Do prije par mjeseci je spavao u svom krevetiću cijelu noć, a zatim je počeo da se povremeno budi. Kada ga utješim opet bi zaspao u svom krevetiću. Zatim su počeli problemi sa zubićima pa ga je suprug često uzimao u krevet s nama (s tim da spavamo u istoj sobi s bebom). Sada ne želi spavati u krevetiću, uspavam ga u našem krevetu pa ga prebacim u krevetić s tim da se brzo probudi plačući. U stanju je plakati cijelu noć samo da spava s nama. Preko dana ga uspavam na rukama i spava oko sat vremena u svom krevetiću. Probala sam ga ostaviti da plače, povremeno sam ga tješila, ali onda nije spavao uopće i sutra dan ne mogu funkcionirati. Molim vas pomozite nam kako ga naučiti da opet spava u svojem krevetiću!
Draga mama,
vjerujem da uspavljivanje Vašeg sina ponekad zna biti vrlo iscrpljujuće. Kažete da je ranije spavao sam te da su se poteškoće s odvajanjem počele javljati s rastom njegovih zubića kada je i počeo spavati s Vama u krevetu. Rast zubića djeci može biti vrlo neugodan te se u tom procesu mogu javiti različite emocije kao što su ljutnja, bol, frustracija. Kako bi se lakše nosila s tako neugodnim emocijama djeca znaju na neki način promijeniti svoje ponašanje pa se tako može dogoditi da djeca koja su ranije bila samostalna počinju iskazivati regresivna ponašanja ili pokažu veću vezanost za roditelje. U tim trenucima djeci je potrebna podrška i razumijevanje roditelja. Potrebno je pronaći način kako Vašem malenom pomoći kako da što lakše prebrodi ove prve životne izazove.
Prvenstveno, bitno je djetetu dati do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da dijete mora spavati s Vama u krevetu ili da ga morate nositi pri dnevnom uspavljivanju. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga, masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine pomoći mu da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom da je sada već navikao da spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama no kako će osjećati da ste uz njega iako nije u Vašem krevetiću taj otpor bi se trebao smanjiti i trebao mi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ga u trenucima plača ne ostavljate samog jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mali, Vaša fizička blizina je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njegovom tijelu može mu pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz njega, u tom, njemu zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje.
Želim Vam puno sreće.
Jelena Borić, magistra psihologije