Postroll

Preroll

<para>S bebom dolaze i troškovi koji, htjeli mi priznati ili ne, iscrpljuju kućni budžet. Štednja je stoga odličan način za izbjeći mučna razmišljanja o tome hoćemo li imati dovoljno novaca za pokriti sve troškove koji nas očekuju za devet mjeseci. Donosimo vam nekoliko načina na koje možete štedjeti bez velike muke.
</para>
<heading4>
 Popis troškova
</heading4>
<para>
Stavite na papir sve svoje dosadašnje troškove, a potom pobrojite sve nove stavke koje vas čekaju s dolaskom bebe: pelene, bočice, dječja hrana, odjeća, oprema za dijete, igračke itd. Na licu mjesta steći ćete jasniji uvid u troškove s kojima ćete se suočiti kad vam obitelj poraste. Sjetite se kako ćete neke potrepštine dobiti od svojih najbližih na poklon, a neke ćete moći posuditi od prijatelja i članova obitelji.
</para>
<heading4>
 Rebalans proračuna
</heading4>
<para>
 Smanjite izdatke za luksuze bez kojih možete. Primjerice, odricanje od jutarnje kave u kafiću može vam uštedjeti najmanje 50 kuna tjedno. Umjesto da ručate u restoranu, na posao ponesite hranu pripremljenu kod kuće. Kritički promatrajte mjesečne troškove za fiksni telefon, mobitel, kabelsku televiziju, članstvo u fitness centru te razmislite o jeftinijim opcijama.</para>
<para>Ukoliko vaš fiksni telefon skuplja prašinu, ukinite telefonsku liniju i prebacite sve pozive na mobitel. Ne morate na kabelskoj televiziji imati prošireni paket programa jer kada dođe beba nećete imati vremena za držanje daljinskog u ruci. Uzmite osnovni program od 40-ak kanala koji će vam biti sasvim dovoljan. A što se tiče vaše forme, u njoj možete ostati i bez pomoći fitness trenera. Vježbajte kod kuće i iskoristite svaku slobodnu minutu za šetnju ili brzo hodanje na svježem zraku koji je besplatan.
</para>
<heading4>
 Kreditne kartice
</heading4>
<para>
I dalje trošite novac plaćajući kamate po kreditnim karticama? Smanjite dug po kreditnoj kartici tako što ćete izbjegavati zakasnine te mjesečno plaćati više od minimalnog iznosa duga. Kad se izvučete iz duga, razmislite o tome da kreditne kartice prekrižite i da trošite isključivo gotovinu tj. onoliko koliko imate u novčaniku. Svaki mjesec platite račun u cijelosti i godišnje ćete uštedjeti lijepu kamatu koju možete "uložiti" u svoje dijete.
</para>
<heading4>
 Štednja
</heading4>
<para>
Ako ste dosad štedjeli za nešto biste voljeli imati, ali bez toga možete, razmislite o tome da taj novac položite na određeni oblik štednje. Izaberite oblik štednje koja dugoročno nosi najveću dobit. Ako vam manjka discipline kad je u pitanju štednja, u tome vam može pomoći program automatske štednje. Naime, gotovo sve banke omogućuju preko trajnog naloga prijenos sredstava s tekućeg računa na investicijski račun.</para>
<para>Dobili ste neočekivan novac, primjerice povrat poreza, položite ga na štednju prije no što dođete u iskušenje da ga na brzinu potrošite. U pogledu sitnog novca, ne zaboravite na najstariji trik – "operacija staklenka." Sav metalni novac stavljajte u staklenke od kojih je svaka namijenjena za određenu stvar koja će beba biti potrebna. Određivanjem cilja brže i efikasnije ćete štedjeti.</para>
<para>[<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/psiholozi-savjetuju-s-djetetom-sto-prije-razgovarajte-o-novcu/">
 PROČITAJTE JOŠ: Psiholozi savjetuju: S djetetom što prije razgovarajte o novcu
 </ulink>]</para>

Kako se financijski pripremiti za dolazak bebe? Vaša je obitelj spremna za prinovu, no je li spreman i vaš novčanik? Novaca nikada dosta! A što ih više imaš, brže ih potrošiš! S bebom dolaze i troškovi koji, htjeli mi priznati ili ne, iscrpljuju kućni budžet. Štednja je stoga odličan način za izbjeći mučna razmišljanja o tome hoćemo li imati dovoljno novaca za pokriti sve troškove koji nas očekuju za devet mjeseci. Donosimo vam nekoliko načina na koje možete štedjeti bez velike muke.


   Popis troškova


Stavite na papir sve svoje dosadašnje troškove, a potom pobrojite sve nove stavke koje vas čekaju s dolaskom bebe: pelene, bočice, dječja hrana, odjeća, oprema za dijete, igračke itd. Na licu mjesta steći ćete jasniji uvid u troškove s kojima ćete se suočiti kad vam obitelj poraste. Sjetite se kako ćete neke potrepštine dobiti od svojih najbližih na poklon, a neke ćete moći posuditi od prijatelja i članova obitelji.


   Rebalans proračuna


   Smanjite izdatke za luksuze bez kojih možete. Primjerice, odricanje od jutarnje kave u kafiću može vam uštedjeti najmanje 50 kuna tjedno. Umjesto da ručate u restoranu, na posao ponesite hranu pripremljenu kod kuće. Kritički promatrajte mjesečne troškove za fiksni telefon, mobitel, kabelsku televiziju, članstvo u fitness centru te razmislite o jeftinijim opcijama.
Ukoliko vaš fiksni telefon skuplja prašinu, ukinite telefonsku liniju i prebacite sve pozive na mobitel. Ne morate na kabelskoj televiziji imati prošireni paket programa jer kada dođe beba nećete imati vremena za držanje daljinskog u ruci. Uzmite osnovni program od 40-ak kanala koji će vam biti sasvim dovoljan. A što se tiče vaše forme, u njoj možete ostati i bez pomoći fitness trenera. Vježbajte kod kuće i iskoristite svaku slobodnu minutu za šetnju ili brzo hodanje na svježem zraku koji je besplatan.


   Kreditne kartice


I dalje trošite novac plaćajući kamate po kreditnim karticama? Smanjite dug po kreditnoj kartici tako što ćete izbjegavati zakasnine te mjesečno plaćati više od minimalnog iznosa duga. Kad se izvučete iz duga, razmislite o tome da kreditne kartice prekrižite i da trošite isključivo gotovinu tj. onoliko koliko imate u novčaniku. Svaki mjesec platite račun u cijelosti i godišnje ćete uštedjeti lijepu kamatu koju možete "uložiti" u svoje dijete.


   Štednja


Ako ste dosad štedjeli za nešto biste voljeli imati, ali bez toga možete, razmislite o tome da taj novac položite na određeni oblik štednje. Izaberite oblik štednje koja dugoročno nosi najveću dobit. Ako vam manjka discipline kad je u pitanju štednja, u tome vam može pomoći  program automatske štednje. Naime, gotovo sve banke omogućuju preko trajnog naloga prijenos sredstava s tekućeg računa na investicijski račun.
Dobili ste neočekivan novac, primjerice povrat poreza, položite ga na štednju prije no što dođete u iskušenje da ga na brzinu potrošite. U pogledu sitnog novca, ne zaboravite na najstariji trik – "operacija staklenka." Sav metalni novac stavljajte u staklenke od kojih je svaka namijenjena za određenu stvar koja će beba biti potrebna. Određivanjem cilja brže i efikasnije ćete štedjeti.
[
      PROČITAJTE JOŠ: Psiholozi savjetuju: S djetetom što prije razgovarajte o novcu
   ] Petra Majetić 

financije_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Kako se financijski pripremiti za dolazak bebe?

<para> Kuhanje domaće juhe, na prvu, čini se jedan od najjednostavijih kulinarskih zadataka. Međutim, pravi znalci znaju da u rukavu ipak moraju imati nekoliko aseva za kuhanje savršene domaće juhe. Nije dovoljno u lonac ubaciti povrće, meso, malo soli, puno vode i staviti kuhati. Ove trikove vrijedi znati.
</para>
<heading4>
 Kuhanje na previsokoj temperaturi 
</heading4>
<para>
Zbog manjka vremena zna nam se dogoditi da se "iskaljujemo" na namirnicama. Kuhanje juhe na maksimumu neće vas daleko odvesti. Povrće bi moglo biti prekuhano, a meso presuho. Juha se mora krčkati i to na način da se tijekom kuhanja na površini svakih nekoliko sekundi pojavi jedan ili dva mjehurića.
</para>
<heading4>
 Pjena
</heading4>
<para>
Na juhi se nakon što zakuha može stvoriti pjena, osobito u onoj s mahunarkama, korjenastim povrćem i mesom. Pjenu je najbolje odstraniti žlicom. U suprotnom pjena će pokvariti okus juhe i utjecati na aromu.
</para>
<heading4>
 Voda je dovoljna
</heading4>
<para>
Iako je neko nepisano pravilo da u juhu stavljamo pileću ili goveđu kocku, ona može biti ukusna i bez nje. Juha napravljena od vode s pravim omjerom začina može biti itekako ukusna. Kako bi pred kraj kuhanja pojačali aromu, pravi "majstori od kužine" savjetuju dodavanje malo kore parmezana.
</para>
<heading4>
 Pravi omjer soli
</heading4>
<para>
Ponekad iz prve nije lako pogoditi pravi omjer soli. Dok kuhate juhu, s vremena na vrijeme, probajte je kako bi pogodili dobru količinu začina. Više vjerujte svojim okusnim pupoljcima nego receptu.
</para>
<heading4>
 Prekuhavanje povrća 
</heading4>
<para>
Greška je odmah na početku kuhanja u lonac zajedno s mesom staviti i povrće. Povrću treba manje da se skuha nego mesu. Stoga ga je potrebno dodavati postepeno u juhu. Odmah na početku možete staviti luk, celer i meso, a zadnjih pola sata mrkvu i ostalo povrće.</para>
<para>Nakon finog ručka s domaćom juhicom male i velike ukućane možete razveseliti slatkim iznenađenjem.</para>
<para>[PROČITAJTE JOŠ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zenski-kutak/recept-ferrero-rocher-ukusne-kuglice-gotove-manje-pola-sata/">Ferrero rocher: Ukusne kuglice gotove za manje od pola sata</ulink>]</para>

[RECEPT] Trikovi za kuhanje savršene domaće juhe Nema ništa ljepše od mirisa domaće juhe koji se širi kuhinjom i vraća u djetinjstvo provedeno kod bake na selu.  Kuhanje domaće juhe, na prvu, čini se jedan od najjednostavijih kulinarskih zadataka. Međutim, pravi znalci znaju da u rukavu ipak moraju imati nekoliko aseva za kuhanje savršene domaće juhe. Nije dovoljno u lonac ubaciti povrće, meso, malo soli, puno vode i staviti kuhati. Ove trikove vrijedi znati.


   Kuhanje na previsokoj temperaturi 


Zbog manjka vremena zna nam se dogoditi da se "iskaljujemo" na namirnicama. Kuhanje juhe na maksimumu neće vas daleko odvesti. Povrće bi moglo biti prekuhano, a meso presuho. Juha se mora krčkati i to na način da se tijekom kuhanja na površini svakih nekoliko sekundi pojavi jedan ili dva mjehurića.


   Pjena


Na juhi se nakon što zakuha može stvoriti pjena, osobito u onoj s mahunarkama, korjenastim povrćem i mesom. Pjenu je najbolje odstraniti žlicom. U suprotnom pjena će pokvariti okus juhe i utjecati na aromu.


   Voda je dovoljna


Iako je neko nepisano pravilo da u juhu stavljamo pileću ili goveđu kocku, ona može biti ukusna i bez nje. Juha napravljena od vode s pravim omjerom začina može biti itekako ukusna. Kako bi pred kraj kuhanja pojačali aromu, pravi "majstori od kužine" savjetuju dodavanje malo kore parmezana.


   Pravi omjer soli


Ponekad iz prve nije lako pogoditi pravi omjer soli. Dok kuhate juhu, s vremena na vrijeme, probajte je kako bi pogodili dobru količinu začina. Više vjerujte svojim okusnim pupoljcima nego receptu.


   Prekuhavanje povrća 


Greška je odmah na početku kuhanja u lonac zajedno s mesom staviti i povrće. Povrću treba manje da se skuha nego mesu. Stoga ga je potrebno dodavati postepeno u juhu. Odmah na početku možete staviti luk, celer i meso, a zadnjih pola sata mrkvu i ostalo povrće.
Nakon finog ručka s domaćom juhicom male i velike ukućane možete razveseliti slatkim iznenađenjem.
[PROČITAJTE JOŠ: Ferrero rocher: Ukusne kuglice gotove za manje od pola sata] Petra Majetić 

goveda juha_pixabay

[RECEPT] Trikovi za kuhanje savršene domaće juhe

<para>Uz pravilnu komunikaciju, djeca vrlo lako i brzo počinju poštivati granice, te kada kažete "ne", ona to i poslušaju.</para>
<para>Međutim, postoji način kako održavati granice uz minimalne zabrane, te kako primijeniti NE kada je stvarno važno da vas dijete posluša.</para>
<para>
 Udruga <emphasis>Najsretnija beba Hrvatska</emphasis>
 poziva roditelje djece od 1 do 6 godina na besplatnu radionicu koja će održati u nedjelju 25. veljače u Centar Inovativne Edukacije na adresi <emphasis>Mladice 20</emphasis> u Zagrebu s početkom u 10:00 sati.</para>
<para>
 Na radionici će biti riječi o sljedećim temama:
</para>
<para>• greške u odgoju i kako ih ispraviti
• ispadi bijesa i kako ih smiriti
• kako spriječiti opasno ponašanje
• kada i kako reći "ne"
• kako postaviti adekvatne granice u odgoju
• kako privoljeti dijete na suradnju
• dječji jezik i primjena
• kako potaknuti primjereno ponašanje</para>
<para>
 [PROČITAJTE JOŠ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/treba-znati-odrediti-granice-u-odgoju/">Treba znati odrediti granice u odgoju</ulink>]
</para>
<para>
 Broj mjesta je ograničen stoga je potrebno svoj dolazak najaviti na:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Email: <ulink url="mailto:najsretnijabeba@gmail.com">najsretnijabeba@gmail.com</ulink>
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tel: 0989008634</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Zaklada<emphasis> Adris</emphasis> je udruzi <emphasis>Najsretnija beba Hrvatska</emphasis> dodijelila sredstva za projekt <emphasis>Stop obiteljskom nasilju nad djecom</emphasis>. Kroz projekt udruga pomaže roditeljima u rješavanju problema u odgoju, te im olakšava balansiranje između brojnih obaveza i obitelji.</para>
<para>Pod vodstvom certificirane <emphasis>The Happiest Baby</emphasis> edukatorice, Ive Brčić, polaznici na radionicama, <emphasis>Odgoj s više smijeha i manje suza</emphasis>, saznaju kako pomoću tehnika renomiranog pedijatra i stručnjaka za dječji razvoj, dr. <emphasis>Harvey Karpa</emphasis>, pravilno komunicirati s malom djecom, te na koji način potaknuti djecu na suradnju.
</para>
<heading4>
 O edukatorici: 
</heading4>
<para>
 <emphasis>
 Iva Brčić
 </emphasis> kroz svoj rad provodi prevenciju sindroma tresenog djeteta i međuvršnjačkog nasilja, te se bavi istraživanjem utjecaja medija na djecu i mlade. U suradnji s nastavnim zavodom <emphasis>Andrija Štampar</emphasis> i <emphasis>Simbex Hrvatska</emphasis>
 pokrenula je projekte besplatne edukacije roditelja. Pod pokroviteljstvom <emphasis>Zaklade Adris</emphasis> pokreće projekt pod nazivom S<emphasis>top obiteljskom nasilju nad djecom</emphasis> u sklopu kojeg se provode besplatne radionice <emphasis>Odgoj s više smijeha i manje suza.</emphasis>
</para>
<para>(<emphasis>Izvor: <ulink url="https://www.djecji-dogadjaji.com/radionice-za-roditelje/4913-dogadjanje-radionica-za-roditelje-najsretnija-beba3-3">djecji-dogadaji.com</ulink>
 </emphasis>)</para>
<para>[PROČITAJTE JOŠ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju</ulink>
 ]</para>

Naučite kada i kako djetetu reći "ne" Dijete ne poštuje granice ili se oglušuje kada kažete "ne"! Poticanje suradnje, pregovaranje i male pobjede kroz dan mogu uvelike poboljšati suradnju djeteta. Uz pravilnu komunikaciju, djeca vrlo lako i brzo počinju poštivati granice, te kada kažete "ne", ona to i poslušaju.
Međutim, postoji način kako održavati granice uz minimalne zabrane, te kako primijeniti NE kada je stvarno važno da vas dijete posluša.

   Udruga Najsretnija beba Hrvatska
    poziva roditelje djece od 1 do 6 godina na besplatnu radionicu koja će održati u nedjelju 25. veljače u Centar Inovativne Edukacije na adresi Mladice 20 u Zagrebu s početkom u 10:00 sati.

   Na radionici će biti riječi o sljedećim temama:

• greške u odgoju i kako ih ispraviti
• ispadi bijesa i kako ih smiriti
• kako spriječiti opasno ponašanje
• kada i kako reći "ne"
• kako postaviti adekvatne granice u odgoju
• kako privoljeti dijete na suradnju
• dječji jezik i primjena
• kako potaknuti primjereno ponašanje

   [PROČITAJTE JOŠ: Treba znati odrediti granice u odgoju]


   Broj mjesta je ograničen stoga je potrebno svoj dolazak najaviti na:


   
      Email: najsretnijabeba@gmail.com
      
   
   
      Tel: 0989008634
   


Zaklada Adris je udruzi Najsretnija beba Hrvatska dodijelila sredstva za projekt Stop obiteljskom nasilju nad djecom. Kroz projekt udruga pomaže roditeljima u rješavanju problema u odgoju, te im olakšava balansiranje između brojnih obaveza i obitelji.
Pod vodstvom certificirane The Happiest Baby edukatorice, Ive Brčić, polaznici na radionicama, Odgoj s više smijeha i manje suza, saznaju kako pomoću tehnika renomiranog pedijatra i stručnjaka za dječji razvoj, dr. Harvey Karpa, pravilno komunicirati s malom djecom, te na koji način potaknuti djecu na suradnju.


   O edukatorici: 


   
      Iva Brčić
    kroz svoj rad provodi prevenciju sindroma tresenog djeteta i međuvršnjačkog nasilja, te se bavi istraživanjem utjecaja medija na djecu i mlade. U suradnji s nastavnim zavodom Andrija Štampar i Simbex Hrvatska
   pokrenula je projekte besplatne edukacije roditelja. Pod pokroviteljstvom Zaklade Adris pokreće projekt pod nazivom Stop obiteljskom nasilju nad djecom u sklopu kojeg se provode besplatne radionice Odgoj s više smijeha i manje suza.

(Izvor: djecji-dogadaji.com
   )
[PROČITAJTE JOŠ: Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju
   ] Klinfo.hr 

1dijete_pixabay

Naučite kada i kako djetetu reći "ne"

<blockquote>
 <para>Sin se borio s određenim intolerancijama na hranu koje su se manifestirale kožnim osipima. Kako je bio mali teško sam nadoknađivala njegovu potrebu za slatkim pa sam počela miksati slatkiše u vlastitoj kuhinji, objašnjava mama Tijana.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Bez šećera, glutena i mlijeka
</heading4>
<para>
Miksanje je u godinu dana spontano preraslo u ozbiljan posao. I dalje sve radi sama, ručno i dnevno napravi oko 500 pločica. Smjesu ne peče već dehidrira kako bi se sačuvali svi vitamini.
</para>
<blockquote>
 <para>Znali smo da imamo stvarno fantastičan proizvod koji nema dodanog šećera, glutena, mliječnih proizvoda koji mogu eventualno uzrokovati nekakve intolerancije, ističe Tijana te nadodaje da se pozabavila i ambalažom za energetske pločice.</para>
</blockquote>
<para>
 [PROČITAJTE JOŠ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/na-sto-treba-obratiti-paznju-kada-dijete-ima-alergiju-na-hranu/">Na što treba obratiti pažnju kada dijete ima alergiju na hranu?]</ulink>
 
</para>
<heading4>
 Nagrada za ambalažu
</heading4>
<para>
U tome joj je pomogla Riječanka Veronika koja se dizajnom bavi već 18 godina. Zajedničkim snagama osmislili su ime i zanimljivu ambalažu. U četiri boje predstavile su četiri dominantna okusa: čokoladno-voćni, tiramisu, jabuku i kokos.
</para>
<blockquote>
 <para>Odlučili smo se na igru riječi "super heraw" kao sirovo i jedno je povlačilo drugo, ističe dizajnerica Veronika Uravić Čolak te dodaje da su omoti za super herojske pločice pobijedili na prestižnom svjetskom natjecanju dizajna.
 </para>
</blockquote>
<para>
Konkurencija je bila velika, pristiglo je čak 8 tisuća radova iz 50 zemalja i samo najbolji su osvojili nagrade. Priznanje za svoj rad i trud dodatno im je dalo vjetar u leđa pa planiraju plasirati još četiri nova okusa do proljeća ove godine. Postojeći proizvodi prodaju se u 60 hrvatskih trgovina, a osvajaju englesko, finsko, njemačko i slovensko tržište.</para>
<para>Bez obzira koliko se širili, kažu, nikada neće postati industrija već će super herojske zdrave pločice i dalje na Kvarneru raditi ručno.</para>
<para>[PROČITAJTE JOŠ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/alergije-kod-djece-odgovori-strucnjaka-na-najcesca-roditeljska-pitanja/">Alergije kod djece - odgovori stručnjaka na najčešća pitanja stručnjaka</ulink>
 ]</para>

Zbog djetetovih alergija pokrenula vlastitu proizvodnju slatkiša Zbog sina alergičnog na sve industrijske slatkiše, Tijana Božović Galjanić iz Opatije pokrenula je vlastitu proizvodnju energetskih pločica od suhog voća i orašastih plodova. 
   Sin se borio s određenim intolerancijama na hranu koje su se manifestirale kožnim osipima. Kako je bio mali teško sam nadoknađivala njegovu potrebu za slatkim pa sam počela miksati slatkiše u vlastitoj kuhinji, objašnjava mama Tijana.


   Bez šećera, glutena i mlijeka


Miksanje je u godinu dana spontano preraslo u ozbiljan posao. I dalje sve radi sama, ručno i dnevno napravi oko 500 pločica. Smjesu ne peče već dehidrira kako bi se sačuvali svi vitamini.


   Znali smo da imamo stvarno fantastičan proizvod koji nema dodanog šećera, glutena, mliječnih proizvoda koji mogu eventualno uzrokovati nekakve intolerancije, ističe Tijana te nadodaje da se pozabavila i ambalažom za energetske pločice.


   [PROČITAJTE JOŠ: Na što treba obratiti pažnju kada dijete ima alergiju na hranu?]
   


   Nagrada za ambalažu


U tome joj je pomogla Riječanka Veronika koja se dizajnom bavi već 18 godina. Zajedničkim snagama osmislili su ime i zanimljivu ambalažu. U četiri boje predstavile su četiri dominantna okusa: čokoladno-voćni, tiramisu, jabuku i kokos.


   Odlučili smo se na igru riječi "super heraw" kao sirovo i jedno je povlačilo drugo, ističe dizajnerica Veronika Uravić Čolak te dodaje da su omoti za super herojske pločice pobijedili na prestižnom svjetskom natjecanju dizajna.
   


Konkurencija je bila velika, pristiglo je čak 8 tisuća radova iz 50 zemalja i samo najbolji su osvojili nagrade. Priznanje za svoj rad i trud dodatno im je dalo vjetar u leđa pa planiraju plasirati još četiri nova okusa do proljeća ove godine. Postojeći proizvodi prodaju se u 60 hrvatskih trgovina, a osvajaju englesko, finsko, njemačko i slovensko tržište.
Bez obzira koliko se širili, kažu, nikada neće postati industrija već će super herojske zdrave pločice i dalje na Kvarneru raditi ručno.
[PROČITAJTE JOŠ: Alergije kod djece - odgovori stručnjaka na najčešća pitanja stručnjaka
   ] Klinfo.hr 

proizvodnja_rtl

Zbog djetetovih alergija pokrenula vlastitu proizvodnju slatkiša

<blockquote>
 <para>Tijekom javne rasprave o zakonu o odgoju i obrazovanju, stručnjaci i roditelji su se gotovo jednoglasno složili da zaključivanje ocjena na polugodištu nije potrebno, ističe pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja Lidija Kralj.
 </para>
</blockquote>
<heading4>
 E-dnevnik dovoljan
</heading4>
<para>
Da zaključivanje ocjena na polugodištu nije potrebno slaže se i većina roditelja. Sve informacije, kažu, mogu se dobiti iz e-dnevnika koji ima 75 posto škola u Hrvatskoj.
</para>
<blockquote>
 <para>E-dnevnik služi da okvirno zaokruži ocjenu po predmetu tako da svaki roditelj i dijete zna koliki mu je prosjek za korektiv, napominje učiteljica u OŠ Voltino iz Zagreba Brankica Bečirević.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Nove metode vrednovanja
</heading4>
<para>
Zaključivanje ocjena ukinuo je bivši ministar Željko Jovanović prije gotovo pet i pol godina kako bi se smanjio pritisak na učenike.</para>
<para>Postavlja se pitanje jesu li rezultati lošiji na kraju školske godine otkako se ocjene na polugodištu ne zaključuju? Odgovora nažalost još uvijek nema jer proteklih godina to nitko nije istražio.</para>
<para>U Ministarstvu najavljuju kako će u eksperimentalnoj provedbi reforme obrazovanja uvesti nove metode vrednovanja s većim naglaskom na formativno vrednovanje.</para>
<para>Cilj je učiti za život, a ne samo za ocjenu!</para>

Ministarstvo obrazovanja potvrdilo: Nema zaključivanja ocjena na polugodištu Školarci i roditelji mogu odahnuti jer je Ministarstvo obrazovanja okrenulo ploču. Iako se još nedavno razmišljalo o povratku zaključnih ocjena na polugodištu od toga se ipak odustalo. 
   Tijekom javne rasprave o zakonu o odgoju i obrazovanju, stručnjaci i roditelji su se gotovo jednoglasno složili da zaključivanje ocjena na polugodištu nije potrebno, ističe pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja Lidija Kralj.
   


   E-dnevnik dovoljan


Da zaključivanje ocjena na polugodištu nije potrebno slaže se i većina roditelja. Sve informacije, kažu, mogu se dobiti iz e-dnevnika koji ima 75 posto škola u Hrvatskoj.


   E-dnevnik služi da okvirno zaokruži ocjenu po predmetu tako da svaki roditelj i dijete zna koliki mu je prosjek za korektiv, napominje učiteljica u OŠ Voltino iz Zagreba Brankica Bečirević.


   Nove metode vrednovanja


Zaključivanje ocjena ukinuo je bivši ministar Željko Jovanović prije gotovo pet i pol godina kako bi se smanjio pritisak na učenike.
Postavlja se pitanje jesu li rezultati lošiji na kraju školske godine  otkako se ocjene na polugodištu ne zaključuju? Odgovora nažalost još uvijek nema jer proteklih godina to nitko nije istražio.
U Ministarstvu najavljuju kako će u eksperimentalnoj provedbi reforme obrazovanja uvesti nove metode vrednovanja s većim naglaskom na formativno vrednovanje.
Cilj je učiti za život, a ne samo za ocjenu! Klinfo.hr 

skola_rtl

Ministarstvo obrazovanja potvrdilo: Nema zaključivanja ocjena na polugodištu

<para>Hoće li "povući" na tatu pa će primjerice biti visoko ili na mamu pa će biti niže?</para>
<para>
 Dječaci ubrzano rastu u adolescentskoj dobi, sve do punoljetnosti. Većina djevojčica prestane raste već u šesnaestoj godini. Budući da rast dječaka traje duže nego kod djevojčica, normalno je da su oni u prosjeku viši od djevojčica. Na konačnu visinu u odrasloj dobi utječe nekoliko faktora. Osim genetike, neka su istraživanja pokazala da na djetetov rast utječu zdravlje, prehrana, aktivna igra i obiteljske veze.
</para>
<heading4>
 Formula za izračunavanje
</heading4>
<para>
U 70-ima je razvijena jednostavna formula za predviđanje visine u odrasloj dobi. Izračunava se na temelju visine oba roditelja. Iako ona nije u potpunosti pouzdana, mnogi je ipak koriste. Praksa je pokazala da su rezultati formule precizniji za djevojčice, dok se dječacima može dodati od 5 do 10 cm. Dakle, zbrojite visinu majke i oca i dobiveni rezultat podijelite s dva. Za dječake dodajte barem 6,5 cm, a djevojčicama oduzmite 6,5 cm.
</para>
<heading4>
 Kako izračunati predviđenu visinu djevojčice u odrasloj dobi?
</heading4>
<para>
Očeva visina (cm) +majčina visina (cm) : 2 - 6,5 cm</para>
<para>Otac 185 cm + majka 170 cm = 355 cm</para>
<para>355 : 2 = 177,5 cm</para>
<para>177,5 - 6,5 = 170, 5 cm</para>
<para>Predviđena visina djevojčice je 170,5 cm (+ ili - 5 cm)
</para>
<heading4>
 Kako izračunati predviđenu visinu dječaka u odrasloj dobi?
</heading4>
<para>
Očeva visina (cm) +majčina visina (cm) : 2 + 6,5 cm</para>
<para>Otac 185 cm + majka 170 cm = 355 cm</para>
<para>355 : 2 = 177,5 cm</para>
<para>177,5 + 6,5 = 183, 5 cm</para>
<para>Predviđena visina dječaka je 183,5 cm (+ ili - 5 cm)</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/ubrzani-rast-doista-izaziva-bolove-u-misicima-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Izračunajte koliko će vaše dijete biti visoko kad odraste Kad su u pitanju djetetov rast i razvoj, znatiželja roditelja naglo poraste. Roditelji nerijetko zamišljaju kako će njihovo dijete izgledati kad odraste. Hoće li "povući" na tatu pa će primjerice biti visoko ili na mamu pa će biti niže?

   Dječaci ubrzano rastu u adolescentskoj dobi, sve do punoljetnosti. Većina djevojčica prestane raste već u šesnaestoj godini. Budući da rast dječaka traje duže nego kod djevojčica, normalno je da su oni u prosjeku viši od djevojčica. Na konačnu visinu u odrasloj dobi utječe nekoliko faktora. Osim genetike, neka su istraživanja pokazala da na djetetov rast utječu zdravlje, prehrana, aktivna igra i obiteljske veze.


   Formula za izračunavanje


U 70-ima je razvijena jednostavna formula za predviđanje visine u odrasloj dobi. Izračunava se na temelju visine oba roditelja. Iako ona nije u potpunosti pouzdana, mnogi je ipak koriste. Praksa je pokazala da su rezultati formule precizniji za djevojčice, dok se dječacima može dodati od 5 do 10 cm. Dakle, zbrojite visinu majke i oca i dobiveni rezultat podijelite s dva. Za dječake dodajte barem 6,5 cm, a djevojčicama oduzmite 6,5 cm.


   Kako izračunati predviđenu visinu djevojčice u odrasloj dobi?


Očeva visina (cm) +majčina visina (cm) : 2 - 6,5 cm
Otac 185 cm + majka 170 cm = 355 cm
355 : 2 = 177,5 cm
177,5 - 6,5 = 170, 5 cm
Predviđena visina djevojčice je 170,5 cm (+ ili - 5 cm)


   Kako izračunati predviđenu visinu dječaka u odrasloj dobi?


Očeva visina (cm) +majčina visina (cm) : 2 + 6,5 cm
Otac 185 cm + majka 170 cm = 355 cm
355 : 2 = 177,5 cm
177,5 + 6,5 = 183, 5 cm
Predviđena visina dječaka je 183,5 cm (+ ili - 5 cm)

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete-pixabay

Izračunajte koliko će vaše dijete biti visoko kad odraste

<para>Nažalost, pegle se moramo uhvatiti prije ili kasnije jer se rublje ne može ispeglati samo od sebe. Pomirili smo se time da još uvijek nismo pronašli robota koji pegla umjesto nas, ali i dalje nas "muči" vrijeme koje provedemo u društvu s peglom. Postoji li trik uz koji možemo barem malo skratiti vikend druženja s ovim kućanskim aparatom?
</para>
<heading4>
 Aluminijska folija
</heading4>
<para>
Postoji, a glavni akter je aluminijska folija koju i inače koristimo za sve i svašta. Većina žena tvrdi da će glačanje uz pomoć folije postati lakše, trajat će kraće i uštedjet će se i onako skupa električna energija. Zvuči idealno, zar ne?</para>
<para>Sve što trebate napraviti je s daske za peglanje skinuti zaštitnu foliju, zatim direktno na dasku staviti cijelom dužinom aluminijsku foliju. Sjajnija strana folije mora biti okrenuta prema gore. Pritisnite foliju oko ruba daske i vratite zaštitnu tkaninu.</para>
<para>Zašto baš aluminijska folija? Zato što ona reflektira toplinu i pojačava učinak pegle pa će peglanje s jedne strane biti sasvim dovoljno.</para>
<para>Žene koje su isprobale ovaj trik kažu da skraćuje vrijeme peglanja za čak tri puta. Ne znamo jeste li znali, ali aluminijskom folijom možete naoštriti i škare.</para>
<para>Pogledajte video!</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=QNTpLqnS7so"/>

Uz ovaj trik peglanje će postati brže i lakše "Tko voli peglati taj je sretan čovjek", znamo reći u šali. Ipak, u šali uvijek ima pola istine. Većini žena peglanje je jedan od najomraženijih kućanskih poslova. Nažalost, pegle se moramo uhvatiti prije ili kasnije jer se rublje ne može ispeglati samo od sebe. Pomirili smo se time da još uvijek nismo pronašli robota koji pegla umjesto nas, ali i dalje nas "muči" vrijeme koje provedemo u društvu s peglom. Postoji li trik uz koji možemo barem malo skratiti vikend druženja s ovim kućanskim aparatom?


   Aluminijska folija


Postoji, a glavni akter je aluminijska folija koju i inače koristimo za sve i svašta. Većina žena tvrdi da će glačanje uz pomoć folije postati lakše, trajat će kraće i uštedjet će se i onako skupa električna energija. Zvuči idealno, zar ne?
Sve što trebate napraviti je s daske za peglanje skinuti zaštitnu foliju, zatim direktno na dasku staviti cijelom dužinom aluminijsku foliju. Sjajnija strana folije mora biti okrenuta prema gore. Pritisnite foliju oko ruba daske i vratite zaštitnu tkaninu.
Zašto baš aluminijska folija? Zato što ona reflektira toplinu i pojačava učinak pegle pa će peglanje s jedne strane biti sasvim dovoljno.
Žene koje su isprobale ovaj trik kažu da skraćuje vrijeme peglanja za čak tri puta. Ne znamo jeste li znali, ali aluminijskom folijom možete naoštriti i škare.
Pogledajte video!
 Petra Majetić 

peglanje_pixabay

Uz ovaj trik peglanje će postati brže i lakše

<para>Druga će se emocionalno vezati uz dekicu u koju su od dojenačke dobi bili zamatani, a kasnije su je jednostavno počeli koristiti kao sredstvo utjehe. Zašto je bebama i djeci važno imati dekicu tješilicu i što im taj komadić mekane tkanine predstavlja i znači?</para>
<para>Kada odrasle osobe ili djeca prožive neku veliku traumu, službenici hitne ili neke druge pomoći zamataju ih u deke. To nije slučajno i samo zbog hladnoće. Zamatanje u deke pruža osjećaj sigurnosti i udobnosti. Mnogu stručnjaci preporučuju <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/swaddling-ili-zamatanje-za-zadovoljnu-bebe-i-mirne-roditelje/">
 čvrsto zamatanje novorođenčadi i beba
 </ulink>, posebno onih nemirnijih i nervoznijih, jer im omotana i stisnuta tkanina oko njih daje osjećaj kao da su ponovno u maternici. Zamatanje dekom oponaša na podsvjesnoj razini uvjete u maternici gdje nam je bilo toplo, ugodno i gdje smo se osjećali sigurno i zaštićeno.
</para>
<para>Isto tako, sve više bolnica dozvoljava razne verzije pletenih dekica za nedonoščad. U Hrvatskoj sve više maha uzima pokret CRO Hobbyce za malene bebice (hobotnice za prerano rođene bebe): Odobrilo ga je i Ministarstvo zdravstva. Radi se o heklanim hobotnicama koje se stavljaju u inkubator malim bebicama i one im pružaju ugodu i utjehu. Krakovi hobotnica oponašaju pupčanu vrpcu s kojom se beba "igrala" i u maternici.
</para>
<heading4>Zašto bebama i maloj djeci treba dekica, plišanac ili neka druga tješilica?</heading4>
<para>
Dekice su praktična i emocionalna potreba kod beba. Neka djeca i nakon prvog rođendana još će godinama dekicu nositi sa sobom i u svim prigodama. Neka djeca nosit će je u vrtić, na rođendane prijatelja, na nedjeljni ručak kod bake, u igraonicu i na sva druga mjesta, a posebno ona gdje se ne osjećaju najbolje - kod zubara, liječnika, kada idu među nepoznate ljude i slično, a iz razloga da im dekica bude utjeha i pruža im osjećaj sigurnosti u nepoznatim situacijama.</para>
<para>Snažnija povezanost s tješilicama započinje oko prve godine života kada beba shvati da je mama kao objekt njihove sigurnosti zapravo zasebni entitet. Vezanje za druge objekte jedan je od načina na koji beba pokušava uspostaviti vezu sa stvarima koje nisu mama (ili tata). U većini slučajeva taj objekt je nešto mekano, ugodno i nešto što ih može utješiti. S dekicom i plišancem beba započinje komunikaciju o svojim osjećajima još puno prije no što zna govoriti. Uz omiljenu dekicu beba započinje vježbati svoju neovisnost, uči "brinuti se za sebe" a da istovremeno ima osjećaj kontrole nad svojim bivanjem i okolinom. Potrebe da se osjećamo sigurno i zaštićeno, ali da istovremeno razvijamo vlastiti individualizam, su urođene i prirodne.</para>
<para>I dok se roditeljima prljava, zamrljana, poderana i razvučena dekica čini kao užasni komad tkanine koji što prije treba baciti, za dijete je ona predmet duboko ukorijenjen u njihovu osobnost, jer im pomaže umanjiti stres i napetost, pomaže im opustiti se prije spavanja, pruža im utjehu kad su umorni. Dekica ili plišanac posebno su važni kad je malo dijete odvojeno od roditelja ili poznate okoline. Ponekad dekica može zamijeniti mamin zagrljaj.
</para>
<heading4>Prevelik/a si za dekicu i plišanca</heading4>
<para>
Znajući sve gore navedeno - kada je i da li je u redu djetetu u određenoj dobi oduzeti taj omiljeni predmet utjehe i sigurnosti? Mnogi stručnjaci smatraju da to nije dobra ideja. Oduzimanje dekice ili plišanca i prisiljavanje djeteta na odricanje kako bi bio "veliki dečko" ili "velika cura", zapravo smanjuje njihovu neovisnost.
</para>
<para>Ako razmišljamo dugoročno, čak i 13-godišnjak koji još uvijek ima svog medvjedića, vjerojatno ga neće nositi u školu ili zabavu. Ako taj medvjedić leži na krevetu ili pokraj kreveta, postoji li doista bilo kakva šteta u tome? Pogotovo ako to dijete čini sretnim? Nasilno oduzimanje predmeta utjehe manje je poželjno od toga da izmučena dekica i medo bez uha i repa jednostavno i dalje žive s vama. Plišanci i druge tješilice upravo su i dizajnirane da djetetu pruže utjehu u stresnim vremenima.</para>
<para>Ono što roditelji mogu učiniti je u predškolskoj dobi lagano dijete navikavati da svoju tješilicu ne nose svugdje, jer kada dijete krene u prvi razred, dekica neće s njime ili njom moći sjediti u školskoj klupi. Nije potrebno rugati se djetetu i govoriti mu da je to samo za bebe. Dovoljno je pružati i stvoriti neka nova iskustva u kojima neće biti dekice i u kojima će dijete naučiti da može biti odvojeno od svoje tješilice, a opet sigurno da ga dekica ili plišanac čekaju kod kuće.</para>
<para>Dijete koje se socijalno razvija i uči čitati znakove okoline, ionako će samo shvatiti kako okolina reagira na njegovu tješilicu i prirodno i samostalno se početi od nje odvajati. Najbolje je pustiti djetetu da i u tome ima kontrolu i polagano samo odlučuje o tome koliko mu je te vrste utjehe potrebno i kada.
Najčešće u roditeljstvu, ono što mama i tata smatraju ogromnim pitanjima, zapravo nije ništa drugo nego faza razvoja koja na kraju jednostavno prođe sama od sebe.</para>

Djeca, mekane dekice i plišanci: privrženost koja počinje od prvoga dana i znači veliku utjehu Neka djeca jako se vežu uz plišance i to obično uz jednog ili dva koji s njima dijele krevetić od prvog dana. Druga će se emocionalno vezati uz dekicu u koju su od dojenačke dobi bili zamatani, a kasnije su je jednostavno počeli koristiti kao sredstvo utjehe. Zašto je bebama i djeci važno imati dekicu tješilicu i što im taj komadić mekane tkanine predstavlja i znači?
Kada odrasle osobe ili djeca prožive neku veliku traumu, službenici hitne ili neke druge pomoći zamataju ih u deke. To nije slučajno i samo zbog hladnoće. Zamatanje u deke pruža osjećaj sigurnosti i udobnosti. Mnogu stručnjaci preporučuju 
      čvrsto zamatanje novorođenčadi i beba
   , posebno onih nemirnijih i nervoznijih, jer im omotana i stisnuta tkanina oko njih daje osjećaj kao da su ponovno u maternici. Zamatanje dekom oponaša na podsvjesnoj razini uvjete u maternici gdje nam je bilo toplo, ugodno i gdje smo se osjećali sigurno i zaštićeno.

Isto tako, sve više bolnica dozvoljava razne verzije pletenih dekica za nedonoščad. U Hrvatskoj sve više maha uzima pokret CRO Hobbyce za malene bebice (hobotnice za prerano rođene bebe): Odobrilo ga je i Ministarstvo zdravstva. Radi se o heklanim hobotnicama koje se stavljaju u inkubator malim bebicama i one im pružaju ugodu i utjehu. Krakovi hobotnica oponašaju pupčanu vrpcu s kojom se beba "igrala" i u maternici.

Zašto bebama i maloj djeci treba dekica, plišanac ili neka druga tješilica?

Dekice su praktična i emocionalna potreba kod beba. Neka djeca i nakon prvog rođendana još će godinama dekicu nositi sa sobom i u svim prigodama. Neka djeca nosit će je u vrtić, na rođendane prijatelja, na nedjeljni ručak kod bake, u igraonicu i na sva druga mjesta, a posebno ona gdje se ne osjećaju najbolje - kod zubara, liječnika, kada idu među nepoznate ljude i slično, a iz razloga da im dekica bude utjeha i pruža im osjećaj sigurnosti u nepoznatim situacijama.
Snažnija povezanost s tješilicama započinje oko prve godine života kada beba shvati da je mama kao objekt njihove sigurnosti zapravo zasebni entitet. Vezanje za druge objekte jedan je od načina na koji beba pokušava uspostaviti vezu sa stvarima koje nisu mama (ili tata). U većini slučajeva taj objekt je nešto mekano, ugodno i nešto što ih može utješiti. S dekicom i plišancem beba započinje komunikaciju o svojim osjećajima još puno prije no što zna govoriti. Uz omiljenu dekicu beba započinje vježbati svoju neovisnost, uči "brinuti se za sebe" a da istovremeno ima osjećaj kontrole nad svojim bivanjem i okolinom. Potrebe da se osjećamo sigurno i zaštićeno, ali da istovremeno razvijamo vlastiti individualizam, su urođene i prirodne.
I dok se roditeljima prljava, zamrljana, poderana i razvučena dekica čini kao užasni komad tkanine koji što prije treba baciti, za dijete je ona predmet duboko ukorijenjen u njihovu osobnost, jer im pomaže umanjiti stres i napetost, pomaže im opustiti se prije spavanja, pruža im utjehu kad su umorni. Dekica ili plišanac posebno su važni kad je malo dijete odvojeno od roditelja ili poznate okoline. Ponekad dekica može zamijeniti mamin zagrljaj.

Prevelik/a si za dekicu i plišanca

Znajući sve gore navedeno - kada je i da li je u redu djetetu u određenoj dobi oduzeti taj omiljeni predmet utjehe i sigurnosti? Mnogi stručnjaci smatraju da to nije dobra ideja. Oduzimanje dekice ili plišanca i prisiljavanje djeteta na odricanje kako bi bio "veliki dečko" ili "velika cura", zapravo smanjuje njihovu neovisnost.

Ako razmišljamo dugoročno, čak i 13-godišnjak koji još uvijek ima svog medvjedića, vjerojatno ga neće nositi u školu ili zabavu. Ako taj medvjedić leži na krevetu ili pokraj kreveta, postoji li doista bilo kakva šteta u tome? Pogotovo ako to dijete čini sretnim? Nasilno oduzimanje predmeta utjehe manje je poželjno od toga da izmučena dekica i medo bez uha i repa jednostavno i dalje žive s vama. Plišanci i druge tješilice upravo su i dizajnirane da djetetu pruže utjehu u stresnim vremenima.
Ono što roditelji mogu učiniti je u predškolskoj dobi lagano dijete navikavati da svoju tješilicu ne nose svugdje, jer kada dijete krene u prvi razred, dekica neće s njime ili njom moći sjediti u školskoj klupi. Nije potrebno rugati se djetetu i govoriti mu da je to samo za bebe. Dovoljno je pružati i stvoriti neka nova iskustva u kojima neće biti dekice i u kojima će dijete naučiti da može biti odvojeno od svoje tješilice, a opet sigurno da ga dekica ili plišanac čekaju kod kuće.
Dijete koje se socijalno razvija i uči čitati znakove okoline, ionako će samo shvatiti kako okolina reagira na njegovu tješilicu i prirodno i samostalno se početi od nje odvajati. Najbolje je pustiti djetetu da i u tome ima kontrolu i polagano samo odlučuje o tome koliko mu je te vrste utjehe potrebno i kada.
Najčešće u roditeljstvu, ono što mama i tata smatraju ogromnim pitanjima, zapravo nije ništa drugo nego faza razvoja koja na kraju jednostavno prođe sama od sebe. Jelena Kovačić 

igracka plisanac pixabay

Djeca, mekane dekice i plišanci: privrženost koja počinje od prvoga dana i znači veliku utjehu

<para>Ako je dijete do 1.travnja tekuće godine navršilo šest godina, obvezni ste ga upisati u školu. Za nešto mlađe dijete možete tražiti prijevremeni upis, a polazak u školu možete i odgoditi ukoliko dijete ima određenih zdravstvenih teškoća. Naime, prije upisa dijete mora proći pregled kojim će stručno povjerenstvo utvrditi njegovo psihofizičko stanje i dati potvrdu o spremnosti djeteta za školu. Ako se na pregledu utvrdi da dijete nije postiglo stupanj zrelosti koji mu je potreban za praćenje i izvršenje školskih obveza, onda stručno povjerenstvo može predložiti da se dijete ne upiše u toj školskoj godini. Odgoda upisa u prvi razred osnovne škole može se odobriti samo za jednu godinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odgoda upisa u školu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odgodu upisa stručno povjerenstvo škole predložit će ako procijeni na temelju samoga pregleda i dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta da bi odgoda upisa pozitivno utjecala na djetetov psihofizički razvoj. Polazak u prvi razred se odgađa i ako se dijete nalazi ili će se početkom nastavne godine nalaziti na liječenju ili rehabilitaciji u zdravstvenoj ustanovi u trajanju duljem od mjesec dana, ali samo u slučaju da u zdravstvenoj ustanovi u kojoj će se dijete liječiti, odnosno biti na rehabilitaciji nije organizirana nastava ili ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke koji će prema procjeni stručnjaka značajno utjecati na njegov psihofizički razvoj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za dijete kojemu je odgođen upis u prvi razred obvezno se u sljedećoj školskoj godini ponovo provodi postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja radi upisa u prvi razred. Tu godinu koju je dijete dobilo kako bi se bolje pripremilo za školske i nastavne izazove treba iskoristiti na najbolji mogući način. To znači da je s djetetom potrebno dodatno raditi na vještinama i znanjima koje su procjenjene kao nedovoljno razvijene, a koje se očekuju pred polazak u školu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Privremeno oslobađanje od upisa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelj može podnijeti zahtjev za privremenim oslobađanjem djeteta od upisa u prvi razred osnovne škole za dijete kojemu je zdravlje teško oštećeno ili ima višestruke teškoće. Osim zahtjeva roditelj obvezno dostavlja medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom i razvojnom stanju djeteta te nalaz, odnosno mišljenje jedinstvenog tijela vještačenja. Roditelj može zatražiti i privremeno oslobađanje od već započetog školovanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako dijete zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti nastaviti započeto školovanje u osnovnoj školi, zdravstvenoj ili rehabilitacijskoj ustanovi, ili u kući, roditelj može osnovnoj školi koju dijete pohađa podnijeti zahtjev za privremenim oslobađanjem djeteta od već započetog školovanja. Osim zahtjeva obvezno se dostavlja medicinska dokumentacija o zdravstvenom stanju djeteta. Dijete može biti oslobođeno pohađanja nastave najdulje godinu dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zašto roditelji traže odgodu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji žele odgoditi djetetov polazak u školu najčešće iz dva razloga. Jedni odgodu žele zbog dijagnoze koju dijete ima, to mogu biti teškoće motorike, teškoće u razvoju govora, teškoće pažnje i koncentracije. Drugima je razlog emocionalna nezrelost djeteta. Emocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Dijete prije polaska u školu treba u svom razvoju postići određeni stupanj emocionalne stabilnosti i samokontrole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete te dobi otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i kontrolirati, pokazuje strahove i bori se za svoja prava. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određeni način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što se očekuje od djeteta pred polazak u školu?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Grafomotorika podrazumijeva da dijete posjeduje fleksibilnost šake i prstiju, pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska. Po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije. Može precrtati likove kao što su krug, trokut, kvadrat i romb. Zna pisati svoje ime velikim tiskanim slovima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Prostorni odnosi podrazumijevaju da dijete razumije prostorne odnose kao što su  gore, dolje, ispred, iza, na, u, ispod, iznad. Usvojilo je orijentaciju:</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>na tijelu (desna/lijeva ruka, desna/lijeva noga, desno/lijevo oko)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>u prostoru (što je desno od njega, a što lijevo, zna odrediti smjer kretanja)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>na papiru (što je na desnoj strani papira, a što je na lijevoj).</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kad su u pitanju vremenski odnosi, razumije što znači  prije, poslije, jutro, podne, večer, prijepodne, poslijepodne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod matematičkih vještina zna brojanje do 20, brojanje s prekidom, brojanje unatrag od 10 do 0. Snalazi se u pojmovima više, manje, oduzmi, dodaj. Razumije pojam skupa: što sve spada u neki skup, a što ne (klasifikacije po obliku, veličini, težini, boji), uspoređuje dva skupa (gdje ima više, a gdje manje elemenata), zna da se dodavanjem skup povećava, a oduzimanjem smanjuje. U skupu od 10 elemenata zna rezultat dodavanja za jedan i oduzimanja za jedan uz pokazivanje. Povezuje brojku uz količinu, primjerice, brojka 9 = devet elemenata. Mjereći može usporediti koji su predmeti duži, veći, širi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad su u pitanju govor i jezik, pravilno izgovara sve glasove. Pravilno se gramatički izražava (koristi množinu, jedninu, zamjenice, govori pravilno u rodu i padežu). Zna verbalno definirati jednostavne pojmove.Zna iskazati po čemu su neke stvari, bića, pojave slični, a po čemu su različiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koncentracija potrebna za školu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na zadatku se može zadržati 15 - 20 minuta, a trajanje igre može biti i 60 minuta uz kratke otklone pažnje. Predčitalačke vještine podrazumijevaju da može rastaviti poznate riječi na slogove. Prepoznaje i imenuje kojim glasom počinje i kojim glasom završava riječ. Zna imenovati riječi na zadani glas.Prepoznaje je li zadani glas na početku riječi, na kraju ili u sredini. Zna rastaviti jednostavne riječi na glasove. Od pojedinih glasova zna sastaviti jednostavnu riječ. Prepoznaje simbole slova i brojeva. Zna ime i prezime, adresu i mjesto stanovanja, imena ukućana, svoju dob, prepoznaje i imenuje boje, prepoznaje okuse, prepoznaje vruće/hladno/mlako, te članove obitelji : majka, otac, baka, djed, brat i sestra.</para>

Kada odgoditi polazak u školu? Ponekad je bolje dijete upisati u školu kada je nešto starije i zrelije Ako je dijete do 1.travnja tekuće godine navršilo šest godina, obvezni ste ga upisati u školu. Za nešto mlađe dijete možete tražiti prijevremeni upis, a polazak u školu možete i odgoditi ukoliko dijete ima određenih zdravstvenih teškoća. Naime, prije upisa dijete mora proći pregled kojim će stručno povjerenstvo utvrditi njegovo psihofizičko stanje i dati potvrdu o spremnosti djeteta za školu. Ako se na pregledu utvrdi da dijete nije postiglo stupanj zrelosti koji mu je potreban za praćenje i izvršenje školskih obveza, onda stručno povjerenstvo može predložiti da se dijete ne upiše u toj školskoj godini. Odgoda upisa u prvi razred osnovne škole može se odobriti samo za jednu godinu.
   
   Odgoda upisa u školu
   
   
Odgodu upisa stručno povjerenstvo škole predložit će ako procijeni na temelju samoga pregleda i dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta da bi odgoda upisa pozitivno utjecala na djetetov psihofizički razvoj. Polazak u prvi razred se odgađa i ako se dijete nalazi ili će se početkom nastavne godine nalaziti na liječenju ili rehabilitaciji u zdravstvenoj ustanovi u trajanju duljem od mjesec dana, ali samo u slučaju da u zdravstvenoj ustanovi u kojoj će se dijete liječiti, odnosno biti na rehabilitaciji nije organizirana nastava ili ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke koji će prema procjeni stručnjaka značajno utjecati na njegov psihofizički razvoj. 
   
Za dijete kojemu je odgođen upis u prvi razred obvezno se u sljedećoj školskoj godini ponovo provodi postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja radi upisa u prvi razred. Tu godinu koju je dijete dobilo kako bi se bolje pripremilo za školske i nastavne izazove treba iskoristiti na najbolji mogući način. To znači da je s djetetom potrebno dodatno raditi na vještinama i znanjima koje su procjenjene kao nedovoljno razvijene, a koje se očekuju pred polazak u školu.
   
   Privremeno oslobađanje od upisa
   
   
Roditelj može podnijeti zahtjev za privremenim oslobađanjem djeteta od upisa u prvi razred osnovne škole za dijete kojemu je zdravlje teško oštećeno ili ima višestruke teškoće. Osim zahtjeva roditelj obvezno dostavlja medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom i razvojnom stanju djeteta te nalaz, odnosno mišljenje jedinstvenog tijela vještačenja. Roditelj može zatražiti i privremeno oslobađanje od već započetog školovanja.
   
Ako dijete zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti nastaviti započeto školovanje u osnovnoj školi, zdravstvenoj ili rehabilitacijskoj ustanovi, ili u kući, roditelj može osnovnoj školi koju dijete pohađa podnijeti zahtjev za privremenim oslobađanjem djeteta od već započetog školovanja. Osim zahtjeva obvezno se dostavlja medicinska dokumentacija o zdravstvenom stanju djeteta. Dijete može biti oslobođeno pohađanja nastave najdulje godinu dana.
 
   Zašto roditelji traže odgodu
   
   
Roditelji žele odgoditi djetetov polazak u školu najčešće iz dva razloga. Jedni odgodu žele zbog dijagnoze koju dijete ima, to mogu biti teškoće motorike, teškoće u razvoju govora, teškoće pažnje i koncentracije. Drugima je razlog emocionalna nezrelost djeteta. Emocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Dijete prije polaska u školu treba u svom razvoju postići određeni stupanj emocionalne stabilnosti i samokontrole.
   
Dijete te dobi otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i kontrolirati, pokazuje strahove i bori se za svoja prava. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određeni način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti.
   
   Što se očekuje od djeteta pred polazak u školu?
   
   
   Grafomotorika podrazumijeva da dijete posjeduje fleksibilnost šake i prstiju, pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska. Po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije. Može precrtati likove kao što su krug, trokut, kvadrat i romb. Zna pisati svoje ime velikim tiskanim slovima.
   
   Prostorni odnosi podrazumijevaju da dijete razumije prostorne odnose kao što su  gore, dolje, ispred, iza, na, u, ispod, iznad. Usvojilo je orijentaciju:

   
      na tijelu (desna/lijeva ruka, desna/lijeva noga, desno/lijevo oko)
   
   
      u prostoru (što je desno od njega, a što lijevo, zna odrediti smjer kretanja)
   
   
      na papiru (što je na desnoj strani papira, a što je na lijevoj).
   


Kad su u pitanju vremenski odnosi, razumije što znači  prije, poslije, jutro, podne, večer, prijepodne, poslijepodne.
   
Kod matematičkih vještina zna brojanje do 20, brojanje s prekidom, brojanje unatrag od 10 do 0. Snalazi se u pojmovima više, manje, oduzmi, dodaj. Razumije pojam skupa: što sve spada u neki skup, a što ne (klasifikacije po obliku, veličini, težini, boji), uspoređuje dva skupa (gdje ima više, a gdje manje elemenata), zna da se dodavanjem skup povećava, a oduzimanjem smanjuje. U skupu od 10 elemenata zna rezultat dodavanja za jedan i oduzimanja za jedan uz pokazivanje. Povezuje brojku uz količinu, primjerice, brojka 9 = devet elemenata. Mjereći može usporediti koji su predmeti duži, veći, širi.
   
Kad su u pitanju govor i jezik, pravilno izgovara sve glasove. Pravilno se gramatički izražava (koristi množinu, jedninu, zamjenice, govori pravilno u rodu i padežu). Zna verbalno definirati jednostavne pojmove.Zna iskazati po čemu su neke stvari, bića, pojave slični, a po čemu su različiti.
   
   Koncentracija potrebna za školu
   
   
Na zadatku se može zadržati 15 - 20 minuta, a trajanje igre može biti i 60 minuta uz kratke otklone pažnje. Predčitalačke vještine podrazumijevaju da može rastaviti poznate riječi na slogove. Prepoznaje i imenuje kojim glasom počinje i kojim glasom završava riječ. Zna imenovati riječi na zadani glas.Prepoznaje je li zadani glas na početku riječi, na kraju ili u sredini. Zna rastaviti jednostavne riječi na glasove. Od pojedinih glasova zna sastaviti jednostavnu riječ. Prepoznaje simbole slova i brojeva. Zna ime i prezime, adresu i mjesto stanovanja, imena ukućana, svoju dob, prepoznaje i imenuje boje, prepoznaje okuse, prepoznaje vruće/hladno/mlako, te članove obitelji : majka, otac, baka, djed, brat i sestra. M.G. 

Kada odgoditi polazak u školu?

<para>Stručnjaci tvrde da je jedan od glavnih krivaca neadekvatna prehrana kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Upravo na tom tragu, Svjetska zdravstvena organizacija postavila je nekoliko globalnih nutritivnih ciljeva koje je potrebno ostvariti do 2025. godine u cilju očuvanja zdravlja dječje populacije. O kojim je ciljevima te predloženim strategijama riječ, možete pronaći u nastavku teksta.
</para>
<heading4>
 Poremećaj rasta
</heading4>
<para>
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 162 milijuna djece mlađih od pet godina su niskog rasta. Poremećaj rasta je posljedica neadekvatne prehrane te infekcija u prve tri godine života djeteta, a u konačnici rezultira narušenim kognitivnim i tjelesnim razvojem djeteta, smanjenom produktivnošću te lošim ukupnim zdravstvenim statusom. Djeca koja pate od poremećaja rasta imaju veći rizik od razvoja prekomjerne tjelesne mase i pretilosti u odrasloj dobi.</para>
<para>Poboljšanje prehrane žena reproduktivne dobi, edukacijom djevojaka još tijekom srednjoškolskog obrazovanja važnosti adekvatne prehrane te poticanjem majki na dojenje u prvih 6 mjeseci života su koraci koji mogu pridonijeti prevenciji poremećaja rasta. Prevenciji može pridonijeti i cjelokupna zajednica, osiguravanjem kvalitetnijih higijenskih uvjeta, posebno u nerazvijenim zemljama subsaharske Afrike te južne Azije.
</para>
<heading4>
 Niska porođajna masa
</heading4>
<para>
Niska porođajna masa je glavni prediktor perinatalnog morbiditeta i mortaliteta. Također, predstavlja rizik za nezarazne kronične bolesti poput dijabetesa te bolesti srca i krvožilja. Uglavnom je stopa djece s niskom porođajnom masom prisutna u nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama, međutim posljednjih godina sve je veća pojavnost i u visoko razvijenim zemljama.</para>
<para>Procijenjeno je kako 15 do 20% od ukupnog broja rođene djece ima nisku porođajnu masu što na svjetskoj razini iznosi otprilike 20 milijuna novorođenčadi godišnje.</para>
<para>Niska porođajna masa djeteta povezana je s lošim nutritivnim statusom majke. Pravovremenom edukacijom budućih majki, već u srednjoj školi, o pravilnoj prehrani te osiguravanje nutritivne suplementacije moguće je poboljšati nutritivni status mladih žena. Na taj način, pridonijeli bismo zdravlju žena reproduktivne dobi, ali i budućeg djeteta. Također, potrebno je dodatno podizati svijest o važnosti tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane te nepušenja u vidu očuvanja zdravlja.
</para>
<heading4>
 Pretilost
</heading4>
<para>
Pretilost je dobro poznati zdravstveni problem. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 42 milijuna djece mlađe od pet godina pati od pretilosti. S obzirom na da pretilost predstavlja direktnu opasnost za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti, preuranjenu smrt te razvoj invalidnosti u odrasloj dobi, potrebno je hitno poduzeti određene mjere kako bi se umanjile negativne posljedice ove pandemije.
</para>
<heading4>
 Značajan gubitak tjelesne mase u dječjoj dobi
</heading4>
<para>
Značajan gubitak tjelesne mase u dječjoj dobi nastaje uslijed nezadovoljavanja nutritivnih potreba. Time se povećava rizik od niskog rasta, oslabljenih kognitivnih funkcija te kroničnih nezaraznih bolesti. Također, povećan je rizik od smrti uzrokovan infektivnim oboljenjima poput dijareje, ospica i upale pluća. Dijete koje je nedovoljno uhranjeno ima tri puta veći rizik u odnosnu na normalno uhranjeno dijete. Godišnje, zbog neuhranjenosti umire 2 milijuna djece.</para>
<para>(Izvor: <ulink url="http://www.petica.hr/novosti/goruci-zdravstveni-problemi-s-kojima-smo-danas-suoceni/">Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja</ulink>)</para>

Ovo su gorući zdravstveni problemi s kojima se bore djeca diljem svijeta Uočeno je kako se brojna djeca diljem kugle zemaljske bore s različitim zdravstvenim problemima kojih je svaki dan sve više. Stručnjaci tvrde da je jedan od glavnih krivaca neadekvatna prehrana kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. Upravo na tom tragu, Svjetska zdravstvena organizacija postavila je nekoliko globalnih nutritivnih ciljeva koje je potrebno ostvariti do 2025. godine u cilju očuvanja zdravlja dječje populacije. O kojim je ciljevima te predloženim strategijama riječ, možete pronaći u nastavku teksta.


   Poremećaj rasta


Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 162 milijuna djece mlađih od pet godina su niskog rasta. Poremećaj rasta je posljedica neadekvatne prehrane te infekcija u prve tri godine života djeteta, a u konačnici rezultira narušenim kognitivnim i tjelesnim razvojem djeteta, smanjenom produktivnošću te lošim ukupnim zdravstvenim statusom. Djeca koja pate od poremećaja rasta imaju veći rizik od razvoja prekomjerne tjelesne mase i pretilosti u odrasloj dobi.
Poboljšanje prehrane žena reproduktivne dobi, edukacijom djevojaka još tijekom srednjoškolskog obrazovanja važnosti adekvatne prehrane te poticanjem majki na dojenje u prvih 6 mjeseci života su koraci koji mogu pridonijeti prevenciji poremećaja rasta. Prevenciji može pridonijeti i cjelokupna zajednica, osiguravanjem kvalitetnijih higijenskih uvjeta, posebno u nerazvijenim zemljama subsaharske Afrike te južne Azije.


   Niska porođajna masa


Niska porođajna masa je glavni prediktor perinatalnog morbiditeta i mortaliteta. Također, predstavlja rizik za nezarazne kronične bolesti poput dijabetesa te bolesti srca i krvožilja. Uglavnom je stopa djece s niskom porođajnom masom prisutna u nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama, međutim posljednjih godina sve je veća pojavnost i u visoko razvijenim zemljama.
Procijenjeno je kako 15 do 20% od ukupnog broja rođene djece ima nisku porođajnu masu što na svjetskoj razini iznosi otprilike 20 milijuna novorođenčadi godišnje.
Niska porođajna masa djeteta povezana je s lošim nutritivnim statusom majke. Pravovremenom edukacijom budućih majki, već u srednjoj školi, o pravilnoj prehrani te osiguravanje nutritivne suplementacije moguće je poboljšati nutritivni status mladih žena. Na taj način, pridonijeli bismo zdravlju žena reproduktivne dobi, ali i budućeg djeteta. Također, potrebno je dodatno podizati svijest o važnosti tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane te nepušenja u vidu očuvanja zdravlja.


   Pretilost


Pretilost je dobro poznati zdravstveni problem. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 42 milijuna djece mlađe od pet godina pati od pretilosti. S obzirom na da pretilost predstavlja direktnu opasnost za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti, preuranjenu smrt te razvoj invalidnosti u odrasloj dobi, potrebno je hitno poduzeti određene mjere kako bi se umanjile negativne posljedice ove pandemije.


   Značajan gubitak tjelesne mase u dječjoj dobi


Značajan gubitak tjelesne mase u dječjoj dobi nastaje uslijed nezadovoljavanja nutritivnih potreba. Time se povećava rizik od niskog rasta, oslabljenih kognitivnih funkcija te kroničnih nezaraznih bolesti. Također, povećan je rizik od smrti uzrokovan infektivnim oboljenjima poput dijareje, ospica i upale pluća. Dijete koje je nedovoljno uhranjeno ima tri puta veći rizik u odnosnu na normalno uhranjeno dijete. Godišnje, zbog neuhranjenosti umire 2 milijuna djece.
(Izvor: Stručni tim PETICA-igrom do zdravlja) Petra Majetić 

djecje ruke_pixabay

Ovo su gorući zdravstveni problemi s kojima se bore djeca diljem svijeta

<para>Međutim, ne ide uvijek sve "kao po loju" i neke žene moraju se podvrgnuti testovima za neplodnost.</para>
<para>Pokušaj da se ustanovi zašto naizgled jednostavan proces reprodukcije ne funkcionira, za žene može biti malo složen. Prvi korak je razgovor s ginekologom o menstrualnom ciklusu i seksualnim navikama. Nakon toga slijedi ginekološki pregled i Papa-test kako bi se isključile abnormalne stanice vrata maternice ili infekcije.</para>
<para>Ako prvi testovi ne pronalaze razloge za neplodnost, žena može obaviti jedan ili više sljedećih testova za utvrđivanje neplodnosti.
</para>
<heading4>
 Analiza krvi
</heading4>
<para>
Pretraga krvi trebala bi ustanoviti razine reproduktivnih hormona. Krv se najčešće uzima treći dan menstrualnog ciklusa. Provjerava se i razina FSH kako bi se procijenila zaliha jajnih stanica i estrogena. Visoka vrijednost FSH ukazuje da je došlo do zatajenja ili početka zatajenja jajnika.
</para>
<heading4>
 Ultrazvuk zdjelice
</heading4>
<para>
Najčešće se izvodi vaginalno kako bi se ustanovio broj jajnih folikula u jajnicima te kako se razvijaju, ali i da bi se pregledala maternica te njezin vrat. Vaginalni ultrazvuk se izvodi uvođenjem vaginalne sonde, na koju je navučen kondom, u vaginu. Za njegovo izvođenje mjehur treba biti prazan, stoga prije zahvata ne smiju se piti voda i sokovi.
</para>
<heading4>
 Postkoitalna pretraga
</heading4>
<para>
Obavlja se nekoliko sati nakon spolnog odnosa. Iz brisa cervikalne sluzi ustanovljuje se kako spermiji plivaju u ženinoj cervikalnoj tekućini. Obavlja se dan-dva prije ovulacije.
</para>
<heading4>Laparoskopija</heading4>
<para>
Provodi se pod anestezijom. Ispod pupka se radi mali rez (8 do 10 mm) te se uvodi tanka sonda kojom se snima stanje jajovoda, jajnika i maternice. Laparoskopijom se najčešće otkriju endometrioza i ožiljci. Mogu se otkriti i nepravilnosti jajovoda i maternice.
</para>
<heading4>Genetsko testiranje</heading4>
<para>
Njime se utvrđuje postoje li neke genetičke greške koje uzrokuju neplodnost.
</para>
<heading4>
 HSG
</heading4>
<para>
Histerosalpigogram ili HSG uključuje pregled maternice i jajovoda pomoću rendgentskog snimanja i bojanja. Njime se može ustanoviti jesu li jajovodi prohodni te postoji li u njima ili u maternici ožiljno tkivo koje bi moglo onemogućavati začeće.</para>
<para>Ne moraju sve žene proći sve ove pretrage prije nego se utvrdi uzrok neplodnosti. Koje pretrage su potrebne i kojim redom odlučit će liječnik na temelju razgovora i dogovora sa ženom.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/testovi-neplodnost-kod-muskaraca-sto-znati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Testovi za neplodnost kod žena: što sve treba znati Da bi žena bila plodna, jajnici moraju redovito proizvoditi zdrava jajašca. A reproduktivni organi omogućiti da jajašca i spermij uđu u jajovode gdje dolazi do oplodnje. Međutim, ne ide uvijek sve "kao po loju" i neke žene moraju se podvrgnuti testovima za neplodnost.
Pokušaj da se ustanovi zašto naizgled jednostavan proces reprodukcije ne funkcionira, za žene može biti malo složen. Prvi korak je razgovor s ginekologom o menstrualnom ciklusu i seksualnim navikama. Nakon toga slijedi ginekološki pregled i Papa-test kako bi se isključile abnormalne stanice vrata maternice ili infekcije.
Ako prvi testovi ne pronalaze razloge za neplodnost, žena može obaviti jedan ili više sljedećih testova za utvrđivanje neplodnosti.


   Analiza krvi


Pretraga krvi trebala bi ustanoviti razine reproduktivnih hormona. Krv se najčešće uzima treći dan menstrualnog ciklusa. Provjerava se i razina FSH kako bi se procijenila zaliha jajnih stanica i estrogena. Visoka vrijednost FSH ukazuje da je došlo do zatajenja ili početka zatajenja jajnika.


   Ultrazvuk zdjelice


Najčešće se izvodi vaginalno kako bi se ustanovio broj jajnih folikula u jajnicima te kako se razvijaju, ali i da bi se pregledala maternica te njezin vrat. Vaginalni ultrazvuk se izvodi uvođenjem vaginalne sonde, na koju je navučen kondom, u vaginu. Za njegovo izvođenje mjehur treba biti prazan, stoga prije zahvata ne smiju se piti voda i sokovi.


   Postkoitalna pretraga


Obavlja se nekoliko sati nakon spolnog odnosa. Iz brisa cervikalne sluzi ustanovljuje se kako spermiji plivaju u ženinoj cervikalnoj tekućini. Obavlja se dan-dva prije ovulacije.

Laparoskopija

Provodi se pod anestezijom. Ispod pupka se radi mali rez (8 do 10 mm) te se uvodi tanka sonda kojom se snima stanje jajovoda, jajnika i maternice. Laparoskopijom se najčešće otkriju endometrioza i ožiljci. Mogu se otkriti i nepravilnosti jajovoda i maternice.

Genetsko testiranje

Njime se utvrđuje postoje li neke genetičke greške koje uzrokuju neplodnost.


   HSG


Histerosalpigogram ili HSG uključuje pregled maternice i jajovoda pomoću rendgentskog snimanja i bojanja. Njime se može ustanoviti jesu li jajovodi prohodni te postoji li u njima ili u maternici ožiljno tkivo koje bi moglo onemogućavati začeće.
Ne moraju sve žene proći sve ove pretrage prije nego se utvrdi uzrok neplodnosti. Koje pretrage su potrebne i kojim redom odlučit će liječnik na temelju razgovora i dogovora sa ženom.

   
      
   
 Petra Majetić 

testovi_neplodnost_pixabay

Testovi za neplodnost kod žena: što sve treba znati

<para>Hrvatska je dobila prošireni novorođenački probir, odnosno, analizu krvi novorođenčeta, pomoću koje se može otkriti 8 nasljednih metaboličkih bolesti, objavljeno je na web stranici <ulink url="http://www.kbc-zagreb.hr/novosti/prosirenje-novorodenackog-probira-na-nasljedne-metabolicke-bolesti-u-republici-hrvatskoj/">KBC-a Zagreb</ulink>.</para>
<para>Do prije nekoliko mjeseci, mogle su se otkriti tek dvije bolesti – fenilketonurija i konatalna hipotireoza, a s novom opremom prošireno je na njih 6, koje se mogu otkriti već u prvim mjesecima djetetova života.</para>
<para>
 Novih šest nasljednih metaboličkih poremećaja kojima je proširen novorođenački probir su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>manjak karnitinskog nosača</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka acil – koenzim A dehidrogenaze srednjih lanaca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka acil – koenzim A dehidrogenaze vrlo dugih lanaca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka 3 – OH-acil koenzim A dehidrogenaze dugih lanaca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para> glutarna acidurija tipa 1</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>izovalerijanska acidurija.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Foto: Spektrometar masa za prošireni novorođenački probir/KBC Zagreb</para>
<para>
Svi navedeni poremećaji spadaju u skupinu rijetkih metaboličkih bolesti čiji simptomi kod male djece prije nego ona postanu ugrožena nisu lako uočljivi. Ukoliko se ne liječe, mogu prouzročiti vrlo teške posljedice za njihovo zdravlje .
</para>
<heading4>Uzorak krvi</heading4>
<para>
Uzorak za novorođenački probir uzima se u rodilištima, odjelima za neonatologiju ili djetetovom domu. U dobi između 48 i 72 sata djetetu se iz pete uzima nekoliko kapljica krvi koje se stavljaju na označene dijelove filter papira kartice za neonatalni probir.</para>
<para>Isti dan kada je i uzet, takav uzorak se šalje u Odjel za laboratorijsku dijagnostiku nasljednih metaboličkih bolesti i novorođenački probir, koji je prethodno osigurao kartice za neonatalni probir. Nakon toga kreće obrada i digitalna pohrana podataka u Laboratorijski informatički sustav (LIS).
</para>
<para>Foto: Kartica za neonatalni probir/ KBC Zagreb</para>
<para>
Svakodnevno u ovaj laboratorij iz 32 hrvatska rodilišta dolazi oko 300 uzoraka krvi novorođene djece. Novorođenački probir nije ništa novo u svijetu. Neke zapadne zemlje uključuju u novorođenački probir danas i više od 50 bolesti. Kod nas se počeo provoditi davne 1978. godine.</para>
<para>Kako bi se djeci osiguralo rano otkrivanje ovakvih bolesti, od 1986. godine novorođenački probir je postao obavezna mjera zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Inače, naša je zemlja po pitanju novorođenačkog probira još uvijek ispod prosjeka Europske unije.</para>

Proširen novorođenački probir: Bolja i brža dijagnoza za tek rođene bebe Hrvatska je dobila prošireni novorođenački probir, odnosno, analizu krvi novorođenčeta, pomoću koje se može otkriti 8 nasljednih metaboličkih bolesti, objavljeno je na web stranici KBC-a Zagreb Hrvatska je dobila prošireni novorođenački probir, odnosno, analizu krvi novorođenčeta, pomoću koje se može otkriti 8 nasljednih metaboličkih bolesti, objavljeno je na web stranici KBC-a Zagreb.
Do prije nekoliko mjeseci, mogle su se otkriti tek dvije bolesti – fenilketonurija i konatalna hipotireoza, a s novom opremom prošireno je na njih 6, koje se mogu otkriti već u prvim mjesecima djetetova života.

   Novih šest nasljednih metaboličkih poremećaja kojima je proširen novorođenački probir su:


   
      manjak karnitinskog nosača
   
   
      poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka acil – koenzim A dehidrogenaze srednjih lanaca
   
   
      poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka acil – koenzim A dehidrogenaze vrlo dugih lanaca
   
   
      poremećaj razgradnje masnih kiselina zbog manjka 3 – OH-acil koenzim A dehidrogenaze dugih lanaca
   
   
       glutarna acidurija tipa 1
   
   
      izovalerijanska acidurija.
   

Foto: Spektrometar masa za prošireni novorođenački probir/KBC Zagreb

Svi navedeni poremećaji spadaju u skupinu rijetkih metaboličkih bolesti čiji simptomi kod male djece prije nego ona postanu ugrožena nisu lako uočljivi. Ukoliko se ne liječe, mogu prouzročiti vrlo teške posljedice za njihovo zdravlje .

Uzorak krvi

Uzorak za novorođenački probir uzima se u rodilištima, odjelima za neonatologiju ili djetetovom domu. U dobi između 48 i 72 sata djetetu se iz pete uzima nekoliko kapljica krvi koje se stavljaju na označene dijelove filter papira kartice za neonatalni probir.
Isti dan kada je i uzet, takav uzorak se šalje u Odjel za laboratorijsku dijagnostiku nasljednih metaboličkih bolesti i novorođenački probir, koji je prethodno osigurao kartice za neonatalni probir. Nakon toga kreće obrada i digitalna pohrana podataka u Laboratorijski informatički sustav (LIS).

Foto: Kartica za neonatalni probir/ KBC Zagreb

Svakodnevno u ovaj laboratorij iz 32 hrvatska rodilišta dolazi oko 300 uzoraka krvi novorođene djece. Novorođenački probir nije ništa novo u svijetu. Neke zapadne zemlje uključuju u novorođenački probir danas i više od 50 bolesti. Kod nas se počeo provoditi davne 1978. godine.
Kako bi se djeci osiguralo rano otkrivanje ovakvih bolesti, od 1986. godine novorođenački probir je postao obavezna mjera zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Inače, naša je zemlja po pitanju novorođenačkog probira još uvijek ispod prosjeka Europske unije. Petra Majetić 

beba1_pixabay

Proširen novorođenački probir: Bolja i brža dijagnoza za tek rođene bebe

<para>No liječnici znaju da se prehlade i gripe dobivaju u zatvorenim prostorima gdje je velika koncentracija virusa i bakterija. No osim jačanja imuniteta i izbjegavanja zimskih oboljenja, boravak na svježem zraku i na svim temperaturama ima niz pozitivnih učinaka na dobrobit djeteta. Djeca to nekako podsvjesno znaju i osjećaju, pa jako vole biti vani i u prirodi, igrati se, skakati i trčati na otvorenom.
</para>
<heading4>1. Bolje fizičko zdravlje</heading4>
<para>
Za djecu koja su u fazi intenzivnog rasta i razvoja izuzetno je važno da borave na suncu. Uz pomoć sunčevih zraka njihov organizam sintetizira vitamin D, a on sudjeluje u izgradnji kostiju, stanica, smanjuje upalne procese te poboljšava neuromišićne i imunološke funkcije organizma. Samo 20 minuta boravka na suncu dnevno, kroz sedam dana, već će vrlo povoljno utjecati na opće zdravlje djeteta. Svježi zrak djecu će energizirati i osjećat će se zdravije.
</para>
<heading4>2. Bolji san i lakše uspavljivanje</heading4>
<para>
Nekada su djeca spavala na otvorenom kad su poželjela. U skandinavskim zemljama i dan danas se bebe i malu djecu ostavlja spavati na svježem zraku danju, bez obzira na temperaturu. Dnevno spavanje vani na svježem zraku, poboljšava noćno spavanje na toplom.
Boravak na svježem zraku uz šetnju, skakanje, igranje i trčanje, posebno je važno omogućiti djeci koja su po karakteru živahnija, nemirnija, imaju puno energije i trebaju ispušni ventil da ju izbace iz sebe. Boravak na otvorenom stimulira osjete i osjećaje pa će se živahno dijete "ispucati" u igri na otvorenom i potom zasigurno lakše zaspati kad za to dođe vrijeme. Dobar i kvalitetan san je preduvjet dobrog zdravlja - pomaže našem tijelu da raste i da se obnavlja, balansira naše emocije i odmara naš um.
</para>
<heading4>3. Bolja kondicija i forma</heading4>
<para>
Kad su vani, djeca ne mogu biti mirna. Oni će skakati, penjati se, trčkarati, istraživati, preskakati prepreke, vježbati ravnotežu, vješati se za sve za što se mogu uhvatiti. Kad se igraju i kada su aktivni, oni vježbaju mišiće, koordinaciju i motoriku, čvrstoću i izdržljivost, a sve to pridonosi prevenciji viška kilograma, boljoj kondiciji i koordinaciji te boljoj formi. Djeca mlađa od 5 godina fizički bi trebala biti aktivna barem tri sata dnevno, a djeca starosti od 5 do 18 godina, minimalno jedan sat dnevno. To uključuje lakše aktivnosti poput hodanja i vožnje bicikla, ali i intenzivnije sportske treninge. Vježbanje poboljšava kardiovaskularno zdravlje, izgrađuje mišiće i koštani sustav.
</para>
<heading4>4. Intenzivniji osjećaj sreće</heading4>
<para>
Većini djece odlazak na svježi zrak automatski poboljšava raspoloženje. Njima je to izuzetno zabavno, prilika za slobodnu igru i povezivanje s prirodom. Drugim riječima, boravak na otvorenom poboljšava mentalno zdravlje djece - otpušta stres i napetost, poboljšava opće raspoloženje i utječe na osjećaj sreće.
</para>
<heading4>5. Poboljšanje vida</heading4>
<para>
Roditelji već generacijama upozoravaju djecu da gledanje u ekrane preblizu, kvari oči. Iako to nije baš sto posto istina, istina je da boravak na otvorenom poboljšava vid. Studije su dokazale da izloženost prirodnom svjetlu te fokusiranje udaljenih predmeta i pojava, djeluje preventivno na razvoj kratkovidnosti kod djece. Za prevenciju kratkovidnosti, optometristi preporučuju barem dva sata dnevno boravka na otvorenom.
</para>
<heading4>6. Poboljšanje koncentracije</heading4>
<para>
Djeca koja se puno igraju u prirodi i na otvorenom pokazuju bolju koncentraciju i fokus kad je to potrebno. Mnogi stručnjaci preporučuju da djeca koja imaju problema s hiperaktivnošću i deficitom pažnje, više vremena provode vani i izbace nakupljenu energiju na najprirodniji i najzdraviji način nakon škole i tijekom vikenda.
</para>
<heading4>7. Pomaže u učenju i potiče kreativnost</heading4>
<para>
Kada su djeca vani na svježem zraku, njihova mašta nema granica. Slobodni su smišljati uvijek neke nove igre, zadavati si iznova neke nove izazove, od predmeta iz okoline raditi razne kreacije i koristiti maštu do krajnjih granica u igrama uloga.
U kontaktu s prirodom djeca na vrlo suptilne načine uče o svijetu koji ih okružuje, o njegovoj raznolikosti, čudesnosti i pojavnosti. U prirodi imaju priliku oštriti sva osjetila - opipa, mirisa, vida, sluha, a ponekad i okusa.
Istovremeno si postavljaju razna pitanja i traže odgovore - Koliko je staro ovo drvo? Čime se ptice hrane zimi? Zašto nikad ne vidim divljeg zeca? Kad su u prirodi djeca imaju prilike vidjeti život uživo, a ne preko ekrana TV-a ili računala. Zabavno je i sakupljati lišće, grančice, žireve, kestene i druge predmete, pa kod kuće nastaviti s kreativnim radom i učenjem o plodovima šume i livade.
</para>
<heading4>8. Potiče društvenost</heading4>
<para>
Dok se igraju u parku ili na igralištu, djeca dolaze u kontakt i interakciju s nepoznatim vršnjacima i njihovim roditeljima, čime proširuju svoj društveni krug, uče i vježbaju svoje socijalne vještine. Na igralištu će naučiti kako se upoznati s nekim, kako pregovarati i dogovarati igre, kako se pomiriti nakon konflikta, slušati druge, dijeliti igračke, strpljivo čekati svoj red i slično.</para>

Osam dobrih razloga zbog kojih djeca trebaju što više boraviti na svježem zraku U našem je društvu nekako došlo do obrnute logike kad su zima i boravak na otvorenom u pitanju. Ako je vani zima, bolje je ne puštati djecu previše van da se ne bi prehladila. No liječnici znaju da se prehlade i gripe dobivaju u zatvorenim prostorima gdje je velika koncentracija virusa i bakterija. No osim jačanja imuniteta i izbjegavanja zimskih oboljenja, boravak na svježem zraku i na svim temperaturama ima niz pozitivnih učinaka na dobrobit djeteta. Djeca to nekako podsvjesno znaju i osjećaju, pa jako vole biti vani i u prirodi, igrati se, skakati i trčati na otvorenom.

1. Bolje fizičko zdravlje

Za djecu koja su u fazi intenzivnog rasta i razvoja izuzetno je važno da borave na suncu. Uz pomoć sunčevih zraka njihov organizam sintetizira vitamin D, a on sudjeluje u izgradnji kostiju, stanica, smanjuje upalne procese te poboljšava neuromišićne i imunološke funkcije organizma. Samo 20 minuta boravka na suncu dnevno, kroz sedam dana, već će vrlo povoljno utjecati na opće zdravlje djeteta. Svježi zrak djecu će energizirati i osjećat će se zdravije.

2. Bolji san i lakše uspavljivanje

Nekada su djeca spavala na otvorenom kad su poželjela. U skandinavskim zemljama i dan danas se bebe i malu djecu ostavlja spavati na svježem zraku danju, bez obzira na temperaturu. Dnevno spavanje vani na svježem zraku, poboljšava noćno spavanje na toplom.
Boravak na svježem zraku uz šetnju, skakanje, igranje i trčanje, posebno je važno omogućiti djeci koja su po karakteru živahnija, nemirnija, imaju puno energije i trebaju ispušni ventil da ju izbace iz sebe. Boravak na otvorenom stimulira osjete i osjećaje pa će se živahno dijete "ispucati" u igri na otvorenom i potom zasigurno lakše zaspati kad za to dođe vrijeme. Dobar i kvalitetan san je preduvjet dobrog zdravlja - pomaže našem tijelu da raste i da se obnavlja, balansira naše emocije i odmara naš um.

3. Bolja kondicija i forma

Kad su vani, djeca ne mogu biti mirna. Oni će skakati, penjati se, trčkarati, istraživati, preskakati prepreke, vježbati ravnotežu, vješati se za sve za što se mogu uhvatiti. Kad se igraju i kada su aktivni, oni vježbaju mišiće, koordinaciju i motoriku, čvrstoću i izdržljivost, a sve to pridonosi prevenciji viška kilograma, boljoj kondiciji i koordinaciji te boljoj formi. Djeca mlađa od 5 godina fizički bi trebala biti aktivna barem tri sata dnevno, a djeca starosti od 5 do 18 godina, minimalno jedan sat dnevno. To uključuje lakše aktivnosti poput hodanja i vožnje bicikla, ali i intenzivnije sportske treninge. Vježbanje poboljšava kardiovaskularno zdravlje, izgrađuje mišiće i koštani sustav.

4. Intenzivniji osjećaj sreće

Većini djece odlazak na svježi zrak automatski poboljšava raspoloženje. Njima je to izuzetno zabavno, prilika za slobodnu igru i povezivanje s prirodom. Drugim riječima, boravak na otvorenom poboljšava mentalno zdravlje djece - otpušta stres i napetost, poboljšava opće raspoloženje i utječe na osjećaj sreće.

5. Poboljšanje vida

Roditelji već generacijama upozoravaju djecu da gledanje u ekrane preblizu, kvari oči. Iako to nije baš sto posto istina, istina je da boravak na otvorenom poboljšava vid. Studije su dokazale da izloženost prirodnom svjetlu te fokusiranje udaljenih predmeta i pojava, djeluje preventivno na razvoj kratkovidnosti kod djece. Za prevenciju kratkovidnosti, optometristi preporučuju barem dva sata dnevno boravka na otvorenom.

6. Poboljšanje koncentracije

Djeca koja se puno igraju u prirodi i na otvorenom pokazuju bolju koncentraciju i fokus kad je to potrebno. Mnogi stručnjaci preporučuju da djeca koja imaju problema s hiperaktivnošću i deficitom pažnje, više vremena provode vani i izbace nakupljenu energiju na najprirodniji i najzdraviji način nakon škole i tijekom vikenda.

7. Pomaže u učenju i potiče kreativnost

Kada su djeca vani na svježem zraku, njihova mašta nema granica. Slobodni su smišljati uvijek neke nove igre, zadavati si iznova neke nove izazove, od predmeta iz okoline raditi razne kreacije i koristiti maštu do krajnjih granica u igrama uloga.
U kontaktu s prirodom djeca na vrlo suptilne načine uče o svijetu koji ih okružuje, o njegovoj raznolikosti, čudesnosti i pojavnosti. U prirodi imaju priliku oštriti sva osjetila - opipa, mirisa, vida, sluha, a ponekad i okusa.
Istovremeno si postavljaju razna pitanja i traže odgovore - Koliko je staro ovo drvo? Čime se ptice hrane zimi? Zašto nikad ne vidim divljeg zeca? Kad su u prirodi djeca imaju prilike vidjeti život uživo, a ne preko ekrana TV-a ili računala. Zabavno je i sakupljati lišće, grančice, žireve, kestene i druge predmete, pa kod kuće nastaviti s kreativnim radom i učenjem o plodovima šume i livade.

8. Potiče društvenost

Dok se igraju u parku ili na igralištu, djeca dolaze u kontakt i interakciju s nepoznatim vršnjacima i njihovim roditeljima, čime proširuju svoj društveni krug, uče i vježbaju svoje socijalne vještine. Na igralištu će naučiti kako se upoznati s nekim, kako pregovarati i dogovarati igre, kako se pomiriti nakon konflikta, slušati druge, dijeliti igračke, strpljivo čekati svoj red i slično. Jelena Kovačić 

djeca igranje pixabay

Osam dobrih razloga zbog kojih djeca trebaju što više boraviti na svježem zraku

<para> Kako se postaviti prema roditeljima? Kako će reagirati? Što ih najviše zanima? Hoće li me poslušati? Hoće li me krivo shvatiti? Pitanja je nebrojeno puno...</para>
<para>Ništa lakše nije ni roditeljima. Zašto je razrednik/ica ukorio moje dijete? Zašto nam soli pamet o tome kako učiti s djecom? Zašto je toliko strog prema mom djetetu? Može li se razrednik/ica staviti u moju kožu?</para>
<para>Sa svim tim pitanjima "borio se" i Alexander Moiseyev koji se našao u dvostrukoj ulozi – ulozi razrednika i oca. Koja je poanta odlaska na roditeljski sastanak i je li on besmisleno gubljenje vremena pojasnio je na stranici <ulink url="https://mel.fm/">mel.fm</ulink> koja je posvećena obrazovanju i odgoju. Hrvatski prijevod preuzeli smo sa <ulink url="https://www.skolskiportal.hr/skolska-knjiga/o-nama/">Školskog portala</ulink> i prenosimo ga u cijelosti.</para>
<para> 
</para>
<para>
 <emphasis>Ja nikad u životu nisam išao na roditeljske sastanke. Odnosno, ja sam im prisustvovao. Mnogo puta. Ali ih ne pohađam. Ja kao razrednik održavam roditeljske sastanke, ali kao otac ne idem na roditeljske sastanke svojem djetetu koje pohađa drugu školu.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Naša mama ih pohađa. Roditeljski sastanci su, kao što je poznato, vrlo stresni.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Razrednik je napet, jer zna da mu predstoji sat i pol izdržavanja napada roditelja koji su stigli kako bi svoje nezadovoljstvo školom, obrazovnim sustavom i životom konačno istresli pred njega.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Razrednik se priprema na to da će se roditelji neizbježno prisjećati ne samo zaključivanja ocjena i poskupljenja školskog obroka već i toga što „sebi dopušta fizičar” i „eto, u naše vrijeme” itd.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Očekuju ga još desetine pitanja koja ne može predvidjeti, ali pouzdano zna da će isplivati grozna pitanja na koja neće znati odgovor.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Roditelj, u pravilu mama, nije ništa manje napeta. Ona se priprema na to da će se možda o njezinu djetetu pred cijelim razredom izgovoriti nekakva gadost i neće joj biti druge nego sjediti i crvenjeti se.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>I nije važno kakvo je naše dijete, „dijete drago” ili „ljenčina i huligan”, u svakom nas slučaju jednom mora dopasti da se crvenimo. Nije ništa manje neugodno slušati kako su djeca dobra ili loša, pametna ili glupa.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Sve to dugo traje, a mame većinom ne vole slušati o tuđoj djeci.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>A dijete se opterećuje, sjedi i čeka. Hoće li im učiteljica reći za onu tučnjavu s drugim učenikom?</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>A tu je i predmetni nastavnik koji može biti pozvan da objasni „zašto dijeli dvojke, a ne zna objašnjavati”.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>U konačnici se događa raskol na svim razinama, a posebno među roditeljima i učiteljem.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Pri tome kod učitelja postoji prekidač u glavi (ili srcu) koji isključuje učitelja, a uključuje roditelja. I sve se strane spremaju, ne na dijalog, već na bitku. Zašto su svi unaprijed programirani da teže negativnom?</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Mnogo sam puta čuo od kolega da roditeljski sastanak iz razrednika „iscijedi sve sokove”.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Ne znam koliko je „mojim” roditeljima ugodno na sastancima koje ja vodim. Meni je ipak ugodno. Ja bih češće organizirao mozganje, dijelio razredne uspjehe. Nemojte tratiti vrijeme na čitanje ocjena poimence. Volio bih češće pogledati roditelje u oči i češće davati riječ onima koji mogu podijeliti s nama nešto važno i korisno.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Samo izravnim dijalogom, oči u oči, te pripremanjem na pozitivno iskustvo dobit ćemo koristan sastanak umjesto tužne obveze.</emphasis>
</para>

Je li odlazak na roditeljski sastanak postalo gubljenje vremena? Pozivanje na roditeljski sastanak češće je teži dio učiteljskog posla. O tome ne uče na fakultetu i ne mogu znati što ih čeka kad preuzmu funkciju razrednika/ice.  Kako se postaviti prema roditeljima? Kako će reagirati? Što ih najviše zanima? Hoće li me poslušati? Hoće li me krivo shvatiti? Pitanja je nebrojeno puno...
Ništa lakše nije ni roditeljima. Zašto je razrednik/ica ukorio moje dijete? Zašto nam soli pamet o tome kako učiti s djecom? Zašto je toliko strog prema mom djetetu? Može li se razrednik/ica staviti u moju kožu?
Sa svim tim pitanjima "borio se" i Alexander Moiseyev koji se našao u dvostrukoj ulozi – ulozi razrednika i oca. Koja je poanta odlaska na roditeljski sastanak i je li on besmisleno gubljenje vremena pojasnio je na stranici mel.fm koja je posvećena obrazovanju i odgoju. Hrvatski prijevod preuzeli smo sa Školskog portala i prenosimo ga u cijelosti.
 


   Ja nikad u životu nisam išao na roditeljske sastanke. Odnosno, ja sam im prisustvovao. Mnogo puta. Ali ih ne pohađam. Ja kao razrednik održavam roditeljske sastanke, ali kao otac ne idem na roditeljske sastanke svojem djetetu koje pohađa drugu školu.


   Naša mama ih pohađa. Roditeljski sastanci su, kao što je poznato, vrlo stresni.


   Razrednik je napet, jer zna da mu predstoji sat i pol izdržavanja napada roditelja koji su stigli kako bi svoje nezadovoljstvo školom, obrazovnim sustavom i životom konačno istresli pred njega.


   Razrednik se priprema na to da će se roditelji neizbježno prisjećati ne samo zaključivanja ocjena i poskupljenja školskog obroka već i toga što „sebi dopušta fizičar” i „eto, u naše vrijeme” itd.


   Očekuju ga još desetine pitanja koja ne može predvidjeti, ali pouzdano zna da će isplivati grozna pitanja na koja neće znati odgovor.


   Roditelj, u pravilu mama, nije ništa manje napeta. Ona se priprema na to da će se možda o njezinu djetetu pred cijelim razredom izgovoriti nekakva gadost i neće joj biti druge nego sjediti i crvenjeti se.


   I nije važno kakvo je naše dijete, „dijete drago” ili „ljenčina i huligan”, u svakom nas slučaju jednom mora dopasti da se crvenimo. Nije ništa manje neugodno slušati kako su djeca dobra ili loša, pametna ili glupa.


   Sve to dugo traje, a mame većinom ne vole slušati o tuđoj djeci.


   A dijete se opterećuje, sjedi i čeka. Hoće li im učiteljica reći za onu tučnjavu s drugim učenikom?


   A tu je i predmetni nastavnik koji može biti pozvan da objasni „zašto dijeli dvojke, a ne zna objašnjavati”.


   U konačnici se događa raskol na svim razinama, a posebno među roditeljima i učiteljem.


   Pri tome kod učitelja postoji prekidač u glavi (ili srcu) koji isključuje učitelja, a uključuje roditelja. I sve se strane spremaju, ne na dijalog, već na bitku. Zašto su svi unaprijed programirani da teže negativnom?


   Mnogo sam puta čuo od kolega da roditeljski sastanak iz razrednika „iscijedi sve sokove”.


   Ne znam koliko je „mojim” roditeljima ugodno na sastancima koje ja vodim. Meni je ipak ugodno. Ja bih češće organizirao mozganje, dijelio razredne uspjehe. Nemojte tratiti vrijeme na čitanje ocjena poimence. Volio bih češće pogledati roditelje u oči i češće davati riječ onima koji mogu podijeliti s nama nešto važno i korisno.


   Samo izravnim dijalogom, oči u oči, te pripremanjem na pozitivno iskustvo dobit ćemo koristan sastanak umjesto tužne obveze.
 Petra Majetić 

roditeljski sastanak_pixabay

Je li odlazak na roditeljski sastanak postalo gubljenje vremena?

<para> Stručnjaci ističu da nema naznaka da bi se infekcija mogla proširiti među najmlađom populacijom.
</para>
<blockquote>
 <para>Svake godine nekoliko osoba u Hrvatskoj umre od meningokokne sepse. Najčešće su to djeca i adolescenti, a ne može se predvidjeti kad će se i gdje pojaviti. To je bolest koja se ne može spriječiti, to je pitanje nesreće, rekao je za<ulink url="http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/MENINGOKOKNA-SEPSA-Koji-su-simptomi-bolesti-od-kojih-je-nedavno-umrla-djevojcica-i-moze-li-se-sprijeciti?meta_refresh=true"> Novi list</ulink> dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike Dr. Fran Mihaljević.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Kako se meningokok prenosi?
</heading4>
<para>
Od djeteta do djeteta prenosi se kapljičnim putem, i to najčešće kašljanjem, kihanjem ili direktnim dodirom sline zaražene osobe. Najmlađa djeca nemaju specifična obrambena protutijela protiv meningokoka. Protutijela se stvaraju postupno, taj proces traje nekoliko godina, a većina djece tek nakon pete godine raspolaže specifičnom obranom protiv meningokoka.</para>
<para>
 Najčešće obolijevaju djeca od 6 mjeseci do 5 godina starosti te školska djeca. Inkubacija traje od 3-4 dana, no može varirati od 2-10 dana.
</para>
<heading4>
 Simptomi meningokoka
</heading4>
<para>
Nesretna djevojčica s početka članka prije dolaska u bolnicu imala je povišenu tjelesnu temperaturu, što je jedan od prvih i najčešćih simptoma meningokokne bolesti. Ispočetka simptomi nalikuju tipičnim simptomima gripe, ali u roku nekoliko sati mogu biti smrtonosni.</para>
<para>Najčešće kliničke manifestacije meningokokne bolesti jesu sepsa, gnojni meningitis i fulminantna meningokokna sepsa koja je najgori oblik ove bolesti. Može se primijetiti po sljedećim simptomima:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>gubitak apetita i osnovnih refleksa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>umor</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>bolovi u nogama</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>povraćanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>iritabilnost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>velike površine krvarenja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pojava petehija</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Osip ili petehije osnovni su znak da je bakterija inficirala krvno tkivo, što je kažu liječnici znak za uzbunu.</para>
<para>Ovako izgleda osip uzrokovan meningokoknom sepsom:
</para>
<para>Foto: Krenizdravo.rtl.hr</para>
<para>Foto: Krenizdravo.rtl.hr</para>
<heading4>
 Liječenje i cijepljenje
</heading4>
<para>
Meningokoknu bolest uvijek treba liječiti u bolnici, a fulminantnu sepsu i gnojni meningitis u jedinicama intenzivnog liječenja. Uzročno liječenje provodi se antibioticima koji mogu uništiti meningokok, stoji na stranici <ulink url="https://www.zzjzzv.hr/?gid=2&amp;aid=142">Zavoda za javno zdravstvo</ulink>
 . Iako je za prijenos ove bakterije potreban malo duži kontakt sa zaraženom osobom, liječniku je potrebno dovesti i sve osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženim djetetom.
</para>
<blockquote>
 <para>Na tržištu postoji cjepivo koje je učinkovito za zaštitu od meningokoka serogrupa A,C, W i Y, no nije primjenjivo za djecu mlađu od dvije godine. U našem podneblju cirkulira, nažalost meningokok serogrupe B ( 95 %) protiv kojeg nema cjepiva, tako da nema preventivnog cijepljenja za meningokoknu bolest izazvanu navedenim meningokokom, stoji na stranici Zavoda za javno zdravstvo.</para>
</blockquote>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/laringitis-u-djecjoj-dobi-simptomi-slicni-prehladi/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Meningokok kod djece - visoka temperatura i povraćanje prvi su simptomi Nakon smrti 12-godišnje djevojčice iz Čazme koja je umrla od meningokokne sepse, pojavilo se pitanje koliko se brzo širi meningokok, kako se prenosi i koji su najčešći simptomi.  Stručnjaci ističu da nema naznaka da bi se infekcija mogla proširiti među najmlađom populacijom.


   Svake godine nekoliko osoba u Hrvatskoj umre od meningokokne sepse. Najčešće su to djeca i adolescenti, a ne može se predvidjeti kad će se i gdje pojaviti. To je bolest koja se ne može spriječiti, to je pitanje nesreće, rekao je za Novi list dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike Dr. Fran Mihaljević.


   Kako se meningokok prenosi?


Od djeteta do djeteta prenosi se kapljičnim putem, i to najčešće kašljanjem, kihanjem ili direktnim dodirom sline zaražene osobe. Najmlađa djeca nemaju specifična obrambena protutijela protiv meningokoka. Protutijela se stvaraju postupno, taj proces traje nekoliko godina, a većina djece tek nakon pete godine raspolaže specifičnom obranom protiv meningokoka.

   Najčešće obolijevaju djeca od 6 mjeseci do 5 godina starosti te školska djeca. Inkubacija traje od 3-4 dana, no može varirati od 2-10 dana.


   Simptomi meningokoka


Nesretna djevojčica s početka članka prije dolaska u bolnicu imala je povišenu tjelesnu temperaturu, što je jedan od prvih i najčešćih simptoma meningokokne bolesti. Ispočetka simptomi nalikuju tipičnim simptomima gripe, ali u roku nekoliko sati mogu biti smrtonosni.
Najčešće kliničke manifestacije meningokokne bolesti jesu sepsa, gnojni meningitis i fulminantna meningokokna sepsa koja je najgori oblik ove bolesti. Može se primijetiti po sljedećim simptomima:


   
      gubitak apetita i osnovnih refleksa
   
   
      umor
   
   
      bolovi u nogama
   
   
      povraćanje
   
   
      iritabilnost
   
   
      velike površine krvarenja
   
   
      pojava  petehija
   


   Osip ili petehije osnovni su znak da je bakterija inficirala krvno tkivo, što je kažu liječnici znak za uzbunu.
Ovako izgleda osip uzrokovan meningokoknom sepsom:

Foto: Krenizdravo.rtl.hr
Foto: Krenizdravo.rtl.hr

   Liječenje i cijepljenje


Meningokoknu bolest uvijek treba liječiti u bolnici, a fulminantnu sepsu i gnojni meningitis u jedinicama intenzivnog liječenja. Uzročno liječenje provodi se antibioticima koji mogu uništiti meningokok, stoji na stranici Zavoda za javno zdravstvo
   . Iako je za prijenos ove bakterije potreban malo duži kontakt sa zaraženom osobom, liječniku je potrebno dovesti i sve osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženim djetetom.


