u gostima smo i on počne divljati, opomenemo ga prvo mi roditelji, zatim dede ili bake, pa neki puta i druge osobe ako su bliže obitelji a to kod njega rezultira sve većim i većim divljanjem ili vikanjem i istovremenim smijehom i tako dok ga, ili ne izvedem na silu van iz prostorije, ili ne zabavim nečim ili na neki drugi način ponekad i neprikladan ne umirim). Drugi primjer - beba je na krevetu i on počne skakati po krevetu i opomenemo ga tisuću puta i on namjerno sve jače i jače opet dok se nešto ne dogodi. To u meni i suprugu isto tako potiče velike negativne emocije. Željela bih napomenuti da ga ne odgajamo da sve smije, ali s nama u kući živi prabaka koja mu sve dopušta, pa čak i da ju tuče, ružne riječi, ali i npr. premještanje namještaja i sl. Ja sam izričito protiv toga, ali nju to ne dira i samo se prijeti nečim. Inače sin mi je izrazito dobro dijete, dobar je u vrtiću i u društvu. I još me zanima kako naučiti dijete da prihvati NE jer kod svakog "ne" je ista reakcija, znam da dio toga se događa jer je nedavno dobio mlađeg brata koji oduzima puno njegovog vremena, ipak je bio jedinac i imao je svu pažnju, ali mislim da se tu još nešto krije. Oprostite na podužem pitanju i hvala. mlada mama
Draga mama,
vjerujem da vam je teško nositi se s izazovima koje pred vas stavlja vaš dječačić, ali vjerujte da niste jedini koji se muče s takvim problemima. Mnogi roditelji ponekad više ne znaju što da učine i kako da reagiraju te im se čini da su već iscrpili sve mogućnosti.
Prije svega, moram vam reći da je zapravo normalno da dijete želi probijati granice a posebno možda u situaciji kada jedino na taj način može dobiti pažnju roditelja. Moj savjet je da svom sinu što manje govorite „ne“ a što više „da“. Drugim riječima, radije mu recite što točno želite od njega a ne ono što ne želite.
Naime, naš mozak ne percipira riječ ne, i kada kažete svom sinu primjerice „Nemoj lupati vratima“, on čuje „lupati vratima“ i to je ono što onda čini. Umjesto toga recite mu „Molim te polagano zatvori vrata“, dajte mu više do znanja što da, kako da se ponaša a „ne“ svedite na najmanju moguću mjeru.
Također, pažnju mu poklanjajte kada učini nešto dobro, pohvalite njegovo dobro ponašanje, a kada učini nešto što ne odobravate nikada nemojte kritizirati njega kao osobu već isključivo njegovo ponašanje. Što više razgovarajte s njim, gledajte s njim crtiće koji daju dobre poruke koje mu i sami želite prenijeti, pitajte ga što on misli o tome.
S prabakom možete razgovarati no nažalost ne možete i utjecati na to što će ona činiti ubuduće. Ali zato možete utjecati na vaš odnos s djetetom a time i na njegovo ponašananje.
Vama i suprugu želim puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus