Inače je odlična učenica i pametna curica. Stalno s njom razgovaram o tome, ali ne pomaže. Nedavno sam saznala da ju je najbolja prijateljica iskorištavala i kontrolirala. Branila joj je druženje s drugom djecom i ucjenjivala ju. Ona je na sve pristajala zbog straha da se neće družiti s njom. Strah me da neće dobro proći u životu s takvim karakterom. Trebam li ju voditi psihologu ili kako joj pomoći? Hvala na odgovoru.
Draga mama,
žao mi je što Vaša kćerka ima nisko samopouzdanje i što je zbog toga prijateljica iskorištava. Sigurna sam da Vi kao mama možete puno napraviti i pomoći Vašoj kćerki da izgradi samopouzdanje, da se zauzme za sebe i izabere društvo koje će prema njoj biti ok. Kako samopouzdanje nije stvar karaktera, odnosno nije nešto što nas trajno obilježava i kako na njemu možemo raditi, tako sam sigurna da se može utjecati na to kako će Vaša kćer prolaziti kasnije u životu.
To što je Vaša kćerka povučena jest osobina ličnosti koja nije u koliziji sa samopouzdanjem. Dijete može biti povučeno ili introvertirano i ujedno visokog samopouzdanja. Vaš zadatak je poslati njoj poruku da je ok biti povučen – nisu sva djeca ista i ne moraju biti ekstraverti. Prihvatite je kao takvu i dajte joj do znanja da ne postoji dobro i loše po pitanju temperamenta, već samo različito.
S druge strane, s obzirom da je Vaša djevojčica vjerojatno senzibilnija sigurna sam da je ponašanje prijateljice pogađa. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezina prijateljica (i njezina prijateljica koja joj je branila druženje s drugom djecom možda je to činila iz straha da Vaša kćer ne bi više zavoljela drugu prijateljicu i po njezinim postupcima bi se isto tako moglo zaključiti da pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko samopouzdan. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njezino mišljenje o sebi te će se promijeniti odnosi s drugom djecom.
Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Pri tome će biti u društvu djece koja vole iste aktivnosti kao i ona. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)
Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.
Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada dopušta prijateljici da se ponaša ružno prema njoj i brani joj druženje s drugom djecom. Možete provjeriti što uopće misli o tome što se prijateljica ponaša tako prema njoj – je li za nju to ok ili ne. Bi li se ona tako ponašala prema prijateljici? Ako joj to nije ok, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/.
Podrška psihologa sigurno će pomoći - ukoliko procijenite da razgovori s Vama ne utječu na njezinu promjenu ponašanju, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener