Kad sam ga ostavila tetama, plakao je i uvijek me je zazivao i govorio „kad će doći moja mama?“ Nakon mjesec dana se smirio kad smo ga ja i suprug ujutro vodili. Znao je ponekad plakati i govoriti da neće unutra, igrao se sa tetama i dječicom. Tijekom praznika (tri tjedna) nije išao u vrtić. Otkako je ponovno krenuo, počeo je opet plakati i govoriti da neće ući unutra. Ne želi se igrati s drugom djecom, sam se igra. Kod kuće se želi igrati samo s mamom i tatom. S djecom koja mu priđu, ne želi se igrati. Zašto se ne želi igrati s drugom djecom? Je li to normalno? Brine me njegovo ponašanje u vrtiću. Molim Vas za pomoć. Hvala Vam na razumijevanju.
Draga mama, vjerujem da Vas brine što Vaš sinčić opet plače i negoduje kada ide u vrtić a posebno što se ne želi igrati s drugom djecom u vrtiću. Polazak u vrtić i odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Ta promjena zahtjeva posebno prilagodbu koja ovisno o djetetu može trajati kraće ili duže i može biti lakša ili teža. Nekoj djeci jednostavno treba više vremena da se prilagode na bilo kakve promjene. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prilagodljivost”, više naginju u kategoriju djece kojima treba dulji period kako bi potpuno prihvatili promjenu, tj. da više nemaju neugodnih emocija (strah, stres, neugoda) vezano uz promjenu koja im se dogodila. Možete razmisliti kako Vaš sinčić reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njegovu temperamentu ili mu možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
Kako ste naveli Vaš sinčić je imao period kada se igrao s drugom djecom, te njegovo trenutno odbijanje igranja s drugom djecom može biti povezano s ponovnom prilagodbom na vrtić kroz koju prolazi budući da je postojao period kada nije išao u njega (tijekom praznika). Ono što Vi možete činiti jest da verbalizirate njegove osjećaje, npr. reći mu da vidite da mu je baš teško kada on mora ostati u vrtiću, da vidite da mu se onda baš i ne da pričati i družiti s drugom djecom. Izgovaranjem njegovih emocija koje zapažate na njemu u nekoj situaciji pomoći će mu da osjeća da ga razumijete. Nakon što ste mu izgovorili njegove osjećaje i pokazali mu da ga razumijete možete postaviti granicu, npr. Znam da baš želiš ostati doma i igrati se s nama, ali sada idemo u vrtić (tu je jako važno da kratko i jasno iskomunicirate granicu bez zaplitanje u dodatno pojašnjavanje). Na kraju mu možete ponuditi neku aktivnost zbog koje će lakše podnijeti vrijeme u vrtiću, npr. Nakon što se vratiš iz vrtića možemo se skupa igrati s dinosaurima i sl.
Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji igrati s drugim životinjama, i onda mu možete kroz igru situacija ponuditi scenarije koje i on može primijeniti u svakodnevnim situacijama u vrtiću, i sl.). Tako mu dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno ga učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću. Sretno.