   Na tržištu postoji cjepivo koje je učinkovito za zaštitu od meningokoka serogrupa A,C, W i Y, no nije primjenjivo za djecu mlađu od dvije godine. U našem podneblju cirkulira, nažalost meningokok serogrupe B ( 95 %)  protiv kojeg nema cjepiva, tako da nema preventivnog cijepljenja za meningokoknu bolest izazvanu navedenim meningokokom, stoji na stranici Zavoda za javno zdravstvo.


   
      
   
 Petra Majetić 

bolesno dijete_pixabay

Meningokok kod djece - visoka temperatura i povraćanje prvi su simptomi

<para>Dukat je danas zajedno sa stručnjacima, nutricionistom Nenadom Bratkovićem i psihologinjom Tihanom Koren, predstavio projekt „Doručak je više od obroka“ s ciljem poticanja zdravih navika i željom da se ožive rituali zajedničkih obiteljskih doručaka. Upravo zbog toga Dukat je krajem prošle godine proveo istraživanje među osnovnoškolcima o jutarnjim prehrambenim navikama osnovnoškolaca i njihovih obitelji koje je pokazalo kako tek 24% obitelji zajednički doručkuje svaki dan, dok vikendom to čini samo 41% ispitanika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Projekt 'Doručak je više od obroka' pokrenuli smo u suradnji sa stručnjacima, s ciljem pokretanja promjena koje će nas dovesti do zajedničkih jutara kakva djeci trebaju. Pripremili smo i priručnik i mrežne stranice <ulink url="http://dorucakjeviseodobroka.hr/">www.DorucakJeViseOdbroka.hr</ulink> s mnoštvom stručnih saznanja o važnosti redovnih obiteljskih doručaka za pravilan fizički i emotivan rast i razvoj djece te s nizom korisnih savjeta za uvođenje postupnih promjena u jutarnju rutinu, a potaknuti provedenim istraživanjem među osnovnoškolcima o jutarnjim prehrambenim navikama“, istaknula je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica Korporativnih komunikacija Dukata.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Istraživanjem je obuhvaćeno 4.700 učenika osnovnih škola diljem Hrvatske koji su zajedno sa svojim roditeljima odgovarali na anketna pitanja vezana uz njihove jutarnje prehrambene navike. Utvrđeno je kako 90% školaraca doručkuje svaki dan. Ipak, kod starijih osnovnoškolaca (od 5. do 8. razreda) uočava se češće preskakanje obroka pa njih 84% doručkuje svaki dan. Za doručak kod kuće školarci dominantno doručkuju pahuljice s mlijekom ili jogurtom (57%) a potom kruh s mliječnim namazom (36%). Voće doručkuje tek 16% ispitanika, jaja 32%, a ispitanici nisu naveli povrće kao sastavni dio doručka. Od mliječnih proizvoda najčešće se tijekom doručka konzumira mlijeko (82%), namazi (50%), jogurt (45%) te maslac i svježi sir.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="dd6ede8c-35a8-11eb-86ac-0242ac13001f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Andrea Cukrov, Nenad Bratković Elena Wolsperger Dolezil, Anja Alavanja i Tihana Koren</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Nutricionist Nenad Bratković, ujedno suradnik na ovom projektu, smatra kako je doručak uistinu najvažniji obrok u danu s aspekta funkcioniranja metaboličkih procesa kod djece i roditelja. Hranjiva struktura obroka u doručku je važna, a Bratković ističe kako u prvom planu ne bi trebale biti kalorije koje djetetu daju samo energiju, već je važno što je u tom energetskom unosu u obroku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Unos kvalitetnih namirnica koje sadrže proteine, zdrave masti i vlakna treba biti imperativ za doručak, a ne primarno kruh, slatki namaz, industrijske paštete ili zaslađene žitarice. Razlog tome je utjecaj hrane na stabilnost šećera (glukoze) u krvi koja potom utječe na produktivnost, signale gladi (sitosti), koncentraciju i usredotočenost u školi. Prikladno povrće, voće (naročito ono bobičasto), u kombinaciji s orašastim plodovima, avokadom, jajima, prikladnom ribom (zdravi namazi) te sirevi i fermentirani mliječni proizvodi trebaju biti u prvom planu za doručak“, izjavio je magistar nutricionizma Nenad Bratković.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Psihologinja i psihoterapeutkinja Tihana Koren, suradnica na projektu, istaknula je kako „redovnim zajedničkim obrocima, posebno doručcima, kod djece razvijamo osjećaj pripadnosti, prihvaćenosti i sigurnosti koji su temelj za stvaranje bliskih odnosa s drugima, razvoja dobre slike o sebi i kvalitetnog socio-emocionalnog razvoja u cijelosti, stoga podatak dobiven istraživanjem o tek 24% obitelji koje zajednički doručkuju svaki dan i samo 41% obitelji koje zajednički doručkuju vikendom zapravo nije dobar“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na konferenciji za medije predstavljena su također i ograničena izdanje Dukat mlijeka i jogurta koja su oslikali učenici od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola u sklopu višegodišnjeg natječaja „Volim mlijeko!“, čija je ovogodišnja tema bila „Obiteljski doručak“. Više informacija dostupno je na mrežnoj stranici <ulink url="http://dorucakjeviseodobroka.hr/">http://dorucakjeviseodobroka.hr/</ulink> gdje je moguće besplatno naručiti i tiskano izdanje priručnika.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Infografiku s istraživanjem pogledajte <ulink url="https://static.zena.hr/uploads/20181/Infografika%20-%20Rezultati%20ankete%20Dukat.pdf">ovdje</ulink>:</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://static.zena.hr/uploads/20181/Infografika%20-%20Rezultati%20ankete%20Dukat.pdf"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Dukat predstavio istraživanje o prehrambenim navikama osnovnoškolaca i projekt „Doručak je više od obroka“ Tek 24% obitelji zajednički doručkuje svaki dan, dok vikendom to čini samo 41% ispitanika Dukat je danas zajedno sa stručnjacima, nutricionistom Nenadom Bratkovićem i psihologinjom Tihanom Koren, predstavio projekt „Doručak je više od obroka“ s ciljem poticanja zdravih navika i željom da se ožive rituali zajedničkih obiteljskih doručaka. Upravo zbog toga Dukat je krajem prošle godine proveo istraživanje među osnovnoškolcima o jutarnjim prehrambenim navikama osnovnoškolaca i njihovih obitelji koje je pokazalo kako tek 24% obitelji zajednički doručkuje svaki dan, dok vikendom to čini samo 41% ispitanika.
   
„Projekt 'Doručak je više od obroka' pokrenuli smo u suradnji sa stručnjacima, s ciljem pokretanja promjena koje će nas dovesti do zajedničkih jutara kakva djeci trebaju. Pripremili smo i priručnik i mrežne stranice www.DorucakJeViseOdbroka.hr s mnoštvom stručnih saznanja o važnosti redovnih obiteljskih doručaka za pravilan fizički i emotivan rast i razvoj djece te s nizom korisnih savjeta za uvođenje postupnih promjena u jutarnju rutinu, a potaknuti provedenim istraživanjem među osnovnoškolcima o jutarnjim prehrambenim navikama“, istaknula je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica Korporativnih komunikacija Dukata.
   
Istraživanjem je obuhvaćeno 4.700 učenika osnovnih škola diljem Hrvatske koji su zajedno sa svojim roditeljima odgovarali na anketna pitanja vezana uz njihove jutarnje prehrambene navike. Utvrđeno je kako 90% školaraca doručkuje svaki dan. Ipak, kod starijih osnovnoškolaca (od 5. do 8. razreda) uočava se češće preskakanje obroka pa njih 84% doručkuje svaki dan. Za doručak kod kuće školarci dominantno doručkuju pahuljice s mlijekom ili jogurtom (57%) a potom kruh s mliječnim namazom (36%). Voće doručkuje tek 16% ispitanika, jaja 32%, a ispitanici nisu naveli povrće kao sastavni dio doručka. Od mliječnih proizvoda najčešće se tijekom doručka konzumira mlijeko (82%), namazi (50%), jogurt (45%) te maslac i svježi sir.

   
   
   
Andrea Cukrov, Nenad Bratković Elena Wolsperger Dolezil, Anja Alavanja i Tihana Koren

   
   Nutricionist Nenad Bratković, ujedno suradnik na ovom projektu, smatra kako je doručak uistinu najvažniji obrok u danu s aspekta funkcioniranja metaboličkih procesa kod djece i roditelja. Hranjiva struktura obroka u doručku je važna, a Bratković ističe kako u prvom planu ne bi trebale biti kalorije koje djetetu daju samo energiju, već je važno što je u tom energetskom unosu u obroku.
   
„Unos kvalitetnih namirnica koje sadrže proteine, zdrave masti i vlakna treba biti imperativ za doručak, a ne primarno kruh, slatki namaz, industrijske paštete ili zaslađene žitarice. Razlog tome je utjecaj hrane na stabilnost šećera (glukoze) u krvi koja potom utječe na produktivnost, signale gladi (sitosti), koncentraciju i usredotočenost u školi. Prikladno povrće, voće (naročito ono bobičasto), u kombinaciji s orašastim plodovima, avokadom, jajima, prikladnom ribom (zdravi namazi) te sirevi i fermentirani mliječni proizvodi trebaju biti u prvom planu za doručak“, izjavio je magistar nutricionizma Nenad Bratković.
   
   Psihologinja i psihoterapeutkinja Tihana Koren, suradnica na projektu, istaknula je kako „redovnim zajedničkim obrocima, posebno doručcima, kod djece razvijamo osjećaj pripadnosti, prihvaćenosti i sigurnosti koji su temelj za stvaranje bliskih odnosa s drugima, razvoja dobre slike o sebi i kvalitetnog socio-emocionalnog razvoja u cijelosti, stoga podatak dobiven istraživanjem o tek 24% obitelji koje zajednički doručkuju svaki dan i samo 41% obitelji koje zajednički doručkuju vikendom zapravo nije dobar“.
   
Na konferenciji za medije predstavljena su također i ograničena izdanje Dukat mlijeka i jogurta koja su oslikali učenici od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola u sklopu višegodišnjeg natječaja „Volim mlijeko!“, čija je ovogodišnja tema bila „Obiteljski doručak“. Više informacija dostupno je na mrežnoj stranici http://dorucakjeviseodobroka.hr/ gdje je moguće besplatno naručiti i tiskano izdanje priručnika.  
   
Infografiku s istraživanjem pogledajte ovdje:

   
   


   
  promo 

Dukat predstavio istraživanje o prehrambenim navikama osnovnoškolaca i projekt „Doručak je više od obroka“

<para>
 Televizija je najčešće prvi medij s kojim se djeca samostalno susreću već od prve godine života Upravo uz televizijske sadržaje djeca upoznaju svijet u kojem žive, uče o međuljudskim odnosima i prihvaćenim oblicima ponašanja. No, način na koji djeca shvaćaju televizijske sadržaje mijenja se s njihovim odrastanjem.
</para>
<heading4>
 Kada postaju svjesni televizijskog sadržaja?
</heading4>
<para>
Smatra se da djeca tek u dobi od 5 do 8 godina počinju razlikovati stvarnost i fikciju i tada konačno postaju svjesni da sadržaji koje vide na televiziji nisu stvarni i da likovi u crtanim filmovima u stvarnosti zapravo ne postoje. Do tada mnoga djeca misle da svi likovi koje gledaju ne televizijskom ekranu žive u njemu i da se sve što vide na ekranu zaista i dogodilo. Wendy L. Josephson (1995) navela je nekoliko ključnih činjenica koje se tiču načina na koji djeca različite dobi shvaćaju televizijske sadržaje:
</para>
<heading4>
 Djeca do 18 mjeseci
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Pozornost djece u toj dobi privlače televizijski sadržaji s brzom izmjenom zvukova, scena i svjetla, no djeca u toj dobi nisu sposobna shvatiti radnju televizijskih sadržaja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Istraživanja pokazuju da gledanje televizije kod djece mlađe od dvije godine može usporiti njihov kognitivni razvoj te se stoga ne preporučuje gledanje televizije do druge godine života.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Djeca od 18 mjeseci do treće godine
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca sve više usmjeravaju pažnju prema televiziji i sposobna su učiti verbalno i neverbalno ponašanje pomoću televizijskih ekrana ukoliko su sadržaji koje gledaju prikazani na vrlo jednostavan način (jednostavna pozadina i animacije, ponavljanje ključnih scena). Smatra se da djeca već u toj dobi postaju vjerni korisnici medijskih sadržaja kojima će se i u kasnijoj životnoj dobi rado vraćati.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Djeca od tri do pet godina
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca u toj životnoj dobi počinju prepoznavati televizijske žanrove te su svjesna, primjerice, da su crtani filmovi namijenjeni upravo njima. No, čak i u toj životnoj dobi mnoga djeca neće prepoznati promjenu žanra (poput umetnutih reklama u crtane filmove), već će sve gledati kao cjelinu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje pa smatraju da Superman, Batman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu. Djeca će shvatiti radnju televizijskih sadržaja samo ukoliko su oni prikazani očitim tehnikama, osobito kada se radi o sadržajima koje djeca nikad nisu iskusila u stvarnom životu. U tom razdoblju djeca najčešće likove dijele na dobre i loše, pri čemu će pod lošim (zločestim i opasnim) likovima smatrati one koji su fizički neprivlačni i s tjelesnim oštećenjima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca u toj dobi vole gledati nasilne sadržaje prije svega zato što su takvi sadržaji popraćeni glasnom glazbom, brzom izmjenom scena i brzim pokretima. No, nisu sposobna shvatiti posljedice nasilnih djela — ne mogu shvatiti pati li netko zbog takvih djela te je li počinitelj zbog istih kažnjen.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Djeca od šest do jedanest godina
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Djeca u tom razdoblju konačno shvaćaju radnju televizijskih sadržaja i razliku između stvarnih i fiktivnih sadržaja te sve više pažnje posvećuju vizualnim prikazima. Djeca shvaćaju i jesu li nasilni sadržaji koje gledaju na televiziji opravdani, odnosno je li netko za svoja nasilna djela kažnjen.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca u toj životnoj dobi glavne uzore pronalaze među televizijskim likovima i zvijezdama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca te dobi vole gledati horor filmove, prije svega zbog osjećaja psihološkog uzbuđenja i euforije koje takvi sadržaji izazivaju kod njih i potom osjećaj olakšanja i radosti nakon što na kraju filmovi sretno završe. Djeca na taj način istražuju i svoje strahove. Veće su šanse da će djeca određene sadržaje smatrati zastrašujućima ukoliko smatraju da je moguće da se takvi nasilni događaji dogode u stvarnom životu ili su okolnosti u kojima se nasilje događa slični okolnostima u kojima dijete živi.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Djeca od dvanaest do osamnaest godina
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>U toj su dobi djeca u potpunosti sposobna razlikovati stvarne i nestvarne događaje koji se prikazuju na televiziji, a televizijskim se sadržajima koriste, kao i odrasli, prije svega zbog zabave.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Adolescenti, za razliku od mlađe djece, puno više sumnjaju u stvarnost televizijskih sadržaja i oni se puno,odnosno rjeđe, identificiraju s televizijskim likovima.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Televizor u dnevnom boravku
</heading4>
<para>
Osim što se roditeljima ne preporučuje da djeca gledaju televiziju do druge godine života (zato što to oslabljuje njihov kognitivni razvoj, ali i vokabular), preporučuje se da djeca televiziju od prvog dana gledaju u prisutnosti roditelja. Kako bi to mogli, televizor bi se trebao nalaziti u dnevnom boravku, a ne u dječjoj spavaćoj sobi. Na taj način roditelji mogu nadzirati sadržaje koje djeca gledaju, ali i razgovarati s njima o svemu viđenom na televizijskom ekranu.
</para>
<heading4>
 Vrijeme provedeno ispred ekrana
</heading4>
<para>
Razgovori s roditeljima pomažu i samoj djeci da postanu kritičniji prema medijskim sadržajima. Roditelji trebaju paziti i na vrijeme koje djeca provode ispred televizijskih ekrana. Jedan sat dnevno za predškolce i dva sata dnevno za školarce u nižim razredima preporučena je količina gledanja televizijskih sadržaja (Josephson, 1995). Preporučuje se da svi sadržaji koje djeca gledaju budu primjereni dječjoj dobi i da roditelji svoje navike gledanja televizije prilagode djeci.</para>
<para>(Izvor: <emphasis>Lana Ciboci, Od medijskog opismenjavanja do odgovornog roditeljstva, <ulink url="http://www.udruga-pragma.hr/wp-content/uploads/2015/10/komunikacija-odgaja-odgoj-komunicira.pdf">Komunikacija odgaja – odgoj komunicira</ulink>)</emphasis>
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djeca-i-tehnologija-bulje-li-nasi-predskolci-previse-u-ekrane/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Televizija u očima djece od 1. do 18. godine: Kako doživljavaju ono što vide na ekranu? Televizija je najčešće prvi medij s kojim se djeca samostalno susreću već od prve godine života. 
   Televizija je najčešće prvi medij s kojim se djeca samostalno susreću već od prve godine života Upravo uz televizijske sadržaje djeca upoznaju svijet u kojem žive, uče o međuljudskim odnosima i prihvaćenim oblicima ponašanja. No, način na koji djeca shvaćaju televizijske sadržaje mijenja se s njihovim odrastanjem.


   Kada postaju svjesni televizijskog sadržaja?


Smatra se da djeca tek u dobi od 5 do 8 godina počinju razlikovati stvarnost i fikciju i tada konačno postaju svjesni da sadržaji koje vide na televiziji nisu stvarni i da likovi u crtanim filmovima u stvarnosti zapravo ne postoje. Do tada mnoga djeca misle da svi likovi koje gledaju ne televizijskom ekranu žive u njemu i da se sve što vide na ekranu zaista i dogodilo. Wendy L. Josephson (1995) navela je nekoliko ključnih činjenica koje se tiču načina na koji djeca različite dobi shvaćaju televizijske sadržaje:


   Djeca do 18 mjeseci


   
      Pozornost djece u toj dobi privlače televizijski sadržaji s brzom izmjenom zvukova, scena i svjetla, no djeca u toj dobi nisu sposobna shvatiti radnju televizijskih sadržaja.
   
   
      Istraživanja pokazuju da gledanje televizije kod djece mlađe od dvije godine može usporiti njihov kognitivni razvoj te se stoga ne preporučuje gledanje televizije do druge godine života.
   


   Djeca od 18 mjeseci do treće godine


   
      Djeca sve više usmjeravaju pažnju prema televiziji i sposobna su učiti verbalno i neverbalno ponašanje pomoću televizijskih ekrana ukoliko su sadržaji koje gledaju prikazani na vrlo jednostavan način (jednostavna pozadina i animacije, ponavljanje ključnih scena). Smatra se da djeca već u toj dobi postaju vjerni korisnici medijskih sadržaja kojima će se i u kasnijoj životnoj dobi rado vraćati.
   


   Djeca od tri do pet godina


   
      Djeca u toj životnoj dobi počinju prepoznavati televizijske žanrove te su svjesna, primjerice, da su crtani filmovi namijenjeni upravo njima. No, čak i u toj životnoj dobi mnoga djeca neće prepoznati promjenu žanra (poput umetnutih reklama u crtane filmove), već će sve gledati kao cjelinu.
   
   
      Djeca još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje pa smatraju da Superman, Batman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu. Djeca će shvatiti radnju televizijskih sadržaja samo ukoliko su oni prikazani očitim tehnikama, osobito kada se radi o sadržajima koje djeca nikad nisu iskusila u stvarnom životu. U tom razdoblju djeca najčešće likove dijele na dobre i loše, pri čemu će pod lošim (zločestim i opasnim) likovima smatrati one koji su fizički neprivlačni i s tjelesnim oštećenjima.
   
   
      Djeca u toj dobi vole gledati nasilne sadržaje prije svega zato što su takvi sadržaji popraćeni glasnom glazbom, brzom izmjenom scena i brzim pokretima. No, nisu sposobna shvatiti posljedice nasilnih djela — ne mogu shvatiti pati li netko zbog takvih djela te je li počinitelj zbog istih kažnjen.
   


   Djeca od šest do jedanest godina


   
      Djeca u tom razdoblju konačno shvaćaju radnju televizijskih sadržaja i razliku između stvarnih i fiktivnih sadržaja te sve više pažnje posvećuju vizualnim prikazima. Djeca shvaćaju i jesu li nasilni sadržaji koje gledaju na televiziji opravdani, odnosno je li netko za svoja nasilna djela kažnjen.
   
   
      Djeca u toj životnoj dobi glavne uzore pronalaze među televizijskim likovima i zvijezdama.
   
   
      Djeca te dobi vole gledati horor filmove, prije svega zbog osjećaja psihološkog uzbuđenja i euforije koje takvi sadržaji izazivaju kod njih i potom osjećaj olakšanja i radosti nakon što na kraju filmovi sretno završe. Djeca na taj način istražuju i svoje strahove. Veće su šanse da će djeca određene sadržaje smatrati zastrašujućima ukoliko smatraju da je moguće da se takvi nasilni događaji dogode u stvarnom životu ili su okolnosti u kojima se nasilje događa slični okolnostima u kojima dijete živi.
   


