanje težine. Ako uočite gubitak težine ili zastoj reagirajte.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Pedijatrica kaže da beba ne napreduje dovoljno, ali meni izgleda zdrav, sit i zadovoljan Poštovani, 3. lipnja sam rodila dječaka od 2950 g i 49 cm. Pola godine sam ga samo dojila i na pregledu sa 6 mjeseci imao je 6540 g i 67,5 cm. 
    Liječnica je predložila dohranu, jer tvrdi da je slabo napredan. Uveli smo mliječne kašice, voće, povrće i nastavili s dojenjem. Sa 7 mjeseci na kontroli je imao 7000 g. Je li to zaista opet premalo? Mirna je beba, spava i jede, igra se samostalno, sjedi. Meni je ovo treće dijete i dvoje starijih je isto otprilike napredovalo. Međutim, prije 18 godina nije postojala ta centilna krivulja koju su liječnici pratili. On u 7 mjeseci još nije ni kihnuo, a kamoli nešto ozbiljnije, a svakodnevno smo na svježem zraku. Ja osobno ne bih na nikakve pretrage, već bih nastavila pomalo jer smatram da bi gladno i nezadovoljno dijete barem plakalo. Molim Vas za mišljenje. Unaprijed hvala.

Poštovana,
Činjenica je da je dijete na percentilnoj krivulji jako nisko. Po mjerenju sa šest mjeseci ispod granice koja se smatra normalnom uhranjenošću, a sa sedam mjeseci nešto iznad donje granice. Ali isto tako vidim i da je vaš sin sitnije građe, što se odražava i na duljini, a to isto nije zanemarivo – morate gledati odnos težina/duljina, a ne samo duljinu ili samo težinu. Osim toga, trebat će mu više od jednog mjeseca da značajnije poveća težinu.
Svakako je evidentan napredak postignut uvođenjem krute hrane. Sada sa sedam mjeseci možete uvesti i meso te nuditi tri obroka krute hrane u danu. Predlažem da za sada nastavite s dohranom i pratite češće napredovanje težine. Ako uočite gubitak težine ili zastoj reagirajte.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Ivana Purić

Pedijatrica kaže da beba ne napreduje dovoljno, ali meni izgleda zdrav, sit i zadovoljan

<para>
 Poštovani, 
 imam bebu od 5 i pol mjeseci Beba je na adaptiranom mlijeku i trenutno ima 4 mliječna obroka od 210 ml (nekad ne popije sve), i ima oko 9 kg. Zanima me koliko ukupno ml dnevno treba davati bebi od 5 i pol mjeseci? Kod uvođenja kašice, ako je beba dobro podnijela mrkvu i malo krumpira, mogu li uvesti meso i odmah umiješati u kašicu kao obrok, ili isto treba dati malo mesa u naredna tri do četiri dana da se vidi reakcija? Trenutna bebina prehrana izgleda ovako. Oko 6.00 ad od 210 ml, 9.30 – 10.00 ad 210 ml, oko 13.00 kašica, 16.00 – 16.30 ad 210 ml, između 19.00 i 20.00 opet ad 210 ml i onda beba spava do 5, 6 ujutro. Na kilaži napreduje dobro. Zdrava je i vesela beba. Mogu li bebi u toj dobi uvesti još koji kašasti obrok? Zahvaljujem na odgovoru. Perica
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>meso se u prehranu uvodi nakon 7. mjeseca života. Ne žurite, vaše dijete dobro napreduje. Meso, kao i svaku drugu novu namirnicu, možete dodavati namirnicama koje su već uvedene u prehranu.</para>
<para>Za sada su vam dovoljna dva obroka krute hrane u danu. Nakon šestog mjeseca možete uvesti još jedan obrok. Od šestog mjeseca života dijete, uz drugu hranu treba i 500 ml mlijeka. Pripazite na upotrebu kašica koje sadrže šećer, on nije prikladan za djecu mlađu od godinu dana.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako uvesti meso u dohranu – samo ili ga umiješati u kašicu? Poštovani, imam bebu od 5 i pol mjeseci. S nekih 4,5 mj. počeli smo uvoditi kašice (mrkvicu, jabuku, rižolino, banane i sl.). 
   Poštovani, 
   imam bebu od 5 i pol mjeseci Beba je na adaptiranom mlijeku i trenutno ima 4 mliječna obroka od 210 ml (nekad ne popije sve), i ima oko 9 kg. Zanima me koliko ukupno ml dnevno treba davati bebi od 5 i pol mjeseci? Kod uvođenja kašice, ako je beba dobro podnijela mrkvu i malo krumpira, mogu li uvesti meso i odmah umiješati u kašicu kao obrok, ili isto treba dati malo mesa u naredna tri do četiri dana da se vidi reakcija? Trenutna bebina prehrana izgleda ovako. Oko 6.00 ad od 210 ml, 9.30 – 10.00 ad 210 ml, oko 13.00 kašica, 16.00 – 16.30 ad 210 ml, između 19.00 i 20.00 opet ad 210 ml i onda beba spava do 5, 6 ujutro. Na kilaži napreduje dobro. Zdrava je i vesela beba. Mogu li bebi u toj dobi uvesti još koji kašasti obrok? Zahvaljujem na odgovoru. Perica

Poštovani,
meso se u prehranu uvodi nakon 7. mjeseca života. Ne žurite, vaše dijete dobro napreduje. Meso, kao i svaku drugu novu namirnicu, možete dodavati namirnicama koje su već uvedene u prehranu.
Za sada su vam dovoljna dva obroka krute hrane u danu. Nakon šestog mjeseca možete uvesti još jedan obrok. Od šestog mjeseca života dijete, uz drugu hranu treba i 500 ml mlijeka. Pripazite na upotrebu kašica koje sadrže šećer, on nije prikladan za djecu mlađu od godinu dana.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako uvesti meso u dohranu – samo ili ga umiješati u kašicu?

<para>
 Pedijatrica je preporučila da počnemo koristiti Novalac 1, ali beba ga odbija - pljuje ga i vrišti. Međutim, čim joj damo vodu ili Novalac plus, odmah počne jesti. Rođena je s 3680 g, a sad ima 5890 g. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Novalac plus možete davati do šestog mjeseca života, namijenjeno je djeci koja su djelomično dojena.</para>
<para>
 Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba bi trebala prijeći na „jaču“ formulu, ali odbija Poštovani, beba od dva i pol mjeseca odbija svako mlijeko osim Novalac plus. Da li bismo trebali prelaziti na jedinicu ako joj paše ta prehrana? 
    Pedijatrica je preporučila da počnemo koristiti Novalac 1, ali beba ga odbija - pljuje ga i vrišti. Međutim, čim joj damo vodu ili Novalac plus, odmah počne jesti. Rođena je s 3680 g, a sad ima 5890 g. Molim Vas za savjet.

Poštovana,
Novalac plus možete davati do šestog mjeseca života, namijenjeno je djeci koja su djelomično dojena.

   Ivana Purić
nutricionist, dipl. ing., prof.

      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba bi trebala prijeći na „jaču“ formulu, ali odbija

<para>
 Zbog slabijih obroka promijenila sam mu dva mlijeka uz preporuku pedijatrice, jer smo mislili da mu više ne paše Hipp 1 Combiotik. Kada sam vidjela da je na svakom mlijeku isto, vratila sam ga na Hipp ali je dobio proljev koji traje već deset dana. Bili smo kod pedijatrice i preporučila mi je mlijeko bez laktoze. S Hippom mu je stolica bila rijetka i žuta te je imala kašastih dijelova, a sad na Nan-u bez laktoze mu je zelena i ima neugodan miris. Ne znam više što da radim. Na težini također nema napretka. Prvih mjesec dana je dobio 1500 g, a sad 600 g u otprilike dvadeset dana. U posljednjih deset dana je izgubio 50 g. Molim Vas za pomoć.</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se radi samo o virozi, bez obzira na to što nema temperature. Ako su proljevi česti, pazite na nadoknađivanje tekućine i koristite probiotičke kapi.</para>
<para>Jete li radili alergijsko testiranje? Moguće je i da vam treba hidrolizat. On se kupuje isključivo na recept.</para>
<para>
 Ivana Purić

 nutricionist, dipl. ing., prof.
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba ima već deset dana proljev bez obzira koje mlijeko pila Poštovani, beba stara dva mjeseca mi već deset dana ima proljev. Sve je bilo u redu do Božića, kada se naglo umirio i počeo jesti slabije, oko 60 ml, a prije toga je jeo 135 ml. 
    Zbog slabijih obroka promijenila sam mu dva mlijeka uz preporuku pedijatrice, jer smo mislili da mu više ne paše Hipp 1 Combiotik. Kada sam vidjela da je na svakom mlijeku isto, vratila sam ga na Hipp ali je dobio proljev koji traje već deset dana. Bili smo kod pedijatrice i preporučila mi je mlijeko bez laktoze. S Hippom mu je stolica bila rijetka i žuta te je imala kašastih dijelova, a sad na Nan-u bez laktoze mu je zelena i ima neugodan miris. Ne znam više što da radim. Na težini također nema napretka. Prvih mjesec dana je dobio 1500 g, a sad 600 g u otprilike dvadeset dana. U posljednjih deset dana je izgubio 50 g. Molim Vas za pomoć.
Poštovana,
moguće je da se radi samo o virozi, bez obzira na to što nema temperature. Ako su proljevi česti, pazite na nadoknađivanje tekućine i koristite probiotičke kapi.
Jete li radili alergijsko testiranje? Moguće je i da vam treba hidrolizat. On se kupuje isključivo na recept.

   Ivana Purić

   nutricionist, dipl. ing., prof.
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba ima već deset dana proljev bez obzira koje mlijeko pila

<para>
 Cijelu trudnoću sam pila Prenatal i nije mi jasno kako se to dogodilo. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako bi se moglo reći o čemu je riječ nužan je pregled i nakon toga ovisno o pregledu eventualno dodatna dijagnostička obrada – RTG prsnog koša kao i neki nalazi iz krvi.</para>
<para>Preporučam Vam da se prvo javite svom pedijatru na pregled da se vidi radi li se uopće o nekakvoj patologiji.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ispupčeno rebro kod 3-mjesečne bebe Poštovani, beba je stara 3 mjeseca i uočila sam da na lijevoj strani ima ispupčeno rebro. Zanima me da li se to može ispraviti i što nam je činiti dalje. 
    Cijelu trudnoću sam pila Prenatal i nije mi jasno kako se to dogodilo. Hvala!

Poštovana,
kako bi se moglo reći o čemu je riječ nužan je pregled i nakon toga ovisno o pregledu eventualno dodatna dijagnostička obrada – RTG prsnog koša kao i neki nalazi iz krvi.
Preporučam Vam da se prvo javite svom pedijatru na pregled da se vidi radi li se uopće o nekakvoj patologiji.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Ispupčeno rebro kod 3-mjesečne bebe

<para>
 Rođena je mjesec dana prerano, sve je bilo u redu, no bila je na postintenzivnoj zbog bakterije koju je pokupila iz moje plodne vode i žutice. Otpuštena je iz bolnice s 3200 g (rođena je s 3530 g). Dojila sam ju 2 i pol mjeseca, nakon čega sam počela s NAN 1. Obzirom da nije bila veliki fan bočice, s navršena 4 mjeseca počela sam joj uvoditi dohranu – voće, sto prihvaća zaista dobro (veliki fan žlice). Sa šest mjeseci, prilikom pregleda kod pedijatrice, imala je 6100 g, što ne bi nužno bio toliki problem da s 5 mjeseci nije imala 6200 g. Odlazimo u Klaićevu, napraviti krvnu sliku i testove na alergije (svi nalazi uredni), urinokultura uredna. Na kontroli za dva tjedna imala je pola kile više što je super, i izgleda kao da je imala neku stagnaciju. Zabrinuta sam zbog toga što ona ne jede puno, točnije, ujutro pojede 150 ml NAN 2 umućenog u keksolino ili rižolino. Oko 10, pola 11, pojede dvije voćke sa žitaricama. Oko 2 pojede meso (piletina ili puretina) sa krumpirom, batatom, tikvicama, špinatom, blitvom (naravno neka kombinacija svega od toga). Do prije tjedan dana je oko 6 pojela još jedan mliječni obrok (rižolino ili grisolino) i onda oko 9 večernji mliječni obrok (rižolino). Ali prije tjedan dana je prvo potpuno odbijala ovaj obrok u 6 (koji sam onda izbacila barem na neko vrijeme da vidim što će joj biti), da bi ona sada odbijala i ovaj večernji obrok. Pojede možda 3, 4 žlice i to je sve. Noć prespava cijelu, vesela je i jako aktivna beba (tim vise me čudi da nije gladna). Strah me da ne jede dovoljno jer nije normalno da je na 3 i pol obroka dnevno. Isto tako, od samog rođenja vodimo bitku oko tekućine - ni na koji način ne želi piti ništa - vodu, čaj, sok, tako da sam vrlo kreativna - od čašica, kljunova, kapaljke, šprice i ne znam sto sve ne samo da popije barem malo tekućine. Nije tip djeteta kojem se može „uvaliti“ hrana, jer kad neće onda stvarno neće.
 Hvala Vam unaprijed na savjetu. Mama Iva
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najvažnije je da li dijete sada dobro napreduje. Nemojte forsirati druge tekućine osim vode jer je ona najbolja za žeđ, a ostali slatkasti napitci remete osjećaj gladi. I druga mala djeca obično malo piju, jer zapravo kroz mlijeko i juhe unose dosta tekućine. Jelovnik se čini dobar, pričekajte još malo da vidite hoće li ponovo prihvatiti večernji obrok, jer to može biti samo kraća faza. Ako i dalje smanjuje sve više obroke ili ne dobiva na tjelesnoj masi, treba proširiti obradu prema planu gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba odbija dva zadnja obroka u danu. Zabrinuta sam da nedovoljno jede Poštovana, imam djevojčicu od 7 mjeseci s kojom me muči hranjenje. 
    Rođena je mjesec dana prerano, sve je bilo u redu, no bila je na postintenzivnoj zbog bakterije koju je pokupila iz moje plodne vode i žutice. Otpuštena je iz bolnice s 3200 g (rođena je s 3530 g). Dojila sam ju 2 i pol mjeseca, nakon čega sam počela s NAN 1. Obzirom da nije bila veliki fan bočice, s navršena 4 mjeseca počela sam joj uvoditi dohranu – voće, sto prihvaća zaista dobro (veliki fan žlice). Sa šest mjeseci, prilikom pregleda kod pedijatrice, imala je 6100 g, što ne bi nužno bio toliki problem da s 5 mjeseci nije imala 6200 g. Odlazimo u Klaićevu, napraviti krvnu sliku i testove na alergije (svi nalazi uredni), urinokultura uredna. Na kontroli za dva tjedna imala je pola kile više što je super, i izgleda kao da je imala neku stagnaciju. Zabrinuta sam zbog toga što ona ne jede puno, točnije, ujutro pojede 150 ml NAN 2 umućenog u keksolino ili rižolino. Oko 10, pola 11, pojede dvije voćke sa žitaricama. Oko 2 pojede meso (piletina ili puretina) sa krumpirom, batatom, tikvicama, špinatom, blitvom (naravno neka kombinacija svega od toga). Do prije tjedan dana je oko 6 pojela još jedan mliječni obrok (rižolino ili grisolino) i onda oko 9 večernji mliječni obrok (rižolino). Ali prije tjedan dana je prvo potpuno odbijala ovaj obrok u 6 (koji sam onda izbacila barem na neko vrijeme da vidim što će joj biti), da bi ona sada odbijala i ovaj večernji obrok. Pojede možda 3, 4 žlice i to je sve. Noć prespava cijelu, vesela je i jako aktivna beba (tim vise me čudi da nije gladna). Strah me da ne jede dovoljno jer nije normalno da je na 3 i pol obroka dnevno. Isto tako, od samog rođenja vodimo bitku oko tekućine - ni na koji način ne želi piti ništa - vodu, čaj, sok, tako da sam vrlo kreativna - od čašica, kljunova, kapaljke, šprice i ne znam sto sve ne samo da popije barem malo tekućine. Nije tip djeteta kojem se može „uvaliti“ hrana, jer kad neće onda stvarno neće.
   Hvala Vam unaprijed na savjetu. Mama Iva

Poštovana,
najvažnije je da li dijete sada dobro napreduje. Nemojte forsirati druge tekućine osim vode jer je ona najbolja za žeđ, a ostali slatkasti napitci remete osjećaj gladi. I druga mala djeca obično malo piju, jer zapravo kroz mlijeko i juhe unose dosta tekućine. Jelovnik se čini dobar, pričekajte još malo da vidite hoće li ponovo prihvatiti večernji obrok, jer to može biti samo kraća faza. Ako i dalje smanjuje sve više obroke ili ne dobiva na tjelesnoj masi, treba proširiti obradu prema planu gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,

   
   dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba odbija dva zadnja obroka u danu. Zabrinuta sam da nedovoljno jede

<para>
 Radili smo analizu stolice i bila je pozitivna na adenovirus. To je bilo prije otprilike mjesec dana. Naša pedijatrica je rekla da se virusi ne liječe, već je potrebno konzumirati mnogo tekućine i laganiju prehranu. Nakon toga je bilo bolje kojih 10 dana i sada opet proljev. Budu po 2 do 3 stolice dnevno ali ne svaki dan. Ima dana kad je stolica normalna. Zbunjena sam, nikako da to prođe. Da li je on zarazan? Roditi ću drugo dijete svaki čas, pa me to dodatno zabrinjava jer me strah da bebica to ne bi pokupila. Nisam ga cijelo to vrijeme davala u vrtić, ali nije ni to rješenje. Dobili smo ispričnicu za vrtić za 10 dana. Pedijatrica je rekla da djeca s tim idu normalno u vrtić. Molim Vas za savjet, jer ne znam što da više radim. Puno Vam hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaš dječak sigurno nije zarazan, ali je pitanje zašto proljev tako dugo traje. Pokušajte smanjiti laktozu – mliječni šećer kroz 10-ak dna, te uvesti probiotik također bar 10-ak dana. Ukoliko se isto nastavlja potreban je pregled dječjeg gastroenterologa da se provjeri nije li nešto drugo u podlozi što je ovaj proljev samo istaknuo.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Adenovirus i česti proljevi kod 4-godišnjaka. Kako liječiti? Poštovana dr. Kekez, sin od 4 godine već nekih mjesec i pol dana ima proljev. Bude bolje, nekoliko dana, pa onda dan - dva opet, i tako u krug. 
    Radili smo analizu stolice i bila je pozitivna na adenovirus. To je bilo prije otprilike mjesec dana. Naša pedijatrica je rekla da se virusi ne liječe, već je potrebno konzumirati mnogo tekućine i laganiju prehranu. Nakon toga je bilo bolje kojih 10 dana i sada opet proljev. Budu po 2 do 3 stolice dnevno ali ne svaki dan. Ima dana kad je stolica normalna. Zbunjena sam, nikako da to prođe. Da li je on zarazan? Roditi ću drugo dijete svaki čas, pa me to dodatno zabrinjava jer me strah da bebica to ne bi pokupila. Nisam ga cijelo to vrijeme davala u vrtić, ali nije ni to rješenje. Dobili smo ispričnicu za vrtić za 10 dana. Pedijatrica je rekla da djeca s tim idu normalno u vrtić. Molim Vas za savjet, jer ne znam što da više radim. Puno Vam hvala.

Poštovana,
vaš dječak sigurno nije zarazan, ali je pitanje zašto proljev tako dugo traje. Pokušajte smanjiti laktozu – mliječni šećer kroz 10-ak dna, te uvesti probiotik također bar 10-ak dana. Ukoliko se isto nastavlja potreban je pregled dječjeg gastroenterologa da se provjeri nije li nešto drugo u podlozi što je ovaj proljev samo istaknuo.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ,

   
   dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Adenovirus i česti proljevi kod 4-godišnjaka. Kako liječiti?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>mogu biti gliste, no može biti i bakterijska infekcija tog dijela sluznice kao i neka alergija. Preporučam Vam kao prvo pregled dječjeg gastroenterologa s kojim ćete se dogovoriti ovisno o anamnezi i kliničkoj slici koji su nalazi potrebni kako bi saznali o čemu se radi i poduzeli odgovarajuće liječenje.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić
</emphasis>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
</emphasis>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Crvenilo i svrbež oko analnog otvora, a nalaz je u redu Poštovani, mališana svrbi kad mu se kaka i sve mu je crveno oko analnog područja. Bojim se da možda nisu gliste. Prvi nalaz stolice je uredan, te Vas molim za mišljenje. 
Poštovana,
mogu biti gliste, no može biti i bakterijska infekcija tog dijela sluznice kao i neka alergija. Preporučam Vam kao prvo pregled dječjeg gastroenterologa s kojim ćete se dogovoriti ovisno o anamnezi i kliničkoj slici koji su nalazi potrebni kako bi saznali o čemu se radi i poduzeli odgovarajuće liječenje.

   
      Iva Palčić

   
   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Crvenilo i svrbež oko analnog otvora, a nalaz je u redu

<para>
 Jako je pričljiv i u školi ga je učiteljica već nakon dva sata stavila u kaznu u jednu prostoriju, samog. Kada je kasnije došao u grupu, bio je miran i nastavio raditi dalje, ali na kraju tog dana su se morali potpisati na rad, on nije znao i djeca su mu se ponovno smijala. Nakon tog dana odbija ići u školu, ne tvrdim da je to uzrok, ali nakon toga su nastali problemi. Bili su kod psihologa, koji smatra da je on hiperaktivan i ima problema s koncentracijom i da je to faza koja će proći. Kaže da treba razgovarati s njim i da on pomalo manipulira. Bio je u školi i dalje, ali uplakan. Sve odbija, ne želi raditi, kod kuće je pakao jer ne prestaje plakati. Urla cijeli dan, postao je agresivan prema roditeljima, grebe se, ozljeđuje. Rekao je čak i da želi skočiti kroz balkon, da ga raskomadaju, da mama umre i ide u zatvor. Zanima me, treba li pomoć psihologa i treba li ga prisiljavati da ide u školu? Na koji mu način pomoći, i njemu i roditeljima? Očajna sam jer im ne mogu pomoći. Roditelji se boje da nešto s njim nije u redu. Molim Vas da nam pomognete. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga bako,</para>
<para>uvjerena sam da ste zabrinuti zbog iznenadnih promjena u ponašanju Vašeg unuka. Prema onome što ste opisali izgleda da je Vaš unuk doživio snažne neugodne emocije vezane za vršnjake u maloj školi i samu malu školu. To što su mu se druga djeca smijala kada se nije potpisao na svoj rad vjerojatno je utjecalo na njegovo kasnije odbijanje odlaska u malu školu.
Naime, kada djeca dožive negativne reakcije iz okoline (u njegovom slučaju to bi bilo smijanje druge djece) često se javljaju snažne emocije za koje dijete treba vremena da ih proradi. Dakle, njegova reakcija da ne želi opet ići u malu školu je normalna. Svako se dijete na svoj način nosi s prilagodbom na promjene (u slučaju Vašeg unuka to je prilagodba na malu školu) koja je već sama po sebi dovoljno velik događaj, te ne čudi da je to sve izazvalo u njemu snažne emocije i promjene u ponašanju. Njegovim ispisivanjem iz male škole vjerojatno biste kratkoročno utišali njegove snažne reakcije, ali biste mu možda i poslali poruku da je OK odustati od nečega kada postane teško ili kada nešto nije kako smo očekivali, što s obzirom na Vašu brižnost, mislim da nije ono što želite postići. Ono što on sada treba je Vaše razumijevanje i prihvaćanje onakvim kakav on jest kako bi mogao riješiti osjećaje koje ima u sebi i steći ponovno kontrolu i osjećaj sigurnosti u novoj okolini.</para>
<para>Razmislite, što se događa unutar njega da je tako promijenio ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega, npr. „Čini mi se da te je strah ići u malu školu.“„Vidim da si jako ljut!“ i sl. Vi, kao i njegovi roditelji možete mu poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete Vi umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija. Tako će se on osjećati shvaćenim i prihvaćenim. Također, koliko god je to ponekad teško, iznimno je važno da izbjegnete podučavanje o prihvatljivim ponašanjima kada je on već preplavljen nekom emocijom, tj. kada vidite da je uzrujan, ljut ili sl. Tada mu jednostavno izrecite njegove osjećaje („Vidim da te povrijedilo što su ti se druga djeca smijala...“, „Baš te je naljutilo...“). Nakon što ste mu verbalizirali tu emociju koja se nalazi u njemu, postavljate granice „ali u malu školu se mora ići…“ i na kraju naglasite nešto pozitivno što mu možete ponuditi nakon male škole „danas nakon male škole možemo zajedno izrađivati utvrde za tvoje superjunake“. Ova sva tri koraka su jednako važna i bilo bi dobro ne izostavljati niti jedan od njih. Naravno u tim trenucima važna je i Vaša neverbalna komunikacija koja će mu pružiti zaštitu i utjehu (zagrljaj, držanje za ruku, maženje) te ton glasa koji treba biti podržavajući.</para>
<para>Kako je igra najbolji način dječje komunikacije kroz nju mu također možete pomoći da proradi nakupljene emocije (straha od tuđeg procjenjivanja, ljutnje, frustracije...). Pomoću igre s figuricama možete izraziti njegove i svoje osjećaje za koje smatrate da ga muče (npr. Superman je ljut jer su mu se ostali superjunaci rugali, toliko je ljut da se želi samo tući, vikati, uništavati... tada objasnite što Superman smije, a što ne smije napraviti da se ispuše i riješi svoj ono što ga muči).</para>
<para>Također, kada se radi o ozljeđivanju sebe ili drugih, kao i namjernom uništavanju stvari važno je da se takvo ponašanje odmah spriječi i odmah postavi granica. Više o postavljanju granica možete pročitati u <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">sljedećem članku</ulink>.
Ako je Vaš unuk inače aktivnije dijete bilo bi dobro osigurati mu dovoljno vremena tijekom dana za aktivnosti u kojima će moći potrošiti tu svoju energiju kako bi se mogao bolje koncentrirati i regulirati kada je to potrebno.
Ukoliko mu pomognete u tome da verbalizira ili na neki drugi način iskaže svoje osjećaje te „izbaci“ napetost koju osjeća u sebi vjerojatno će se s vremenom posljedice prilagodbe smanjiti. Ako imate dodatna pitanja ili smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se obratite nama u Centar Proventus.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Zbog početnih negativnih iskustava dječak odbija ići u malu školu Poštovana, baka sam unuka od šest godina. Prije tri tjedna krenuo je u malu školu, veselo i bez problema. 
    Jako je pričljiv i u školi ga je učiteljica već nakon dva sata stavila u kaznu u jednu prostoriju, samog. Kada je kasnije došao u grupu, bio je miran i nastavio raditi dalje, ali na kraju tog dana su se morali potpisati na rad, on nije znao i djeca su mu se ponovno smijala. Nakon tog dana odbija ići u školu, ne tvrdim da je to uzrok, ali nakon toga su nastali problemi. Bili su kod psihologa, koji smatra da je on hiperaktivan i ima problema s koncentracijom i da je to faza koja će proći. Kaže da treba razgovarati s njim i da on pomalo manipulira. Bio je u školi i dalje, ali uplakan. Sve odbija, ne želi raditi, kod kuće je pakao jer ne prestaje plakati. Urla cijeli dan, postao je agresivan prema roditeljima, grebe se, ozljeđuje. Rekao je čak i da želi skočiti kroz balkon, da ga raskomadaju, da mama umre i ide u zatvor. Zanima me, treba li pomoć psihologa i treba li ga prisiljavati da ide u školu? Na koji mu način pomoći, i njemu i roditeljima? Očajna sam jer im ne mogu pomoći. Roditelji se boje da nešto s njim nije u redu. Molim Vas da nam pomognete. Unaprijed hvala.

Draga bako,
uvjerena sam da ste zabrinuti zbog iznenadnih promjena u ponašanju Vašeg unuka. Prema onome što ste opisali izgleda da je Vaš unuk doživio snažne neugodne emocije vezane za vršnjake u maloj školi i samu malu školu. To što su mu se druga djeca smijala kada se nije potpisao na svoj rad vjerojatno je utjecalo na njegovo kasnije odbijanje odlaska u malu školu.
Naime, kada djeca dožive negativne reakcije iz okoline (u njegovom slučaju to bi bilo smijanje druge djece) često se javljaju snažne emocije za koje dijete treba vremena da ih proradi. Dakle, njegova reakcija da ne želi opet ići u malu školu je normalna. Svako se dijete na svoj način nosi s prilagodbom na promjene (u slučaju Vašeg unuka to je prilagodba na malu školu) koja je već sama po sebi dovoljno velik događaj, te ne čudi da je to sve izazvalo u njemu snažne emocije i promjene u ponašanju. Njegovim ispisivanjem iz male škole vjerojatno biste kratkoročno utišali njegove snažne reakcije, ali biste mu možda i poslali poruku da je OK odustati od nečega kada postane teško ili kada nešto nije kako smo očekivali, što s obzirom na Vašu brižnost, mislim da nije ono što želite postići. Ono što on sada treba je Vaše razumijevanje i prihvaćanje onakvim kakav on jest kako bi mogao riješiti osjećaje koje ima u sebi i steći ponovno kontrolu i osjećaj sigurnosti u novoj okolini.
Razmislite, što se događa unutar njega da je tako promijenio ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega, npr. „Čini mi se da te je strah ići u malu školu.“„Vidim da si jako ljut!“ i sl. Vi, kao i njegovi roditelji možete mu poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete Vi umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija. Tako će se on osjećati shvaćenim i prihvaćenim. Također, koliko god je to ponekad teško, iznimno je važno da izbjegnete podučavanje o prihvatljivim ponašanjima kada je on već preplavljen nekom emocijom, tj. kada vidite da je uzrujan, ljut ili sl. Tada mu jednostavno izrecite njegove osjećaje („Vidim da te povrijedilo što su ti se druga djeca smijala...“, „Baš te je naljutilo...“). Nakon što ste mu verbalizirali tu emociju koja se nalazi u njemu, postavljate granice „ali u malu školu se mora ići…“ i na kraju naglasite nešto pozitivno što mu možete ponuditi nakon male škole „danas nakon male škole možemo zajedno izrađivati utvrde za tvoje superjunake“. Ova sva tri koraka su jednako važna i bilo bi dobro ne izostavljati niti jedan od njih. Naravno u tim trenucima važna je i Vaša neverbalna komunikacija koja će mu pružiti zaštitu i utjehu (zagrljaj, držanje za ruku, maženje) te ton glasa koji treba biti podržavajući.
Kako je igra najbolji način dječje komunikacije kroz nju mu također možete pomoći da proradi nakupljene emocije (straha od tuđeg procjenjivanja, ljutnje, frustracije...). Pomoću igre s figuricama možete izraziti njegove i svoje osjećaje za koje smatrate da ga muče (npr. Superman je ljut jer su mu se ostali superjunaci rugali, toliko je ljut da se želi samo tući, vikati, uništavati... tada objasnite što Superman smije, a što ne smije napraviti da se ispuše i riješi svoj ono što ga muči).
Također, kada se radi o ozljeđivanju sebe ili drugih, kao i namjernom uništavanju stvari važno je da se takvo ponašanje odmah spriječi i odmah postavi granica. Više o postavljanju granica možete pročitati u sljedećem članku.
Ako je Vaš unuk inače aktivnije dijete bilo bi dobro osigurati mu dovoljno vremena tijekom dana za aktivnosti u kojima će moći potrošiti tu svoju energiju kako bi se mogao bolje koncentrirati i regulirati kada je to potrebno.
Ukoliko mu pomognete u tome da verbalizira ili na neki drugi način iskaže svoje osjećaje te „izbaci“ napetost koju osjeća u sebi vjerojatno će se s vremenom posljedice prilagodbe smanjiti. Ako imate dodatna pitanja ili smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se obratite nama u Centar Proventus.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Zbog početnih negativnih iskustava dječak odbija ići u malu školu

<para>
 Kad smo krenuli u tu avanturu, bilo je to na njegov zahtjev (vjerojatno vidjevši da vršnjaci u vrtiću idu na tutu). Nikad u potpunosti nije bilo uspješno jer bi mu često pobjeglo u gaćice. Rijetko sam traži da ide na wc, a kad ga se pita, nikad mu se ne piški ili ne kaka, tek kad su gaćice već uprljane zove i pita, ponekad plače zbog toga. Svjestan je svega, zna gdje treba obavljati nuždu, ali jednostavno ne pita. Jako je zaigran i kao da se boji da će nešto propustiti ako ode na wc. Noćno mokrenje još nije usvojio. Da stvar bude gora, ja sam obolila od raka dojke u trudnoći i on je svega svjestan. U nekoliko navrata smo bili odvojeni na tjedan-dva zbog mog liječenja, dobio je i brata i stanje mu se pogoršalo. Ne znam kako da mu pomognem i na koji više način da mu objasnim da treba pitati kad mu se ide na wc, doma, u šetnji ili u vrtiću? Molim Vas za pomoć. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste zabrinuti što Vaš sin još nije uspio u potpunosti skinuti pelenu. Ponašanje Vašeg sinčića koje opisujete nije neobično za razdoblje nakon puno značajnih događaja koji su u međuvremenu bili u njegovoj okolini (Vaša bolest i liječenje, odvojenost od Vas, rođenje brace). Ponekad, nakon što dijete doživi stresan događaj ili promjenu u životu jednostavno treba više vremena da uspije obraditi sve svoje emocije i da se uspije fokusirati na takav korak kao što je uspostavljanje kontrole nad obavljanjem nužde.</para>
<para>Naveli ste da ste tijekom trudnoće oboljeli od raka dojke i da je on bio svjestan svega. Naime, Vaša bolest i rođenje brace vrlo su značajni događaji za Vašeg sinčića i nedvojbeno je da su kod njega su pobudili brojne različite osjećaje. U takvim situacijama djeca ponekada ne uspijevaju na ok način nositi se s emocijama, a kako je tada drugima oko njih potrebno puno pažnje i brige može doći do toga da se dijete na neki način povuče i manje traži za sebe ono što mu treba. Nakon velikih promjena u dječjoj okolini djeca često imaju osjećaj nesigurnosti, a zbog snažnih emocija koje doživljavaju (koje možda Vaš sinčić nije puno pokazivao na van kroz svoja ponašanja) imaju i smanjene kapacitete te teže usvajaju nove vještine kao što bi bila kontrola vršenja nužde. Kako biste ga još bolje razumjeli bilo bi dobro da pokušate odgonetnuti kako se on osjeća vezano za nedavne značajne događaje u njegovoj okolini. Pitanja koja Vam mogu pomoći u promišljanju mogu biti: Da li ikada spominje Vašu bolest, koliko to njega muči? Što on osjeća i doživljava svakodnevno? Da li on naglašava potrebe malog brace? Da li često pita za Vaše zdravlje? Da li je u odnosu na vrijeme prije Vaše bolesti smanjio učestalost upita da njemu nešto treba?</para>
<para>U ovom razdoblju kada on pokušava steći osjećaj sigurnosti i osjećaj kontrole zbog nedavnih nepredvidivih stresnih situacija u kojima nije imao mogućnost kontrole Vašem sinčiću treba, još više nego inače, razumijevanja, podrške i općenito ohrabrivanja (ne vezano za kontekst ostavljanja pelena). Bilo bi dobro da ga općenito što više ohrabrujete, ne vezano za kontekst vršenja nužde. Više o ohrabrivanju možete pročitati u <ulink url="http://www.roditelji.hr/jaslice/odgoj/razlika-izmedu-ohrabrenja-i-pohvale/">ovome članku</ulink>. Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja i stanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i kontrolom vršenja nužde. Također, pružanjem razumijevanja za to Vaš sinčić bi se s vremenom trebao opustiti i prihvatiti novu situaciju, a tada će mu biti lakše i kontrolirati obavljanje nužde.
Kako bi Vaš sin stekao veći osjećaj kontrole možete svakodnevne situacije proći s njim i kroz igru. Možete koristiti igračke i odglumiti situacije u kojim se on nalazi (primjerice, psić je dobio bracu i sve podređuje njemu tako da sebe stavlja u drugi plan i ne traži ništa za sebe – pojasniti što braci treba i da psić isto smije imati potrebe, što psić može učiniti – kako može izraziti svoje potrebe; maci je mama bolesna – maca je jako zabrinuta za svoju mama i ne želi biti smetnja kako bi mama što prije ozdravila – objasniti kako je mama maca jedno vrijeme trebala više pažnje i pomoći, čak i od doktora te da je zato nije bilo, ali da je sada opet tu i da mala maca smije biti zabrinuta za mamu ali da je normalno da mala maca ima i svoje potrebe…).</para>
<para>Ukoliko je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se probate držati sljedećih savjeta:
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– ukoliko mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
–bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).</para>
<para>Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će trebati još neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se obratite nama u Centar Proventus.
Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Željela bi naučiti svojeg sinčića da pita kad mora na wc Poštovana, imam sina od četiri godine i četiri mjeseca. Pokušavamo u potpunosti skinuti pelenu već godinu i pol. 
    Kad smo krenuli u tu avanturu, bilo je to na njegov zahtjev (vjerojatno vidjevši da vršnjaci u vrtiću idu na tutu). Nikad u potpunosti nije bilo uspješno jer bi mu često pobjeglo u gaćice. Rijetko sam traži da ide na wc, a kad ga se pita, nikad mu se ne piški ili ne kaka, tek kad su gaćice već uprljane zove i pita, ponekad plače zbog toga. Svjestan je svega, zna gdje treba obavljati nuždu, ali jednostavno ne pita. Jako je zaigran i kao da se boji da će nešto propustiti ako ode na wc. Noćno mokrenje još nije usvojio. Da stvar bude gora, ja sam obolila od raka dojke u trudnoći i on je svega svjestan. U nekoliko navrata smo bili odvojeni na tjedan-dva zbog mog liječenja, dobio je i brata i stanje mu se pogoršalo. Ne znam kako da mu pomognem i na koji više način da mu objasnim da treba pitati kad mu se ide na wc, doma, u šetnji ili u vrtiću? Molim Vas za pomoć. Unaprijed hvala.

