Moji roditelji imaju 25 godina divnog braka iza sebe, zaljubljeni su jedno u drugo i nakon toliko godina, imaju sve ono što sam ja sebi željela u braku. Tata je uvijek, doduše, bio malo konzervativniji, ljubomorniji, i njega se pitalo za velike odluke. Mama se njemu prilagodila. Što se tiče nas djece boljeg oca nismo mogli poželjeti. U hodniku ne možeš proći pored njega, a da te ne zagrli i ne poljubi. Jako je pametan i odmjeren čovjek. Onda je otišao u penziju i nakon 3 godine pustog ljenčarenja (doslovce) i vjerojatno pustog razmišljanja moj tata je postao skroz druga osoba. Počelo je svađom s mamom pa smo svi mislili da je to faza ljubomore, ali od tada nije prestalo. POčeo je piti, smršavio najmanje 10 kg, a kad mu pogledam u oči ništa ne vidim. Priča nepovezano, vrijeđa, mrzi maminu porodicu iz dna duše što nikad nije. Naime njega je otac ostavio kad je bio beba, a mati mu se udala i nikad nije vodila računa o njemu, ispred njega je uvijek stavljala drugo dvoje djece za koje bi dala sve na svijetu. Imao je grozno djetinjstvo. Mamu i sad vidi jednom godišnje, jer ona ne želi doći. A na svoju ženu i njenu porodicu je postao toliko ljubomoran, iz dna duše ih mrzi. Mrzi kad je mama imalo sretna, nema ga nikad kod kuće, stalno je optužuje da ga vara, što je apsurd jer zna svaki, apsolutno svaki njen korak i pratio ju je, a nas djecu optužuje da smo svi u uroti protiv njega. Jednom je otišao psihologu i on mu je rekao da je ili imao ili će imati živčani slom (tako i izgleda). Ja sam čitala o krizi srednjih godina (on ima 50 godina), biploranom poremećaju a sad više nemam izlaza nego da pitam i Vas? OPROSTITE molim vas zbog ovako opširnog pisanja ali stvarno ne pretjerujem. Sve polako ide dođavola a ni zbog čega. Hvala unaprijed! N.
Draga N.,
divno je što vaš tata ima takvu obitelj koja o njemu brine i želi mu pomoći. Podrška je vrlo važna kada u obitelji postoji određen problem, posebice kada je u pitanju nekakva kriza koju čovjek najčešće ne može izdržati sam. No, ponekad samo podrška obitelji nije dovoljna te je bitno da se osoba što prije obrati i za stručnu pomoć.
Iz svega što ste naveli, smatram da je vaš tata odlaskom u mirovinu na neki način proživio svojevrsni gubitak koji je na njega djelovao kroz depresivni poremećaj. Iako vam se tako možda na prvu ne čini, depresija se može očitovati kroz većinu znakova koje ste naveli da se javljaju i kod vašeg oca: povećana upotreba alkohola, razdražljivost, bijes, netrpeljivost, usporene misli, otežano pamćenje i koncentracija, gubitak samopoštovanja, a u ekstremnim slučajevima gubi se i dodir s realnošću.
U svakom slučaju, smatram da bi bilo dobro da razgovarate s tatom na iskren i ne osuđujući način, ukažete mu da ste u zadnje vrijeme primjetili da se ponaša drugačije te da ste zbog toga vrlo zabrinuti za njega. Pokažite mu da vam je stalo i da ste uz njega, te mu ponudite da zajedno potražite stručnu pomoć za njega. Vrlo je važno da vaš tata nema dojam da ga kritizirate i osuđujete s obzirom da je trenutno prilično ranjiv i osjetljiv. Ukoliko se doista radi o depresiji, imajte na umu da ona neće proći sama od sebe, a s druge strane nije ju ni moguće dijagnosticirati bez procjene stručnjaka stoga je bitno da se vaš otac što prije obrati stručnjaku za pomoć.
Vama i vašem ocu želim puno sreće i snage.
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus