Postroll

Preroll

<para>
 Ponekad pojede par mrvica nečeg drugog, ali većinu dana je na adaptiranom mlijeku. Pomozite!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovakav obrazac hranjenja može se definirati kao primarni poremećaj hranjenja u ranoj dječjoj dobi. Centar za zbrinjavanje ovakvih slučajeva postoji u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, stoga vam savjetujem da se tamo javite. Inače vrlo je važno da se djetetu uspostavi red u prehrani, to znači da se obroci daju uvijek u isto vrijeme te da nema alternative, odnosno u ovom slučaju mlijeka, već da na izbor budu jela adekvatna dobi. No ovo je proces u koji trebaju biti uključen liječnik, nutricionist i psiholog.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dvogodišnjak odbija jesti sve osim adaptiranog mlijeka Pozdrav, molim vas da mi pomognete. Moj dvogodišnjak jede samo adaptirano mlijeko. Pokušala sam svašta, ali jednostavno neće ništa drugo jesti. 
    Ponekad pojede par mrvica nečeg drugog, ali većinu dana je na adaptiranom mlijeku. Pomozite!

Poštovana,
ovakav obrazac hranjenja može se definirati kao primarni poremećaj hranjenja u ranoj dječjoj dobi. Centar za zbrinjavanje ovakvih slučajeva postoji u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, stoga vam savjetujem da se tamo javite. Inače vrlo je važno da se djetetu uspostavi red u prehrani, to znači da se obroci daju uvijek u isto vrijeme te da nema alternative, odnosno u ovom slučaju mlijeka, već da na izbor budu jela adekvatna dobi. No ovo je proces u koji trebaju biti uključen liječnik, nutricionist i psiholog.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TENA NISETEO

Bolja ja

Dvogodišnjak odbija jesti sve osim adaptiranog mlijeka

<para>
 Sedimentacija je 20. Ostali nalazi su uredni.
</para>
<para>
U infektu, a i nakon antibiotika moguće je prolazno povišenje transaminaza. Isto je potrebno prekontrolirati par tjedana nakon svega kada dijete bude potpuno zdravo, tada se očekuje da se nalaz normalizirao. Ako tada nalaz nije uredan, potrebna je dalja obrada, što će usmjeriti Vaš pedijatar, a prije svega ultrazvuk jetre.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povećana vrijednost ALT kod dvogodišnje djevojčice Poštovana, moja dvogodišnja djevojčica ima povećanu vrijednost ALT - 70. Nema nikakvih tegoba. Uslijed prehlade prije vađenja nalaza pila je sirup amoksicilin te sirup za kašalj flavamed. 
    Sedimentacija je 20. Ostali nalazi su uredni.


U infektu, a i nakon antibiotika moguće je prolazno povišenje transaminaza. Isto je potrebno prekontrolirati par tjedana nakon svega kada dijete bude potpuno zdravo, tada se očekuje da se nalaz normalizirao. Ako tada nalaz nije uredan, potrebna je dalja obrada, što će usmjeriti Vaš pedijatar, a prije svega ultrazvuk jetre.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Povećana vrijednost ALT kod dvogodišnje djevojčice

<para>
 Dogodi se da u sat vremena jede dvaput, a podoji su još uvijek strašno dugi. Vjerujem da je to zbog početnih problema s laktacijom, jer smo gotovo dva mjeseca muku mučili da uspostavimo dojenje i izbacimo formulu. Sve skupa ne bi bio problem da se za 2,5 mjeseca ne moram vratiti na posao. Budući da vrijeme brzo prolazi zabrinuta sam kako uvesti red u prehranu. Bočicu ne želi, a ja ću biti u mogućnosti dojiti samo do 9 ujutro, oko podne i iza 16 sati. Razmišljam o ranijem uvođenju dohrane, ali nisam sigurna hoće li to pomoći. Inače, dojku svaki put isprazni do kraja i postoji mogućnost da i dalje nema dovoljno pa se zato tako učestalo hrani. Molim Vas savjet. Puno hvala, Emina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da se morate vratiti na posao, savjetujem Vam da dijete uvedete "u red" na način da ga hranite svaka 2,5 sata, zatim polako povećavate razmak između obroka za 15 minuta više, dok ne dođete do razmaka oko 3,5 sata. Dojite kad možete, znači u terminima u kojima ste naveli, no dohranu ne savjetujem uvoditi do oko 5-6 mjeseca djetetova života, već djetetu uvedite dojenačku formulu. Možete dati svaki drugi obrok formulu i to upravo u vrijeme u koje, kad krenete raditi, nećete biti kod kuće.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
 
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Beba doji na zahtjev, no uskoro se vraćam na posao. Da li uvesti dohranu ranije? Poštovana, beba je stara 3,5 mjeseca, teška 6,5 kg (početna težina 2,8 kg). Doji isključivo na zahtjev, međutim bez ikakvog reda. 
    Dogodi se da u sat vremena jede dvaput, a podoji su još uvijek strašno dugi. Vjerujem da je to zbog početnih problema s laktacijom, jer smo gotovo dva mjeseca muku mučili da uspostavimo dojenje i izbacimo formulu. Sve skupa ne bi bio problem da se za 2,5 mjeseca ne moram vratiti na posao. Budući da vrijeme brzo prolazi zabrinuta sam kako uvesti red u prehranu. Bočicu ne želi, a ja ću biti u mogućnosti dojiti samo do 9 ujutro, oko podne i iza 16 sati. Razmišljam o ranijem uvođenju dohrane, ali nisam sigurna hoće li to pomoći. Inače, dojku svaki put isprazni do kraja i postoji mogućnost da i dalje nema dovoljno pa se zato tako učestalo hrani. Molim Vas savjet. Puno hvala, Emina

Poštovana,
budući da se morate vratiti na posao, savjetujem Vam da dijete uvedete "u red" na način da ga hranite svaka 2,5 sata, zatim polako povećavate razmak između obroka za 15 minuta više, dok ne dođete do razmaka oko 3,5 sata. Dojite kad možete, znači u terminima u kojima ste naveli, no dohranu ne savjetujem uvoditi do oko 5-6 mjeseca djetetova života, već djetetu uvedite dojenačku formulu. Možete dati svaki drugi obrok formulu i to upravo u vrijeme u koje, kad krenete raditi, nećete biti kod kuće.

   
      Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
   















   
      nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
   

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      
         Definicija hrane d.o.o.
      
   

  Klinfo.hr 

Beba doji na zahtjev, no uskoro se vraćam na posao. Da li uvesti dohranu ranije?

<para>
 Pošto mi se čini da joj samo mlijeko ne drži sitost koliko bi trebalo. Ona je do sada imala i do 10 obroka dnevno, s tim da se noću nije budila, dok nismo konzultirali savjetovalište za bebe, koje nam je reklo da je hranimo na svaka 3-4 sata. Da napomenem da se od samog rođenja hranila adaptiranim mlijekom NOVALAC 1. Unaprijed zahvalna, Ristić Tamara.
</para>
<para>
Ukoliko dijete ima navršena 4 mjeseca života, možete početi i s dohranom, tj. uvođenjem nemliječnih namirnica. Svejedno je hoćete li početi s voćem, žitaricama ili povrćem. Budući da imate dojam da je dijete gladno, predlažem da počnete sa žitaricam, pr. rižolinom, a onda iza toga možete uvesti neku voćku, primjerice jabuku ili krušku, pa napraviti voćno-žitno-mliječnu kašicu koja je zasitna i zdrava. Kada počinjete prvo dajete vrlo malu količinu nove namirnice, a onda kroz nekoliko dana povećavate, tako da zamijenite cijeli mliječni obrok. Iza toga uvodite drugu novu namirnicu, pa ih kombinirate.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je moja beba od 4 mjeseca dovoljno sita ili trebam uvesti i krutu hranu? Poštovani, moja beba ima 4 mjeseca. Trenutačno ima 6 kg, a rođena je sa 2 kg i 560 gr. Uz mlijeko, što bi mogla joj još dati od čvrste hrane i sokova (da nisu kupovni)? 
    Pošto mi se čini da joj samo mlijeko ne drži sitost koliko bi trebalo. Ona je do sada imala i do 10 obroka dnevno, s tim da se noću nije budila, dok nismo konzultirali savjetovalište za bebe, koje nam je reklo da je hranimo na svaka 3-4 sata. Da napomenem da se od samog rođenja hranila adaptiranim mlijekom NOVALAC 1. Unaprijed zahvalna, Ristić Tamara.


Ukoliko dijete ima navršena 4 mjeseca života, možete početi i s dohranom, tj. uvođenjem nemliječnih namirnica. Svejedno je hoćete li početi s voćem, žitaricama ili povrćem. Budući da imate dojam da je dijete gladno, predlažem da počnete sa žitaricam, pr. rižolinom, a onda iza toga  možete uvesti neku voćku, primjerice jabuku ili krušku, pa napraviti voćno-žitno-mliječnu kašicu koja je zasitna i zdrava. Kada počinjete prvo dajete vrlo malu količinu nove namirnice, a onda kroz nekoliko dana povećavate, tako da zamijenite cijeli mliječni obrok. Iza toga uvodite drugu novu namirnicu, pa ih kombinirate.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je moja beba od 4 mjeseca dovoljno sita ili trebam uvesti i krutu hranu?

<para>
 Kada leži na trbuhu šake mu znaju biti skupljene i tako lupa s njima po površini, ne drži dlanove ispružene. Hvata igračke normalno ispružene ruke i igra se s njima, ali ne lupa ispruženim dlanom. Kada pokušavam da plješće rukama šake su također skupljene. Svaki put mu ih ispravljam. Koje bi vježbice trebala raditi da se to ispravi? Hvala.
</para>
<para>Poštovana, preporučam Vam da se javite fizioterapeutu koji ima iskustva sa Bobath terapijom i da Vam točno pokaže koje vježbice raditi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Stisnute šake i neokretanje s trbuha na leđa kod 6-mjesečne bebe Pozdrav, imam bebu od 6 mjeseci. Može se okrenuti s leđa na trbuh, obrnuto može samo uz nečiju pomoć. 
    Kada leži na trbuhu šake mu znaju biti skupljene i tako lupa s njima po površini, ne drži dlanove ispružene. Hvata igračke normalno ispružene ruke i igra se s njima, ali ne lupa ispruženim dlanom. Kada pokušavam da plješće rukama šake su također skupljene. Svaki put mu ih ispravljam. Koje bi vježbice trebala raditi da se to ispravi? Hvala.

Poštovana, preporučam Vam da se javite fizioterapeutu koji ima iskustva sa Bobath terapijom i da Vam točno pokaže koje vježbice raditi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Stisnute šake i neokretanje s trbuha na leđa kod 6-mjesečne bebe

<para>
 Liječen Klavocinom (7 dana), parenteralno te još 4 dana per os. Nakon toga urin sterilan. Provođena profilaksa Cefiksimom mjesec dana, nakon toga UK ponovno Klebsiella pneumonia. Terapija Sulotrimom 10 dana nakon čega je urin bio sterilan te smo napravili MCUG gdje je isključen VUR, ali UZV su i dalje upalne promjene na desnom bubregu (iz nalaza “desni bubreg dimenzije 65x26mm pravilnih kontura no sa znacima blago naglašenog kanalnog sustava – promjene tipa gradus I zastoja – u komparaciji sa suprotnom stranom te nešto širim parenthimom”) te mokraćnom mjehuru, urin i UK sterilna, ali značajan broj leukocita. Sada je na terapiji Klavocinom 10 dan te dalje profilaksa nitrofurantoinom. Dalje moramo kontrolirati urin te za 2 mjeseca ponovo na uzv.
</para>
<para>
 Pitanje, tj. molila bih Vas za savjet. Imate li Vi drugi savjet za liječenje, ili da napravimo još koje dodatne pretrage? Može li se još što napraviti glede toga? Sada ima 10,5 mjeseci, uz terapiju dajemo mu čaj od brusnice te Cranactin i Bio gaju probiotik (vremenski udaljeno od antibiotika), higijena je na nivou. Unaprijed zahvaljujem, Ana.
</para>
<para>
Poštovana, napravljeno je sve kako treba, ono što je najsumnjivije je da beba ima vezikoureteralni refluks što nije dokazano pod rendgenom. Preporučila bih da svakako bude na profilaksi da se učini kontrolni UZV bubrega i mjehura za 2 mjeseca i u ovisnosti o tom nalazu odluči za daljnje postupke kao i eventualnu dodatnu dijagnostičku obradu. U slučaju recidiva uroinfekcije preporučam svakako da se napravi ciklička ultrazvučna cistografija jer se njome dokaže 10% više refluksa nego klasičnom mikcijskom cistografijom, a ovakva klinička slika i tijek je najsumnjivija na vezikoureteralni refluks.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Liječenje urinoinfekcije uzrokovane Klebsiellom penumoniaIme Poštovani, beba od 8 mjeseci je primljena u bolnicu zbog žestoke akutne urinoinfekcije uzrokovane Klebsiellom pneumonia, uzv-om nađene upalne promjene desnog bubrega. 
    Liječen Klavocinom (7 dana), parenteralno te još 4 dana per os. Nakon toga urin sterilan. Provođena profilaksa Cefiksimom mjesec dana, nakon toga UK ponovno Klebsiella pneumonia. Terapija Sulotrimom 10 dana nakon čega je urin bio sterilan te smo napravili MCUG gdje je isključen VUR, ali UZV su i dalje upalne promjene na desnom bubregu (iz nalaza “desni bubreg dimenzije 65x26mm pravilnih kontura no sa znacima blago naglašenog kanalnog sustava – promjene tipa gradus I zastoja – u komparaciji sa suprotnom stranom te nešto širim parenthimom”) te mokraćnom mjehuru, urin i UK sterilna, ali značajan broj leukocita. Sada je na terapiji Klavocinom 10 dan te dalje profilaksa nitrofurantoinom. Dalje moramo kontrolirati urin te za 2 mjeseca ponovo na uzv.


   Pitanje, tj. molila bih Vas za savjet. Imate li Vi drugi savjet za liječenje, ili da napravimo još koje dodatne pretrage? Može li se još što napraviti glede toga? Sada ima 10,5 mjeseci, uz terapiju dajemo mu čaj od brusnice te Cranactin i Bio gaju probiotik (vremenski udaljeno od antibiotika), higijena je na nivou. Unaprijed zahvaljujem, Ana.


Poštovana, napravljeno je sve kako treba, ono što je najsumnjivije je da beba ima vezikoureteralni refluks što nije dokazano pod rendgenom. Preporučila bih da svakako bude na profilaksi da se učini kontrolni UZV bubrega i mjehura za 2 mjeseca i u ovisnosti o tom nalazu odluči za daljnje postupke kao i eventualnu dodatnu dijagnostičku obradu. U slučaju recidiva uroinfekcije preporučam svakako da se napravi ciklička ultrazvučna cistografija jer se njome dokaže 10% više refluksa nego klasičnom mikcijskom cistografijom, a ovakva klinička slika i tijek je najsumnjivija na vezikoureteralni refluks.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Liječenje urinoinfekcije uzrokovane Klebsiellom penumoniaIme

<para>Poštovana svakako preporučam da se javite na pregled svom pedijatru da se vidi o čemu se radi i da li je u pitanju samo ogrebotina ili infekcija.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Crvenilo u pupku uz malo krvi kod 6-mjesečne bebe Poštovani, unazad nekoliko dana primijetila sam kod moje šestomjesečne bebe crvenilo u pupku, te čak i malo krvi. Molila bi vas za savjet. Hvala. Poštovana svakako preporučam da se javite na pregled svom pedijatru da se vidi o čemu se radi i da li je u pitanju samo ogrebotina ili infekcija.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Crvenilo u pupku uz malo krvi kod 6-mjesečne bebe

<para>
 Prije mjesec dana imao je začepljeni nosić i izbacivao je sekret, isto bez temperature. Vodila sam ga par puta kod pedijatra, ali smatraju da to nije ništa i daju mu sirup i to je to. Radili smo bris nosa i to je u redu. Ne znam više što da radim. Inhaliram ga, pije čajeve i koristim aqvamarine za ispiranje nosa. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Prema kliničkoj slici radi se o virozi s kašljem što je uobičajena pojava u ovo doba godine. Naročito tome su sklona djeca koja pohađaju kolektiv. Imunološki sustav se u pravilu sam izbori i savlada infekciju, a kao pomoć koriste se samo potporne mjere – inhalacije, puno tekućine, tolaeta nosa, sirupi protiv kašlja i slično. Antibiotici se primjenjuju samo ako infekcija izgleda bakterijska što u Vašem slučaju nije.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dugotrajan suhi kašalj kod 4-godišnjaka Dijete od 4 godine kašlje već nekoliko dana. Više tijekom noći, suhi kašalj. Nema temperaturu, normalno jede, pije dosta tekućine. 
    Prije mjesec dana imao je začepljeni nosić i izbacivao je sekret, isto bez temperature. Vodila sam ga par puta kod pedijatra, ali smatraju da to nije ništa i daju mu sirup i to je to. Radili smo bris nosa i to je u redu. Ne znam više što da radim. Inhaliram ga, pije čajeve i koristim aqvamarine za ispiranje nosa. Unaprijed hvala.


Prema kliničkoj slici radi se o virozi s kašljem što je uobičajena pojava u ovo doba godine. Naročito tome su sklona djeca koja pohađaju kolektiv. Imunološki sustav se u pravilu sam izbori i savlada infekciju, a kao pomoć koriste se samo potporne mjere – inhalacije, puno tekućine, tolaeta nosa, sirupi protiv kašlja i slično. Antibiotici se primjenjuju samo ako infekcija izgleda bakterijska što u Vašem slučaju nije.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dugotrajan suhi kašalj kod 4-godišnjaka

<para>
 Ako je se pokuša utješiti ili dodirnuti još je i gore, kao da se nas boji, bježi od nas, ne dopušta da joj se prilazi. To traje nekih 5-10 min i tada naočigled odjednom dođe k sebi i potrči mi u zagrljaj. 
 To se počelo događati negdje u vrijeme oko njezine 2.godine kada je krenula u jaslice. Nekad se dešava svaku noć, a nekad budu i periodi kad lijepo mirno spava. Ja i muž smo stvarno jako zabrinuti i voljeli bismo da nam pokušate objasniti što može biti uzrok takvom ponašanju. Zahvaljujem na Vašem odgovoru!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>situacije koje opisujete djeluju kao takozvani noćni strahovi. Noćni strahovi se ponekad javljaju kod djece i djeca tada zapravo nisu u svjesnom stanju tako da, kao što ste primjetili, tada nije lako doprijeti do dijeteta. Za to vrijeme jedino je važno voditi računa da se dijete bude sigurno i da se ne ozlijedi.</para>
<para>Dodatno, ono što možete činiti je da tijekom dana obratite pažnju na to da dijete ima dovoljno opuštajućih aktivnosti. Posebno je važno da prije spavanja uvedete neku rutinu koja će joj biti sigurna i previdiva. Pratite što joj pomaže da se opusti fizički, a što ju i psihički umiruje (npr. čitanje priča, uspavanke, masaže...). Bilo bi dobro izbjegavati snažnije podražaje nekoliko sati prije spavanja (npr. crtiće). Također, obratite pažnju na povezanost događaja tijekom dana i toga je li se noćni strah javio ili nije. Primjerice, javlja li se onda kada je provela manje vremena uz Vas ili ako je bila jako umorna prije nego što je zaspala... U svakom slučaju, noćni strahovi najčešće prestanu kroz neko vrijeme, ipak dobro je isprobati razne pristupe kako bi se oni što prije prorijedili, a onda i nestali.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (2,5 godina) noću se budi vrišteći i boji nas se Pozdrav! Moja curica (2,5 god) se noću često budi plačući, vrišteći, s otvorenim očima, ali očito je da ne razumije ništa šta joj se tada govori. 
    Ako je se pokuša utješiti ili dodirnuti još je i gore, kao da se nas boji, bježi od nas, ne dopušta da joj se prilazi. To traje nekih 5-10 min i tada naočigled odjednom dođe k sebi i potrči mi u zagrljaj. 
   To se počelo događati negdje u vrijeme oko njezine 2.godine kada je krenula u jaslice. Nekad se dešava svaku noć, a nekad budu i periodi kad lijepo mirno spava. Ja i muž smo stvarno jako zabrinuti i voljeli bismo da nam pokušate objasniti što može biti uzrok takvom ponašanju. Zahvaljujem na Vašem odgovoru!

Draga mama,
situacije koje opisujete djeluju kao takozvani noćni strahovi. Noćni strahovi se ponekad javljaju kod djece i djeca tada zapravo nisu u svjesnom stanju tako da, kao što ste primjetili, tada nije lako doprijeti do dijeteta. Za to vrijeme jedino je važno voditi računa da se dijete bude sigurno i da se ne ozlijedi.
Dodatno, ono što možete činiti je da tijekom dana obratite pažnju na to da dijete ima dovoljno opuštajućih aktivnosti. Posebno je važno da prije spavanja uvedete neku rutinu koja će joj biti sigurna i previdiva. Pratite što joj pomaže da se opusti fizički, a što ju i psihički umiruje (npr. čitanje priča, uspavanke, masaže...). Bilo bi dobro izbjegavati snažnije podražaje nekoliko sati prije spavanja (npr. crtiće). Također, obratite pažnju na povezanost događaja tijekom dana i toga je li se noćni strah javio ili nije. Primjerice, javlja li se onda kada je provela manje vremena uz Vas ili ako je bila jako umorna prije nego što je zaspala... U svakom slučaju, noćni strahovi najčešće prestanu kroz neko vrijeme, ipak dobro je isprobati razne pristupe kako bi se oni što prije prorijedili, a onda i nestali.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Djevojčica (2,5 godina) noću se budi vrišteći i boji nas se

<para>
 a nakon toga sam joj uvela krutu hranu – proso, bundevu, batat, jabuku, krušku, bananu, palentu, luk – u skladu dobi i prema tablici. Te namirnice sam uvela jer je imala problema sa stolicom zbog željeza. Primijetila sam, i prije uvođenja krute hrane, a posebno nakon, da beba trlja okice i nosić, pa čak i dok spava i to se zacrveni, da joj kapci izgledaju kao natečeni od trljanja. Da li je u pitanju neka alergija?
</para>
<para>
 2. Bebi je opipan limfni čvor. Bili smo i kod pedijatrice i to po njoj nije ništa, kao reakcija na neku upalu. Beba je imala prehladu i nakon toga sam i opazila i vidjela taj čvor, ali ne raste. Šta može biti ako raste?
</para>
<para>
 3. Na mjestu gdje je bila tjemenjača koju je beba dobila s 2 mjeseca i koja je donekle sanirana mustelom i ponekad tretirana maslinovim uljem, koža je sada drugačije boje, bez ljuskica, ali kao da ima nešto sitnije. Da li je ta boja na tjemenu ostala od maslinovog ulja ili je nešto drugo u pitanju?
</para>
<para>
 4. Da li čestom plakanju nakon buđenja može biti uzrok rast zubića (trenutno ima 6, neki još i rastu) i/ili bolovi u stomaku (ranije je imao grčeve i još uvijek „glasni rad crijeva“). Hvala Vam na savjetu/mišljenju!
</para>
<para>Poštovana, evo odgovori na Vaša pitanja redom:</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Da se radi o alergiji na hranu osip, svrbež kože i crvenilo bi bilo i na drugim dijelovima tijela, ne samo na licu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kod djece su limfni čvorovi veći nego kod odraslih, to nazivamo polimikroadenija vrata i normalna je pojava. U virusnim i bakterijskim upalama limfni čvorovi rastu, no ako imamo povećanje limfnih čvorova bez infekta koji nisu bolni, a sve su veći u tom slučaju poduzima se odgovarajuća hematološka obrada koja kao prvo uključuje laboratorijske nalaze, ultrazvuk limfnog čvora, te punkciju po potrebi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ne bih znala odgovoriti na ovo pitanje jer ne razumijem šta to znači kao da ima nešto sitnije. Moguće je da je koža privremeno drugačijeg pigmenta nakon ljuštenja, što će se iznivelirati s vremenom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para/>
 <para>Uzrok plaču kod dojenčeta nakon buđenja može biti svašta, glad, umor, nicanje zubiju, grčevi, kada im je vruće, kada im je hladno, kada se boje i traže našu blizinu…</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povećani limfni čvor, crveni, otečni kapci i noćna buđenja kod 8-mjesečne bebe Poštovana, kod bebe (stara 8 mjeseci) sam zapazila neke stvari pa mi je potreban Vaš savjet/mišljenje. 1. Beba je stara 8 mj., isključivo dojena do 6 mj. 
    a nakon toga sam joj uvela krutu hranu – proso, bundevu, batat, jabuku, krušku, bananu, palentu, luk – u skladu dobi i prema tablici. Te namirnice sam uvela jer je imala problema sa stolicom zbog željeza. Primijetila sam, i prije uvođenja krute hrane, a posebno nakon, da beba trlja okice i nosić, pa čak i dok spava i to se zacrveni, da joj kapci izgledaju kao natečeni od trljanja. Da li je u pitanju neka alergija?


   2. Bebi je opipan limfni čvor. Bili smo i kod pedijatrice i to po njoj nije ništa, kao reakcija na neku upalu. Beba je imala prehladu i nakon toga sam i opazila i vidjela taj čvor, ali ne raste. Šta može biti ako raste?


   3. Na mjestu gdje je bila tjemenjača koju je beba dobila s 2 mjeseca i koja je donekle sanirana mustelom i ponekad tretirana maslinovim uljem, koža je sada drugačije boje, bez ljuskica, ali kao da ima nešto sitnije. Da li je ta boja na tjemenu ostala od maslinovog ulja ili je nešto drugo u pitanju?


   4. Da li čestom plakanju nakon buđenja može biti uzrok rast zubića (trenutno ima 6, neki još i rastu) i/ili bolovi u stomaku (ranije je imao grčeve i još uvijek „glasni rad crijeva“). Hvala Vam na savjetu/mišljenju!

Poštovana, evo odgovori na Vaša pitanja redom:

   
      Da se radi o alergiji na hranu osip, svrbež kože i crvenilo bi bilo i na drugim dijelovima tijela, ne samo na licu.
   
   
      Kod djece su limfni čvorovi veći nego kod odraslih, to nazivamo polimikroadenija vrata i normalna je pojava. U virusnim i bakterijskim upalama limfni čvorovi rastu, no ako imamo povećanje limfnih čvorova bez infekta koji nisu bolni, a sve su veći u tom slučaju poduzima se odgovarajuća hematološka obrada koja kao prvo uključuje laboratorijske nalaze, ultrazvuk limfnog čvora, te punkciju po potrebi.
   
   
      Ne bih znala odgovoriti na ovo pitanje jer ne razumijem šta to znači kao da ima nešto sitnije. Moguće je da je koža privremeno drugačijeg pigmenta nakon ljuštenja, što će se iznivelirati s vremenom
   
   
      
      Uzrok plaču kod dojenčeta nakon buđenja može biti svašta, glad, umor, nicanje zubiju, grčevi, kada im je vruće, kada im je hladno, kada se boje i traže našu blizinu…
   


   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Povećani limfni čvor, crveni, otečni kapci i noćna buđenja kod 8-mjesečne bebe

<para>
 Što to može biti i što na napravimo? Ne obavlja nuždu po nekoliko dana i onda dođu neki vjetrovi pa se dogodi da pelena bude napunjena nečim što izgleda kao sitni kamenčići ili zrna kave.
</para>
<para>U ovakvom slučaju potrebno je omekšati stolicu da ju dijete može normalno evakuirati. Obično se koristi sirup ili prah na bazi laktuloze ( Portalak , Duphalac ili Regulino) koji neće ulijeniti crijeva, ali će navući više tekućine u crijevo i omekšati stolicu, dok se sve ponovo ne regulira. Iza toga se terapija ukida. Neka Vam prema kilaži dozu odredi Vaš liječnika, u protivnom ako se situacija pogoršava uputno je učiniti pregled gastroenterologa. Naime, što se duže problem povlači teže ga je riješiti. Naravno i prehrana mora biti adekvatna, dosta voća (kruške, marelice, šljive), povrća, žitarica, a izbjegavati velike količine mliječnog, čokolino, rižu, banane, grickalice, sve što stvrdnjava stolicu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Bolovi i tvrda stolica kod dvogodišnjaka Poštovani, imamo sina od dvije godine i tri mjeseca. Naime, već neki period dijete ima bolove kod obavljanja velike nužde. Kada napokon uspije obaviti, izgleda kao neki sitno osušeni kamenčići. 
    Što to može biti i što na napravimo? Ne obavlja nuždu po nekoliko dana i onda dođu neki vjetrovi pa se dogodi da pelena bude napunjena nečim što izgleda kao sitni kamenčići ili zrna kave.

U ovakvom slučaju potrebno je omekšati stolicu da ju dijete može normalno evakuirati. Obično se koristi sirup ili prah na bazi laktuloze ( Portalak , Duphalac ili Regulino) koji neće ulijeniti crijeva, ali će navući više tekućine u crijevo i omekšati stolicu, dok se sve ponovo ne regulira. Iza toga se terapija ukida. Neka Vam prema kilaži dozu odredi Vaš liječnika, u protivnom ako se situacija pogoršava uputno je učiniti pregled gastroenterologa. Naime, što se duže problem povlači teže ga je riješiti. Naravno i prehrana mora biti adekvatna, dosta voća (kruške, marelice, šljive), povrća, žitarica, a izbjegavati velike količine mliječnog, čokolino, rižu, banane, grickalice, sve što stvrdnjava stolicu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Bolovi i tvrda stolica kod dvogodišnjaka

<para>
 u tom periodu ne iznosimo dijete van sobe, ne palimo svjetla, ne pričamo, ne igramo se itd. Pokušali smo dati bocu ne bi li iza toga usnuo, ali ni to nije uspjelo. Nakon toga jutrom produžuje svoje spavanje do između 9 i 10 h. Par puta smo mu pokušali ukinuti dnevno spavanje nakon spavanja do 10 h i tada bi u 20 navečer već spavao, ali bi već sljedeću noć opet ponovio nespavanje. Zanima me da li je ovo stanje (najvjerojatnije) prolazno, što pokušati učiniti i spriječiti da ostane budan po noći? Zahvaljujem se unaprijed i lijepi pozdrav, mama Ivana.
</para>
<para>Vaš je dječak vjerojatno samo poremetio ritam. Ujutro duže spava nego li je uobičajeno, pa vjerojatno ide kasnije na popodnevno spavanje pa se onda budi kada ne treba tijekom noći. Možda možete pokušati probuditi ga ujutro oko 8 h, pa će ranije ići i poslijepodne spavati i ranije se probuditi. Na taj način možda prekine buđenje noću.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako spriječiti duže periode noćne budnosti kod 14-mjesečnog dječaka? Poštovanje, imamo dijete od 14 mjeseci koje do sada nije prespavao noć bez par noćnih buđenja. Prije dva, tri tjedna to buđenje se pretvorilo u stanje budnosti koje traje oko 3 do 4 sata. 
    u tom periodu ne iznosimo dijete van sobe, ne palimo svjetla, ne pričamo, ne igramo se itd. Pokušali smo dati bocu ne bi li iza toga usnuo, ali ni to nije uspjelo. Nakon toga jutrom produžuje svoje spavanje do između 9 i 10 h. Par puta smo mu pokušali ukinuti dnevno spavanje nakon spavanja do 10 h i tada bi u 20 navečer već spavao, ali bi već sljedeću noć opet ponovio nespavanje. Zanima me da li je ovo stanje (najvjerojatnije) prolazno, što pokušati učiniti i spriječiti da ostane budan po noći? Zahvaljujem se unaprijed i lijepi pozdrav, mama Ivana.

Vaš je dječak vjerojatno samo poremetio ritam. Ujutro duže spava nego li je uobičajeno, pa vjerojatno ide kasnije na popodnevno spavanje pa se onda budi kada ne treba tijekom noći. Možda možete pokušati probuditi ga ujutro oko 8 h, pa će ranije ići i poslijepodne spavati i ranije se probuditi. Na taj način možda prekine buđenje noću.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako spriječiti duže periode noćne budnosti kod 14-mjesečnog dječaka?

<para>
 Prije četiri dana počeo je kašljati, nos mu se začepio i dobio temperaturu do 37.8. Otišli smo na pregled i doktorica je rekla da je upala grla i dobio je sirup Panklav, svakih 8 h po 4 ml. I u slučaju promuklog kašlja da mu se uključi inhalacija Pulmicort 2x1ml, Atrovent 8 kapi na 12 h i fiziološka voda 2ml. Promukli kašalj se pojavio odmah drugi dan pa smo tu inhalaciju i uključili. Danas je četvrti dan od kada pije sirup, a treći od inhalacije, a temperatura se opet jutros vratila na 37.1, a jučer je nije imao. Da li je to normalno, je li dobra terapija i trebamo li opet ići kod doktora? Pozdrav.
</para>
<para>Poštovana, najbolje je da se javite liječniku koji je svu tu terapiju ordinirao na kontrolu. Laringitis je najčešće virusne etiologije i ne zahtjeva antibiotsko liječenje. Preporučam i da se naprave laboratorijski nalazi, kada to traje već dulje vrijeme da se točno vidi o čemu se radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Liječimo li laringitis ispravno? Moj sin ima 22 mjeseca. Prije mjesec dana imao je upalu grla i laringitis, dobio je amoksicilin sirup, urbazon, inhalaciju s Pantenolom i fiziološki voda, i to je prošlo. 
    Prije četiri dana počeo je kašljati, nos mu se začepio i dobio temperaturu do 37.8. Otišli smo na pregled i doktorica je rekla da je upala grla i dobio je sirup Panklav, svakih 8 h po 4 ml. I u slučaju promuklog kašlja da mu se uključi inhalacija Pulmicort 2x1ml, Atrovent 8 kapi na 12 h i fiziološka voda 2ml. Promukli kašalj se pojavio odmah drugi dan pa smo tu inhalaciju i uključili. Danas je četvrti dan od kada pije sirup, a treći od inhalacije, a temperatura se opet jutros vratila na 37.1, a jučer je nije imao. Da li je to normalno, je li dobra terapija i trebamo li opet ići kod doktora? Pozdrav.

Poštovana, najbolje je da se javite liječniku koji je svu tu terapiju ordinirao na kontrolu. Laringitis je najčešće virusne etiologije i ne zahtjeva antibiotsko liječenje. Preporučam i da se naprave laboratorijski nalazi, kada to traje već dulje vrijeme da se točno vidi o čemu se radi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Liječimo li laringitis ispravno?

<para>
 Razočaran je jako. Ispričala sam se ali ništa, ne želi mi oprostiti. Kako da ga vratim? Ne želim ga izgubiti, shvatila sam svoje greške i spremna sam promijeniti se. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga Alex,</para>
<para>žao mi je što ti je sada vjerojatno teško prihvatiti da je tvoj dečko razočaran i što ti ne želi oprostiti. Hoće li se tvoj dečko predomisliti ili ne – zaista ne znam. Nažalost, ne postoji recept kako vratiti osobu koja je izgubila naše povjerenje, koja ne želi više biti s nama. Smatram da to jednim djelom ovisi o našim postupcima, a drugim djelom o njoj. Na svoje postupke možeš utjecati – možeš primjerice zamoliti svog dečka da još jednom razgovarate ili mu predložiti da još razmisli te da pričekate konačnu odluku. No, ukoliko on to ne želi – tada zaista nema druge opcije nego prihvatiti činjenicu da je ovo za njega kraj.</para>
<para>Nekada učinimo stvari za koje nam je poslije žao. No, smatram da ne postoje pogreške već samo povratne informacije iz kojih učimo. Da uvijek sve činimo ispravno, kako bismo ikada išta naučili? Također smatram da ponekada neke stvari činimo jer podsvjesno nešto želimo ali se svjesno ne usudimo priznati. Kraj ove veze za tebe ne mora značiti samo tugu jer više nisi s osobom koja ti puno znači. Razmisli što još može značiti ovaj kraj a da je pozitivno za tebe? Sigurno će ti trebati određeno vrijeme da ga preboliš, no i taj period će proći.</para>
<para>Kakva god njegova odluka bila, moj savjet jest da prošlost zaista iskoristiš kao povratnu informaciju iz koje si nešto naučila te da se okreneš ljudima i stvarima koje će ti u ovom trenutku pružiti sigurnost i veselje.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povrijedila sam osobu koja mi znači sve Povrijedila sam osobu koja mi znači sve na svijetu. Dopisivala sam se s drugim, a znala sam da mu to smeta. Ovu grešku sam ponovila već drugi put. I dečko više ne želi razgovarati sa mnom. 
    Razočaran je jako. Ispričala sam se ali ništa, ne želi mi oprostiti. Kako da ga vratim? Ne želim ga izgubiti, shvatila sam svoje greške i spremna sam promijeniti se. Hvala unaprijed.

Draga Alex,
žao mi je što ti je sada vjerojatno teško prihvatiti da je tvoj dečko razočaran i što ti ne želi oprostiti. Hoće li se tvoj dečko predomisliti ili ne – zaista ne znam. Nažalost, ne postoji recept kako vratiti osobu koja je izgubila naše povjerenje, koja ne želi više biti s nama. Smatram da to jednim djelom ovisi o našim postupcima, a drugim djelom o njoj. Na svoje postupke možeš utjecati – možeš primjerice zamoliti svog dečka da još jednom razgovarate ili mu predložiti da još razmisli te da pričekate konačnu odluku. No, ukoliko on to ne želi – tada zaista nema druge opcije nego prihvatiti činjenicu da je ovo za njega kraj.
Nekada učinimo stvari za koje nam je poslije žao. No, smatram da ne postoje pogreške već samo povratne informacije iz kojih učimo. Da uvijek sve činimo ispravno, kako bismo ikada išta naučili? Također smatram da ponekada neke stvari činimo jer podsvjesno nešto želimo ali se svjesno ne usudimo priznati. Kraj ove veze za tebe ne mora značiti samo tugu jer više nisi s osobom koja ti puno znači. Razmisli što još može značiti ovaj kraj a da je pozitivno za tebe? Sigurno će ti trebati određeno vrijeme da ga preboliš, no i taj period će proći.
Kakva god njegova odluka bila, moj savjet jest da prošlost zaista iskoristiš kao povratnu informaciju iz koje si nešto naučila te da se okreneš ljudima i stvarima koje će ti u ovom trenutku pružiti sigurnost i veselje.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Povrijedila sam osobu koja mi znači sve

<para>Poštovana, tjelesna visina Vašeg djeteta je na 15-oj, a težina na 50-oj centili za dob i spol. To je još uvijek u granicama normale. Bitno je da dijete prati svoju tj. da ne pada u nižu centilnu krivulju što prati Vaš liječnik i ako je potrebno Vas upućuje na daljnju obradu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je visina djeteta primjerena za dob? Djevojčica je stara 3 godine, visoka je 90 cm i ima 14 kg. Rođena je sa 48 cm i 2750 g, terminska beba. Suprug i ja visoki smo 163 cm, odnosno 175 cm. Da li je njezina visina normalna za dob? Poštovana, tjelesna visina Vašeg djeteta je na 15-oj, a težina na 50-oj centili za dob i spol. To je još uvijek u granicama normale. Bitno je da dijete prati svoju tj. da ne pada u nižu centilnu krivulju što prati Vaš liječnik i ako je potrebno Vas upućuje na daljnju obradu.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je visina djeteta primjerena za dob?

<para>
 Kada ga pitam zašto to radi, kaže da ne zna! Bili smo u bolnicu na pretragama puna 2 tjedna, no nisu našli izvor, ni rješenje problema. Ako imate savjet što učiniti, bila bi zahvalna.
</para>
<para>Za ovakav problem potrebno je javiti se gastroenterologu, kao prvo da se vidi radi li se zaista o pravoj inkontineciji (bijegu) cijele stolice ili samo prljanju rublja zbog takozvane pseudoinkontinecije uslijed prenakupljenje stolice koja se prethodno nije redovno praznila. Ovisno o tome koje je stanje i terapija je različita. Stoga je nemoguće na ovaj način dati dobre upute.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak od 11 godina veliku nuždu vrši u gaće Dobar dan. Dječak star 11 godina, prije godinu dana počeo je vršiti veliku nuždu u gaćice. Nema osjećaj za obavljanje nužde. Nastao nam jako veliki problem jer se to događa i u školi. 
    Kada ga pitam zašto to radi, kaže da ne zna! Bili smo u bolnicu na pretragama puna 2 tjedna, no nisu našli izvor, ni rješenje problema. Ako imate savjet što učiniti, bila bi zahvalna.

Za ovakav problem potrebno je javiti se gastroenterologu, kao prvo da se vidi radi li se zaista o pravoj inkontineciji (bijegu) cijele stolice ili samo prljanju rublja zbog takozvane pseudoinkontinecije uslijed prenakupljenje stolice koja se prethodno nije redovno praznila. Ovisno o tome koje je stanje i terapija je različita. Stoga je nemoguće na ovaj način dati dobre upute.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 11 godina veliku nuždu vrši u gaće

<para>
 tt primi greškom infuziju aqua pro inekcijone 400 ml kroz 3 dana, a trebala je primiti 5 - % glukozu? S obzirom na to da je bila u hipoglikemiji 2,4 i hiper bilirubinemiji 2 mg %?
</para>
<para>Poštovani, ovakva infuzija ne bi smjela naškoditi, niti je hipoglikemija bila značajna za tu dob i donošenost djeteta. Stoga mislim da ne bi smjelo biti nikakvih posljedica.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ima li posljedica nakon pogrešno primljene vrste infuzije? Dobar dan. Molila bi Vas da mi kažete do kakvih sve posljedica može doći ako prijevremeno rođeno dijete u 36. 
    tt primi greškom infuziju aqua pro inekcijone 400 ml kroz 3 dana, a trebala je primiti 5 - % glukozu? S obzirom na to da je bila u hipoglikemiji 2,4 i hiper bilirubinemiji 2 mg %?

Poštovani, ovakva infuzija ne bi smjela naškoditi, niti je hipoglikemija bila značajna za tu dob i donošenost djeteta. Stoga mislim da ne bi smjelo biti nikakvih posljedica.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Ima li posljedica nakon pogrešno primljene vrste infuzije?

<para>
 Međutim, ja i suprug smo primijetili da u večernjim satima bebi kao da ne paše moje mlijeko i traži više od 200 ml, a i više od toga. 
 Opet slijedi "gladni" plač. Kada napravim 100 ml adaptiranog mirno zaspe i po 4,5 sati. Zanima me mogu li tako nastaviti ili da se skroz prebacim na adaptirano? Srdačan pozdrav.
</para>
<para>Najbolje je nastaviti dojenje, a samo uz to dodati adaptiranog mlijeka koliko je potrebno da dijete bude sito. Nema razloga da idete samo na adaptirano mlijeko, jer je Vaše mlijeko kvalitetno i daje djetetu i mnoge imunološki korisne tvari, a adaptirano će poslužiti samo da nadopunite do potrebne količine.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je bebi dovoljno moje mlijeko? Poštovana. Imam bebu staru mjesec dana. Hranim je izdajajući mlijeko zbog uvučenih bradavica. 
    Međutim, ja i suprug smo primijetili da u večernjim satima bebi kao da ne paše moje mlijeko i traži više od 200 ml, a i više od toga. 
   Opet slijedi "gladni" plač. Kada napravim 100 ml adaptiranog mirno zaspe i po 4,5 sati. Zanima me mogu li tako nastaviti ili da se skroz prebacim na adaptirano? Srdačan pozdrav.

Najbolje je nastaviti dojenje, a samo uz to dodati adaptiranog mlijeka koliko je potrebno da dijete bude sito. Nema razloga da idete samo na adaptirano mlijeko, jer je Vaše mlijeko kvalitetno i daje djetetu i mnoge imunološki korisne tvari, a adaptirano će poslužiti samo da nadopunite do potrebne količine.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je bebi dovoljno moje mlijeko?

<para>
 Na Bebimil smo prešli s navršenih 20 dana života i nakon nekih 10-tak dana su počeli problemi u vidu dizanja želuca. Kako bi mi rekli, kao da ima žgaravicu. Poslije hranjenje često podriguje, tj. svakih sat vremena ga moramo podignuti u uspravan položaj da se smiri i podrigne, prije je znao i bljuckati i to dosta jako, ali u zadnje vrijeme je to stalo. Problem je u tome što ne može odspavat više od jednog sata u komadu, a da ga žgaravica ne probudi. Spava u krevetiću s nakošenim madracem cca 30 stupnjeva, ali mu to ne pomaže. Kad smo pedijatricu pitali što napraviti, rekla je da je to normalno kod neke djece, da bi s tri mjeseca to trebalo proći samo od sebe, da nema smisla mijenjati hranu jer bi mu na svakoj bilo isto. Sad mene zanima da li je bolje prijeći na neku hranu koja u sebi sadržava AR formulu ili da ostanemo pri Bebimilu? Tj. zanima me da li se mogu javiti kakve nuspojave od učestalog mijenjanja hrane jer bi nam to već bila treća promjena u nepuna 3 mjeseca života. Molim vas za savjet što napraviti je više ni sami ne znamo što napraviti. Da samo još napomenem da po noći stalno stenje i izvija se, pa se uz njega ne može spavati. Pelena mu nije jako stisnuta, mi mislimo da mu je to sve od žgaravice. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru.
</para>
<para>Poštovani, djeca u toj dobi često učestalo bljuckaju i imaju puno senzacija iz probavnog trakta, jer učestalo jedu tekuću hranu, često i halapljivo pa progutaju puno zraka, pretežno leže i kratak i je jednjak, a ni koordinacija mišića spoja između jednjaka i želuca još uvijek nije sasvim zrela. Ako djeca uz to dobro napreduju to ne smatramo patologijom, već fizološkim refluksom i postupno će sve proći. Ima smisla dati AR formulu jer ona obično ublažava simptome, a nova promjena mlijeka neće mu naškoditi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba na adaptiranom mlijeku ima problema sa žgaravicom i podrigivanjem Poštovani, imam sina starog 2,5 mjeseca. U početku smo ga hranili sa NAN 1, ali je na tom adaptiranom mlijeku stalno bio gladan, hranili smo ga svako 1,5- 2 sata pa smo prešli na Bebimil 1. 
    Na Bebimil smo prešli s navršenih 20 dana života i nakon nekih 10-tak dana su počeli problemi u vidu dizanja želuca. Kako bi mi rekli, kao da ima žgaravicu. Poslije hranjenje često podriguje, tj. svakih sat vremena ga moramo podignuti u uspravan položaj da se smiri i podrigne, prije je znao i bljuckati i to dosta jako, ali u zadnje vrijeme je to stalo. Problem je u tome što ne može odspavat više od jednog sata u komadu, a da ga žgaravica ne probudi. Spava u krevetiću s nakošenim madracem cca 30 stupnjeva, ali mu to ne pomaže. Kad smo pedijatricu pitali što napraviti, rekla je da je to normalno kod neke djece, da bi s tri mjeseca to trebalo proći samo od sebe, da nema smisla mijenjati hranu jer bi mu na svakoj bilo isto. Sad mene zanima da li je bolje prijeći na neku hranu koja u sebi sadržava AR formulu ili da ostanemo pri Bebimilu? Tj. zanima me da li se mogu javiti kakve nuspojave od učestalog mijenjanja hrane jer bi nam to već bila treća promjena u nepuna 3 mjeseca života. Molim vas za savjet što napraviti je više ni sami ne znamo što napraviti. Da samo još napomenem da po noći stalno stenje i izvija se, pa se uz njega ne može spavati. Pelena mu nije jako stisnuta, mi mislimo da mu je to sve od žgaravice. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru.

Poštovani, djeca u toj dobi često učestalo bljuckaju i imaju puno senzacija iz probavnog trakta, jer učestalo jedu tekuću hranu, često i halapljivo pa progutaju puno zraka, pretežno leže i kratak i je jednjak, a ni koordinacija mišića spoja između jednjaka i želuca još uvijek nije sasvim zrela. Ako djeca uz to dobro napreduju to ne smatramo patologijom, već fizološkim refluksom i postupno će sve proći. Ima smisla dati AR formulu jer ona obično ublažava simptome, a nova promjena mlijeka neće mu naškoditi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba na adaptiranom mlijeku ima problema sa žgaravicom i podrigivanjem

<para>
 Dok smo išli doma nakon treninga rekla mi je da je pala na staklo i da se jako udarila u glavu, ali da staklo nije puklo (nisam sigurna da li je pod staklom mislila na ogledalo). Rekla mi je da ju boli glava. Dok mi je to govorila držala je prst u uhu na par sekundi (pogledala sam uho ali nisam vidjela da joj išta curi iz uha, ali bio je mrak). Rekla je da je ne boli uho. Trener mi nije ništa govorio o ovome. Ovo se dogodilo u srijedu predvečer. Idući dan je govorila da je boli glava. U četvrtak navečer kad je išla spavati malo je teže zaspala (trebalo joj je malo duže da zaspe, sat vremena). U petak ujutro kad se probudila rekla mi je da je jako boli trbuh. I tada je povratila. Pitala sam je tada da li je boli glava, rekla je da je ne boli glava nego trbuh. Taj dan se normalno ponašala, igrala se, skakala i plesala. I navečer je normalno zaspala. Mene zanima ima li to povraćanje ikakve veze s udarcem u glavu ili je to samo posljedica toga što ju je bolio trbuh?
</para>
<para>Poštovana, iz ovog svega što navodite povraćanje uz bolove u trbuhu nema nikakve veze s udarcem u glavu. Kada je udarac u glavu toliko jak da izazove potres mozga onda simptomi mučnine i povraćanja uz glavobolju nastupaju unutar nekoliko sati. Sada vladaju crijevne viroze pa se vjerojatno o tome radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (3,5 godina) udarila u glavu, pa naknadno povratila Moja kćer (3 i pol godine) se na treningu udarila u glavu. 
    Dok smo išli doma nakon treninga rekla mi je da je pala na staklo i da se jako udarila u glavu, ali da staklo nije puklo (nisam sigurna da li je pod staklom mislila na ogledalo). Rekla mi je da ju boli glava. Dok mi je to govorila držala je prst u uhu na par sekundi (pogledala sam uho ali nisam vidjela da joj išta curi iz uha, ali bio je mrak). Rekla je da je ne boli uho. Trener mi nije ništa govorio o ovome. Ovo se dogodilo u srijedu predvečer. Idući dan je govorila da je boli glava. U četvrtak navečer kad je išla spavati malo je teže zaspala (trebalo joj je malo duže da zaspe, sat vremena). U petak ujutro kad se probudila rekla mi je da je jako boli trbuh. I tada je povratila. Pitala sam je tada da li je boli glava, rekla je da je ne boli glava nego trbuh. Taj dan se normalno ponašala, igrala se, skakala i plesala. I navečer je normalno zaspala. Mene zanima ima li to povraćanje ikakve veze s udarcem u glavu ili je to samo posljedica toga što ju je bolio trbuh?

Poštovana, iz ovog svega što navodite povraćanje uz bolove u trbuhu nema nikakve veze s udarcem u glavu. Kada je udarac u glavu toliko jak da izazove potres mozga onda simptomi mučnine i povraćanja uz glavobolju nastupaju unutar nekoliko sati. Sada vladaju crijevne viroze pa se vjerojatno o tome radi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (3,5 godina) udarila u glavu, pa naknadno povratila

<para>
 Radi se o tome da kod kuće normalno sve funkcionira, s djecom iz susjedstva koju dobro poznaje rado se druži i igra, pa čak nekad preuzme ulogu vođe, u slučaju da se pojavi još neko dijete koje ne poznaje, ona se povlači sa strane. Isto se događa u vrtiću, s tetama prilično dobro komunicira i kad se igra s jednim ili dva djeteta, ali ako nastaje veća grupica koja se počne igrati skupa ona se povlači. Također kada pjevaju pjesmice ili izvode priredbu u vrtiću ona pjeva ali više u sebi, isto je i kad svi sjednu skupa pa treba nešto reći pred cijelom skupinom njoj nastaje blokada. Teško sklapa nova prijateljstva. Izbjegava razgovor o tome kada ju se pita čega se boji, mijenja temu. Nedavno je mlađi sin boravio u istoj grupi u vrtiću te mi je nakon toga pred njom rekao da ona ne želi pričati s ostalom djecom, na što je ona dosta ljuto reagirala kako nije istina. Tete u vrtiću je potiču, ali ju ne žele forsirati. Nadam se da ćete biti u mogućnosti pomoći nam s nekoliko savjeta kako postupiti u ovom slučaju. Lijep pozdrav.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>iako nam je ponekad teško shvatiti zašto se dijete povlači u novim situacijama, pogotovo ako mi nismo takvi, zapravo ne radi se o nikakvom problemu. I sami kažete da je Vaša kćer veselo dijete koje dobro funkcionira kod kuće i s djecom iz susjedstva. Spomenute situacije su vašoj curici dobro poznate i ona je opuštena, no kada se radi o novim situacijama neka djeca reagiraju sa zadrškom. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prva reakcija” više naginju u kategoriju oprezne djece. Takvoj djeci, a i kasnije odraslim ljudima, treba neko vrijeme da bi “snimili situaciju” i tek onda se opustili i eventualno se uključili u aktivnosti.</para>
<para>Osim toga djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja što bi bilo karakteristično za veće skupine djece. Ovo bi mogao biti razlog zašto Vaša curica odabire igru s jednim ili dva djeteta. Važno je znati da ovakav način reagiranja nije ni malo bolji niti lošiji od nekog drugog. Sve ovisi o pojedinoj situaciji. Potrebno je samo razumjeti zašto se dijete ponaša na određen način i dati mu prostora. Iako je nekad teško ne imati očekivanja kako bi se dijete trebalo ponašati u određenoj situaciji.</para>
<para>Treba imati na umu da djeca snažno osjete naša očekivanja. Pa tako kada na primjer dijete osjeti da se od njega očekuje da se sada mora igrati s novim djetetom ili da sada mora pjevati pred nepoznatim ljudima to rezultira još većom napetošću i povlačenjem (a za takvo dijete i sama nova situacija je već dovoljno napeta). Kada vide da ne mogu zadovoljiti očekivanja roditelja može im bit teško zbog čega ne žele pričati o tome ili obrambeno reagiraju, poput Vaše curice kada je ljutito rekla da nije istina da ne želi pričati s ostalom djecom. Pokušajte svojoj curici dati vremena da se prilagodi novoj situaciji, opusti i sama odluči želi li se priključiti drugoj djeci. Pri tome ju je važno ohrabrivati i pomoći joj da se opusti, a nikako forsirati i stvarati pritisak.</para>
<para>Kako bi Vam bilo lakše razumjeti Vašu curicu možete pročitati više o temperamentu ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica se povlači u sebe u većoj grupi i pred nepoznatim ljudima Poštovana, moja kćer ima 5,5 godina. Inače je vrlo veselo dijete, no problem se javlja kad se nađe u većoj grupi ljudi i među nepoznatim ljudima. 
    Radi se o tome da kod kuće normalno sve funkcionira, s djecom iz susjedstva koju dobro poznaje rado se druži i igra, pa čak nekad preuzme ulogu vođe, u slučaju da se pojavi još neko dijete koje ne poznaje, ona se povlači sa strane. Isto se događa u vrtiću, s tetama prilično dobro komunicira i kad se igra s jednim ili dva djeteta, ali ako nastaje veća grupica koja se počne igrati skupa ona se povlači. Također kada pjevaju pjesmice ili izvode priredbu u vrtiću ona pjeva ali više u sebi, isto je i kad svi sjednu skupa pa treba nešto reći pred cijelom skupinom njoj nastaje blokada. Teško sklapa nova prijateljstva. Izbjegava razgovor o tome kada ju se pita čega se boji, mijenja temu. Nedavno je mlađi sin boravio u istoj grupi u vrtiću te mi je nakon toga pred njom rekao da ona ne želi pričati s ostalom djecom, na što je ona dosta ljuto reagirala kako nije istina. Tete u vrtiću je potiču, ali ju ne žele forsirati. Nadam se da ćete biti u mogućnosti pomoći nam s nekoliko savjeta kako postupiti u ovom slučaju. Lijep pozdrav.


Draga mama,
iako nam je ponekad teško shvatiti zašto se dijete povlači u novim situacijama, pogotovo ako mi nismo takvi, zapravo ne radi se o nikakvom problemu. I sami kažete da je Vaša kćer veselo dijete koje dobro funkcionira kod kuće i s djecom iz susjedstva. Spomenute situacije su vašoj curici dobro poznate i ona je opuštena, no kada se radi o novim situacijama neka djeca reagiraju sa zadrškom. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prva reakcija” više naginju u kategoriju oprezne djece. Takvoj djeci, a i kasnije odraslim ljudima, treba neko vrijeme da bi “snimili situaciju” i tek onda se opustili i eventualno se uključili u aktivnosti.
Osim toga djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja što bi bilo karakteristično za veće skupine djece. Ovo bi mogao biti razlog zašto Vaša curica odabire igru s jednim ili dva djeteta. Važno je znati da ovakav način reagiranja nije ni malo bolji niti lošiji od nekog drugog. Sve ovisi o pojedinoj situaciji. Potrebno je samo razumjeti zašto se dijete ponaša na određen način i dati mu prostora. Iako je nekad teško ne imati očekivanja kako bi se dijete trebalo ponašati u određenoj situaciji.
Treba imati na umu da djeca snažno osjete naša očekivanja. Pa tako kada na primjer dijete osjeti da se od njega očekuje da se sada mora igrati s novim djetetom ili da sada mora pjevati pred nepoznatim ljudima to rezultira još većom napetošću i povlačenjem (a za takvo dijete i sama nova situacija je već dovoljno napeta). Kada vide da ne mogu zadovoljiti očekivanja roditelja može im bit teško zbog čega ne žele pričati o tome ili obrambeno reagiraju, poput Vaše curice kada je ljutito rekla da nije istina da ne želi pričati s ostalom djecom. Pokušajte svojoj curici dati vremena da se prilagodi novoj situaciji, opusti i sama odluči želi li se priključiti drugoj djeci. Pri tome ju je važno ohrabrivati i pomoći joj da se opusti, a nikako forsirati i stvarati pritisak.
Kako bi Vam bilo lakše razumjeti Vašu curicu možete pročitati više o temperamentu ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/


   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

DAJANA BLAŽEVIĆ

Djevojčica se povlači u sebe u većoj grupi i pred nepoznatim ljudima

<para>
 On je dijete koje se zna samo zabaviti i nikad mu nije dosadno. Kad mu netko od prijatelja dođe lijepo se igraju. Ali on nije zainteresiran za odlazak s istima van. Da li imam problem ili ga jednostavno moram pustiti da uživa u kući kad već ne želi van? Često mi je teško kad vidim kako se njegovi vršnjaci igraju vani, a on ne želi, ali na kraju shvatim da je teško meni, a ne njemu.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>prije svega htjela bih reći da mi je jako drago što ste prepoznali da je Vama teško kada se Vaš sin ne želi ići igrati s vršnjacima van, a ne njemu. S time ste odradili puno jer ste vlastite potrebe odvojili od potreba djeteta. Ipak s obzirom na to da ste nam se javili brine Vas je li u redu to što se ne želi ići igrati van s vršnjacima. Moj odgovor je da je u redu. Ljudi se razlikuju po temperamentu i ličnosti. Ne reagiramo svi na isti način na istu situaciju, nemamo svi iste potrebe. Katkad društvo nameće da je neka karakteristika poželjnija od druge, ali zapravo nema idealnog. Ne postoji krivi ili ispravni temperament niti ličnost i sve ovisi o pojedinoj situaciji. Prema opisu Vašeg sina čini se da, prema ličnosti, ima obilježja introvertiranih osoba. Introvertirani pojedinci trebaju više vremena za sebe te iako mogu uživati u aktivnostima s drugima, ipak nakon toga trebaju i aktivnosti u kojima nema puno drugih ljudi. Za razliku od introverata, ekstroverti uglavnom traže velike količine podražaja i više uživaju u većem društvu. Introverti se najbolje, najbudnije i najkreativnije osjećaju u tišoj okolini. Možda Vam je to teško razumjeti ako ste Vi po prirodi ekstrovertirani te imate veću potrebu biti okruženi ljudima i volite da se stalno nešto događa no može se raditi o samo toj jednoj karakteristici po kojoj se ljudi razlikuju. Osim toga rekli ste da ide četiri puta tjedno na treninge, a tamo i u školi stalno je okružen vršnjacima i s obzirom na to da se lijepo igra kada prijatelji dođu kod njega vjerujem da nema većih problema u socijalizaciji i socijalnim odnosima već mu samo treba malo uživanja u mirnijim aktivnostima kod kuće.</para>
<para>Ukoliko Vas zanima više možete pročitati sljedeći članak o introverziji: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Moj sin (9) ne želi se igrati s vršnjacima, a meni je zbog toga teško Poštovani, imam sina od 9 godina koji nije zainteresiran za igranje vani s drugom djecom. Više voli biti doma. Trenira dva sporta i ima četiri puta tjedno treninge. 
    On je dijete koje se zna samo zabaviti i nikad mu nije dosadno. Kad mu netko od prijatelja dođe lijepo se igraju. Ali on nije zainteresiran za odlazak s istima van. Da li imam problem ili ga jednostavno moram pustiti da uživa u kući kad već ne želi van? Često mi je teško kad vidim kako se njegovi vršnjaci igraju vani, a on ne želi, ali na kraju shvatim da je teško meni, a ne njemu.


Draga mama,
prije svega htjela bih reći da mi je jako drago što ste prepoznali da je Vama teško kada se Vaš sin ne želi ići igrati s vršnjacima van, a ne njemu. S time ste odradili puno jer ste vlastite potrebe odvojili od potreba djeteta. Ipak s obzirom na to da ste nam se javili brine Vas je li u redu to što se ne želi ići igrati van s vršnjacima. Moj odgovor je da je u redu. Ljudi se razlikuju po temperamentu i ličnosti. Ne reagiramo svi na isti način na istu situaciju, nemamo svi iste potrebe. Katkad društvo nameće da je neka karakteristika poželjnija od druge, ali zapravo nema idealnog. Ne postoji krivi ili ispravni temperament niti ličnost i sve ovisi o pojedinoj situaciji. Prema opisu Vašeg sina čini se da, prema ličnosti, ima obilježja introvertiranih osoba. Introvertirani pojedinci trebaju više vremena za sebe te iako mogu uživati u aktivnostima s drugima, ipak nakon toga trebaju i aktivnosti u kojima nema puno drugih ljudi. Za razliku od introverata, ekstroverti uglavnom traže velike količine podražaja i više uživaju u većem društvu. Introverti se najbolje, najbudnije i najkreativnije osjećaju u tišoj okolini. Možda Vam je to teško razumjeti ako ste Vi po prirodi ekstrovertirani te imate veću potrebu biti okruženi ljudima i volite da se stalno nešto događa no može se raditi o samo toj jednoj karakteristici po kojoj se ljudi razlikuju. Osim toga rekli ste da ide četiri puta tjedno na treninge, a tamo i u školi stalno je okružen vršnjacima i s obzirom na to da se lijepo igra kada prijatelji dođu kod njega vjerujem da nema većih problema u socijalizaciji i socijalnim odnosima već mu samo treba malo uživanja u mirnijim aktivnostima kod kuće.
Ukoliko Vas zanima više možete pročitati sljedeći članak o introverziji: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/


   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Moj sin (9) ne želi se igrati s vršnjacima, a meni je zbog toga teško

<para>
 Molim vas da mi objasnite na primjeru dječjeg ponašanja kada primijeniti negativno potkrjepljenje, kaznu primjenom, kaznu uklanjanjem i pozitivno potkrepljenje. Zahvaljujem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>drago mi je što promišljate kako i na koje načine možete pomoći djetetu, no promjena ponašanja djece mnogo je dublja i složenija nego što to nalažu principi operantnog uvjetovanja. Kako bi promijenili ili utjecali na dječje ponašanje prvenstveno moramo shvatiti razloge zašto se dijete ponaša tako kako se ponaša. Moramo se zapitati koji su uzroci agresivnih ispada? Kada se oni najčešće javljaju? Što nam dijete time želi poručiti? Često ispod agresivnog ponašanja i ljutnje leže ostale emocije poput tuge, usamljenosti, srama, osjećaja bespomoćnosti ili neshvaćenosti. Iako principi operantnog uvjetovanja mogu biti djelotvorni, ako ne shvatimo uzrok ponašanja zanemaruje se dublji problem te se tako na dulje staze zapravo ništa ne riješava. Dijete nikad nije samo po sebi agresivno ili ''zločesto'' već uvijek postoji uzrok koji se krije ispod takvog ponašanja. Primjerice, ako je u podlozi djetetove agresije frustracija zbog zanemarenih potreba i ako operantnim uvjetovanjem "odučimo" dijete od toga da se agresivno ponaša prema drugima, njegova frustracija se može početi očitovati na druge načine, kroz autoagresiju, psihosomatiku, tikove i dr. Osim razumijevanja djetetovih potreba, zadatak odraslih je pokazati alternativna ponašanja koja ne ugrožavaju dijete ili njegovu okolinu kroz koje mogu izbaciti i proraditi tako intezivne emocije. No, svakako je dobro znati tehnike iz teorija učenja koje Vam mogu olakšati i usmjeriti daljnje djelovanje. Principe operantnog uvjetovanja i druge teorije učenja možete dodatno pronaći u knjizi Psihologija pamćenja i učenja (Predrag Zarevski). Uz Vaše razumijevanje, strpljenje i podršku s dodatnim tehnikama i poznavanjem teorije vjerujem da ćete adekvatno postaviti granicu i odgovoriti na dječje potrebe. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Objašnjenje primjene principa operantnog uvjetovanja Poštovani, molim vas da mi objasnite kako modificirati agresivno ponašanje djeteta u vrtiću poznavajući principe operantnog uvjetovanja? 
    Molim vas da mi objasnite na primjeru dječjeg ponašanja kada primijeniti negativno potkrjepljenje, kaznu primjenom, kaznu uklanjanjem i pozitivno potkrepljenje. Zahvaljujem.