Draga mama,
vjerujem da ste zabrinuti što Vaš sin još nije uspio u potpunosti skinuti pelenu. Ponašanje Vašeg sinčića koje opisujete nije neobično za razdoblje nakon puno značajnih događaja koji su u međuvremenu bili u njegovoj okolini (Vaša bolest i liječenje, odvojenost od Vas, rođenje brace). Ponekad, nakon što dijete doživi stresan događaj ili promjenu u životu jednostavno treba više vremena da uspije obraditi sve svoje emocije i da se uspije fokusirati na takav korak kao što je uspostavljanje kontrole nad obavljanjem nužde.
Naveli ste da ste tijekom trudnoće oboljeli od raka dojke i da je on bio svjestan svega. Naime, Vaša bolest i rođenje brace vrlo su značajni događaji za Vašeg sinčića i nedvojbeno je da su kod njega su pobudili brojne različite osjećaje. U takvim situacijama djeca ponekada ne uspijevaju na ok način nositi se s emocijama, a kako je tada drugima oko njih potrebno puno pažnje i brige može doći do toga da se dijete na neki način povuče i manje traži za sebe ono što mu treba. Nakon velikih promjena u dječjoj okolini djeca često imaju osjećaj nesigurnosti, a zbog snažnih emocija koje doživljavaju (koje možda Vaš sinčić nije puno pokazivao na van kroz svoja ponašanja) imaju i smanjene kapacitete te teže usvajaju nove vještine kao što bi bila kontrola vršenja nužde. Kako biste ga još bolje razumjeli bilo bi dobro da pokušate odgonetnuti kako se on osjeća vezano za nedavne značajne događaje u njegovoj okolini. Pitanja koja Vam mogu pomoći u promišljanju mogu biti: Da li ikada spominje Vašu bolest, koliko to njega muči? Što on osjeća i doživljava svakodnevno? Da li on naglašava potrebe malog brace? Da li često pita za Vaše zdravlje? Da li je u odnosu na vrijeme prije Vaše bolesti smanjio učestalost upita da njemu nešto treba?
U ovom razdoblju kada on pokušava steći osjećaj sigurnosti i osjećaj kontrole zbog nedavnih nepredvidivih stresnih situacija u kojima nije imao mogućnost kontrole Vašem sinčiću treba, još više nego inače, razumijevanja, podrške i općenito ohrabrivanja (ne vezano za kontekst ostavljanja pelena). Bilo bi dobro da ga općenito što više ohrabrujete, ne vezano za kontekst vršenja nužde. Više o ohrabrivanju možete pročitati u ovome članku. Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja i stanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i kontrolom vršenja nužde. Također, pružanjem razumijevanja za to Vaš sinčić bi se s vremenom trebao opustiti i prihvatiti novu situaciju, a tada će mu biti lakše i kontrolirati obavljanje nužde.
Kako bi Vaš sin stekao veći osjećaj kontrole možete svakodnevne situacije proći s njim i kroz igru. Možete koristiti igračke i odglumiti situacije u kojim se on nalazi (primjerice, psić je dobio bracu i sve podređuje njemu tako da sebe stavlja u drugi plan i ne traži ništa za sebe – pojasniti što braci treba i da psić isto smije imati potrebe, što psić može učiniti – kako može izraziti svoje potrebe; maci je mama bolesna – maca je jako zabrinuta za svoju mama i ne želi biti smetnja kako bi mama što prije ozdravila – objasniti kako je mama maca jedno vrijeme trebala više pažnje i pomoći, čak i od doktora te da je zato nije bilo, ali da je sada opet tu i da mala maca smije biti zabrinuta za mamu ali da je normalno da mala maca ima i svoje potrebe…).
Ukoliko je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se probate držati sljedećih savjeta:
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– ukoliko mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
–bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).
Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će trebati još neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se obratite nama u Centar Proventus.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Željela bi naučiti svojeg sinčića da pita kad mora na wc

<para>
 Prije dvije godine upoznala sam divnog čovjeka koji je nju prihvatio, a ona je sama od sebe počela njega nazivati ocem. Sad misli da je on njezin otac. Da joj kažem i na koji način tko je njen pravi otac i da je on ne želi vidjeti? Bojim se da ću je povrijediti jer u sadašnjem „tati“ vidi sve. Stalno je s njim, druže se, vole i kopira ga u svemu. Molila bih Vas za savjet. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sigurna sam da Vam nije lako odlučiti na koji način reći istinu o biološkom ocu svojoj djevojčici. Strah da ju ne povrijedite Vas još više čini nesigurnom kako bi joj to trebali reći. Pozitivno je što želite biti iskreni sa svojom djevojčicom.</para>
<para>Vaša djevojčica je još malena i vjerojatno sada neće tu informaciju shvatiti toliko ozbiljno koliko ju Vi doživljavate. Razgovor o toj temi možete započeti u nekoj situaciji kada je atmosfera opuštena, kada znate da vas nitko neće ometati i sl. Možete početi jednostavno s rečenicom da dok je ona bila još mala curica (beba) da je u njenom životu bio je jedan drugi tata, ali da to nekada tako bude i da je on otišao, no da ona već dugo u svom životu ima drugog tatu i da je OK da ga zove tata. Nadalje, bilo bi dobro da budete otvoreni i da odgovorite na njena pitanja ako ih bude imala vezano za taj događaj. Kako će Vaša djevojčica odrastati tako možete postepeno dodavati još detalja u priču, tako da nekada sazna o tome kako joj je biološki tata taj tata kojeg se ne sjeća, a da je drugi tata, koji ju voli i brine za nju, sada skupa s mamom. Također, kada osjetite da je vrijeme za to možete razgovarati o tome kako djeca dolaze na svijet i kako su potrebni i mama i tata za to, a da je mama nju rodila kada je uz nju bio jedan drugi tata.</para>
<para>Važno je da o tom pitanju, kao i o svakoj drugoj temi, razgovarate tako da su Vaši odgovori u skladu s Vašim razmišljanjima i stavovima o tome, jer ćete jedino tako biti konzistentni u svakom odgovoru, što će dijete najmanje zbunjivati. Naglasite joj i da ako će imati ikada još pitanja vezano za tog drugog tatu i oko cijele situacije s dva tate da Vas slobodno pita. Bitno je da pokažete Vašoj djevojčici da je to bila situacija koja se zna dogoditi u životu, i da bez obzira o čemu se radilo uvijek može računati na Vas i na razgovor s Vama. Samo hrabro!</para>

Kako da svojoj kćerki (6) kažem da joj čovjek kojeg zove tata nije biološki otac? Poštovana, imam djevojčicu koja je napunila šest godina. Posljednji put vidjela je svog oca kada je imala tri godine. Nas dvoje smo se rastali dok je ona još bila mala beba. 
    Prije dvije godine upoznala sam divnog čovjeka koji je nju prihvatio, a ona je sama od sebe počela njega nazivati ocem. Sad misli da je on njezin otac. Da joj kažem i na koji način tko je njen pravi otac i da je on ne želi vidjeti? Bojim se da ću je povrijediti jer u sadašnjem „tati“ vidi sve. Stalno je s njim, druže se, vole i kopira ga u svemu. Molila bih Vas za savjet. Unaprijed hvala.

Draga mama,
sigurna sam da Vam nije lako odlučiti na koji način reći istinu o biološkom ocu svojoj djevojčici. Strah da ju ne povrijedite Vas još više čini nesigurnom kako bi joj to trebali reći. Pozitivno je što želite biti iskreni sa svojom djevojčicom.
Vaša djevojčica je još malena i vjerojatno sada neće tu informaciju shvatiti toliko ozbiljno koliko ju Vi doživljavate. Razgovor o toj temi možete započeti u nekoj situaciji kada je atmosfera opuštena, kada znate da vas nitko neće ometati i sl. Možete početi jednostavno s rečenicom da dok je ona bila još mala curica (beba) da je u njenom životu bio je jedan drugi tata, ali da to nekada tako bude i da je on otišao, no da ona već dugo u svom životu ima drugog tatu i da je OK da ga zove tata. Nadalje, bilo bi dobro da budete otvoreni i da odgovorite na njena pitanja ako ih bude imala vezano za taj događaj. Kako će Vaša djevojčica odrastati tako možete postepeno dodavati još detalja u priču, tako da nekada sazna o tome kako joj je biološki tata taj tata kojeg se ne sjeća, a da je drugi tata, koji ju voli i brine za nju, sada skupa s mamom. Također, kada osjetite da je vrijeme za to možete razgovarati o tome kako djeca dolaze na svijet i kako su potrebni i mama i tata za to, a da je mama nju rodila kada je uz nju bio jedan drugi tata.
Važno je da o tom pitanju, kao i o svakoj drugoj temi, razgovarate tako da su Vaši odgovori u skladu s Vašim razmišljanjima i stavovima o tome, jer ćete jedino tako biti konzistentni u svakom odgovoru, što će dijete najmanje zbunjivati. Naglasite joj i da ako će imati ikada još pitanja vezano za tog drugog tatu i oko cijele situacije s dva tate da Vas slobodno pita. Bitno je da pokažete Vašoj djevojčici da je to bila situacija koja se zna dogoditi u životu, i da bez obzira o čemu se radilo uvijek može računati na Vas i na razgovor s Vama. Samo hrabro! Klinfo.hr 

Kako da svojoj kćerki (6) kažem da joj čovjek kojeg zove tata nije biološki otac?

<para>
 . Malo je pomoglo, ali ne trajno. Bila bi zahvalna na savjetu. Vesela je, zabavna, draga, topla i nježna osoba. Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sigurna sam da Vam nije lako skoro svaki dan suočavati se sa situacijama u kojima Vaša djevojčica doživljava ruganje od vršnjaka u školi. Pohvalno je što ste već razgovarali i koristili slikovnice kako bi pomogli Vašoj djevojčici, no svejedno vas brine Vas jer je to samo kratkotrajno pomoglo.</para>
<para>Odlično je što uviđate da je Vaša djevojčica vesela, zabavna, draga, topla i nježna osoba, i svakako bi bilo dobro učiti ju kako se zaštititi. Za početak bilo bi dobro osvijestiti joj koje opcije ima – što ona može napraviti u trenutku kada ju netko povrijedi. Vjerujem da ste već razgovarali s njom o tome i da ona razumije što bi tada mogla ili trebala učiniti, no ponekad se djeca u trenutku kada je netko agresivan prema njima, naprosto ne mogu prisjetiti svega toga što im je rečeno jer su emocionalno preplavljeni. Zato je važno da joj se daju vrlo kratke i vrlo jasne upute što može učiniti kada se netko ružno ponaša prema njoj. Naglasak se stavlja na kratke i jasne poruke jer je veća vjerojatnost da će ih se dijete sjetiti u tim stresnim situacijama.</para>
<para>Na primjer, konkretne rečenice ili ponašanja koja može iskoristiti kad se osjeća ugroženo poput: glasno izreci „Ne“, „Makni se, pusti me!“ ili „Prestanite“; ili odi do učiteljice. Važno je da radnja bude jednostavna pa da ju dijete može izvesti i kada je uzrujano ili uplašeno.</para>
<para>Nadalje, bilo bi dobro da razgovarate s učiteljicom ili stručnim suradnicima kako bi bili upoznati sa situacijom budući da su oni kao djelatnici škole dužni zaštititi djecu, a tako ćete svojoj djevojčici pokazati da ste uz nju i da ćete joj pomoći riješiti ovu neugodnu situaciju.</para>
<para>Također, djeca najbolje usvajaju socijalne vještine indirektno, kroz igru. Možete koristiti igračke i odglumiti situacije u kojim se ona nalazi (primjerice, psiću se ruga prijatelj miš – pojasniti što miš radi, a što psić, što psić može učiniti…). Možda će biti potrebno neko vrijeme da Vaša djevojčica savlada i uspješno upotrijebi vještine potrebne da se obrani od ruganja vršnjaka, no s obzirom na Vašu motivaciju i podršku, naučit će se zauzeti za sebe na socijalno prihvatljiv način ne povrjeđujući druge, a ni sebe.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica je prvašić i pati zbog ruganja vršnjaka u školi Poštovani, naša djevojčica od šest i pol godina krenula je u prvi razred. Skoro pa svaki dan iz škole dolazi frustrirana zbog ruganja vršnjaka. Probala sam to riješiti razgovorom, slikovnicama 
   . Malo je pomoglo, ali ne trajno. Bila bi zahvalna na savjetu. Vesela je, zabavna, draga, topla i nježna osoba. Hvala!

Draga mama,
sigurna sam da Vam nije lako skoro svaki dan suočavati se sa situacijama u kojima Vaša djevojčica doživljava ruganje od vršnjaka u školi. Pohvalno je što ste već razgovarali i koristili slikovnice kako bi pomogli Vašoj djevojčici, no svejedno vas brine Vas jer je to samo kratkotrajno pomoglo.
Odlično je što uviđate da je Vaša djevojčica vesela, zabavna, draga, topla i nježna osoba, i svakako bi bilo dobro učiti ju kako se zaštititi. Za početak bilo bi dobro osvijestiti joj koje opcije ima – što ona može napraviti u trenutku kada ju netko povrijedi. Vjerujem da ste već razgovarali s njom o tome i da ona razumije što bi tada mogla ili trebala učiniti, no ponekad se djeca u trenutku kada je netko agresivan prema njima, naprosto ne mogu prisjetiti svega toga što im je rečeno jer su emocionalno preplavljeni. Zato je važno da joj se daju vrlo kratke i vrlo jasne upute što može učiniti kada se netko ružno ponaša prema njoj. Naglasak se stavlja na kratke i jasne poruke jer je veća vjerojatnost da će ih se dijete sjetiti u tim stresnim situacijama.
Na primjer, konkretne rečenice ili ponašanja koja može iskoristiti kad se osjeća ugroženo poput: glasno izreci „Ne“, „Makni se, pusti me!“ ili „Prestanite“; ili odi do učiteljice. Važno je da radnja bude jednostavna pa da ju dijete može izvesti i kada je uzrujano ili uplašeno.
Nadalje, bilo bi dobro da razgovarate s učiteljicom ili stručnim suradnicima kako bi bili upoznati sa situacijom budući da su oni kao djelatnici škole dužni zaštititi djecu, a tako ćete svojoj djevojčici pokazati da ste uz nju i da ćete joj pomoći riješiti ovu neugodnu situaciju.
Također, djeca najbolje usvajaju socijalne vještine indirektno, kroz igru. Možete koristiti igračke i odglumiti situacije u kojim se ona nalazi (primjerice, psiću se ruga prijatelj miš – pojasniti što miš radi, a što psić, što psić može učiniti…). Možda će biti potrebno neko vrijeme da Vaša djevojčica savlada i uspješno upotrijebi vještine potrebne da se obrani od ruganja vršnjaka, no s obzirom na Vašu motivaciju i podršku, naučit će se zauzeti za sebe na socijalno prihvatljiv način ne povrjeđujući druge, a ni sebe.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica je prvašić i pati zbog ruganja vršnjaka u školi

<para>
 Ponavljao je drugu godinu. Sada je obolio od glomerulonefritisa, bolesti bubrega. Nije strašna dijagnoza, ali on opet vidi sve najgore. Tlak mu se malo povisi, a on kao da će umrijeti. Posljednjih pet dana nije gotovo ništa spavao. Čak je razmišljao i o smrti. Stvarno mu želim pomoći, ali ne znam kako. Objektivno je odličan dečko, ali ima strašan sistem uvjerenja. Kao da misli da ništa ne zaslužuje. Molim Vas, dajte mi neki savjet. Što da čita, gleda, radi? Kako da ga potaknem na pozitivne promjene? Hvala Vam.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>s obzirom na sve tegobe koje iznosite moj stav je da bi bilo najbolje da Vaš dečko potraži stručnu pomoć. Kako ga njegova uvjerenja znatno ometaju u svakodnevnom funkcioniranju te se na neki način odražavaju na razne aspekte njegova života, nužno je otkriti njihov uzrok. Uvjerenja koja imamo ne nastaju sama od sebe već mogu biti proizvod poruka koje su nam slali bliski ljudi u životu (a jedna od tih poruka može biti i ta da ništa ne zaslužujemo), posljedica doživljenih trauma itd. Kako ona jednog dana postaju obrazac po kojemu živimo i kako nas mogu prilično ograničavati u životu, ali i loše utjecati na naše psihofizičko zdravlje, neophodna je psihoterapija da bismo ih osvijestili a potom i otpustili.</para>
<para>Hoće li vaš dečko pristati na psihoterapiju ili ne – zaista ne znam, no vi kao djevojka ne možete ujedno biti i stručna podrška. Možete mu biti podrška kao partnerica, možete ga ohrabrivati, poticati, ukazivati na pozitivne strane – no, da bi se postigle značajne promjene ipak je potreban stručnjak.</para>
<para>Vama i dečku šaljem podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Moj dečko sve uvijek vidi negativno i pesimistično Poštovana, moj dečko studira medicinu. Kada je trebao polagati Anatomiju, u svojoj glavi je stvorio stav da je nikada neće položiti. Sve je tada negativno gledao i jedva je položio. 
    Ponavljao je drugu godinu. Sada je obolio od glomerulonefritisa, bolesti bubrega. Nije strašna dijagnoza, ali on opet vidi sve najgore. Tlak mu se malo povisi, a on kao da će umrijeti. Posljednjih pet dana nije gotovo ništa spavao. Čak je razmišljao i o smrti. Stvarno mu želim pomoći, ali ne znam kako. Objektivno je odličan dečko, ali ima strašan sistem uvjerenja. Kao da misli da ništa ne zaslužuje. Molim Vas, dajte mi neki savjet. Što da čita, gleda, radi? Kako da ga potaknem na pozitivne promjene? Hvala Vam.

