Što god kažem da treba napraviti, odmah počne deranje i plač, a ja onda dobivam po nosu kako nisam nikakva majka, kako ne znam sa djecom i da trebam psiholosku pomoć. Živimo s muževim roditeljima, pa kad ja nešto djetetu kažem ili kad malo povisim glas, odmah me poklope. A kad to isto napravi muž, oni ne kažu ništa, samo šute. Djete je hiperaktivno i ide na vježbe na Goljak koje bi mi morali isto raditi doma, ali to je nemoguće jer odmah počne vika, plač i urlanje. I onda se muževi roditelji umiješaju da ga pustim na miru, jer ga to ne zanima. Većinu vremena provodi s bakom i dedom u kuhinji, a kad ga pozovem da dođe da nešto radimo, isplazi mi jezik i kaže da neće. Muž prema djetetu ima neki autoritet, sin ga se malo boji, ali mene ne doživljava ni malo. Većinom svi kažu da je problem u meni, jer mu ja neke stvari ne dopuštam da radi, a većina to dozvoli. Nadam se da ćete mi pomoći nekim savjetom, kako s njim, jer više ne znam kako. Idemo i k psihologu zbog ponašanja. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama.
Draga zabrinuta mama,
smatram da roditelji djetetu moraju postavljati granice jer jedino tako dijete ima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Nažalost, kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni, nastaju problemi.
Radi dobrobiti vašeg djeteta važno je da porazgovarate s njegovim djedom i bakom i date im do znanja da za njihovog unuka nije dobro da potkopavaju vaš autoritet. Njihov unuk ih neće voljeti manje ako vrijeme provodi sa svojim roditeljima i ako su mu oni primarna, roditeljska figura u životu.
Također, nije dobro da se uloge pomiješaju i da vaš sin više ni sam ne zna tko mu je baka, tko mama a tko djed ili tata. Iako možda ne možete utjecati na to s kim živite, možete utjecati na to hoće li vas vaše dijete doživljavati i uvažavati kao roditelja.
Možda ne bi bilo loše da zajedno s djedom i bakom odete kod stručnjaka psihologa kod kojega odlazi vaše dijete i da sa stručnjakom pronađete rješenje koje će odgovarati svima, a neće biti nauštrb djeteta. Naime, svaka propoštena vježba koje dijete doma ne odradi, a što djed i baka podržavaju, je zapravo loša za vašeg dječaka i sigurno će se odraziti u budućnosti. To je ono što djed i baka moraju shvatiti kako bi vas i sami podržali, jer u konačnici vjerujem da je i njima stalo da njihov unuk bude zdravo i sretno dijete.
Želim vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog