Postroll

Preroll

<para/>
<para>Moguće je da se radi o infantilnoj disheziji. To je pojava da se malo dojenče (mlađe od 6 mjeseci), grči i napreže, tj. grimasira prije defekacije, iako ju obavlja redovno, a kada stolica izađe normalne je tvrdoće i količine. To stanje se spontano sredi kroz par mjeseci kada se uspotavi koordinacija mišića vanjskog i unutarnjeg sfintekra. Zabrinjavajuće bi bilo da stolica ne može izaći, da se trbuh distendira ili da su stolice eksplozivne, tada je potreban pregled pedijatrijskog gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba ima problema s istiskivanjem stolice Dobar dan, imam bebu staru mjesec dana, dečko je. Često se napinje, plače i pravi grimase na licu dok ne uspije istisnuti stolicu. To ponekad traje i pola dana. Da li je to uredu ? Hvala lijepo. 
Moguće je da se radi o infantilnoj disheziji. To je pojava da se malo dojenče (mlađe od 6 mjeseci), grči i napreže, tj. grimasira prije defekacije, iako ju obavlja redovno, a kada stolica izađe normalne je tvrdoće i količine. To stanje se spontano sredi kroz par mjeseci kada se uspotavi koordinacija mišića vanjskog i unutarnjeg sfintekra. Zabrinjavajuće bi bilo da stolica ne može izaći, da se trbuh distendira ili da su stolice eksplozivne, tada je potreban pregled pedijatrijskog gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Bolja ja

Beba ima problema s istiskivanjem stolice

<para>
 Dogodi se da ne mokri po tri, četiri noći za redom pa se onda dvije, tri noći za redom pomokri, bez obzira da li prije spavanja prije vodu. Napravili smo sve analize koje pokazuju da je sve u redu. Molim za savjet, što da radim i zašto se to tako događa? Unaprijed zahvalna. Pozdrav.
</para>
<para>Poštovana, radi se o primarnoj noćnoj enurezi i odlično je da su analize, doduše niste naveli koje, uredne iz čega proizlazi da dječaka bez neke dodatne invazivne obrade možemo početi liječiti. Preporučam Vam da se s dosad učinjenim nalazima obratite nefrologu koji se bavi noćnim mokrenjem. On će temeljem anamneze, kliničkog pregleda i osnovne nefrološke obrade vidjeti koji bi bio uzrok kako bi se izabralo odgovarajuće liječenje. Danas se zna da su najčešći uzroci duljem mokrenju noću: noćna poliurija, smanjen funkcijski kapacitet mokraćnog mjehura i nemogućnost buđenja na pun mjehur.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (8 godina) noću mokri u krevet Poštovanje, zovem se Ivana. Imam sina kojem je osam godina i još uvijek mokri noću. Obično mokri jednom u tijeku noći, sat ili dva od kada zaspi ili ujutro između 5 i 6 sati. 
    Dogodi se da ne mokri po tri, četiri noći za redom pa se onda dvije, tri noći za redom pomokri, bez obzira da li prije spavanja prije vodu. Napravili smo sve analize koje pokazuju da je sve u redu. Molim za savjet, što da radim i zašto se to tako događa? Unaprijed zahvalna. Pozdrav.

Poštovana, radi se o primarnoj noćnoj enurezi i odlično je da su analize, doduše niste naveli koje, uredne iz čega proizlazi da dječaka bez neke dodatne invazivne obrade možemo početi liječiti. Preporučam Vam da se s dosad učinjenim nalazima obratite nefrologu koji se bavi noćnim mokrenjem. On će temeljem anamneze, kliničkog pregleda i osnovne nefrološke obrade vidjeti koji bi bio uzrok kako bi se izabralo odgovarajuće liječenje. Danas se zna da su najčešći uzroci duljem mokrenju noću: noćna poliurija, smanjen funkcijski kapacitet mokraćnog mjehura i nemogućnost buđenja na pun mjehur.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Dječak (8 godina) noću mokri u krevet

<para>
 Valvula je operirana, no on svaka 4 tjedna dobije novu urinoinfekciju i urinokultura pokaže da se radi o klapsielli esbl. Ovo nam je sedma upala u sedam mjeseci. Postala je rezistentna na većinu antibiotika. Što dalje? Kako se riješiti bakterije?
</para>
<para>Poštovana, kod Vašeg djeteta ako je operiralo valvulu stražnje uretre i ima obostranu hidronefrozu III stupnja uz stalne bakterijurije (pitanje je da li su to uroinfekcije kako Vi kažete ili samo bakterijurije) postoje još brojna pitanja, no glavna su ima li ili nema vezikoureteralni refluks i kakva je funkcija mokraćnog mjehura. Dakle, potrebno je dopuniti obradu cistografijom i urodinamikom jer se bakterija ne možete riješiti ako funkcija mjehura nije uredna što je često prisutno kod valvule stražnje uretre. Preporučam Vam pregled nefrologa u ustanovi u kojoj se navedene pretrage mogu učiniti nakon što se sagledaju svi dosadašnji nalazi kod Vašeg djeteta i uzme dobra anamneza uz klinički pregled.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (7 mjeseci) ima već sedmu urinoinfekciju uzrokovanu bakterijom klapsielli esbl. Kako se riješiti bakterije? Poštovani, imam bebu od 7 mjeseci. Sa 6 tjedana dobio je prvu urinoinfekciju. Ustanovilo se da ima valvulu stražnje uretre i hidronefrozu 3. stupnja. 
    Valvula je operirana, no on svaka 4 tjedna dobije novu urinoinfekciju i urinokultura pokaže da se radi o klapsielli esbl. Ovo nam je sedma upala u sedam mjeseci. Postala je rezistentna na većinu antibiotika. Što dalje? Kako se riješiti bakterije?

Poštovana, kod Vašeg djeteta ako je operiralo valvulu stražnje uretre i ima obostranu hidronefrozu III stupnja uz stalne bakterijurije (pitanje je da li su to uroinfekcije kako Vi kažete ili samo bakterijurije) postoje još brojna pitanja, no glavna su ima li ili nema vezikoureteralni refluks i kakva je funkcija mokraćnog mjehura. Dakle, potrebno je dopuniti obradu cistografijom i urodinamikom jer se bakterija ne možete riješiti ako funkcija mjehura nije uredna što je često prisutno kod valvule stražnje uretre. Preporučam Vam pregled nefrologa u ustanovi u kojoj se navedene pretrage mogu učiniti nakon što se sagledaju svi dosadašnji nalazi kod Vašeg djeteta i uzme dobra anamneza uz klinički pregled.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (7 mjeseci) ima već sedmu urinoinfekciju uzrokovanu bakterijom klapsielli esbl. Kako se riješiti bakterije?

<para>
 Možete li mi reći što bi to moglo biti ili mi dati savjet kakvu uputnicu da tražim za detaljniji pregled jer meni "pratite" nije dijagnoza i odgovor. Hvala, zabrinuta majka.
</para>
<para>Na mjestu koje ste opisali može biti uvećani limfni čvor, ili neka cista, ali i oteklina mišića vrata. Limfni čvor natekne ako je dijete u infektu, ali onda kad infekt prođe i splasne. Međutim, ako to nije tako, treba učiniti ultrazvuk te regije, te osnovne krvne nalaze- sedimentaciju, krvnu sliku te crp kako bi se lakše odredilo o čemu se radi. Stoga, ponovo se javite liječniku.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djetetu se pojavila kvrga na vratu Poštovanje, djetetu starom 18 mjeseci pojavila se kvrga na vratu (između glave i ramena - sa strane). Pedijatar nam je rekao da pratimo situaciju, bez konkretnog odgovora. 
    Možete li mi reći što bi to moglo biti ili mi dati savjet kakvu uputnicu da tražim za detaljniji pregled jer meni "pratite" nije dijagnoza i odgovor. Hvala, zabrinuta majka.

Na mjestu koje ste opisali može biti uvećani limfni čvor, ili neka cista, ali i oteklina mišića vrata. Limfni čvor natekne ako je dijete u infektu, ali onda kad infekt prođe i splasne. Međutim, ako to nije tako, treba učiniti ultrazvuk te regije, te osnovne krvne nalaze- sedimentaciju, krvnu sliku te crp kako bi se lakše odredilo o čemu se radi. Stoga, ponovo se javite liječniku.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djetetu se pojavila kvrga na vratu

<para>
 U daljnjem razgovoru s njom opisala mi je da vidi neku učiteljicu duge crne kose koja je okrenuta prema ploči i piše slovo DŽ, naglo se okreće prema njima i glasno im viče "SMIRITE SE, PRESTANITE" ili tako nešto. A nekad da viče isključivo njoj. To nije njezina učiteljica, ali povezala je sliku s nekom iz škole koju uopće ne poznaje i s njom ne kontaktira. Tvrdi da to nije sanjala, nego da joj se baš na momente pojave takve slike. Naročito kada viče ona ili netko drugi. Inače je jako plašljivo dijete, svega se boji, strahuje od nepotrebnih stvari. U školi je jako dobra. Odlično izvršava svoje zadatke. Ponekad se dogodi da nešto ne nepravi kako treba i tu je znamo prekoriti i upozoriti. Da li to činiti? Npr. ne stigne prepisati tekst koji nije dugačak (imamo osjećaj da se zaigrala), ili u kontrolnoj pogriješi nešto što smo dosta vježbali pa dobije 4 što je jako pogodi. Nismo željeli da joj takve stvari pređu u naviku pa smo joj to dali do znanja. Supruga se dosta boji iako nema razloga. Ne voli podizati glas. Trenutno smo i u vrlo lošoj poslovnoj i financijskoj situaciji. To se dosta odrazilo na naš obiteljski život i međusobne odnose. Trudila sam se da ona to ne osjeti. ali možda ipak vidi više nego što mi mislimo. Može li to biti uzrok? Molim Vas savjet što učiniti!
</para>
<para>Draga mama, kao roditelj ponekad se teško nositi s dječjim problemima i strahovima, pogotovo kada nisu vezana uz neki realan događaj. Slike koje se Vašoj djevojčici pojavljuju u glavi mogu stvarati intenzivan osjećaj straha i nelagode. U ovom trenutku jako je važno da njene strahove ne zanemarite. Naveli ste da je inače u kontaktu plašljiva i povučena i vjerujem da joj slike koje doživljava stvaraju dodatan pritisak. Djeca u ovoj dobi znaju imati bujnu maštu koja ih ponekad može preplaviti. Kako bi bili sigurni da se radi samo o bujnoj mašti svakako savjetujem da posjetite obiteljskog liječnika gdje ćete dodatno pojasniti situaciju, kada su se slike javile, koliko često se pojavljuju i sl.</para>
<para>Kažete da ju ponekad prekorite i upozorite ako nešto ne napravi kako treba. Djeca često u svojoj zaigranosti zaborave na svoje obaveze. Roditeljska je zadaća da usmjeravaju i korigiraju svoju djecu te im pomognu steći vještine koje će im trebati u daljnjem životu. No, potrebno je naći ravnotežu između davanja dovoljno slobode djetetu i postavljanju čvrstih granica što nije lagan zadatak. Kada ju korite ili upozoravate važno je da u svojim kritikama odvojite njeno ponašanje od nje same. To znači da svoju kritiku usmjerite isključivo na njeno ponašanje npr. „Ne sviđa mi se kako si se ponašala danas za stolom“, „Tvoje ponašanje me baš iznenadilo“, „Tako se ne možeš ponašati prema učiteljici/prijatelju/djedu…“ umjesto kritika usmjerena na njenu osobnost npr. „Zločesta si“, „Bezobrazna si“, „Uvijek zanovijetaš“.</para>
<para>Iz ovog što ste napisali čini mi se da je Vaša kćer jedna savjesna djevojčica koja u većini vremena ispunjava svoje obaveze. Naveli ste primjer gdje ju jako pogodila vrlo dobra ocjena. U takvim situacijama pomognite joj naći pozitivnu stranu. Da je ona vrijedna djevojčica, iako ponekad ne dobije željene rezultate, možete joj dodatno dati do znanja riječima ohrabrenja poput : „Zaista si se jako trudila oko toga.”, „ Nisi odustajala sve dok nisi shvatila.”, „Vidi kako si napredovala u...”, „Napisala si pola svoje zadaće, a tek je 4 sata“. Tako ćete fokus s postignutih rezultata prebaciti na sam proces učenja i uloženog truda. Također, ona će naučiti da nije najvažnije dobiti dobru ocjenu nego dati sve od sebe.</para>
<para>Nadalje, kao što ste i sami naslutili djeca nerijetko ''znaju'' više nego što mislimo. Ona mnogo više vremena provode u svojim emocijama, opažajući neverbalnu komunikaciju članova obitelji pogotovo ako su po prirodi mirnija i senzibilnija kao Vaša kćerkica. Vjerujem da ni Vama ni Vašem suprugu u zadnje vrijeme nije lako. Uzrok njezinih strahova vrlo je kompleksan i ne može se izdvojiti samo jedna stvar kao najbitnija. Vjerojatno, kao i Vi i Vaš suprug, prolazi jedno teško razdoblje u kojemu se mora naučiti nositi s negativnim emocijama. Zato je bitno da imate pomoć i od strane obiteljskog liječnika kako bi utvrdili da je sve u redu s medicinske strane. Vjerujem da će se uz Vašu i suprugovu podršku polako, ali uspješno naučiti nositi s strahovima koje je muče. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kćerkica (8) mi se požalila da u svojoj glavici čuje glasove Poštovani, imam djevojčicu od 7,8 godina koja ide u 2. razred. Jučer mi se požalila da u svojoj glavici čuje glasove koji joj viču. 
    U daljnjem razgovoru s njom opisala mi je da vidi neku učiteljicu duge crne kose koja je okrenuta prema ploči i piše slovo DŽ, naglo se okreće prema njima i glasno im viče "SMIRITE SE, PRESTANITE" ili tako nešto. A nekad da viče isključivo njoj. To nije njezina učiteljica, ali povezala je sliku s nekom iz škole koju uopće ne poznaje i s njom ne kontaktira. Tvrdi da to nije sanjala, nego da joj se baš na momente pojave takve slike. Naročito kada viče ona ili netko drugi. Inače je jako plašljivo dijete, svega se boji, strahuje od nepotrebnih stvari. U školi je jako dobra. Odlično izvršava svoje zadatke. Ponekad se dogodi da nešto ne nepravi kako treba i tu je znamo prekoriti i upozoriti. Da li to činiti? Npr. ne stigne prepisati tekst koji nije dugačak (imamo osjećaj da se zaigrala), ili u kontrolnoj pogriješi nešto što smo dosta vježbali pa dobije 4 što je jako pogodi. Nismo željeli da joj takve stvari pređu u naviku pa smo joj to dali do znanja. Supruga se dosta boji iako nema razloga. Ne voli podizati glas. Trenutno smo i u vrlo lošoj poslovnoj i financijskoj situaciji. To se dosta odrazilo na naš obiteljski život i međusobne odnose. Trudila sam se da ona to ne osjeti. ali možda ipak vidi više nego što mi mislimo. Može li to biti uzrok? Molim Vas savjet što učiniti!

Draga mama, kao roditelj ponekad se teško nositi s dječjim problemima i strahovima, pogotovo kada nisu vezana uz neki realan događaj. Slike koje se Vašoj djevojčici pojavljuju u glavi mogu stvarati intenzivan osjećaj straha i nelagode. U ovom trenutku jako je važno da njene strahove ne zanemarite. Naveli ste da je inače u kontaktu plašljiva i povučena i vjerujem da joj slike koje doživljava stvaraju dodatan pritisak. Djeca u ovoj dobi znaju imati bujnu maštu koja ih ponekad može preplaviti. Kako bi bili sigurni da se radi samo o bujnoj mašti svakako savjetujem da posjetite obiteljskog liječnika gdje ćete dodatno pojasniti situaciju, kada su se slike javile, koliko često se pojavljuju i sl.
Kažete da ju ponekad prekorite i upozorite ako nešto ne napravi kako treba. Djeca često u svojoj zaigranosti zaborave na svoje obaveze. Roditeljska je zadaća da usmjeravaju i korigiraju svoju djecu te im pomognu steći vještine koje će im trebati u daljnjem životu. No, potrebno je naći ravnotežu između davanja dovoljno slobode djetetu i postavljanju čvrstih granica što nije lagan zadatak. Kada ju korite ili upozoravate važno je da u svojim kritikama odvojite njeno ponašanje od nje same. To znači da svoju kritiku usmjerite isključivo na njeno ponašanje npr. „Ne sviđa mi se kako si se ponašala danas za stolom“, „Tvoje ponašanje me baš iznenadilo“, „Tako se ne možeš ponašati prema učiteljici/prijatelju/djedu…“ umjesto kritika usmjerena na njenu osobnost npr. „Zločesta si“, „Bezobrazna si“, „Uvijek zanovijetaš“.
Iz ovog što ste napisali čini mi se da je Vaša kćer jedna savjesna djevojčica koja u većini vremena ispunjava svoje obaveze. Naveli ste primjer gdje ju jako pogodila vrlo dobra ocjena. U takvim situacijama pomognite joj naći pozitivnu stranu. Da je ona vrijedna djevojčica, iako ponekad ne dobije željene rezultate, možete joj dodatno dati do znanja riječima ohrabrenja poput : „Zaista si se jako trudila oko toga.”, „ Nisi odustajala sve dok nisi shvatila.”, „Vidi kako si napredovala u...”, „Napisala si pola svoje zadaće, a tek je 4 sata“. Tako ćete fokus s postignutih rezultata prebaciti na sam proces učenja i uloženog truda. Također, ona će naučiti da nije najvažnije dobiti dobru ocjenu nego dati sve od sebe.
Nadalje, kao što ste i sami naslutili djeca nerijetko ''znaju'' više nego što mislimo. Ona mnogo više vremena provode u svojim emocijama, opažajući neverbalnu komunikaciju članova obitelji pogotovo ako su po prirodi mirnija i senzibilnija kao Vaša kćerkica. Vjerujem da ni Vama ni Vašem suprugu u zadnje vrijeme nije lako. Uzrok njezinih strahova vrlo je kompleksan i ne može se izdvojiti samo jedna stvar kao najbitnija. Vjerojatno, kao i Vi i Vaš suprug, prolazi jedno teško razdoblje u kojemu se mora naučiti nositi s negativnim emocijama. Zato je bitno da imate pomoć i od strane obiteljskog liječnika kako bi utvrdili da je sve u redu s medicinske strane. Vjerujem da će se uz Vašu i suprugovu podršku polako, ali uspješno naučiti nositi s strahovima koje je muče. Sretno!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Kćerkica (8) mi se požalila da u svojoj glavici čuje glasove

<para>
 Ponekad izgubim strpljenje, krenem vikati, a čak sam ga i udarila po guzi. Očajno želim biti divna i mirna mama. Kajem se, ali ponekad me doista iznervira. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama, odgoj male djece zahtjeva mnogo energije i strpljenja i vjerujem da Vam nije nimalo lako ostati smirena u situacijama kad Vaš sin ispoljava oponirajuća ponašanja. Jedan od osnovnih zadataka odrastanja je upoznavanje svijeta koji nas okružuje. Mala djeca dobi Vašeg sinčića najčešće to rade taktilnim istraživanjem, pa tako mogu gnječiti, trgati ili stavljati predmete u usta. Zanima ih što sve mogu s svojim malim tijelom napraviti i kako mogu utjecati na okolinu. Također, njima je bitno upoznati osobe koje ga okružuju te shvatiti svoje mjesto u obitelji i to rade kroz testiranje granica odraslih. Bitno je razumjeti da ponašanja Vašeg sina koja ste naveli često nisu namjerna, već on pokušava naučiti koja su ponašanja dozvoljena, a koja ne. Kako je još uvijek jako mali vjerojatno mu je jako teško regulirati svoje postupke iako možda razumije koja su ponašanja poželjna. Većini roditelja postavljanje granica zna biti zaista težak i izazovan zadatak, no imajte na umu da je u ovoj dobi djeci jako teško suspregnuti svoje želje te će on to učiti postepeno, kroz vrijeme, razvoj i pomoć roditelja.</para>
<para>Osim učenja poželjnog ponašanja, kroz testiranje granica Vaš sin provjerava koliko je svijet oko njega siguran i koliko se na roditelje može osloniti. U dječjoj glavici jasne granice pružaju osjećaj sigurnosti da će ih roditelj zaštiti od okoline i njih samih jer ona još ne razumiju kako svijet funkcionira. Postavljanje granica preporučuje se u tri situacije: kada mališan ugrožava sebe (agresivnost usmjerena prema sebi, ugrožavanje zdravlja i sl.), kada ugrožava druge (tuče, lupa, štipa druge) ili kada uništava imovinu. U ovim situacijama važno je reagirati kako bi svi bili sigurni. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. S druge strane potrebno mu je dati dovoljno slobode. Razmislite, u kojim situacijama mu možete dati slobodu da istražuje i isprobava različite stvari, a da ne ugrožava sebe, druge ili imovinu. Također, ukoliko Vaš sin često ispoljava oponirajuća ponašanja valja se zapitati što stoji ispod takvih reakcija. Ponekad djeca s takvim ponašanjima samo žele zadovoljiti potrebu za pažnjom.</para>
<para>Spomenuli ste da je i ''hiperaktivan''. Povećana potreba za fizičkom aktivnošću je jedna od odrednica temperamenta. Temperament je biološki uvjetovan i s njim se osoba rađa. Neke osobe prirodno imaju veću potrebu za fizičkom aktivnošću, pa tako djeca koja su aktivnija po temperamentu teško mirno sjede dulje vrijeme, stalno se kreću, ljuljaju, cupkaju, penju se i sl. dok neka djeca, koja nemaju toliku potrebu za fizičkim kretanjem, preferiraju mirnije aktivnosti poput crtanja, gledanja slikovnica, igranja s kockama, legićima. Iz onog što ste naveli vjerujem da unutar Vašeg sinčića postoji veća potreba za fizičkim kretanjem. Zaustavljanje i ograničavanje takvog ponašanja može stvoriti kontraefekt te se on može osjećati frustrirano i nezadovoljno što dovodi do još učestalijih nepoželjnih ponašanja. Umjesto toga, razmislite gdje i na koje načine mu možete zadovoljiti tu potrebu. Možda će češći izlasci u park, igre s loptom, lovice ili druge fizičke igre biti dovoljni da se ''ispuše''. Također, razmislite možete li mu u kući odvojiti mjesto gdje će se moći više fizički igrati.</para>
<para>Da bi mogli biti što smireniji u situacijama koje vas ljute trebate se prvo pobrinuti za sebe i svoje osjećaje. Jedno od osnovnih stvari koja nam pomaže osloboditi se od neugodnih emocija tijekom dana je dovoljna količina sna. Iz navedenog ne znam budi li se Vaš sinčić često tijekom noći i uspijevate li se uopće naspavati. Ako ne uspijemo dovoljno odmoriti svoje tijelo veća je vjerojatnost da ćemo se ljutiti čak i u situacijama na koje inače ne bismo reagirali. Stoga, brinite o svojemu tijelu, ako je moguće nađite vrijeme da se dovoljno naspavate i odmorite. Kod intenzivnih emocija poput ljutnje naše disanje postaje plitko i brzo te samo podržava osjećaj ljutnje u nama. Kada osjetite da vam se ''tlak diže'' probajte duboko disati. Vjerojatno će to biti teško, pogotovo u početku, ali preusmjerite pažnju na svoj dah i dopustite si 10 dubokih udisaja i izdisaja prije nego što reagirate. To će Vam također dati koju sekundu više vremena da promislite o sljedećem postupku.</para>
<para>Naravno, nađite vremena da uživate u aktivnostima koje volite. Odgajanje djece i briga za obitelj zahtjeva mnogo vremena i roditelji često znaju zapostaviti svoje potrebe. Važno je da su i Vaše potrebe zadovoljene kako bi mogli sa djetetom biti što opušteniji. To može biti neka dnevna ili tjedna aktivnost za koju ćete odvojiti vrijeme samo za sebe. Sjetite se da kroz brigu o sebi i svojim potrebama, postavljenja zdravih granica, ali ujedno i davanja dovoljno slobode za istraživanje okoline, na način na koji njemu najviše odgovara, Vašem sinu pružate zdravi okvir u kojemu će se na sreću cijele obitelji moći bezbrižno i slobodno razvijati. Ako ćete imati dodatnih pitanja u vezi odgoja vašeg sina slobodno nam se obratite u Centar Proventus. Puno sreće i strpljenja!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Želim biti smirena i dobra mama, ali moj me sinčić (1,5) izbaci iz takta Poštovani, molim vas savjetujte me kako da ostanem smirena mama. Bebač ima 16 mjeseci i hiperaktivan je. Kada mu kažem "ne" on bez obzira odmah ponavlja radnju. 
    Ponekad izgubim strpljenje, krenem vikati, a čak sam ga i udarila po guzi. Očajno želim biti divna i mirna mama. Kajem se, ali ponekad me doista  iznervira. Unaprijed hvala.

Draga mama, odgoj male djece zahtjeva mnogo energije i strpljenja i vjerujem da Vam nije nimalo lako ostati smirena u situacijama kad Vaš sin ispoljava oponirajuća ponašanja. Jedan od osnovnih zadataka odrastanja je upoznavanje svijeta koji nas okružuje. Mala djeca dobi Vašeg sinčića najčešće to rade taktilnim istraživanjem, pa tako mogu gnječiti, trgati ili stavljati predmete u usta. Zanima ih što sve mogu s svojim malim tijelom napraviti i kako mogu utjecati na okolinu. Također, njima je bitno upoznati osobe koje ga okružuju te shvatiti svoje mjesto u obitelji i to rade kroz testiranje granica odraslih. Bitno je razumjeti da ponašanja Vašeg sina koja ste naveli često nisu namjerna, već on pokušava naučiti koja su ponašanja dozvoljena, a koja ne. Kako je još uvijek jako mali vjerojatno mu je jako teško regulirati svoje postupke iako možda razumije koja su ponašanja poželjna. Većini roditelja postavljanje granica zna biti zaista težak i izazovan zadatak, no imajte na umu da je u ovoj dobi djeci jako teško suspregnuti svoje želje te će on to učiti postepeno, kroz vrijeme, razvoj i pomoć roditelja.
Osim učenja poželjnog ponašanja, kroz testiranje granica Vaš sin provjerava koliko je svijet oko njega siguran i koliko se na roditelje može osloniti. U dječjoj glavici jasne granice pružaju osjećaj sigurnosti da će ih roditelj zaštiti od okoline i njih samih jer ona još ne razumiju kako svijet funkcionira. Postavljanje granica preporučuje se u tri situacije: kada mališan ugrožava sebe (agresivnost usmjerena prema sebi, ugrožavanje zdravlja i sl.), kada ugrožava druge (tuče, lupa, štipa druge) ili kada uništava imovinu. U ovim situacijama važno je reagirati kako bi svi bili sigurni. Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. S druge strane potrebno mu je dati dovoljno slobode. Razmislite, u kojim situacijama mu možete dati slobodu da istražuje i isprobava različite stvari, a da ne ugrožava sebe, druge ili imovinu. Također, ukoliko Vaš sin često ispoljava oponirajuća ponašanja valja se zapitati što stoji ispod takvih reakcija. Ponekad djeca s takvim ponašanjima samo žele zadovoljiti potrebu za pažnjom.
Spomenuli ste da je i ''hiperaktivan''. Povećana potreba za fizičkom aktivnošću je jedna od odrednica temperamenta. Temperament je biološki uvjetovan i s njim se osoba rađa. Neke osobe prirodno imaju veću potrebu za fizičkom aktivnošću, pa tako djeca koja su aktivnija po temperamentu teško mirno sjede dulje vrijeme, stalno se kreću, ljuljaju, cupkaju, penju se i sl. dok neka djeca, koja nemaju toliku potrebu za fizičkim kretanjem, preferiraju mirnije aktivnosti poput crtanja, gledanja slikovnica, igranja s kockama, legićima. Iz onog što ste naveli vjerujem da unutar Vašeg sinčića postoji veća potreba za fizičkim kretanjem. Zaustavljanje i ograničavanje takvog ponašanja može stvoriti kontraefekt te se on može osjećati frustrirano i nezadovoljno što dovodi do još učestalijih nepoželjnih ponašanja. Umjesto toga, razmislite gdje i na koje načine mu možete zadovoljiti tu potrebu. Možda će češći izlasci u park, igre s loptom, lovice ili druge fizičke igre biti dovoljni da se ''ispuše''. Također, razmislite možete li mu u kući odvojiti mjesto gdje će se moći više fizički igrati.
Da bi mogli biti što smireniji u situacijama koje vas ljute trebate se prvo pobrinuti za sebe i svoje osjećaje. Jedno od osnovnih stvari koja nam pomaže osloboditi se od neugodnih emocija tijekom dana je dovoljna količina sna. Iz navedenog ne znam budi li se Vaš sinčić često tijekom noći i uspijevate li se uopće naspavati. Ako ne uspijemo dovoljno odmoriti svoje tijelo veća je vjerojatnost da ćemo se ljutiti čak i u situacijama na koje inače ne bismo reagirali. Stoga, brinite o svojemu tijelu, ako je moguće nađite vrijeme da se dovoljno naspavate i odmorite.  Kod intenzivnih emocija poput ljutnje naše disanje postaje plitko i brzo te samo podržava osjećaj ljutnje u nama. Kada osjetite da vam se ''tlak diže'' probajte duboko disati. Vjerojatno će to biti teško, pogotovo u početku, ali preusmjerite pažnju na svoj dah i dopustite si 10 dubokih udisaja i izdisaja prije nego što reagirate. To će Vam također dati koju sekundu više vremena da promislite o sljedećem postupku.
Naravno, nađite vremena da uživate u aktivnostima koje volite. Odgajanje djece i briga za obitelj zahtjeva mnogo vremena i roditelji često znaju zapostaviti svoje potrebe. Važno je da su i Vaše potrebe zadovoljene kako bi mogli sa djetetom biti što opušteniji. To može biti neka dnevna ili tjedna aktivnost za koju ćete odvojiti vrijeme samo za sebe. Sjetite se da kroz brigu o sebi i svojim potrebama, postavljenja zdravih granica, ali ujedno i davanja dovoljno slobode za istraživanje okoline, na način na koji njemu najviše odgovara, Vašem sinu pružate zdravi okvir u kojemu će se na sreću cijele obitelji moći bezbrižno i slobodno razvijati.  Ako ćete imati dodatnih pitanja u vezi odgoja vašeg sina slobodno nam se obratite u Centar Proventus. Puno sreće i strpljenja!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Želim biti smirena i dobra mama, ali moj me sinčić (1,5) izbaci iz takta

<para>
 Moj plan je da legnem s njima i uspavam ih, a onda odem u svoju sobu, a ako se noću probude da ih opet odvedem u njihov krevetac, iako su oboje čvrsti spavači i nikad se ne bude noću. Zanima me hoće li to biti pre naglo za njih, jer baš i ne vidim neko drugo rješenje. Kćer ima 4 godine, a sin 6. Snježana
</para>
<para>Draga mama, svakako mi je drago vidjeti da razmišljate unaprijed kako svojoj djeci olakšati veliku životnu promjenu. Činjenica je da je preseljenje u novu sobu za svako dijete dodatna promjena, a kod vas se radi i o preseljenju u novi stan. Nekoj djeci promjena može biti manji ili veći stres. Isto tako promjene su sastavni dio života te uz veću ili manju podršku odraslih djeca uče kako se nositi s njima odnosno adaptirati na njih. Bitno je prepoznati potrebe djece, pratiti njihov tempo te im stvoriti osjećaj sigurnosti da ste vi tu bez obzira na novu sobu, stan. Neki od korisnih savjeta mogu biti da djeca prije spavanja imaju istu rutinu: pranje zubića, pidžama, maženje, možda priča za laku noć nakon čega ušuškate djecu u krevet i date im do znanja da ste tu ako ih bude strah. Isto tako korisna stvar su prijelazni objekti nešto što je djeci bitno poput najdraže igračke, dekice i slično s čim dijete može zaspati i što će ga „čuvati“ tijekom noći. Također bilo bi poželjno da djeca nisu navečer izložena jako stimulirajućim aktivnostima (npr.TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da djeca ne osjete vašu napetost kako bi prije spavanja bila što opuštenija. Nadam se da će Vam nešto od spomenutih savjeta koristiti i sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djeca se moraju priviknuti da sad imaju svoju sobu i moraju sama spavati. Kako im pomoći? Dobar dan! Uskoro selimo u novi stan gdje će djeca imati svoju sobu. Dosad su spavali s nama  jer nismo imali drugog izbora. Vesele se i novom stanu i krevetu na kat. Pričam im o tome. 
    Moj plan je da legnem s njima i uspavam ih, a onda odem u svoju sobu, a ako se noću probude da ih opet odvedem u njihov krevetac, iako su oboje čvrsti spavači i nikad se ne bude noću. Zanima me hoće li to biti pre naglo za njih, jer baš i ne vidim neko drugo rješenje. Kćer ima 4 godine, a sin 6. Snježana

Draga mama, svakako mi je drago vidjeti da razmišljate unaprijed kako svojoj djeci olakšati veliku životnu promjenu. Činjenica je da je preseljenje u novu sobu za svako dijete dodatna promjena, a kod vas se radi i o preseljenju u novi stan. Nekoj djeci promjena može biti manji ili veći stres. Isto tako promjene su sastavni dio života te uz veću ili manju podršku odraslih djeca uče kako se nositi s njima odnosno adaptirati na njih. Bitno je prepoznati potrebe djece, pratiti njihov tempo te im stvoriti osjećaj sigurnosti da ste vi tu bez obzira na novu sobu, stan. Neki od korisnih savjeta mogu biti da djeca prije spavanja imaju istu rutinu: pranje zubića, pidžama, maženje, možda priča za laku noć nakon čega ušuškate djecu u krevet i date im do znanja da ste tu ako ih bude strah. Isto tako korisna stvar su prijelazni objekti nešto što je djeci bitno poput najdraže igračke, dekice i slično s čim dijete može zaspati i što će ga „čuvati“ tijekom noći. Također bilo bi poželjno da djeca nisu navečer izložena jako stimulirajućim aktivnostima (npr.TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da djeca ne osjete vašu napetost kako bi prije spavanja bila što opuštenija. Nadam se da će Vam nešto od spomenutih savjeta koristiti i sretno!

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

DAJANA BLAŽEVIĆ

Djeca se moraju priviknuti da sad imaju svoju sobu i moraju sama spavati. Kako im pomoći?

<para>
 Naša veza nažalost ne funkcionira već dugo vremena, a kako to često biva, poradi nagomilanih obveza i stresa dolaskom djece na svijet sve se još više pogoršalo - svađe su svakodnevnica, supruga je vrlo nezadovoljna svojim životom općenito, i stalno je namrgođena, otresita i prigovara. Stvari koje joj prije na meni nisu smetale joj sada smetaju (od zajedničkog useljenja). Osim toga, poradi posla sam prije 2 godine morao odseliti u inozemstvo pa obitelj posjećujem svaki drugi vikend. Obitelj mi nedostaje, ali kada se vratim ja i supruga stalno se svađamo i normalna komunikacija praktički ne postoji već godinama. Do sada smo, obzirom na moje odsustvo, bježali od problema, i trpali ga pod tepih, ali došao je trenutak da se nešto poduzme. Ne želim da djeca odrastaju u takvoj atmosferi i da trpe posljedice nesređenog odnosa njihovih roditelja. Kao odgovoran roditelj želim ih zaštititi po svaku cijenu, pa i od nas samih ako treba.
</para>
<para>
 Što učiniti? Plan je bio da se svi preselimo kod mene u inozemstvo jer to dugoročno pruža najbolju perspektivu za nas i djecu. Dodatno mislim da je to jedan od preduvjeta da bi naša veza koliko toliko profunkcionirala obzirom na stalne prepirke po familijarnoj liniji i prevelikog utjecaja obaju familija na naš brak. Međutim, ima li smisla kretati u tom smjeru u ovako nesređenoj vezi? Nije li naivno za očekivati da će selidba riješiti sve probleme u braku koji se nagomilavaju godinama? (svjestan sam da selidba u stranu zemlju predstavlja dodatni rizik i veliki stres za sve nas). Što uČiniti? Zajedničku terapiju smo pokušali i nije išlo. Poradi moje odsutnosti ona više niti nije izvediva. Zahvaljujem.
</para>
<para>Dragi čitatelju, iskreno mi je žao što Vi i supruga imate poteškoće u odnosu. Vjerujem da je vrlo zhtjevno raditi u inozemstvu, viđati obitelj dva puta mjesečno i paralelno pokušavati poboljšati odnos sa suprugom. Ono što prepoznajem kao Vašu snagu to je činjenica da ste se odlučili suočiti s problemom i zaštititi djecu od konfliktnih odnosa.</para>
<para>Odgovor na pitanje što da učinite Vam ne mogu dati – ono što mogu jest pomoći Vam kako da do odgovora dođete sami. Stoga bi voljela da se zapitate – kada ste zajedno sa suprugom išli na terapiju, što točno nije funkcioniralo? Oko kojih stvari se Vi i supruga svađate? Jesu li to sitnice s kojima bi dugoročno mogli živjeti ili su to za Vas bitne stvari koje dovode do razilaženja na razini vrijednosti? Što se točno promijenilo kada ste Vi i supruga počeli živjeti zajedno i kada su došla djeca – odnosno zbog čega se točno pogoršao Vaš odnos dolaskom djece i nagomilavanja obaveza? Može li se to promijeniti i kako?</para>
<para>Ne smatram da je naivno uzeti u obzir opciju da bi se stvari u braku mogle promijeniti unatoč tome što se problemi nagomilavaju godinama. No da bi se nešto moglo promijeniti moramo znati odakle krenuti i što bi točno trebalo promijeniti. Ukoliko je primjerice partnerica nezadovoljna jer više ne provodi vrijeme kao par sa svojim partnerom otkad su došla djeca ili jer su sve kućanske obaveze pale na nju – možda postoji način kako da se ovi problemi riješe. No, ukoliko jedan od supružnika procjenjuje da je njegov partner potpuno različit od njega te da im nisu bitne iste stvari (uslijed čega je i život i komunikacija s tobom osobom otežana), treba imati na umu da osobu ne možemo promijeniti. Ako nam smeta što nam je partner primjerice introvert – to nije nešto na što on može utjecati i gdje ima mogućnosti promijeniti svoju osobinu ličnosti (pa čak i da to želi). Stoga je najvažnije dijagnosticirati gdje je problem kako bi znali na čemu (i možete li uopće) na tome raditi. Želim Vam sreću i šaljem podršku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Što učiniti da spasim brak jer ne želim da djeca odrastaju u nesređenoj okolini? Poštovani, u braku sam 4 godine sa svojom dugogodišnjom djevojkom, imamo dvoje male djece (4 god). 
    Naša veza nažalost ne funkcionira već dugo vremena, a kako to često biva, poradi nagomilanih obveza i stresa dolaskom djece na svijet sve se još više pogoršalo - svađe su svakodnevnica, supruga je vrlo nezadovoljna svojim životom općenito, i stalno je namrgođena, otresita i prigovara. Stvari koje joj prije na meni nisu smetale joj sada smetaju (od zajedničkog useljenja). Osim toga, poradi posla sam prije 2 godine morao odseliti u inozemstvo pa obitelj posjećujem svaki drugi vikend. Obitelj mi nedostaje, ali kada se vratim ja i supruga stalno se svađamo i normalna komunikacija praktički ne postoji već godinama. Do sada smo, obzirom na moje odsustvo, bježali od problema, i trpali ga pod tepih, ali došao je trenutak da se nešto poduzme. Ne želim da djeca odrastaju u takvoj atmosferi i da trpe posljedice nesređenog odnosa njihovih roditelja. Kao odgovoran roditelj želim ih zaštititi po svaku cijenu, pa i od nas samih ako treba.


   Što učiniti? Plan je bio da se svi preselimo kod mene u inozemstvo jer to dugoročno pruža najbolju perspektivu za nas i djecu. Dodatno mislim da je to jedan od preduvjeta da bi naša veza koliko toliko profunkcionirala obzirom na stalne prepirke po familijarnoj liniji i prevelikog utjecaja obaju familija na naš brak. Međutim, ima li smisla kretati u tom smjeru u ovako nesređenoj vezi? Nije li naivno za očekivati da će selidba riješiti sve probleme u braku koji se nagomilavaju godinama? (svjestan sam da selidba u stranu zemlju predstavlja dodatni rizik i veliki stres za sve nas). Što uČiniti? Zajedničku terapiju smo pokušali i nije išlo. Poradi moje odsutnosti ona više niti nije izvediva. Zahvaljujem.

Dragi čitatelju, iskreno mi je žao što Vi i supruga imate poteškoće u odnosu. Vjerujem da je vrlo zhtjevno raditi u inozemstvu, viđati obitelj dva puta mjesečno i paralelno pokušavati poboljšati odnos sa suprugom. Ono što prepoznajem kao Vašu snagu to je činjenica da ste se odlučili suočiti s problemom i zaštititi djecu od konfliktnih odnosa.
Odgovor na pitanje što da učinite Vam ne mogu dati – ono što mogu jest pomoći Vam kako da do odgovora dođete sami. Stoga bi voljela da se zapitate – kada ste zajedno sa suprugom išli na terapiju, što točno nije funkcioniralo? Oko kojih stvari se Vi i supruga svađate? Jesu li to sitnice s kojima bi dugoročno mogli živjeti ili su to za Vas bitne stvari koje dovode do razilaženja na razini vrijednosti? Što se točno promijenilo kada ste Vi i supruga počeli živjeti zajedno i kada su došla djeca – odnosno zbog čega se točno pogoršao Vaš odnos dolaskom djece i nagomilavanja obaveza? Može li se to promijeniti i kako?
Ne smatram da je naivno uzeti u obzir opciju da bi se stvari u braku mogle promijeniti unatoč tome što se problemi nagomilavaju godinama. No da bi se nešto moglo promijeniti moramo znati odakle krenuti i što bi točno trebalo promijeniti. Ukoliko je primjerice partnerica nezadovoljna jer više ne provodi vrijeme kao par sa svojim partnerom otkad su došla djeca ili jer su sve kućanske obaveze pale na nju – možda postoji način kako da se ovi problemi riješe. No, ukoliko jedan od supružnika procjenjuje da je njegov partner potpuno različit od njega te da im nisu bitne iste stvari (uslijed čega je i život i komunikacija s tobom osobom otežana), treba imati na umu da osobu ne možemo promijeniti. Ako nam smeta što nam je partner primjerice introvert – to nije nešto na što on može utjecati i gdje ima mogućnosti promijeniti svoju osobinu ličnosti (pa čak i da to želi). Stoga je najvažnije dijagnosticirati gdje je problem kako bi znali na čemu (i možete li uopće) na tome raditi. Želim Vam sreću i šaljem podršku.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Što učiniti da spasim brak jer ne želim da djeca odrastaju u nesređenoj okolini?

<para>
 Kada dođemo u školsku kuhinju svi nam se rugaju i mi smo jako tužne. Što da napravimo?
</para>
<para>Draga čitateljice, žao mi je što vam se događa takva nepravda u školi. Znam koliko može boljeti i koliko možemo biti tužni kada nas netko vrijeđa, kada je bezobrazan prema nama. Htjela bi da znaš da djeca nekada govore stvari koje zapravo ne misle ili govore nešto za što znaju da će drugoga povrijediti. Je li netko lijep ili ružan – netko u isto vrijeme može jednoj osobi biti lijep a drugoj ružan. Svatko od nas ima svoj ukus, sviđaju nam se drugačiji ljudi i stoga su ovakve tvrdnje (da smo ružni) besmislene. Rekla bih da je najvažnije kakva smo iznutra - naš karakter nas čini lijepima.</para>
<para>Ono što bi ti svakako savjetovala jest da ti i tvoja prijateljica ovo kažete nekome od odraslih – roditeljima, profesorici u koju imate povjerenja u školi, školskom psihologu i slično. Nitko nema pravo vrijeđati nas i govoriti nam ružne stvari, niti smo mi to dužni tolerirati. Ono što ti možeš u toj situaciji jest da se zauzmeš za sebe: da kažeš onome tko te vrijeđa neka prestane i pitaš kako bi se on/ona osjećao/la da netko tako vrijeđa njega/nju. I potom se udaljiš i prestaneš slušati uvrede.</para>
<para>Možda samo zauzimanje za sebe neće biti dovoljno – iz tog razloga je važno da ovo ispričaš nekome od odraslih. Kako je uloga odraslih da zaštite djecu, tako i vama treba netko tko će vam moći pomoći, tko će kazniti njihovo ponašanje i spriječiti da se ono nastavi. Ako ne znaš kome bi se u školi mogla obratiti, uvijek mogu tvoji roditelji otići kod školskog psihologa i ispričati cijelu situaciju. Tebi i prijateljici želim sreću.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Prijateljica i ja trpimo izrugivanje u školi Moja najbolja prijateljica i ja imamo jedan veliki problem. Naime, svi nam govore da smo ružne i odurne i nemamo u školi uopće prijatelja. 
    Kada dođemo u školsku kuhinju svi nam se rugaju i mi smo jako tužne. Što da napravimo?

Draga čitateljice, žao mi je što vam se događa takva nepravda u školi. Znam koliko može boljeti i koliko možemo biti tužni kada nas netko vrijeđa, kada je bezobrazan prema nama. Htjela bi da znaš da djeca nekada govore stvari koje zapravo ne misle ili govore nešto za što znaju da će drugoga povrijediti. Je li netko lijep ili ružan – netko u isto vrijeme može jednoj osobi biti lijep a drugoj ružan. Svatko od nas ima svoj ukus, sviđaju nam se drugačiji ljudi i stoga su ovakve tvrdnje (da smo ružni) besmislene. Rekla bih da je najvažnije kakva smo iznutra - naš karakter nas čini lijepima.
Ono što bi ti svakako savjetovala jest da ti i tvoja prijateljica ovo kažete nekome od odraslih – roditeljima, profesorici u koju imate povjerenja u školi, školskom psihologu i slično. Nitko nema pravo vrijeđati nas i govoriti nam ružne stvari, niti smo mi to dužni tolerirati. Ono što ti možeš u toj situaciji jest da se zauzmeš za sebe: da kažeš onome tko te vrijeđa neka prestane i pitaš kako bi se on/ona osjećao/la da netko tako vrijeđa njega/nju. I potom se udaljiš i prestaneš slušati uvrede.
Možda samo zauzimanje za sebe neće biti dovoljno – iz tog razloga je važno da ovo ispričaš nekome od odraslih. Kako je uloga odraslih da zaštite djecu, tako i vama treba netko tko će vam moći pomoći, tko će kazniti njihovo ponašanje i spriječiti da se ono nastavi. Ako ne znaš kome bi se u školi mogla obratiti, uvijek mogu tvoji roditelji otići kod školskog psihologa i ispričati cijelu situaciju. Tebi i prijateljici želim sreću.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Prijateljica i ja trpimo izrugivanje u školi

<para>
 Izlazili smo i putovali koliko su nam financije to dopuštale. Imali smo u planu zajednički život i razgovarali o stvarima vezanim za to i svemu što dolazi nakon toga, brak i djeca. Živjela sam svoju bajku i znala sam da je on muškarac mog života. Nikada nisam ni sanjala da će se u jednom danu sve promijeniti i da će mi srce biti slomljeno. Jednog popodneva me nazvao da moramo razgovarati i da je ozbiljno, prvo sam pomislila da mu se nešto dogodilo, jer teško je za očekivati nakon što vam netko kaže da vas voli više od sebe samoga može u trenu slomiti srce. Došla sam do njega i razgovor je počeo. D.je rekao da on ovako više ne može jer on već mjesecima smatra da smo se udaljili i da se odnos ohladio i da smo postali prijatelji s povlasticama, i da nije onako kako je bilo na početku veze. 
</para>
<para>
 Rekao je da je problem u njegovoj glavi te da ja nisam ništa kriva jer on zna da sam ja savršena i on treba vremena da to riješi. Rekla sam kako ćemo sve riješiti razgovorom jer njegov problem je i moj problem. On ne može zamisliti prekid te da ja budem s nekim drugim, i plakao je. Međutim, nakon dugog razgovora on je zatražio da uzmemo pauzu, da se ne vidimo i ne čujemo kako bi On mogao razmisliti što želi u životu, jer problem je što on ne zna što on želi. Bila sam u šoku i nisam pristala te smo se dogovorili da ćemo se čuti i pokušati to prebroditi. Srce mi se slomilo, trudila sam se iz petnih žila, davala mu prostora, a on je bio sve hladniji i hladniji i nije se uopće trudio da to ponovno funkcionira. To je trajalo mjesec dana i u tih mjesec dana ja sam pala na 49 kg, prestala jesti, uz ostale brige i obaveze imala sam slomljeno srce i pred očima sam gubila ljubav svog života, a nisam više znala što da napravim. On je rekao da sam ja ostala ista i da ja nisam za ništa kriva već se on promijenio i ne zna što želi i da li želi mene u životu. 
</para>
<para>
 Prekinula sam razgovore i kontakte s njime zbog sebe i svoga zdravlja. Nakon tjedan dana javio se i rekao da me volio svim srcem i da ne zna da li ćemo ikada biti i kad ćemo biti zajedno, ali trenutno ne vidi da bi se ovo moglo riješiti i ne želi ništa obećavati jer on ne zna što želi i ne može od mene tražiti da ga čekam jer bi to bilo sebično od njega i nefer prema meni, jer on ne želi da ja patim i plačem zbog njega. Ja sam sada ok, vratio mi se tek i jedem i spavam. 
</para>
<para>
 Recite mi molim Vas i pomognite mi shvatiti što se to dogodilo iz vedra neba, bacio je u vodu sve naše planove, naše zajedničke godine bez razmišljanja? Što da očekujem? Molim Vas pomognite mi kako da ja pređem preko ovoga, kako preboljeti nekoga s kime ste do prije dva mjeseca dijelili postelju i sve snove? Da li da krenem dalje ili da se nadam da će možda shvatiti što gubi? svi moji prijatelji su bili u šoku jer je on zaista dobar i sve je bio spreman za mene dati pa i umrijeti, ali citiram njega: „ ti mi nikada nisi bila na prvom mjestu.“ Da li postoji objašnjenje sa stručne strane za ovakvo ponašanje jednog muškarca? Molim Vas pomognite mi. Srdačan pozdrav. 
</para>
<para>Draga čitateljice, žao mi je zbog svega što Vam se dogodilo u zadnje vrijeme i što je Vaša veza s D. okončana uz puno nedoumica i tuge. Što da očekujete, što će on učiniti i što da Vi učinite – pitanja su na koja Vam ne mogu dati odgovor. Nikada ne možemo znati što je u glavi druge osobe i kako će se ona ponašati. Možemo pretpostavljati – ali, naše pretpostavke mogu, a i ne moraju odgovarati realnosti. Ono što mogu jest pomoći Vama da shvatite što Vi želite, pomoći Vam da usmjerite ka tome da život živite onako kako Vi želite.</para>
<para>Rekla bih da Vam je Vaš bivši partner zapravo odgovorio na Vaše nedoumice. Možda Vam njegove riječi nisu razumljive, ali on je vrlo jasno poručio da se on promijenio i da prema Vama više ne osjeća ono što je osjećao u početku. Kada smo dugo u vezi, normalno je da se ljudi s godinama mijenjaju – nekada se mijenjamo zajedno s tim partnerom i odnos postaje čvršći, a nekada se mijenjamo u različitim smjerovima. Vi i D. ste krenuli u različitim smjerovima. Mislim da nas netko zaista može voljeti, ali zbog prevelikih razlika i uslijed toga međusobnog nerazumijevanja veza može postati opterećenje. Je li Vaš partner osvijestio da ne želi sve ono što želite i Vi ili je osvijestio da ne zna što želi (za razliku od Vas) – moguće je. Možda ste u iskrenom maštanju o zajedničkom životu, braku i djeci bili samo Vi. Ukoliko je on shvatio da to nije ono što on sada želi i da mu je cilj posvetiti se samo sebi, tada je prekid veze jedini korak koji će omogućiti i Vama i njemu da budete sretni. Biti u braku i imati dijete s nekim tko to ne želi – bi li Vas to zaista usrećilo? Vjerojatno ne bi.</para>
<para>S druge strane, usrećuje li Vas „čekanje“ osobe koja nije spremna predati Vam se? Jeste li spremni uložiti jedan dio svog života u nešto čemu ne znate ishod? Ukoliko on nakon nekog vremena promijeni mišljenje i Vi obnovite vezu – kako će njegove riječi i ovakvo ponašanje u budućnosti utjecati na Vaš odnos? Hoće li se ikada vratiti ono povjerenje s početka veze ili će crv sumnje biti konstantno prisutan? Je li moguće imati kvalitetnu vezu i pritom ne vjerovati partneru u potpunosti?</para>
<para>Preboljeti nekoga s kim smo sve dijelili nije lako i ne možemo očekivati da sve uspomene netragom nestanu. No ono što možemo jest da se posvetimo sebi, aktivnostima koje volimo, prijateljima, obitelji... Možemo napraviti jasne kriterije kakvu osobu pored sebe želimo. Možda tada primijetimo da osoba s kojom smo donedavno bili u vezi sada ne udovoljava tim kriterijima.
Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao da sebi razjasnite situaciju. Ukoliko Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar. Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ostavio me nakon bajkovite veze jer ne zna "što želi od života" Poštovana, bila sam u vezi 3 godine. Partner i ja smo imali divan odnos, pun ljubavi i razumijevanja. Bili smo iskreni i otvoreno smo razgovarali o svemu i sve probleme smo rješavali razgovorom. 
    Izlazili smo i putovali koliko su nam financije to dopuštale. Imali smo u planu zajednički život i razgovarali o stvarima vezanim za to i svemu što dolazi nakon toga, brak i djeca. Živjela sam svoju bajku i znala sam da je on muškarac mog života. Nikada nisam ni sanjala da će se u jednom danu sve promijeniti i da će mi srce biti slomljeno. Jednog popodneva me nazvao da moramo razgovarati i da je ozbiljno, prvo sam pomislila da mu se nešto dogodilo, jer teško je za očekivati nakon što vam netko kaže da vas voli više od sebe samoga može u trenu slomiti srce. Došla sam do njega i razgovor je počeo. D.je rekao da on ovako više ne može jer on već mjesecima smatra da smo se udaljili i da se odnos ohladio i da smo postali prijatelji s povlasticama, i da nije onako kako je bilo na početku veze. 


   Rekao je da je problem u njegovoj glavi te da ja nisam ništa kriva jer on zna da sam ja savršena i on treba vremena da to riješi. Rekla sam kako ćemo sve riješiti razgovorom jer njegov problem je i moj problem. On ne može zamisliti prekid te da ja budem s nekim drugim, i plakao je. Međutim, nakon dugog razgovora on je zatražio da uzmemo pauzu, da se ne vidimo i ne čujemo kako bi On mogao razmisliti što želi u životu, jer problem je što on ne zna što on želi. Bila sam u šoku i nisam pristala te smo se dogovorili da ćemo se čuti i pokušati to prebroditi. Srce mi se slomilo, trudila sam se iz petnih žila, davala mu prostora, a on je bio sve hladniji i hladniji i nije se uopće trudio da to ponovno funkcionira. To je trajalo mjesec dana i u tih mjesec dana ja sam pala na 49 kg, prestala jesti, uz ostale brige i obaveze imala sam slomljeno srce i pred očima sam gubila ljubav svog života, a nisam više znala što da napravim. On je rekao da sam ja ostala ista i da ja nisam za ništa kriva već se on promijenio i ne zna što želi i da li želi mene u životu. 


   Prekinula sam razgovore i kontakte s njime zbog sebe i svoga zdravlja. Nakon tjedan dana javio se i rekao da me volio svim srcem i da ne zna da li ćemo ikada biti i kad ćemo biti zajedno, ali trenutno ne vidi da bi se ovo moglo riješiti i ne želi ništa obećavati jer on ne zna što želi i ne može od mene tražiti da ga čekam jer bi to bilo sebično od njega i nefer prema meni, jer on ne želi da ja patim i plačem zbog njega. Ja sam sada ok, vratio mi se tek i jedem i spavam. 


   Recite mi molim Vas i pomognite mi shvatiti što se to dogodilo iz vedra neba, bacio je u vodu sve naše planove, naše zajedničke godine bez razmišljanja? Što da očekujem? Molim Vas pomognite mi kako da ja pređem preko ovoga, kako preboljeti nekoga s kime ste do prije dva mjeseca dijelili postelju i sve snove? Da li da krenem dalje ili da se nadam da će možda shvatiti što gubi? svi moji prijatelji su bili u šoku jer je on zaista dobar i sve je bio spreman za mene dati pa i umrijeti, ali citiram njega: „ ti mi nikada nisi bila na prvom mjestu.“ Da li postoji objašnjenje sa stručne strane za ovakvo ponašanje jednog muškarca? Molim Vas pomognite mi. Srdačan pozdrav. 

Draga čitateljice, žao mi je zbog svega što Vam se dogodilo u zadnje vrijeme i što je Vaša veza s D. okončana uz puno nedoumica i tuge. Što da očekujete, što će on učiniti i što da Vi učinite – pitanja su na koja Vam ne mogu dati odgovor. Nikada ne možemo znati što je u glavi druge osobe i kako će se ona ponašati. Možemo pretpostavljati – ali, naše pretpostavke mogu, a i ne moraju odgovarati realnosti. Ono što mogu jest pomoći Vama da shvatite što Vi želite, pomoći Vam da usmjerite ka tome da život živite onako kako Vi želite.
Rekla bih da Vam je Vaš bivši partner zapravo odgovorio na Vaše nedoumice. Možda Vam njegove riječi nisu razumljive, ali on je vrlo jasno poručio da se on promijenio i da prema Vama više ne osjeća ono što je osjećao u početku. Kada smo dugo u vezi, normalno je da se ljudi s godinama mijenjaju – nekada se mijenjamo zajedno s tim partnerom i odnos postaje čvršći, a nekada se mijenjamo u različitim smjerovima. Vi i D. ste krenuli u različitim smjerovima. Mislim da nas netko zaista može voljeti, ali zbog prevelikih razlika i uslijed toga međusobnog nerazumijevanja veza može postati opterećenje. Je li Vaš partner osvijestio da ne želi sve ono što želite i Vi ili je osvijestio da ne zna što želi (za razliku od Vas) – moguće je. Možda ste u iskrenom maštanju o zajedničkom životu, braku i djeci bili samo Vi. Ukoliko je on shvatio da to nije ono što on sada želi i da mu je cilj posvetiti se samo sebi, tada je prekid veze jedini korak koji će omogućiti i Vama i njemu da budete sretni. Biti u braku i imati dijete s nekim tko to ne želi – bi li Vas to zaista usrećilo? Vjerojatno ne bi.
S druge strane, usrećuje li Vas „čekanje“ osobe koja nije spremna predati Vam se? Jeste li spremni uložiti jedan dio svog života u nešto čemu ne znate ishod? Ukoliko on nakon nekog vremena promijeni mišljenje i Vi obnovite vezu – kako će njegove riječi i ovakvo ponašanje u budućnosti utjecati na Vaš odnos? Hoće li se ikada vratiti ono povjerenje s početka veze ili će crv sumnje biti konstantno prisutan? Je li moguće imati kvalitetnu vezu i pritom ne vjerovati partneru u potpunosti?
Preboljeti nekoga s kim smo sve dijelili nije lako i ne možemo očekivati da sve uspomene netragom nestanu. No ono što možemo jest da se posvetimo sebi, aktivnostima koje volimo, prijateljima, obitelji... Možemo napraviti jasne kriterije kakvu osobu pored sebe želimo. Možda tada primijetimo da osoba s kojom smo donedavno bili u vezi sada ne udovoljava tim kriterijima.
Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao da sebi razjasnite situaciju. Ukoliko Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar. Šaljem Vam podršku.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Ostavio me nakon bajkovite veze jer ne zna "što želi od života"

<para>
 Isključivo je dojena beba (dojenje na zahtjev), međutim u zadnjih par tjedana često se budi noću (tri-četiri puta) što prije nije bio slučaj (jedanput-dvaput buđenje) i traži sisati. Pedijatrica je rekla da mu pojačamo obroke tako da mu prije spavanja u mlijeko dodamo rižine pahuljice te da polako krenemo s dohranom (povrćem, voćem). Moje pitanje je da li je to prerano za početak dohrane i da li dijete zaista malo slabije napreduje od prosjeka u težini? I je li moguće da se tako često budi zato jer je gladno? Želja mi je bila isključivo dojiti do šestog mjeseca, ali sad sam malo u dilemi. Hvala na odgovoru i lijepi pozdrav! Sensie
</para>
<para>Poštovana, dijete vam odlično napreduje. Do 5. mjeseca je udvostručilo tjelesnu masu što je i više od prosjeka. Istina, budući da dijete tako brzo napreduje i sad je dosta veliko, može biti da se noću češće budi jer je gladno (no to ne mora uvijek biti slučaj). Ako je tako, preporučila bih vam češće dojenje, ne treba odmah skakati na nadohranjivanje i dohranu. No ukoliko vidite da dijete vrlo često traži jesti, jasno će biti da je gladno i da mu treba dati dodatnu hranu. Sve ovisi o vama, koliko vam je teško buditi se noću i koliko često dojite danju. Ukoliko stvarno budete iscrpljeni i vidite da vam je dijete gladno, uvedite dohranu uz dojenje (nema potrebe uvoditi adaptirano mlijeko). Kombinirajte namirnice, npr. žitarice, povrće i voće s vašim mlijekom. Pokušajte korak po korak, prvo povećajte broj dojenja, ako to bude nedovoljno uvedite dohranu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dojena beba (5 mjeseci) odjednom se budi više puta noću. Da li joj pojačati prehranu dohranom? Poštovani, dijete je 23.01. napunilo 5 mjeseci. Rođeno je s 3150 g i dugačko 51 cm. Na trećoj kontroli imalo je 6500g i dugačko je 66 cm. 
    Isključivo je dojena beba (dojenje na zahtjev), međutim u zadnjih par tjedana često se budi noću (tri-četiri puta) što prije nije bio slučaj (jedanput-dvaput buđenje) i traži sisati. Pedijatrica je rekla da mu pojačamo obroke tako da mu prije spavanja u mlijeko dodamo rižine pahuljice te da polako krenemo s dohranom (povrćem, voćem). Moje pitanje je da li je to prerano za početak dohrane i da li dijete zaista malo slabije napreduje od prosjeka u težini? I je li moguće da se tako često budi zato jer je gladno? Želja mi je bila isključivo dojiti do šestog mjeseca, ali sad sam malo u dilemi. Hvala na odgovoru i lijepi pozdrav! Sensie

Poštovana, dijete vam odlično napreduje. Do 5. mjeseca je udvostručilo tjelesnu masu što je i više od prosjeka. Istina, budući da dijete tako brzo napreduje i sad je dosta veliko, može biti da se noću češće budi jer je gladno (no to ne mora uvijek biti slučaj). Ako je tako, preporučila bih vam češće dojenje, ne treba odmah skakati na nadohranjivanje i dohranu. No ukoliko vidite da dijete vrlo često traži jesti, jasno će biti da je gladno i da mu treba dati dodatnu hranu. Sve ovisi o vama, koliko vam je teško buditi se noću i koliko često dojite danju. Ukoliko stvarno budete iscrpljeni i vidite da vam je dijete gladno, uvedite dohranu uz dojenje (nema potrebe uvoditi adaptirano mlijeko). Kombinirajte namirnice, npr. žitarice, povrće i voće s vašim mlijekom. Pokušajte korak po korak, prvo povećajte broj dojenja, ako to bude nedovoljno uvedite dohranu.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Dojena beba (5 mjeseci) odjednom se budi više puta noću. Da li joj pojačati prehranu dohranom?

<para>
 Muž i ja oboje radimo i već smo premoreni od tolikog buđenja noću. Imate li kakav savjet kako da si olakšamo i da li je njemu baš potrebno toliko hrane noću? Evica
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>niste mi napisali tjelesnu masu i tjelesnu duljinu djeteta, no bez obzira, ako dijete spada u velike bebe, onda nije ni čudo da je gladan tijekom noći. Zapravo nema posebne pomoći. Jedini pametni savjet jest da mu neposredno pije spavanja date konkretnu zasitnu večeru i dodatno bočicu oko ponoć i potom bi trebao izdržati do jutra bez hrane. Ukoliko se ne budi zato što je gladan, nego zato što se želi pomaziti, provjeriti jeste li blizu, onda ni zasitne večere ni kasni obroci neće pomoći.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječak (16 mjeseci) traži dva noćna obroka. Jesu li mu uistinu potrebna? Dobar dan. Moj sin ima 16 mjeseci i još uvijek jede čokolino (3 dl) oko 23 sata i opet je gladan oko 5:00 ujutro, bez obzira da li je dobro večerao ili ne. 
    Muž i ja oboje radimo i već smo premoreni od tolikog buđenja noću. Imate li kakav savjet kako da si olakšamo i da li je njemu baš potrebno toliko hrane noću? Evica

Poštovana,
niste mi napisali tjelesnu masu i tjelesnu duljinu djeteta, no bez obzira, ako dijete spada u velike bebe, onda nije ni čudo da je gladan tijekom noći. Zapravo nema posebne pomoći. Jedini pametni savjet jest da mu neposredno pije spavanja date konkretnu zasitnu večeru i dodatno bočicu oko ponoć i potom bi trebao izdržati do jutra bez hrane. Ukoliko se ne budi zato što je gladan, nego zato što se želi pomaziti, provjeriti jeste li blizu, onda ni zasitne večere ni kasni obroci neće pomoći.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Dječak (16 mjeseci) traži dva noćna obroka. Jesu li mu uistinu potrebna?

<para>
 U prvih mjesec dana dobio je 1600 g i 4,5 cm, a drugi mjesec je dobio daljnjih 2000 g i 5,5 cm tako da sada (s 2 mjeseca) ima 6300 g i 57 cm. Beba ima potrebu puno jesti tako da dnevno pojede 1100 ml adaptiranog mlijeka (napravljenog na 1100 ml vode) raspoređenih u 6 - 7 obroka (cca 180 ml po obroku). S obzirom na opisani prirast težine, molim vas savjet da li mu moram (i smijem) smanjiti obroke kako mu se ne bi “rastegnuo” želudac?
 Koliko bi obroka u 24 sata trebao dobiti i u kojim količinama? Ako mu se moraju smanjiti obroci, molim vas savjet na koji način to postići s obzirom da beba uporno (”histerično”) plače i traži hranu. Da li se u tu svrhu (smanjenja/bolje kontrole apetita) treba promijeniti hrana? Možete li mi preporučiti hranu koja bi zadovoljila njegov povećan apetit? Napominjem da zbog grčeva dobiva Sab Simplex i kapi BioGaia. Unaprijed zahvaljujem. Zabrinuta mama.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>inače nije praksa da se tako malom djetetu smanjuje količina hrane. Naime, dojenčad sama određuje koliko će pojesti i koliko im je dosta. To što je vaš sin sad veliko dijete, ne znači da će tako biti kada krenete s dohranom i kad prohoda. Danas postoje različite dojenačke formule namijenjene za svakakve tegobe, pa i za nezasitnu djecu. Predlažem da djetetu date manje, ali češće obroke tijekom dana, ne samo u cilju da ga zasitite već i da mu smanjite napadaj grčeva.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Pije li beba od 2,5 mjeseci preveliku količinu adaptiranog mlijeka? Poštovani, imam bebu od 2 mjeseca i 8 dana (dečkić) koji je rođen s 2700 g i 47 cm. Od početka je hranjen adaptiranim mlijekom (Nan Sensitive). 
    U prvih mjesec dana dobio je 1600 g i 4,5 cm, a drugi mjesec je dobio daljnjih 2000 g i 5,5 cm tako da sada (s 2 mjeseca) ima 6300 g i 57 cm. Beba ima potrebu puno jesti tako da dnevno pojede 1100 ml adaptiranog mlijeka (napravljenog na 1100 ml vode) raspoređenih u 6 - 7 obroka (cca 180 ml po obroku). S obzirom na opisani prirast težine, molim vas savjet da li mu moram (i smijem) smanjiti obroke kako mu se ne bi “rastegnuo” želudac?
   Koliko bi obroka u 24 sata trebao dobiti i u kojim količinama? Ako mu se moraju smanjiti obroci, molim vas savjet na koji način to postići s obzirom da beba uporno (”histerično”) plače i traži hranu. Da li se u tu svrhu (smanjenja/bolje kontrole apetita) treba promijeniti hrana? Možete li mi preporučiti hranu koja bi zadovoljila njegov povećan apetit? Napominjem da zbog grčeva dobiva Sab Simplex i kapi BioGaia. Unaprijed zahvaljujem. Zabrinuta mama.

Poštovana,
inače nije praksa da se tako malom djetetu smanjuje količina hrane. Naime, dojenčad sama određuje koliko će pojesti i koliko im je dosta. To što je vaš sin sad veliko dijete, ne znači da će tako biti kada krenete s dohranom i kad prohoda. Danas postoje različite dojenačke formule namijenjene za svakakve tegobe, pa i za nezasitnu djecu. Predlažem da djetetu date manje, ali češće obroke tijekom dana, ne samo u cilju da ga zasitite već i da mu smanjite napadaj grčeva.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Pije li beba od 2,5 mjeseci preveliku količinu adaptiranog mlijeka?

<para>
 Mlijeko mu pokušavamo dati već dva mjeseca i svaki dan nudimo, međutim uporno odbija. Kako bi nadoknadili manjak kalcija svaki dan od Prekida dojenja se potrudim dati mu oko:
 - 2,5 dl jogurta (oko 100 ml grčkog i oko 150 ml običnog)
 - 20 g maslaca
 - 20 g sir (parmezan, ementalac)
 - 30 g kinder mliječne čokolade
 Inače se normalno razvija, zdrav je, ne plače često i dobro spava. Ima 12 kg i 85 cm. S prekidom dojenja nije počeo gubiti na težini. Jede raznovrsnu hranu, žitarice, voće i povrće. Najviše voli i najčešće jede pileću juhu, kuhani krumpir, špinat, mahune, mrkvu, zobene pahuljice, žgance i rižu. Inače je od rođenja alergičan na gotovu kupovnu dječju hranu uključujući sve mliječne formule, kašice i sokove (očitovalo se crvenilom i bubuljicama na licu, začepljenim nosom i ponekad proljevom). Pretpostavili smo da je alergičan na neki konzervans, vitamin ili drugi dodatak dječjoj hrani, pa smo prestali davati. Nismo radili testiranje. Na kravlje mlijeko kad ga natjeramo da malo popije nije pokazao nikakvu alergijsku reakciju, kao ni na jednu vrstu hrane za odrasle. Dajem mu 4 kapi vitamina D na žlicu svaki drugi dan, prije obroka s jogurtom. 
 Zanima me da li je nužno da dijete pije mlijeko i da li dovoljno kalcija dobiva uz ovakvu prehranu i trebamo li ga tjerati da pije iako plače. Te da li je mlijeko nužno iz nekih drugih razloga? Da li bi s popisa iznad nešto trebalo izbacili ili bi se nešto trebalo dodati. Smiju li djeca piti jogurt u toj količini? Nada
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nikako, ni u kojem slučaju nema potrebe dijete siliti da jede ili pije bilo koju namirnicu! Ukoliko suplementirate kalcij i vaše dijete jede dovoljne količine mesa, ribe i jaja, nema potrebe za niti jednom kapi mlijeka. Za dijete vaše dobi bilo bi dobro da ima 3x tjedno crveno meso, 2x tjedno ribu i 2x tjedno jaja, kao osnovni dio glavnog obroka. Nema potrebe djete tjerati na konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda. Uzmite kalcij citrat adekvatan za djecu i suplementirajte u količini oko 400 do 600 mg na dan. Maslac, sir i dr. ako voli jesti neka slobodno konzumira koliko i kad želi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječak (14 mjeseci) odbija kravlje mlijeko i sve mliječne proizvode Poštovani, dječak je 14 mjeseci. Dojen je do prije 7 dana. Odbija piti kravlje mlijeko u bilo kakvom obliku, uključujući čokolino, keksolino, pudinge, čokoladno mlijeko, griz na mlijeku. 
    Mlijeko mu pokušavamo dati već dva mjeseca i svaki dan nudimo, međutim uporno odbija. Kako bi nadoknadili manjak kalcija svaki dan od Prekida dojenja se potrudim dati mu oko:
   - 2,5 dl jogurta (oko 100 ml grčkog i oko 150 ml običnog)
   - 20 g maslaca
   - 20 g sir (parmezan, ementalac)
   - 30 g kinder mliječne čokolade
   Inače se normalno razvija, zdrav je, ne plače često i dobro spava. Ima 12 kg i 85 cm. S prekidom dojenja nije počeo gubiti na težini. Jede raznovrsnu hranu, žitarice, voće i povrće. Najviše voli i najčešće jede pileću juhu, kuhani krumpir, špinat, mahune, mrkvu, zobene pahuljice, žgance i rižu. Inače je od rođenja alergičan na gotovu kupovnu dječju hranu uključujući sve mliječne formule, kašice i sokove (očitovalo se crvenilom i bubuljicama na licu, začepljenim nosom i ponekad proljevom). Pretpostavili smo da je alergičan na neki konzervans, vitamin ili drugi dodatak dječjoj hrani, pa smo prestali davati. Nismo radili testiranje. Na kravlje mlijeko kad ga natjeramo da malo popije nije pokazao nikakvu alergijsku reakciju, kao ni na jednu vrstu hrane za odrasle. Dajem mu 4 kapi vitamina D na žlicu svaki drugi dan, prije obroka s jogurtom. 
   Zanima me da li je nužno da dijete pije mlijeko i da li dovoljno kalcija dobiva uz ovakvu prehranu i trebamo li ga tjerati da pije iako plače. Te da li je mlijeko nužno iz nekih drugih razloga? Da li bi s popisa iznad nešto trebalo izbacili ili bi se nešto trebalo dodati. Smiju li djeca piti jogurt u toj količini? Nada

Poštovana,
nikako, ni u kojem slučaju nema potrebe dijete siliti da jede ili pije bilo koju namirnicu! Ukoliko suplementirate kalcij i vaše dijete jede dovoljne količine mesa, ribe i jaja, nema potrebe za niti jednom kapi mlijeka. Za dijete vaše dobi bilo bi dobro da ima 3x tjedno crveno meso, 2x tjedno ribu i 2x tjedno jaja, kao osnovni dio glavnog obroka. Nema potrebe djete tjerati na konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda. Uzmite kalcij citrat adekvatan za djecu i suplementirajte u količini oko 400 do 600 mg na dan. Maslac, sir i dr. ako voli jesti neka slobodno konzumira koliko i kad želi.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Dječak (14 mjeseci) odbija kravlje mlijeko i sve mliječne proizvode

<para>
 Naš sin (5 i pol godina) zbog problema sa sinusima te sklonošću alergiji i bronhitisu koristi morsku vodu koju ušpricava u nos 2 put dnevno (po jednom u svaku nosnicu). Ta voda je farmaceutski proizvod (Sterimar, Akvamaris i sl.), po preporuci liječnika, no sada nakon godinu dana takvog režima bojimo se da je unio u tijelo prevelike količine soli. Za sada nema nuspojava, ali ako tako nastavimo, bojim se da bi moglo doći do nečeg negativnoga. Što mislite o tome? Unaprijed hvala i lijepi pozdrav, Dane
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>nema potrebe za strahom. Na ovaj način vaše dijete sigurno nije unijelo suvišak soli u organizam. U fiziološkim otopinama ima jako malo soli i ova količina neće uvelike pridonijeti ukupnoj količini koju dobiva iz hrane, osobito iz procesuiranih prehrambenih proizvoda. Pogledajte na deklaracijama proizvoda poput napolitanki, keksa, čipsa, svježeg kravlje sira, suhomesnatih proizvoda i sl. koliko ima soli na 100 grama proizvoda i vidjet ćete da u fiziološkoj otopini ima znatno manje te da je znatno manje vaše dijete i proguta.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Morska voda za čišćenje nosića i unos soli u organizam kod djece Poštovani, vezano za unos soli u dječji organizam, imamo jednu specifičnu situaciju. 
    Naš sin (5 i pol godina) zbog problema sa sinusima te sklonošću alergiji i bronhitisu koristi morsku vodu koju ušpricava u nos 2 put dnevno (po jednom u svaku nosnicu). Ta voda je farmaceutski proizvod (Sterimar, Akvamaris i sl.), po preporuci liječnika, no sada nakon godinu dana takvog režima bojimo se da je unio u tijelo prevelike količine soli. Za sada nema nuspojava, ali ako tako nastavimo, bojim se da bi moglo doći do nečeg negativnoga. Što mislite o tome? Unaprijed hvala i lijepi pozdrav, Dane

Poštovani,
nema potrebe za strahom. Na ovaj način vaše dijete sigurno nije unijelo suvišak soli u organizam. U fiziološkim otopinama ima jako malo soli i ova količina neće uvelike pridonijeti ukupnoj količini koju dobiva iz hrane, osobito iz procesuiranih prehrambenih proizvoda. Pogledajte na deklaracijama proizvoda poput napolitanki, keksa, čipsa, svježeg kravlje sira, suhomesnatih proizvoda i sl. koliko ima soli na 100 grama proizvoda i vidjet ćete da u fiziološkoj otopini ima znatno manje te da je znatno manje vaše dijete i proguta.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Morska voda za čišćenje nosića i unos soli u organizam kod djece

<para>
 Raspored obroka je bio ovakav: 7h: 100 ml mlijeka, 10 h 130 ml žitno-mliječne kašice, 12.30 h ručak: povrće i meso, 14 h: voće i 50 ml mlijeka, 16 h: mlijeko 200 ml i prije spavanja mlijeko te noćni obrok od 170 mlijeka. Beba je bila nervozna pa sam to promijenila i sada jede u 7 h mlijeko, u 10 h samo voće (ali malo jer nije gladan), ručak jede u 12 sati, ali u 14 već traži mlijeko i od 14 sati nadalje više ne znam što bih mu dala i kako da napravim organizaciju jelovnika. Beba ide rano spavati, oko 20 sati. Molim vas za pomoć. Ines
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvedite još jednu kašicu s voćem ili mliječnu. Nije potrebno dijete forsirati za jede obrok u 10 h ako nije gladan. Napravite veći razmak među obrocima, a umjesto samog mlijeka za doručak mu dajte kašicu od mlijeka i žitarica. Kad govorimo mlijeko, to se zapravo odnosi na adaptirano dojenačko mlijeko, ne kravlje mlijeko. Evo ideje: 7 h mlijeko (ili mlijeko i žitarice)/ 10,30 h voće / 13,30 h ručak / 17 h voće+žitarice / 20 h mlijeko + žitarice.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Jesam li dobro prerazmijestila obroke u dohrani za svoju 7-mjesečnu bebu? Poštovani, molim vas za savjet. Beba ima 7 mjeseci, rođen je s 4100 grama i 52 centimetra, a sada ima 8,5 kg i 70 cm. 
    Raspored obroka je bio ovakav: 7h: 100 ml mlijeka, 10 h 130 ml žitno-mliječne kašice, 12.30 h ručak: povrće i meso, 14 h: voće i 50 ml mlijeka, 16 h: mlijeko 200 ml i prije spavanja mlijeko te noćni obrok od 170 mlijeka. Beba je bila nervozna pa sam to promijenila i sada jede u 7 h mlijeko, u 10 h samo voće (ali malo jer nije gladan), ručak jede u 12 sati, ali u 14 već traži mlijeko i od 14 sati nadalje više ne znam što bih mu dala i kako da napravim organizaciju jelovnika. Beba ide rano spavati, oko 20 sati. Molim vas za pomoć. Ines

Poštovana,
uvedite još jednu kašicu s voćem ili mliječnu. Nije potrebno dijete forsirati za jede obrok u 10 h ako nije gladan. Napravite veći razmak među obrocima, a umjesto samog mlijeka za doručak mu dajte kašicu od mlijeka i žitarica. Kad govorimo mlijeko, to se zapravo odnosi na adaptirano dojenačko mlijeko, ne kravlje mlijeko. Evo ideje: 7 h mlijeko (ili mlijeko i žitarice)/ 10,30 h voće / 13,30 h ručak / 17 h voće+žitarice / 20 h mlijeko + žitarice.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Jesam li dobro prerazmijestila obroke u dohrani za svoju 7-mjesečnu bebu?

<para>
 Na koji način da mu povećam kalorijsku vrijednost obroka jer mi se čini da premalo jede? Hvala.Keti
</para>
<para>Poštovana, vrlo je važno da napravite dobar ritam hranjenja vašeg sina, da izbacite (ako ih konzumira) sokove i druge zaslađene napitke (tipa ledeni čaj i sl.).</para>
<para>Važno je također da djetetovi obroci budu razmaknuti na oko 4 sata. Kao dodatak jelima koristite visokokvalitetne biljne masti: maslinovo, laneno, suncokretovo ulje, mast i maslac, dodajte u jela masni sir, u pire krumpir jaje i sl. Znači uvijek razmišljajte kako osnovno jelo učiniti nutritivno i energetski bogatijim (npr. puding – umjesto samo na mlijeku, pripremite ga na mlijeku u kojem ste prethodno rastopili oko 20 grama maslaca).</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako 5-godišnjaku povećati kalorijsku vrijednost obroka? Poštovani, molim vas informaciju. Moj sin ima 15.4 kile i visok je 102 cm. Rođen je 29.03.2011. (4,9 godina), u 36. tjednu sa 2450 grama i 45 cm. Jako je aktivan tijekom dana. 
    Na koji način da mu povećam kalorijsku vrijednost obroka jer mi se čini da premalo jede? Hvala.Keti

Poštovana, vrlo je važno da napravite dobar ritam hranjenja vašeg sina, da izbacite (ako ih konzumira) sokove i druge zaslađene napitke (tipa ledeni čaj i sl.).
Važno je također da djetetovi obroci budu razmaknuti na oko 4 sata. Kao dodatak jelima koristite visokokvalitetne biljne masti: maslinovo, laneno, suncokretovo ulje, mast i maslac, dodajte u jela masni sir, u pire krumpir jaje i sl. Znači uvijek razmišljajte kako osnovno jelo učiniti nutritivno i energetski bogatijim (npr. puding – umjesto samo na mlijeku, pripremite ga na mlijeku u kojem ste prethodno rastopili oko 20 grama maslaca).

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Kako 5-godišnjaku povećati kalorijsku vrijednost obroka?

<para>
 Nina
</para>
<para>Draga Nina, imaš idealnu tjelesnu masu za tjelesnu visinu, NE trebaš gubiti niti jedan gram Jedi zdravo, raznoliko, uravnoteženo i umjereno i nema potrebe za brigu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam 13 godina. Trebam li smršavjeti? Imam 13 godina i visoka sam 175 cm i imam 63 kg. Trebam li izgubiti koji kilogram? Nina

 

Draga Nina, imaš idealnu tjelesnu masu za tjelesnu visinu, NE trebaš gubiti niti jedan gram. 
    Nina

Draga Nina, imaš idealnu tjelesnu masu za tjelesnu visinu, NE trebaš gubiti niti jedan gram Jedi zdravo, raznoliko, uravnoteženo i umjereno i nema potrebe za brigu.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Imam 13 godina. Trebam li smršavjeti?

<para>
 Budi se po noći za hranjenje i zna biti nemirna pa me zanima kako bi trebao izgledati raspored obroka u njenoj dobi. Doji svaka 3 sata s tim da imamo oko podneva žitarice i povrće za obrok i oko 18 sati voćni obrok. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za dijete dobi 7 i pol mjeseci normalno je da se budi noću, a to čak zna potrajati i do 2., pa čak i 3. godine. Dojenačad i mala djeca brzo rastu i njihove potrebe, energetske i nutritivne, također. Tako da je važno pratiti što vam dijete govori. Ako se jako često budi noću i smatrate da je to zbog gladi, uvedite još jedan kašasti obrok kao večeru prije spavanja, tako da dijete sito i mirno zaspi i duže mirno spava. Polako, kako uvodite sve veći broj namirnica, povećavajte i broj kašastih obroka. Mliječnih obroka treba imati oko 3, odnosno oko 500 ml na dan.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (8 mjeseci) se zbog gladi budi noću. Kako da joj rasporedim obroke? Moja curica ima 7 i pol mjeseci i trenutačno je na kombinaciji dohrane i dojenja. Krenuli smo s dohranom s 5 i pol mjeseci. 
    Budi se po noći za hranjenje i zna biti nemirna pa me zanima kako bi trebao izgledati raspored obroka u njenoj dobi. Doji svaka 3 sata s tim da imamo oko podneva žitarice i povrće za obrok i oko 18 sati voćni obrok. Unaprijed hvala!

Poštovana,
za dijete dobi 7 i pol mjeseci normalno je da se budi noću, a to čak zna potrajati i do 2., pa čak i 3. godine. Dojenačad i mala djeca brzo rastu i njihove potrebe, energetske i nutritivne, također. Tako da je važno pratiti što vam dijete govori. Ako se jako često budi noću i smatrate da je to zbog gladi, uvedite još jedan kašasti obrok kao večeru prije spavanja, tako da dijete sito i mirno zaspi i duže mirno spava. Polako, kako uvodite sve veći broj namirnica, povećavajte i broj kašastih obroka. Mliječnih obroka treba imati oko 3, odnosno oko 500 ml na dan.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (8 mjeseci) se zbog gladi budi noću. Kako da joj rasporedim obroke?

<para>
 I ta količina dnevno se svede na oko 300 - 400 ml. Valentina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vaše dijete uopće ne pije malo tekućine. Uostalom, količina tekućine koju dijete treba dodatno uzeti ovisi o ostatku prehrane - da li jede kašice i juhe ili krutu hranu.</para>
<para>Ono što je najvažnije jest da djetetu uvijek voda bude nadohvat ruke, da ju djetetu često nudite i to je to, dijete će piti koliko mu treba. Znak nedovoljnog unosa tekućine su česte suhe pelene, tamni urin i bijeli jezik (ne od mlijeka, nego bijeli pokrov na jeziku od dehidracije).</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moja beba od godinu dana pije jako malo tekućine Poštovana, koliko tekućine dnevno treba popiti beba od 12 mjeseci? Moja beba pije jako malo tekućine, pa me to brine, ne dajem joj sokove niti čajeve. Isključivo vodu. 
    I ta količina dnevno se svede na oko 300 - 400 ml. Valentina

Poštovana,
Vaše dijete uopće ne pije malo tekućine. Uostalom, količina tekućine koju dijete treba dodatno uzeti ovisi o ostatku prehrane - da li jede kašice i juhe ili krutu hranu.
Ono što je najvažnije jest da djetetu uvijek voda bude nadohvat ruke, da ju djetetu često nudite i to je to, dijete će piti koliko mu treba. Znak nedovoljnog unosa tekućine su česte suhe pelene, tamni urin i bijeli jezik (ne od mlijeka, nego bijeli pokrov na jeziku od dehidracije).

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Moja beba od godinu dana pije jako malo tekućine

<para>
 500 kg i 63 cm, bila je sitna od rođenja (rođena sa 2140 gr, odlično napreduje).
 Prošlo je 2 tjedna od kada smo započeli s dohranom, ovim redoslijedom, jabuka, mrkva, špinat, banana (i kombinacije, mrkva+špinat, banana+jabuka) razmak 3-4 dana.
 Na moje veliko iznenađenje dijete jede sve što joj ponudim bez problema i s velikim interesom. Kada ugleda žlicu otvara usta, spremno prihvaća svaki zalogaj.
 Započela sam pomalo, i svaki dan povećavala količinu hrane, s time da kada prestanem s hranjenjem ona se buni i želi još. Uvijek nakon hranjenja ponudim i mlijeko (s time da smo na Ad-u od samog početka).
 Za sada joj nudim dohranu u vrijeme ručka, oko 13 sati. S time da raspored hranjenja ide ovako:
 6.30 - mlijeko 150 ml
 9.30 - mlijeko 150 ml 
 13.00 - kašica 50-100 gr + mlijeko (pa koliko pojede)
 16.30 - mlijeko 150 ml
 19.30 - 20.00 mlijeko 210 ml (uvijek pojede više za zadnji obrok)
 Spavanje sve do 6.00 - 6.30 zadnjih 4-5 dana. 
 Kako pokazuje veliki interes za hranom, a opet ne želim brzati stvari, zanima me da li nam je raspored u redu i kad mogu smatrati da je npr. ovaj obrok za ručak dovoljan da zamijeni mlijeko? I nakon koliko se zamjenjuje drugi obrok? Proces me zanima.
 U moru informacija nisam sigurna koja je količina dovoljna da zadovolji njene potrebe.
 Svaki savjet i sugestija dobro došla :) Zahvaljujem! Mama Petra.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da ste s dohranom počeli relativno rano dobro je da idete polako, korak po korak, Sad već djevojčica ima oko 5,5 mjeseci, ako sam dobro izračunala, tako da možete povećati i broj konkretnih obroka. Na primjer, dati dva obroka, jedan povrtni, jedan voćni, ostalo mlijeko.</para>
<para>Rekli ste da vas zanima proces. Točno propisan proces ne postoji, jer je svako dijete posebno. Npr. vaše je prihvatilo dohranu vrlo rano i ne bi bilo dobro da se tempo uvođenja namirnica i broja konkretnih obroka odvija isto kao u djeteta kojemu je dohrana uvedena sa 6 mjeseci. Polako gradite prehranu, namirnicu po namirnicu, u dobi iznad 6 mjeseci vaše dijete treba dobivati oko 500 ml mlijeka, a ostalo treba biti hrana, tako da možete dati tri mliječna obroka – ne nužno samo boca, može biti i kombinacija formule i žitarica, te 2 do 3 kašice.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Početak dohrane s 4 mjeseca. Je li nam raspored obroka dobar? Pozdrav, pitanje je vezano uz dohranu. Patronažna nam je savjetovala da započnemo s dohranom kada beba napuni 4 mjeseca. Tako sam i napravila. Maya ima oko 5. 
   500 kg i 63 cm, bila je sitna od rođenja (rođena sa 2140 gr, odlično napreduje).
   Prošlo je 2 tjedna od kada smo započeli s dohranom, ovim redoslijedom, jabuka, mrkva, špinat, banana (i kombinacije, mrkva+špinat, banana+jabuka) razmak 3-4 dana.
   Na moje veliko iznenađenje dijete jede sve što joj ponudim bez problema i s velikim interesom. Kada ugleda žlicu otvara usta, spremno prihvaća svaki zalogaj.
   Započela sam pomalo, i svaki dan povećavala količinu hrane, s time da kada prestanem s hranjenjem ona se buni i želi još. Uvijek nakon hranjenja ponudim i mlijeko (s time da smo na Ad-u od samog početka).
   Za sada joj nudim dohranu u vrijeme ručka, oko 13 sati. S time da raspored hranjenja ide ovako:
   6.30 - mlijeko 150 ml
   9.30 - mlijeko 150 ml 
   13.00 - kašica 50-100 gr + mlijeko (pa koliko pojede)
   16.30 - mlijeko 150 ml
   19.30 - 20.00 mlijeko 210 ml (uvijek pojede više za zadnji obrok)
   Spavanje sve do 6.00 - 6.30 zadnjih 4-5 dana. 
   Kako pokazuje veliki interes za hranom, a opet ne želim brzati stvari, zanima me da li nam je raspored u redu i kad mogu smatrati da je npr. ovaj obrok za ručak dovoljan da zamijeni mlijeko? I nakon koliko se zamjenjuje drugi obrok? Proces me zanima.
   U moru informacija nisam sigurna koja je količina dovoljna da zadovolji njene potrebe.
   Svaki savjet i sugestija dobro došla :) Zahvaljujem! Mama Petra.

Poštovana,
budući da ste s dohranom počeli relativno rano dobro je da idete polako, korak po korak, Sad već djevojčica ima oko 5,5 mjeseci, ako sam dobro izračunala, tako da možete povećati i broj konkretnih obroka. Na primjer, dati dva obroka, jedan povrtni, jedan voćni, ostalo mlijeko.
Rekli ste da vas zanima proces. Točno propisan proces ne postoji, jer je svako dijete posebno. Npr. vaše je prihvatilo dohranu vrlo rano i ne bi bilo dobro da se tempo uvođenja namirnica i broja konkretnih obroka odvija isto kao u djeteta kojemu je dohrana uvedena sa 6 mjeseci. Polako gradite prehranu, namirnicu po namirnicu, u dobi iznad 6 mjeseci vaše dijete treba dobivati oko 500 ml mlijeka, a ostalo treba biti hrana, tako da možete dati tri mliječna obroka – ne nužno samo boca, može biti i kombinacija formule i žitarica, te 2 do 3 kašice.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Početak dohrane s 4 mjeseca. Je li nam raspored obroka dobar?

<para>
 tjednu uredne trudnoće carskim rezom (indikacija dva prethodna). Prohodao s nepunih 11 mjeseci, jako vesela i živahna beba. Spava po 10 sati noću, te dva puta danju po sat i pol. Voli se igrati s drugom djecom igre skrivanja, s autićima, loptom, kockicama. Pokazuje empatiju prema drugima i jako je vezan uz mene (mamu). Voli biti u maminom naručju i velika je maza. Ono što želi pokazuje prstom, kao i pojedine predmete u slikovnici. Ostvaruje kontakt očima. Razumije kada je vrijeme za ručak, šetnju i sl. Odaziva se na ime, izuzev ukoliko je okupiran omiljenim crtićem. Tada ga trebam više puta dozvati. Jako se veseli kada tata i mama dolaze s posla i odmah traži da se primi u naručje. Pokušavam ga poticati na izgovor najjednostavnijih riječi, ali on jednostavno nije zainteresiran. Ne znam što mi je činiti, postajem sve zabrinutija. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana, pojavi prve riječi sa značenjem prethode fazama brbljanja i žargona u kojima dijete producira niz istih i/ili različitih slogova, osluškuje govor odraslih te ga pokušava oponašati. Vaše se dijete nalazi u razvojnom periodu u kojem djeca najčešće koriste nekoliko riječi kojima imenuju predmete i osobe iz najuže okoline. Imajući na umu individualne razlike među vršnjacima, iz navedenog se još uvijek ne može zaključiti kako je kod Vašeg sina prisutno kašnjenje u jezično - govornom razvoju. Preporučam poticanje razvoja verbalne ekspresije kroz igru u svakodnevnim socijalnim situacijama (brojalicama, pjesmicama, imenovanjem predmeta i osoba). Koristite jednostavne riječi i onomatopeju, ponovite za djetetom ukoliko nešto izgovori. Poželjno je obratiti pozornost i na razumijevanje verbalnih uputa te snalaženje u situacijama izvan svakodnevnog konteksta. Ukoliko ne primijetite promjenu kroz neko vrijeme, obratite se logopedu radi procjene jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta ili savjetovanja o načinima poticanja razvoja govora.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Veljača, mag. logoped.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moj 14-mjesečni sinčić još uvijek nije izgovorio prvu riječ Poštovani, molim Vaše mišljenje o sljedećem problemu: Moj uskoro 14-mjesečni dječak još uvijek nije izgovorio prvu riječ, te rijetko izgovara slogove (ba, ta, da). Rođen je u 38. 
    tjednu uredne trudnoće carskim rezom (indikacija dva prethodna). Prohodao s nepunih 11 mjeseci, jako vesela i živahna beba. Spava po 10 sati noću, te dva puta danju po sat i pol. Voli se igrati s drugom djecom igre skrivanja, s autićima, loptom, kockicama. Pokazuje empatiju prema drugima i jako je vezan uz mene (mamu). Voli biti u maminom naručju i velika je maza. Ono što želi pokazuje prstom, kao i pojedine predmete u slikovnici. Ostvaruje kontakt očima. Razumije kada je vrijeme za ručak, šetnju i sl. Odaziva se na ime, izuzev ukoliko je okupiran omiljenim crtićem. Tada ga trebam više puta dozvati. Jako se veseli kada tata i mama dolaze s posla i odmah traži da se primi u naručje. Pokušavam ga poticati na izgovor najjednostavnijih riječi, ali on jednostavno nije zainteresiran. Ne znam što mi je činiti, postajem sve zabrinutija. Unaprijed hvala.

Poštovana, pojavi prve riječi sa značenjem prethode fazama brbljanja i žargona u kojima dijete producira niz istih i/ili različitih slogova, osluškuje govor odraslih te ga pokušava oponašati. Vaše se dijete nalazi u razvojnom periodu u kojem djeca najčešće koriste nekoliko riječi kojima imenuju predmete i osobe iz najuže okoline. Imajući na umu individualne razlike među vršnjacima, iz navedenog se još uvijek ne može zaključiti kako je kod Vašeg sina prisutno kašnjenje u jezično - govornom razvoju. Preporučam poticanje razvoja verbalne ekspresije kroz igru u svakodnevnim socijalnim situacijama (brojalicama, pjesmicama, imenovanjem predmeta i osoba). Koristite jednostavne riječi i onomatopeju, ponovite za djetetom ukoliko nešto izgovori. Poželjno je obratiti pozornost i na razumijevanje verbalnih uputa te snalaženje u situacijama izvan svakodnevnog konteksta. Ukoliko ne primijetite promjenu kroz neko vrijeme, obratite se logopedu radi procjene jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta ili savjetovanja o načinima poticanja razvoja govora.

   
      Jelena Veljača, mag. logoped.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

JELENA VELJAČA

Moj 14-mjesečni sinčić još uvijek nije izgovorio prvu riječ

<para>
 Oponašala je kako deda kašlje sa 6 mjeseci, kako mama puše balončiće (fuuu), kako baka pjeva (uuuu) sa 7 mjeseci. Motorički je jako spretna, prohodala je s 11,5 mjeseci u smislu pravog samostalnog prohodavanja od 10 koraka u cijelosti. Nikad ju nismo forsirali na nijednu motoričku aktivnost, naprosto je jako znatiželjna.

 Silazi i penje se na kauč, stepenice, penje po toboganu počevši od donje strane. Otkako je nastupio taj period, ona je u potpunosti prestala govoriti. Čak više ne oponaša one stvari koje je prije oponašala. I općenito ju svako verbalno izražavanje manje zanima. Prije smo imali ritual prije spavanja - čitali smo s tatom knjige na krevetu, sad siđe s kreveta i otvara ormar, traži daljinski i pali tv, otvori vrata pa ode u dnevnu sobu. Ne mogu povezati nijednu traumu ni promjenu sa prestankom govora. Pedijatrica je rekla da ju pratimo, ali mi to nije naslućivalo na nešto normalno i prolazno. Čak je odgodila i cijepljenje s godinu dana, da ne bismo to doveli u korelaciju s izostankom govora. Gestikulira, prepoznaje igračke, izvršava naredbe tipa sjedni u fotelju, donesi balon, stavi patkicu u kutiju, gdje je mamin trbuščić, tatin, tvoj, daj peseku pusu... Vidim po njoj da razumije što pričam, ali nema odgovora u smislu riječi sa značenjem. Da, otkako je prestala govoriti, jedine su joj riječi: ko, go, gle, kae, uuuu. Uz pomoć tih "riječi" komunicira cijeli dan i pokazuje prstićem. I vrlo često stavi usta u oblik slova O, kao da se čudi. Povremeno zna oponašati svinju i sovu, ali nema više vau-vau, kao nekad. Zadnjih tjedan dana joj dajemo ulje jetre bakalara (pročitala sam da potiče moždanu aktivnost, pa sam mislila da ne može škoditi) i možda zbog toga, a možda zbog moje jače fokusiranosti je rekla mama, tata, deda, baba. Ali ne u smislu značenja ili dozivanja. Trebamo li ipak posjetiti logopeda ili da pričekamo? Inače sam paničar, ali malo mi je reakcija od pedijatrice možda bila pretjerana da dijete u toj dobi treba znati izgovoriti pet riječi sa značenjem. Zar se to ne tolerira do 15 mjeseci, iako je djevojčica?
</para>
<para>Poštovana, pojava prve prave riječi sa značenjem očekuje se oko prvog rođendana, nastavno, kroz kraći period dijete verbalizira sve više te pokazuje razumijevanje naloga sličnih onima koje ste naveli. Iz Vašeg opisa može se zaključiti kako djevojčica komunicira s okolinom, koristi geste i vokalizacije kao sredstva prenošenja poruke, pokazuje sposobnost imitacije te razumije govor u kontekstu. Preporučam da se još neko vrijeme opušteno posvetite poticanju razvoja govora kroz brojalice, pokretne igre uparene s melodičnim nizovima slogova ili riječi, komentirajte i imenujte predmete, koristite jednostavne jezične iskaze postepeno ih proširujući. Promatrajte njezine interese te se uključujte u aktivnosti koje sama započinje, stvarajući od njih prilike za usvajanje novih riječi. Ukoliko se nakon nekog vremena ne dogodi značajnija promjena u opsegu korištenih riječi ili se pojave neobična ponašanja u komunikaciji s okolinom, savjetujem da se obratite logopedu.
</para>
<para>





</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Veljača, mag. logoped.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (13 mjeseci) razgovarala je s razumijevanjem, no odjednom je prestala Poštovani, djevojčica od uskoro 13 mjeseci, počela je izgovarati mama, tata, deda, baba i tete/a u dobi od 9,5-11 mjeseci. Znala je reći vau-vau za psa i brrrr za motor. 
    Oponašala je kako deda kašlje sa 6 mjeseci, kako mama puše balončiće (fuuu), kako baka pjeva (uuuu) sa 7 mjeseci. Motorički je jako spretna, prohodala je s 11,5 mjeseci u smislu pravog samostalnog prohodavanja od 10 koraka u cijelosti. Nikad ju nismo forsirali na nijednu motoričku aktivnost, naprosto je jako znatiželjna.

   Silazi i penje se na kauč, stepenice, penje po toboganu počevši od donje strane. Otkako je nastupio taj period, ona je u potpunosti prestala govoriti. Čak više ne oponaša one stvari koje je prije oponašala. I općenito ju svako verbalno izražavanje manje zanima. Prije smo imali ritual prije spavanja - čitali smo s tatom knjige na krevetu, sad siđe s kreveta i otvara ormar, traži daljinski i pali tv, otvori vrata pa ode u dnevnu sobu. Ne mogu povezati nijednu traumu ni promjenu sa prestankom govora. Pedijatrica je rekla da ju pratimo, ali mi to nije naslućivalo na nešto normalno i prolazno. Čak je odgodila i cijepljenje s godinu dana, da ne bismo to doveli u korelaciju s izostankom govora. Gestikulira, prepoznaje igračke, izvršava naredbe tipa sjedni u fotelju, donesi balon, stavi patkicu u kutiju, gdje je mamin trbuščić, tatin, tvoj, daj peseku pusu... Vidim po njoj da razumije što pričam, ali nema odgovora u smislu riječi sa značenjem. Da, otkako je prestala govoriti, jedine su joj riječi: ko, go, gle, kae, uuuu. Uz pomoć tih "riječi" komunicira cijeli dan i pokazuje prstićem. I vrlo često stavi usta u oblik slova O, kao da se čudi. Povremeno zna oponašati svinju i sovu, ali nema više vau-vau, kao nekad. Zadnjih tjedan dana joj dajemo ulje jetre bakalara (pročitala sam da potiče moždanu aktivnost, pa sam mislila da ne može škoditi) i možda zbog toga, a možda zbog moje jače fokusiranosti je rekla mama, tata, deda, baba. Ali ne u smislu značenja ili dozivanja. Trebamo li ipak posjetiti logopeda ili da pričekamo? Inače sam paničar, ali malo mi je reakcija od pedijatrice možda bila pretjerana da dijete u toj dobi treba znati izgovoriti pet riječi sa značenjem. Zar se to ne tolerira do 15 mjeseci, iako je djevojčica?