Draga čitateljice,
s obzirom na sve tegobe koje iznosite moj stav je da bi bilo najbolje da Vaš dečko potraži stručnu pomoć. Kako ga njegova uvjerenja znatno ometaju u svakodnevnom funkcioniranju te se na neki način odražavaju na razne aspekte njegova života, nužno je otkriti njihov uzrok. Uvjerenja koja imamo ne nastaju sama od sebe već mogu biti proizvod poruka koje su nam slali bliski ljudi u životu (a jedna od tih poruka može biti i ta da ništa ne zaslužujemo), posljedica doživljenih trauma itd. Kako ona jednog dana postaju obrazac po kojemu živimo i kako nas mogu prilično ograničavati u životu, ali i loše utjecati na naše psihofizičko zdravlje, neophodna je psihoterapija da bismo ih osvijestili a potom i otpustili.
Hoće li vaš dečko pristati na psihoterapiju ili ne – zaista ne znam, no vi kao djevojka ne možete ujedno biti i stručna podrška. Možete mu biti podrška kao partnerica, možete ga ohrabrivati, poticati, ukazivati na pozitivne strane – no, da bi se postigle značajne promjene ipak je potreban stručnjak.
Vama i dečku šaljem podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Moj dečko sve uvijek vidi negativno i pesimistično

<para>
 Ponekad uzmem Ksalol jer mi je to psihijatar prepisao. Napravljeni su svi pregledi, od ORL, gastrologa, pulmologa, endokrinologa, psihijatra pa do infektologa i sve je u redu. Međutim, ja i dalje ne mogu gutati. Lijekovi me samo uspavljuju. Zaista želim normalno jesti, smršavila sam 10 kg i ličim na kostura. Ne znam više što da radim kako bih se riješila ovog straha. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>problemi koje opisuješ su rješivi no u ovom trenutku je za njih neophodna stručna pomoć. S obzirom da ti je od strane specijaliste psihijatra prepisana terapija Ksalol-om, evidentno je da nije sve u redu jer se terapija ne prepisuje ako osoba ne osjeća nikakve tegobe. Iz tog razloga nije dovoljna samo terapija lijekovima već i terapija razgovorom – psihoterapija. Stoga je moj savjet da što prije potražiš pomoć psihoterapeuta kako bi došli do uzroka problema ali i da bi se naučila nositi s ovim situacijama. U tom nošenju lijekovi mogu pomoći – no oni sami za sebe bez razgovora nisu dovoljni. Također je bitno i reći specijalisti psihijatru da ti ova terapija ne odgovora te pitati postoji li nešto drugo što bi ti pomoglo da normalno funkcioniraš u svakodnevnom životu. Psihijatar jest tu da prati tvoju reakciju na lijek, da ti prepiše odgovarajući koji će ti pomoći – no da bi to mogao nužna mu je tvoja povratna informacija.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imam toliki strah od gutanja hrane da i po 10 dana ništa ne jedem Dobar dan! Imam 19 godina i imam veliki problem s gutanjem hrane. 3 dana mogu normalno jesti, i potom 10 dana ništa. Borim se s teškom anksioznošću, ali ne uzimam lijekove. 
    Ponekad uzmem Ksalol jer mi je to psihijatar prepisao. Napravljeni su svi pregledi, od ORL, gastrologa, pulmologa, endokrinologa, psihijatra pa do infektologa i sve je u redu. Međutim, ja i dalje ne mogu gutati. Lijekovi me samo uspavljuju. Zaista želim normalno jesti, smršavila sam 10 kg i ličim na kostura. Ne znam više što da radim kako bih se riješila ovog straha. Molim Vas za savjet.

Draga čitateljice,
problemi koje opisuješ su rješivi no u ovom trenutku je za njih neophodna stručna pomoć. S obzirom da ti je od strane specijaliste psihijatra prepisana terapija Ksalol-om, evidentno je da nije sve u redu jer se terapija ne prepisuje ako osoba ne osjeća nikakve tegobe. Iz tog razloga nije dovoljna samo terapija lijekovima već i terapija razgovorom – psihoterapija. Stoga je moj savjet da što prije potražiš pomoć psihoterapeuta kako bi došli do uzroka problema ali i da bi se naučila nositi s ovim situacijama. U tom nošenju lijekovi mogu pomoći – no oni sami za sebe bez razgovora nisu dovoljni. Također je bitno i reći specijalisti psihijatru da ti ova terapija ne odgovora te pitati postoji li nešto drugo što bi ti pomoglo da normalno funkcioniraš u svakodnevnom životu. Psihijatar jest tu da prati tvoju reakciju na lijek, da ti prepiše odgovarajući koji će ti pomoći – no da bi to mogao nužna mu je tvoja povratna informacija.
Šaljem ti podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam toliki strah od gutanja hrane da i po 10 dana ništa ne jedem

<para>
 Saznala sam da je u osnovnoj školi išao po prilagođenom programu, ali u srednjoj po redovnom. Zaručnik je lijep, zgodan, normalno komunicira, sve je odlično, ali bojim se ako bismo jednog dana imali djecu da bi naše dijete naslijedilo poteškoće vezane za učenje. Zaručnik ima položenu vozačku dozvolu i odmah je prošao psihotest, ali je psihotest za vojsku pao. Molila bih Vaše mišljenje, jesam li opravdano zabrinuta? Puno Vam hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>Činjenica jest da svako dijete na svijet dolazi s određenim genetskim nasljeđem, no isto tako nasljeđe nije jedino koje utječe na formiranje djeteta. Drugim riječima, ukoliko dijete raste u poticajnoj okolini, ukoliko se s njim bavi, ako ga roditelji usmjeravaju i podržavaju – velika je vjerojatnost da i njegov uspjeh bude u skladu s tim. No, hoće li dijete jednog dana imati poteškoća ili ne sigurno ne ovisi samo o genetici i poticaju roditelja - može se dogoditi da se jednog dana dijete npr. zaljubi, pa popusti u učenju. Ovo je samo jedan primjer kojim Vam želim reći da su Vaši strahovi bezrazložni: opustite se i prihvatite da ne možemo baš sve u životu predvidjeti.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Hoće li naše dijete naslijediti „loše“ gene za učenje i školovanje? Poštovani, molila bih Vaše stručno mišljenje. Imam završenu matematičku gimnaziju, ali moj zaručnik ima srednju trogodišnju školu (trgovačku). 
    Saznala sam da je u osnovnoj školi išao po prilagođenom programu, ali u srednjoj po redovnom. Zaručnik je lijep, zgodan, normalno komunicira, sve je odlično, ali bojim se ako bismo jednog dana imali djecu da bi naše dijete naslijedilo poteškoće vezane za učenje. Zaručnik ima položenu vozačku dozvolu i odmah je prošao psihotest, ali je psihotest za vojsku pao. Molila bih Vaše mišljenje, jesam li opravdano zabrinuta? Puno Vam hvala.

Draga čitateljice,
Činjenica jest da svako dijete na svijet dolazi s određenim genetskim nasljeđem, no isto tako nasljeđe nije jedino koje utječe na formiranje djeteta. Drugim riječima, ukoliko dijete raste u poticajnoj okolini, ukoliko se s njim bavi, ako ga roditelji usmjeravaju i podržavaju – velika je vjerojatnost da i njegov uspjeh bude u skladu s tim. No, hoće li dijete jednog dana imati poteškoća ili ne sigurno ne ovisi samo o genetici i poticaju roditelja -  može se dogoditi da se jednog dana dijete npr. zaljubi, pa popusti u učenju. Ovo je samo jedan primjer kojim Vam želim reći da su Vaši strahovi bezrazložni: opustite se i prihvatite da ne možemo baš sve u životu predvidjeti.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Hoće li naše dijete naslijediti „loše“ gene za učenje i školovanje?

<para>
 Od njegove 3,5 godine idemo uredno kod logopeda, ali on u školi ne raspoznaje slova. Zbog toga ne zna čitati ništa, ni najkraće riječi. Također ne može riječi izgovoriti u slogovima niti izgovoriti pravilno duže rečenice. Eeg je uredan, drugih poteškoća nema, rođen je u urednoj trudnoći, motorka je uredna. Ne bi htjela da ga u školi stave po posebnom programu pa vas molim da mi kažete kome da se obratim za pomoć?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>da bi dijete moglo svladati vještinu čitanja u školi, prethodno treba imati razvijene vještine fonološke svjesnosti. Pod fonološkom svjesnošću podrazumijevamo sposobnost djeteta da prepoznaje i producira rimu, rastavlja i spaja slogove u riječi, izdvaja prvi glas u riječi, rastavlja riječ na glasove od kojih se sastoji te spaja pojedine glasove u smislenu riječ. S obzirom na to da nisam upoznata s anamnezom Vašeg djeteta (uslijed kojih je teškoća pohađao logopedsku terapiju) nisam sigurna da li se radi o specifičnim teškoćama čitanja koje će progredirati prema disleksiji ili se radi o teškoćama učenja koje se preslikavaju i na vještinu čitanja.</para>
<para>Kada dijete otežano prati program u školi, u suradnji s učiteljem, stručni tim predlaže specifičan pristup djetetu. Cilj tog pristupa jest pomoći djetetu da lakše usvaja i izražava znanje u školi. Školski sustav koristi tada dva pristupa da olakša djetetu: individalizirani pristup i prilagođeni program. Prilagođeni program sadrži prilagodbu sadržaja gradiva na temelju djetetovih mogućnosti, prilagodbu metode kojom će se gradivo prezentirati djetetu te primjeren način ocjenjivanja. Za razliku od njega, individualizirani pristup sadrži samo prilagodbu metode rada i načina ocjenjivanja. Jedan od glavnih kriterija za dodjelu određenog pristupa je intelektualni status djeteta o čemu prosuđuje psiholog na temelju primjene specifičnih testova.</para>
<para>Predlažem da napravite kvalitetnu psihološku i logopedsku obradu kako bi se utvrdili razlozi otežanog usvajanja vještine čitanja te kako bi dobili savjete o primjerenoj podršci (individualizirani pristup ili prilagođeni program) u okviru školskog sustava. Ukoliko ste u blizini grada Zagreba, pozivam Vas da se s povjerenjem obratite našem timu stručnjaka u kabinetu za razvojnu podršku Korneo.</para>
<para>
 
 <emphasis>Diana Plantak, mag. logoped</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>SI pedagog
<ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Prvašić ima problema s raspoznavanjem slova i izgovorom slogova i rečenica Poštovani, imam sina od 8 godina i sad je tek krenuo u prvi razred. Rođen je kao neurorizično dijete s nepunih 37 tjedana. 
    Od njegove 3,5 godine idemo uredno kod logopeda, ali on u školi ne raspoznaje slova. Zbog toga ne zna čitati ništa, ni najkraće riječi. Također ne može riječi izgovoriti u slogovima niti izgovoriti pravilno duže rečenice. Eeg je uredan, drugih poteškoća nema, rođen je u urednoj trudnoći, motorka je uredna. Ne bi htjela da ga u školi stave po posebnom programu pa vas molim da mi kažete kome da se obratim za pomoć?

Poštovana,
da bi dijete moglo svladati vještinu čitanja u školi, prethodno  treba imati razvijene vještine fonološke svjesnosti. Pod fonološkom svjesnošću podrazumijevamo sposobnost djeteta da prepoznaje i producira rimu, rastavlja i spaja slogove u riječi, izdvaja prvi glas u riječi, rastavlja riječ na glasove od kojih se sastoji te spaja pojedine glasove u smislenu riječ. S obzirom na to da nisam upoznata s anamnezom Vašeg djeteta (uslijed kojih je teškoća pohađao logopedsku terapiju) nisam sigurna da li se radi o specifičnim teškoćama čitanja koje će progredirati prema disleksiji ili se radi o teškoćama učenja koje se  preslikavaju i na vještinu čitanja.
Kada dijete  otežano prati program u školi,  u suradnji  s učiteljem, stručni tim predlaže specifičan pristup djetetu. Cilj tog pristupa jest pomoći djetetu da lakše usvaja i izražava znanje u školi. Školski sustav koristi tada dva pristupa da olakša djetetu: individalizirani pristup i prilagođeni program.  Prilagođeni program sadrži prilagodbu sadržaja gradiva na temelju djetetovih mogućnosti, prilagodbu metode kojom će se gradivo prezentirati djetetu te primjeren način ocjenjivanja. Za razliku od njega, individualizirani pristup sadrži samo prilagodbu metode rada i načina ocjenjivanja. Jedan od glavnih kriterija za dodjelu određenog pristupa je intelektualni status djeteta o čemu prosuđuje psiholog na temelju primjene specifičnih testova.
Predlažem da napravite kvalitetnu psihološku i logopedsku obradu kako bi se utvrdili razlozi otežanog usvajanja vještine čitanja te kako bi dobili savjete o primjerenoj podršci (individualizirani pristup ili prilagođeni program) u okviru školskog sustava. Ukoliko ste u blizini grada Zagreba,  pozivam Vas da se s povjerenjem obratite našem timu stručnjaka u kabinetu za razvojnu podršku Korneo.

   
      Diana Plantak, mag. logoped
   


   
      SI pedagog
Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Prvašić ima problema s raspoznavanjem slova i izgovorom slogova i rečenica

<para>
 Poštovani, 
 kćer ima osam godina, ide u 3 Jako je to željela jer su sve kolegice iz grupe odlazile u školu, a i sama sam na kraju donijela odluku da može ići jer su svi testovi i susreti s psihologinjom pokazali da je spremna. Rečeno mi je da, ako odlučim da ju puštamo u školu, budem spremna na to da je ona djevojčica koja voli kreativnost i da će vjerojatno ostati takvo dijete, što se pokazalo točnim. Međutim, problem koji se pojavio sad u 3. razredu je taj da ona jednostavno ne odgovori do kraja na pitanja u testu ili ne završi test koji bi trebala i to pod izlikom da nije stigla. Ne završi likovni rad, ne napiše zadaću, ali kad se dogodi da zaboravi zadaću, ona to napravi 3-4 puta za redom, a do tada ju piše redovito. Kao da nastane neki klik u glavi i tu stane. Ne radi se o tome da joj ide teško matematika ili općenito učenje, jednostavno kao da nema kontinuitet, odnosno skače sa 1., 2. na 5. Primjerice, iz matematike ima same petice i onda odjednom iz istog gradiva dobije jedan ili dva jer "nije stigla" napisati odgovore. Teško mi je dokučiti kako da ju usmjerim u radu. Učiteljica misli da ju trebam pustiti, ali kada ju pustim onda se dogode upravo ovakvi gafovi. Imate li konkretne prijedloge, osim odlazak na nekakav razgovor? Postoji li nešto što bih mogla raditi s njom da joj povećamo pažnju, koncentraciju? Stječe se dojam da ima trenutaka kada se gubi i ode u neki drugi svijet. Između ostalog, ide i u 
 glazbenu školu, prvi razred i to voli. Njemački jezik savladala je bez teškoća i voli i taj predmet, matematika joj ide odlično, hrvatski, priroda i ostalo bez većih problema u znanju, ali ima velikih problema u radu. Kad ju pustim, ne nadgledam redovito što radi i kako, ima dosta kikseva. 
 Molim Vas, usmjerite me na nekakav put pomoću kojeg ćemo joj pomoći u radu u školi i doma, a bez velikog nadzora? Hvala! Lijepo pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sve što ste nam napisali ukazuje na to da Vaša djevojčica ima teškoće na području pažnje i koncentracije što za posljedicu ima to da ne uspije dovršiti likovni rad, ne odgovori na sva pitanja u testu, ne prepiše do kraja gradivo s ploče. Navodite kako se to ne događa uvijek. Pažnja i koncentracija fluktuiraju. Najčešće su usko povezane s dijelom dana (ujutro su djeca koncentriranija). Također će teškoće bit manje izražene na prvom satu nastave, a više vidljive kako školski dan odmiče.</para>
<para>Kod djece koja imaju teškoće na ovom području važno je da ono ima stalni radni kutak koji će omogućiti učenje u mirnim uvjetima. Radni stol morao bi biti dalje od prozora kako dijete ne bi odlutalo pogledom kroz prozor. Radni bi stol morao biti uredan samo s jednom tekom ili knjigom na njemu, bez dodatnih sadržaja koji bi mogli ometati pažnju. Vanjske izvore podražaja, poput glazbe, zvukova s televizije ili buke koju proizvode drugi članovi obitelji treba svesti na minimum. U radu na školskim zadacima djetetu je potrebna rutina, struktura i predvidivost. Pažljivo isplanirajte dan sa školskim obavezama, slobodnim aktivnostima i kućnim zadacima. Unaprijed određena rutina stvara podlogu za usvajanje navika učenja. Ako je dijete nakon škole umorno, potreban mu je odmor kako bi se ponovno moglo koncentrirati. Između rada na raznim predmetima potrebno je napraviti pauzu od 10 minuta i omogućiti neki oblik kretanja. Gradivo je potrebno podijeliti na manje segmente, bez nevažnih detalja. Dobro je izmjenjivati zadatke: teške, lake, zabavne i dosadne. Djetetu treba dati jednostavne konkretne upute i provjerite da li Vas je razumjelo.</para>
<para>Ne zaboravite pohvaliti svaki uspjeh!</para>
<para>Čitanje prije spavanja trebalo bi postati ritual. Čitanje jako trenira koncentraciju. Kompjuterske igrice svedite na minimum.</para>
<para>Zamolite učiteljicu da djevojčica sjedi u njenoj neposrednoj blizini (u prvoj klupi) i neka ju povremeno provjeri i usmjeri da nastavi raditi ono što se od nje traži.</para>
<para>Ovo su neke univerzalne upute. No, za konkretnije smjernice bilo bi jako važno da djevojčicu odvedete stručnjaku (defektologu – rehabilitatoru) koji će sa sigurnošću utvrditi na kojim područjima djevojčica ima teškoće. Tada ćete dobiti kvalitetnije smjernice koje će se bazirati isključivo na sposobnostima i teškoćama Vašeg djeteta. Djevojčicu je potrebno poučiti i tehnikama učenja koje će se oslanjati na njene jake strane. Sve navedeno možete obaviti i kod nas u Kabinetu Korneo.</para>

Djevojčica preskače zadatke, nije organizirana i ne završava testove Poštovani, kćer ima osam godina, ide u 3. razred. Ranije je krenula u školu, ali ne zbog toga što je bila previše napredna. 
   Poštovani, 
   kćer ima osam godina, ide u 3 Jako je to željela jer su sve kolegice iz grupe odlazile u školu, a i sama sam na kraju donijela odluku da može ići jer su svi testovi i susreti s psihologinjom pokazali da je spremna. Rečeno mi je da, ako odlučim da ju puštamo u školu, budem spremna na to da je ona djevojčica koja voli kreativnost i da će vjerojatno ostati takvo dijete, što se pokazalo točnim. Međutim, problem koji se pojavio sad u 3. razredu je taj da ona jednostavno ne odgovori do kraja na pitanja u testu ili ne završi test koji bi trebala i to pod izlikom da nije stigla. Ne završi likovni rad, ne napiše zadaću, ali kad se dogodi da zaboravi zadaću, ona to napravi 3-4 puta za redom, a do tada ju piše redovito. Kao da nastane neki klik u glavi i tu stane. Ne radi se o tome da joj ide teško matematika ili općenito učenje, jednostavno kao da nema kontinuitet, odnosno skače sa 1., 2. na 5. Primjerice, iz matematike ima same petice i onda odjednom iz istog gradiva dobije jedan ili dva jer "nije stigla" napisati odgovore. Teško mi je dokučiti kako da ju usmjerim u radu. Učiteljica misli da ju trebam pustiti, ali kada ju pustim onda se dogode upravo ovakvi gafovi. Imate li konkretne prijedloge, osim odlazak na nekakav razgovor? Postoji li nešto što bih mogla raditi s njom da joj povećamo pažnju, koncentraciju? Stječe se dojam da ima trenutaka kada se gubi i ode u neki drugi svijet. Između ostalog, ide i u 
   glazbenu školu, prvi razred i to voli. Njemački jezik savladala je bez teškoća i voli i taj predmet, matematika joj ide odlično, hrvatski, priroda i ostalo bez većih problema u znanju, ali ima velikih problema u radu. Kad ju pustim, ne nadgledam redovito što radi i kako, ima dosta kikseva. 
   Molim Vas, usmjerite me na nekakav put pomoću kojeg ćemo joj pomoći u radu u školi i doma, a bez velikog nadzora? Hvala! Lijepo pozdrav.