Poštovana,
drago mi je što promišljate kako i na koje načine možete pomoći djetetu, no promjena ponašanja djece mnogo je dublja i složenija nego što to nalažu principi operantnog uvjetovanja. Kako bi promijenili ili utjecali na dječje ponašanje prvenstveno moramo shvatiti razloge zašto se dijete ponaša tako kako se ponaša. Moramo se zapitati koji su uzroci agresivnih ispada? Kada se oni najčešće javljaju? Što nam dijete time želi poručiti? Često ispod agresivnog ponašanja i ljutnje leže ostale emocije poput tuge, usamljenosti, srama, osjećaja bespomoćnosti ili neshvaćenosti. Iako principi operantnog uvjetovanja mogu biti djelotvorni, ako ne shvatimo uzrok ponašanja zanemaruje se dublji problem te se tako na dulje staze zapravo ništa ne riješava. Dijete nikad nije samo po sebi agresivno ili ''zločesto'' već uvijek postoji uzrok koji se krije ispod takvog ponašanja. Primjerice, ako je u podlozi djetetove agresije frustracija zbog zanemarenih potreba i ako operantnim uvjetovanjem "odučimo" dijete od toga da se agresivno ponaša prema drugima, njegova frustracija se može početi očitovati na druge načine, kroz autoagresiju, psihosomatiku, tikove i dr. Osim razumijevanja djetetovih potreba, zadatak odraslih je pokazati alternativna ponašanja koja ne ugrožavaju dijete ili njegovu okolinu kroz koje mogu izbaciti i proraditi tako intezivne emocije. No, svakako je dobro znati tehnike iz teorija učenja koje Vam mogu olakšati i usmjeriti daljnje djelovanje. Principe operantnog uvjetovanja i druge teorije učenja možete dodatno pronaći u knjizi Psihologija pamćenja i učenja (Predrag Zarevski). Uz Vaše razumijevanje, strpljenje i podršku s dodatnim tehnikama i poznavanjem teorije vjerujem da ćete adekvatno postaviti granicu i odgovoriti na dječje potrebe. Sretno!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Objašnjenje primjene principa operantnog uvjetovanja

<para>
 Dječak je odmalena puno vremena provodio kod liječnika te u nekoliko navrata ležao u bolnici (dermatologija - razlog alergija na gluten i laktozu, prilikom obrezivanja zbog infekcije, pulmologija - razlog bronhitis, infektivno - trovanje salmonelom te vodene kozice). Zbog stalnih pretraga krvi dječak je razvio fobiju na krv. Prilikom svakog pogleda na krv (svoju ili tuđu) dolazi do krize svijesti. Radi tih događanja liječnici su mislili da ima epilepsiju, te su rađene pretrage koje su bile negativne na tu bolest. Navela bih da imam dvoje djece, dječaka i stariju kćerku (19 godina), te se pažnja više posvećuje sinu posvećuje zbog svih tih stvari koje su mu se dešavale. Dječak je inteligentan, odličan je učenik te sportaš. U školi je voljen i pozitivno prihvaćen od strane druge djece i nastavnika. Malac je vedrog duha i uvijek nasmijan i rado će razveseliti ljude oko sebe. Veoma je osjećajan i na sitnicu pusti suzu. Njegovo slobodno vrijeme korisno je ispunjeno. Voli životinje i ima psa i rado provodi vrijeme s njim i brine se o njemu. Zadnjih par tjedana dječak priča u snu, povremeno se naglo probudi iz sna, u snu jeca i stenje pogotovo neposredno prije buđenja u jutarnjim satima. Zanima me vaše stručno mišljenje u vezi ovog slučaja. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vaš dječak je do sada već dosta vremena proveo u bolničkom okruženju, što samo po sebi može biti stresno za samo dijete, a i za Vas. Strah od krvi spada u jednostavne fobije, relativno je čest te uglavnom nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama. S obzirom na to da neke životne situacije na žalost ne možemo izbjeći (vađenje krvi, odlazak u bolnicu ukoliko se razbolimo) trebamo naći načina da si ih olakšamo. Prema Vašem opisu rekla bih da po temperamentu ima izraženije emocionalne reakcije odnosno kad je sretan to jako pokazuje, a kada je tužan lako pusti suzu i to nekim situacijama može biti super, dok u drugima poput vađenja krvi može biti otežavajuće. Ono što djeci u takvim situacijama pomaže je priprema bilo kroz igru, vizualizaciju ili razgovor. Dakle prije nego morate otići na zakazani termin vađenja krvi ili neke druge pretrage bilo bi dobro da s njim popričate o tome što će se dogoditi, zašto se to radi i pri tome ne uljepšavate nego budete što realniji. Odnosno nije dobro da mu kažete „nećeš ništa ni osjetiti“ bolje je reći mu „malo će te zaboljeti, ali će brzo proći“. Ukoliko se dječak još igra, možda možete odigrati igru s njim gdje ćete Vi biti pacijent, a on će biti doktor koji će vam izvaditi krv. Djeci je lakše kada tako kroz igru prorade strah koji osjećaju.</para>
<para>Moguće je da su svi ti odlasci u bolnice, pretrage kod Vašeg dječaka izazvala osjećaj nepovjerenja i nepredvidivosti događanja u životu zbog čega se javljaju poteškoće u spavanju kada je dijete opušteno i podsvijest preuzima svijest. U takvim trenutcima Vi možete biti tu za njega, pružiti mu utjehu i pomoću mu da se opusti. Prije spavanja bilo bi dobro izbjegavati aktivnosti koje razbuđuju na primjer gledanje televizije. Također bilo bi dobro izbjegavati hranu i piće koji razbuđuju te bi mu trebalo pomoći da se što više opusti. Ukoliko vam ovi savjeti nisu dovoljni slobodno se javite na savjetovanje. Sretno.</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Veseo i pametan dječak zbog brojnih boravaka u bolnici razvio je fobiju na krv Zdravo. Imam dječaka od 11 godina. 
    Dječak je odmalena puno vremena provodio kod liječnika te u nekoliko navrata ležao u bolnici (dermatologija - razlog alergija na gluten i laktozu, prilikom obrezivanja zbog infekcije, pulmologija - razlog bronhitis, infektivno - trovanje salmonelom te vodene kozice). Zbog stalnih pretraga krvi dječak je razvio fobiju na krv. Prilikom svakog pogleda na krv (svoju ili tuđu) dolazi do krize svijesti. Radi tih događanja liječnici su mislili da ima epilepsiju, te su rađene pretrage koje su bile negativne na tu bolest. Navela bih da imam dvoje djece, dječaka i stariju kćerku (19 godina), te se pažnja više posvećuje sinu posvećuje zbog svih tih stvari koje su mu se dešavale. Dječak je inteligentan, odličan je učenik te sportaš. U školi je voljen i pozitivno prihvaćen od strane druge djece i nastavnika. Malac je vedrog duha i uvijek nasmijan i rado će razveseliti ljude oko sebe. Veoma je osjećajan i na sitnicu pusti suzu. Njegovo slobodno vrijeme korisno je ispunjeno. Voli životinje i ima psa i rado provodi vrijeme s njim i brine se o njemu. Zadnjih par tjedana dječak priča u snu, povremeno se naglo probudi iz sna, u snu jeca i stenje pogotovo neposredno prije buđenja u jutarnjim satima. Zanima me vaše stručno mišljenje u vezi ovog slučaja. Hvala unaprijed.

Draga mama,
vaš dječak je do sada već dosta vremena proveo u bolničkom okruženju, što samo po sebi može biti stresno za samo dijete, a i za Vas. Strah od krvi spada u jednostavne fobije, relativno je čest te uglavnom nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama. S obzirom na to da neke životne situacije na žalost ne možemo izbjeći (vađenje krvi, odlazak u bolnicu ukoliko se razbolimo) trebamo naći načina da si ih olakšamo. Prema Vašem opisu rekla bih da po temperamentu ima izraženije emocionalne reakcije odnosno kad je sretan to jako pokazuje, a kada je tužan lako pusti suzu i to nekim situacijama može biti super, dok u drugima poput vađenja krvi može biti otežavajuće. Ono što djeci u takvim situacijama pomaže je priprema bilo kroz igru, vizualizaciju ili razgovor. Dakle prije nego morate otići na zakazani termin vađenja krvi ili neke druge pretrage bilo bi dobro da s njim popričate o tome što će se dogoditi, zašto se to radi i pri tome ne uljepšavate nego budete što realniji. Odnosno nije dobro da mu kažete „nećeš ništa ni osjetiti“ bolje je reći mu „malo će te zaboljeti, ali će brzo proći“. Ukoliko se dječak još igra, možda možete odigrati igru s njim gdje ćete Vi biti pacijent, a on će biti doktor koji će vam izvaditi krv. Djeci je lakše kada tako kroz igru prorade strah koji osjećaju.
Moguće je da su svi ti odlasci u bolnice, pretrage kod Vašeg dječaka izazvala osjećaj nepovjerenja i nepredvidivosti događanja u životu zbog čega se javljaju poteškoće u spavanju kada je dijete opušteno i podsvijest preuzima svijest. U takvim trenutcima Vi možete biti tu za njega, pružiti mu utjehu i pomoću mu da se opusti. Prije spavanja bilo bi dobro izbjegavati aktivnosti koje razbuđuju na primjer gledanje televizije. Također bilo bi dobro izbjegavati hranu i piće koji razbuđuju te bi mu trebalo pomoći da se što više opusti. Ukoliko vam ovi savjeti nisu dovoljni slobodno se javite na savjetovanje. Sretno.

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Veseo i pametan dječak zbog brojnih boravaka u bolnici razvio je fobiju na krv

<para>
 "Neću ti ja to", "Bolje da se nisam ni rodio" i tako dalje.. Izjave na koje ostanem šokirana. Napominjem da je ima stariju braću i sestru i koji su se svi odselili u zadnjih godinu dana u drugu državu i da je ostao sam s nama doma. Lijep pozdrav. 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je teško slušati takve izjave od Vašeg dječaka te da Vam općenito nije lako u situacijama kada želite da sinčić nešto napravi, a on pruža otpor. Važno je shvatiti da on takvim ponašanjem nešto poručuje. Kao što ste spomenuli radi se o prvašiću, što znači da je tek nedavno krenuo u školu, a to je za njega velika životna promjena. Osim toga, promijenila se situacija i doma odlaskom braće i sestre. Djeca različito reagiraju na promjene, neka se brže i lakše prilagode, nekima to teže ide.</para>
<para>Vašem dječaku je vjerojatno teško zbog navedenih promjena, odjednom je krenuo u školu, od njega se očekuje puno više nego prije, ima obveze koje mora izvršavati, učiteljicu koju treba slušati, više nije s prijateljima iz vrtića nego s novom djecom i uz sve to niti doma nije kao prije. Pokušajte razgovarati s njim o tim temama, bilo bi dobro da pokažete zanimanje za to kako se osjeća u školi (ne samo što je ili nije napravio), da mu pomognete da se nosi s vlastitim osjećajima koji su nastali zbog životnih promjena. Također, kada Vam je bitno da nešto napravi, pokušajte mu pristupiti uvažavajući njegovo emocionalno stanje (tuga, ljutnja…), recite mu što Vam se čini. Na primjer „čini mi se da si ljut što sada trebaš (…)“ i ponudite mu izbor da mu vratite osjećaj kontrole koji je možda poljuljan zbog svih ovih promjena na koje nije mogao utjecati pa mu možete reći nešto poput „ hoćeš li sada prvo napraviti ovo ili ono“ „želiš li to napraviti sad ili malo kasnije“. Detaljnije o postavljanju granica možete pročitati u članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Nadam se da Vam je pomoglo to što sada znate zbog čega je najvjerojatnije došlo do promjene te da bi se kroz vrijeme, uz Vašu podršku i njegovo prihvaćanje novonastalih okolnosti njegov otpor trebao smanjivati.</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Moj prvašić je neposlušan i proturječi te ima šokantne izjave Poštovani, imam dječaka od osam godina, prvašić je. Od kada je krenuo u školu inati se, ignorira moje zamolbe da napravi nešto, a pritom mi i proturječi. Moja jedna rečenica, a njegovih pet. 
    "Neću ti ja to", "Bolje da se nisam ni rodio" i tako dalje.. Izjave na koje ostanem šokirana. Napominjem da je ima stariju braću i sestru i koji su se svi odselili u zadnjih godinu dana u drugu državu i da je ostao sam s nama doma. Lijep pozdrav. 

Draga mama,
vjerujem da Vam je teško slušati takve izjave od Vašeg dječaka te da Vam općenito nije lako u situacijama kada želite da sinčić nešto napravi, a on pruža otpor. Važno je shvatiti da on takvim ponašanjem nešto poručuje. Kao što ste spomenuli radi se o prvašiću, što znači da je tek nedavno krenuo u školu, a to je za njega velika životna promjena. Osim toga, promijenila se situacija i doma odlaskom braće i sestre. Djeca različito reagiraju na promjene, neka se brže i lakše prilagode, nekima to teže ide.
Vašem dječaku je vjerojatno teško zbog navedenih promjena, odjednom je krenuo u školu, od njega se očekuje puno više nego prije, ima obveze koje mora izvršavati, učiteljicu koju treba slušati, više nije s prijateljima iz vrtića nego s novom djecom i uz sve to niti doma nije kao prije. Pokušajte razgovarati s njim o tim temama, bilo bi dobro da pokažete zanimanje za to kako se osjeća u školi (ne samo što je ili nije napravio), da mu pomognete da se nosi s vlastitim osjećajima koji su nastali zbog životnih promjena. Također, kada Vam je bitno da nešto napravi, pokušajte mu pristupiti uvažavajući njegovo emocionalno stanje (tuga, ljutnja…), recite mu što Vam se čini. Na primjer „čini mi se da si ljut što sada trebaš (…)“ i ponudite mu izbor da mu vratite osjećaj kontrole koji je možda poljuljan zbog svih ovih promjena na koje nije mogao utjecati pa mu možete reći nešto poput „ hoćeš li sada prvo napraviti ovo ili ono“ „želiš li to napraviti sad ili malo kasnije“. Detaljnije o postavljanju granica možete pročitati u članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Nadam se da Vam je pomoglo to što sada znate zbog čega je najvjerojatnije došlo do promjene te da bi se kroz vrijeme, uz Vašu podršku i njegovo prihvaćanje novonastalih okolnosti njegov otpor trebao smanjivati.

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Moj prvašić je neposlušan i proturječi te ima šokantne izjave

<para>
 Od veselog, razigranog i poslušnog djeteta pretvorio se u neposlušno, svadljivo, ratoborno, plačljivo i kmezavo dijete i povrh svega na sve situacije ima takve ružne grimase. Kada smo došli iz rodilišta sve je bilo uredu, prihvatio je brata i maksimalno smo se trudili uključiti ga u sve, pazio je na brata, presvlačili smo pelene zajedno, šetali, a sada je u fazi kada se dere na njega i govori prestani plakati više, a čak je sada on taj koji više plače. Bio je u sobi s nama skupa s bebom 4 mjeseca kada smo sredili dodatne dvije sobe, njega smo preselili u zasebnu sobu, ali i na to smo se trudili pripremiti ga. Obilazili smo sobu dok se radila, zalijepili najdraže naljepnice autića, birali posteljinu i bez problema je sam išao u svoju sobu, pomolimo se, pročitamo priču nas dvoje sami, tako da to bude vrijeme samo za njega i zaspe bez problema. Sada se već 3 tjedna uvlači u naš krevet i ne želi u svoju sobu. Otkako je navršio 3 godine pojavila se faza agresije, uvijek se igrao s drugom djecom, ako mu netko uzme igračku on uzme drugu i nastavi dalje, no sada se potuče za igračku. Ako ne dobije što poželi odmah plače i krevelji se, s nama bi se stalno svađao, a grimase su neizbježne. Ima svoju sobu za igranje koja je u sklopu našeg dnevnog boravka i igramo se s njim i povedemo i brata i sve je to funkcionirao donedavno, mogla sam bebu ostaviti s njim na kratko da ga kao stariji brat pripazi, gledajući iz prikrajka reakciju. Sada se to sve manje usudim, jer mu grubo otima igračke. Kad dobiju slatkiše onda mu kažemo da mu je to brat prepustio jer ga voli, ali to kao da više nema efekta. Kad se beba rodila uveli smo nagrađivanje za sve lijepe postupke i geste i na kraju dana ako je bio dobar. 
</para>
<para>
 Pokušavam mu dati na izbor neke stvari, kao npr., da bira što želi za doručak, koje će patike obuti, da li ćemo slagati slagalicu ili bojati. Stalno mu govorimo da ga volimo i da se roditelji moraju slušati. Bake i djedove koje inače jako voli često ne želi ni pozdraviti, krevelji se kad ih vidi. Sva naša rodbina i prijatelji su se trudili prvo oko njega pa oko bebe, da se ne osjeća ugroženo, svi su i njemu obavezno donijeli poklon. Ima tetku i tetka koji se njim ludiraju i igraju neograničeno, kad sam ja u gužvi uvijek uskoče. Ljude kojima je trčao na vrata da pozdravi i poljubi i koji su mu donosili pez, sada kad mu se obrate doslovce ih udari. Od djeteta koje je imalo manire, bilo razumno, pretvara se u tako zločestog dječaka, a doista smo uživali u svemu, u igri, u šetnjama. Sve mora biti kako on želi ili krenu scene. Igramo se s njim, svugdje svoju djecu vodimo sa sobom, u trgovinu, na rođendane, proslave, crkvu, znači nigdje ih ne ostavljamo. Znao se i sam zaigrati kad mu se pokaže i provede malo vremena s njim, pa se dogovorimo on će nastaviti dok mama završi ručak ili neki posao. Toga dogovora više nema. 
</para>
<para>
 Moram reći da imamo i kaznu kada prevrši svaku mjeru, a to je da mora sjediti sam u svojoj sobi za igranje i razmisliti o postupcima, te kada pomisli da je spreman ispričati se i promijeniti svoje ponašanje može izaći. Uz dvoje djece mi ne možemo provoditi cijelo vrijeme igrajući se samo s njim, i koliko god ga se trudili uključiti kao da nije dovoljno. Kao i svaki trogodišnjak ima more pitanje i sve mu se objasni i na sve odgovara, jer znam da je sada kao spužva, i mislim da se sada dijete odgaja dok je malo.
</para>
<para>
 Ne znam gdje griješimo, da li je to jednostavno faza ili očekujemo previše od njega, jer drugi govore proći će ga to, i naši su bili takvi, a sad su normalna djeca, ali iskreno meni nedostaje moje dijete s kojim sam se smijala do suza i na koje sam jako bila ponosna što je dobar i kulturan i poslušan. 
</para>
<para>
 Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>jako je pohvalno što se trudite razumjeti i adekvatno odgovoriti na potrebe Vašeg sinčića. U kratkom periodu dogodile su Vam se velike promjene što je samo po sebi stresno. Dolazak nove bebe i promjena ponašanja starijeg sina vjerojatno iziskuje puno truda i energije.</para>
<para>Osim ako niste imali još nekih promjena u Vašoj obitelji (preseljenje, gubitak, promjena vrtića i sl.) iznenadna promjena ponašanja Vašeg sina može biti uzrokovana odgođenom reakcijom na dolazak brace. Sasvim je normalno da djeca imaju veću ili manju reakciju na rođenje brata ili sestre jer odjednom prestaju biti središte pažnje svojih roditelja i bliske okoline. Djeca nemaju ni znanja ni kapaciteta verbalizirati ono što ih muči pa svoje nezadovoljstvo i strahove najčešće pokazuju kroz razna nepoželjna ponašanja ili čak psihosomatske reakcije. Kada je Vaš sinčić shvatio da dolazak brace nije samo prolazna situacija moguće da mu je to potaklo razne negativne osjećaje poput straha od odbačenosti, tuge i ljutnje zbog gubitka pozicije u obitelji, osjećaja bespomoćnosti nad situacijom. Prema onome što ste naveli Vidim da se stvarno trudite olakšati adaptaciju Vašeg starijeg sina na promjene u obitelji. Nježnost, strpljenje i pažnja koju mu pružate svakako pridonose smanjenju negativnih tenzija. Moguće je da je Vaš sin po prirodi osjetljiviji te će mu trebati malo više vremena za prilagodbu.</para>
<para>Također, naveli ste da on zna ponekad udariti tetka i tetku kada ga posjete te da se ponekad potuče s drugom djecom. Iako razumijemo da je agresivno ponašanje samo poruka roditeljima da dijete dulje vrijeme proživljava neke neugodne emocije to ne znači da agresivno ponašanje treba tolerirati. Vrlo je važno zaustaviti dijete kada se ponaša agresivno prema drugima, prema sebi ili kada uništava imovinu. Kako postaviti granice, a ujedno ne povrijediti dijete možete detaljnije pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink>.Tako indirektno dijete učimo poštivati tuđe, ali i svoje granice. Osim toga, granice djeci pružaju strukturu i sigurnost koja je vjerojatno, dolaskom novog člana, Vašem sinčiću poljuljana.</para>
<para>Naravno da, kao i drugi roditelji, osim odgoja dvoje djece imate još mnogo drugih obaveza i trebate povući granicu kada je potrebno. Opisali ste da koristite kaznu odlazaka u sobu kada prevrši svaku mjeru. Maloj djeci svaka minuta izgleda kao vječnost (pravilo da djeca provedu u kazni onoliko vremena koliko imaju godina) i trogodišnjem djetetu kazna samoće i mirnog sjedenja može predstavljati prevelik izazov. Umjesto da njegove emocije i ponašanje smiri može se dogoditi baš suprotno – povećana agresija i nezadovoljstvo djeteta. Osim toga, kazna odlaska u sobu uključuje više kažnjavajućih elemenata – ljutnja roditelja, samoća, mirno sjedenje, isključenje i razmišljanje o vlastitim postupcima za koje dijete možda još nije emotivno i kognitivno zrelo. Agresivno ponašanje je samo vrh sante leda koji mi kao odrasli možemo opažati. Ispod agresivnog ponašanja stoje osjećaji (strah, usamljenost i sl.) koji pak uzrokuju negativne misli („Ja sam zločest“, „Nitko me ne voli“), zatim tjelesna reakcija (ubrzano kucanje srca, štisnute šake, navala adrenalina) i tek na kraju samo ponašanje (udaranje, vikanje, ispadi bijesa). Odlaskom u sobu zaustavljate samo ponašanje. Dijete ne može samo proraditi teške emocije koje nosi u sebi te mu za to treba pomoć odraslih. Također, ako se dijete često loše osjeća veća je vjerojatnost da će i njegovo ponašanje biti češće biti neprikladno. Probajte se usmjeriti na to da mu, u situaciji kada ispoljava neprimjerna ponašanja, naglasite koje njegovo konkretno ponašanje je problematično te mu pomognite da ga promijeni umjesto da on sam razmisli o tome što i kako je nešto loše napravio. Reflektirajte njegove emocije dok je ljut („Vidim da si ljut!“, „Baš ti se jako __ ne sviđa!“), zatim povucite granicu i ponudite mu alternativna ponašanja. Dopustite mu da i dalje bude ljuto, ali ne dopustite agresivna ponašanja. Važno je da se u postavljanju granica usmjerite isključivo na njegovo ponašanje, a ne na njegovu osobnost (umjesto „Ti si zločest“ kažete „Ne sviđa mi se kako se ponašaš“).</para>
<para>Svojem sinčiću dodatno možete olakšati prilagodbu smišljajući razne priče za situacije s kojima se on teško nosi. Npr: „Medo je bio sam s roditeljima i onda je došao mlađi braco“ Iako se medo jako veselio braci bio je malo ljut što roditelji su se sada igrali i s bracom, a ne samo s njim...“). Također, možete te situacije i ''proigravati'' koristeći razne figurice, autiće, ili druge igračke koji mogu glumiti vašu obitelj. Obratite pažnju hoće li pristati na igru, ako ju izbjegava ili ju odbija nemojte dalje forsirati. Na ovaj način moći će učiti o svojim emocijama, a ujedno i imati potpunu Vašu pažnju. Kroz strpjenje, nježnost i dosljednost u postavljanju granica polako će usvajati poželjna ponašanja.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Ponašanje našeg dječaka od 3 godine se u potpunosti promijenilo na gore Poštovani! Imamo dječaka od 3 godine i 3 mjeseca. Kada je napunio 2,5 godine dobio je mlađeg brata. Nakon proslave trećeg rođendan njegovo ponašanje se potpuno promijenilo. 
    Od veselog, razigranog i poslušnog djeteta pretvorio se u neposlušno, svadljivo, ratoborno, plačljivo i kmezavo dijete i povrh svega na sve situacije ima takve ružne grimase. Kada smo došli iz rodilišta sve je bilo uredu, prihvatio je brata i maksimalno smo se trudili uključiti ga u sve, pazio je na brata, presvlačili smo pelene zajedno, šetali, a sada je u fazi kada se dere na njega i govori prestani plakati više, a čak je sada on taj koji više plače. Bio je u sobi s nama skupa s bebom 4 mjeseca kada smo sredili dodatne dvije sobe, njega smo preselili u zasebnu sobu, ali i na to smo se trudili pripremiti ga. Obilazili smo sobu dok se radila, zalijepili najdraže naljepnice autića, birali posteljinu i bez problema je sam išao u svoju sobu, pomolimo se, pročitamo priču nas dvoje sami, tako da to bude vrijeme samo za njega i zaspe bez problema. Sada se već 3 tjedna uvlači u naš krevet i ne želi u svoju sobu. Otkako je navršio 3 godine pojavila se faza agresije, uvijek se igrao s drugom djecom, ako mu netko uzme igračku on uzme drugu i nastavi dalje, no sada se potuče za igračku. Ako ne dobije što poželi odmah plače i krevelji se, s nama bi se stalno svađao, a grimase su neizbježne. Ima svoju sobu za igranje koja je u sklopu našeg dnevnog boravka i igramo se s njim i povedemo i brata i sve je to funkcionirao donedavno, mogla sam bebu ostaviti s njim na kratko da ga kao stariji brat pripazi, gledajući iz prikrajka reakciju. Sada se to sve manje usudim, jer mu grubo otima igračke. Kad dobiju slatkiše onda mu kažemo da mu je to brat prepustio jer ga voli, ali to kao da više nema efekta. Kad se beba rodila uveli smo nagrađivanje za sve lijepe postupke i geste i na kraju dana ako je bio dobar. 


   Pokušavam mu dati na izbor neke stvari, kao npr., da bira što želi za doručak, koje će patike obuti, da li ćemo slagati slagalicu ili bojati. Stalno mu govorimo da ga volimo i da se roditelji moraju slušati. Bake i djedove koje inače jako voli često ne želi ni pozdraviti, krevelji se kad ih vidi. Sva naša rodbina i prijatelji su se trudili prvo oko njega pa oko bebe, da se ne osjeća ugroženo, svi su i njemu obavezno donijeli poklon. Ima tetku i tetka koji se njim ludiraju i igraju neograničeno, kad sam ja u gužvi uvijek uskoče. Ljude kojima je trčao na vrata da pozdravi i poljubi i koji su mu donosili pez, sada kad mu se obrate doslovce ih udari. Od djeteta koje je imalo manire, bilo razumno, pretvara se u tako zločestog dječaka, a doista smo uživali u svemu, u igri, u šetnjama. Sve mora biti kako on želi ili krenu scene. Igramo se s njim, svugdje svoju djecu vodimo sa sobom, u trgovinu, na rođendane, proslave, crkvu, znači nigdje ih ne ostavljamo. Znao se i sam zaigrati kad mu se pokaže i provede malo vremena s njim, pa se dogovorimo on će nastaviti dok mama završi ručak ili neki posao. Toga dogovora više nema. 


   Moram reći da imamo i kaznu kada prevrši svaku mjeru, a to je da mora sjediti sam u svojoj sobi za igranje i razmisliti o postupcima, te kada pomisli da je spreman ispričati se i promijeniti svoje ponašanje može izaći. Uz dvoje djece mi ne možemo provoditi cijelo vrijeme igrajući se samo s njim, i koliko god ga se trudili uključiti kao da nije dovoljno. Kao i svaki trogodišnjak ima more pitanje i sve mu se objasni i na sve odgovara, jer znam da je sada kao spužva, i mislim da se sada dijete odgaja dok je malo.


   Ne znam gdje griješimo, da li je to jednostavno faza ili očekujemo previše od njega, jer drugi govore proći će ga to, i naši su bili takvi, a sad su normalna djeca, ali iskreno meni nedostaje moje dijete s kojim sam se smijala do suza i na koje sam jako bila ponosna što je dobar i kulturan i poslušan. 


   Unaprijed zahvalna.


Poštovana,
jako je pohvalno što se trudite razumjeti i adekvatno odgovoriti na potrebe Vašeg sinčića. U kratkom periodu dogodile su Vam se velike promjene što je samo po sebi stresno. Dolazak nove bebe i promjena ponašanja starijeg sina vjerojatno iziskuje puno truda i energije.
Osim ako niste imali još nekih promjena u Vašoj obitelji (preseljenje, gubitak, promjena vrtića i sl.) iznenadna promjena ponašanja Vašeg sina može biti uzrokovana odgođenom reakcijom na dolazak brace. Sasvim je normalno da djeca imaju veću ili manju reakciju na rođenje brata ili sestre jer odjednom prestaju biti središte pažnje svojih roditelja i bliske okoline. Djeca nemaju ni znanja ni kapaciteta verbalizirati ono što ih muči pa svoje nezadovoljstvo i strahove najčešće pokazuju kroz razna nepoželjna ponašanja ili čak psihosomatske reakcije. Kada je Vaš sinčić shvatio da dolazak brace nije samo prolazna situacija moguće da mu je to potaklo razne negativne osjećaje poput straha od odbačenosti, tuge i ljutnje zbog gubitka pozicije u obitelji, osjećaja bespomoćnosti nad situacijom. Prema onome što ste naveli Vidim da se stvarno trudite olakšati adaptaciju Vašeg starijeg sina na promjene u obitelji. Nježnost, strpljenje i pažnja koju mu pružate svakako pridonose smanjenju negativnih tenzija. Moguće je da je Vaš sin po prirodi osjetljiviji te će mu trebati malo više vremena za prilagodbu.
Također, naveli ste da on zna ponekad udariti tetka i tetku kada ga posjete te da se ponekad potuče s drugom djecom. Iako razumijemo da je agresivno ponašanje samo poruka roditeljima da dijete dulje vrijeme proživljava neke neugodne emocije to ne znači da agresivno ponašanje treba tolerirati. Vrlo je važno zaustaviti dijete kada se ponaša agresivno prema drugima, prema sebi ili kada uništava imovinu. Kako postaviti granice, a ujedno ne povrijediti dijete možete detaljnije pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.Tako indirektno dijete učimo poštivati tuđe, ali i svoje granice. Osim toga, granice djeci pružaju strukturu i sigurnost koja je vjerojatno, dolaskom novog člana, Vašem sinčiću poljuljana.
Naravno da, kao i drugi roditelji, osim odgoja dvoje djece imate još mnogo drugih obaveza i trebate povući granicu kada je potrebno. Opisali ste da koristite kaznu odlazaka u sobu kada prevrši svaku mjeru. Maloj djeci svaka minuta izgleda kao vječnost (pravilo da djeca provedu u kazni onoliko vremena koliko imaju godina) i trogodišnjem djetetu kazna samoće i mirnog sjedenja može predstavljati prevelik izazov. Umjesto da njegove emocije i ponašanje smiri može se dogoditi baš suprotno – povećana agresija i nezadovoljstvo djeteta. Osim toga, kazna odlaska u sobu uključuje više kažnjavajućih elemenata – ljutnja roditelja, samoća, mirno sjedenje, isključenje i razmišljanje o vlastitim postupcima za koje dijete možda još nije emotivno i kognitivno zrelo. Agresivno ponašanje je samo vrh sante leda koji mi kao odrasli možemo opažati. Ispod agresivnog ponašanja stoje osjećaji (strah, usamljenost i sl.) koji pak uzrokuju negativne misli („Ja sam zločest“, „Nitko me ne voli“), zatim tjelesna reakcija (ubrzano kucanje srca, štisnute šake, navala adrenalina) i tek na kraju samo ponašanje (udaranje, vikanje, ispadi bijesa). Odlaskom u sobu zaustavljate samo ponašanje. Dijete ne može samo proraditi teške emocije koje nosi u sebi te mu za to treba pomoć odraslih. Također, ako se dijete često loše osjeća veća je vjerojatnost da će i njegovo ponašanje biti češće biti neprikladno. Probajte se usmjeriti na to da mu, u situaciji kada ispoljava neprimjerna ponašanja, naglasite koje njegovo konkretno ponašanje je problematično te mu pomognite da ga promijeni umjesto da on sam razmisli o tome što i kako je nešto loše napravio. Reflektirajte njegove emocije dok je ljut („Vidim da si ljut!“, „Baš ti se jako __ ne sviđa!“), zatim povucite granicu i ponudite mu alternativna ponašanja. Dopustite mu da i dalje bude ljuto, ali ne dopustite agresivna ponašanja. Važno je da se u postavljanju granica usmjerite isključivo na njegovo ponašanje, a ne na njegovu osobnost (umjesto „Ti si zločest“ kažete „Ne sviđa mi se kako se ponašaš“).
Svojem sinčiću dodatno možete olakšati prilagodbu smišljajući razne priče za situacije s kojima se on teško nosi. Npr: „Medo je bio sam s roditeljima i onda je došao mlađi braco“ Iako se medo jako veselio braci bio je malo ljut što roditelji su se sada igrali i s bracom, a ne samo s njim...“). Također, možete te situacije i ''proigravati'' koristeći razne figurice, autiće, ili druge igračke koji mogu glumiti vašu obitelj. Obratite pažnju hoće li pristati na igru, ako ju izbjegava ili ju odbija nemojte dalje forsirati. Na ovaj način moći će učiti o svojim emocijama, a ujedno i imati potpunu Vašu pažnju. Kroz strpjenje, nježnost i dosljednost u postavljanju granica polako će usvajati poželjna ponašanja.
Želim Vam puno sreće!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Ponašanje našeg dječaka od 3 godine se u potpunosti promijenilo na gore

<para>
 Problem je u tome što se boji uzvratiti svojim vršnjacima na neke verbalne provokacije ili guranje, uglavnom na uobičajene dječje provokacije. Ne zna se izboriti za sebe. Boji se suprotstaviti i uzvratiti. Kaže da se boji da će ga povrijediti. Konstantno razgovaramo s njim o tome, ali uzalud. Što da radim kako bi mi se dijete ohrabrilo? Raste u zdravoj sredini, nikada nije dobio batine. Pomozite, jer živimo u takvom vremenu gdje ne može tako opstati. Hvala puno.
</para>
<para>
 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>lijepo je vidjeti da svoga sina opisujete jako pozitivno s time da navodite da Vas brine što se u posljednje vrijeme primjećujete da se promijenio i da se teško nosi sa situacijama kada se treba zauzeti za sebe. S obzirom da kažete da u nekoliko posljednjih mjeseci dječak ne sliči na sebe pitam se što se dogodilo u dječakovoj okolini da je došlo do tako velike promjene. Znači li to da se prije bez problema zauzimao za sebe, a da se onda to promijenilo? Ako je tako, onda treba obratiti pažnju na to što se dogodilo, je li dječak proživio nešto stresno, je li se dogodila neka promjena u okolini što bi kod dječaka moglo potaknuti nesigurnost i povlačenje?</para>
<para>U svakom slučaju, čini se kako je Vašem dječaku sada potrebna dodatna podrška i razumijevanje. Ukoliko se dijete osjeća nesigurno ili se boji situacija kada bi se trebao izboriti za sebe tada bilo kakav pritisak i poticanje na to može imati kontra efekat. Ukoliko se sada osjeća nesigurno važno je prvo fokusirati se na to da se u nekim opuštenijim situacijama potiče razvoj samopoštovanja i povjerenja u sebe i svoje sposobnosti. Stoga je za početak važno prihvatiti to da dječaka treba ohrabrivati u drugim, svakodnevnim situacijama kad će mu se isticati njegove snage i trud. Također, važno je da zahtjevi od njega budu dozirani i da mu se daju konkretni i jasni savjeti kako može postupiti kada ga netko provocira. Dajte mu više ideja i opcija što tada može učiniti i kako se može zaštititi.</para>
<para>Dodatno o ohrabrivanju i poticanju samopoštovanja kod djece možete počitati ovdje:</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html">http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html</ulink>
</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak je odličan u školi, ali ne uspijeva odgovoriti na dječje provokacije Poštovana, imam sina od 7 godina. U školi je najbolji, dobro je dijete, osim što u posljednjih nekoliko mjeseci ne sliči na sebe. 
    Problem je u tome što se boji uzvratiti svojim vršnjacima na neke verbalne provokacije ili guranje, uglavnom na uobičajene dječje provokacije. Ne zna se izboriti za sebe. Boji se suprotstaviti i uzvratiti. Kaže da se boji da će ga povrijediti. Konstantno razgovaramo s njim o tome, ali uzalud. Što da radim kako bi mi se dijete ohrabrilo? Raste u zdravoj sredini, nikada nije dobio batine. Pomozite, jer živimo u takvom vremenu gdje ne može tako opstati. Hvala puno.


 

Draga mama,
lijepo je vidjeti da svoga sina opisujete jako pozitivno s time da navodite da Vas brine što se u posljednje vrijeme primjećujete da se promijenio i da se teško nosi sa situacijama kada se treba zauzeti za sebe. S obzirom da kažete da u nekoliko posljednjih mjeseci dječak ne sliči na sebe pitam se što se dogodilo u dječakovoj okolini da je došlo do tako velike promjene. Znači li to da se prije bez problema zauzimao za sebe, a da se onda to promijenilo? Ako je tako, onda treba obratiti pažnju na to što se dogodilo, je li dječak proživio nešto stresno, je li se dogodila neka promjena u okolini što bi kod dječaka moglo potaknuti nesigurnost i povlačenje?
U svakom slučaju, čini se kako je Vašem dječaku sada potrebna dodatna podrška i razumijevanje. Ukoliko se dijete osjeća nesigurno ili se boji situacija kada bi se trebao izboriti za sebe tada bilo kakav pritisak i poticanje na to može imati kontra efekat. Ukoliko se sada osjeća nesigurno važno je prvo fokusirati se na to da se u nekim opuštenijim situacijama potiče razvoj samopoštovanja i povjerenja u sebe i svoje sposobnosti. Stoga je za početak važno prihvatiti to da dječaka treba ohrabrivati u drugim, svakodnevnim situacijama kad će mu se isticati njegove snage i trud. Također, važno je da zahtjevi od njega budu dozirani i da mu se daju konkretni i jasni savjeti kako može postupiti kada ga netko provocira. Dajte mu više ideja i opcija što tada može učiniti i kako se može zaštititi.
Dodatno o ohrabrivanju i poticanju samopoštovanja kod djece možete počitati ovdje:

   http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html


   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak je odličan u školi, ali ne uspijeva odgovoriti na dječje provokacije

<para>
 razredu krenuo kod logopeda, no jasno nam je da smo zakasnili. Ne želim da se greška ponovi pa vas molim savjet da li postoje (ako da gdje ih mogu naći?) vježbe koje mogu raditi s njim kod kuće ili bilo koji drugi savjet. Puno hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teškoće grafomotorike mogu imati različitu podlogu. Prvenstveno je potrebno ustanoviti zbog čega Vaše dijete sporo piše (slaba memorija grafema, problem vizualne percepcije, pažnje, slušne memorije, nedovoljno razvijena fina motorika). Također je važno procijeniti izvodi li ispravno grafeme (ukoliko je usvojio krive pokrete oni će otežavati pisanje). Ovisno o uočenoj podlozi teškoće određuju se vježbe koje će rezultirati boljom grafomotorikom. Stoga vam predlažemo da učinite inicijalnu procjenu nakon koje ćemo Vam lakše sugerirati što dalje.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak u 2. razredu ima problema s rukopisom Poštovanje, imam sina u 2. razredu koji ima problema s rukopisom. Kako je potrebno pisati brže, on postaje sve gori. Isti problem ima i drugi sin koji je sad u 5. 
    razredu krenuo kod logopeda, no jasno nam je da smo zakasnili. Ne želim da se greška ponovi pa vas molim savjet da li postoje (ako da gdje ih mogu naći?) vježbe koje mogu raditi s njim kod kuće ili bilo koji drugi savjet. Puno hvala!

Poštovana,
teškoće grafomotorike mogu imati različitu podlogu. Prvenstveno je potrebno ustanoviti zbog čega Vaše dijete sporo piše (slaba memorija grafema, problem vizualne percepcije, pažnje, slušne memorije, nedovoljno razvijena fina motorika). Također je važno procijeniti izvodi li ispravno grafeme (ukoliko je usvojio krive pokrete oni će otežavati pisanje). Ovisno o uočenoj podlozi teškoće određuju se vježbe koje će rezultirati boljom grafomotorikom. Stoga vam predlažemo da učinite inicijalnu procjenu nakon koje ćemo Vam lakše sugerirati što dalje.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak u 2. razredu ima problema s rukopisom

<para>
 polugodišta kada je počela plakati i bojati se (kaže da ne zna čega). Često je uhvati panika. Čak se ujutro počela buditi i ne da nam ići raditi. Učiteljica kaže da je u školi super, da je aktivna i da radi odlično. Među boljima je u razredu. Prije polaska školu je sva u panici. Ne znamo što učiniti. Nakon dolaska iz škole je također sve super i aktivno rješava sve obveze. Sličnih problema je imala i prošle godine u vrtiću i isto tako su se pojavili tek nakon tri mjeseca. Hvala.
</para>
<para>Poštovani, očito se događa nešto u životu vašeg djeteta. Strpljivo razgovarajte s njom i učiteljicom. Pokažite joj da u Vama može imati podršku što god da se zbiva. Osim toga, u drugom polugodištu pojavljuju se ocjene koje su možda uzrok njenog straha. Neka djeca teže podnose frustraciju procjenjivanja čak i ako su odlični učenici. Za to je potrebno vrijeme prilagodbe i iskustvo koje će je naučiti da se i loša ocjena može dogoditi i ispraviti. Postoji mogućnost da Vaše dijete samo sebi stvara prevelika očekivanja i boji se hoće li ih moći ispuniti. Možda ima dojam da Vi imate velika očekivanja od nje. Promatrajte svoje dijete, razgovarajte s njom. Ukoliko se opisano ponašanje nastavi predlažemo posjet psihologu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Curica je odlična učenica, ali je hvata panika prije odlaska u školu Poštovani, imamo kćer od 7 godina koja je krenula u 1. razred. Prvo polugodište sve je bilo super, sa zadovoljstvom je išla u školu. Sve do početka 2. 
    polugodišta kada je počela plakati i bojati se (kaže da ne zna čega). Često je uhvati panika. Čak se ujutro počela buditi i ne da nam ići raditi. Učiteljica kaže da je u školi super, da je aktivna i da radi odlično. Među boljima je u razredu. Prije polaska školu je sva u panici. Ne znamo što učiniti. Nakon dolaska iz škole je također sve super i aktivno rješava sve obveze. Sličnih problema je imala i prošle godine u vrtiću i isto tako su se pojavili tek nakon tri mjeseca. Hvala.

Poštovani, očito se događa nešto u životu vašeg djeteta. Strpljivo razgovarajte s njom i učiteljicom. Pokažite joj da u Vama može imati podršku što god da se zbiva. Osim toga, u drugom polugodištu pojavljuju se ocjene koje su možda uzrok njenog straha. Neka djeca teže podnose frustraciju procjenjivanja čak i ako su odlični učenici. Za to je potrebno vrijeme prilagodbe i iskustvo koje će je naučiti da se i loša ocjena može dogoditi i ispraviti. Postoji mogućnost da Vaše dijete samo sebi stvara prevelika očekivanja i boji se hoće li ih moći ispuniti. Možda ima dojam da Vi imate velika očekivanja od nje. Promatrajte svoje dijete, razgovarajte s njom. Ukoliko se opisano ponašanje nastavi predlažemo posjet psihologu.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

Curica je odlična učenica, ali je hvata panika prije odlaska u školu

<para>
 0, imam odličnu ekipu u školi, često izlazimo u klubove, zabavljam se, volim učiti i nikada mi to nije bio problem, imam curu i starci su mi skroz zakon i imam super odnos s njima. Ipak, nekada se u meni javlja neka nostalgična depresija koja mi dosta smeta, ali sva sreća jako se rijetko javlja. Da vas uvedem dati ću vam primjer; kada dođem iz škole obično sam spreman za učenje i pisanje zadaća i nema nikakvih problema, a nekada obično kada pišem matematiku jer tada slušam muziku; zasvira mi neka pjesma koja me podsjeća na odlična osnovnoškolska vremena. Imao sam odlično osnovnoškolsko iskustvo i jednostavno kada se sjetim toga, sve mi fali. Fale mi moji prijatelji i ta zajednica i kada se sjetim toga gubim volju za rad i samo sjedim na krevetu i sam sebe deprimiram. Razumio bih sve kada sada u srednjoj školi ne bi imao dobra iskustva, ali u srednjoj mi je još bolja ekipa i izleti i fakat sve je bolje nego u osnovnoj školi, ali jednostavno kad se sjetim svega javlja se ta nostalgija, a iz toga dolazi depresija i razmišljam o prolaznosti života. Je li to normalno u mojim godinama? Hvala na pomoći!
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>prije svega drago mi je da si se javio i podijelio svoja razmišljanja sa mnom. Razumijem da si možda zbunjen zbog osjećaja koje trenutno proživljavaš – vjerujem da se većina nas u tom periodu života ponekad osjećala tužno bez ikakvog objektivnog povoda, da je bila zbunjena, puna pitanja bez odgovora. Sve što osjećaš nije nimalo čudno ili neobično.</para>
<para>Drago mi je da imaš odličnu ekipu u školi, roditelje koji te podržavaju, da si generalno zadovoljan. Ono što ti mogu reći jest da je normalno da se ponekad prisjetiš društva iz osnovne i cijelog tog perioda djetinjstva koji ti je donio niz lijepih trenutaka. S obzirom da je taj period prošao i nostalgija koja se pritom javlja je posve razumljiva. Sada si u fazi odrastanja i više nego ikada primjećuješ prolaznost života, ali se opraštaš i od jednog bezbrižnog i neopterećenog djela života – djetinjstva. Sve emocije koje osjećaš su normalne i sigurna sam da se javljaju i kod tvojih vršnjaka. Ono što ti može pomoći da se „izvučeš“ iz negative jest da u tom trenutku osvijestiš koliko si lijepih trenutaka imao i koliko te još čeka; koliko si ljudi upoznao i s koliko ćeš se još njih novih susresti tijekom života. Svaka dob nosi nešto novo i ima svoju čar – kao i godišnja doba. Svaki put kada te obuzme depresivnost i misli o prolaznosti, prisjeti se da i ta prolaznost ima svoje čari. Bi li zauvijek volio biti dijete? Ili imati 16 godina? Vrijeme koje prolazi velikim djelom ujedno je i naš saveznik: da ne prolazi, ti nikada ne bi postao punoljetan; vječno bi išao u školu; sve ružno što se dogodi trajalo bi vječno... Iz tog razloga ta prolaznost donosi i nešto pozitivno, zar ne?</para>
<para>Ukoliko primjetiš da tvoje raspoloženje negativno utječe na tvoje svakodnevno funkcioniranje, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da potražite pomoć stručnjaka.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Gimnazijalac sam i super mi je u životu, ali ponekad me uhvati nostalgija i razmišljam o prolaznosti života Dobar dan! Imam 16 godina i učenik sam 2. razreda gimnazije. Prolazim skoro s 5. 
   0, imam odličnu ekipu u školi, često izlazimo u klubove, zabavljam se, volim učiti i nikada mi to nije bio problem, imam curu i starci su mi skroz zakon i imam super odnos s njima. Ipak, nekada se u meni javlja neka nostalgična depresija koja mi dosta smeta, ali sva sreća jako se rijetko javlja. Da vas uvedem dati ću vam primjer; kada dođem iz škole obično sam spreman za učenje i pisanje zadaća i nema nikakvih problema, a nekada obično kada pišem matematiku jer tada slušam muziku; zasvira mi neka pjesma koja me podsjeća na odlična osnovnoškolska vremena. Imao sam odlično osnovnoškolsko iskustvo i jednostavno kada se sjetim toga, sve mi fali. Fale mi moji prijatelji i ta zajednica i kada se sjetim toga gubim volju za rad i samo sjedim na krevetu i sam sebe deprimiram. Razumio bih sve kada sada u srednjoj školi ne bi imao dobra iskustva, ali u srednjoj mi je još bolja ekipa i izleti i fakat sve je bolje nego u osnovnoj školi, ali jednostavno kad se sjetim svega javlja se ta nostalgija, a iz toga dolazi depresija i razmišljam o prolaznosti života. Je li to normalno u mojim godinama? Hvala na pomoći!

Dragi čitatelju,
prije svega drago mi je da si se javio i podijelio svoja razmišljanja sa mnom. Razumijem da si možda zbunjen zbog osjećaja koje trenutno proživljavaš – vjerujem da se većina nas u tom periodu života ponekad osjećala tužno bez ikakvog objektivnog povoda, da je bila zbunjena, puna pitanja bez odgovora. Sve što osjećaš nije nimalo čudno ili neobično.
Drago mi je da imaš odličnu ekipu u školi, roditelje koji te podržavaju, da si generalno zadovoljan. Ono što ti mogu reći jest da je normalno da se ponekad prisjetiš društva iz osnovne i cijelog tog perioda djetinjstva koji ti je donio niz lijepih trenutaka. S obzirom da je taj period prošao i nostalgija koja se pritom javlja je posve razumljiva. Sada si u fazi odrastanja i više nego ikada primjećuješ prolaznost života, ali se opraštaš i od jednog bezbrižnog i neopterećenog djela života – djetinjstva. Sve emocije koje osjećaš su normalne i sigurna sam da se javljaju i kod tvojih vršnjaka. Ono što ti može pomoći da se „izvučeš“ iz negative jest da u tom trenutku osvijestiš koliko si lijepih trenutaka imao i koliko te još čeka; koliko si ljudi upoznao i s koliko ćeš se još njih novih susresti tijekom života. Svaka dob nosi nešto novo i ima svoju čar – kao i godišnja doba. Svaki put kada te obuzme depresivnost i misli o prolaznosti, prisjeti se da i ta prolaznost ima svoje čari. Bi li zauvijek volio biti dijete? Ili imati 16 godina? Vrijeme koje prolazi velikim djelom ujedno je i naš saveznik: da ne prolazi, ti nikada ne bi postao punoljetan; vječno bi išao u školu; sve ružno što se dogodi trajalo bi vječno... Iz tog razloga ta prolaznost donosi i nešto pozitivno, zar ne?
Ukoliko primjetiš da tvoje raspoloženje negativno utječe na tvoje svakodnevno funkcioniranje, tada bi bilo dobro da se obratiš roditeljima te da potražite pomoć stručnjaka.
Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Gimnazijalac sam i super mi je u životu, ali ponekad me uhvati nostalgija i razmišljam o prolaznosti života

<para/>
<para>Poštovani, to je opisna dijagnoza temeljem ultrazvučnog nalaza ili nalaza MR mozga, s obzirom da niste precizirali, u kojoj se navodi da veličina lateralnih komora nije jednaka i da je manji corpus callosum s desne strane. Corpus callosum je poveznica dvije moždane polutke. O ovoj opisnoj dijagnozi u kontekstu kliničke slike Vašeg djeteta bilo bi najbolje razgovarati s neuropedijatrem koji vodi Vaše dijete.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Obrazloženje dijagnoze pregleda bebine glave Poštovani, molim Vas da mi obrazložite dijagnozu. "Observira se kao asimetrija komornog sistema sa hipoplzijom desnog c.calosuma". Hvala. 
Poštovani, to je opisna dijagnoza temeljem ultrazvučnog nalaza ili nalaza MR mozga, s obzirom da niste precizirali, u kojoj se navodi da veličina lateralnih komora nije jednaka i da je manji corpus callosum s desne strane. Corpus callosum je poveznica dvije moždane polutke. O ovoj opisnoj dijagnozi u kontekstu kliničke slike Vašeg djeteta bilo bi najbolje razgovarati s neuropedijatrem koji vodi Vaše dijete.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Obrazloženje dijagnoze pregleda bebine glave

<para>
 Unaprijed hvala. 
</para>
<para>Poštovani, kod Vaše se djevojčice prema onom što navodite radi o monosimptomatskoj noćnoj enurezi. Niste naveli da li je problem prisutan oduvijek tako da ne znam da li je to primarna ili sekundarna noćna enureza. Kao prvo, nakon detaljnje anamneze o mokrenju i stolici , djevojčicu treba pregledati, uzeti urin i urinokulturu te napraviti 48 satni dnevnik pijenja i mokrenja. Najčešće je potrebno napraviti i ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura kao i uvid u akt mokrenja pretragom koju nazivamo mikciometrijom. No, svakako s obzirom na dob djevojčice trebate se što prije javiti nefrologu koji se bavi takvom problematikom i krenuti s liječenjem.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (9,5 godina) tijekom noći mokri u krevet Curica od 9,5 godina mokri u krevet, tijekom dana je sve uredu, ali svaku noć se pomokri. Ne pije ništa poslije 6 sati i ide na wc prije spavanje. Što da radim? S kojim pretragama da počnem. 
    Unaprijed hvala. 

Poštovani, kod Vaše se djevojčice prema onom što navodite radi o monosimptomatskoj noćnoj enurezi. Niste naveli da li je problem prisutan oduvijek tako da ne znam da li je to primarna ili sekundarna noćna enureza. Kao prvo, nakon detaljnje anamneze o mokrenju i stolici , djevojčicu treba pregledati, uzeti urin i urinokulturu te napraviti 48 satni dnevnik pijenja i mokrenja. Najčešće je potrebno napraviti i ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura kao i uvid u akt mokrenja pretragom koju nazivamo mikciometrijom. No, svakako s obzirom na dob djevojčice trebate se što prije javiti nefrologu koji se bavi takvom problematikom i krenuti s liječenjem.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (9,5 godina) tijekom noći mokri u krevet

<para>
 Da li je moguće da je zagrebala pa je peče i zato ide krv ili se trebam brinuti? 
</para>
<para>Najvažnije je izregulirati stolicu da bude mekana, pa će s tim prestati i krv i pečenje anusa kao i nelagoda kod defekacije. Budući da niste naveli niti dob, niti tjelesnu masu djevojčice teško mi je na neviđeno reći kako ćete to učiniti. Uobičajeno se daje laktuloza, koja osmotski navlači vodu u crijevo i omekšava stolicu kroz neko vrijeme, te korigira prehrana. Stoga se najbolje javite svom pedijatru da Vas posavjetuje.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Krvarenje nakon velike nužde Poštovani. Kćerkica ima jako tvrdu stolicu i za njen uzrast poprilično široku. U posljednja 3-4 dana kad završi s nuždom izađe joj malo krvi, kaže da je peče anus. 
    Da li je moguće da je zagrebala pa je peče i zato ide krv ili se trebam brinuti? 

Najvažnije je izregulirati stolicu da bude mekana, pa će s tim prestati i krv i pečenje anusa kao i nelagoda kod defekacije. Budući da niste naveli niti dob, niti tjelesnu masu djevojčice teško mi je na neviđeno reći kako ćete to učiniti. Uobičajeno se daje laktuloza, koja osmotski navlači vodu u crijevo i omekšava stolicu kroz neko vrijeme, te korigira prehrana. Stoga se najbolje javite svom pedijatru da Vas posavjetuje.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Krvarenje nakon velike nužde

<para>
 Sada ima 2 mjeseca i 5 dana, a težina je 4500 grama. Isključivo dojim. Zanima me je li dobila premalo za 2 mjeseca? Na pregled idemo idući tjedan, onaj redovni na kojem se i cijepimo pa me strah da će mi reći kako je premalo dobila. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Mama. 
</para>
<para>Za dva mjeseca dijete je dobro dobilo na tjelesnoj masi, ukupno 1,4 kg, tj. 700 grama mjesečno. Jedino ne bi bilo dobro ako raspodjela po mjesecima nije dobra, tj. ako je u ovom drugom mjesecu dobila manje od 500 grama, a sve je ostalo dobila u prvom. Uzimajte dosta tekućine i odmarajte se kako bi zadržali mlijeko.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je beba od dva mjeseca dobila dovoljno na težini? Poštovana! Kći Mia, rođena je 22.11.2015. Porođajna težina bila je 3100 grama, a pri izlasku iz bolnice 2960 grama. Dužina 48 cm, a sada 56 cm. 
    Sada ima 2 mjeseca i 5 dana, a težina je 4500 grama. Isključivo dojim. Zanima me je li dobila premalo za 2 mjeseca? Na pregled idemo idući tjedan, onaj redovni na kojem se i cijepimo pa me strah da će mi reći kako je premalo dobila. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Mama. 

Za dva mjeseca dijete je dobro dobilo na tjelesnoj masi, ukupno 1,4 kg, tj. 700 grama mjesečno. Jedino ne bi bilo dobro ako raspodjela po mjesecima nije dobra, tj. ako je u ovom drugom mjesecu dobila manje od 500 grama, a sve je ostalo dobila u prvom. Uzimajte dosta tekućine i odmarajte se kako bi zadržali mlijeko.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je beba od dva mjeseca dobila dovoljno na težini?

<para>
 To se pojačalo unazad nekoliko dana toliko da je to po nekoliko puta u par minuta. Teško je više i slušati. Imao je i kako kaže tvrd trbuh i bolove u području iznad želuca ili između prsiju. Da li je to gastritis? Imali smo dosta težih bolesti u obitelji i karcinoma pa se svega bojim. Uzeli smo uputnicu za pregled gastrologa. Unaprijed zahvaljujem! 
</para>
<para>Podrigivanje ne mora biti uvijek znak teže bolesti, prije je obično funkcijski problem, a može nastati zbog uzimanja slatkih napitaka, hrane koja nadima, te neregulirane stolice, ali i kao vid psihosomatskih problema. U ovoj dobi rijetko viđamo gastritis, iako je moguće, a karcinom praktički nikada. Stoga pričekajte pregled gastroenterologa koji će kad ocijeni cjelokupno stanje sigurno odrediti adekvatnu dijagnostiku ako je potrebno. Možete pokušati u međuvremenu s Iberogast kapima koje smanjuju nadutost.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (14 godina) puno i glasno podriguje čemu su prethodili bolovi u trbuhu Poštovana! Moj sin star 14 godina unazad mjesec dana jako puno i glasno "podriguje" bez obzira što pojede ili popije. 
    To se pojačalo unazad nekoliko dana toliko da je to po nekoliko puta u par minuta. Teško je više i slušati. Imao je i kako kaže tvrd trbuh i bolove u području iznad želuca ili između prsiju. Da li je to gastritis? Imali smo dosta težih bolesti u obitelji i karcinoma pa se svega bojim. Uzeli smo uputnicu za pregled gastrologa. Unaprijed zahvaljujem! 

Podrigivanje ne mora biti uvijek znak teže bolesti, prije je obično funkcijski problem, a može nastati zbog uzimanja slatkih napitaka, hrane koja nadima, te neregulirane stolice, ali i kao vid psihosomatskih problema. U ovoj dobi rijetko viđamo gastritis, iako je moguće, a karcinom praktički nikada. Stoga pričekajte pregled gastroenterologa koji će kad ocijeni cjelokupno stanje sigurno odrediti adekvatnu dijagnostiku ako je potrebno. Možete pokušati u međuvremenu s Iberogast kapima koje smanjuju nadutost.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (14 godina) puno i glasno podriguje čemu su prethodili bolovi u trbuhu

<para>
 Taman kad se poveselim da je gotovo, opet ispočetka. To se događa i u vrtiću. S tim da ponekad u vrtiću popiški, a doma ne. Isto tako se dogodi da se nekad i noću probudi i ode na wc, tako da sam zbunjena. Dosad se nismo obraćali pedijatru stoga vas molim da me savjetujete u kojoj dobi bi to trebalo rješavati, da krenemo na vrijeme. Ne mogu se točno sjetiti kad je to počelo, mislim da prije treće godine. Sada ima 4 godine i 2 mjeseca. Inače, ona vrlo čvrsto spava, no ovisio umoru. 
</para>
<para>Poštovani, noćno mokrenje se liječi ako dijete ne uspostavi kontrolu po navršenih 5 godina života. To je tako ako se radi o izolirano samo noćnom mokrenju, no kako vidim kod Vaše se djevojčice radi i o mokrenju tijekom popodnevnog spavanja tako da Vam ipak preporučam da se javite na pregled nefrologu koji se bavi poremećajima mokrenja i s kojim ćete se dogovoriti što i kako dalje da se identificira uzrok problema i pristupi na vrijeme odgovarajućem liječenju.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (4 godine) noću mokri u krevet Dobar dan! Curica noću nekontrolirano piški u krevet. Može se reći da se događa periodično. Nekoliko tjedana piški svaku noć, onda nekoliko noći tu i tamo, pa onda ništa. 
    Taman kad se poveselim da je gotovo, opet ispočetka. To se događa i u vrtiću. S tim da ponekad u vrtiću popiški, a doma ne. Isto tako se dogodi da se nekad i noću probudi i ode na wc, tako da sam zbunjena. Dosad se nismo obraćali pedijatru stoga vas molim da me savjetujete u kojoj dobi bi to trebalo rješavati, da krenemo na vrijeme. Ne mogu se točno sjetiti kad je to počelo, mislim da prije treće godine. Sada ima 4 godine i 2 mjeseca. Inače, ona vrlo čvrsto spava, no ovisio umoru. 

Poštovani, noćno mokrenje se liječi ako dijete ne uspostavi kontrolu po navršenih 5 godina života. To je tako ako se radi o izolirano samo noćnom mokrenju, no kako vidim kod Vaše se djevojčice radi i o mokrenju tijekom popodnevnog spavanja tako da Vam ipak preporučam da se javite na pregled nefrologu koji se bavi poremećajima mokrenja i s kojim ćete se dogovoriti što i kako dalje da se identificira uzrok problema i pristupi na vrijeme odgovarajućem liječenju.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (4 godine) noću mokri u krevet

<para>
 Prošli smo dosta faza i malo se sve to primirilo. Sada ima 4 godine i 3 mjeseca. Počeo je s "Hoću i Neću" protestiranjem. Udara krevet, vrata, zid i ostalo kada se naljuti. To me manje brine od činjenice da i sebe udara po glavi te se grebe po vratu. Pokušavamo izbjeći situacije u kojima znam da će tako reagirati, ali ponekad to nije moguće. Molim savjet. Hvala.</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>vjerujem da Vas brine kada se Vaš dječak samoozljeđuje te je svakako važno zapitati se kako mu se može pomoći da to ne radi. Možda Vam je teško shvatiti zašto se tako ponaša no zapravo se ne radi o neobičnom ponašanju. Kada se dijete naljuti osjeti veliku energiju unutar tijela koju mi odrasli ne vidimo jer vidimo samo ponašanje i često zanemarimo ono što se događa unutar tijela. Dijete ima potrebu izbaciti tu energiju, ali ono ne zna prihvatljive načine nego zna za samo neke poput udaranja. Najvažnije ga je spriječiti u samoozljeđivanju, ako je potrebno fizički zaustaviti i jasno mu reći „Ne! Ti nisi za udaranje!“ uz to bilo bi dobro kada biste reflektirati njegov osjećaj ljutnje i dali mu alternativu, na primjer „Znam da si sad jako ljut, ali ti nisi za udaranje. Možeš udariti po krevetu.“. Reflektiranje će ga malo umiriti jer će vidjeti da ste razumjeli poruku koju Vam šalje pa neće morati još jače udarati kako biste Vi vidjeli da je on ljut. Ipak kako je potrebno izbaciti tu energiju bilo bi dobro ga usmjeriti na alternativnu radnju tako što mu pokažete kako da ju izvede na primjer kako da udara po krevetu (kako je navedeno u primjeru) ili kako da šara po papiru. Važno je da su te alternativne radnje radnje koje ne ugrožavanju njega ili nekoga drugoga. Također, važno je razumjeti da se djetetu jako teško kontrolirati, ono osjeća ljutnju koja sa sobom nosi jako puno energije, a ne zna osloboditi energiju na adekvatan način, Vi mu možete pomoći usmjeravajući ga prema adekvatnijim načinima. Dakle osim samog postavljanja granice, potrebno je i usmjeriti ga, dati mu ideju kako da izbaci tu ljutnju na način koji je prihvatljiv.</para>
<para>Više o ljutnji i agresivnom ponašanju možete pročitati u sljedećim člancima: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom</ulink> i <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

U ispadima bijesa dječak (4 godine) udara se po glavi i grebe po vratu Poštovani, naš problem traje već 3,5 godine. Moj sin čim se uspio dići na noge, naučio je i kako se baciti na leđa kada nešto nije po njegovom. 
    Prošli smo dosta faza i malo se sve to primirilo. Sada ima 4 godine i 3 mjeseca. Počeo je s "Hoću i Neću" protestiranjem. Udara krevet, vrata, zid i ostalo kada se naljuti. To me manje brine od činjenice da i sebe udara po glavi te se grebe po vratu. Pokušavamo izbjeći situacije u kojima znam da će tako reagirati, ali ponekad to nije moguće. Molim savjet. Hvala.
Dragi roditelji,
vjerujem da Vas brine kada se Vaš dječak samoozljeđuje te je svakako važno zapitati se kako mu se može pomoći da to ne radi. Možda Vam je teško shvatiti zašto se tako ponaša no zapravo se ne radi o neobičnom ponašanju. Kada se dijete naljuti osjeti veliku energiju unutar tijela koju mi odrasli ne vidimo jer vidimo samo ponašanje i često zanemarimo ono što se događa unutar tijela. Dijete ima potrebu izbaciti tu energiju, ali ono ne zna prihvatljive načine nego zna za samo neke poput udaranja. Najvažnije ga je spriječiti u samoozljeđivanju, ako je potrebno fizički zaustaviti i jasno mu reći „Ne! Ti nisi za udaranje!“ uz to bilo bi dobro kada biste reflektirati njegov osjećaj ljutnje i dali mu alternativu, na primjer „Znam da si sad jako ljut, ali ti nisi za udaranje. Možeš udariti po krevetu.“. Reflektiranje će ga malo umiriti jer će vidjeti da ste razumjeli poruku koju Vam šalje pa neće morati još jače udarati kako biste Vi vidjeli da je on ljut. Ipak kako je potrebno izbaciti tu energiju bilo bi dobro ga usmjeriti na alternativnu radnju tako što mu pokažete kako da ju izvede na primjer kako da udara po krevetu (kako je navedeno u primjeru) ili kako da šara po papiru. Važno je da su te alternativne radnje radnje koje ne ugrožavanju njega ili nekoga drugoga. Također, važno je razumjeti da se djetetu jako teško kontrolirati, ono osjeća ljutnju koja sa sobom nosi jako puno energije, a ne zna osloboditi energiju na adekvatan način, Vi mu možete pomoći usmjeravajući ga prema adekvatnijim načinima. Dakle osim samog postavljanja granice, potrebno je i usmjeriti ga, dati mu ideju kako da izbaci tu ljutnju na način koji je prihvatljiv.
Više o ljutnji i agresivnom ponašanju možete pročitati u sljedećim člancima: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom  i  https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece


   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

U ispadima bijesa dječak (4 godine) udara se po glavi i grebe po vratu

<para>
 No unazad pola godine kod kuće se ponaša bezobrazno, čim nešto nije kako je zamislio, odmah se ljuti, mršti, udara nogama i ako ne popuštamo plače. Primjer: neki dan se kupao u kadi i igrao igračkama, kažemo mu kako je vrijeme da izađe jer dugo je u vodi, no on bi još, produžimo na 5 minuta no on i dalje želi ostati, ako mu ne popuštamo plače i udara nogama, tako isto i za druge stvari. Ljuti nas to što mu lijepo objasnimo i pažnju mu usmjerimo na nešto drugo no ne pomaže. Rijetko kada uspijemo. Gotovo svaki dan plače jer nije po njegovom. Kada se smiri dođe k nama i kaže oprosti neću više, no nakon par minuta ako opet nešto ne damo, primjerice jesti bombone prije spavanja, počne plakati i ljuti se. 
 Nekoliko puta se izgrebao po licu od ljutnje (mislimo da s tim grebanjem oponaša lavove jer se tako ponaša otkada je gledamo crtić Kralj lavova). Uglavnom čim nije kako je zamislio on se ljuti plače i mršti. On je svjestan da griješi i čini nam se da zna kako to nešto ne smije, no svejedno isprobava, no svaki dan uz plakanje i svađu. Jako nas to rastužuje s obzirom da nam je jedino dijete. Molimo vas za savjet. Hvala, mama i tata.
</para>
<para>Dragi mama i tata,</para>
<para>našli ste se u situaciji u kojoj se nalaze brojni roditelji, kada trebate postaviti granicu, a pri tome naći adekvatan način da pomognete djetetu da se nosi sa frustracijom. Nekada je to stvarno teško, nekada i sam roditelj postane frustriran jer ne zna kako se postaviti. Također, poneka se događa da dijete kod kuće teško prihvaća granice, dok u vrtiću s tim nema problema. Dijete drugačije doživljava roditelja i odgajatelje i ponekad slobodnije testira granice roditelja.</para>
<para>Da biste razumjeli ponašanje vašeg sinčića, važno je shvatiti da dijete s tri i pol godine osjeća cijeli spektar emocija, ali njegovo razumijevanje tih emocija nije kao kod odraslih. Djeca ne znaju načine kako se sve može nositi s na primjer ljutnjom, odnosno znaju samo jedan ili dva koji možda nisu poželjni poput plakanja, udaranja nogama, grebanja i slično. Sada mu vi trebate pomoći da nauči nove načine. Kako ste rekli, kada se smiri dođe do vas te kaže oprosti neću više i, kako vi kažete, svjestan je da griješi no kada ga ljutnja preplavi on nastavlja kao prije. To je zato jer mu je teško iskontrolirati ponašanje. Ljutnja je intenzivna emocija koja sa sobom nosi mnogo energije i ponekad djeca sama ne znaju kuda s tom slinom energijom, teško se mogu sama smiriti i ne znaju je izbaciti na prihvatljiv način. Normalno je da se djeca ljute, čak i nas odrasle često frustrira kad nešto nije kako mi želimo. Kroz život se učimo nositi s tim stanjem zato ne reagiramo kao djeca nego smo naučili druge načine. Sada vi kao odrasle osobe možete pomoći svom sinčiću da nauči druge načine.</para>
<para>U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ukoliko se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje.</para>
<para>Stoga kada se sljedeći puta nađete u nekoj situaciji koja kod vašeg dječaka izazove ljutnju, možete pokušati jednostavno reflektirati njegovo stanje, na primjer“ vidim da si jako ljut što moraš ovako brzo iz kade, no vrijeme je da završimo s kupanjem“ bez posebnih dodatnih objašnjenja. S obzirom da će se tada vjerojatno naljutiti tada mu možete mu pomoći da nađe nove načine da izbaci tu svoju ljutnju, na primjer da šara po papiru, udara jastuk ili slično. Naravno, uz sve to, potrebno je puno vašeg strpljenja i dosljednosti.</para>
<para>
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (3,5 godine) vrišti, ljuti se i udara ako nije po njegovom Dobar dan! Imamo sina starog 3 i pol godine, sve ga zanima, jako je pametan, voli čitati knjigice, pisati, učiti slova, u vrtiću je jako dobar i uvijek imamo pohvale od tete kako je jako pametan. 
    No unazad pola godine kod kuće se ponaša bezobrazno, čim nešto nije kako je zamislio, odmah se ljuti, mršti, udara nogama i ako ne popuštamo plače. Primjer: neki dan se kupao u kadi i igrao igračkama, kažemo mu kako je vrijeme da izađe jer dugo je u vodi, no on bi još, produžimo na 5 minuta no on i dalje želi ostati, ako mu ne popuštamo plače i udara nogama, tako isto i za druge stvari. Ljuti nas to što mu lijepo objasnimo i pažnju mu usmjerimo na nešto drugo no ne pomaže.  Rijetko kada uspijemo. Gotovo svaki dan plače jer nije po njegovom. Kada se smiri dođe k nama i kaže oprosti neću više, no nakon par minuta ako opet nešto ne damo, primjerice jesti bombone prije spavanja, počne plakati i ljuti se. 
   Nekoliko puta se izgrebao po licu od ljutnje (mislimo da s tim grebanjem oponaša lavove jer se tako ponaša otkada je gledamo crtić Kralj lavova). Uglavnom čim nije kako je zamislio on se ljuti plače i mršti. On je svjestan da griješi i čini nam se da zna kako to nešto ne smije, no svejedno isprobava, no svaki dan uz plakanje i svađu. Jako nas to rastužuje s obzirom da nam je jedino dijete. Molimo vas za savjet. Hvala, mama i tata.

Dragi mama i tata,
našli ste se u situaciji u kojoj se nalaze brojni roditelji, kada trebate postaviti granicu, a pri tome naći adekvatan način da pomognete djetetu da se nosi sa frustracijom. Nekada je to stvarno teško, nekada i sam roditelj postane frustriran jer ne zna kako se postaviti. Također, poneka se događa da dijete kod kuće teško prihvaća granice, dok u vrtiću s tim nema problema. Dijete drugačije doživljava roditelja i odgajatelje i ponekad slobodnije testira granice roditelja.
Da biste razumjeli ponašanje vašeg sinčića, važno je shvatiti da dijete s tri i pol godine osjeća cijeli spektar emocija, ali njegovo razumijevanje tih emocija nije kao kod odraslih. Djeca ne znaju načine kako se sve može nositi s na primjer ljutnjom, odnosno znaju samo jedan ili dva koji možda nisu poželjni poput plakanja, udaranja nogama, grebanja i slično. Sada mu vi trebate pomoći da nauči nove načine. Kako ste rekli, kada se smiri dođe do vas te kaže oprosti neću više i, kako vi kažete, svjestan je da griješi no kada ga ljutnja preplavi on nastavlja kao prije. To je zato jer mu je teško iskontrolirati ponašanje. Ljutnja je intenzivna emocija koja sa sobom nosi mnogo energije i ponekad djeca sama ne znaju kuda s tom slinom energijom, teško se mogu sama smiriti i ne znaju je izbaciti na prihvatljiv način. Normalno je da se djeca ljute, čak i nas odrasle često frustrira kad nešto nije kako mi želimo. Kroz život se učimo nositi s tim stanjem zato ne reagiramo kao djeca nego smo naučili druge načine. Sada vi kao odrasle osobe možete pomoći svom sinčiću da nauči druge načine.
U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ukoliko se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje.
Stoga kada se sljedeći puta nađete u nekoj situaciji koja kod vašeg dječaka izazove ljutnju, možete pokušati jednostavno reflektirati njegovo stanje, na primjer“ vidim da si jako ljut što moraš ovako brzo iz kade, no vrijeme je da završimo s kupanjem“ bez posebnih dodatnih objašnjenja. S obzirom da će se tada vjerojatno naljutiti tada mu možete mu pomoći da nađe nove načine da izbaci tu svoju ljutnju, na primjer da šara po papiru, udara jastuk ili slično. Naravno, uz sve to, potrebno je puno vašeg strpljenja i dosljednosti.

Sretno!

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (3,5 godine) vrišti, ljuti se i udara ako nije po njegovom

<para>
 Ne želi hodati, samo se zgrči i traži da ga uzmemo, tj. da ga nosimo. Kad smo u dvorištu igra se, ali čim zakoračimo na ulicu ili u nepoznato istog momenta se okreće da bi netko nosio. Hvala vam na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>naveli ste da se problem odvajanja od roditelja javlja kada se Vaš sin nađe u njemu nepoznatom okruženju. Jedan od razloga može biti separacijski strah koji je najviše izražen upravo u dobi od 15. do 18. mjeseca. Mala djeca su još jako vezana za svoje roditelje te nije neobično da često imaju strah od nepoznatih ljudi ili novih mjesta. Šetnje van kuće i igra u nepoznatom okruženju kod Vašeg sina mogu potencirati osjećaje nesigurnosti, straha i potrebu za dodatnom zaštitom.</para>
<para>Iako ste vjerojatno sami svjesni da u izlascima iz kuće nema opasnosti za Vašeg sina važno je da ga ne požurujete u trenucima kada treba Vašu zaštitu. Zagrlite ga, podignite, pružite pažnju i utjehu. Odvajanje od roditelja i privikavanje na sve više novih situacija treba ići postepeno jer bi se u protivnom mogao izazvati kontraefekt. Možda će trebati nešto više vremena da Vaš sinčić stekne povjerenje u sebe i svijet koji ga okružuje. Riječima podrške poput „Znam da te je strah sam hodati ulicom….Ja sam pored tebe'', ''Vidim da se bojiš….Tu sam'' dopuštate sinu da slobodno izrazi strah usporedno mu pružajući sigurnost da ste tu za njega. Ako ste u mogućnosti odlazite na stalno isto mjesto (npr. u isti park) dok god se on ne počne osjećati opušteno i slobodno na tom mjestu. Kada stekne osjećaj sigurnosti na jednom mjestu polako mijenjajte lokaciju (npr. školski park). S vremenom će se početi sve slobodnije osjećati na različitim lokacijama u gradu te bi same šetnje trebale postati ugodnije kako za Vas tako i za Vašeg sinčića.</para>
<para>Žalim Vam puno sreće i strpljenja!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

U nepoznatoj okolini dječak (18 mjeseci) ne želi sam hodati i želi da ga nosimo Poštovana, imam dječaka od 18 mjeseci. Hoda, trči, već ide uz stepenice, aktivan je kao i sva djeca danas. Problem se javlja onog trenutka kad izađemo iz kuće. 
    Ne želi hodati, samo se zgrči i traži da ga uzmemo, tj. da ga nosimo. Kad smo u dvorištu igra se, ali čim zakoračimo na ulicu ili u nepoznato istog momenta se okreće da bi netko nosio. Hvala vam na odgovoru.

Poštovana,
naveli ste da se problem odvajanja od roditelja javlja kada se Vaš sin nađe u njemu nepoznatom okruženju. Jedan od razloga može biti separacijski strah koji je najviše izražen upravo u dobi od 15. do 18. mjeseca. Mala djeca su još jako vezana za svoje roditelje te nije neobično da često imaju strah od nepoznatih ljudi ili novih mjesta. Šetnje van kuće i igra u nepoznatom okruženju kod Vašeg sina mogu potencirati osjećaje nesigurnosti, straha i potrebu za dodatnom zaštitom.
Iako ste vjerojatno sami svjesni da u izlascima iz kuće nema opasnosti za Vašeg sina važno je da ga ne požurujete u trenucima kada treba Vašu zaštitu. Zagrlite ga, podignite, pružite pažnju i utjehu. Odvajanje od roditelja i privikavanje na sve više novih situacija treba ići postepeno jer bi se u protivnom mogao izazvati kontraefekt. Možda će trebati nešto više vremena da Vaš sinčić stekne povjerenje u sebe i svijet koji ga okružuje. Riječima podrške poput „Znam da te je strah sam hodati ulicom….Ja sam pored tebe'', ''Vidim da se bojiš….Tu sam'' dopuštate sinu da slobodno izrazi strah usporedno mu pružajući sigurnost da ste tu za njega. Ako ste u mogućnosti odlazite na stalno isto mjesto (npr. u isti park) dok god se on ne počne osjećati opušteno i slobodno na tom mjestu. Kada stekne osjećaj sigurnosti na jednom mjestu polako mijenjajte lokaciju (npr. školski park). S vremenom će se početi sve slobodnije osjećati na različitim lokacijama u gradu te bi same šetnje trebale postati ugodnije kako za Vas tako i za Vašeg sinčića.
Žalim Vam puno sreće i strpljenja!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

U nepoznatoj okolini dječak (18 mjeseci) ne želi sam hodati i želi da ga nosimo

<para>
 Pretragom u stolici utvrđuju rota virus, stanje se popravlja i u utorak smo pušteni iz dnevne bolnice uz preporuke: dijeta prsa i probiotik. Sve je bilo ok. Stolica tvrđa i tri puta dnevno, danas izostanak stolice i povraćanje doručka nakon toga i ručka. Molimo savjet, razlog, da li je to normalno u smirivanju rota virusa ili se ponovno aktivira rota virus?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da je to samo nastavak bolesti koja ide svom kraju, ponekad može biti prolazno poboljšanje, pa opet pogoršanje, no postepeno se to ponovo samo smiri. Druga je mogućnost da je sada dijete dobilo novi infekt. Nastavite probiotik, te što češće stavljajte na prsa i dajte tekućine. Osnovno je da dijete ne dehidrira.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon rota virusa ponovno proljev i povraćanje Poštovanje, prošlog petka devetomjesečno dijete vodili smo na hitni prijam zbog visoke temperature, obilnog i učestalog proljeva i povraćanja. 
    Pretragom u stolici utvrđuju rota virus, stanje se popravlja i u utorak smo pušteni iz dnevne bolnice uz preporuke: dijeta prsa i probiotik. Sve je bilo ok. Stolica tvrđa i tri puta dnevno, danas izostanak stolice i povraćanje doručka nakon toga i ručka. Molimo savjet, razlog, da li je to normalno u smirivanju rota virusa ili se ponovno aktivira rota virus?

Poštovana,
moguće je da je to samo nastavak bolesti koja ide svom kraju, ponekad može biti prolazno poboljšanje, pa opet pogoršanje, no postepeno se to ponovo samo smiri. Druga je mogućnost da je sada dijete dobilo novi infekt. Nastavite probiotik, te što češće stavljajte na prsa i dajte tekućine. Osnovno je da dijete ne dehidrira.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Nakon rota virusa ponovno proljev i povraćanje

<para>
 Međutim, vrlo malo jede zdrobljenu hranu, ni upola koliko je inače jela blendanu. Pojede par žličica i ako naiđe na veći komad odnosno krišku, izgleda kao da će povratiti. Da li da joj još neko vrijeme odgodim davanje većih komada pa da i dalje samo miksam ili da kombiniram ili samo da drobim vilicom? Hvala.
</para>
<para>Poštovana, za sada dajte i dalje miksanu hranu, samo ju nijansu slabije izmiksajte nego ranije, a za kraj hranjenja ostavite par gušćih zalogaja da se dijete privikava. Ponekad privikavanje ide sporije od onog što mi očekujemo, ali u dobi 13 mjeseci još uvijek je to u granicama fiziološkog.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (13 mjeseci) odbija veće komade hrane Imam bebu staru 13 mjeseci. Do godinu dana davala sam joj isključivo hranu miksanu blenderom. S godinu dana počela sam joj davati hranu zdrobljenu vilicom. 
    Međutim, vrlo malo jede zdrobljenu hranu, ni upola koliko je inače jela blendanu. Pojede par žličica i ako naiđe na veći komad odnosno krišku, izgleda kao da će povratiti. Da li da joj još neko vrijeme odgodim davanje većih komada pa da i dalje samo miksam ili da kombiniram ili samo da drobim vilicom? Hvala.

Poštovana, za sada dajte i dalje miksanu hranu, samo ju nijansu slabije izmiksajte nego ranije, a za kraj hranjenja ostavite par gušćih zalogaja da se dijete privikava. Ponekad privikavanje ide sporije od onog što mi očekujemo, ali u dobi 13 mjeseci još uvijek je to u granicama fiziološkog.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (13 mjeseci) odbija veće komade hrane

<para/>
<para>Poštovani, uredan nalaz EEG-a ne isključuje poremećaje iz spektra autizma.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Pojašnjenje eeg nalaza Poštovanje, zanima me ukoliko nalaz eega bude uredan, može li dijete imati poremećaje iz spektra autizma ili se s tim nalazom isključuju takve mogućnosti? 
Poštovani, uredan nalaz EEG-a ne isključuje poremećaje iz spektra autizma.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Pojašnjenje eeg nalaza

<para>
 Nije važna količina hrane koju pojede niti što pojede. Koristila je ranitidin i probiotike, ali i dalje nema pomoći. Molim Vas za mišljenje. Hvala!
</para>
<para>Poštovana, probajte eliminirati laktozu (mliječni šećer), te sve slatke napitke kroz minimalno 7-10 dana. Kao mlijeko možete ostaviti ono bez laktoze. Vrlo često treba dulje vrijeme da se oporave crijevne resice i crijevna flora iza enteralnog infekta, a u tom oporavku često odmaže mliječni šećer. Ranitidin joj sigurno ne treba, a probiotik možete nastaviti.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Podrigivanje i vjetrovi nakon svakog obroka kod 4-godišnje djevojčice Imam djevojčicu staru 4 godine i 8 mjeseci. Prije 5 mjeseci imala je epizodu povraćanja i proljeva. Nakon tih povraćanja što god pojede ili popije, podriguje i ima vjetrove. 
    Nije važna količina hrane koju pojede niti što pojede. Koristila je ranitidin i probiotike, ali i dalje nema pomoći. Molim Vas za mišljenje. Hvala!

Poštovana, probajte eliminirati laktozu (mliječni šećer), te sve slatke napitke kroz minimalno 7-10 dana. Kao mlijeko možete ostaviti ono bez laktoze. Vrlo često treba dulje vrijeme da se oporave crijevne resice i crijevna flora iza enteralnog infekta, a u tom oporavku često odmaže mliječni šećer. Ranitidin joj sigurno ne treba, a probiotik možete nastaviti.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Podrigivanje i vjetrovi nakon svakog obroka kod 4-godišnje djevojčice

<para>
 I tako svakih sat vremena. Zadnjih nekoliko tjedana nismo mijenjali prehranu, a pokušali smo uvesti žumanjak, međutim nije pojeo gotovo ništa. Na dohrani je od 5 i pol mjeseci i trenutno ima 8 kg. Takvo (ne)spavanje započelo je prije par tjedana. Zubi rastu, ali čini se da je sad neki predah od toga (nema niti jedan koji je pred nicanjem, svi su vani). Prije toga uvijek su bila 2-3 noćna buđenja, ali još doji pa je to valjda uobičajeno. 
 Za večeru obično jede griz (Hipp) s malo ukuhanog voća. Probali smo i neke druge stvari, ali za večeru je jednostavno odlučio da je griz najbolja stvar. Kako možemo znati radi li se o nekoj intoleranciji na hranu ili postoji neki drugi problem? Sinoć se probudio 9 puta. Hvala i pozdrav.
</para>
<para>Poštovani, intolerancija na hranu nije česta u ovoj dobi, može biti alergija, ali to je na ovaj način teško ustanoviti. Problem može biti i jednostavniji, tj. tvrda i neredovna stolica. Zbog toga se isto djeca znaju buditi noću. Ukoliko je to slučaj, nastojte uvesti više kruške, šljive, marelice, tikvice i slično kako bi se normalizirala.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi s vjetrovima noću kod bebe stare 10 mjeseci Poštovanje. Moje dijete od 10 mjeseci ima problema s vjetrovima tijekom noći. Naime budi se s urlikom (izgleda bola) i nakon par minuta ili manje, uz glasno ispuštanje vjetra, se smiri. 
    I tako svakih sat vremena. Zadnjih nekoliko tjedana nismo mijenjali prehranu, a pokušali smo uvesti žumanjak, međutim nije pojeo gotovo ništa. Na dohrani je od 5 i pol mjeseci i trenutno ima 8 kg. Takvo (ne)spavanje započelo je prije par tjedana. Zubi rastu, ali čini se da je sad neki predah od toga (nema niti jedan koji je pred nicanjem, svi su vani). Prije toga uvijek su bila 2-3 noćna buđenja, ali još doji pa je to valjda uobičajeno. 
   Za večeru obično jede griz (Hipp) s malo ukuhanog voća. Probali smo i neke druge stvari, ali za večeru je jednostavno odlučio da je griz najbolja stvar. Kako možemo znati radi li se o nekoj intoleranciji na hranu ili postoji neki drugi problem? Sinoć se probudio 9 puta. Hvala i pozdrav.

Poštovani, intolerancija na hranu nije česta u ovoj dobi, može biti alergija, ali to je na ovaj način teško ustanoviti. Problem može biti i jednostavniji, tj. tvrda i neredovna stolica. Zbog toga se isto djeca znaju buditi noću. Ukoliko je to slučaj, nastojte uvesti više kruške, šljive, marelice, tikvice i slično kako bi se normalizirala.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi s vjetrovima noću kod bebe stare 10 mjeseci

<para>
 Ukoliko razgovaram telefonom ili uživo s nekim, uporno me prekida sa svojom pričom, bilo da je vezana za crtani ili igricu koju trenutno gleda ili igra. Ili u toku mog razgovora stalno pita za objašnjenje mojih riječi. Njeno ponašanje me zaista iscrpljuje jer nemam priliku slobodno komunicirati s drugima, a ne znam kako ispraviti njezino ponašanje. Uvijek napustim svog sugovornika i odgovaram na njezina pitanja. Kako to riješiti s njom? Hvala unaprijed. Bella
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>naveli ste da Vas Vaša djevojčica često prekida u komunikaciji s drugim osobama i vjerujem da je to zaista iscrpljujuće. Čini mi se da je Vaša djevojčica vrlo znatiželjna i da ju dosita zanima mnogo stvari no način na koji ona želi komunicirati s Vama upućuje na to da, osim znatiželje, ona želi zadovoljiti još neke potrebe koje ne može verbalno iskomunicirati. Djeca ponekad traže pažnju izravno, putem konstantnog zapitkivanja, pričanja i slično, a ponekad neizravno, putem različitog pozitivnog ili negativnog ponašanja. Moguće je da je Vašoj kćerkici iz nekog razloga u ovom razdoblju potrebno malo više pažnje nego inače.</para>
<para>Napisali ste da se takvo ponašanje javilo nedavno. Dobro je zapitati se je li u zadnje vrijeme bilo nekih promjena u obiteljskom životu koje bi mogle utjecati na njeno ponašanje? Preseljenje, odlazak ili dolazak osoba u njen život, kretanje u vrtić, promjena tete u vrtiću i slične promjene mogu utjecati na njen osjećaj sigurnosti te povećati potrebu za Vašom pažnjom. Iako Vam je vrlo naporno drago mi je čuti što ne ignorirate njena konstantna zapitkivanja. S druge strane potrebno je postaviti granicu kako bi i ona sama naučila kvalitetno komunicirati s drugima. Ono što možete napraviti u takvim situacijama je odgovoriti tako da prvenstveno priznate njene potrebe u danom trenutku: „Znam da te jako zanima što __ riječ znači“, „Znam da bi mi htjela sad ispričati što se dogodilo__“, „Vidim da te baš jako zanima što govorim“. Pričekati sekundu da Vas čuje i shvati. Zatim postaviti granicu: „Ali sad razgovaram s __, odgovorit ću ti poslije“, „Trenutno pričam na telefon, odgovorit ću ti kad završim“. Ako Vas i ona dalje zapitkuje samo mirnim glasom ponovite ono što ste joj rekli. Naravno, nakon završetka razgovora odvojite vrijeme za odgovore na sva pitanja koja su je tijekom razgovora zanimala.</para>
<para>Ono što može smanjiti njeno konstantno zapitkivanje tijekom razgovora, tj. traženje pažnje u neprimjerenoj situaciji, je da razmislite kada dodatno možete odvojiti vrijeme u danu samo za vas dvije. Iako vjerojatno provodite mnogo vremena zajedno, pažnja koja se daje djetetu preko dana, zbog mnoštva obaveza, često je ''podijeljena''. Ono što je u ovom trenutku Vašoj kćerkici potrebno je fokusirana pažnja samo na nju. U tom vremenu koje ćete joj posvetiti, kroz igru ili druge aktivnosti joj možete dodatno pokazati da ju slušate, pratite i razumijete.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (4,5) pretjeruje u traženju moje pažnje i ometa svakodnevne aktivnosti Djevojčica od 4 i pol godine se u posljednjih nekoliko dana ponaša kao da ne postoji nitko u mom svijetu osim nje. 
    Ukoliko razgovaram telefonom ili uživo s nekim, uporno me prekida sa svojom pričom, bilo da je vezana za crtani ili igricu koju trenutno gleda ili igra. Ili u toku mog razgovora stalno pita za objašnjenje mojih riječi. Njeno ponašanje me zaista iscrpljuje jer nemam priliku slobodno komunicirati s drugima, a ne znam kako ispraviti njezino ponašanje. Uvijek napustim svog sugovornika i odgovaram na njezina pitanja. Kako to riješiti s njom? Hvala unaprijed. Bella

Poštovana mama,
naveli ste da Vas Vaša djevojčica često prekida u komunikaciji s drugim osobama i vjerujem da je to zaista iscrpljujuće. Čini mi se da je Vaša djevojčica vrlo znatiželjna i da ju dosita zanima mnogo stvari no način na koji ona želi komunicirati s Vama upućuje na to da, osim znatiželje, ona želi zadovoljiti još neke potrebe koje ne može verbalno iskomunicirati. Djeca ponekad traže pažnju izravno, putem konstantnog zapitkivanja, pričanja i slično, a ponekad neizravno, putem različitog pozitivnog ili negativnog ponašanja. Moguće je da je Vašoj kćerkici iz nekog razloga u ovom razdoblju potrebno malo više pažnje nego inače.
Napisali ste da se takvo ponašanje javilo nedavno. Dobro je zapitati se je li u zadnje vrijeme bilo nekih promjena u obiteljskom životu koje bi mogle utjecati na njeno ponašanje? Preseljenje, odlazak ili dolazak osoba u njen život, kretanje u vrtić, promjena tete u vrtiću i slične promjene mogu utjecati na njen osjećaj sigurnosti te povećati potrebu za Vašom pažnjom. Iako Vam je vrlo naporno drago mi je čuti što ne ignorirate njena konstantna zapitkivanja. S druge strane potrebno je postaviti granicu kako bi i ona sama naučila kvalitetno komunicirati s drugima. Ono što možete napraviti u takvim situacijama je odgovoriti tako da prvenstveno priznate njene potrebe u danom trenutku: „Znam da te jako zanima što __ riječ znači“, „Znam da bi mi htjela sad ispričati što se dogodilo__“, „Vidim da te baš jako zanima što govorim“. Pričekati sekundu da Vas čuje i shvati. Zatim postaviti granicu: „Ali sad razgovaram s __, odgovorit ću ti poslije“, „Trenutno pričam na telefon, odgovorit ću ti kad završim“. Ako Vas i ona dalje zapitkuje samo mirnim glasom ponovite ono što ste joj rekli. Naravno, nakon završetka razgovora odvojite vrijeme za odgovore na sva pitanja koja su je tijekom razgovora zanimala.
Ono što može smanjiti njeno konstantno zapitkivanje tijekom razgovora, tj. traženje pažnje u neprimjerenoj situaciji, je da razmislite kada dodatno možete odvojiti vrijeme u danu samo za vas dvije. Iako vjerojatno provodite mnogo vremena zajedno, pažnja koja se daje djetetu preko dana, zbog mnoštva obaveza, često je ''podijeljena''. Ono što je u ovom trenutku Vašoj kćerkici potrebno je fokusirana pažnja samo na nju. U tom vremenu koje ćete joj posvetiti, kroz igru ili druge aktivnosti joj možete dodatno pokazati da ju slušate, pratite i razumijete.
Sretno!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (4,5) pretjeruje u traženju moje pažnje i ometa svakodnevne aktivnosti

<para>
 Prohodao je sa 17 mjeseci, lijepo hoda, ali uglavnom zapinje po predmetima u kući. Od riječi zna izgovoriti samo "baba" i "mama." Trebamo li posjetiti defektologa?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za uredan jezično - govorni razvoj djeteta u dobi od 2 godine karakteristično je da dijete zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja ili ih imenuje, ponavlja riječi koje čuje, koristi negacije (nema, ne), počinje koristiti zamjenice (ja, ti, moje), zna pokazati nekoliko dijelova tijela, razumije pitanja (tko, gdje, što), odgovara s da ili ne, dobro imitira zvukove, riječi, kretnje odraslih, koristi jednu riječ ili kratke faze za izražavanje emocija. U dobi od 2 godine simptomi usporenog govorno-jezičnog razvoja su slijedeći: ne slijedi i ne razumije jednostavne upute kao „dođi ovamo, donesi…“, ne kombinira dvije riječi u rečenicu, ne imitira riječi i akcije odraslih, ne pokazuje dijelove tijela na upit, nema kombinatoričke (stavljanja dva predmeta u međuodnose) i simboličke igre (igre pretvaranja).</para>
<para>Uz prethodno navedeno i prema informacijama koje ste naveli u vezi jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta možemo zaključiti da Vaše dijete kasni u govorno – jezičnom razvoju i komunikaciji s okolinom.</para>
<para>Uzimajući u obzir kašnjenje u razvoju govora i komunikacije, te nespretnosti u gruboj motorici koje navodite savjetujemo da što prije posjetite defektologa – rehabilitatora koji će napraviti inicijalnu procjenu djetetova razvoja. Procjenu možete obaviti i u našem Kabinetu.</para>

Dvogodišnjak ne reagira na komande i ne pokazuje prstom željeni predmet Moj sin je dvogodišnjak. Još uvijek ne reagira na komande poput: "dodaj mi igračku" i slično. Ne zna pokazati prstom na ono što želi. 
    Prohodao je sa 17 mjeseci, lijepo hoda, ali uglavnom zapinje po predmetima u kući. Od riječi zna izgovoriti samo "baba" i "mama." Trebamo li posjetiti defektologa?

Poštovana,
za uredan jezično - govorni razvoj djeteta u dobi od 2 godine karakteristično je da dijete zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja ili ih imenuje, ponavlja riječi koje čuje, koristi negacije (nema, ne), počinje koristiti zamjenice (ja, ti, moje), zna pokazati nekoliko dijelova tijela, razumije pitanja (tko, gdje, što), odgovara s da ili ne, dobro imitira zvukove, riječi, kretnje odraslih, koristi jednu riječ ili kratke faze za izražavanje emocija. U dobi od 2 godine simptomi usporenog govorno-jezičnog razvoja su slijedeći: ne slijedi i ne razumije jednostavne upute kao „dođi ovamo, donesi…“, ne kombinira dvije riječi u rečenicu, ne imitira riječi i akcije odraslih, ne pokazuje dijelove tijela na upit, nema kombinatoričke (stavljanja dva predmeta u međuodnose) i simboličke igre (igre pretvaranja).
Uz prethodno navedeno i prema informacijama koje ste naveli u vezi jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta možemo zaključiti da Vaše dijete kasni u govorno – jezičnom razvoju i komunikaciji s okolinom.
Uzimajući u obzir kašnjenje u razvoju govora i komunikacije, te nespretnosti u gruboj motorici koje navodite savjetujemo da što prije posjetite defektologa – rehabilitatora koji će napraviti inicijalnu procjenu djetetova razvoja. Procjenu možete obaviti i u našem Kabinetu. Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Dvogodišnjak ne reagira na komande i ne pokazuje prstom željeni predmet

<para>
 Pošto dolazim iz drugog grada na početku veze viđali smo se svaka 2-3 tj. i to na jedan dan na nekoliko sati. Nisam smjela ići kod njega spavati. I to smo preživjeli sasvim dobro. Nakon godinu dana smjela sam ići kod njega prespavati. I tako sam svaki vikend jedan dan ostala prespavat kod njega jer sam preko tj. imala školu. Od kad sam završila školu i dala sve završne ispite mogu ići k njemu kad hoću, roditelji mi dopuste. Na početku je bilo super, svaki tj. smo bili skupa na dva-tri dana nekad po cijeli tjedan. To je trajalo neka 2-3 mjeseca. Odjednom mi je rekao da ne mogu dolaziti više kad hoću i biti tako dugo kod njega. Pitala sam zašto, odgovorio mi je "ne želim da si dosadimo, da se zasitimo jedno drugog, da moramo dati malo jedno drugom slobode da se družimo s prijateljima i za sebe". I sad kad mu hoću doći moram ga pitat da li smijem taj tjedan (nekad zna biti i negativan odgovor) pa se razočaram. Kada ga hoću vidjeti na jedan dan kaže da smo se dogovorili da se ovaj tjedan nećemo vidjeti. Ja bi htjela da više vremena provedemo zajedno. Ne razumijem ga. Dečko me ne vara, i fakat mi je vjeran, u to sam definitivno sigurna. Kad smo zajedno sve radimo skupa, skoro u svemu se slažemo, volimo se, mazimo i imamo iste interese. Da li je u pravu ili se boji veze i vezivanja? (Nije imao lijepo djetinjstvo. U pubertetu su mu se roditelji rastali. I to je teško prihvatio. Ostao je živjeti s ocem.)
</para>
<para>Draga čitateljice, iako bi voljela otkloniti tvoje nedoumice, na sve što te muči odgovor zna samo tvoj dečko. Iako ti ne mogu dati konkretne odgovore jer ne poznam tvog dečka i ne mogu znati što misli, mogu ti pomoći razjasniti što je sve moguće i predložiti što ti možeš učiniti.</para>
<para>Sama si rekla da si sigurna da ti je dečko vjeran, u vezi ste dvije godine, kada vrijeme provodite zajedno sve radite skupa, slažete se... Jesi li zadovoljna načinom kako provodite vrijeme? Odnosno, je li u tom periodu on posvećen tebi, je li to vrijeme za tebe kvalitetno? Parovi nekada mogu provoditi puno vremena zajedno a opet biti „sami“. Ljudi se u vezi mogu osjećati usamljeno i stoga je za vezu puno važnija njezina kvaliteta od same kvantitete tj. količine vremena koju par provodi skupa. Iz tvog pisma sam stekla dojam da ste oboje zadovoljni kvalitetom vremena, ali da se razilazite po pitanju kvantitete. Ono što ti mogu reći jest da je za vezu zaista dobro kada partneri pored veze izdvoje jedan dio vremena za sebe i posvete se sebi, svojim hobijima, interesima, prijateljima.. Kada se fokusiramo samo na vezu i partnera i zaboravimo sve drugo što čini naš život, jednog dana nam se može dogoditi da na neki način potpuno ovisimo o partneru. Nema ništa loše u tome da nam je partner jako važan i da želimo vrijeme provoditi s njim – no isto tako trebamo jedan dio vremena odvojiti i samo za sebe.</para>
<para>Možda tvoj dečko ima veću potrebu od tebe da se bavi svojim interesima, prijateljima, posveti se sebi. Možda voli planirati i stoga mu nenajavljene posjete pomrse planove. To ne mora značiti da se boji veze – s obzirom da ste u vezi već dvije godine, ta opcija nije toliko vjerojatna. Možda još uvijek nema potrebu živjeti s tobom – što također nije neobično s obzirom na vaše godine i promjene koje ta odluka nosi – no to opet ne znači da ne želi biti u vezi s tobom. Nadalje, ukoliko tvoj dečko živi s ocem, tvoji ostanci sigurno na neki način utječu i na njegov život – pa dio objašnjenja možda počiva i na tome. U svakom slučaju, ono što možeš jest iznijeti svom dečku kako se osjećaš i reći da bi voljela da napravite kompromis – ne morate biti skupa cijeli tjedan, ali bi voljela da se viđate malo češće od dosadašnjeg ritma. Pitaj ga koji bi bio njegov prijedlog. Sigurna sam da ćete razgovorom uspjeti sve riješiti. Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dečko s kojim sam u vezi smatra da se ne trebamo viđati svaki tjedan Imam 19, a dečko 21 godinu. Zajedno smo 2 godine. Imamo solidnu vezu, jer nitko nema savršenu. Pomažemo si, podrška smo jedno drugom, volimo se, poštujemo i iskreni smo. 
    Pošto dolazim iz drugog grada na početku veze viđali smo se svaka 2-3 tj. i to na jedan dan na nekoliko sati. Nisam smjela ići kod njega spavati. I to smo preživjeli sasvim dobro. Nakon godinu dana smjela sam ići kod njega prespavati. I tako sam svaki vikend jedan dan ostala prespavat kod njega jer sam preko tj. imala školu. Od kad sam završila školu i dala sve završne ispite mogu ići k njemu kad hoću, roditelji mi dopuste. Na početku je bilo super, svaki tj. smo bili skupa na dva-tri dana nekad po cijeli tjedan. To je trajalo neka 2-3 mjeseca. Odjednom mi je rekao da ne mogu dolaziti više kad hoću i biti tako dugo kod njega. Pitala sam zašto, odgovorio mi je "ne želim da si dosadimo, da se zasitimo jedno drugog, da moramo dati malo jedno drugom slobode da se družimo s prijateljima i za sebe". I sad kad mu hoću doći moram ga pitat da li smijem taj tjedan (nekad zna biti i negativan odgovor) pa se razočaram. Kada ga hoću vidjeti na jedan dan kaže da smo se dogovorili da se ovaj tjedan nećemo vidjeti. Ja bi htjela da više vremena provedemo zajedno. Ne razumijem ga. Dečko me ne vara, i fakat mi je vjeran, u to sam definitivno sigurna. Kad smo zajedno sve radimo skupa, skoro  u svemu se slažemo, volimo se, mazimo i imamo iste interese. Da li je u pravu ili se boji veze i vezivanja? (Nije imao lijepo djetinjstvo. U pubertetu su mu se roditelji rastali. I to je teško prihvatio. Ostao je živjeti s ocem.)

Draga čitateljice, iako bi voljela otkloniti tvoje nedoumice, na sve što te muči odgovor zna samo tvoj dečko. Iako ti ne mogu dati konkretne odgovore jer ne poznam tvog dečka i ne mogu znati što misli, mogu ti pomoći razjasniti što je sve moguće i predložiti što ti možeš učiniti.
Sama si rekla da si sigurna da ti je dečko vjeran, u vezi ste dvije godine, kada vrijeme provodite zajedno sve radite skupa, slažete se... Jesi li zadovoljna načinom kako provodite vrijeme? Odnosno, je li u tom periodu on posvećen tebi, je li to vrijeme za tebe kvalitetno? Parovi nekada mogu provoditi puno vremena zajedno a opet biti „sami“. Ljudi se u vezi mogu osjećati usamljeno i stoga je za vezu puno važnija njezina kvaliteta od same kvantitete tj. količine vremena koju par provodi skupa. Iz tvog pisma sam stekla dojam da ste oboje zadovoljni kvalitetom vremena, ali da se razilazite po pitanju kvantitete. Ono što ti mogu reći jest da je za vezu zaista dobro kada partneri pored veze izdvoje jedan dio vremena za sebe i posvete se sebi, svojim hobijima, interesima, prijateljima.. Kada se fokusiramo samo na vezu i partnera i zaboravimo sve drugo što čini naš život, jednog dana nam se može dogoditi da na neki način potpuno ovisimo o partneru. Nema ništa loše u tome da nam je partner jako važan i da želimo vrijeme provoditi s njim – no isto tako trebamo jedan dio vremena odvojiti i samo za sebe.
Možda tvoj dečko ima veću potrebu od tebe da se bavi svojim interesima, prijateljima, posveti se sebi. Možda voli planirati i stoga mu nenajavljene posjete pomrse planove. To ne mora značiti da se boji veze – s obzirom da ste u vezi već dvije godine, ta opcija nije toliko vjerojatna. Možda još uvijek nema potrebu živjeti s tobom – što također nije neobično s obzirom na vaše godine i promjene koje ta odluka nosi – no to opet ne znači da ne želi biti u vezi s tobom. Nadalje, ukoliko tvoj dečko živi s ocem, tvoji ostanci sigurno na neki način utječu i na njegov život – pa dio objašnjenja možda počiva i na tome. U svakom slučaju, ono što možeš jest iznijeti svom dečku kako se osjećaš i reći da bi voljela da napravite kompromis – ne morate biti skupa cijeli tjedan, ali bi voljela da se viđate malo češće od dosadašnjeg ritma. Pitaj ga koji bi bio njegov prijedlog. Sigurna sam da ćete razgovorom uspjeti sve riješiti. Sretno!

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Dečko s kojim sam u vezi smatra da se ne trebamo viđati svaki tjedan

<para>
 S roditeljima imam savršen odnos, puno su toga napravili za mene i zahvalna sam im jako, ali prije 4 godine sam saznala da je moj otac prevario majku (30 godina su u braku, a ta je njegova afera trajala oko godinu dana). Nisam njoj htjela reći da to znam jer je bila jako pod stresom u to vrijeme, bilo joj je stvarno loše i nisam htjela da joj bude još gore. I nisam joj htjela spominjati nešto što se dogodilo prije 4 godine jer je to prošlost. Ali sam popričala s ocem i rekla sam mu da to znam i on mi je obećao da je ta afera gotova bila još tada prije 4 godine i zaboravljena i zamolio me ako mogu i ja zaboraviti da sam to saznala, jer sad ne može ništa promijeniti više, i rekao je da je shvatio da je bio 'budala' i shvatio je što mu je u životu važno, a to smo mama i naša obitelj. Od tada pratim svaki njegov korak, i to me dosta iscrpljuje, ali sam sigurna da više ne vara. Stvarno se promijenio na bolje i vidim da im je sada dobro u braku. Mene grize i kopka to što nekako 'čuvam' tu tajnu i to je preveliki teret za mene. Moji su svašta prošli, jako puno stresa i svega, i ne znam da li je pametno da sada idem govoriti mami nešto što se dogodilo prije 4 godine i što je moj tata napravio (brak im je tada bio u manjoj krizi) i da uvedem totalni raskol u obitelji ili da zauvijek to probam zaboraviti ? Nekad mi se čini da prošlost pripada prošlosti, a nekad mi se čini kao da izdajem vlastitu mamu za koju bih sve dala. Ne znam kako postupiti. Može li neki savjet? Imam 23 godine.
</para>
<para>Draga R., žao mi je što si se našla u nezavidnoj poziciji između tate i mame i što te saznanje o tatinoj prevari uznemiruje. Pitanje na koje ti ne mogu dati konkretan odgovor jest što da točno učiniš s obzirom da je on moralne prirode i da sugeriranjem bilo koje varijente (reći ili ne reći) može dovesti do toga da u konačnici zbog eventualnog nepovoljnog razvoja događaja osjećaš krivicu.</para>
<para>Ukoliko nisi mirna s tim da zaboraviš cijelu priču i ova istina ti predstavlja veliki teret, tada će se tajna koju nosiš u sebi sigurno na neki način odraziti na tvoj odnos s mamom. Možda ne verbalno, ali na neverbalnoj razini ono što nosiš u sebi i što te muči će izaći van. Odnos dvoje ljudi jest kompleksan i ti kao dijete svojih roditelja sigurno ne možeš znati cijelu njihovu priču. No isto tako ne moraš snositi ni odgovornost za postupke svojih roditelja. Stoga bih ti svakako savjetovala da tu odgovornost preusmjeriš na oca, kažeš mu kako se osjećaš i kažeš mu da ne možeš nositi taj teret na duši te da je njegova odgovornost da o svemu razgovara s mamom. Hoće li on to učiniti ili ne – ne znam. Ukoliko on to ne učini, pitaj samu sebe: mogu li ja jednostavno sve zaboraviti i prihvatiti da je to njihov odnos (uzevši u obzir da su oni sada u redu) ili ne mogu?</para>
<para>Ukoliko osjećaš potrebu bilo bi dobro da potražiš i stručnu podršku – slobodno se javi u naš Centar. Šaljem ti podršku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Čuvam tajnu o tatinoj aferi od mame, ali to me razdire Pozdrav. Moj problem je sljedeći - stalno sam mislima u prošlosti. 
    S roditeljima imam savršen odnos, puno su toga napravili za mene i zahvalna sam im jako, ali prije 4 godine sam saznala da je moj otac prevario majku (30 godina su u braku, a ta je njegova afera trajala oko godinu dana). Nisam njoj htjela reći da to znam jer je bila jako pod stresom u to vrijeme, bilo joj je stvarno loše i nisam htjela da joj bude još gore. I nisam joj htjela spominjati nešto što se dogodilo prije 4 godine jer je to prošlost. Ali sam popričala s ocem i rekla sam mu da to znam i on mi je obećao da je ta afera gotova bila još tada prije 4 godine i zaboravljena i zamolio me ako mogu i ja zaboraviti da sam to saznala, jer sad ne može ništa promijeniti više, i rekao je da je shvatio da je bio 'budala' i shvatio je što mu je u životu važno, a to smo mama i naša obitelj. Od tada pratim svaki njegov korak, i to me dosta iscrpljuje, ali sam sigurna da više ne vara. Stvarno se promijenio na bolje i vidim da im je sada dobro u braku. Mene grize i kopka to što nekako 'čuvam' tu tajnu i to je preveliki teret za mene. Moji su svašta prošli, jako puno stresa i svega, i ne znam da li je pametno da sada idem govoriti mami nešto što se dogodilo prije 4 godine i što je moj tata napravio (brak im je tada bio u manjoj krizi) i da uvedem totalni raskol u obitelji ili da zauvijek to probam zaboraviti ? Nekad mi se čini da prošlost pripada prošlosti, a nekad mi se čini kao da izdajem vlastitu mamu za koju bih sve dala. Ne znam kako postupiti. Može li neki savjet? Imam 23 godine.

Draga R., žao mi je što si se našla u nezavidnoj poziciji između tate i mame i što te saznanje o tatinoj prevari uznemiruje. Pitanje na koje ti ne mogu dati konkretan odgovor jest što da točno učiniš s obzirom da je on moralne prirode i da sugeriranjem bilo koje varijente (reći ili ne reći) može dovesti do toga da u konačnici zbog eventualnog nepovoljnog razvoja događaja osjećaš krivicu.
Ukoliko nisi mirna s tim da zaboraviš cijelu priču i ova istina ti predstavlja veliki teret, tada će se tajna koju nosiš u sebi sigurno na neki način odraziti na tvoj odnos s mamom. Možda ne verbalno, ali na neverbalnoj razini ono što nosiš u sebi i što te muči će izaći van. Odnos dvoje ljudi jest kompleksan i ti kao dijete svojih roditelja sigurno ne možeš znati cijelu njihovu priču. No isto tako ne moraš snositi ni odgovornost za postupke svojih roditelja. Stoga bih ti svakako savjetovala da tu odgovornost preusmjeriš na oca, kažeš mu kako se osjećaš i kažeš mu da ne možeš nositi taj teret na duši te da je njegova odgovornost da o svemu razgovara s mamom. Hoće li on to učiniti ili ne – ne znam. Ukoliko on to ne učini, pitaj samu sebe: mogu li ja jednostavno sve zaboraviti i prihvatiti da je to njihov odnos (uzevši u obzir da su oni sada u redu) ili ne mogu?
Ukoliko osjećaš potrebu bilo bi dobro da potražiš i stručnu podršku – slobodno se javi u naš Centar. Šaljem ti podršku.

   
      Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
   


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

Čuvam tajnu o tatinoj aferi od mame, ali to me razdire

<para>
 Tek poslije tri mjeseca od kako je grlo ne prestaje boljeti, na moje inzistiranje dobila sam uputnicu za bris. Koliko je ovo opasno za kćerku i da li se može prenijeti i na mlađe dijete, te na ostale ukućane? S poštovanjem, Snježana.
</para>
<para>Poštovana, nije uobičajeno da se E. coli izolira u grlu. To je stanovnik debelog crijeva. Preporučam da se učini detaljan klinički pregled uz anamnezu kako bi pokušali dokučiti zašto se ta bakterija nalazi u grlu Vaše kćeri. Također neka se učini osnovna laboratorijska obrada i donese odluka da li je bol u grlu povezana sa E coli i da li to treba liječiti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Escherichia coli u grlu kod 14-godišnje djevojčice Moja četrnaestogodišnja djevojčica ima mali broj Escherichia coli u grlu, te mislim da je ona uzročnik njenog konstantnog crvenog i često bolnog grla. 
    Tek poslije tri mjeseca od kako je grlo ne prestaje boljeti, na moje inzistiranje dobila sam uputnicu za bris. Koliko je ovo opasno za kćerku i da li se može prenijeti i na mlađe dijete, te na ostale ukućane? S poštovanjem, Snježana.

Poštovana, nije uobičajeno da se E. coli izolira u grlu. To je stanovnik debelog crijeva. Preporučam da se učini detaljan klinički pregled uz anamnezu kako bi pokušali dokučiti zašto se ta bakterija nalazi u grlu Vaše kćeri. Također neka se učini osnovna laboratorijska obrada i donese odluka da li je bol u grlu povezana sa E coli i da li to treba liječiti.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Escherichia coli u grlu kod 14-godišnje djevojčice

<para>
 Analni otvor često joj je upaljen i boli je. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovani, krvavo sluzavi proljev najčešće je infektivan, te je potrebno stolicu uzeti na mikrobiološku analizu za vrijeme kada je to tako. Druga mogućnost je da je analni otvor jako upaljen pa da zbog toga krvari. Potrebno je mazati perianalnu regiju nekom kremom za zaštitu na bazi cinka, da koža što brže epitelizira i zacijeli, te da ju stolica pri prolasku dodatno ne ošteti. Ukoliko takvo stanje traje, tj. ne prolazi, najbolje je javiti se liječniku, jer se može dogoditi da se perianalna regija i inficira, pa se mora liječiti antibiotskom kremom.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Krv u stolici uz proljev kod 2-godišnjakinje Zdravo. Kćerkica od 2 i po godine u stolici za vrijeme proljeva ima malo krvi i sluzi. Ovo je već drugi put da se to dešava, a često mi se Žali na bolove u trbuhu. 
    Analni otvor često joj je upaljen i boli je. Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovani, krvavo sluzavi proljev najčešće je infektivan, te je potrebno stolicu uzeti na mikrobiološku analizu za vrijeme kada je to tako. Druga mogućnost je da je analni otvor jako upaljen pa da zbog toga krvari. Potrebno je mazati perianalnu regiju nekom kremom za zaštitu na bazi cinka, da koža što brže epitelizira i zacijeli, te da ju stolica pri prolasku dodatno ne ošteti. Ukoliko takvo stanje traje, tj. ne prolazi, najbolje je javiti se liječniku, jer se može dogoditi da se perianalna regija i inficira, pa se mora liječiti antibiotskom kremom.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 