Već su joj se zubi malo pomaknuli, a bojim se da to može utjecati i na izgovor. Pokušali smo joj lijepo objasniti, skrenuti pažnju ali baš ne ide. Kako pristupiti tome i kakva su vaša iskustva s drugom djecom s takvim tegobama?Što se tiče trudnoće, mirovala sam zadnja 3 mjeseca i rodila sam kad sam napunila 36+2. Imala je 2900 g i nakon tri dana smo išle doma. Apgar 10/10Hvala.
Poštovana,
sisanje se prvotno javlja kao refleks kod novorođenčeta i služi zadovoljenju potrebe za hranom. U prvim mjesecima života djetetove reakcije su refleksne i vođene su njegovim unutarnjim stanjima (glad, žeđ...). Sisanjem palca dijete nakratko umiruje frustraciju koja se javlja jer je gladno.
S rastom i razvojem, neka djeca, i dalje smanjuju osjećaj frustracije korištenjem poznatog obrasca iz novorođenačke dobi. Oni zapravo smanjuju napetost u tijelu sisanjem palca. Frustracija je nelagoda koja se javlja ukoliko neke naše potrebe nisu zadovoljene. S obzirom da malo dijete još nema adekvatne mehanizme nošenja s frustracijom ono se okreće infantilnim obrascima ponašanja.
Što je duže prisutna ova navika, teže ju je iskorijeniti, stoga je potrebno puno strpljenja u radu s djetetom. Za početak Vam svakako preporučujem da se posavjetujete s dječjim psihologom oko adekvatnih tehnika za nošenje sa stresom i frustracijom. Također, preporučam da se i dalje radi na emocionalnom razvoju djeteta na način da mu se čitaju prikladne slikovnice u kojima likovi, na njemu primjeren način, imenuju i prorađuju emocije te da mu u svakodnevnim situacijama imenujete osjećaje i stanja u kojima se nalazi.
Zadnji korak je fizičko odvajanje djeteta od palca pri čemu onda zapravo samo rješavamo staru naviku. To možemo postići na način da koristimo određena sredstva (kao što su lakovi za nokte s odbojnim okusom), da djetetu preusmjeravamo pažnju masažama ruka u trenutcima kada je naučeno koristiti palac (najčešće prije spavanja) ili da mu damo prijelazno sredstvo (kao što su različite mekane igračke) kojim će se umirivati u stresnim situacijama.