Poštovana, pojava prve prave riječi sa značenjem očekuje se oko prvog rođendana, nastavno, kroz kraći period dijete verbalizira sve više te pokazuje razumijevanje naloga sličnih onima koje ste naveli. Iz Vašeg opisa može se zaključiti kako djevojčica komunicira s okolinom, koristi geste i vokalizacije kao sredstva prenošenja poruke, pokazuje sposobnost imitacije te razumije govor u kontekstu. Preporučam da se još neko vrijeme opušteno posvetite poticanju razvoja govora kroz brojalice, pokretne igre uparene s melodičnim nizovima slogova ili riječi, komentirajte i imenujte predmete, koristite jednostavne jezične iskaze postepeno ih proširujući. Promatrajte njezine interese te se uključujte u aktivnosti koje sama započinje, stvarajući od njih prilike za usvajanje novih riječi. Ukoliko se nakon nekog vremena ne dogodi značajnija promjena u opsegu korištenih riječi ili se pojave neobična ponašanja u komunikaciji s okolinom, savjetujem da se obratite logopedu.









   
      Jelena Veljača, mag. logoped.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (13 mjeseci) razgovarala je s razumijevanjem, no odjednom je prestala

<para>
 Posjetile smo liječnika koji nam je dao nekakvu otopinu protiv dehidracije i rekao da promijenimo hranu, da pije Humanu s bananom. Poslušala sam savjete. No imam osjećaj da nije u potpunosti doživio sva moja pitanja. Rekla sam mu da beba dosta slini, kao u početku kad je bljuckala plodnu vodu, pojavljuju joj se mjehurići, teško guta, pa mislim da ima problema i s grlom na što me doktor nije upozorio iako sam mu to rekla. Rekao mi je samo ako bude imala temperaturu i nastavila povraćati da dođem. 
 Zanima me otkuda joj ta slina i zašto se zakašlja, stvarno dosta sline ima u ustima. Ima dudu varalicu pa joj možda smeta? Nije toliko plačljiva koliko je nervozna jer ne može od te sline spavati, kad zaspe samo se zakašlja i trzne i to je sve od njenog spavanja, koje ne traje dugo. Nosić joj nije začepljen. Pitam se da li je možda pokupila neki od virusa koji kruže ovih dana? Moj doktor opće prakse nije ništa konkretno rekao. Hvala na odgovoru i lijep pozdrav, mama Ivana.
</para>
<para>Moguće je da se radi o virozi koja se manifestira crijevnim, ali i respiratornim tegobama, koje uključuju zakašljavanje i slinjenje. Ako dijete gubi previše tekućine stolicom ili teže diše ili ima temperaturu ili ne može uzimati dovoljno mlijeka/ tekućine na usta tada je potrebno odmah javiti se liječniku ponovo. Neke situacije zahtijevaju i nadoknadu tekućine na venu i inhalacije, pa čak i bolnički tretman. No to mora procijeniti liječnik na temelju pregleda.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (2 mjeseca) ima proljev i pojačano slini pa se često zagrcne Poštovanje. Beba ima 2 mjeseca. Već joj 4 dana joj traje proljev. Danas je imala proljev 5 puta od 5 sati ujutro, sve do 14:30. 
    Posjetile smo liječnika koji nam je dao nekakvu otopinu protiv dehidracije i rekao da promijenimo hranu, da pije Humanu s bananom. Poslušala sam savjete. No imam osjećaj da nije u potpunosti doživio sva moja pitanja. Rekla sam mu da beba dosta slini, kao u početku kad je bljuckala plodnu vodu, pojavljuju joj se mjehurići, teško guta, pa mislim da ima problema i s grlom na što me doktor nije upozorio iako sam mu to rekla. Rekao mi je samo ako bude imala temperaturu i nastavila povraćati da dođem.  
   Zanima me otkuda joj ta slina i zašto se zakašlja, stvarno dosta sline ima u ustima. Ima dudu varalicu pa joj možda smeta? Nije toliko plačljiva koliko je nervozna jer ne može od te sline spavati, kad zaspe samo se zakašlja i trzne i to je sve od njenog spavanja, koje ne traje dugo. Nosić joj nije začepljen. Pitam se da li je možda pokupila neki od virusa koji kruže ovih dana? Moj doktor opće prakse nije ništa konkretno rekao. Hvala na odgovoru i lijep pozdrav, mama Ivana.

Moguće je da se radi o virozi koja se manifestira crijevnim, ali i respiratornim tegobama, koje uključuju zakašljavanje i slinjenje. Ako dijete gubi previše tekućine stolicom ili teže diše ili ima temperaturu ili ne može uzimati dovoljno mlijeka/ tekućine na usta tada je potrebno odmah javiti se liječniku ponovo. Neke situacije zahtijevaju i nadoknadu tekućine na venu i inhalacije, pa čak i bolnički tretman. No to mora procijeniti liječnik na temelju pregleda.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (2 mjeseca) ima proljev i pojačano slini pa se često zagrcne

<para>
 Da li je moguće da je ta temperatura od izbijanja zubića jer nedavno je izbila donja jedinica ili je to previsoka temperatura za izbijanje zubića? Dijete odbija kašice, ali popije bočicu mlijeka normalno kao i inače. Kada ima temperaturu dijete je mirnije, a kada temperatura padne veselo je kao i inače i igra se. Da li je možda neka viroza u pitanju ili su ipak zubići? Hvala unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav!
</para>
<para>Poštovani, kod dojenčeta ako temperatura traje, svakako je potrebno uz pedijatrijski pregled učiniti nalaze krvi i pregled urina. Tek ako su ti nalazi uredni možemo reći da je temperatura povezana s nicanjem zubića.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete ima povišenu temperaturu, no ne i druge simptome. Jesu li u pitanju zubići? Pozdrav! Dijete je staro 6 mjeseci, ima temperaturu već 3 dana do 38.5. Kada dobije čepić temperatura padne i ne raste neko vrijeme onda opet poraste do 38.5. 
    Da li je moguće da je ta temperatura od izbijanja zubića jer nedavno je izbila donja jedinica ili je to previsoka temperatura za izbijanje zubića? Dijete odbija kašice, ali popije bočicu mlijeka normalno kao i inače. Kada ima temperaturu dijete je mirnije, a kada temperatura padne veselo je kao i inače i igra se. Da li je možda neka viroza u pitanju ili su ipak zubići? Hvala unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav!

Poštovani, kod dojenčeta ako temperatura traje, svakako je potrebno uz pedijatrijski pregled učiniti nalaze krvi i pregled urina. Tek ako su ti nalazi uredni možemo reći da je temperatura povezana s nicanjem zubića.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete ima povišenu temperaturu, no ne i druge simptome. Jesu li u pitanju zubići?

<para>
 . Nalikuje na veliku crvenu fleku i hrpu malih "kao" uboda na jednom mjestu i tako po cijelim nožica. Što bi to moglo biti?
</para>
<para>Poštovani, prema anamnezi i kliničkoj slici, kod Vašeg se djeteta se najvjerojatnije radi o virusnoj bolesti uz urtikarijski osip. Ako promjene svrbe i šire se poželjno je dati neki od antihistaminika u konzultaciji sa vašim liječnikom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete je imalo temperaturu, a sada i osip po nožicama Poštovani, dijete od dvije i pol godine najprije nije htjelo jesti, onda je dobilo temperaturu 2 dana, nakon toga temperatura nestaje i cijeli dan ništa, da bi se drugi dan, točnije danas pojavio osip po nožicama koji ga jako svrbi 
   . Nalikuje na veliku crvenu fleku i hrpu malih "kao" uboda na jednom mjestu i tako po cijelim nožica. Što bi to moglo biti?

Poštovani, prema anamnezi i kliničkoj slici, kod Vašeg se djeteta se najvjerojatnije radi o virusnoj bolesti uz urtikarijski osip. Ako promjene svrbe i šire se poželjno je dati neki od antihistaminika u konzultaciji sa vašim liječnikom.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete je imalo temperaturu, a sada i osip po nožicama

<para>
 Da li je to opasno i koliko je normalna visina bilirubina? Hvala unaprijed.

</para>
<para>Poštovana, u ovoj dobi to su vrijedosti koje mogu biti i ne ugrožavaju dijete, te odgovaraju novorođenačkoj žutici. Vrijednosti koje se približavaju 400 su opasne za mozak djeteta. Stoga treba svakako bilirubin pratiti, ako dalje raste tražiti zašto je to tako, tj. raditi obradu. Potreban je svakako nadzor liječnika.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koja je normalna vrijednost bilirubina kod bebe? Molim vas pomoć. Moja beba stara je 9 dana. Imala je povišen bilirubin koji je bio 328. Bili smo 4 dana u bolnici, a puštena je s bilirubinom 239. Jutros je nalaz krvi pokazao da je bilirubin 283. 
    Da li je to opasno i koliko je normalna visina bilirubina? Hvala unaprijed.


Poštovana, u ovoj dobi to su vrijedosti koje mogu biti i ne ugrožavaju dijete, te odgovaraju novorođenačkoj žutici. Vrijednosti koje se približavaju 400 su opasne za mozak djeteta. Stoga treba svakako bilirubin pratiti, ako dalje raste tražiti zašto je to tako, tj. raditi obradu. Potreban je svakako nadzor liječnika.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koja je normalna vrijednost bilirubina kod bebe?

<para>
 Povremeno izvučem na pumpicu da vidim koliko pojede mojeg mlijeka kada ne želi više, a dogodi se da to bude samo 90 ml. Ne znamo u čemu je problem. Vadili smo urin, bio je u redu. I koliko bi ona trebala otprilike jesti za svoj uzrast?


</para>
<para>Poštovana, dijete koje ima oko 5 kg, dnevno bi trebalo pojesti oko 750 ml mlijeka da dobiva dobro na TM. Tjedno djeca dobivaju prosječno oko 150 - 160 grama na tjelesnoj masi. Nastojte joj iza svakog podoja ponuditi adaptirano mlijeko da ste sigurni da ima dovoljno za jesti. Ako problem i dalje traje, a dijete dobiva manje od 500 gr na mjesec, treba se javiti na pregled gastroenterologu da se reevaluira cijela situacija.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Jede li moja beba (2,5 mjeseci) dovoljno? Beba od 2 mjeseca i 18 dana slabo jede, bar po našoj procjeni. Inače je rođena sa 3,4 kilograma. Prvi mjesec je dobila 1,2 kg, ali je zato u drugom 500 grama. Dajem joj svoje mlijeko i dohranjujem. 
    Povremeno izvučem na pumpicu da vidim koliko pojede mojeg mlijeka kada ne želi više, a dogodi se da to bude samo 90 ml. Ne znamo u čemu je problem. Vadili smo urin, bio je u redu. I koliko bi ona trebala otprilike jesti za svoj uzrast?



Poštovana, dijete koje ima oko 5 kg, dnevno bi trebalo pojesti oko 750 ml mlijeka da dobiva dobro na TM. Tjedno djeca dobivaju prosječno oko 150 - 160 grama na tjelesnoj masi. Nastojte joj iza svakog podoja ponuditi adaptirano mlijeko da ste sigurni da ima dovoljno za jesti. Ako problem i dalje traje, a dijete dobiva manje od 500 gr na mjesec, treba se javiti na pregled gastroenterologu da se reevaluira cijela situacija.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Jede li moja beba (2,5 mjeseci) dovoljno?

<para>
 Na početku je bio dobar, čak me je i pazio, ali u zadnje vrijeme me stalno vrijeđa. Čak sam pokušavala razgovarati s njim zbog toga. Kad god se nađemo u razgovoru govori mi kako ga mu dosađujem i želi da ga pustim na miru. Da napomenem, to nisu neke ozbiljne stvari koje bi bile razlog za svađu.
</para>
<para>
 Imam problem s tim što me počeo vrijeđati, jako teško podnosim svaki put kada mi kaže nešto ružno. Nemam više samopouzdanja. Ne vidim ni više svoj cilj. Čak sam mu i rekla za te probleme.
</para>
<para>
 Mislim da je dvolična osoba, što sam mu također rekla. Kad hoću s njim razgovarati rekacija je uvijek ista s njegove strane, ja mu dosađujem. Rekla sam mu da to ne mogu podnijeti i da ću ga ostaviti ako nastavi sa svojim ponašanjem. Njegov odgovor je "idi, 'ko ti brani". Ja ne mogu tako lako odustati od svega, jer mi je pored svega stalo do njega. Kad se ne svađamo onda sam mu najbolja na svijetu, a čim izbije svađa čujem i što treba i ne treba. Ja njega nikad ne vrijeđam, a niti bi mogla. Smatram da kad nekog voliš da mu ne možeš reći ništa, ali baš ništa ružno. Ovo mi je prva duga veza. Kroz dvije godine dogodilo se puno toga. Kako je moguće da mu smetam i da mu dosađujem, a posebno, kako me može vrijeđati ako me voli? Zar je moguće ubiti u nekome nadu, a svejedno ga voljeti i dalje? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga čitateljice, žao mi je što imaš probleme s momkom i što je u vašoj vezi došlo do trzavica. Sigurno je teško kada se osoba do koje nam je stalo promjeni i ne iskazuje ljubav, toplinu, pažnju. Ako imaš u svojoj okolini nekoga s kim si bliska i tko bi ti mogao pružiti podršku u ovom trenutku, utješiti te, bilo bi dobro da se okružiš takvim ljudima (ili osobom).</para>
<para>Odgovor o tome kako da se postaviš ili što da radiš ti ne mogu dati jer samo si ti ta koja može donijeti odluku vezano uz tvoj život, vezu, momka. Ono što mogu jest pomoći ti da doneseš odluku. Stoga bi ti prije svega voljela postaviti nekoliko pitanja koja će ti u tome pomoći.</para>
<para>Jesi li sretna sa svojim momkom? Kako se osjećaš kada ti on govori da mu dosađuješ, kada te vrijeđa i govori ti neka odeš od njega? Što misliš – da je situacija obrnuta – kakvi bi tvoji osjećaji bili prema osobi koju vrijeđaš, koja ti je dosadna, koju tjeraš od sebe? Kakvog momka želiš pored osobe? Opiši ga! Koliko se taj opis poklapa s tvojim sadašnjim momkom?</para>
<para>Kako rastemo i sazrijevamo tako se mijenjamo mi sami ali i odnosi koje imamo s ljudima koji nas okružuju. Nekada se može dogoditi da nam u jednom periodu života odgovaraju jedni ljudi, a u drugom periodu života neki sasvim drugi. Odnosi se tada ili prekidaju ili razvodnjuju. Ono što svakako nije ok jest ako te ljude koji nam ne odgovaraju pokušavamo „izbaciti“ iz života tako da ih vrijeđamo, omalovažamo itd. Najčešće to činimo kada se ne želimo suočiti sa situacijom i reći im što mislimo već pokušavamo „isprovocirati“ reakciju s njihove strane, prebaciti odgovornost na njih u smislu da oni budu ti koji će prekinuti odnos. Iz svega što si u pismu navela čini mi se da tvoj momak čini upravo to – želi prekid (bilo svjesno ili podsvjesno) ali ne želi biti on taj koji će prekinuti dugu vezu. Pa onda čini sve kako bi to napravila ti.</para>
<para>Vjerujem da kada nekoga zaista voliš i sretan si s njim, situacije u kojima tu osobu povrijediš su više izuzetak nego pravilo. Naravno da kada smo s nekim bliski da je moguće da ćemo se posvađati, reći nešto što ne mislimo, reći neku ružnu riječ... No ponavljam, ukoliko je odnos zdrav i ukoliko tu osobu volimo tada su te situacije izuzetak. Kada to postane pravilo i svakodnevnica, tada je vrijeme da se zapitamo ima li taj odnos budućnost i želimo li uopće biti s nekime tko se tako ponaša prema nama.</para>
<para>Nadam se da ti je ovaj odgovor malo rasvijetlio cijelu situaciju i da će ti pomoći u donošenju odluke. Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Momak kojeg volim stalno me vrijeđa. Što da radim? Zdravo, trebam savjet ako može ili da me uputite kako da se postavim. Naime,  imam ljubavne probleme. Imam momka već 2 godine i 2 mjeseca. 
    Na početku je bio dobar, čak me je i pazio, ali u zadnje vrijeme me stalno vrijeđa. Čak sam pokušavala razgovarati s njim zbog toga. Kad god se nađemo u razgovoru govori mi kako ga mu dosađujem i želi da ga pustim na miru. Da napomenem, to nisu neke ozbiljne stvari koje bi bile razlog za svađu.


   Imam problem s tim što me počeo vrijeđati, jako teško podnosim svaki put kada mi kaže nešto ružno. Nemam više samopouzdanja. Ne vidim ni više svoj cilj. Čak sam mu i rekla za te probleme.


   Mislim da je dvolična osoba, što sam mu također rekla. Kad hoću s njim razgovarati rekacija je uvijek ista s njegove strane, ja mu dosađujem.  Rekla sam mu da to ne mogu podnijeti i da ću ga ostaviti ako nastavi sa svojim ponašanjem. Njegov odgovor je "idi, 'ko ti brani". Ja ne mogu tako lako odustati od svega, jer mi je pored svega stalo do njega. Kad se ne svađamo onda sam mu najbolja na svijetu, a čim izbije svađa čujem i što treba i ne treba. Ja njega nikad ne vrijeđam, a niti bi mogla. Smatram da kad nekog voliš da mu ne možeš reći ništa, ali baš ništa ružno. Ovo mi je prva duga veza. Kroz dvije godine dogodilo se puno toga. Kako je moguće da mu smetam i da mu dosađujem, a posebno, kako me može vrijeđati ako me voli? Zar je moguće ubiti u nekome nadu, a svejedno ga voljeti i dalje? Unaprijed hvala.

Draga čitateljice, žao mi je što imaš probleme s momkom i što je u vašoj vezi došlo do trzavica. Sigurno je teško kada se osoba do koje nam je stalo promjeni i ne iskazuje ljubav, toplinu, pažnju. Ako imaš u svojoj okolini nekoga s kim si bliska i tko bi ti mogao pružiti podršku u ovom trenutku, utješiti te, bilo bi dobro da se okružiš takvim ljudima (ili osobom).
Odgovor o tome kako da se postaviš ili što da radiš ti ne mogu dati jer samo si ti ta koja može donijeti odluku vezano uz tvoj život, vezu, momka. Ono što mogu jest pomoći ti da doneseš odluku. Stoga bi ti prije svega voljela postaviti nekoliko pitanja koja će ti u tome pomoći.
Jesi li sretna sa svojim momkom? Kako se osjećaš kada ti on govori da mu dosađuješ, kada te vrijeđa i govori ti neka odeš od njega? Što misliš – da je situacija obrnuta – kakvi bi tvoji osjećaji bili prema osobi koju vrijeđaš, koja ti je dosadna, koju tjeraš od sebe? Kakvog momka želiš pored osobe? Opiši ga! Koliko se taj opis poklapa s tvojim sadašnjim momkom?
Kako rastemo i sazrijevamo tako se mijenjamo mi sami ali i odnosi koje imamo s ljudima koji nas okružuju. Nekada se može dogoditi da nam u jednom periodu života odgovaraju jedni ljudi, a u drugom periodu života neki sasvim drugi. Odnosi se tada ili prekidaju ili razvodnjuju. Ono što svakako nije ok jest ako te ljude koji nam ne odgovaraju pokušavamo „izbaciti“ iz života tako da ih vrijeđamo, omalovažamo itd. Najčešće to činimo kada se ne želimo suočiti sa situacijom i reći im što mislimo već pokušavamo „isprovocirati“ reakciju s njihove strane, prebaciti odgovornost na njih u smislu da oni budu ti koji će prekinuti odnos. Iz svega što si u pismu navela čini mi se da tvoj momak čini upravo to – želi prekid (bilo svjesno ili podsvjesno) ali ne želi biti on taj koji će prekinuti dugu vezu. Pa onda čini sve kako bi to napravila ti.
Vjerujem da kada nekoga zaista voliš i sretan si s njim, situacije u kojima tu osobu povrijediš su više izuzetak nego pravilo. Naravno da kada smo s nekim bliski da je moguće da ćemo se posvađati, reći nešto što ne mislimo, reći neku ružnu riječ... No ponavljam, ukoliko je odnos zdrav i ukoliko tu osobu volimo tada su te situacije izuzetak. Kada to postane pravilo i svakodnevnica, tada je vrijeme da se zapitamo ima li taj odnos budućnost i želimo li uopće biti s nekime tko se tako ponaša prema nama.
Nadam se da ti je ovaj odgovor malo rasvijetlio cijelu situaciju i da će ti pomoći u donošenju odluke. Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Momak kojeg volim stalno me vrijeđa. Što da radim?

<para>
 Moja je reakcija bila puno intenzivnija od reakcija mojih kolega iz razreda. Nikome nije bilo ni najmanje ugodno te su neke curice počele i plakati. Ja nisam samo plakala, već sam se počela nekontrolirano tresti, osjećala sam vrtoglavicu i bilo mi je loše. Nisam pretjerano strašljiva, ali povrede na ljudskom tijelu (lomljenje ruku, nogu, nesreće i takve stvari) podnosim vrlo loše. Ako imate neki savjet kako da postanem manje osjetljiva na te stvari ili barem kako da se nosim s tim događajima bolje, bila bih Vam vrlo zahvalna. Unaprijed hvala. P.S. barem znam da neću biti doktorica kad odrastem.
</para>
<para>Draga čitateljice, žao mi je što povrede na ljudskom tijelu na tebe utječu na način da ih podnosiš lošije nego većina drugih ljudi. Iako one nikome nisu ugodne i izazivaju dozu nelagode, vjerujem da zaista može biti teško kada naša osjetljivost premašuje tu nelagodu.</para>
<para>Ono što vidim kao sretnu okolnost jest činjanica da takve situacije ne gledaš svakodnevno. Pretpostavljam da nisi svakodnevno izložena povredama, odnosno da tvoji problemi izađu na vidjelo tek povremeno kada si svjedokom nezgode. U toj situaciji možeš si pomoći na način da:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Ukoliko je moguće izoliraš se od događaja, odnosno ako svjedočiš nesreći ne zadržavaš se na tom mjestu i ne pratiš što se zbiva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pronađi pozitivno u situaciji – primjerice, u blizini se nalazi netko tko može pomoći unesrećenoj osobi; prelom će zacijeliti, itd.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tijek svojih misli usmjeriš na nešto drugo – primjerice, fokusiraj se na rješavanje matematičkog zadatka ili na to kako ćeš provesti ljetne praznike ili...</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ukoliko ti navedeno ne pomogne te i dalje imaš osjećaj da se nosiš bolje s opisanim situacijama, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da zajedno zatražite stručnu pomoć.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povrede na ljudskom tijelu u meni izazivaju napadaje panike Poštovani, psihologu/psihologinjo imam problem te se nadam da mi možete pomoći. Prije par mjeseci moj prijatelj je slomio ruku na tjelesnom odgoju. 
    Moja je reakcija bila puno intenzivnija od reakcija mojih kolega iz razreda. Nikome nije bilo ni najmanje ugodno te su neke curice počele i plakati. Ja nisam samo plakala, već sam se počela nekontrolirano tresti, osjećala sam vrtoglavicu i bilo mi je loše. Nisam pretjerano strašljiva, ali povrede na ljudskom tijelu (lomljenje ruku, nogu, nesreće i takve stvari) podnosim vrlo loše. Ako imate neki savjet kako da postanem manje osjetljiva na te stvari ili barem kako da se nosim s tim događajima bolje, bila bih Vam vrlo zahvalna. Unaprijed hvala.  P.S. barem znam da neću biti doktorica kad odrastem.

Draga čitateljice, žao mi je što povrede na ljudskom tijelu na tebe utječu na način da ih podnosiš lošije nego većina drugih ljudi. Iako one nikome nisu ugodne i izazivaju dozu nelagode, vjerujem da zaista može biti teško kada naša osjetljivost premašuje tu nelagodu.
Ono što vidim kao sretnu okolnost jest činjanica da takve situacije ne gledaš svakodnevno. Pretpostavljam da nisi svakodnevno izložena povredama, odnosno da tvoji problemi izađu na vidjelo tek povremeno kada si svjedokom nezgode. U toj situaciji možeš si pomoći na način da:


   
      Ukoliko je moguće izoliraš se od događaja, odnosno ako svjedočiš nesreći ne zadržavaš se na tom mjestu i ne pratiš što se zbiva
   
   
      Pronađi pozitivno u situaciji – primjerice, u blizini se nalazi netko tko može pomoći unesrećenoj osobi; prelom će zacijeliti, itd.
   
   
      Tijek svojih misli usmjeriš na nešto drugo – primjerice, fokusiraj se na rješavanje matematičkog zadatka ili na to kako ćeš provesti ljetne praznike ili...
   