Poštovana,
sve što ste nam napisali ukazuje na to da Vaša djevojčica ima teškoće na području pažnje i koncentracije što za posljedicu ima to da ne uspije dovršiti likovni rad, ne odgovori na sva pitanja u testu, ne prepiše do kraja gradivo s ploče. Navodite kako se to ne događa uvijek. Pažnja i koncentracija fluktuiraju. Najčešće su usko povezane s dijelom dana (ujutro su djeca koncentriranija). Također će teškoće bit manje izražene na prvom satu nastave, a više vidljive kako školski dan odmiče.
Kod djece koja imaju teškoće na ovom području važno je da ono ima stalni radni kutak koji će omogućiti učenje u mirnim uvjetima. Radni stol morao bi biti dalje od prozora kako dijete ne bi odlutalo pogledom kroz prozor. Radni bi stol morao biti uredan samo s jednom tekom ili knjigom na njemu, bez dodatnih sadržaja koji bi mogli ometati pažnju. Vanjske izvore podražaja, poput glazbe, zvukova s televizije ili buke koju proizvode drugi članovi obitelji  treba svesti na minimum. U radu na školskim zadacima djetetu je potrebna rutina, struktura i predvidivost. Pažljivo isplanirajte dan sa školskim obavezama, slobodnim aktivnostima i kućnim zadacima. Unaprijed određena rutina stvara podlogu za usvajanje navika učenja. Ako je dijete nakon škole umorno, potreban mu je odmor kako bi se ponovno moglo koncentrirati. Između rada na raznim predmetima potrebno je napraviti pauzu od 10 minuta i omogućiti neki oblik kretanja. Gradivo je potrebno podijeliti na manje segmente, bez nevažnih detalja. Dobro je izmjenjivati zadatke: teške, lake, zabavne i dosadne. Djetetu treba dati  jednostavne konkretne upute i provjerite da li Vas je razumjelo.
Ne zaboravite pohvaliti svaki uspjeh!
Čitanje prije spavanja trebalo bi postati ritual. Čitanje jako trenira koncentraciju. Kompjuterske igrice svedite na minimum.
Zamolite učiteljicu da djevojčica sjedi u njenoj neposrednoj blizini (u prvoj klupi) i neka ju povremeno provjeri i usmjeri da nastavi raditi ono što se od nje traži.
Ovo su neke univerzalne upute. No, za konkretnije smjernice bilo bi jako važno da djevojčicu odvedete stručnjaku (defektologu – rehabilitatoru) koji će sa sigurnošću utvrditi na kojim područjima djevojčica ima teškoće. Tada ćete dobiti kvalitetnije smjernice koje će se bazirati isključivo na sposobnostima i teškoćama Vašeg djeteta. Djevojčicu je potrebno poučiti i tehnikama učenja koje će se oslanjati na njene jake strane. Sve navedeno možete obaviti i kod nas u Kabinetu Korneo. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Djevojčica preskače zadatke, nije organizirana i ne završava testove

<para>
 <emphasis>
 Međutim, on je to počeo raditi među svojim prijateljima koji su kod kuće počeli isto oponašati. Stoga trenutno imamo problem da ti roditelji brane svojoj djeci da se druže s njim zbog toga. Molim Vas za savjet kako da postupim, a da mu pri tome ne naštetim. Vidim da je zbog svega vidno potresen i nedostaje mu društvo.
 </emphasis>
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sigurna sam da Vam nije lako odlučiti kako da riješite nastalu situaciju, a da pritom ne naštetite svom sinu te da mu pomognete da se bolje osjeća.</para>
<para>Vaš sin je, budući da je samozadovoljavanje normalan dio odrastanja, vjerojatno otkrio da mu diranje intimnih dijelova pruža ugodu. Kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnosti već je fokus na ugodi i opuštanju koju djeca osjećaju kada dodiruju ili trljaju spolovila. Samozadovoljavanje djeca koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Više o samoj prirodi samozadovoljavanja kod djece možete pročitati u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djecje-samozadovoljavanje-kod-roditelja-izaziva-sram-ali-radi-se-o-prirodnoj-i-normalnoj-potrebi/">ovom članku</ulink>.</para>
<para>Naveli ste da se Vaš sinčić samozadovoljava u društvu, tj. među svojim prijateljima. Odlično je što ste uvažili njegovu potrebu te je važno da ga ne kažnjavate ili dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane, treba naći način da mu se objasni kako je to njegova privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružen drugim ljudima. Potrebno mu je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi.</para>
<para>Nadalje, zabrinjava Vas reakcija roditelja njegovih prijatelja na cijelu situaciju. Nažalost na odluke drugih ljudi ne možemo utjecati, ali možete probati shvatiti zašto oni donose takve odluke. Ako je to zbog nedostatka informiranosti o toj temi možete im predložiti neki od oblika stjecanja informacija (npr. predložiti učiteljici da organizira roditeljski sastanak na tu temu; samostalno educiranje/traženje savjeta na tu temu ili ako inače dobro poznajete roditelje možete sami strukturirati informacije o toj temi). Također, ako smatrate da Vama ili Vašem sinčiću treba dodatnu pomoć slobodno se javite nama u Centar Proventus.
Sretno!</para>

Dječak (7) se dira po spolovilu pred vršnjacima Poštovani, dječak star 7 godina često se dira po spolovilu, što sam ja pripisala njegovoj dobi i istraživanju. 
   
       Međutim, on je to počeo raditi među svojim prijateljima koji su kod kuće počeli isto oponašati. Stoga trenutno imamo problem da ti roditelji brane svojoj djeci da se druže s njim zbog toga. Molim Vas za savjet kako da postupim, a da mu pri tome ne naštetim. Vidim da je zbog svega vidno potresen i nedostaje mu društvo.
   

Draga mama,
sigurna sam da Vam nije lako odlučiti kako da riješite nastalu situaciju, a da pritom ne naštetite svom sinu te da mu pomognete da se bolje osjeća.
Vaš sin je, budući da je samozadovoljavanje normalan dio odrastanja, vjerojatno otkrio da mu diranje intimnih dijelova pruža ugodu. Kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnosti već je fokus na ugodi i opuštanju koju djeca osjećaju kada dodiruju ili trljaju spolovila. Samozadovoljavanje djeca koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Više o samoj prirodi samozadovoljavanja kod djece možete pročitati u ovom članku.
Naveli ste da se Vaš sinčić samozadovoljava u društvu, tj. među svojim prijateljima. Odlično je što ste uvažili njegovu potrebu te je važno da ga ne kažnjavate ili dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane, treba naći način da mu se objasni kako je to njegova privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružen drugim ljudima. Potrebno mu je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi.
Nadalje, zabrinjava Vas reakcija roditelja njegovih prijatelja na cijelu situaciju. Nažalost na odluke drugih ljudi ne možemo utjecati, ali možete probati shvatiti zašto oni donose takve odluke. Ako je to zbog nedostatka informiranosti o toj temi možete im predložiti neki od oblika stjecanja informacija (npr. predložiti učiteljici da organizira roditeljski sastanak na tu temu; samostalno educiranje/traženje savjeta na tu temu ili ako inače dobro poznajete roditelje možete sami strukturirati informacije o toj temi). Također, ako smatrate da Vama ili Vašem sinčiću treba dodatnu pomoć slobodno se javite nama u Centar Proventus.
Sretno! Klinfo.hr 

Dječak (7) se dira po spolovilu pred vršnjacima

<para>
 Nakon određenog perioda uspjeli smo je naviknuti da spava sama u svojoj sobi. Nakon što se rodila seka, spavala je i dalje sama iako bi pred jutro došla k nama u krevet. Međutim, posljednjih nekoliko dana ne želi spavati ni u svojoj sobi ni s nama. Čim dođe vrijeme spavanja, želi spavati s bakom. Pokušala sam spavati s njom u sobi, ali ona se konstantno budila i plakala da želi baki. Kasnije je i u snu dozivala baku, tj. bakicu. Na kraju nitko nije uspio cijelu noć oka sklopiti. Molim Vas za neki savjet. Ne želim da moje dijete spava s bakom, jer me time povređuje. Osjećam se kao loša majka. Trudim se posvetiti joj što više pažnje, no uz malu seku od 10 mjeseci ponekad je to nemoguće. Mala seka je tada na nju ljubomorna i ne slažu se, pa znam povisiti ton na stariju, ali i na mlađu kada je kriva. Baka starijoj sve dopušta, što mi još više stvara probleme. Više ne znam kako bih ju vratila blizu nas i pridobila da provodi vrijeme s nama. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>sigurna sam da dajete sve od sebe kako bi posvetili puno pažnje i ljubavi svojim curicama. Iako ponekad osjetite da Vas neka ponašanja Vaše starije curice povrjeđuju, te se onda osjećate kao loša majka, to je vjerojatno jer se jako trudite da budete što bolja mama Vašim curicama.</para>
<para>Kako ste naveli da je Vaša curica već uspješno usvojila rutinu samostalnog spavanja, a s obzirom na to da kod bake nema postavljenih granica na njena ponašanja, vjerojatno je počela testirati i Vaše granice. Vi kao majka možete odlučivati gdje će Vaša curica spavati, no vraćanje te rutine vjerojatno će od Vas zahtijevati dosljednost i postavljanje granica. Više o postavljanju granica možete pročitati u <ulink url="https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice">ovome članku</ulink>.</para>
<para>Kako bi bili uspješni u vraćanju rutine važno je da iskreno razmislite koliko vremena dnevno/tjedno je Vama u redu da Vaša curica provede s bakom. Tada možete Vašoj curici ponuditi ono što ste odlučili – npr. da je OK da se ide igrati kod bake tijekom popodneva sat-dva, ali da nije OK da spava kod nje, već da se spava u svojem krevetu. U redu je da promišljate što je Vama OK, tj. koliko učestalo Vaša curica ipak može spavati kod bake kada će to biti njen i bakin poseban dan samo za njihove igre i aktivnosti. Kako biste mogli čuvati svoj odnos s kćerkom, važno je da pratite svoj ritam kako se Vaša povrijeđenost zbog kćerkinih postupaka ne bi prelijevala u vaš odnos.</para>
<para>Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili imate dodatna pitanja slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Puno sreće,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije

 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Curica odbija spavati sama ili s roditeljima i odlazi u prizemlje baki Poštovani, imam curicu od 3 godine. Kada se rodila živjeli smo u istom prostoru s muževim roditeljima, no kako smo očekivali novu bebu preselili smo se na kat te je curica spavala s nama. 
    Nakon određenog perioda uspjeli smo je naviknuti da spava sama u svojoj sobi. Nakon što se rodila seka, spavala je i dalje sama iako bi pred jutro došla k nama u krevet. Međutim, posljednjih nekoliko dana ne želi spavati ni u svojoj sobi ni s nama. Čim dođe vrijeme spavanja, želi spavati s bakom. Pokušala sam spavati s njom u sobi, ali ona se konstantno budila i plakala da želi baki. Kasnije je i u snu dozivala baku, tj. bakicu. Na kraju nitko nije uspio cijelu noć oka sklopiti. Molim Vas za neki savjet. Ne želim da moje dijete spava s bakom, jer me time povređuje. Osjećam se kao loša majka. Trudim se posvetiti joj što više pažnje, no uz malu seku od 10 mjeseci ponekad je to nemoguće. Mala seka je tada na nju ljubomorna i ne slažu se, pa znam povisiti ton na stariju, ali i na mlađu kada je kriva. Baka starijoj sve dopušta, što mi još više stvara probleme. Više ne znam kako bih ju vratila blizu nas i pridobila da provodi vrijeme s nama. Hvala unaprijed.

Draga mama,
sigurna sam da dajete sve od sebe kako bi posvetili puno pažnje i ljubavi svojim curicama. Iako ponekad osjetite da Vas neka ponašanja Vaše starije curice povrjeđuju, te se onda osjećate kao loša majka, to je vjerojatno jer se jako trudite da budete što bolja mama Vašim curicama.
Kako ste naveli da je Vaša curica već uspješno usvojila rutinu samostalnog spavanja, a s obzirom na to da kod bake nema postavljenih granica na njena ponašanja, vjerojatno je počela testirati i Vaše granice. Vi kao majka možete odlučivati gdje će Vaša curica spavati, no vraćanje te rutine vjerojatno će od Vas zahtijevati dosljednost i postavljanje granica. Više o postavljanju granica možete pročitati u ovome članku.
Kako bi bili uspješni u vraćanju rutine važno je da iskreno razmislite koliko vremena dnevno/tjedno je Vama u redu da Vaša curica provede s bakom. Tada možete Vašoj curici ponuditi ono što ste odlučili – npr. da je OK da se ide igrati kod bake tijekom popodneva sat-dva, ali da nije OK da spava kod nje, već da se spava u svojem krevetu. U redu je da promišljate što je Vama OK, tj. koliko učestalo Vaša curica ipak može spavati kod bake kada će to biti njen i bakin poseban dan samo za njihove igre i aktivnosti. Kako biste mogli čuvati svoj odnos s kćerkom, važno je da pratite svoj ritam kako se Vaša povrijeđenost zbog kćerkinih postupaka ne bi prelijevala u vaš odnos.
Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili imate dodatna pitanja slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Puno sreće,

   Ivana Knežević, magistra psihologije

   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Curica odbija spavati sama ili s roditeljima i odlazi u prizemlje baki

<para>
 Vrlo je emotivan i, iako mnogo toga zna (krenuo je u školu kao odličan čitač, a i vrlo dobro vlada matematikom, ide u glazbenu školu i na nogomet), ima manjak samopouzdanja i nesiguran je. Mi ga pohvaljujemo i pohvale mu ne manjka, ali često je i sam traži. U razredu su ga izabrali za predsjednika razreda. Jako je sklon glazbi, voli "piskarati" sve i svašta - izmišlja pjesmice, povremeno i igrokaze (predstave) i voli kad ga se sluša te kada je u centru pažnje. Perfekcionist je, vrlo uredan u pisanju. Učiteljica je jako zadovoljna s njim jer sluša, trudi se i odlično mu ide. Seku je dobio kad je imao 6,5 godina. Super ju je prihvatio, ali od tada ponekad traži potvrdu da ga volimo isto kao i nju (iako se mi i dalje trudimo oko njega maksimalno moguće).
 Ono što sam primijetila je da se češće tj. gotovo stalno igra s djevojčicama. To su uglavnom nekakve igre uloga, nešto glume, igraju se škole ili npr. Naše male klinike te je često on inicijator i organizator igre. U vrtiću se podjednako igrao s djevojčicama i dječacima do negdje 6. godine. Od tada se više družio s jednim dječakom godinu dana mlađim od njega i tada je krenula i česta igra s djevojčicama. U travnju je taj dječak odselio. Tada se orijentirao na igru s djevojčicama. U tom periodu su dječaci počeli više igrati nogomet, ali on se nije želio uključiti u igru s njima, iako doma s tatom jako voli igrati nogomet. Počeo ga je i trenirati i sviđa mu se na treninzima, ali i dalje ne želi igrati s dječacima u školi jer su oni jači od njega (tako on kaže). Pretpostavljam da to znači da su oni bolji od njega tj. da on misli da su bolji. Trener kaže da prati treninge, sluša, ali da se boji čvršće igre. Kad sam ga pitala zašto se ne igra s dječacima, rekao je da su djevojčice nježnije i nisu tako divlje. 
 Inače ne igra kompjutorske igrice tj. vrlo rijetko i to nikakve agresivne. Kod kuće se znao igrati autićima - sad manje jer ne stigne, lego kockama (ali slaže sam što želi, a ne po uputama) i stalno piše po ploči i po papirima.
 Ne znam zašto se toliko orijentirao na igru s djevojčicama? Nemam ništa protiv njegove igre s djevojčicama, ali voljela bih da se to promijeni pa da se povremeno igra i s dječacima. Predložila sam mu da ponekad ode i do dječaka i pogleda što oni rade i kako se igraju. Nije baš zainteresiran, malo je "škicnuo", ali ništa konkretno. Ne voli igrati nogomet s njima, Minecraft i neke borbe. Mislim da su neki dječaci i mirniji kao on, ali on nije zainteresiran. 
 Molim Vas za mišljenje što učiniti i kako se postaviti u navedenoj situaciji.
 Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iz Vašeg pisma bilo mi je lako zaključiti da Vam je jako stalo do Vašeg dječaka. Ponekad Vas brine činjenica što Vaš dječak više vremena provodi u igri s djevojčicama nego dječacima. Po svemu što ste naveli Vaš sin djeluje kao aktivno i po prirodi senzibilnije dijete.
Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta</ulink>.</para>
<para>Želja za igranjem dječaka s djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Budući da je vjerojatno po temperamentu senzibilniji, više mu odgovara društvo i igre koje su nježnijeg karaktera – naime, moguće je da mu dječaci i njihove tipične igre ne odgovaraju jer su češće agresivnih tema, a sami dječaci češće impulzivni u tim igrama.</para>
<para>Kako ste naveli da se Vaš sin družio s dječakom do nedavno, mogu zaključiti kako ima normalnu interakciju s dječacima, samo za druženje i igru trenutno radije bira djevojčice. Iako ste zabrinuti zbog toga, iz svega što ste napisali o svojem sinu, mislim da mu možete u potpunosti pokazati povjerenje u trenutnom odabiru svojeg društva i načina igranja. Vjerojatno u njegovoj okolini trenutno nema dječaka koji su mu slični po temperamentu i interesima te svoje potrebe za igrom i društvom zadovoljava kroz igru s djevojčicama koje su senzibilnije te nježnije u igri. Uvijek mu možete pomoći da stekne prijatelja istog spola (ali i drugog spola) tako da razgovarate s njim nježno i otvoreno o vrstama igara i društva koja njemu odgovaraju i vođeni time možete mu ponuditi svoju pomoć da ih prepozna a onda i ostvari kontakt s njima. Zbog njegovog senzibilnijeg temperamenta i emotivnosti za dobrobit Vašeg odnos sa sinom bitno je da se tu vodite isključivo njegovim potrebama i željama. U dogovoru s njim možete pozvati izvan škole (ili glazbene škole) nekog dječaka koji ima slične interese i temperament Vašem sinu, kako bi se s njim mogao igrati na način koji im odgovara. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže trenutno pronaći prijatelja istog spola i da ste mu spremni pomoći u tome.</para>
<para>S obzirom na to što ste naveli vjerujem da dajete sve od sebe da mu upravo to i pokažete. Vi ste djetetu osnovna baza sigurnosti i Vaše mišljenje će mu uvijek biti najvažnije. Pristupom uvjeravanja da je za Vašeg sina dobro nešto što on ne smatra dobrim za sebe (nametanjem) neće dijete odjednom početi uživati u nekim novim, „muškim“, interesima i društvima. Upravo se može dogoditi to da počne skrivati svoje želje i potrebe od Vas, a to dugoročno nije dobro niti za njega niti za vaš odnos.</para>
<para>Za kraj, ponekad djeca koja su darovita znaju biti senzibilnija i imati nešto drugačije interese od vršnjaka pa ukoliko kod svog dječaka prepoznajete još neke naznake darovitosti možete razmisliti o tome da se napravi psihološka procjena.
Sretno,</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Naši sin (7) isključivo se igra s djevojčicama Poštovana! Moj sin ima 7 godina i ove godine je krenuo u školu. 
    Vrlo je emotivan i, iako mnogo toga zna (krenuo je u školu kao odličan čitač, a i vrlo dobro vlada matematikom, ide u glazbenu školu i na nogomet), ima manjak samopouzdanja i nesiguran je. Mi ga pohvaljujemo i pohvale mu ne manjka, ali često je i sam traži. U razredu su ga izabrali za predsjednika razreda. Jako je sklon glazbi, voli "piskarati" sve i svašta - izmišlja pjesmice, povremeno i igrokaze (predstave) i voli kad ga se sluša te kada je u centru pažnje. Perfekcionist je, vrlo uredan u pisanju. Učiteljica je jako zadovoljna s njim jer sluša, trudi se i odlično mu ide. Seku je dobio kad je imao 6,5 godina. Super ju je prihvatio, ali od tada ponekad traži potvrdu da ga volimo isto kao i nju (iako se mi i dalje trudimo oko njega maksimalno moguće).
   Ono što sam primijetila je da se češće tj. gotovo stalno igra s djevojčicama. To su uglavnom nekakve igre uloga, nešto glume, igraju se škole ili npr. Naše male klinike te je često on inicijator i organizator igre. U vrtiću se podjednako igrao s djevojčicama i dječacima do negdje 6. godine. Od tada se više družio s jednim dječakom godinu dana mlađim od njega i tada je krenula i česta igra s djevojčicama. U travnju je taj dječak odselio. Tada se orijentirao na igru s djevojčicama. U tom periodu su dječaci počeli više igrati nogomet, ali on se nije želio uključiti u igru s njima, iako doma s tatom jako voli igrati nogomet. Počeo ga je i trenirati i sviđa mu se na treninzima, ali i dalje ne želi igrati s dječacima u školi jer su oni jači od njega (tako on kaže). Pretpostavljam da to znači da su oni bolji od njega tj. da on misli da su bolji. Trener kaže da prati treninge, sluša, ali da se boji čvršće igre. Kad sam ga pitala zašto se ne igra s dječacima, rekao je da su djevojčice nježnije i nisu tako divlje. 
   Inače ne igra kompjutorske igrice tj. vrlo rijetko i to nikakve agresivne. Kod kuće se znao igrati autićima - sad manje jer ne stigne, lego kockama (ali slaže sam što želi, a ne po uputama) i stalno piše po ploči i po papirima.
   Ne znam zašto se toliko orijentirao na igru s djevojčicama? Nemam ništa protiv njegove igre s djevojčicama, ali voljela bih da se to promijeni pa da se povremeno igra i s dječacima. Predložila sam mu da ponekad ode i do dječaka i pogleda što oni rade i kako se igraju. Nije baš zainteresiran, malo je "škicnuo", ali ništa konkretno. Ne voli igrati nogomet s njima, Minecraft i neke borbe. Mislim da su neki dječaci i mirniji kao on, ali on nije zainteresiran. 
   Molim Vas za mišljenje što učiniti i kako se postaviti u navedenoj situaciji.
   Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

Draga mama,
iz Vašeg pisma bilo mi je lako zaključiti da Vam je jako stalo do Vašeg dječaka. Ponekad Vas brine činjenica što Vaš dječak više vremena provodi u igri s djevojčicama nego dječacima. Po svemu što ste naveli Vaš sin djeluje kao aktivno i po prirodi senzibilnije dijete.
Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u članku: Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta.
Želja za igranjem dječaka s djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Budući da je vjerojatno po temperamentu senzibilniji, više mu odgovara društvo i igre koje su nježnijeg karaktera – naime, moguće je da mu dječaci i njihove tipične igre ne odgovaraju jer su češće agresivnih tema, a sami dječaci češće impulzivni u tim igrama.
Kako ste naveli da se Vaš sin družio s dječakom do nedavno, mogu zaključiti kako ima normalnu interakciju s dječacima, samo za druženje i igru trenutno radije bira djevojčice. Iako ste zabrinuti zbog toga, iz svega što ste napisali o svojem sinu, mislim da mu možete u potpunosti pokazati povjerenje u trenutnom odabiru svojeg društva i načina igranja. Vjerojatno u njegovoj okolini trenutno nema dječaka koji su mu slični po temperamentu i interesima te svoje potrebe za igrom i društvom zadovoljava kroz igru s djevojčicama koje su senzibilnije te nježnije u igri. Uvijek mu možete pomoći da stekne prijatelja istog spola (ali i drugog spola) tako da razgovarate s njim nježno i otvoreno o vrstama igara i društva koja njemu odgovaraju i vođeni time možete mu ponuditi svoju pomoć da ih prepozna a onda i ostvari kontakt s njima. Zbog njegovog senzibilnijeg temperamenta i emotivnosti za dobrobit Vašeg odnos sa sinom bitno je da se tu vodite isključivo njegovim potrebama i željama. U dogovoru s njim možete pozvati izvan škole (ili glazbene škole) nekog dječaka koji ima slične interese i temperament Vašem sinu, kako bi se s njim mogao igrati na način koji im odgovara. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže trenutno pronaći prijatelja istog spola i da ste mu spremni pomoći u tome.
S obzirom na to što ste naveli vjerujem da dajete sve od sebe da mu upravo to i pokažete. Vi ste djetetu osnovna baza sigurnosti i Vaše mišljenje će mu uvijek biti najvažnije. Pristupom uvjeravanja da je za Vašeg sina dobro nešto što on ne smatra dobrim za sebe (nametanjem) neće dijete odjednom početi uživati u nekim novim, „muškim“, interesima i društvima. Upravo se može dogoditi to da počne skrivati svoje želje i potrebe od Vas, a to dugoročno nije dobro niti za njega niti za vaš odnos.
Za kraj, ponekad djeca koja su darovita znaju biti senzibilnija i imati nešto drugačije interese od vršnjaka pa ukoliko kod svog dječaka prepoznajete još neke naznake darovitosti možete razmisliti o tome da se napravi psihološka procjena.
Sretno,

   Ivana Knežević, magistra psihologije


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Naši sin (7) isključivo se igra s djevojčicama

<para>
 Ne živimo zajedno posljednjih 10 mjeseci, a najmlađe se dijete prije tri mjeseca počelo čudno ponašati. Naime, ako slučajno lijevim laktom dotakne nešto mora to učiniti i desnim (i obratno). Ako ga poljubim u lijevi obraz, ne odustaje dok ga ne poljubim i u desni. Te procese ponavlja po nekoliko puta. Slično ponašanju Jacka Nicholsona u filmu "As Good as it Gets". Kada hodamo ulicom, ni pod koju cijenu neće stati na linije po zebri. Uz to, počeo je govoriti jako tiho. Teško ga i ja razumijem. Molim Vas za pomoć, što mi je činiti?
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>vjerujem da Vas zbunjuju neobična ponašanja Vašeg sinčića i da se osjećate nesigurno. Važno je da ste uočili promjene u ponašanju kod Vašeg sina i da želite razumjeti što mu se događa. Kroz ponašanja koje opisujete Vaš sin očito se suočava s velikom količinom stresa koja mogu biti posljedica promjena u obiteljskoj dinamici (odnosno razvoda).</para>
<para>Normalno je da bilo koja veća promjena koja se dogodi u djetetovoj okolini kod njega pobuđuje osjećaj nesigurnosti i napetosti. Dijete ne može sa sigurnošću znati koje posljedice neka promjena nosi sa sobom. Nadalje, kada dolazi do promjena na koje dijete nema mogućnosti utjecaja niti kontrole, ono može pretjerano razmišljati o tim situacijama. Intenzivna razmišljanja o nečemu nad čime dijete nema kontrolu može u njemu izazivati strah i anksioznost jer se sadržaj istih najčešće odnosi na neku vrstu nesigurnosti za vlastiti život ili život ostalih i nemogućnosti kontrole nad nekim događajem (u Vašem slučaju strah da će se roditelji rastati, da neće više biti jedna obitelj, itd.). Nakon javljanja takvih za dijete preplavljujućih emocija ono ih može pokušavati umanjiti, neutralizirati ili izbjeći opetovanim radnjama koje subjektivno vraćaju osjećaj kontrole i smanjuju stres (npr. morate poljubiti oba obraza Vašeg sina). Dijete se tada privremeno osjeća rasterećeno, međutim pretjerano razmišljanje se kroz određeno vrijeme vraća i pokreće se novi „ciklus“.</para>
<para>Savjetovala bih Vam da otvoreno razgovarate s njim i da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega. Opetovane radnje najčešće služe smanjivanju anksioznosti koju on osjeća. Možete ga pitati da Vam objasni što to točno on smatra da treba napraviti da bi si olakšao i svakako bi bilo dobro da mu naglasite da njegova potreba da ponavlja radnje nije nenormalna već da je vjerojatno samo zbunjen.</para>
<para>Da bi mu se razvijao osjećaj sigurnosti potrebno mu je da ima jasnu i predvidivu okolinu, te da ima dnevne rutine kao i reakcije okoline koje su mu jasne i predvidive. To je nešto čemu Vi kao tata možete doprinijeti, a s obzirom na Vašu brižnost i fokusiranost na sina u to uopće ne sumnjam.</para>
<para>Normalno je da djeca u situacijama razvoda roditelja trebaju vremena da se uspiju prilagoditi na novonastalu situaciju i obiteljsku dinamiku, no ipak ako uočite da se kod Vašeg sina javlja rigidnost koja njemu samom, ali i Vama, otežava svakodnevno funkcioniranje, bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom. Ako ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.</para>
<para>
 Ivana Knežević, magistra psihologije
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon razvoda najmlađe dijete (8) počelo je ponavljati radnje Poštovana, imam troje djece: kćer 17 godina, sina 14 godina i sina 8 godina. Sa suprugom sam prošao kroz buran razvod i još uvijek prolazim. Djeca su ostala s njom u kući. 
    Ne živimo zajedno posljednjih 10 mjeseci, a najmlađe se dijete prije tri mjeseca počelo čudno ponašati. Naime, ako slučajno lijevim laktom dotakne nešto mora to učiniti i desnim (i obratno). Ako ga poljubim u lijevi obraz, ne odustaje dok ga ne poljubim i u desni. Te procese ponavlja po nekoliko puta. Slično ponašanju Jacka Nicholsona u filmu "As Good as it Gets". Kada hodamo ulicom, ni pod koju cijenu neće stati na linije po zebri. Uz to, počeo je govoriti jako tiho. Teško ga i ja razumijem. Molim Vas za pomoć, što mi je činiti?

Dragi tata,
vjerujem da Vas zbunjuju neobična ponašanja Vašeg sinčića i da se osjećate nesigurno. Važno je da ste uočili promjene u ponašanju kod Vašeg sina i da želite razumjeti što mu se događa. Kroz ponašanja koje opisujete Vaš sin očito se suočava s velikom količinom stresa koja mogu biti posljedica promjena u obiteljskoj dinamici (odnosno razvoda).
Normalno je da bilo koja veća promjena koja se dogodi u djetetovoj okolini kod njega pobuđuje osjećaj nesigurnosti i napetosti. Dijete ne može sa sigurnošću znati koje posljedice neka promjena nosi sa sobom. Nadalje, kada dolazi do promjena na koje dijete nema mogućnosti utjecaja niti kontrole, ono može pretjerano razmišljati o tim situacijama. Intenzivna razmišljanja o nečemu nad čime dijete nema kontrolu može u njemu izazivati strah i anksioznost jer se sadržaj istih najčešće odnosi na neku vrstu nesigurnosti za vlastiti život ili život ostalih i nemogućnosti kontrole nad nekim događajem (u Vašem slučaju strah da će se roditelji rastati, da neće više biti jedna obitelj, itd.). Nakon javljanja takvih za dijete preplavljujućih emocija ono ih može pokušavati umanjiti, neutralizirati ili izbjeći opetovanim radnjama koje subjektivno vraćaju osjećaj kontrole i smanjuju stres (npr. morate poljubiti oba obraza Vašeg sina). Dijete se tada privremeno osjeća rasterećeno, međutim pretjerano razmišljanje se kroz određeno vrijeme vraća i pokreće se novi „ciklus“.
Savjetovala bih Vam da otvoreno razgovarate s njim i da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega. Opetovane radnje najčešće služe smanjivanju anksioznosti koju on osjeća. Možete ga pitati da Vam objasni što to točno on smatra da treba napraviti da bi si olakšao i svakako bi bilo dobro da mu naglasite da njegova potreba da ponavlja radnje nije nenormalna već da je vjerojatno samo zbunjen.
Da bi mu se razvijao osjećaj sigurnosti potrebno mu je da ima jasnu i predvidivu okolinu, te da ima dnevne rutine kao i reakcije okoline koje su mu jasne i predvidive. To je nešto čemu Vi kao tata možete doprinijeti, a s obzirom na Vašu brižnost i fokusiranost na sina u to uopće ne sumnjam.
Normalno je da djeca u situacijama razvoda roditelja trebaju vremena da se uspiju prilagoditi na novonastalu situaciju i obiteljsku dinamiku, no ipak ako uočite da se kod Vašeg sina javlja rigidnost koja njemu samom, ali i Vama, otežava svakodnevno funkcioniranje, bilo bi dobro savjetovati se sa stručnjakom. Ako ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.

   Ivana Knežević, magistra psihologije


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Nakon razvoda najmlađe dijete (8) počelo je ponavljati radnje

<para>
 Poštovani, 
 beba ima dva mjeseca i 3 tjedna, rođena je s 4500 g U dva mjeseca je narasla 8 cm, te sad ima 63 cm, dobila je 1500 g, te ima 6 kg. Najčešće joj napravim 120 do 135 ml, u zadnjih par dana ne pojede sve, a navečer pojede čak i 150 ml. Primjećujem da bude gladna, ali od nervoze ne pojede sve, možda zato što ne spava mnogo danju. Moram ju smiriti kako bi barem nešto pojela. Iz tog sam joj razloga počela davati i češće obroke. Zanimljivo je kako ona ne plače - pokazuje znakove da je gladna od nervoze i svega, ali plače tek kad joj nudim bocu. Da li nešto krivo radim, ili ona stvarno ima neku fazu? Pojede sve skupa možda 700 ml. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vašem djetetu prema navedenim podacima dnevno treba oko 1000 ml mlijeka. Dobro ste postupili što ste uveli češće obroke, 700 ml nije dovoljno. Nastavite tako, pogotovo ako primjećujete da je dijete gladno.</para>
<para>Budući da vaša beba dobro napreduje nemate razloga za brigu. Ne znam koliko traje navedeni problem, ali moguće je da dijete trenutno prolazi kroz skok te je zbog toga razdraženo, slabije spava i jede.</para>
<para>
 Ivana Purić
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba pokazuje da je gladna, ali kad joj približim bočicu negoduje i odbija Poštovani, beba ima dva mjeseca i 3 tjedna, rođena je s 4500 g. Dojili smo skoro dva mjeseca, ali smo prestali i sad je na Bebimilu. 
   Poštovani, 
   beba ima dva mjeseca i 3 tjedna, rođena je s 4500 g U dva mjeseca je narasla 8 cm, te sad ima 63 cm, dobila je 1500 g, te ima 6 kg. Najčešće joj napravim 120 do 135 ml, u zadnjih par dana ne pojede sve, a navečer pojede čak i 150 ml. Primjećujem da bude gladna, ali od nervoze ne pojede sve, možda zato što ne spava mnogo danju. Moram ju smiriti kako bi barem nešto pojela. Iz tog sam joj razloga počela davati i češće obroke. Zanimljivo je kako ona ne plače - pokazuje znakove da je gladna od nervoze i svega, ali plače tek kad joj nudim bocu. Da li nešto krivo radim, ili ona stvarno ima neku fazu? Pojede sve skupa možda 700 ml. Unaprijed hvala.

Poštovana,
vašem djetetu prema navedenim podacima dnevno treba oko 1000 ml mlijeka. Dobro ste postupili što ste uveli češće obroke, 700 ml nije dovoljno. Nastavite tako, pogotovo ako primjećujete da je dijete gladno.
Budući da vaša beba dobro napreduje nemate razloga za brigu. Ne znam koliko traje navedeni problem, ali moguće je da dijete trenutno prolazi kroz skok te je zbog toga razdraženo, slabije spava i jede.

   Ivana Purić


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba pokazuje da je gladna, ali kad joj približim bočicu negoduje i odbija

<para>
 Kroz dan je pojela oko pet bočica po 180 ml i dvije žličice neke kašice ujutro, nakon prvog jutarnjeg hranjenja. S kašicama smo počeli prije mjesec dana, ali nije oduševljena s njima. Zašto ih odbija?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca bolje prihvaćaju nove okuse, neka lošije. Ponekad je potrebno namirnicu ponuditi preko deset puta da bi je dijete usvojilo. Roditelji najčešće odustaju nakon drugog pokušaja. Stoga je važno da budete uporni.</para>
<para>
 Ivana Purić
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Uvodimo dohranu no beba odbija kašice Poštovani, beba će za tri dana imati 6 mjeseci, ima oko 8 kg i 65 cm. Do jučer je normalno jela, od drugog mjeseca starosti je na Novalacu IT. 
    Kroz dan je pojela oko pet bočica po 180 ml i dvije žličice neke kašice ujutro, nakon prvog jutarnjeg hranjenja. S kašicama smo počeli prije mjesec dana, ali nije oduševljena s njima. Zašto ih odbija?

Poštovana,
neka djeca bolje prihvaćaju nove okuse, neka lošije. Ponekad je potrebno namirnicu ponuditi preko deset puta da bi je dijete usvojilo. Roditelji najčešće odustaju nakon drugog pokušaja. Stoga je važno da budete uporni.

   Ivana Purić


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Uvodimo dohranu no beba odbija kašice

<para>
 Poštovana, i
 mam 20 godina, visok sam 167 cm a težak čak 120 kg5 mg dnevno i on mi manje - više stabilizira tlak. Od obiteljskog liječnika sam dobio naputke za dijetu koje zapravo ne uključuju ništa što već i sam nisam znao. Prestao sam jesti kruh, izbacio slatko i grickalice, ali kilogrami ne nestaju, čak naprotiv dobio sam još 2 kg. Odlučio sam ubaciti i tjelovježbu, ali me ona samo izmori a rezultata nema. Da li mi možete dati neki savjet na koji način da primijenim neku dijetu i kako da smršavim? I najvažnije pitanje, je li točno da bi se sa smanjenjem kilaže i moj krvni tlak stabilizirao?
 Unaprijed hvala na odgovoru!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>teško mi je bez razgovora s vama reći koji su mogući razlozi izostanka rezultata. Iako je prehrana najvažniji element u postizanju željenih rezultata i tjelovježba sigurno može pomoći, ali je morate uvoditi postepeno. Budući da je višak kilograma već počeo utjecati na vaše zdravstveno stanje, savjetujem vam da ozbiljno pristupite promjenama u vašim prehrambenim navikama.</para>
<para>Gubitak kilograma odraziti će se pozitivno na vašem tlaku i na općem zdravstvenom stanju. Ako ne znate kako uvesti promjene, preporučam savjetovanje s nutricionistom.</para>
<para>
 Ivana Purić
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako da smanjim kilažu i hoću li time regulirati visoki tlak? Poštovana, imam 20 godina, visok sam 167 cm a težak čak 120 kg. Uz to, dobio sam i visok krvni tlak, 170/115 je jedno vrijeme bio prosjek. Trenutno pijem Tampril od 2. 
   Poštovana, i
   mam 20 godina, visok sam 167 cm a težak čak 120 kg5 mg dnevno i on mi manje - više stabilizira tlak. Od obiteljskog liječnika sam dobio naputke za dijetu koje zapravo ne uključuju ništa što već i sam nisam znao. Prestao sam jesti kruh, izbacio slatko i grickalice, ali kilogrami ne nestaju, čak naprotiv dobio sam još 2 kg. Odlučio sam ubaciti i tjelovježbu, ali me ona samo izmori a rezultata nema. Da li mi možete dati neki savjet na koji način da primijenim neku dijetu i kako da smršavim? I najvažnije pitanje, je li točno da bi se sa smanjenjem kilaže i moj krvni tlak stabilizirao?
    Unaprijed hvala na odgovoru!

Poštovani,
teško mi je bez razgovora s vama reći koji su mogući razlozi izostanka rezultata. Iako je prehrana najvažniji element u postizanju željenih rezultata i tjelovježba sigurno može pomoći, ali je morate uvoditi postepeno. Budući da je višak kilograma već počeo utjecati na vaše zdravstveno stanje, savjetujem vam da ozbiljno pristupite promjenama u vašim prehrambenim navikama.
Gubitak kilograma odraziti će se pozitivno na vašem tlaku i na općem zdravstvenom stanju. Ako ne znate kako uvesti promjene, preporučam savjetovanje s nutricionistom.

   Ivana Purić


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako da smanjim kilažu i hoću li time regulirati visoki tlak?

<para>
 Samo je na dohrani (NAN Pro 1) i jede 100 ml, tako jede već 3 - 4 tjedna. Počela sam primjećivati da je gladan nakon dva, dva i pol sata. Kada mu dam dohranu (100 ml) on nakon hranjenja teško podrigne, bljucka, i savija se kao da ga boli trbuh. Pokušala sam povećati obrok, no onda još više bljucka. Da li da mijenjam dohranu? Da li je to samo neka faza, ili mu je 100 ml ipak previše?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako je vaše dijete gladno nakon dva, dva i pol sata nije problem u količini hrane, 100 ml mu vjerojatno nije previše. Problem može biti u podrigivanju tj. progutanom zraku. Pokušajte s podrigivanjem za vrijeme obroka uz ono nakon obroka. Povremeno bljuckanje je normalna pojava kod djece u ovoj dobi. Ukoliko procjenjujete da je bljuckanje kod vašeg djeteta preobilno i često, posavjetujte se s pedijatrom i razmislite o promjeni mliječne formule – postoje formule s oznakom AR za djecu koja imaju teškoće s regurgitacijom.</para>
<para>
 Ivana Purić
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Uz dojenje bebu nadohranjujem formulom, no od nje često bljucka Poštovani, moje dijete rođeno je u 33 + 3 sa 1920 g. Prvih mjesec dana je bio dojen uz dohranu (u bolnici Prenan a doma NAN Pro 1). Danas ima 2 mjeseca i 4350 g, u mjesec dana dobio je 1300 g. 
    Samo je na dohrani (NAN Pro 1) i jede 100 ml, tako jede već 3 - 4 tjedna. Počela sam primjećivati da je gladan nakon dva, dva i pol sata. Kada mu dam dohranu (100 ml) on nakon hranjenja teško podrigne, bljucka, i savija se kao da ga boli trbuh. Pokušala sam povećati obrok, no onda još više bljucka. Da li da mijenjam dohranu? Da li je to samo neka faza, ili mu je 100 ml ipak previše?

Poštovana,
ako je vaše dijete gladno nakon dva, dva i pol sata nije problem u količini hrane, 100 ml mu vjerojatno nije previše. Problem može biti u podrigivanju tj. progutanom zraku. Pokušajte s podrigivanjem za vrijeme obroka uz ono nakon obroka. Povremeno bljuckanje je normalna pojava kod djece u ovoj dobi. Ukoliko procjenjujete da je bljuckanje kod vašeg djeteta preobilno i često, posavjetujte se s pedijatrom i razmislite o promjeni mliječne formule – postoje formule s oznakom AR za djecu koja imaju teškoće s regurgitacijom.

   Ivana Purić


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Uz dojenje bebu nadohranjujem formulom, no od nje često bljucka

<para>
 Međutim, stvar je u tome da je on prije godinu dana imao istu visinu od 105 cm. Dječak je zdrav, ide u vrtić, nije bolovao od nikakve bolesti, a nije ni alergičan na nešto. Malo smo zabrinuti jer je on počeo naglo rasti, a sad je odjednom stao, pa Vas molim za mišljenje. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako su mjere dobro uzete prije godinu dana onda je Vaš sin sa 75 pao na 25 centilu. Da li se i Vama čini da nije ništa narastao u smislu da mu hlače nisu postale kratke? Katkad postoje periodi bržeg i sporijeg rasta, pitanje je kako je bilo prethodnih godina. Preporučam da se ponovi mjerenje visine za pola godine i ako nema pomaka da se javite na pregled endokrinologu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

U godinu dana 5-godišnji dječak nije narastao ni 1 centimetar Poštovanje, otac sam dječaka od 5 godina. Težak je 20 kg, prije nekoliko dana smo bili na sistematskom pregledu i liječnik nam je rekao da je dječak visok 105 cm. 
    Međutim, stvar je u tome da je on prije godinu dana imao istu visinu od 105 cm. Dječak je zdrav, ide u vrtić, nije bolovao od nikakve bolesti, a nije ni alergičan na nešto. Malo smo zabrinuti jer je on počeo naglo rasti, a sad je odjednom stao, pa Vas molim za mišljenje. Hvala unaprijed!

Poštovani,
ako su mjere dobro uzete prije godinu dana onda je Vaš sin sa 75 pao na 25 centilu. Da li se i Vama čini da nije ništa narastao u smislu da mu hlače nisu postale kratke? Katkad postoje periodi bržeg i sporijeg rasta, pitanje je kako je bilo prethodnih godina. Preporučam da se ponovi mjerenje visine za pola godine i ako nema pomaka da se javite na pregled endokrinologu.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

U godinu dana 5-godišnji dječak nije narastao ni 1 centimetar

<para>
 Da li je to neka faza? Ima dana kada je super, a ima i kada bude takav dva, tri dana, po nekoliko puta dnevno. Zanima me da li je to nešto što će proći? Uz to, otkad je prohodao, kada stoji na jednom mjestu ljulja se lijevo desno, tj. s noge na nogu. Da li je njegovo ponašanje nešto što će proći ili se trebam brinuti? Da napomenem, imamo seku od 3 mjeseca pa je malo i na nju ljubomoran. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ovo je vjerojatno samo faza, a na ponašanje zasigurno ima utjecaj i dolazak mlađe seke. Ako bi stanje potrajalo preporučujem da se javite na pregled prvo psihologu, a prema njegovoj procjeni i neuropedijatru.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nekontrolirani bijesni ispadi kod 1,5 godišnjaka Imam sina od 18 mjeseci i zabrinjava me njegovo ponašanje. Već mjesec i pol dana zna se dogoditi da nekontrolirano počne plakati, vikati, leći se na pod pa udarati rukama i nogama po podu. 
    Da li je to neka faza? Ima dana kada je super, a ima i kada bude takav dva, tri dana, po nekoliko puta dnevno. Zanima me da li je to nešto što će proći? Uz to, otkad je prohodao, kada stoji na jednom mjestu ljulja se lijevo desno, tj. s noge na nogu. Da li je njegovo ponašanje nešto što će proći ili se trebam brinuti? Da napomenem, imamo seku od 3 mjeseca pa je malo i na nju ljubomoran. Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovani,
ovo je vjerojatno samo faza, a na ponašanje zasigurno ima utjecaj i dolazak mlađe seke. Ako bi stanje potrajalo preporučujem da se javite na pregled prvo psihologu, a prema njegovoj procjeni i neuropedijatru.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Nekontrolirani bijesni ispadi kod 1,5 godišnjaka

<para>
 Poštovani, 
 imam djevojčicu staru 7 i pol mjeseci Isključivo je bila dojena do 4 i pol mjeseci, no zbog slabijeg prirasta po savjetu pedijatra uključena je dohrana. Zbog daljnjeg smanjenog prirasta pedijatar savjetuje uvođenje i adaptiranog mlijeka. Unos na bočicu ona odbija, jedini način je u kašici. Sada njen meni izgleda ovako: oko 7 sati dojenje, još malo odspava i onda oko 9 i 30 pojede voćku sa žitaricama i žličicom ulja, spavanje, oko 13 sati ručak (povrće, meso, krumpir i žitarice) s time da je to uvijek samo nekih pola porcije. Potom slijedi drugo duže spavanje. Oko 16 sati jedva ju uspijem nahraniti s malo svježeg sira s voćem ili jogurtom, cca 100 g, poslije joj ponudim dojku, ali je i to svega nekoliko gutljaja. Oko 19.30 pojede 120 g mliječno-žitne kašice i ide spavati. Po noći se budi još otprilike dva puta na sisanje. Inače je zadovoljna i mirna beba. Zanima me da li je moguće da je taj zastoj u rastu izazvan manjkom mliječnih obroka i kako ih kompenzirati s obzirom da joj nikako ne uspijevam dati veće količine? Može li zastoj u rastu ukazivati na neki drugi problem? Kako prepoznati o čemu se radi?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da dijete ne napreduje usprkos dobro koncipiranom jelovniku, potreban je pregled gastroenteorloga i obrada da se vidi ometa li nešto taj napredak, tj. je li apsorpcija dobra. Bez pregleda djeteta ne može se procjenjivati o čemu se radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Unatoč ranijoj dohrani i čestom hranjenju, beba ne napreduje u rastu Poštovani, imam djevojčicu staru 7 i pol mjeseci. Na sistematskom je imala 6200 g i 65 cm. U posljednja 2 mjeseca je dobila 200 g. 
   Poštovani, 
   imam djevojčicu staru 7 i pol mjeseci Isključivo je bila dojena do 4 i pol mjeseci, no zbog slabijeg prirasta po savjetu pedijatra uključena je dohrana. Zbog daljnjeg smanjenog prirasta pedijatar savjetuje uvođenje i adaptiranog mlijeka. Unos na bočicu ona odbija, jedini način je u kašici. Sada njen meni izgleda ovako: oko 7 sati dojenje, još malo odspava i onda oko 9 i 30 pojede voćku sa žitaricama i žličicom ulja, spavanje, oko 13 sati ručak (povrće, meso, krumpir i žitarice) s time da je to uvijek samo nekih pola porcije. Potom slijedi drugo duže spavanje. Oko 16 sati jedva ju uspijem nahraniti s malo svježeg sira s voćem ili jogurtom, cca 100 g, poslije joj ponudim dojku, ali je i to svega nekoliko gutljaja. Oko 19.30 pojede 120 g mliječno-žitne kašice i ide spavati. Po noći se budi još otprilike dva puta na sisanje. Inače je zadovoljna i mirna beba. Zanima me da li je moguće da je taj zastoj u rastu izazvan manjkom mliječnih obroka i kako ih kompenzirati s obzirom da joj nikako ne uspijevam dati veće količine? Može li zastoj u rastu ukazivati na neki drugi problem? Kako prepoznati o čemu se radi?

Poštovana,
budući da dijete ne napreduje usprkos dobro koncipiranom jelovniku, potreban je pregled gastroenteorloga i obrada da se vidi ometa li nešto taj napredak, tj. je li apsorpcija dobra. Bez pregleda djeteta ne može se procjenjivati o čemu se radi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Unatoč ranijoj dohrani i čestom hranjenju, beba ne napreduje u rastu

<para>
 Nakon toga ne može kakati dan, dva i stalno ima tvrdu stolicu. Pokušala sam ga kažnjavati ali to ne rješava problem trajno. Pokušala sam i razgovorom ali nisam postigla ništa. To traje već nekoliko godina, s prekidima. Ne znam što da poduzmem, trebam li ga voditi psihijatru?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pokušajte s takozvanim toaletnim treningom, znači podsjetite ga svaki dan, najbolje uvijek u isto vrijeme kada je kod kuće i to 15-20 minuta iza većeg obroka (ručka ili večere) da proba ići obaviti nuždu. To znači da tada sjedne na zahod i pokušava tiskati 10-ak minuta; dobro je da ima klupicu ispod nogu, kako bi bio što bolji položaj. To radite barem 2 mjeseca, ustrajno. Ukoliko bude bolje, nagradite ga, stimulativan pristup uvijek je bolji od kažnjavanja.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (9) ne izbacuje stolicu kada ima potrebu, pa redovito pati od zatvora Poštovani, imam sina koji je star 9 godina i ne želi ići na vrijeme kakati. Dogodi se da gleda nešto zanimljivo na tv-u ili se vani igra, pa mu se ne da ići u tom trenutku na wc. 
    Nakon toga ne može kakati dan, dva i stalno ima tvrdu stolicu. Pokušala sam ga kažnjavati ali to ne rješava problem trajno. Pokušala sam i razgovorom ali nisam postigla ništa. To traje već nekoliko godina, s prekidima. Ne znam što da poduzmem, trebam li ga voditi psihijatru?

Poštovana,
pokušajte s takozvanim toaletnim treningom, znači podsjetite ga svaki dan, najbolje uvijek u isto vrijeme kada je kod kuće i to 15-20 minuta iza većeg obroka (ručka ili večere) da proba ići obaviti nuždu. To znači da tada sjedne na zahod i pokušava tiskati 10-ak minuta; dobro je da ima klupicu ispod nogu, kako bi bio što bolji položaj. To radite barem 2 mjeseca, ustrajno. Ukoliko bude bolje, nagradite ga, stimulativan pristup uvijek je bolji od kažnjavanja.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (9) ne izbacuje stolicu kada ima potrebu, pa redovito pati od zatvora

<para>
 Primijetili smo da joj se hrana vraća u jednjak i to joj izaziva bol, počne histerično plakati, izvijati se, proizvoditi čudne zvukove. Umirimo ju na rukama i kada je blizu toga da zaspi, opet ju uhvati i sve ispočetka. Najgore je što to doslovno traje cijeli dan i noć, tako beba bude budna i po 20 sati u komadu uz neprestan plač i bol. Molim Vas za savjet što da radimo, već smo očajni i iscrpljeni.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svim bebama se hrana vraća više ili manje u jednjak, jer je hrana tekuća, djeca često jedu i želudac je stalno pun, jednjak je kratak, sfinkter još nezreo, a kod sisanja povuku i dosta zraka. Najbolji pokazatelj je li sve uredu je ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju vjerojatno se samo radi o dojenačkim kolikama.</para>
<para>Nastojte da obroci budu s razmacima od bar 2 h, tj. da ju ne stavljate nakon svakog plača na prsa. Također prije nego ju stavite na prsa, pokušajte ispustiti malo prvog mlijeka koje ide pod tlakom kako bi beba povukla manje zraka. Masirajte trbuščić u smjeru kazaljke na satu. Ukoliko beba ne napreduje i stanje je lošije, javite se pedijatru i prije navršenih mjesec dana života.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Novorođenčetu se hrana vraća u jednjak. Beba plače po cijele dane i noći Imamo bebu staru 17 dana. Posljednjih 4 - 5 dana beba plače po cijeli dan i noć, isključivo je dojena. 
    Primijetili smo da joj se hrana vraća u jednjak i to joj izaziva bol, počne histerično plakati, izvijati se, proizvoditi čudne zvukove. Umirimo ju na rukama i kada je blizu toga da zaspi, opet ju uhvati i sve ispočetka. Najgore je što to doslovno traje cijeli dan i noć, tako beba bude budna i po 20 sati u komadu uz neprestan plač i bol. Molim Vas za savjet što da radimo, već smo očajni i iscrpljeni.

Poštovana,
svim bebama se hrana vraća više ili manje u jednjak, jer je hrana tekuća, djeca često jedu i želudac je stalno pun, jednjak je kratak, sfinkter još nezreo, a kod sisanja povuku i dosta zraka. Najbolji pokazatelj je li sve uredu je ako dijete dobro napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju vjerojatno se samo radi o dojenačkim kolikama.
Nastojte da obroci budu s razmacima od bar 2 h, tj. da ju ne stavljate nakon svakog plača na prsa. Također prije nego ju stavite na prsa, pokušajte ispustiti malo prvog mlijeka koje ide pod tlakom kako bi beba povukla manje zraka. Masirajte trbuščić u smjeru kazaljke na satu. Ukoliko beba ne napreduje i stanje je lošije, javite se pedijatru i prije navršenih mjesec dana života.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Novorođenčetu se hrana vraća u jednjak. Beba plače po cijele dane i noći

<para>
 Poštovana, 
 u vezi sam s muškarcem koji je rastavljen i ima dvoje djece iz prvog braka Naša situacija je nadasve teška i komplicirana i ne znam da li sam ja problem (kako mi on govori) ili se radi o manipulaciji bivše preko djece. Dakle, ja sam samohrana majka, oca moje djece nema i oni nemaju nikakve kontakte s njim, odlučio je da ne postoji. Moj sadašnji i njegova bivša žena su se rastali jer se nisu slagali u odgoju djece, što se nažalost i danas vidi na djeci budući da su u njenoj skrbi. Djeca su već u vrtiću morala kod logopeda, defektologa i psihologa zbog razno raznih problema. Sada su prvi razred, i iako su jako inteligentni, ponašanje i osnove kulture su im katastrofa. Dakle, kako sam već rekla, majka se pretjerano ne brine za njih niti ih odgaja dobro (po meni) i to se vidi na njima. Interakcija s drugom djecom im je problem, lako se potuku i psuju (učiteljica u školi je primijetila da su jako nervozni i ljuti). Između mene i mog partnera problem je njegova bivša. Ta žena zove za svaku, ama baš svaku sitnicu. Primjerice, da li ljekarna radi danas? Stalno nešto traži i nikad joj nije dosta. Da napomenem da redovito dobiva alimentaciju, plaća joj se produžen boravak djece u školi i djeca su jako puno kod nas. Moj partner joj kupuje odjeću, tenisice i sve što je potrebno za djecu. Situacija je takva da ona radi (s tim da radimo i ja i moj partner) i da je njezin posao najvažniji i da se tu uskače maksimalno kako bi se njoj olakšalo. Djeca su kod nas pon, sri i pet poslije škole do 18 sati. Na izlete idu s nama, na more idu s nama, u šetnju idu s nama. Gdje god i kad god ima nešto za djecu vodimo ih mi. Ona nikad, jer ona ne smije voziti auto daleko. Smeta mi iskreno što ona pere ruke od svega, a moj partner se s tim pomirio jer, kako kaže, ona je nesposobna. Ali problem leži u tome da ja onda sama trčim za svojom djecom 24/7, kuća, posao, i još moram brinuti o njima dvoma. Iscrpljena sam i kad to spomenem odgovor mi je da mrzim njegovu djecu. Jesam li loša osoba zato što želim organizirano vrijeme viđanja njegove djece, a ne da ih dovodi kad njoj treba odmor od posla ili ne znam čega? Jesam li loša osoba zato što želim da se ona više brine o njima i da ja i partner malo odahnemo? Jesam li loša osoba zato što želim da moj partner shvati da ga iskorištava i da si zbog zajedničke djece dozvoljava previše toga? Molim Vas za odgovor. Hvala. Lp
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prvo ću Vam odgovoriti na zadnja tri pitanja: odgovor na sva tri glasi da niste loša osoba zbog svega navedenog. Sasvim je normalno da svatko od nas želi organizaciju, da se može odmoriti, da osobe do kojih mu je stalo nitko ne iskorištava. Smatram da bi bilo krajnje neobično da nije tako, zar ne?</para>
<para>No nažalost činjenica jest da druge ljude ne možemo mijenjati i utjecati na njihove postupke. Kada bi mogli, vjerojatno nitko ne bi imao problema kakve u pismu opisujete. Bivša supruga Vašeg partnera jest takva kakva jest i na njezino ponašanje ne možete utjecati. Možda (ali samo možda) bi promjena u ponašanju Vašeg partnera dovela do promjene u njezinom ponašanju – no ni tu ne možete znati u kojem će smjeru ići ta promjena. Možda ta promjena ne bi bila onakva kakvu priželjkujete.</para>
<para>U situaciji u kojoj se nalazite preostaje Vam jedino da razgovarate s partnerom o tome što želite – ne na način da mu spomenete kada Vam je već svega dosta i kada ste umorni i iscrpljeni od svega, već na način da mu kažete da razumijete zašto čini sve što čini i da Vam jasno i sasvim normalno da sve radi zbog svoje djece. Možda je to i jedan od razloga zašto Vas je upravo on privukao – jer je brižan, pouzdan, jer se možete osloniti na njega. Dajte mu do znanja što sve cijenite kod njega. I recite mu da Vam je teško pratiti ritam u kojemu nema organizacije, da se trudite ali da su Vam sve obaveze koje imate prevelik teret i da bi zaista voljeli da u danu imate i vremena jedno za drugo. Nemojte mu sugerirati vlastite rješenja, već ga pitajte ima li on ideju kako bi to mogli postići?</para>
<para>Smatram da nijedan odnos nije lagan, a posebice kada taj odnos čine i djeca, kada su dio njega na neki način i bivši partneri. U svakom odnosu su potrebni kompromisi, a da bi do njih uopće došlo moramo jasno izražavati što nam je važno, zajedno tražiti rješenja. A u konačnici i vidjeti sami sa sobom možemo li neke stvari prihvatiti takve kakve jesu ako ih partner ne može ili ne želi mijenjati ili je pak s druge strane to za nas previše.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Bivša supruga mog partnera unosi nemir u našu obitelj Poštovana, u vezi sam s muškarcem koji je rastavljen i ima dvoje djece iz prvog braka. Ja sam također rastavljena i imam dvoje djece iz prvog braka. 
   Poštovana, 
   u vezi sam s muškarcem koji je rastavljen i ima dvoje djece iz prvog braka Naša situacija je nadasve teška i komplicirana i ne znam da li sam ja problem (kako mi on govori) ili se radi o manipulaciji bivše preko djece. Dakle, ja sam samohrana majka, oca moje djece nema i oni nemaju nikakve kontakte s njim, odlučio je da ne postoji. Moj sadašnji i njegova bivša žena su se rastali jer se nisu slagali u odgoju djece, što se nažalost i danas vidi na djeci budući da su u njenoj skrbi. Djeca su već u vrtiću morala kod logopeda, defektologa i psihologa zbog razno raznih problema. Sada su prvi razred, i iako su jako inteligentni, ponašanje i osnove kulture su im katastrofa. Dakle, kako sam već rekla, majka se pretjerano ne brine za njih niti ih odgaja dobro (po meni) i to se vidi na njima. Interakcija s drugom djecom im je problem, lako se potuku i psuju (učiteljica u školi je primijetila da su jako nervozni i ljuti). Između mene i mog partnera problem je njegova bivša. Ta žena zove za svaku, ama baš svaku sitnicu. Primjerice, da li ljekarna radi danas? Stalno nešto traži i nikad joj nije dosta. Da napomenem da redovito dobiva alimentaciju, plaća joj se produžen boravak djece u školi i djeca su jako puno kod nas. Moj partner joj kupuje odjeću, tenisice i sve što je potrebno za djecu. Situacija je takva da ona radi (s tim da radimo i ja i moj partner) i da je njezin posao najvažniji i da se tu uskače maksimalno kako bi se njoj olakšalo. Djeca su kod nas pon, sri i pet poslije škole do 18 sati. Na izlete idu s nama, na more idu s nama, u šetnju idu s nama. Gdje god i kad god ima nešto za djecu vodimo ih mi. Ona nikad, jer ona ne smije voziti auto daleko. Smeta mi iskreno što ona pere ruke od svega, a moj partner se s tim pomirio jer, kako kaže, ona je nesposobna. Ali problem leži u tome da ja onda sama trčim za svojom djecom 24/7, kuća, posao, i još moram brinuti o njima dvoma. Iscrpljena sam i kad to spomenem odgovor mi je da mrzim njegovu djecu. Jesam li loša osoba zato što želim organizirano vrijeme viđanja njegove djece, a ne da ih dovodi kad njoj treba odmor od posla ili ne znam čega? Jesam li loša osoba zato što želim da se ona više brine o njima i da ja i partner malo odahnemo? Jesam li loša osoba zato što želim da moj partner shvati da ga iskorištava i da si zbog zajedničke djece dozvoljava previše toga? Molim Vas za odgovor. Hvala. Lp

Draga čitateljice,
prvo ću Vam odgovoriti na zadnja tri pitanja: odgovor na sva tri glasi da niste loša osoba zbog svega navedenog. Sasvim je normalno da svatko od nas želi organizaciju, da se može odmoriti, da osobe do kojih mu je stalo nitko ne iskorištava. Smatram da bi bilo krajnje neobično da nije tako, zar ne?
No nažalost činjenica jest da druge ljude ne možemo mijenjati i utjecati na njihove postupke. Kada bi mogli, vjerojatno nitko ne bi imao problema kakve u pismu opisujete. Bivša supruga Vašeg partnera jest takva kakva jest i na njezino ponašanje ne možete utjecati. Možda (ali samo možda) bi promjena u ponašanju Vašeg partnera dovela do promjene u njezinom ponašanju – no ni tu ne možete znati u kojem će smjeru ići ta promjena. Možda ta promjena ne bi bila onakva kakvu priželjkujete.
U situaciji u kojoj se nalazite preostaje Vam jedino da razgovarate s partnerom o tome što želite – ne na način da mu spomenete kada Vam je već svega dosta i kada ste umorni i iscrpljeni od svega, već na način da mu kažete da razumijete zašto čini sve što čini i da Vam jasno i sasvim normalno da sve radi zbog svoje djece. Možda je to i jedan od razloga zašto Vas je upravo on privukao – jer je brižan, pouzdan, jer se možete osloniti na njega. Dajte mu do znanja što sve cijenite kod njega. I recite mu da Vam je teško pratiti ritam u kojemu nema organizacije, da se trudite ali da su Vam sve obaveze koje imate prevelik teret i da bi zaista voljeli da u danu imate i vremena jedno za drugo. Nemojte mu sugerirati vlastite rješenja, već ga pitajte ima li on ideju kako bi to mogli postići?
Smatram da nijedan odnos nije lagan, a posebice kada taj odnos čine i djeca, kada su dio njega na neki način i bivši partneri. U svakom odnosu su potrebni kompromisi, a da bi do njih uopće došlo moramo jasno izražavati što nam je važno, zajedno tražiti rješenja. A u konačnici i vidjeti sami sa sobom možemo li neke stvari prihvatiti takve kakve jesu ako ih partner ne može ili ne želi mijenjati ili je pak s druge strane to za nas previše.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Bivša supruga mog partnera unosi nemir u našu obitelj

<para>
 Doživio je užasan šok i samo je vikao „mama nećeš i ti umrijeti“. Tri dana nije govorio ni pričao s drugima, dok je četvrti dan isplakao sve što je mogao. Imam još dvoje djece s pokojnim suprugom koji su stari 18 i 20 godina, a koji su to prihvatili na drugačiji način. Kasnije sam upoznala sadašnjeg supruga koji je isto kao dijete ostao bez oca i odrastao uz poočima. Prihvatio je svo troje djece i imamo jedno zajedničko. Najstariji sin je sa 16 godina obolio od psorijaze, a to je još jedan dodatan šok mladom dečku. Danas, s 22 godine radi i vanredno studira strojarstvo, rekreativno se bavi nogometom (golman), ali veoma rijetko izlazi. Kad dođe s posla, ako nema predavanja, ode spavati. S 22 godine njegov se život svodi na posao, faks, krevet. Za svaku stvar koju treba napravit u kući moram mu nekoliko puta reći. Kad mu se kaže napravi, a sam ništa ne vidi (a vjerojatno ni ne želi), kao da tjera neki inat. Naravno da onda dolazi do svađa sa suprugom jer on mu ne želi ništa reći da mu se ne zamjeri, govori da sam mu ja majka i da sam ja kriva za to. Na sav onaj šok koji je doživio, psorijaza je još dodatno psihički doprinijela da se povukao, a ja ne znam više na koji način s njim razgovarati i kako mu pomoći, a velika je dobričina. Molim Vas savjet kome da se obratim i kako da mu pomognem. Hvala Vam puno, LP.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>iskreno suosjećam s Vama zbog svega što ste proživjeli. Vjerujem da Vam je u ovom trenutku zaista teško gledati sina za kojeg procjenjujete da negdje duboko u sebi pati, da se povukao i vodi pasivan život.</para>
<para>Moj savjet jest da sinu predložite da se uključi u savjetovanje – činjenica jest da je kao dijete proživio veliku traumu i da na neki način ona i dan danas ostavlja traga. Psorijaza može biti fizička posljedica proživljene traume – bi li do tih problema došlo neovisno o traumi i bi li Vaš sin neovisno o svemu bio povučen, ne možemo znati sa 100%-tnom sigurnošću. No velika je vjerojatnost da je taj događaj ostavio trag na njemu.</para>
<para>Moj savjet jest da postupno sa sinom razgovarate o tome kako postoje stvari u životu koje nas potresu a koje ostanu duboko zatomljene u nama. Kako ste oboje doživjeli nešto strašno što je na neki način sigurno utjecalo na Vas – možete mu reći što se kod Vas promijenilo, kako je taj događaj ostavio traga na Vama. Možete mu reći da iako nije ugodno kopkati po tome, nekada to kopkanje može pomoći čovjeku da zatvori cijelu priču, da na neki način preboli. Ako ste i sami nekada zatražili stručnu podršku, možete mu pričati o tome i reći na koji način je Vama pomoglo. Nemojte forsirati, već mu samo dajte opciju da je ok zatražiti pomoć – ta pomoć može biti i radi psorijaze u čijoj pozadini često puta leže psihološki faktori.</para>
<para>Hoće li Vaš sin potražiti pomoć – zaista ne znam i to je nešto na što ne možete utjecati. Moj stav jest da je Vašem sinu stručna podrška neophodna i da Vi kao mama u ovom trenutku jedino možete davati sinu do znanja da ste tu za njega, da ga razumijete, da mu želite pomoći.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Zbog traume u djetinjstvu moj sin se izolira i jako je zatvoren i pasivan Poštovana, molim Vaš savjet kako postupiti i kako pomoći sinu koji danas ima 22 godine, a sa 7 godina je zajedno sa mnom pronašao mrtvog oca u krevetu. 
    Doživio je užasan šok i samo je vikao „mama nećeš i ti umrijeti“. Tri dana nije govorio ni pričao s drugima, dok je četvrti dan isplakao sve što je mogao. Imam još dvoje djece s pokojnim suprugom koji su stari 18 i 20 godina, a koji su to prihvatili na drugačiji način. Kasnije sam upoznala sadašnjeg supruga koji je isto kao dijete ostao bez oca i odrastao uz poočima. Prihvatio je svo troje djece i imamo jedno zajedničko. Najstariji sin je sa 16 godina obolio od psorijaze, a to je još jedan dodatan šok mladom dečku. Danas, s 22 godine radi i vanredno studira strojarstvo, rekreativno se bavi nogometom (golman), ali veoma rijetko izlazi. Kad dođe s posla, ako nema predavanja, ode spavati. S 22 godine njegov se život svodi na posao, faks, krevet. Za svaku stvar koju treba napravit u kući moram mu nekoliko puta reći. Kad mu se kaže napravi, a sam ništa ne vidi (a vjerojatno ni ne želi), kao da tjera neki inat. Naravno da onda dolazi do svađa sa suprugom jer on mu ne želi ništa reći da mu se ne zamjeri, govori da sam mu ja majka i da sam ja kriva za to. Na sav onaj šok koji je doživio, psorijaza je još dodatno psihički doprinijela da se povukao, a ja ne znam više na koji način s njim razgovarati i kako mu pomoći, a velika je dobričina. Molim Vas savjet kome da se obratim i kako da mu pomognem. Hvala Vam puno, LP.

Draga mama,
iskreno suosjećam s Vama zbog svega što ste proživjeli. Vjerujem da Vam je u ovom trenutku zaista teško gledati sina za kojeg procjenjujete da negdje duboko u sebi pati, da se povukao i vodi pasivan život.
Moj savjet jest da sinu predložite da se uključi u savjetovanje – činjenica jest da je kao dijete proživio veliku traumu i da na neki način ona i dan danas ostavlja traga. Psorijaza može biti fizička posljedica proživljene traume – bi li do tih problema došlo neovisno o traumi i bi li Vaš sin neovisno o svemu bio povučen, ne možemo znati sa 100%-tnom sigurnošću. No velika je vjerojatnost da je taj događaj ostavio trag na njemu.
Moj savjet jest da postupno sa sinom razgovarate o tome kako postoje stvari u životu koje nas potresu a koje ostanu duboko zatomljene u nama. Kako ste oboje doživjeli nešto strašno što je na neki način sigurno utjecalo na Vas – možete mu reći što se kod Vas promijenilo, kako je taj događaj ostavio traga na Vama. Možete mu reći da iako nije ugodno kopkati po tome, nekada to kopkanje može pomoći čovjeku da zatvori cijelu priču, da na neki način preboli. Ako ste i sami nekada zatražili stručnu podršku, možete mu pričati o tome i reći na koji način je Vama pomoglo. Nemojte forsirati, već mu samo dajte opciju da je ok zatražiti pomoć – ta pomoć može biti i radi psorijaze u čijoj pozadini često puta leže psihološki faktori.
Hoće li Vaš sin potražiti pomoć – zaista ne znam i to je nešto na što ne možete utjecati. Moj stav jest da je Vašem sinu stručna podrška neophodna i da Vi kao mama u ovom trenutku jedino možete davati sinu do znanja da ste tu za njega, da ga razumijete, da mu želite pomoći.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 