Tu se ne radi o par kuna, već o stotinama i tisućama kuna
Nakon što uzme novce, da ih teti koja čuva novce za njega tj. skupljaju za nešto. Onda njoj izmisli da sam mu ja dala novac ili da je nešto nama pomogao pa da je dobio i tako. Puno, puno laži.
Imam osjećaj da tu čak nije niti on kriv! Da li je on premali da bi skupljao novac? Što bi trebali napraviti u ovakvim situacijama? Unaprijed hvala na odgovoru! Lijepi pozdrav.
Draga mama,
prema ovome što ste napisali, čini se da vas situacija zabrinjava. Dobro je da se pitate možete li kako djelovati u ovoj situaciji tim više što se radi o velikoj svoti novaca i što u cijeloj priči imate dosta nepoznanica - zašto to radi, što se zaista tu događa te koja je uloga treće osobe (teta koju spominjete).
Kada smo u ovakvoj situaciji, kada djetetovo ponašanje ne razumijemo, dobro je promisliti o potencijalnim razlozima za njegovom ponašanje. Kada razumijemo bolje djetetove motive, tada naši postupci prema njemu mogu biti konkretniji i jasniji. Motivi mogu biti različite prirode, pa ću vam postaviti nekoliko pitanja kako biste potencijalno lakše došli do odgovora. Naveli ste da je razlog uzimanja novca skupljanje za nešto, no da li smatrate da dijete doista treba nešto ili bi to ponašanje moglo nešto drugo značiti? Svako djetetovo ponašanje je povezano s nekom njegovom unutarnjom pobudom, emocijom, potrebom, željom. Shvaćanje i razumijevanje djetetovih emocija, potreba, želja potreban je korak u shvaćanju cijele situacije.
Kako bi nam bilo lakše razumjeti djetetovo ponašanje, ponekad metafora „poruke“ može pomoći – pa kada bi to ponašanje imalo neku poruku za vas, što mislite koja bi to poruka bila? Da li želi pokazati kako je dobar, kako misli na tetu? Da li pokazuje kako je radoznao i istražuje što se dogodi kada uzme novac? Da li malo provodite vremena s njim (npr. ako puno radite) pa pronalazi načine kako da obratite pažnju na njega (jer time što je uzeo novac, ponukalo vas je da o tome razmislite, poduzmete neke korake)? Da li je netko drugi dobio novce, a on nije, pa želi „ispraviti nepravdu“? Može biti puno raznih motiva.
Pitali ste što možete učiniti u ovakvim situacijama, neki od odgovara su: postaviti granicu, učiti dijete odgovornosti i financijski ga opismenjivati.
Dakle, prije svega važno je postaviti granicu djetetu. Prilikom postavljanja granica, kako bi nas dijete lakše razumjelo, važno je da smo jasni, kratki, razumljivi i u konačnici dosljedni u primjeni tih granica.
Kako je riječ o retrogradnom postavljanju granica, ovo promišljanje biti će više usmjereno za potencijalne buduće situacije. Drugim riječima, ako se ponovi situacija, važno je da novac vrati, bez iznimke. Pokušajte smisliti i prikladnu negativnu posljedicu (koju ćete najaviti unaprijed zajedno s najavom pozitivne posljedice) za Vaše dijete kako bi shvatilo posljedice vlastitih izbora negativnih ponašanja. Više o postavljanju granica možete pročitati ovdje.
Postavljanjem granica na ovaj način, dječak uči i preuzimati odgovornost. Naime, opisani treći korak u postavljanju granica – davanje izbora s informacijom što slijedi ovisno o izabranom djetetovom ponašanju – dijete ujedno uči da je ono odgovorno za svoje ponašanje i posljedice tog ponašanja.
Financijsko opismenjivanje iznimno je važna i potrebna vještina u životu. Što mislite o tome da sa sinom krenete pričati nešto više o novcima (skupljanju, upravljanju isl.)? Time biste ga uvodili u financijsko opismenjavanje što je jako važna životna vještina, ali za početak s nekoliko kuna. Stotine ili tisuće je trenutno previše novaca za njega.
U pismu ste spomenuli tetu, no pitam se, tko je zapravo teta? Svakako bi bilo potrebno da otvoreno porazgovarate s tetom i dogovorite se da i teta postavi granice dječaku u smislu da ne može uzimati roditeljima novce bez njihovog znanja.
Kako ste spomenuli da je dječak lagao teti, za bolje razumijevanje dječjeg laganja preporučujem vam ovaj članak.
Želim vam svu sreću u daljnjim poduzetim koracima,