Ukoliko ti navedeno ne pomogne te i dalje imaš osjećaj da se nosiš bolje s opisanim situacijama, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da zajedno zatražite stručnu pomoć.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Povrede na ljudskom tijelu u meni izazivaju napadaje panike

<para>
 Naime, velika je vjerojatnost da sam homoseksualna osoba zbog nekih mojih iskustava u zadnjih godinu dana. Problem je što imam veoma homofobne roditelje koji od mene očekuju tipičan heteroseksualni život. Zbog toga imaju napadaje bijesa. Što da radim? Pomozite. Imam 18 godina i živim u manjem mjestu.
</para>
<para>Draga N., prije svega željela bi ti reći da zaista smatram da nemaš problem sa seksualnošću. To što si homoseksualne orijentacije ne znači da ti imaš problem. Problem imaju oni koji to ne prihvaćaju, odnosno oni koji žele da budeš nešto što nisi. Nažalost, uslijed njihovog neprihvaćanja i ti možeš imati problema. Stoga podržavam tvoje razgovore sa psihologom koji ti u cijeloj ovoj situaciji može biti podrška i pomoći ti kako da se nosiš s cijelom situacijom.</para>
<para>Dok prijatelje možemo birati, obitelj i rodbinu ne možemo. Stavovi tvojih roditelja vjerojatno proizlaze što iz njihovog odgoja, vrijednosti i uvjerenja koja su im prenijeli njihovi roditelji, što iz neznanja, što iz kulture iz koje potječemo. Vjerujem da se i njima po glavi mota milijun pitanja i strahova. Nažalost, način na koji izražavaju svoju zabrinutost nije dobar za tebe a u konačnici ni za njih.</para>
<para>Ono što bih ti savjetovala jest da im objasniš kako se osjećaš zbog njihovih napadaja bijesa. Ukoliko su otvoreni za tu opciju, bilo bi dobro kada bi svi troje zajedno otišli kod psihologa gdje bi svatko mogao izreći kako se osjeća, gdje bi uz vodstvo stručne osobe mogli doći do zajedničkog rješenja.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dolazim iz malog mjesta, imam homofobne roditelje, a mislim da sam homoseksualne orijentacije Imam problem s vlastitom seksualnošću. Već sam bila kod psihologa s kojim sam obavila razgovor i kojem sam se povjerila da sam možda osoba homoseksualne orijentacije. 
    Naime, velika je vjerojatnost da sam homoseksualna osoba zbog nekih mojih iskustava u zadnjih godinu dana. Problem je što imam veoma homofobne roditelje koji od mene očekuju tipičan heteroseksualni život. Zbog toga imaju napadaje bijesa. Što da radim? Pomozite. Imam 18 godina i živim u manjem mjestu.

Draga N., prije svega željela bi ti reći da zaista smatram da nemaš problem sa seksualnošću. To što si homoseksualne orijentacije ne znači da ti imaš problem. Problem imaju oni koji to ne prihvaćaju, odnosno oni koji žele da budeš nešto što nisi. Nažalost, uslijed njihovog neprihvaćanja i ti možeš imati problema. Stoga podržavam tvoje razgovore sa psihologom koji ti u cijeloj ovoj situaciji može biti podrška i pomoći ti kako da se nosiš s cijelom situacijom.
Dok prijatelje možemo birati, obitelj i rodbinu ne možemo. Stavovi tvojih roditelja vjerojatno proizlaze što iz njihovog odgoja, vrijednosti i uvjerenja koja su im prenijeli njihovi roditelji, što iz neznanja, što iz kulture iz koje potječemo. Vjerujem da se i njima po glavi mota milijun pitanja i strahova. Nažalost, način na koji izražavaju svoju zabrinutost nije dobar za tebe a u konačnici ni za njih.
Ono što bih ti savjetovala jest da im objasniš kako se osjećaš zbog njihovih napadaja bijesa. Ukoliko su otvoreni za tu opciju, bilo bi dobro kada bi svi troje zajedno otišli kod psihologa gdje bi svatko mogao izreći kako se osjeća, gdje bi uz vodstvo stručne osobe mogli doći do zajedničkog rješenja.
Šaljem ti podršku.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Dolazim iz malog mjesta, imam homofobne roditelje, a mislim da sam homoseksualne orijentacije

<para/>
<para>
 Naš sin ima 18,5 godina Točnije, on je bio dosta "teško" dijete za odgajanje od samog početka. Uvijek je vršio svoju volju, sve moguće kazne, lijepe riječi, pričanja, razgovori, nježnosti, ništa nije rađalo plodom. Znam da smo u mnogo toga krivi suprug i ja, jer živimo s njegovim roditeljima, točnije na katu iznad njih (posebno, ali zajedno), te svaki put kad je on kao mali imao neki ispad zbog neke stvari koje nije dobio ili iz čista mira je protestirao pri tom urlao, svekrva je došla vikati da ne znamo odgajati dijete.
</para>
<para>
 Tako smo prešli na liniju manjeg otpora radi "mira u kući". To nam se obilo u glavu. S 15 godina počeo je raditi gluposti. Uzeo nam je skoro sve zlato i naravno prodao ga za neku siću jer je vrijedilo mnogo više, a novac potrošio na pizze i hamburgere. Zatim nam je ukrao 200 eura i još oko 3000 kn i potrošio na iste stvari. Nakon razgovora, razgovora i razgovora stanje se malo primirilo. Sada smo otkrili da je ponovo uzeo zlato i prodao ga. Ne želi više ići u školu. On je sad četvrti razred opće gimnazije i poslije treba ići na fakultet ili neku višu jer s gimnazijom nema zanimanje. On želi odustati od školovanja i početi raditi. Mi smo (suprug i ja) na rubu snaga. Iscrpljuje nas i više ne znamo kako s njim. Molim savjet i prijedlog što uraditi i kome se obratiti?
</para>
<para>
 Iskreno hvala!
</para>
<para>Draga mama, prije svega zaista mi je žao što ste Vi i suprug na rubu snaga i iscrpljeni zbog ponašanja Vašeg sina. Odgoj djeteta je vrlo zahtjevan posao, a izazovi u odgoju uglavnom izviru sa svih strana.</para>
<para>Kao što i sami kažete, linija manjeg otpora radi mira u kući Vam se obila u glavu. Iz svega što ste u pismu naveli stekla sam dojam da Vaš sin kroz Vaše postupke nije naučio da svako ponašanje nosi određene posljedice. Upravo zbog toga njegovo neadekvatno ponašanje nastavilo se i u odraslijoj dobi te je Vas kao roditelje dovelo do krajnjih granica. Budući da je ponašanje Vašeg sina obrazac koji traje godinama, ne postoji brzi i efikasni način kako takvo ponašanje srezati odnosno u potpunosti promijeniti. Jedino što sada možete jest početi primjenjivati metodu s posljedicama tj. naučiti ga da svako ponašanje nosi određene posljedice i da nije moguće prolaziti kroz život bez odgovornosti.</para>
<para>Ono na što bi Vam voljela skrenuti pažnju je da sam razgovor bez snošenja posljedica sigurno neće uroditi plodom. Vi možete razgovarati sa sinom i objasniti mu zašto smatrate da je za njega bolje da nastavi školovanje, ali mu isto tako možete reći i koje to posljedice nosi za njega. Primjerice, odluka o završetku škole je na njemu, no ukoliko se odluči da neće završiti školu tada su posljedice takve da se mora sam financirati te sudjelovati u svim kućnim troškovima. Možda je iz Vaše perspektive bolje da sin završi fakultet, no pitanje je želi li on to uopće. Ukoliko ne želi i sama pomisao na to ga čini nezadovoljnim, tada ni rezultati na fakulteti neće biti dobri. Možete mu prepustiti tu odluku, argumentirati zašto smatrate da bi bilo bolje da se educira te mu izložiti koje su posljedice ukoliko se ne odluči za nastavak školovanja. Znam da nije lako prepustiti djetetu tu odluku, no to je jedini način kako će Vaš sin nešto naučiti. Pri tome je važno da ste i Vi sami uvjereni u ono što govorite, te da ste dosljedni (ukoliko sin ne nastavi školovanje, a Vi ga i dalje nastavite financirati, tada ponovno ne snosi posljedice svog ponašanja niti se uči odgovornosti).</para>
<para>Ukoliko Vam je potrebna podrška i razgovor sa stručnjakom kako svemu pristupiti, slobodno se javite u naš Centar za termin.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Naš sin krade nam novac i zlatninu te želi odustati od škole Poštovani! Imamo jedan veliki problem i više malih koji se vežu na njega.

Naš sin ima 18,5 godina. Sve je počelo kad je imao oko 15 godina. 

   Naš sin ima 18,5 godina Točnije, on je bio dosta "teško" dijete za odgajanje od samog početka. Uvijek je vršio svoju volju, sve moguće kazne, lijepe riječi, pričanja, razgovori, nježnosti, ništa nije rađalo plodom. Znam da smo u mnogo toga krivi suprug i ja, jer živimo s njegovim roditeljima, točnije na katu iznad njih (posebno, ali zajedno), te svaki put kad je on kao mali imao neki ispad zbog neke stvari koje nije dobio ili iz čista mira je protestirao pri tom urlao, svekrva je došla vikati da ne znamo odgajati dijete.


   Tako smo prešli na liniju manjeg otpora radi "mira u kući". To nam se obilo u glavu. S 15 godina počeo je raditi gluposti. Uzeo nam je skoro sve zlato i naravno prodao ga za neku siću jer je vrijedilo mnogo više, a novac potrošio na pizze i hamburgere. Zatim nam je ukrao 200 eura i još oko 3000 kn i potrošio na iste stvari. Nakon razgovora, razgovora i razgovora stanje se malo primirilo. Sada smo otkrili da je ponovo uzeo zlato i prodao ga. Ne želi više ići u školu. On je sad četvrti razred opće gimnazije i poslije treba ići na fakultet ili neku višu jer s gimnazijom nema zanimanje. On želi odustati od školovanja i početi raditi. Mi smo (suprug i ja) na rubu snaga. Iscrpljuje nas i više ne znamo kako s njim. Molim savjet i prijedlog što uraditi i kome se obratiti?


   Iskreno hvala!

Draga mama, prije svega zaista mi je žao što ste Vi i suprug na rubu snaga i iscrpljeni zbog ponašanja Vašeg sina. Odgoj djeteta je vrlo zahtjevan posao, a izazovi u odgoju uglavnom izviru sa svih strana.
Kao što i sami kažete, linija manjeg otpora radi mira u kući Vam se obila u glavu. Iz svega što ste u pismu naveli stekla sam dojam da Vaš sin kroz Vaše postupke nije naučio da svako ponašanje nosi određene posljedice. Upravo zbog toga njegovo neadekvatno ponašanje nastavilo se i u odraslijoj dobi te je Vas kao roditelje dovelo do krajnjih granica. Budući da je ponašanje Vašeg sina obrazac koji traje godinama, ne postoji brzi i efikasni način kako takvo ponašanje srezati odnosno u potpunosti promijeniti. Jedino što sada možete jest početi primjenjivati metodu s posljedicama tj. naučiti ga da svako ponašanje nosi određene posljedice i da nije moguće prolaziti kroz život bez odgovornosti.
Ono na što bi Vam voljela skrenuti pažnju je da sam razgovor bez snošenja posljedica sigurno neće uroditi plodom. Vi možete razgovarati sa sinom i objasniti mu zašto smatrate da je za njega bolje da nastavi školovanje, ali mu isto tako možete reći i koje to posljedice nosi za njega. Primjerice, odluka o završetku škole je na njemu, no ukoliko se odluči da neće završiti školu tada su posljedice takve da se mora sam financirati te sudjelovati u svim kućnim troškovima. Možda je iz Vaše perspektive bolje da sin završi fakultet, no pitanje je želi li on to uopće. Ukoliko ne želi i sama pomisao na to ga čini nezadovoljnim, tada ni rezultati na fakulteti neće biti dobri. Možete mu prepustiti tu odluku, argumentirati zašto smatrate da bi bilo bolje da se educira te mu izložiti koje su posljedice ukoliko se ne odluči za nastavak školovanja. Znam da nije lako prepustiti djetetu tu odluku, no to je jedini način kako će Vaš sin nešto naučiti. Pri tome je važno da ste i Vi sami uvjereni u ono što govorite, te da ste dosljedni (ukoliko sin ne nastavi školovanje, a Vi ga i dalje nastavite financirati, tada ponovno ne snosi posljedice svog ponašanja niti se uči odgovornosti).
Ukoliko Vam je potrebna podrška i razgovor sa stručnjakom kako svemu pristupiti, slobodno se javite u naš Centar za termin.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Naš sin krade nam novac i zlatninu te želi odustati od škole

<para>
 Puno je gledao crtiće i zna brojati na engleskom, sve boje i geometrijske likove raspoznaje također na engleskom. Zna odgovoriti s "neću ovo", a tu i tamo spoji par riječi kad je dobre volje. Čini mi se da njegovim vršnjacima to ide puno bolje. Pjeva cijele pjesmice (također na engleskom). Ne ide u vrtić. Imam li razloga za brigu? P.S. Čitanje priča ga ne zanima. I rijetko traži na wc. Ne piški i ne obavlja nuždu u gaće, ali samo zato jer ga mi redovno vodimo na wc.


Poštovana, svakako je važno znati da djeca u dobi od tri godine koriste rečenice od 5-6 riječi, razumljivo govore, postavljaju pitanja, prepričavaju priče. Sve što navodite daje nam dovoljno razloga da Vam svakako sugeriramo procjenu djetetovog razvoja. Osim što kod Vašeg djeteta postoje kašnjenja u razvoju ekspresivnog govora, potrebno je procijeniti i način na koji dijete komunicira koristeći neverbalna sredstva komunikacije, ali i razvoj združene pažnje kao preduvjeta uspješnom kognitivnom napretku i socijalnom razvoju, te njegovu igru. Također nam je važno odaziva li se dijete na ime, uspostavlja li kontakt očima, uvlači li druge ljude u svoju igru, odnosno u svoje interese.</para>
<para>Dali ste nam nešto informacija ali puno toga iz Vašeg upita ne vidimo pa bi vam svakako sugerirali da nam se obratite radi procjene. Nemojte odgađati "problem" jer se upravo u ovom razdoblju dječjeg razvoja valjanim poticanjem može mnogo toga učiniti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječak (3) ne razgovara s nama s razumijevanjem Poštovana, imam sina od 3 godine i 3 mjeseca. Ne razgovara s nama s razumijevanjem. Ponekad se jednostavno isključi i ne doživljava nas. 
    Puno je gledao crtiće i zna brojati na engleskom, sve boje i geometrijske likove raspoznaje također na engleskom. Zna odgovoriti s "neću ovo", a tu i tamo spoji par riječi kad je dobre volje. Čini mi se da njegovim vršnjacima to ide puno bolje. Pjeva cijele pjesmice (također na engleskom). Ne ide u vrtić. Imam li razloga za brigu? P.S. Čitanje priča ga ne zanima. I rijetko traži na wc. Ne piški i ne obavlja nuždu u gaće, ali samo zato jer ga mi redovno vodimo na wc.


Poštovana, svakako je važno znati da djeca u dobi od tri godine koriste rečenice od 5-6 riječi, razumljivo govore, postavljaju pitanja, prepričavaju priče. Sve što navodite daje nam dovoljno razloga da Vam svakako sugeriramo procjenu djetetovog razvoja. Osim što kod Vašeg djeteta postoje kašnjenja u razvoju ekspresivnog govora, potrebno je procijeniti i način na koji dijete komunicira koristeći neverbalna sredstva komunikacije, ali i razvoj združene pažnje kao preduvjeta uspješnom kognitivnom napretku i socijalnom razvoju, te njegovu igru.  Također nam je važno odaziva li se dijete na ime, uspostavlja li kontakt očima, uvlači li druge ljude u svoju igru, odnosno u svoje interese.
Dali ste nam nešto informacija ali puno toga iz Vašeg upita ne vidimo pa bi vam svakako sugerirali da nam se obratite radi procjene. Nemojte odgađati "problem" jer se upravo u ovom razdoblju dječjeg razvoja valjanim poticanjem može mnogo toga učiniti.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak (3) ne razgovara s nama s razumijevanjem

<para>
 Danas sam došla na kontrolu i doktor mi je rekao da ima strano tijelo veličine 5 mm u nosu i da to tijelo izaziva napadaje. Radio je eeg mozga i nalaz je uredan. Da li je moguće da to strano tijelo može izazvati te napadaje? Napadaj se više nije ponavljao. Hvala unaprijed.


Poštovana, očigledno se nije radilo o epileptičkom napadu ako Vaš liječnik smatra da je uzrok gušenja i kočenja bilo strano tijelo u nosu. Pretpostavljam da ste ga izvadili i da sada nema nikakvih problema. Ako se ikada slično ponovi preporučam da se javite neuropedijatru pa će se raditi dodatne potrebne pretrage.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Može li strano tijelo u nosu izazvati napadaj gušenja i kočenja tijela? Sin mi je prije mjesec dana imao napad gušenja i kočenja što je nalikovalo na epileptični napadaj. 
    Danas sam došla na kontrolu i doktor mi je rekao da ima strano tijelo veličine 5 mm u nosu i da to tijelo izaziva napadaje. Radio je eeg mozga i nalaz je uredan. Da li je moguće da to strano tijelo može izazvati te napadaje? Napadaj se više nije ponavljao. Hvala unaprijed.


Poštovana, očigledno se nije radilo o epileptičkom napadu ako Vaš liječnik smatra da je uzrok gušenja i kočenja bilo strano tijelo u nosu. Pretpostavljam da ste ga izvadili i da sada nema nikakvih problema. Ako se ikada slično ponovi preporučam da se javite neuropedijatru pa će se raditi dodatne potrebne pretrage.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Može li strano tijelo u nosu izazvati napadaj gušenja i kočenja tijela?

<para>
 Koristim sterimar u spreju oko 2 puta na dan, probala sam i s kapima fiziološke otopine. Nosić mu nije bio začepljen da ne bi mogao disati ili sisati, no većinom pred jutro kad spava se čuje dosta i budi ga. Rijetko nešto izađe iz nosića. Što da radim? Grijemo na peć na drva. Probala sam ovlažiti prostorije pa mi se čini da je još gore.


Poštovana, problemi su najvjerojatnije od suhog zraka nakon virusnog infekta gornjih dišnih puteva. Hrskavice su kod dojenčadi još mekane pa disanje, osobito kada dijete spava i leži na leđima, može biti čujno. Pokušajte mu kapati par dana sa hipertonom otopinom Sinomarin kapima pa ćete vidjeti. Ako nije bolje javite se prvo svom pedijatru na pregled.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nosić kod dojenčeta nije začepljen i nema sluzi, ali beba jako čujno diše Imam bebu staru 2,5 mjeseca kojoj se u nosiću čuju smetnje već više od mjesec dana, otkako je stariji sin bio prehlađen. 
    Koristim sterimar u spreju oko 2 puta na dan, probala sam i s kapima fiziološke otopine. Nosić mu nije bio začepljen da ne bi mogao disati ili sisati, no većinom pred jutro kad spava se čuje dosta i budi ga. Rijetko nešto izađe iz nosića. Što da radim? Grijemo na peć na drva. Probala sam ovlažiti prostorije pa mi se čini da je još gore.


Poštovana, problemi su najvjerojatnije od suhog zraka nakon virusnog infekta gornjih dišnih puteva. Hrskavice su kod dojenčadi još mekane pa disanje, osobito kada dijete spava i leži na leđima, može biti čujno. Pokušajte mu kapati par dana sa hipertonom otopinom Sinomarin kapima pa ćete vidjeti. Ako nije bolje javite se prvo svom pedijatru na pregled.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Nosić kod dojenčeta nije začepljen i nema sluzi, ali beba jako čujno diše

<para>
 Konstantno uzima kotrikosteroidne inkalacijske preparate (flixotide, symbicort, seretide, quar) izuzev 1 mjesec tokom ljeta dok smo na moru. Unazad 5 godina ima povremene napadaje grčeva i bolova u želucu bez proljeva i povraćanja. To se periodički ponavlja svakih 4 - 5 mjeseci. Pretrage krvi, mokraće i stolice su uredne kao i ultrazvuk i rendgen abdomena. Liječnici sumnjaju na gastritis, te uskoro idemo na gastroskopiju. Zanima me da li su ovi problemi povezani s astmom i lijekovima koje koristi i koje pretrage preporučate da još napravimo ukoliko ne utvrdimo uzrok problema? Hvala i pozdrav.
</para>
<para> 
Budući da djevojčica uzima inhalacijske kortiskosteroide to se ne bi smjelo reflektirati na želudac, ev. na gornji dio jednjaka. Ponekad alergijske tegobe mogu imati i neke probavne manifestacije, međutim za ovu dob to nije svojstveno. Neka učini dijagnostiku koju ste planirali pa će se sve zaokružiti. Ako je sve uredno, moguće je da su bolovi funkcijski, tj. da nema nikakvog organskog uzroka, tada su obično vezani ili za neredovnu stolicu, meteorizam, nepravilnu prehranu ili su psihosomatski. I taj razlog valja razmotriti.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Postoji li veza između uzimanja kortikosteroidnih preparata i bolova te grčeva u želucu? Kćer mi ima 15 godina i boluje od alergijske astme od 5. godine (ambrozija i grinje). 
    Konstantno uzima kotrikosteroidne inkalacijske preparate (flixotide, symbicort, seretide, quar) izuzev 1 mjesec tokom ljeta dok smo na moru. Unazad 5 godina ima povremene napadaje grčeva i bolova u želucu bez proljeva i povraćanja. To se periodički ponavlja svakih 4 - 5 mjeseci. Pretrage krvi, mokraće i stolice su uredne kao i ultrazvuk i rendgen abdomena. Liječnici sumnjaju na gastritis, te uskoro idemo na gastroskopiju. Zanima me da li su ovi problemi povezani s astmom i lijekovima koje koristi i koje pretrage preporučate da još napravimo ukoliko ne utvrdimo uzrok problema? Hvala i pozdrav.

 
Budući da djevojčica uzima inhalacijske kortiskosteroide to se ne bi smjelo reflektirati na želudac, ev. na gornji dio jednjaka. Ponekad alergijske tegobe mogu imati i neke probavne manifestacije, međutim za ovu dob to nije svojstveno. Neka učini dijagnostiku koju ste planirali pa će se sve zaokružiti. Ako je sve uredno, moguće je da su bolovi funkcijski, tj. da nema nikakvog organskog uzroka, tada su obično vezani ili za neredovnu stolicu, meteorizam, nepravilnu prehranu ili su psihosomatski. I taj razlog valja razmotriti.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Postoji li veza između uzimanja kortikosteroidnih preparata i bolova te grčeva u želucu?

<para>
Poštovana, potpuno je normalno da dojeno dijete nema stolicu i do 10 dana, isto kao što je normalno da ih ima nekoliko na dan. Vaša je beba dobila 1650 grama u 40 dana što je odlično.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Je li normalno da dojena beba nekoliko dana nema stolicu? Zdravo, htjela bih znati da li je normalno da dojena beba nema stolicu par dana i da li joj je normalna kilaža 5350 grama 40. dan života, a rođena je sa 3700 grama? Hvala. 
Poštovana, potpuno je normalno da dojeno dijete nema stolicu i do 10 dana, isto kao što je normalno da ih ima nekoliko na dan. Vaša je beba dobila 1650 grama u 40 dana što je odlično.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Je li normalno da dojena beba nekoliko dana nema stolicu?

<para>
 Pedijatrica mi je savjetovala davati čajeve i paracetamol sirup. Spomenula sam da se ne da dodirnuti za desno uho, no nakon pregleda pedijatrica je rekla da mu nije ništa. No i dalje, kad ga dodirnem, on plače i ne da da ga diram. Možete li mi reći zbog čega ta bol? I kako da prestane? Voljela bih čuti Vaše mišljenje. Hvala unaprijed.


Poštovani, budući da imate i dalje osjećaj da je uho bolno savjetujem da dijete odvedete na pregled ORL specijalisti (za uho, grlo, nos) koji ima najviše iskustva s tom problematikom, a također i sofisticiranu aparaturu kojom može dobro uho pogledati.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dijete mi ne da dodirnuti uho jer ga boli, a pedijatar kaže da mu nije ništa Draga doktorice, imam dijete, 18 mu je mjeseci. Navečer se stalno budi i plače. Bili smo kod pedijatra koji tvrdi da je sve u redu, vadili su mu nalaze i nalazi su uredu, samo ima virusne infekcije. 
    Pedijatrica mi je savjetovala davati čajeve i paracetamol sirup. Spomenula sam da se ne da dodirnuti za desno uho, no nakon pregleda pedijatrica je rekla da mu nije ništa. No i dalje, kad ga dodirnem, on plače i ne da da ga diram. Možete li mi reći zbog čega ta bol? I kako da prestane? Voljela bih čuti Vaše mišljenje. Hvala unaprijed.


Poštovani, budući da imate i dalje osjećaj da je uho bolno savjetujem da dijete odvedete na pregled ORL specijalisti (za uho, grlo, nos) koji ima najviše iskustva s tom problematikom, a također i sofisticiranu aparaturu kojom može dobro uho pogledati.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Dijete mi ne da dodirnuti uho jer ga boli, a pedijatar kaže da mu nije ništa

<para>
 Kada ga učiteljica opomene posluša, ali čim se ona makne on ponovno nije koncentriran i ne sluša. Ne želi shvatiti da mora ići u školu i ne shvaća školu kao obavezu. Vodila sam ga kod psihologinje koja mi je rekla da je problem u odgoju. Neposlušan je. Ne shvaća značenje riječi "ne". Sve mora biti po njegovom ili postane agresivan. Ako mu se kaže nešto što mu se ne sviđa također je agresivan. Što da radim? Unaprijed hvala!

Poštovana, prvi razred je vrijeme prilagodbe djeteta na školu i nov način života i obaveza. Neka djeca u školu kreću emocionalno zrela i već dobro razvijenih radnih navika dok druga tek to trebaju naučiti. Jednako tako je i s koncentracijom koja se razvija s kronološkom dobi djeteta i kod neke djece je u prvom razredu još lako distraktibilna. Sve navedeno može se uvježbavati i razvijati, ali je preduvjet za to dosljedan odgoj s jasno postavljenim granicama, dužnostima i obavezama. Dakle, budite strpljivi sa svojim mališanom. Dogovorite s njim pravila ponašanja, nagrade i kazne i budite dosljedni u njihovom provođenju. Ukoliko ste "nepokolebljivi" u svojim stavovima s vremenom će se i negativni oblici ponašanja koje vaše dijete sada manifestira nestati jer neće rezultirati zadovoljenjem cilja. Znamo da je to ponekad teško, ali upornost i dosljednost temelj su dobrog odgoja i uspješnog djeteta.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Moj prvašić jako je neposlušan u školi i nema koncentracije Lijep pozdrav. Sin pohađa prvi razred osnovne škole. Učiteljica kaže da je na satu miran, ali je problem što nije koncentriran. 
    Kada ga učiteljica opomene posluša, ali čim se ona makne on ponovno nije koncentriran i ne sluša. Ne želi shvatiti da mora ići u školu i ne shvaća školu kao obavezu. Vodila sam ga kod psihologinje koja mi je rekla da je problem u odgoju. Neposlušan je. Ne shvaća značenje riječi "ne". Sve mora biti po njegovom ili postane agresivan. Ako mu se kaže nešto što mu se ne sviđa također je agresivan. Što da radim? Unaprijed hvala!

Poštovana, prvi razred je vrijeme prilagodbe djeteta na školu i nov način života i obaveza. Neka djeca u školu kreću emocionalno zrela i već dobro razvijenih radnih navika dok druga tek to trebaju naučiti. Jednako tako je i s koncentracijom koja se razvija s kronološkom dobi djeteta i kod neke djece je u prvom razredu još lako distraktibilna. Sve navedeno može se uvježbavati i razvijati, ali je preduvjet za to dosljedan odgoj s jasno postavljenim granicama, dužnostima i obavezama. Dakle, budite strpljivi sa svojim mališanom. Dogovorite s njim pravila ponašanja, nagrade i kazne i budite dosljedni u njihovom provođenju. Ukoliko ste "nepokolebljivi" u svojim stavovima s vremenom će se i negativni oblici ponašanja koje vaše dijete sada manifestira nestati jer neće rezultirati zadovoljenjem cilja. Znamo da je to ponekad teško, ali upornost i dosljednost temelj su dobrog odgoja i uspješnog djeteta.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Moj prvašić jako je neposlušan u školi i nema koncentracije

<para>
Poštovani, u dobi od šest godina djeca bi trebala pravilno izgovarati sve glasove hrvatskog jezika. Terapija nepravilnog izgovora najčešće se izvodi s djecom predškolske dobi. No ni s 8,5 godina još nije kasno. Postoji nekoliko mogućih uzroka nepravilnog izgovora glasa R, najčešći uzrok je nedovoljna vibrantnost jezika. Preporučila bih Vam da se prije započinjanja bilo koje vrste vježbi obratite logopedu koji će nakon što odredi uzrok nepravilnog izgovora glasa moći odrediti što bolji skup vježbi za vaše dijete.</para>
<para>
 Stella Rožman, prof. logoped
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Djevojčica (8) nepravilno izgovara glas "R" Poštovani, kćer ima 8,5 godina i ne zna izgovoriti glas "R". Postoje li neke vježbe koje bi mogli raditi odnosno što bi nam preporučili? Hvala, srdačan pozdrav. 
Poštovani, u dobi od šest godina djeca bi trebala pravilno izgovarati sve glasove hrvatskog jezika. Terapija nepravilnog izgovora najčešće se izvodi s djecom predškolske dobi. No ni s 8,5 godina još nije kasno. Postoji nekoliko mogućih uzroka nepravilnog izgovora glasa R, najčešći uzrok je nedovoljna vibrantnost jezika. Preporučila bih Vam da se prije započinjanja bilo koje vrste vježbi obratite logopedu koji će nakon što odredi uzrok nepravilnog izgovora glasa moći odrediti što bolji skup vježbi za vaše dijete.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Djevojčica (8) nepravilno izgovara glas "R"

<para>












</para>
<para>
 Imam dijete od 3 godine i 9 mjeseci Ako mu počnem oblačiti majicu ne on mora dati ruku tako i s hlačama. Ujutro se budi nervozan te plače i centra. Pitam ga zašto plačeš? On: Ne plačem. Ako otvorim vrata on ih zatvori pa otvori, ali počne plakati. Puno puta sam u žurbi i ne razmišljam i onda mi se to događa. Ali takav je svaki dan. Ujutro se budi i na večer liježe takav. Ne znam više što da radim. Nisam se do sad nikome obraćala. Da li bi ga trebala odvesti nekom specijalistu?
</para>
<para/>
<para>
Draga mama,</para>
<para>navodite kako takva ponašanja Vašeg dječaka traju već neko vrijeme. Djetetovo cendranje samo je manifestacija njegovog nekog unutarnjeg stanja i da bi se smanjilo važno je razumjeti što to čini Vašeg dječaka nezadovoljnim. Prema svemu što ste naveli može se jasno vidjeti kako Vaš dječak ima povećanu potrebu za time da on ima kontrolu – da on nešto odluči, da on kontrolira situaciju. Pitam se što bi moglo potaknuti njegovo nezadovoljstvo i osjećaj da nema dovoljno kontrole pa ju kroz ponašanja koja ste opisali pokušava imati. Razmislite što se događa ili dogodilo u dječakovoj okolini prije nego što su počela takva ponašanja, a da je za njega to važno i da na to ne može utjecati.</para>
<para>Može se raditi o nekim većim i jasnijim situacijama (npr. roditelj puno radi pa nedostaje djetetu, netko u djetetovoj neposrednoj okolini ima neki veći problem i često je pod stresom, dogodio se neki gubitak u obitelji…) ili to mogu biti situacije kojima uobičajeno ne pridajemo veliko značenje, ali za dijete mogu biti jako značajne (npr. dogodila se neka promjena u djetetovoj dnevnoj rutini, u vrtiću je promijenio skupinu/tetu/prostoriju…). U svakom slučaju, kada dijete ima nezadovoljen osjećaj kontrole nad time što mu se događa u životu može ga može pokušati nadomjestiti time što će htjeti povećati kontrolu upravo koristeći ponašanja koja i Vi opisujete. Kako biste olakšali svom mališanu važno je da mu se u svakodnevici pojača osjećaj kontrole i predvidivosti što će mu učvrstiti i osjećaj sigurnosti koji je djeci izuzetno bitan. To možete činiti tako da u dajete jednostavne izbore (primjerene njegovoj dobi). Npr. želi li obući jednu ili drugu majicu, hoćete li prošetati po parku ili negdje drugdje… Kroz takve jednostavne izbore, dijete će se osjećati sposobnim i važnim jer mu dajete da bira te će imati manju potrebu za time da pokušava imati kontrolu u situacijama u kojima on ne bi trebao odlučivati. Vaše postavljanje granica treba biti jasno i dosljedno no djetetu se treba dati prostor za neku odluku, odnosno treba mu ponuditi dva izbora i reći mu da izabere jedno od toga. Dodatno, bilo bi dobro najavljivati mu neke značajnije stvari i prije nego što se dogode. Tako će moći biti opušteniji i osjećati se sigurnije.</para>
<para>Ukoliko želite još bolje razumjeti svoje dijete i naći načine kako da mu se olakša slobodno se javite za savjetovanje.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (4) je postao plačljiv i stalno cendra 
Imam dijete od 3 godine i 9 mjeseci. Već duže vrijeme samo cendra. Mora sve raditi prvi. Ako upalimo svjetlo on ga ugasi, pa upali. 














   Imam dijete od 3 godine i 9 mjeseci Ako mu počnem oblačiti majicu ne on mora dati ruku tako i s hlačama. Ujutro se budi nervozan te plače i centra. Pitam ga zašto plačeš? On: Ne plačem. Ako otvorim vrata on ih zatvori pa otvori, ali počne plakati. Puno puta sam u žurbi i ne razmišljam i onda mi se to događa. Ali takav je svaki dan. Ujutro se budi i na večer liježe takav. Ne znam više što da radim. Nisam se do sad nikome obraćala. Da li bi ga trebala odvesti nekom specijalistu?



Draga mama,
navodite kako takva ponašanja Vašeg dječaka traju već neko vrijeme. Djetetovo cendranje samo je manifestacija njegovog nekog unutarnjeg stanja i da bi se smanjilo važno je razumjeti što to čini Vašeg dječaka nezadovoljnim. Prema svemu što ste naveli može se jasno vidjeti kako Vaš dječak ima povećanu potrebu za time da on ima kontrolu – da on nešto odluči, da on kontrolira situaciju. Pitam se što bi moglo potaknuti njegovo nezadovoljstvo i osjećaj da nema dovoljno kontrole pa ju kroz ponašanja koja ste opisali pokušava imati. Razmislite što se događa ili dogodilo u dječakovoj okolini prije nego što su počela takva ponašanja, a da je za njega to važno i da na to ne može utjecati.
Može se raditi o nekim većim i jasnijim situacijama (npr. roditelj puno radi pa nedostaje djetetu, netko u djetetovoj neposrednoj okolini ima neki veći problem i često je pod stresom, dogodio se neki gubitak u obitelji…) ili to mogu biti situacije kojima uobičajeno ne pridajemo veliko značenje, ali za dijete mogu biti jako značajne (npr. dogodila se neka promjena u djetetovoj dnevnoj rutini, u vrtiću je promijenio skupinu/tetu/prostoriju…). U svakom slučaju, kada dijete ima nezadovoljen osjećaj kontrole nad time što mu se događa u životu može ga može pokušati nadomjestiti time što će htjeti povećati kontrolu upravo koristeći ponašanja koja i Vi opisujete. Kako biste olakšali svom mališanu važno je da mu se u svakodnevici pojača osjećaj kontrole i predvidivosti što će mu učvrstiti i osjećaj sigurnosti koji je djeci izuzetno bitan. To možete činiti tako da u dajete jednostavne izbore (primjerene njegovoj dobi). Npr. želi li obući jednu ili drugu majicu, hoćete li prošetati po parku ili negdje drugdje… Kroz takve jednostavne izbore, dijete će se osjećati sposobnim i važnim jer mu dajete da bira te će imati manju potrebu za time da pokušava imati kontrolu u situacijama u kojima on ne bi trebao odlučivati. Vaše postavljanje granica treba biti jasno i dosljedno no djetetu se treba dati prostor za neku odluku, odnosno treba mu ponuditi dva izbora i reći mu da izabere jedno od toga. Dodatno, bilo bi dobro najavljivati mu neke značajnije stvari i prije nego što se dogode. Tako će moći biti opušteniji i osjećati se sigurnije.
Ukoliko želite još bolje razumjeti svoje dijete i naći načine kako da mu se olakša slobodno se javite za savjetovanje.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Dječak (4) je postao plačljiv i stalno cendra

<para>
 Do prije nekoliko dana koristili smo 'NAN A.R. 1' što je bilo super, spavao je po cca 3 sata i nije bilo bljucanja. Sada smo promijenili dohranu iz jedinog razloga što ovu više ne možemo nigdje kupiti. Sada koristimo 'NAN EXPERT A.R.' jer nam se on prema svim opisima činio najsličnijim, praktični identičan. Međutim, od kada smo počeli s drugom vrstom NAN-a poremetilo se spavanje koje je sada cca 1 sat, počeo je bljuckati i nema redovitu stolicu. Ne znamo što nam je činiti. Da li promijeniti dohranu ili mu dati veću količinu? Moram napomenuti da je 'lijena' beba jer za pojest propisanu količinu od 120 ml tijekom noći mu treba skoro sat vremena, ponekad i više, uz to da ga stalno budimo, kroz dan to ide nešto lakše, bocu popije za cca 30-45 min.
</para>
<para>
 Molim vas savjet. Unaprijed se zahvaljujem, Bojana
</para>
<para>Ako dijete dobro napreduje na TM ne morate inzistirati da noću pojede navedenu količinu. Nema propisane količine, svaka beba jede drugačijim ritmom, osnovno mjerilo je dobar napredak na TM. Što se tiče adaptiranog mlijeka, sve formule koje imaju oznaku AR zapravo su gušće da smanje bljuckanje, ali postoji rizik da stvrdnu stolicu, što može biti novi problem. Možete pokušati dati Nan1 ako ste se odlučili za tog proizvođača ili ako dijete zaista puno bljucka (a stolica nije tvrda) pokušati Aptamil AR ili Novalac AR (ovaj potonji je samo u ljekarnama).</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Nakon promjene formule beba bljucka i nema više redovitu stolicu Poštovani, imam bebu staru 26 dana, tj. dječaka po imenu Marino koji je rođen 02.12. Na žalost, od samoga početka nisam imala dovoljno mlijeka pa smo odmah krenuli s adaptiranim mlijekom. 
    Do prije nekoliko dana koristili smo 'NAN A.R. 1' što je bilo super, spavao je po cca 3 sata i nije bilo bljucanja. Sada smo promijenili dohranu iz jedinog razloga što ovu više ne možemo nigdje kupiti. Sada koristimo 'NAN EXPERT A.R.' jer nam se on prema svim opisima činio najsličnijim, praktični identičan. Međutim, od kada smo počeli s drugom vrstom NAN-a poremetilo se spavanje koje je sada cca 1 sat, počeo je bljuckati i nema redovitu stolicu. Ne znamo što nam je činiti. Da li promijeniti dohranu ili mu dati veću količinu? Moram napomenuti da je 'lijena' beba jer za pojest propisanu količinu od 120 ml tijekom noći mu treba skoro sat vremena, ponekad i više, uz to da ga stalno budimo, kroz dan to ide nešto lakše, bocu popije za cca 30-45 min.


   Molim vas savjet. Unaprijed se zahvaljujem, Bojana

Ako dijete dobro napreduje na TM ne morate inzistirati da noću pojede navedenu količinu. Nema propisane količine, svaka beba jede drugačijim ritmom, osnovno mjerilo je dobar napredak na TM. Što se tiče adaptiranog mlijeka, sve formule koje imaju oznaku AR zapravo su gušće da smanje bljuckanje, ali postoji rizik da stvrdnu stolicu, što može biti novi problem. Možete pokušati dati Nan1 ako ste se odlučili za tog proizvođača ili ako dijete zaista puno bljucka (a stolica nije tvrda) pokušati Aptamil AR ili Novalac AR (ovaj potonji je samo u ljekarnama).

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Nakon promjene formule beba bljucka i nema više redovitu stolicu

<para>
 Nakon što je popila antibiotik i dalje se čupa za oba uha pa smatram da s obzirom da joj rastu i dva gornja zuba je to reakcija zbog nervoze. Vidimo da puno slini pa joj dajemo i Nurofen i onda zaspi, ali nakratko. Kako spriječiti upale? Hvala unaprijed.
</para>
<para>Diranje ušiju kod malih beba ne znači uvijek upalu. Djeca znaju ponavljati takav grif i kada su nervozna ili bez nekog posebnog razloga. No, ako zaista ima ponavljane upale uha, nužan je pregled ORL specijaliste kao prvo da se vidi ima li adenoida, tj. treće mandule. Dalje, Nurofen nije dobro ponavljano davati pogotovo ako nije sigurno da se zaista radi o značajnoj boli kod djeteta ili temperaturi. Uz to njegovo djelovanje na bol je više sati, tako da je pitanje ako se beba ponovo brzo uznemiruje radi li se uopće o boli ili nečem drugom. Za zubiće postoje blaža sredstva za smirivanje neugode, tipa Dentinox gela ili Miradent kapi i sl.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kako spriječiti česte upale uha kod bebe? Poštovani, beba je stara 7,5 mjeseci, teška je 9,6 kg i duga 75 cm. Velika i napredna curica. Problem je što se noću budi svakih sat vremena i ima česte upale uha. 
    Nakon što je popila antibiotik i dalje se čupa za oba uha pa smatram da s obzirom da joj rastu i dva gornja zuba je to reakcija zbog nervoze. Vidimo da puno slini pa joj dajemo i Nurofen i onda zaspi, ali nakratko. Kako spriječiti upale? Hvala unaprijed.

Diranje ušiju kod malih beba ne znači uvijek upalu. Djeca znaju ponavljati takav grif i kada su nervozna ili bez nekog posebnog razloga. No, ako zaista ima ponavljane upale uha, nužan je pregled ORL specijaliste kao prvo da se vidi ima li adenoida, tj. treće mandule. Dalje, Nurofen nije dobro ponavljano davati pogotovo ako nije sigurno da se zaista radi o značajnoj boli kod djeteta ili temperaturi. Uz to njegovo djelovanje na bol je više sati, tako da je pitanje ako se beba ponovo brzo uznemiruje radi li se uopće o boli ili nečem drugom. Za zubiće postoje blaža sredstva za smirivanje neugode, tipa Dentinox gela ili Miradent kapi i sl.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Kako spriječiti česte upale uha kod bebe?

<para/>
<para>Potrebno je pratiti kroz dulje vrijeme redovitost stolice, jer i prethodna tvrda stolica je mogla napraviti ragadu i put za krv kod ove normalne stolice. Također, treba pogledati čmar, vidi li se negdje puknuće, to možete Vi ili još bolje dječakov liječnik. Ukoliko ide paralelno i mekša ili sluzava stolica, treba napraviti i mikrobiološku obradu. Ako nije ništa od toga, a krv se ponavlja, potrebno je javiti se gastroetnerologu za pregled, u obzir dolazi postojanje polipa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Stolica kod 6-godišnjaka je redovita i mekana, ali pojavila se krv Dijete ima 6 i pol godina. Nakon što je išao na wc, kad se obrisao, pozvao me i bilo je krvi. Stolica nije bila tvrda i inače je redovita. Inače je zdrav. Što da radim? 
Potrebno je pratiti kroz dulje vrijeme redovitost stolice, jer i prethodna tvrda stolica je mogla napraviti ragadu i put za krv kod ove normalne stolice. Također, treba pogledati čmar, vidi li se negdje puknuće, to možete Vi ili još bolje dječakov liječnik. Ukoliko ide paralelno i mekša ili sluzava stolica, treba napraviti i mikrobiološku obradu. Ako nije ništa od toga, a krv se ponavlja, potrebno je javiti se gastroetnerologu za pregled, u obzir dolazi postojanje polipa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Stolica kod 6-godišnjaka je redovita i mekana, ali pojavila se krv

<para>
 Trebali bi napraviti još i pregled mandula kamerom, kada ćemo saznati u kakvom su one stanju. No mene zanima, postoji li neko cjepivo za pneumokok jer nam on izaziva stalne upale uha? Znate li kakvo je cjepivo, te da li bi ga preporučili i može li se primiti i cjepivo i vaditi mandulu?
</para>
<para>Postoji cjepivo protiv pneumokokne bolesti i to nekoliko tipova cjepiva. Uglavnom su sva na istom principu, jedino je razlika koliko je sojeva obuhvaćeno u cjepivu. Međutim, čak i ono koje obuhvaća najmanji broj je dovoljno da štiti od invazivne pneumokokne bolesti (znači najtežih oblika), a također prorjeđuje pojavu pneumokokne bolesti uopće, pa tako i upale uha i grla. Svakako je uputno se cijepiti i to nema veze s vađenjem mandula.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Postoji li cjepivo protiv pneumokoka? Poštovani, imam dječaka starog tri godine. Borimo se sa čestim upalama uha i grla. Bili smo kod specijalista, no još čekamo nalaz agt titar. Bris nam je pokazao da ima streptokok u grlu. 
    Trebali bi napraviti još i pregled mandula kamerom, kada ćemo saznati u kakvom su one stanju. No mene zanima, postoji li neko cjepivo za pneumokok jer nam on izaziva stalne upale uha? Znate li kakvo je cjepivo, te da li bi ga preporučili i može li se primiti i cjepivo i vaditi mandulu?

Postoji cjepivo protiv pneumokokne bolesti i to nekoliko tipova cjepiva. Uglavnom su sva na istom principu, jedino je razlika koliko je sojeva obuhvaćeno u cjepivu. Međutim, čak i ono koje obuhvaća najmanji broj je dovoljno da štiti od invazivne pneumokokne bolesti (znači najtežih oblika), a također prorjeđuje pojavu pneumokokne bolesti uopće, pa tako i upale uha i grla. Svakako je uputno se cijepiti i to nema veze s vađenjem mandula.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Postoji li cjepivo protiv pneumokoka?

<para/>
<para>Poštovana, ako dijete pojačano žeđa, važno je provjeriti da li je uredna glukoza u krvi i saznati koliki je zapravo unos tekućine tijekom dana. Dakle kroz 24 h zbrojiti koliko dijete realno popije (ne samo vode, već sve tekućine) i koliko pomokri. Kada to procijenite javite se svom liječniku koji će vidjeti je li to u okvirima očekivanog.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Pojačana žeđ i povremeni bolovi u trbuhu Imam sina kojem su 4 godine. Tijekom dana traži me piti puno vode. Ponekad se žali i na bol u trbuščiću. Ostalo je sve uredu. Ima li razloga za zabrinutost? 
Poštovana, ako dijete pojačano žeđa, važno je provjeriti da li je uredna glukoza u krvi i saznati koliki je zapravo unos tekućine tijekom dana. Dakle kroz 24 h zbrojiti koliko dijete realno popije (ne samo vode, već sve tekućine) i koliko pomokri. Kada to procijenite javite se svom liječniku koji će vidjeti je li to u okvirima očekivanog.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Pojačana žeđ i povremeni bolovi u trbuhu

<para>
 Odmah krene plač i uporno me odvlači da budemo sami. Dosta puta se dogodi da ne želi ni baku ni djeda, a ponekad se s njima zna jako lijepo igrati. Kada smo vani u parku s ostalom djecom izabere si jednu djevojčicu i samo se sa njom želi igrati. a kada joj netko drugi priđe odmah se odvoji. Molila bih vas savjet kako ju potaknuti ili joj pomoći da prihvati društvo. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ukoliko je Vaša djevojčica oduvijek preferirala manji broj ljudi oko sebe te igranje sa jednim do dva djeteta umjesto sa skupinom djece onda vrlo vjerojatno imate jednu introvertiranu djevojčicu. Osim ako ne primjećujete da je naglo došlo do neke promjene i da je tek sada počela iskazivati takvo ponašanje, a prije se ponašala drugačije. U tom slučaju možda je imala neko neugodno iskustvo ili joj je nešto potaknulo osjećaj nesigurnosti. Ipak, prema Vašem opisu čini mi se da se kod Vaše djevojčice radi o tome da prema ličnosti i temperamentu naprosto više naginje aktivnostima s manjim brojem ljudi oko sebe, da joj treba neko vrijeme da se privikne na neku novu situaciju ili osobu da bi se opustila i mogla normalno funkcionirati. Ništa od toga nije zabrinjavajuće već je važno razumijeti dijete da tako funkcionira. Naime, temperament je biološki uvjetovan i ne možemo ga promijeniti, ali možemo pomoći djetetu da se nauči opustiti u situacijama koje su joj stresne (npr. prostor s većim brojem ljudi, novi i nepoznati ljudi i sl.). Tada se treba usmjeriti na to kako da joj se dodatno pokaže da je sigurna uz Vas i da je sve ok, a tek kada na njoj vidite da se malo umirila ili opustila tek tada ju možete potaknuti da npr.izdrži još neko vrijeme u prostoru gdje uz vas ima i drugih ljudi.</para>
<para>Više o introvertiranoj djeci možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/">OVDJE</ulink>.</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (2) ne želi biti u prostoriji i družiti se s drugim ljudima Lijepi pozdrav. Zanima me kako potaknuti druženje s "grupom" ljudi. Djevojčica ima 21 mjesec i ne želi biti u prostoriji gdje ima više ljudi odnosno netko drugi osim nas roditelja. 
    Odmah krene plač i uporno me odvlači da budemo sami. Dosta puta se dogodi da ne želi ni baku ni djeda, a ponekad se s njima zna jako lijepo igrati. Kada smo vani u parku s ostalom djecom izabere si jednu djevojčicu i samo se sa njom želi igrati. a kada joj netko drugi priđe odmah se odvoji. Molila bih vas savjet kako ju potaknuti ili joj pomoći da prihvati društvo. Unaprijed hvala.

Draga mama,
ukoliko je Vaša djevojčica oduvijek preferirala manji broj ljudi oko sebe te igranje sa jednim do dva djeteta umjesto sa skupinom djece onda vrlo vjerojatno imate jednu introvertiranu djevojčicu. Osim ako ne primjećujete da je naglo došlo do neke promjene i da je tek sada počela iskazivati takvo ponašanje, a prije se ponašala drugačije. U tom slučaju možda je imala neko neugodno iskustvo ili joj je nešto potaknulo osjećaj nesigurnosti. Ipak, prema Vašem opisu čini mi se da se kod Vaše djevojčice radi o tome da prema ličnosti i temperamentu naprosto više naginje aktivnostima s manjim brojem ljudi oko sebe, da joj treba neko vrijeme da se privikne na neku novu situaciju ili osobu da bi se opustila i mogla normalno funkcionirati. Ništa od toga nije zabrinjavajuće već je važno razumijeti dijete da tako funkcionira. Naime, temperament je biološki uvjetovan i ne možemo ga promijeniti, ali možemo pomoći djetetu da se nauči opustiti u situacijama koje su joj stresne (npr. prostor s većim brojem ljudi, novi i nepoznati ljudi i sl.). Tada se treba usmjeriti na to kako da joj se dodatno pokaže da je sigurna uz Vas i da je sve ok, a tek kada na njoj vidite da se malo umirila ili opustila tek tada ju možete potaknuti da npr.izdrži još neko vrijeme u prostoru gdje uz vas ima i drugih ljudi.
Više o introvertiranoj djeci možete pročitati OVDJE.

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (2) ne želi biti u prostoriji i družiti se s drugim ljudima

<para>
 Želi da bude sve po njenom, počela je razbijati stvari po kući i ne dozvoljava bilo kakve komentare o njezinom ponašanju. Pokušala sam joj objasniti da to nije uredu, ali čim joj počnem govoriti ona se rasplače, baca i uopće ne sluša što joj govorim. Kako da joj uvedem red i disciplinu? Napominjem, imam bebu još od 7 mjeseci pa mi je bitno da uspostavim red.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>u dobi u kojoj je sada Vaša djevojčica uobičajeno je da djeca počinju izražavati pojačani otpor prema roditeljima i postavljenim granicama. Vjerujem da ste čuli za fazu takozvane “terrible two” odnosno druge godine koja kod djece obično bude puna odbijanja i govorenja “ne” i “neću” te se tada nerijetko javljaju i tantrumi. Tada dijete ne može izdržati frustraciju koju osjeti pa se stoga to u ponašanju manifestira kroz bacanje, vikanje, plač, udaranje a mogu se javiti i ostala agresivna ponašanja.</para>
<para>S obzirom da sada imate i mlađe dijete odnosno bebu od 7 mjeseci vjerujem da nije lako nositi se s ponašanjem Vaše starije djevojčice. Kažete da ste pokušali s objašnjavanjem no da Vas tada djevojčica ne doživljava. Važno je naglasiti da u trenutku kada je dijete već uzrujano tada ona naprosto nema kapacitet da Vas sasluša i uzme u obzir to što ste rekli. Kada je dijete uzrujano tada nije trenutak za objašanjavanje. Djetetu se objašnjava tek s odmakom od situacije, kada se dijete već smiri. Za dvogodišnje dijete velik je izazov da samo sebe smiri zato joj je u tome potrebna Vaša pomoć. Znači u trenutku kada kreće ispad Vaš fokust treba biti na tome kako da zaustavite neprimjereno ponašanje (kratkom i jasnom naredbom i sprječavanjem tog ponašanja), a zatim treba pomoći djevojčici da umiri svoje emocije. Djeca se tek uče samoregulaciji i treba im pomoć odraslih da im pokažu i ismjere ih kako mogu adekvatno izražavati svoje emocije ili frustraciju. Npr.nije ok da baca bilo koje stvari, ali možete ju usmjeriti da npr.kada je ljuta baca svoje plišane igračke ili nešto drugo čime neće ozljediti sebe niti ikoga drugoga. Razumijem da nekim roditeljima niti to nije lijepa ili poželjna scena, ali to je tek prvi korak ka učenju adekvatnog ponašanja u situacijama frustracije. Naime, kada je diejte frustrirano tada u tijelu osjeti silnu energiju koju ne zna kako izraziti pa stoga najčešće to čini nekim neprimjerenim ponašanjem. Zadatak odraslih je da usmjere dijete kako može izbaciti tu energiju odnosno frustraciju a da to učine na ok način.</para>
<para>Kroz testiranje granica važno je da se djetetu jasno zaustave ponašanja koja Vam nisu ok, ali da se dijete samo pri tome ne osjeća odbačenim. To je velik izazov s kojim se suočava svaki roditelj stoga Vam želim puno sreće i strpljenja.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (2) razbija stvari po kući i nemoguće ju je urazumiti Poštovani, imam kćer koja u siječnju puni 2 godine. Jako je nemirna, međutim to u zadnje vrijeme prelazi u nešto što je nedopustivo ponašanje. 
    Želi da bude sve po njenom, počela je razbijati stvari po kući i ne dozvoljava bilo kakve komentare o njezinom ponašanju. Pokušala sam joj objasniti da to nije uredu, ali čim joj počnem govoriti ona se rasplače, baca i uopće ne sluša što joj govorim. Kako da joj uvedem red i disciplinu? Napominjem, imam bebu još od 7 mjeseci pa mi je bitno da uspostavim red.

Draga mama,
u dobi u kojoj je sada Vaša djevojčica uobičajeno je da djeca počinju izražavati pojačani otpor prema roditeljima i postavljenim granicama. Vjerujem da ste čuli za fazu takozvane “terrible two” odnosno druge godine koja kod djece obično bude puna odbijanja i govorenja “ne” i “neću” te se tada nerijetko javljaju i tantrumi. Tada dijete ne može izdržati frustraciju koju osjeti pa se stoga to u ponašanju manifestira kroz bacanje, vikanje, plač, udaranje a mogu se javiti i ostala agresivna ponašanja.
S obzirom da sada imate i mlađe dijete odnosno bebu od 7 mjeseci vjerujem da nije lako nositi se s ponašanjem Vaše starije djevojčice. Kažete da ste pokušali s objašnjavanjem no da Vas tada djevojčica ne doživljava. Važno je naglasiti da u trenutku kada je dijete već uzrujano tada ona naprosto nema kapacitet da Vas sasluša i uzme u obzir to što ste rekli. Kada je dijete uzrujano tada nije trenutak za objašanjavanje. Djetetu se objašnjava tek s odmakom od situacije, kada se dijete već smiri. Za dvogodišnje dijete velik je izazov da samo sebe smiri zato joj je u tome potrebna Vaša pomoć. Znači u trenutku kada kreće ispad Vaš fokust treba biti na tome kako da zaustavite neprimjereno ponašanje (kratkom i jasnom naredbom i sprječavanjem tog ponašanja), a zatim treba pomoći djevojčici da umiri svoje emocije. Djeca se tek uče samoregulaciji i treba im pomoć odraslih da im pokažu i ismjere ih kako mogu adekvatno izražavati svoje emocije ili frustraciju. Npr.nije ok da baca bilo koje stvari, ali možete ju usmjeriti da npr.kada je ljuta baca svoje plišane igračke ili nešto drugo čime neće ozljediti sebe niti ikoga drugoga. Razumijem da nekim roditeljima niti to nije lijepa ili poželjna scena, ali to je tek prvi korak ka učenju adekvatnog ponašanja u situacijama frustracije. Naime, kada je diejte frustrirano tada u tijelu osjeti silnu energiju koju ne zna kako izraziti pa stoga najčešće to čini nekim neprimjerenim ponašanjem. Zadatak odraslih je da usmjere dijete kako može izbaciti tu energiju odnosno frustraciju a da to učine na ok način.
Kroz testiranje granica važno je da se djetetu jasno zaustave ponašanja koja Vam nisu ok, ali da se dijete samo pri tome ne osjeća odbačenim. To je velik izazov s kojim se suočava svaki roditelj stoga Vam želim puno sreće i strpljenja.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (2) razbija stvari po kući i nemoguće ju je urazumiti

<para>
 Ona je bila na metadonskoj terapiji kada se on rodio, te je morao biti na odvikavanju prvih pet tjedana života. Uvijek je bio zdrava beba. Sitnije je tjelesne građe. Sada ima oko 9 kg. Vrlo rano je počeo puzati. Prohodao je sa 13 mjeseci. Vrlo je živahno dijete, veselo, veoma inteligentno. Traži maksimalnu pažnju stalno, jer je često bio zapostavljan u smislu da bude u ogradici pola dana, tu se i igro i spavao. Sada je sasvim drugačije. Ustalili smo mu dnevne navike. Redovno i lijepo jede. Spava dvaput dnevno, nekada pola sata, a nekada i sat i po. Uvečer dobro večera i ide na spavanje između 9 i 10 sati. 
</para>
<para>
 Naučen je na uspavljivanje rukama. Do ponoći, a ponekad i do 2 poslije ponoći lijepo spava. Nakon toga kreće s buđenjem na svakih pola sata ili i češće. Budi se plačući i često odmah sjedne ili ustaje u krevetiću. Kada mu dam vode i dudu nastavlja najčešće istog trenutka sa spavanjem. U rjeđim slučajevima se ne umiri nego ga uzimam u naručje i u svoj krevet i tek uz priču i maženje nastavlja odmah sa spavanjem. Imam osjećaj da ustvari u tim tenutcima nije skroz budan, kao da je samo uplašen, ili nije svjestan gdje je, pa tek kada prepozna glas se smiri. To traje već mjesecima. Rezultati krvne slike i svega ostalog su uredni. Molim Vas da me uputite što bi bilo najbolje učiniti da bih mu pomogla da to prevlada. Unaprijed se zahvaljujem.
</para>
<para>
Draga bako,</para>
<para>unatoč tome što situacija u kojoj se nalazite nije laka, moram naglasiti kako se, prema ovome što ste napisali, jako dobro snalazite sa svojim unukom. Vidi se da ste jako usmjereni na njega, da ste uspjeli postići vrlo velike ciljeve s njim i da imate puno snage, želje i ljubavi da to činite i dalje. Neovisno o tome kakva je bila trudnoća i njegov rani razvoj, pokazalo se da ako dijete ima uz sebe tijekom odrastanja barem jednu odraslu osobu s kojom će stvoriti zdrav odnos topline i prihvaćanja da to dijete kasnije u životu može biti sretna i uspješna osoba.</para>
<para>Spomenuli ste kako je dječak u ranoj dobi bio zapostavljan što znači da se sigurno ponekad nije adekvatno odgovaralo na njegove potrebe (npr.kada plače da ga se utješi i sl.). S obzirom da su djeci nužni odrasli da se brinu o njima nezadovoljavanje emocionalnih ili fizičkih potreba u ranoj dobi može kod djeteta potaknuti osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u druge oko sebe ili može stvoriti sliku da svijet nije sigurno mjesto gdje če se netko pobrinuti za njega. Iako Vi već neko vrijeme brinete za njega i situacija se uvelike promjenila što se tiče odgovaranja na njegove potrebe njemu će svakako trebati još vremena da se opusti i još više razvije povjerenje. Sada, na svjesnoj razini to očito uspijeva, ali tijekom noći ponekad ga opet obuzme strah. Odlično ste prepoznali kako se smiri tek kada uspije prepoznati Vaš glas. Drugim riječima, njemu je tada jako potrebno da osjeti da se netko brine za njega, da je siguran i da se može opustiti.</para>
<para>Djeci se osjećaj sigurnosti može pojačati i time da mu događaji u danu budu jasni i predvidivi. Rekli ste da ste uspjeli već uvesti neke rutine što je odlično. Naime promjene i neočekivani događaju pojačavaju osjećaj nesigurnosti, dok rituali, rutine i predvidivost pomažu djetetu da se opusti jer su tada stvari jasne i očekivane. Naravno, i to treba biti u nekoj mjeri, ali ne pretjerano jer dijete sada treba i puno vremena za slobodno igranje i istraživanje svijeta oko sebe.</para>
<para>Vezano uz noćno buđenje, bilo bi dobro da obratite pažnju i na to da neposredno prije spavanja ne gleda televiziju te da ne bude pretjerano stimuliran nečime već da spavanju prethode neke opuštajuće i mirnije aktivnosti. Uz sve to i vašu daljnju podršku, ljubav i sigurnost koju mu pružate vjerujem da će se noćna buđenja uz plač prorijediti. S obzirom na njegovu priču gotovo sigurno je to emocionalne prirode, a da bi se zalječili emoconalni ožiljci uz ljubav i podršku potrebno je i vrijeme tako da vam želim puno strpljenja i snage.
Ako ćete imati bilo kakvo dodatno pitanje slobodno nam se javite.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak se noću često budi i traži utjehu Moj unuk od 16 mjeseci živi sa mnom. Ja ga odgajam jer mu je majka (moja kćerka) na izdržavanju kazne zatvora. 
    Ona je bila na metadonskoj terapiji kada se on rodio, te je morao biti na odvikavanju prvih pet tjedana života. Uvijek je bio zdrava beba. Sitnije je tjelesne građe. Sada ima oko 9 kg. Vrlo rano je počeo puzati. Prohodao je sa 13 mjeseci. Vrlo je živahno dijete, veselo, veoma inteligentno. Traži maksimalnu pažnju stalno, jer je često bio zapostavljan u smislu da bude u ogradici pola dana, tu se i igro i spavao. Sada je sasvim drugačije. Ustalili smo mu dnevne navike. Redovno i lijepo jede. Spava dvaput dnevno, nekada pola sata, a nekada i sat i po. Uvečer dobro večera i ide na spavanje između 9 i 10 sati. 


   Naučen je na uspavljivanje rukama. Do ponoći, a ponekad i do 2 poslije ponoći lijepo spava. Nakon toga kreće s buđenjem na svakih pola sata ili i češće. Budi se plačući i često odmah sjedne ili ustaje u krevetiću. Kada mu dam vode i dudu nastavlja najčešće istog trenutka sa spavanjem. U rjeđim slučajevima se ne umiri nego ga uzimam u naručje i u svoj krevet i tek uz priču i maženje nastavlja odmah sa spavanjem. Imam osjećaj da ustvari u tim tenutcima nije skroz budan, kao da je samo uplašen, ili nije svjestan gdje je, pa tek kada prepozna glas se smiri. To traje već mjesecima. Rezultati krvne slike i svega ostalog su uredni. Molim Vas da me uputite što bi bilo najbolje učiniti da bih mu pomogla da to prevlada. Unaprijed se zahvaljujem.


Draga bako,
unatoč tome što situacija u kojoj se nalazite nije laka, moram naglasiti kako se, prema ovome što ste napisali, jako dobro snalazite sa svojim unukom. Vidi se da ste jako usmjereni na njega, da ste uspjeli postići vrlo velike ciljeve s njim i da imate puno snage, želje i ljubavi da to činite i dalje. Neovisno o tome kakva je bila trudnoća i njegov rani razvoj, pokazalo se da ako dijete ima uz sebe tijekom odrastanja barem jednu odraslu osobu s kojom će stvoriti zdrav odnos topline i prihvaćanja da to dijete kasnije u životu može biti sretna i uspješna osoba.
Spomenuli ste kako je dječak u ranoj dobi bio zapostavljan što znači da se sigurno ponekad nije adekvatno odgovaralo na njegove potrebe (npr.kada plače da ga se utješi i sl.). S obzirom da su djeci nužni odrasli da se brinu o njima nezadovoljavanje emocionalnih ili fizičkih potreba u ranoj dobi može kod djeteta potaknuti osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u druge oko sebe ili može stvoriti sliku da svijet nije sigurno mjesto gdje če se netko pobrinuti za njega. Iako Vi već neko vrijeme brinete za njega i situacija se uvelike promjenila što se tiče odgovaranja na njegove potrebe njemu će svakako trebati još vremena da se opusti i još više razvije povjerenje. Sada, na svjesnoj razini to očito uspijeva, ali tijekom noći ponekad ga opet obuzme strah. Odlično ste prepoznali kako se smiri tek kada uspije prepoznati Vaš glas. Drugim riječima, njemu je tada jako potrebno da osjeti da se netko brine za njega, da je siguran i da se može opustiti.
Djeci se osjećaj sigurnosti može pojačati i time da mu događaji u danu budu jasni i predvidivi. Rekli ste da ste uspjeli već uvesti neke rutine što je odlično. Naime promjene i neočekivani događaju pojačavaju osjećaj nesigurnosti, dok rituali, rutine i predvidivost pomažu djetetu da se opusti jer su tada stvari jasne i očekivane. Naravno, i to treba biti u nekoj mjeri, ali ne pretjerano jer dijete sada treba i puno vremena za slobodno igranje i istraživanje svijeta oko sebe.
Vezano uz noćno buđenje, bilo bi dobro da obratite pažnju i na to da neposredno prije spavanja ne gleda televiziju te da ne bude pretjerano stimuliran nečime već da spavanju prethode neke opuštajuće i mirnije aktivnosti. Uz sve to i vašu daljnju podršku, ljubav i sigurnost koju mu pružate vjerujem da će se noćna buđenja uz plač prorijediti. S obzirom na njegovu priču gotovo sigurno je to emocionalne prirode, a da bi se zalječili emoconalni ožiljci uz ljubav i podršku potrebno je i vrijeme tako da vam želim puno strpljenja i snage.
Ako ćete imati bilo kakvo dodatno pitanje slobodno nam se javite.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak se noću često budi i traži utjehu

<para>
 Uvijek je bila veselo i motorički jako napredno dijete - pravi mali majmunčić. U vrtić je krenula s 18 mjeseci i s privikavanjem nije bilo apsolutno nikakvih problema. Od rođenja živi samo sa mnom i starijim bratom, a tatu redovito viđa i on i ja smo u dobrim odnosima, tj. ne svađamo se. Do 2. rođendana tatu je viđala na način da je on dolazio kod nas doma na druženje otprilike 3 puta tjedno, a sada dolazi isto 3 puta tjedno po nju i vraća je nakon 2 sata. Barem bi tako trebalo biti, ali... 
</para>
<para>
 Od ljeta još vrlo često odbija otići s tatom, a mi je ne želimo siliti. Zapravo, ona se uopće više ne želi odvajati od mene (osim kad ide u vrtić) i ne mogu je ostaviti nikome na čuvanje niti pola sata. Prije ljeta nije bio nikakav problem da ostane s bakom ili dedom, s kojima je uvijek bila jako bliska, ali sada nema šanse. Plače, urla, vrišti, baca se po podu. 
</para>
<para>
 Pelenu je skinula s 22 mjeseca - dnevnu i noćnu, bez ikakvih problema. Sada zna zadržavati mokraću i ne piškiti od navečer prije spavanja do drugog dana popodne, a ako inzistiram na tome da piški, tvrdoglavo odbija i plače, dok se na kraju ne popiški po podu. Još se i poklopilo to da je ovu jesen došla u novu vrtičku grupu, gdje su joj sva djeca nova, a neka su od nje mlađa i skoro godinu dana. Počela je i fufljati u govoru, iako je još nedavno vrlo lijepo i razgovjetno pričala. 
</para>
<para>
 Uglavnom, nekad vrlo samostalna, napredna i živahna djevojčica postala je plačljivica, nekomunikativna, mrzovoljna i inatljiva. S njom je uistinu teško izaći na kraj - eventualno kad bi joj u svemu popuštala, što ne činim, naravno. Čini mi se da se stalno samo "svađamo" i da je napravila nekoliko koraka unatrag u svojem razvoju. Žao mi je je i vidim da ne izlazi sama sa sobom i sa svojim emocijama na kraj, ali ne znam više što da radim. U početku mi se činilo da je to samo neka faza, ali da "faza" traje već dobrih pet mjeseci. Kako Vi to sve vidite i što mi savjetujete?


</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ovdje ste iznijeli puno toga i potpuno je razumljivo da ste zabrinuti za ponašanje Vašeg djeteta. Također, vidim da želite pomoći svojoj djevojčici, ali ne znate kako što je također razumljivo i često kod roditelja jer odgajanje djeteta nosi brojne izazove pogotovo u situaciji rastave. Prije svega bi Vam postavila pitanje je li se dogodilo nešto značajno u odnosu Vaše djevojčice i njezinog tate ili neki drugi značajni događaj u tatinoj okolini?</para>
<para>Poželjno je prvo utvrditi postoji li neki realan razlog zbog kojega vaša djevojčica odbija odlaske kod tate. Ukoliko nema takvih razloga pokušajte osvijestiti šaljete li možda nenamjerno signale kojima ne odobravate njihovo druženje. Ukoliko ste Vi jako zabrinuti ili na neki način iskazujete nezadovoljstvo zbog njezinog provođenja vremena s tatom djevojčica to može osjetiti što može uzrokovati uznemirenost i neobične reakcije.</para>
<para>Treba reći da je vaša djevojčica u dobi kada tek uči prepoznavati vlastite emocije te često ne uspijeva u tome zbog čega ih ne može adekvatno iskazati. To onda može voditi razvoju problema u nekim drugim sferama poput kontrole mokrenja. Stoga, uzrok njezinom namjernom zadržavanju urina vjerojatno je emocionalne prirode. Ono kako joj vi možete olakšati ovaj dio je obraćanjem pažnje na njezino emocionalno stanje pritom prihvaćajući svaku njezinu emociju - ugodnu i neugodnu. Na primjer, možete joj reći „vidim da si jako tužna kada…“ u situaciji kada primijetite da je tužna. Što više reflektirate njezine emocije to će ih ona bolje moći prepoznati, a to vodi boljem izražavanju. Ako ne izražava neke svoje emocije onda sva ta energija ostaje u djetetu i traži da izađe van na neki način. Kada dijete ne zna adekvatne načine za izražavanje emocija tada u tome treba pomoć odrasle osobe.</para>
<para>Još bih se osvrnula na promjenu vrtićke grupe, treba razumjeti da je i to velika promjena za dijete te zahtjeva određenu razinu prilagodbe u kojoj joj Vi možete pomoći kroz reflektiranje, podršku, razgovor, igru. To što se na početku brzo adaptirala ne znači da se i na promjenu skupine može brzo adaptirati. Ponekad, kada se događaju promjene u djetetovoj okolini djetetu se može povećati separacijaska anksioznost. Navodite da Vaša djevojčica sada teško ostaje i sa bakom i djedom, tako da se čini da se kod nje sad generalno javlja pojačana separacijska anksioznost.</para>
<para>U svakom slučaju bilo bi dobro porazgovarati s tatom od djevojčice te tetama u vrtiću kako bi ste ustanovili što je moglo uzrokovati ovakvu promjenu u ponašanju koja ukazuje da nešto na emotivnom planu muči Vašu djevojčicu. Ukoliko ćete i dalje biti zabrinuti ili neće biti pomaka prema boljem slobodno se obratite stručnjaku.</para>
<para>Želim Vam svu sreću.</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja 3-godišnjakinja ne želi se odvojiti od mene ni na pola sata Poštovani, moja djevojčica će za 3 mjeseca napuniti 3 godine. Do nedavno je bila vrlo samostalna (wc, hranjenje, odijevanje...). 
    Uvijek je bila veselo i motorički jako napredno dijete - pravi mali majmunčić. U vrtić je krenula s 18 mjeseci i s privikavanjem nije bilo apsolutno nikakvih problema. Od rođenja živi samo sa mnom i starijim bratom, a tatu redovito viđa i on i ja smo u dobrim odnosima, tj. ne svađamo se. Do 2. rođendana tatu je viđala na način da je on dolazio kod nas doma na druženje otprilike 3 puta tjedno, a sada dolazi isto 3 puta tjedno po nju i vraća je nakon 2 sata. Barem bi tako trebalo biti, ali... 


   Od ljeta još vrlo često odbija otići s tatom, a mi je ne želimo siliti. Zapravo, ona se uopće više ne želi odvajati od mene (osim kad ide u vrtić) i ne mogu je ostaviti nikome na čuvanje niti pola sata. Prije ljeta nije bio nikakav problem da ostane s bakom ili dedom, s kojima je uvijek bila jako bliska, ali sada nema šanse. Plače, urla, vrišti, baca se po podu. 


   Pelenu je skinula s 22 mjeseca - dnevnu i noćnu, bez ikakvih problema. Sada zna zadržavati mokraću i ne piškiti od navečer prije spavanja do drugog dana popodne, a ako inzistiram na tome da piški, tvrdoglavo odbija i plače, dok se na kraju ne popiški po podu. Još se i poklopilo to da je ovu jesen došla u novu vrtičku grupu, gdje su joj sva djeca nova, a neka su od nje mlađa i skoro godinu dana. Počela je i fufljati u govoru, iako je još nedavno vrlo lijepo i razgovjetno pričala. 


   Uglavnom, nekad vrlo samostalna, napredna i živahna djevojčica postala je plačljivica, nekomunikativna, mrzovoljna i inatljiva. S njom je uistinu teško izaći na kraj - eventualno kad bi joj u svemu popuštala, što ne činim, naravno. Čini mi se da se stalno samo "svađamo" i da je napravila nekoliko koraka unatrag u svojem razvoju. Žao mi je je i vidim da ne izlazi sama sa sobom i sa svojim emocijama na kraj, ali ne znam više što da radim. U početku mi se činilo da je to samo neka faza, ali da "faza" traje već dobrih pet mjeseci. Kako Vi to sve vidite i što mi savjetujete?



Draga mama,
ovdje ste iznijeli puno toga i potpuno je razumljivo da ste zabrinuti za ponašanje Vašeg djeteta. Također, vidim da želite pomoći svojoj djevojčici, ali ne znate kako što je također razumljivo i često kod roditelja jer odgajanje djeteta nosi brojne izazove pogotovo u situaciji rastave. Prije svega bi Vam postavila pitanje je li se dogodilo nešto značajno u odnosu Vaše djevojčice i njezinog tate ili neki drugi značajni događaj u tatinoj okolini?
Poželjno je prvo utvrditi postoji li neki realan razlog zbog kojega vaša djevojčica odbija odlaske kod tate. Ukoliko nema takvih razloga pokušajte osvijestiti šaljete li možda nenamjerno signale kojima ne odobravate njihovo druženje. Ukoliko ste Vi jako zabrinuti ili na neki način iskazujete nezadovoljstvo zbog njezinog provođenja vremena s tatom djevojčica to može osjetiti što može uzrokovati uznemirenost i neobične reakcije.
Treba reći da je vaša djevojčica u dobi kada tek uči prepoznavati vlastite emocije te često ne uspijeva u tome zbog čega ih ne može adekvatno iskazati. To onda može voditi razvoju problema u nekim drugim sferama poput kontrole mokrenja. Stoga, uzrok njezinom namjernom zadržavanju urina vjerojatno je emocionalne prirode. Ono kako joj vi možete olakšati ovaj dio je obraćanjem pažnje na njezino emocionalno stanje pritom prihvaćajući svaku njezinu emociju - ugodnu i neugodnu. Na primjer, možete joj reći „vidim da si jako tužna kada…“ u situaciji kada primijetite da je tužna. Što više reflektirate njezine emocije to će ih ona bolje moći prepoznati, a to vodi boljem izražavanju. Ako ne izražava neke svoje emocije onda sva ta energija ostaje u djetetu i traži da izađe van na neki način. Kada dijete ne zna adekvatne načine za izražavanje emocija tada u tome treba pomoć odrasle osobe.
Još bih se osvrnula na promjenu vrtićke grupe, treba razumjeti da je i to velika promjena za dijete te zahtjeva određenu razinu prilagodbe u kojoj joj Vi možete pomoći kroz reflektiranje, podršku, razgovor, igru. To što se na početku brzo adaptirala ne znači da se i na promjenu skupine može brzo adaptirati. Ponekad, kada se događaju promjene u djetetovoj okolini djetetu se može povećati separacijaska anksioznost. Navodite da Vaša djevojčica sada teško ostaje i sa bakom i djedom, tako da se čini da se kod nje sad generalno javlja pojačana separacijska anksioznost.
U svakom slučaju bilo bi dobro porazgovarati s tatom od djevojčice te tetama u vrtiću kako bi ste ustanovili što je moglo uzrokovati ovakvu promjenu u ponašanju koja ukazuje da nešto na emotivnom planu muči Vašu djevojčicu. Ukoliko ćete i dalje biti zabrinuti ili neće biti pomaka prema boljem slobodno se obratite stručnjaku.
Želim Vam svu sreću.

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 