Objasnila bi mu kako znam da laže, a i kažem, bile su sitnice, tipa, jede u autu ispred kuće pecivo na brzinu da ga ne vidim, jer je rekao da će prestati toliko jesti. Kada je došao u kuću, vidjela sam da mu je ostalo mrvica na majici. Pitala sam ga zašto je jeo pecivo, a on se branio da nije ništa od hrane ni taknuo. Pokazala sam mu i snimku njega kako jede u autu, a on se samo nasmijao na to i rekao kako je bio jako gladan. Nasmijali smo se na cijelu tu situaciju.
Ali sad sve više primijećujem druge laži koje utječu na naš odnos u braku i ne znam više što da mislim o njemu. Često sam mislila da su njegovi roditelji ti koji nam rade probleme (i ne kažem da ih ne rade, jer se miješaju stalno u naš brak) ali sam shvatila da je on taj zapravo koji priča njima jedno, meni drugo, a treće radi.
Nemam više povjerenja u njega kao prije i bojim se gdje bi nas to moglo dovesti, jer ga volim i ne želim ga izgubiti, ali ako će mi stalno tako lagati, ne mogu živjeti u takvom braku gdje nemam povjerenje u svog muža i da se stalno moram pitati da li mi je nešto slagao ili sakrio od mene. Da li postoji kakav način da razgovaram s njime o tome i da popravimo situaciju, jer dosadašnji razgovori o svemu tome očito nisu uspjeli? Da li se ja trebam ponašati na određen način da prekinem to laganje ili što? Stvarno sam i žalosna i umorna zbog svega toga.
Draga čitateljice,
iako smo svi svjesni da je laganje sastavni dio života i svi u nekom trenutku (manje ili više) lažemo, pretjerano laganje može uvelike narušiti međuljudske odnose. Ponekad je potrebno ustanoviti zbog čega se takve situacije događaju, koja je potreba za obmanjivanjem sugovornika?
Prema ovome što ste naveli, čini mi se kao da Vaš suprug želi izbjeći neki vid osude i preuzimanja odgovornosti, kao što dijete želi izbjeći kaznu kad slučajno razbije nešto u kući. Ako Vam se čini da on najčešće laže u situacijama kada smatra da će doći do okršaja i osude, tada možete pokušati razgovarati s njime upravo o tim posljedicama laganja. Primjerice, kao u situaciji s jedenjem peciva, umjesto da je naglasak na tome je li ili nije pojeo pecivo, naglasite da Vama zapravo smeta kad nije iskren s Vama, a sve ostalo je nešto što se može popraviti. Odnosno, naglasite da niti jedna posljedica njegovog ponašanja Vama nije toliko problematična, kao što Vam je problematično njegovo laganje.
Ponovno u usporedbi s djecom, kada je dijete sigurno da ga roditelji neće napustiti zbog njegovog ponašanja (sigurna privrženost), tada lako priznaje svoje pogreške. Možda je upravo ta sigurnost u Vašu prisutnost, bez obzira na njegove mane i greške, nešto što Vašem suprugu treba da otvoreno počne priznavati svoje greške. Otvoreno komunicirajte, izražavajte kako se osjećate kada primijetite da nije iskren s Vama, ali mu isto tako dajte priliku da svoje greške prizna bez (prevelikih) posljedica.
Srdačan pozdrav!