Ne zanimaju ga crtići, niti nikakve igračke, po cijele dane skače, penje se na opasna mjesta, ne razmišlja na posljedice (penje se na krevet na kat od svoje sestre i visi naopačke bez da se drži). U grad ne možemo ići, niti u goste prijateljima, jer je jako nestašan. Primijetili smo da mu srce ubrzano lupa čak i dok sjedi, a to je najduže 2 minute. Uspijemo ga uspavat i to više na silu tek oko 12 ili pola 1 ujutro, a budi se već u 5 ili pol 6 ujutro, a popodne više i ne ide spavati. Molim vas da mi date kakav korisni savjet, jer smo već jako očajni. Zabrinuta mama
Draga mama, Prema ovome što ste napisali čini se da ste jedna brižna majka koja se jako trudi držati tempo sa svojim živahnim sinčićem, što se ponekad čini kao veliki izazov. S obzirom da navodite kako Vaš sin po cijele dane skače, penje se, vrlo malo spava te mu srce ubrzano lupa čak i kad sjedi može biti da se kod njega radi o poremećaju pažnje – hiperaktivnom poremećaju (ADHD). Kad se govori o ADHD-u misli se na skupinu različitih simptoma koji se odnose na smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. U tom slučaju, djetetovo ponašanje nije odraz roditeljskih neadekvatnih postupaka ili djeteove „zločestoće“ nego ima biološku podlogu. Hiperaktivnost djeteta može se očitovati u tri različita područja, a to su pojačana aktivnost, smanjena pažnja i teškoće u kontroliranju impulsa. Pojačana aktivnost može se očitovati na način da dijete pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama kada to nije prikladno, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi, teško mu je tiho i mirno se igrati, stalno je u pokretu, kad sjedi onda se vrpolji i okreće, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, neumorno je, često mu je potrebno manje sna nego drugima. Smanjena pažna vidljiva je prema tome što dijete teško održava pažnju u zadacima ili igri, čini se da nas ne sluša kada mu nešto govorimo, sporije od druge djece uči novi sadržaj i izvršava zadatke, teško se koncentrira, teško se zadržava uz neki zadatak... Impulzivnost djeteta se pak odnosi na to da dijete teško čeka red, da često prekida i ometa druge, djeluje prije nego što promisli, ne može pratiti pravila igre, prebacujes se s jedne aktivnosti na drugu, burno emotivno reagira...
Dakle, ovo su samo neka od ponašanja koja se mogu javiti kod hiperaktivnog djeteta. S obzirom da Vaš sinčić ima 2,5 godine i da neka djeca jednostavno prema temperamentu imaju višu razinu aktivnosti, ne treba brzati sa zaključcima već bi bilo dobro da se konzultirate sa stručnjakom kako bi se utvrdilo radi li se o ADHD-u. Naime, djeca koja su nemirna, imaju slabu koncentraciju i impulzivno reagiraju mogu češće imati neke poteškoće u svakodnevnom životu. Može im biti otežano uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima, ali i s odraslima, kao i snalaženje u situacijama kada se očekuje pridržavanje pravila (npr. u vrtiću i školi).
Često se događa da roditelji hiperaktivnog djeteta imaju osjećaj da su već isprobali sve metode odgoja te se osjećaju umornima i pod stresom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, pa u skladu s takvim viđenjem često se s djetetom bore i kažnjavaju ga ili viču na njega. Takav pristup ne dovodi do poboljšanja u odnosu roditelja i djeteta. Ono što je važno jest da naučite neke tehnike kako biste mogli pomoći svome sinčiću da se opusti. Također, potrebno je pohvaljivati dijete kada god to zasluži, dizati mu samopoštovanje, pružiti mu rutinu i strukturu te imati jasnu komunikaciju (upute koje mu dajete neka budu jednostavne, sažete i konzistentne), omogućiti mu dovoljno fizičke aktivnosti. Uzevši u obzir djetetove snage i slabosti te osiguravajući adekvatnu pomoć suradnjom obitelji i stručnjaka, može se postići da dijete postane svjesno svojih potencijala i da bude u mogućnosti voditi sretan i uspješan život. Iz tog razloga, a i s obzirom da ste uočili neka ponašanja kod svog djeteta koja bi mogla upućivati na ADHD, bilo bi dobro da se posavjetujete s pedagogom ili psihologom kako biste dobili dodatne informacije i podršku.
Tea Knežević, bacc.univ.psyh.