Sve sam probala i lijepo razgovarati, ali nikako ne želi u vrtić. Svako jutro je plač i povraćanje. Ne znam kako joj pomoći da se prilagodi. Hvala.
Draga mama,
vjerujem da Vam situacija koju opisujete dosta teško pada, što je i razumljivo, jer nije nam lako vidjeti dijete u stresu i suzama. Iz Vašeg pitanja nije do kraja jasno je li djevojčici polazak u malu školu u stvari prvo odvajanje od Vas ili je išla i u jaslice ali joj mala škola, iz nekog razloga, teže pada?
Također, kada kažete da je „na početku bilo super“ znači li to da je, na primjer, od rujna odlazila u vrtić i ostajala tamo bez problema svaki dan? Koliko dugo je to razdoblje trajalo? Ako je u pitanju nekoliko mjeseci u kojima joj je u maloj školi bilo dobro a poteškoće su se javile nedavno, bilo bi dobro istražiti je li se, možda, nedavno dogodilo nešto što bi moglo uzrokovalo dodatni stres i otpor. Različite promjene u obitelji, koje se nama odraslima ne moraju činiti značajnima i velikima (poput promjena u odsutnosti ili prisutnosti nekih osoba, preseljenje, novo radno vrijeme roditelja, promjena dinamike odnosa među roditeljima i slično) na djecu mogu utjecati tako da im pojačaju anksioznost. Također, i promjene u vrtiću (npr. novo dijete/djeca u skupini, nova teta i slično) mogu utjecati tako da se u novonastaloj situaciji djevojčica ne osjeća dobro.
Plač i povraćanje mogu biti česta dječja reakcija na anksioznost i nelagodu. Lijepo je od Vas što razgovorom pokušavate riješiti situaciju i objasniti djevojčici što se događa. Osim objašnjavanja (kojim djelujemo na kognitivnu razinu) važno je umiriti i djetetove emocije te izgraditi s njim osjećaj povjerenja i sigurnosti. To se može postići pokazivanjem razumijevanja za njezine emocije npr. Vidim da ti je sad jako teško jer je vrijeme za vrtić nakon čega joj možete pružiti utjehu npr. zagrljajem ili na neki drugi način za koji znate da joj odgovara.
Također, djevojčici bi možda moglo značiti da podijelite s njom kako kroz dan često mislite na nju i da se veselite trenucima kada ćete se opet družiti. Kako na teško ostajanje u vrtiću gledaju odgajateljice i stručno osoblje vrtića? Oni dijete poznaju na nešto drugačiji način nego li roditelj, pa mogu dati i nove poglede na cijelu situaciju. Koliko je Vama samoj teško pao njezin odlazak u vrtić? Kako ste se u početku nosili s tim?
Dakle, osim promišljanja situacije i utvrđivanja eventualnih promjena koje su na djevojčicu mogle utjecati važno je pokazati razumijevanje za njezine osjećaje i njezine emocionalne potrebe. Više o emocionalnim potrebama djeteta možete pročitati u ovom tekstu.
Ako se situacija u vrtiću nastavi pogoršavati i vidite da djevojčici sve teže pada, i ako razgovor s odgojiteljicama i stručnim osobljem ne donese nove odgovore, tada bi bilo dobro javiti se stručnjaku kojemu biste u više detalja opisali situaciju doma i u vrtiću i koji bi, prema potrebi, mogao napraviti psihološku procjenu djeteta ili uključiti dijete u terapiju igrom.