   Djeca od dvanaest do osamnaest godina


   
      U toj su dobi djeca u potpunosti sposobna razlikovati stvarne i nestvarne događaje koji se prikazuju na televiziji, a televizijskim se sadržajima koriste, kao i odrasli, prije svega zbog zabave.
   
   
      Adolescenti, za razliku od mlađe djece, puno više sumnjaju u stvarnost televizijskih sadržaja i oni se puno,odnosno rjeđe, identificiraju s televizijskim likovima.
   


   Televizor u dnevnom boravku


Osim što se roditeljima ne preporučuje da djeca gledaju televiziju do druge godine života (zato što to oslabljuje njihov kognitivni razvoj, ali i vokabular), preporučuje se da djeca televiziju od prvog dana gledaju u prisutnosti roditelja. Kako bi to mogli, televizor bi se trebao nalaziti u dnevnom boravku, a ne u dječjoj spavaćoj sobi. Na taj način roditelji mogu nadzirati sadržaje koje djeca gledaju, ali i razgovarati s njima o svemu viđenom na televizijskom ekranu.


   Vrijeme provedeno ispred ekrana


Razgovori s roditeljima pomažu i samoj djeci da postanu kritičniji prema medijskim sadržajima. Roditelji trebaju paziti i na vrijeme koje djeca provode ispred televizijskih ekrana. Jedan sat dnevno za predškolce i dva sata dnevno za školarce u nižim razredima preporučena je količina gledanja televizijskih sadržaja (Josephson, 1995). Preporučuje se da svi sadržaji koje djeca gledaju budu primjereni dječjoj dobi i da roditelji svoje navike gledanja televizije prilagode djeci.
(Izvor: Lana Ciboci, Od medijskog opismenjavanja do odgovornog roditeljstva, Komunikacija odgaja – odgoj komunicira)


   
      
   
 Petra Majetić 

djeca_tv_pixabay

Televizija u očima djece od 1. do 18. godine: Kako doživljavaju ono što vide na ekranu?

<para>
 <emphasis>“</emphasis>Kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova” – samo je jedna od mnogobrojnih poslovica koje ukazuju na vrline žena kao vladara</para>
<para>Međutim, da nije riječ o praznoj priči svjedoči i primjer iz Kine, gdje i danas živi pleme Mosuo, koje je još poznato i kao kraljevstvo žena i koje se smatra možda i posljednjim matrijarhatom na svijetu, pišu nezavisne.com, a prenosi stil.kurir.
</para>
<heading4>
 Duga povijest i tradicija
</heading4>
<para>
 Mosuo su mala etnička skupina koja živi u Yunnan i Sichuan provinciji u Kini, u blizini granice s Tibetom. Sastoji se od populacije od oko 40.000, mnogi od njih žive u Yongning regiji, oko Lugu jezera, koje se nalazi visoko u Himalaji.</para>
<para>Mosula pleme ima prilično dugu povijest, koja datira čak dvije tisuća godina unatrag. Ono što je specifično za ovo pleme svakako je da su oduvijek njegovali tradiciju i kulturu matrijarhata. Naime, u ovom plemenu žene su te koje uvijek donose odluke i koje su na čelu obitelji.
</para>
<heading4>
 Otvoreni i liberalni brak
</heading4>
<para>
Svaka obitelj se obično sastoji od 10 ili čak više članova, ali sva imovina je uvijek u rukama žena. Ono što je specifično za ovo pleme je da prakticiraju jednu vrstu “otvorenog, liberalnog braka”, gdje je ženama dozvoljeno da imaju koliko god ljubavnika žele.</para>
<para>Zapravo, one i nisu vezane klasičnim brakom, već muškarci, koje Mosua žena poželi, noću dolaze u njenu kuću, provedu noć s njom, a iz kuće mora otići prije nego što svane. Ukoliko žena ne želi vezu sa svojim dotadašnjim ljubavnikom, ona simbolično stavlja muške cipele ispred svojih vrata, dajući mu do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.
</para>
<heading4>
 Dijete uzima majčino prezime
</heading4>
<para>
Ako se iz jedne ovakve veze rodi dijete, to dijete odgaja majčina obitelj i dijete dobiva majčino prezime. Inače, u prošlosti Mosua pleme je bilo prilično izolirano i gotovo da nije imalo kontakta s vanjskim svijetom. Međutim, posljednjih godina njihovo mjesto je postalo poznata turistička destinacija i oni se polako otvaraju prema svijetu. Štoviše, pokazali su se kao izuzetno gostoljubivi.
</para>
<heading4>
 Muškarci bez posla
</heading4>
<para>
Iako mnogi smatraju da je pleme Mosula posljednji matrijarhat na svijetu, činjenica je da njihovu zajednicu ne možete usporediti s ostatkom svijeta jer su dugo bili izolirani, a samim tim ne mogu se ni uspoređivati ​​s vrijednostima zapadnog svijeta. Naime, dok je žena glava kuće i sva imovina njena, činjenica je da one danas nisu toliko uključene u aktivno donošenje odluka, već je to, ipak, prepušteno muškarcima.</para>
<para>Zapravo, u ovom plemenu muškarci nemaju nekih posebnih odgovornosti: dakle, nemaju posao, odmaraju cijeli dan, a sve kako bi bili odmorni za noćne posjete svojim ženama. Generalno, njihova jedina uloga je stočarstvo i ribolov.
</para>
<heading4>
 Žene bez prstena
</heading4>
<para>
Inače, ono što je bitno naglasiti za ovo pleme je da se žene iz plemena ne udaju, tj. kod njih nema nikakvih klasičnih ceremonija stupanja u brak. Zapravo, u njihovoj kulturi i tradiciji imati samo jednog partnera predstavlja nepoštivanje svojih predaka, niti se smatra podobnim. Upravo zato u njihovom jeziku nema riječi za oca ili muža.
</para>
<heading4>Muškarci u majčinoj kući</heading4>
<para>
Postoji nekoliko aspekata Mosua kulture koji privlače pozornost ostatka svijeta, a jedan od najvažnijih je liberalna veza, gdje žena može birati svog ljubavnika, a pritom nije obavezna živjeti s njim pod istim krovom. Zapravo, zajednički život uopće nije preporučljiv jer to jednostavno nije u njihovoj tradiciji. Nije tajna da Mosua žene ne vjeruju u brak, bar ne u instituciju braka kakva je nama poznata. Inače, muškarci nemaju svoju imovinu i do kraja života žive u majčinoj kući.</para>
<para>Svaku večer oni odlaze kod žene koja ih pozove, tu ostaju cijelu noć, a prije zore se vraćaju u majčinu kuću. Zanimljivo je da nitko od njih te svoje veze ne shvaća ozbiljno. Naime, kada se više ne žele družiti, tj. kad žena više ne želi pozvati svog ljubavnika u kuću, oni se mirno razilaze, bez suda i bez razvoda.
</para>
<heading4>
 Bez zajedničke imovine
</heading4>
<para>
Ono što je specifično za ovu zajednicu je da muškarac i žena čak mogu biti i u dugogodišnjoj vezi, ali njihova imovina svakako nikada neće biti zajednička jer je sve materijalno uglavnom u vlasništvu žena. Štoviše, majke svu svoju imovinu nakon smrti ostavljaju kćerkama, nikada sinovima, iako im je dozvoljeno da žive u majčinoj kući.
</para>
<heading4>
 Djeci najveći uzor ujak
</heading4>
<para>
Djeca koja nastanu kao plod jedne takve veze pripadaju isključivo majčinoj obitelji, a očevi imaju minimalni kontakt s djecom. Toj djeci najveći muški uzor predstavlja ujak, koji u ovom društvu ima bolju poziciju od biološkog oca djeteta.</para>
<para>Prema pravilima plemena, djevojčice ne smiju nositi suknju sve do 13. godine, kada se službeno “uvode u društvo”, i tada od majke dobivaju zasebnu sobu u koju dovode svoje “momke”. Zanimljivo je da žena nikada neće pričati o svojim intimnim stvarima u prisustvu muškarca jer je intima rezervirana isključivo i samo za žene.</para>
<para>Također, kada žene iz plemena žele pokazati nekom muškarcu da im je interesantan, ona će mu ostaviti otvorena vrata kako bi je noću posjetio. Kao što je već rečeno, ujaci, dakle, majčina braća su važnija od očeva. Ujaci su ti koji brinu za sestrinu djecu, a kada ujaci ostare, o njima preuzimaju brigu nećaci.
</para>
<heading4>
 Nema "sa strane"
</heading4>
<para>
Iako je posljednjih godina porastao interes turista za njihov kraj, zanimljivo je da Mosua žene nikada neće pogledati nekoga “sa strane”, već isključivo Mosua muškarce. Također, ono što je specifično za njihovu kulturu je da se stari i nemoćni nikada ne napuštaju, već se obitelji brinu o njima do samog kraja.</para>
<para>Mosua pleme je, unatoč vanjskim utjecajima, i danas jedna vrlo jaka zajednica i uvijek pripadnike plemena stavljaju na prvo mjesto u odnosu na strance i turiste. Za razliku od ostatka Kine gdje su ženska djeca uglavnom neželjena, ovdje je poželjno dobiti upravo kćerku jer su one te koje se više cijene od muškaraca.</para>
<para>(<emphasis>Izvor: <ulink url="http://atma.hr/u-ovom-himalajskom-mjestu-zene-rade-sto-im-je-volja-ne-udaju-se-imaju-ljubavnika-koliko-zele-novac-i-vlast/">Atma.hr</ulink>
 </emphasis>)</para>

Upoznajte žene kojima je samo nebo granica: Ne udaju se, imaju ljubavnike, vlast i novac “Kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova” – samo je jedna od mnogobrojnih poslovica koje ukazuju na vrline žena kao vladara. 
   “Kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova” – samo je jedna od mnogobrojnih poslovica koje ukazuju na vrline žena kao vladara
Međutim, da nije riječ o praznoj priči svjedoči i primjer iz Kine, gdje i danas živi pleme Mosuo, koje je još poznato i kao kraljevstvo žena i koje se smatra možda i posljednjim matrijarhatom na svijetu, pišu nezavisne.com, a prenosi stil.kurir.


   Duga povijest i tradicija


   Mosuo su mala etnička skupina koja živi u Yunnan i Sichuan provinciji u Kini, u blizini granice s Tibetom. Sastoji se od populacije od oko 40.000, mnogi od njih žive u Yongning regiji, oko Lugu jezera, koje se nalazi visoko u Himalaji.
Mosula pleme ima prilično dugu povijest, koja datira čak dvije tisuća godina unatrag. Ono što je specifično za ovo pleme svakako je da su oduvijek njegovali tradiciju i kulturu matrijarhata. Naime, u ovom plemenu žene su te koje uvijek donose odluke i koje su na čelu obitelji.


   Otvoreni i liberalni brak


Svaka obitelj se obično sastoji od 10 ili čak više članova, ali sva imovina je uvijek u rukama žena. Ono što je specifično za ovo pleme je da prakticiraju jednu vrstu “otvorenog, liberalnog braka”, gdje je ženama dozvoljeno da imaju koliko god ljubavnika žele.
Zapravo, one i nisu vezane klasičnim brakom, već muškarci, koje Mosua žena poželi, noću dolaze u njenu kuću, provedu noć s njom, a iz kuće mora otići prije nego što svane. Ukoliko žena ne želi vezu sa svojim dotadašnjim ljubavnikom, ona simbolično stavlja muške cipele ispred svojih vrata, dajući mu do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.


   Dijete uzima majčino prezime


Ako se iz jedne ovakve veze rodi dijete, to dijete odgaja majčina obitelj i dijete dobiva majčino prezime. Inače, u prošlosti Mosua pleme je bilo prilično izolirano i gotovo da nije imalo kontakta s vanjskim svijetom. Međutim, posljednjih godina njihovo mjesto je postalo poznata turistička destinacija i oni se polako otvaraju prema svijetu. Štoviše, pokazali su se kao izuzetno gostoljubivi.


   Muškarci bez posla


Iako mnogi smatraju da je pleme Mosula posljednji matrijarhat na svijetu, činjenica je da njihovu zajednicu ne možete usporediti s ostatkom svijeta jer su dugo bili izolirani, a samim tim ne mogu se ni uspoređivati ​​s vrijednostima zapadnog svijeta. Naime, dok je žena glava kuće i sva imovina njena, činjenica je da one danas nisu toliko uključene u aktivno donošenje odluka, već je to, ipak, prepušteno muškarcima.
Zapravo, u ovom plemenu muškarci nemaju nekih posebnih odgovornosti: dakle, nemaju posao, odmaraju cijeli dan, a sve kako bi bili odmorni za noćne posjete svojim ženama. Generalno, njihova jedina uloga je stočarstvo i ribolov.


   Žene bez prstena


Inače, ono što je bitno naglasiti za ovo pleme je da se žene iz plemena ne udaju, tj. kod njih nema nikakvih klasičnih ceremonija stupanja u brak. Zapravo, u njihovoj kulturi i tradiciji imati samo jednog partnera predstavlja nepoštivanje svojih predaka, niti se smatra podobnim. Upravo zato u njihovom jeziku nema riječi za oca ili muža.

Muškarci u majčinoj kući

Postoji nekoliko aspekata Mosua kulture koji privlače pozornost ostatka svijeta, a jedan od najvažnijih je liberalna veza, gdje žena može birati svog ljubavnika, a pritom nije obavezna živjeti s njim pod istim krovom. Zapravo, zajednički život uopće nije preporučljiv jer to jednostavno nije u njihovoj tradiciji. Nije tajna da Mosua žene ne vjeruju u brak, bar ne u instituciju braka kakva je nama poznata. Inače, muškarci nemaju svoju imovinu i do kraja života žive u majčinoj kući.
Svaku večer oni odlaze kod žene koja ih pozove, tu ostaju cijelu noć, a prije zore se vraćaju u majčinu kuću. Zanimljivo je da nitko od njih te svoje veze ne shvaća ozbiljno. Naime, kada se više ne žele družiti, tj. kad žena više ne želi pozvati svog ljubavnika u kuću, oni se mirno razilaze, bez suda i bez razvoda.


   Bez zajedničke imovine


Ono što je specifično za ovu zajednicu je da muškarac i žena čak mogu biti i u dugogodišnjoj vezi, ali njihova imovina svakako nikada neće biti zajednička jer je sve materijalno uglavnom u vlasništvu žena. Štoviše, majke svu svoju imovinu nakon smrti ostavljaju kćerkama, nikada sinovima, iako im je dozvoljeno da žive u majčinoj kući.


   Djeci najveći uzor ujak


Djeca koja nastanu kao plod jedne takve veze pripadaju isključivo majčinoj obitelji, a očevi imaju minimalni kontakt s djecom. Toj djeci najveći muški uzor predstavlja ujak, koji u ovom društvu ima bolju poziciju od biološkog oca djeteta.
Prema pravilima plemena, djevojčice ne smiju nositi suknju sve do 13. godine, kada se službeno “uvode u društvo”, i tada od majke dobivaju zasebnu sobu u koju dovode svoje “momke”. Zanimljivo je da žena nikada neće pričati o svojim intimnim stvarima u prisustvu muškarca jer je intima rezervirana isključivo i samo za žene.
Također, kada žene iz plemena žele pokazati nekom muškarcu da im je interesantan, ona će mu ostaviti otvorena vrata kako bi je noću posjetio. Kao što je već rečeno, ujaci, dakle, majčina braća su važnija od očeva. Ujaci su ti koji brinu za sestrinu djecu, a kada ujaci ostare, o njima preuzimaju brigu nećaci.


   Nema "sa strane"


Iako je posljednjih godina porastao interes turista za njihov kraj, zanimljivo je da Mosua žene nikada neće pogledati nekoga “sa strane”, već isključivo Mosua muškarce. Također, ono što je specifično za njihovu kulturu je da se stari i nemoćni nikada ne napuštaju, već se obitelji brinu o njima do samog kraja.
Mosua pleme je, unatoč vanjskim utjecajima, i danas jedna vrlo jaka zajednica i uvijek pripadnike plemena stavljaju na prvo mjesto u odnosu na strance i turiste. Za razliku od ostatka Kine gdje su ženska djeca uglavnom neželjena, ovdje je poželjno dobiti upravo kćerku jer su one te koje se više cijene od muškaraca.
(Izvor: Atma.hr
   ) Klinfo.hr 

mosuo_zene

Upoznajte žene kojima je samo nebo granica: Ne udaju se, imaju ljubavnike, vlast i novac

<para>Pušenje donosi cijeli <ulink url="https://klinfortl.hr/djeca-2/trudnoca/pusenje-u-trudnoci-mijenja-hormone-stresa-dnk-u-beba/">niz rizika u trudnoći</ulink> i treba ga se kloniti. Čak i boravak u zadimljenoj prostoriji ili u blizini ljudi koji tragove duhanskog dima nose na odjeći, kosi i koži može nauditi vašem zdravlju i bebici na putu.</para>
<para>Međutim, pušači itekako dobro znaju da nije nimalo jednostavno baciti kutiju s cigaretama, spremiti upaljač i prestati pušiti. Ipak, sve se može kad imamo dovoljno jake razloge za to. Ovog puta riječ je o malenom ljudskom biću u vašem trbuhu koje treba zaštititi od svih nedaća koje mogu utjecati na njegov rast i razvoj. Stoga, evo nekih od savjeta kako reći zbogom pušenju.
</para>
<heading4>
 1. Za početak, ohrabrite sami sebe
</heading4>
<para>
Prvo što možete napraviti jest pohvaliti samu sebe za spremnost da učinite taj golem korak. Pomirite se s tim da neće biti lako, ali nastojte se podsjećati da će poveći trbuh, koji ćete uskoro imati, opravdati vaš trud.
</para>
<heading4>
 2. Plan je pola posla
</heading4>
<para>
Hoćete li odmah baciti cigarete u koš za smeće ili ćete se postupno odvikavati od pušenja, odluka je na vama. Vi najbolje poznajete svoje tijelo pa izaberite metodu koju smatrate najprihvatljivijom. Ne gledajte na "zadnji dan pušenja" kao na nešto tragično što ćete još neko vrijeme odgađati. Dovoljno je da napravite plan za dan D, koji će uključivati zabavne aktivnosti na kojima pušenje nije dozvoljeno. Prošećite po šoping centru, naručite se za masažu ili pedikuru, a na kraju dana počastite sebe i prijateljicu ili partnera nekim dobrim filmom u kinu.
</para>
<heading4>
 3. Pripremite se za najgore
</heading4>
<para>
Kod nekih žena, simptomi apstinencije mogu biti neugodni i započeti već nakon nekoliko sati. Vrtoglavica, depresija, razdražljivost, tjeskoba, poteškoće sa spavanjem i koncentracijom samo su neki od njih na koje treba biti spreman. Promjene koje će vaše tijelo osjetiti nakon prestanka pušenja možete ublažiti kvalitetnijim obrocima koji uključuju bjelančevine i ugljikohidrate, svakodnevnom tjelesnom aktivnošću i izbjegavanjem viška kofeina i šećera.
</para>
<heading4>
 4. Dobri, stari trikovi
</heading4>
<para>
Sigurno postoji nešto što može zamijeniti cigaretu koja vam više odmaže nego što pomaže. Možda da probate s dobrim starim trikovima? Žvakanjem žvakaće gume ili sirovog povrća? Lizalicom ili slamkom u ustima? Ako pušite kako bi vam ruke bile "zaposlene", igrajte se olovkom, upišite tečaj pletenja, rješavajte sudoku slagalice, stišćite antistres lopticu ili plastelin.
</para>
<heading4>
 5. Zamislite svoje dijete
</heading4>
<para>
Kad god poželite zapaliti, zatvorite oči i zamislite kako u naručju držite bebu. Listajte časopise za roditelje ili pregledavajte internetske stranice prepune slika slatkih i zdravih bebica. Imajte na umu da dim jedne cigarete sadrži 4000 djelomično otrovnih i kancerogenih kemikalija.
</para>
<heading4>
 6. Ne igrajte se s vatrom i dimom
</heading4>
<para>
Klonite se pušača i zadimljenih prostorija, a neko vrijeme čak i mjesta na kojima možete kupiti cigarete. Posjećujte prijatelje i rodbinu koji u svojemu domu ne dopuštaju pušenje. Ako vas pušenje asocira na neku aktivnost, određenu hranu ili napitak, neko vrijeme ih izbjegavajte.
</para>
<heading4>
 7. Dan po dan
</heading4>
<para>
Budete li cijelo vrijeme razmišljali o tjednima apstinencije koji su pred vama, izludjet ćete. Napredujte iz dana u dan. Svaki dan bez cigarete, označite na kalendaru i zaplješćite si.
</para>
<heading4>
 8. Izdržite
</heading4>
<para>
Oprostite si ako pokleknete i zapalite cigaretu. Nemojte koriti samu sebe, ali ne odustajte. Izdržite, vi to možete! Sad imate i više nego dovoljan razlog za prestati pušiti. U vama raste živo biće koje treba vašu brigu i zaštitu.</para>

Stiže beba! Kako reći zbogom pušenju? Pred vama je jedan od najljepših perioda u životu. Stiže prinova i sad je idealno vrijeme za prestati pušiti. Pušenje donosi cijeli niz rizika u trudnoći i treba ga se kloniti. Pušenje donosi cijeli niz rizika u trudnoći i treba ga se kloniti. Čak i boravak u zadimljenoj prostoriji ili u blizini ljudi koji tragove duhanskog dima nose na odjeći, kosi i koži može nauditi vašem zdravlju i bebici na putu.
Međutim, pušači itekako dobro znaju da nije nimalo jednostavno baciti kutiju s cigaretama, spremiti upaljač i prestati pušiti. Ipak, sve se može kad imamo dovoljno jake razloge za to. Ovog puta riječ je o malenom ljudskom biću u vašem trbuhu koje treba zaštititi od svih nedaća koje mogu utjecati na njegov rast i razvoj. Stoga, evo nekih od savjeta kako reći zbogom pušenju.


   1. Za početak, ohrabrite sami sebe


Prvo što možete napraviti jest pohvaliti samu sebe za spremnost da učinite taj golem korak. Pomirite se s tim da neće biti lako, ali nastojte se podsjećati da će poveći trbuh, koji ćete uskoro imati, opravdati vaš trud.


   2. Plan je pola posla


Hoćete li odmah baciti cigarete u koš za smeće ili ćete se postupno odvikavati od pušenja, odluka je na vama. Vi najbolje poznajete svoje tijelo pa izaberite metodu koju smatrate najprihvatljivijom. Ne gledajte na "zadnji dan pušenja" kao na nešto tragično što ćete još neko vrijeme odgađati. Dovoljno je da napravite plan za dan D, koji će uključivati zabavne aktivnosti na kojima pušenje nije dozvoljeno. Prošećite po šoping centru, naručite se za masažu ili pedikuru, a na kraju dana počastite sebe i prijateljicu ili partnera nekim dobrim filmom u kinu.


   3. Pripremite se za najgore


Kod nekih žena, simptomi apstinencije mogu biti neugodni i započeti već nakon nekoliko sati. Vrtoglavica, depresija, razdražljivost, tjeskoba, poteškoće sa spavanjem i koncentracijom samo su neki od njih na koje treba biti spreman. Promjene koje će vaše tijelo osjetiti nakon prestanka pušenja možete ublažiti kvalitetnijim obrocima koji uključuju bjelančevine i ugljikohidrate, svakodnevnom tjelesnom aktivnošću i izbjegavanjem viška kofeina i šećera.


   4. Dobri, stari trikovi


Sigurno postoji nešto što može zamijeniti cigaretu koja vam više odmaže nego što pomaže. Možda da probate s dobrim starim trikovima? Žvakanjem žvakaće gume ili sirovog povrća? Lizalicom ili slamkom u ustima? Ako pušite kako bi vam ruke bile "zaposlene", igrajte se olovkom, upišite tečaj pletenja, rješavajte sudoku slagalice, stišćite antistres lopticu ili plastelin.


   5. Zamislite svoje dijete


Kad god poželite zapaliti, zatvorite oči i zamislite kako u naručju držite bebu. Listajte časopise za roditelje ili pregledavajte internetske stranice prepune slika slatkih i zdravih bebica. Imajte na umu da dim jedne cigarete sadrži 4000 djelomično otrovnih i kancerogenih kemikalija.


   6. Ne igrajte se s vatrom i dimom


Klonite se pušača i zadimljenih prostorija, a neko vrijeme čak i mjesta na kojima možete kupiti cigarete. Posjećujte prijatelje i rodbinu koji u svojemu domu ne dopuštaju pušenje. Ako vas pušenje asocira na neku aktivnost, određenu hranu ili napitak, neko vrijeme ih izbjegavajte.


   7. Dan po dan


Budete li cijelo vrijeme razmišljali o tjednima apstinencije koji su pred vama, izludjet ćete. Napredujte iz dana u dan. Svaki dan bez cigarete, označite na kalendaru i zaplješćite si.


   8. Izdržite


Oprostite si ako pokleknete i zapalite cigaretu. Nemojte koriti samu sebe, ali ne odustajte. Izdržite, vi to možete! Sad imate i više nego dovoljan razlog za prestati pušiti. U vama raste živo biće koje treba vašu brigu i zaštitu. Petra Majetić 

cigarete_pixabay

Stiže beba! Kako reći zbogom pušenju?

<para>. Google koji razvija niz novih djelatnosti, među kojima su i projekti pod zajedničkim nazivom "pametni dom", investirao je u robotički sustav koji bi trebao "čuvati" vašu djecu od opasnosti koje vrebaju u stanu ili kući. Sustav će funkcionirati po sistemu "velikog brata" i automatski, u realnom vremenu djecu upozoriti da ne smiju dirati ili raditi nešto što za njih nije sigurno.
</para>
<para>Google želi uvesti još više pametne tehnologije u naše domove i opremiti ih s kamerama, mikrofonima i pametnim senzorima. Time bi omogućio sistemu umjetne inteligencije da upravlja vrlo učinkovito i precizno našom svakodnevicom. U sklopu tog sustava postojao bi i robot koji bi pratio neželjena ponašanja djece. Kada bi se dijete približilo ormariću s alkoholnim pićima, počelo šarati po zidovima, otvaralo kutiju ili ormarić s lijekovima ili se odlučilo igrati kuhara na pravom plinskom štednjaku, Googleov robot automatski bi poslao "špotanciju" i upozorenje djetetu da je ta zona za njega zabranjena.</para>
<para>Dok bi robot s jedne strane podsjećao djecu da su mama ili tata već tisuću puta rekli da se nešto ne smije, isti ti mama i tata dobili bi izvještaj u stvarnom vremenu na svoj pametni telefon, što je dijete pokušalo napraviti, a nije za njega sigurno.</para>
<para>Ako vam je ovo bilo pomalo zastrašujuće, onda nemojte nastaviti čitati jer tu cijela priča ne staje. Svoju dozu "špotancije" dobivati bi mogli i roditelji, jer Google robot će moći nadzirati cjelokupno kućanstvo i obaveze koje se trebaju napraviti. Pa ako ne odnesete smeće na vrijeme ili ne operete rublje i suđe, Google robot to će vam baciti pod nos. Isti tren. I tako će vas podsjetiti koliko ste neučinkoviti i lijeni.</para>
<para>Mnogima se ovo neće sviđati, posebno ako ne vole kritiku i strogog gazdu koji im govori što trebaju raditi i kada. No zasigurno će biti i onih koji će Googleu biti zahvalni da im tako efikasno organizira život i učinkovitije od njih samih brine da su svi zadaci napravljeni.</para>
<para>Drugim riječima, Google zna da će konstatni nadzor mnoge ljude činiti emocionalno osjetljivima i da će promijeniti svakodnevicu i dinamiku kućanstva, pa će vas ujedno upozoriti ako primijeti da se vaše mentalno stanje promijenilo. Kako će to raditi? Tako što će prepoznavati vašu facijalnu ekspresiju i govor tijela, kao i boju glasa. Oni koji će pristati nositi Google pametan nakit, sat ili neki drugi nosivi gadget, davat će mu informacije o kompletnom fiziološkom stanju - otkucajima srca, temperaturi tijela i slično. Na taj će način Google pratiti našu aktivnost, predviđati stres, pružati nam uvid u kvalitetu sna, ciklus mjesečnice i davati nam savjete što trebamo raditi kako bi bili zdraviji i opušteniji.</para>
<para>Google robot koji čuva vašu djecu od opasnosti u domu i na neki ih način odgaja još uvijek je u fazi patenta, pa je nemoguće reći kada će i hoće li doći na tržište. No činjenica je da Google, Apple, Amazon i druge visokotehnološke tvrtke vode utrku za tržište pametnih domova i najviše novca ulažu u nove ideje kako još bolje povezati sve pametne uređaje u domu i rješavati probleme uz pomoć tehnologije.</para>

Google investira u pametni dom koji će čuvati djecu od opasnosti i podsjećati ih da budu dobra Kad su djeca sama kod kuće, roditeljima to nije pretjerano drago jer iako su u četiri zida obiteljskog doma, postoji niz opasnosti i situacija u koje bi se zbog svoje nesmotrenosti ili naivnosti mogli upustiti . Google koji razvija niz novih djelatnosti, među kojima su i projekti pod zajedničkim nazivom "pametni dom", investirao je u robotički sustav koji bi trebao "čuvati" vašu djecu od opasnosti koje vrebaju u stanu ili kući. Sustav će funkcionirati po sistemu "velikog brata" i automatski, u realnom vremenu djecu upozoriti da ne smiju dirati ili raditi nešto što za njih nije sigurno.

Google želi uvesti još više pametne tehnologije u naše domove i opremiti ih s kamerama, mikrofonima i pametnim senzorima. Time bi omogućio sistemu umjetne inteligencije da upravlja vrlo učinkovito i precizno našom svakodnevicom. U sklopu tog sustava postojao bi i robot koji bi pratio neželjena ponašanja djece. Kada bi se dijete približilo ormariću s alkoholnim pićima, počelo šarati po zidovima, otvaralo kutiju ili ormarić s lijekovima ili se odlučilo igrati kuhara na pravom plinskom štednjaku, Googleov robot automatski bi poslao "špotanciju" i upozorenje djetetu da je ta zona za njega zabranjena.
Dok bi robot s jedne strane podsjećao djecu da su mama ili tata već tisuću puta rekli da se nešto ne smije, isti ti mama i tata dobili bi izvještaj u stvarnom vremenu na svoj pametni telefon, što je dijete pokušalo napraviti, a nije za njega sigurno.
Ako vam je ovo bilo pomalo zastrašujuće, onda nemojte nastaviti čitati jer tu cijela priča ne staje. Svoju dozu "špotancije" dobivati bi mogli i roditelji, jer Google robot će moći nadzirati cjelokupno kućanstvo i obaveze koje se trebaju napraviti. Pa ako ne odnesete smeće na vrijeme ili ne operete rublje i suđe, Google robot to će vam baciti pod nos. Isti tren. I tako će vas podsjetiti koliko ste neučinkoviti i lijeni.
Mnogima se ovo neće sviđati, posebno ako ne vole kritiku i strogog gazdu koji im govori što trebaju raditi i kada. No zasigurno će biti i onih koji će Googleu biti zahvalni da im tako efikasno organizira život i učinkovitije od njih samih brine da su svi zadaci napravljeni.
Drugim riječima, Google zna da će konstatni nadzor mnoge ljude činiti emocionalno osjetljivima i da će promijeniti svakodnevicu i dinamiku kućanstva, pa će vas ujedno upozoriti ako primijeti da se vaše mentalno stanje promijenilo. Kako će to raditi? Tako što će prepoznavati vašu facijalnu ekspresiju i govor tijela, kao i boju glasa. Oni koji će pristati nositi Google pametan nakit, sat ili neki drugi nosivi gadget, davat će mu informacije o kompletnom fiziološkom stanju - otkucajima srca, temperaturi tijela i slično. Na taj će način Google pratiti našu aktivnost, predviđati stres, pružati nam uvid u kvalitetu sna, ciklus mjesečnice i davati nam savjete što trebamo raditi kako bi bili zdraviji i opušteniji.
Google robot koji čuva vašu djecu od opasnosti u domu i na neki ih način odgaja još uvijek je u fazi patenta, pa je nemoguće reći kada će i hoće li doći na tržište. No činjenica je da Google, Apple, Amazon i druge visokotehnološke tvrtke vode utrku za tržište pametnih domova i najviše novca ulažu u nove ideje kako još bolje povezati sve pametne uređaje u domu i rješavati probleme uz pomoć tehnologije. Jelena Kovačić 

google smart home prtscr

Google investira u pametni dom koji će čuvati djecu od opasnosti i podsjećati ih da budu dobra

<para>Ako ste majka po prvi put, onda je pred vama zacijelo jako mnogo pitanja i nedoumica. Jedna od vaših briga zacijelo je vezana i uz dojenje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stručnjaci tvrde kako je upravo majčino mlijeko najvažnija i najzdravija hrana za dijete u prvih šest mjeseci. Većina žena koje postanu majke mogu i smiju dojiti, a u rijetkim je slučajevima drugačije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majčino je mlijeko jedinstven proizvod i nema prave zamjene za njega. Stoga, koliko god se možda u početku bojali dojenja, nemojte se dvoumiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odgovore na najčešće pitanja o dojenju otkrivamo vam u nastavku…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako dojenje uopće funkcionira?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zdravstveni stručnjaci u prvih šest mjeseci djetetova života preporučaju isključivo dojenje. Nakon toga, lagano možete u djetetovu prehranu početi uvoditi i neke druge namirnice, a o tome se posavjetujte s liječnikom. Većina majki prestaje dojiti svoje dijete nakon druge godine života, međutim vi možete prestati kad god vama najbolje odgovara. Najvažnije što morate znati o dojenju je činjenica da će vam u početku vrlo vjerojatno biti teško i iscrpljujuće, no s vremenom ćete se priviknuti. Najgore što možete učiniti je vršiti pritisak na samu sebe i loše se osjećati zbog problema s dojenjem jer će to negativno utjecati na vaš odnos s bebom. Budite blagi prema sebi i zatražite pomoć, ako mislite da vam je potrebna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Je li dojenje dobro za mene i moje dijete?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znanstveno je dokazano kako dojenje dugoročno gledano ima pozitivne posljedice za dobrobit vašeg djeteta. Može zaštititi dijete od raznih bolesti i infekcija, uključujući i dijabetes tipa 2 te kardiovaskularnih bolesti kasnije u odrasloj vodi. Također ima zdravstvene prednosti za ženu koja doji jer smanjuje rizik od razvoja karcinoma dojke i jajnika te osteoporoze.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Boli li dojenje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dojenje u pravilu ne bi trebalo boljeti, ako se izvodi pravilno, međutim može boljeti ako nešto nije u redu. Dobra je vijest to da možete učiniti mnoge stvari kako biste smanjili te ublažili bol u bradavicama. Većina problema uzrokovana je neugodnim položajem i krivim pozicioniranjem pa je vrijedno eksperimentirati tako dugo dok ne pronađete pravi način ili zatražite savjet od stručnjaka. Punjenje bradavica mlijekom može izazvati neugodu u početku, međutim ta bol nakon nekoliko mjeseci nestaje. Također, bol možete osjetiti i ako proizvodite previše mlijeka ili niste na vrijeme nahranili svoje dijete. Uspostavljanje redovitog rasporeda dojenja najbolji je način da se to ne dogodi. Postoje i određeni zdravstveni problemi koji mogu izazvati bol u bradavicama, a mastitis – upala tkiva dojke – je jedan od njih. U tom slučaju najbolje je zatražiti pomoć liječnika. Bol u bradavicama čest je problem kod dojilja, osobito u početku stoga neka vas to ne zabrinjava previše.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što sve smijem jesto kada dojim?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prilikom dojenja vrlo je važno da vodite brigu o sebi i svojoj prehrani jer to nije važno samo za vas, već i za vaše dijete. Zbog dojenja biste mogli izgledati pomalo iscprljeno i umornije nego inače stoga pokušajte to riješiti zdravom i uravnoteženom prehranom koja će uključivati puno voća, povrća, proteina, vlakana i mliječnih proizvoda. Nemojte zaboraviti unositi i dovoljno tekućine, najbolje vode. Trebali biste izbjegavati kofein i alkohol.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Smijem li uzimati lijekove tijekom dojenja?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prilikom dojenja se ne preporuča uzimati nikakve lijekove, a imate li potrebu za određenim lijekovima ili suplementima, prije toga se svakako posavjetujte sa svojim liječnikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Treba li djetetu, uz majčino mlijeko, davati i običnu vodu?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S obzirom na to da majčino mlijeko sadrži čak 88 posto vode, djetetu tijekom razdoblja dojenja ne trebate davati i običnu vodu, no tijekom velikih vrućina biti će mu potrebne veće količine majčinog mlijeka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Hoće li dojenje utjecati na izgled mojih dojki?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog protoka mlijeka kroz dojke prilikom dojenja može doći do laganog rastezanja zbog čega bi vaše grudi mogle promijeniti svoj izgled. Ipak, nemoguće je točno reći hoće li se i kako vaše dojke promijeniti nakon dojenja jer je iskustvo svake žene drugačije. Naime, veća je vjerojatnost da je bilo koja promjena izgleda vaših grudi uzrokovana samom trudnoćom a ne dojenjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Je li pristojno dojiti u javnosti?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pravog odgovora na ovo pitanje nema, a sve ovisi o vama samima. U početku će vam se dojenje u javnosti možda činiti čudno, no imajte na umu da je ono društveno prihvatljivo za veliku većinu ljudi pa se ne biste trebali sramiti. Namjeravate li dojiti u javnosti, svakako se pobrinite da vam ono bude praktično. Pripazite da nosite odgovarajući grudnjak, a možete sebi kupiti i mali pokrivač ili pak šal kako biste se osjećali opuštenije dok dojite pred drugima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izaziva li dojenje kakve nuspojave?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Hormoni koji se oslobađaju tijekom dojenja mogu imati izazvati određene nuspojave koje se razlikuju od žene do žene, a neke od njih su pospanost, akne, glavobolje, mučnina, gubitak težine i hipersenzibilnost. Ako ste zabrinuti zbog nuspojava koje vam dojenje izaziva, najbolje da se posavjetujete s vlastitim liječnikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imajte na umu da je svaki početak težak i da će vam biti potrebno određeno vrijeme dok se ne priviknete na svoje dijete i sebe u ulozi majke. 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Depositphotos.com</para>

Stvari koje morate znati o dojenju Odgovori na najčešće pitanja o dojenju Ako ste majka po prvi put, onda je pred vama zacijelo jako mnogo pitanja i nedoumica. Jedna od vaših briga zacijelo je vezana i uz dojenje. 
   
Stručnjaci tvrde kako je upravo majčino mlijeko najvažnija i najzdravija hrana za dijete u prvih šest mjeseci. Većina žena koje postanu majke mogu i smiju dojiti, a u rijetkim je slučajevima drugačije. 
   
Majčino je mlijeko jedinstven proizvod i nema prave zamjene za njega. Stoga, koliko god se možda u početku bojali dojenja, nemojte se dvoumiti. 
   
Odgovore na najčešće pitanja o dojenju otkrivamo vam u nastavku…
   
   Kako dojenje uopće funkcionira?
   
   
Zdravstveni stručnjaci u prvih šest mjeseci djetetova života preporučaju isključivo dojenje. Nakon toga, lagano možete u djetetovu prehranu početi uvoditi i neke druge namirnice, a o tome se posavjetujte s liječnikom. Većina majki prestaje dojiti svoje dijete nakon druge godine života, međutim vi možete prestati kad god vama najbolje odgovara. Najvažnije što morate znati o dojenju je činjenica da će vam u početku vrlo vjerojatno biti teško i iscrpljujuće, no s vremenom ćete se priviknuti. Najgore što možete učiniti je vršiti pritisak na samu sebe i loše se osjećati zbog problema s dojenjem jer će to negativno utjecati na vaš odnos s bebom. Budite blagi prema sebi i zatražite pomoć, ako mislite da vam je potrebna. 
   
   Je li dojenje dobro za mene i moje dijete?
   
   
Znanstveno je dokazano kako dojenje dugoročno gledano ima pozitivne posljedice za dobrobit vašeg djeteta. Može zaštititi dijete od raznih bolesti i infekcija, uključujući i dijabetes tipa 2 te kardiovaskularnih bolesti kasnije u odrasloj vodi. Također ima zdravstvene prednosti za ženu koja doji jer smanjuje rizik od razvoja karcinoma dojke i jajnika te osteoporoze.
   
   Boli li dojenje?
   
   
Dojenje u pravilu ne bi trebalo boljeti, ako se izvodi pravilno, međutim može boljeti ako nešto nije u redu. Dobra je vijest to da možete učiniti mnoge stvari kako biste smanjili te ublažili bol u bradavicama. Većina problema uzrokovana je neugodnim položajem i krivim pozicioniranjem pa je vrijedno eksperimentirati tako dugo dok ne pronađete pravi način ili zatražite savjet od stručnjaka. Punjenje bradavica mlijekom može izazvati neugodu u početku, međutim ta bol nakon nekoliko mjeseci nestaje. Također, bol možete osjetiti i ako proizvodite previše mlijeka ili niste na vrijeme nahranili svoje dijete. Uspostavljanje redovitog rasporeda dojenja najbolji je način da se to ne dogodi. Postoje i određeni zdravstveni problemi koji mogu izazvati bol u bradavicama, a mastitis – upala tkiva dojke – je jedan od njih. U tom slučaju najbolje je zatražiti pomoć liječnika. Bol u bradavicama čest je problem kod dojilja, osobito u početku stoga neka vas to ne zabrinjava previše.
   
   Što sve smijem jesto kada dojim?
   
   
Prilikom dojenja vrlo je važno da vodite brigu o sebi i svojoj prehrani jer to nije važno samo za vas, već i za vaše dijete. Zbog dojenja biste mogli izgledati pomalo iscprljeno i umornije nego inače stoga pokušajte to riješiti zdravom i uravnoteženom prehranom koja će uključivati puno voća, povrća, proteina, vlakana i mliječnih proizvoda. Nemojte zaboraviti unositi i dovoljno tekućine, najbolje vode. Trebali biste izbjegavati kofein i alkohol.
   
   Smijem li uzimati lijekove tijekom dojenja?
   
   
Prilikom dojenja se ne preporuča uzimati nikakve lijekove, a imate li potrebu za određenim lijekovima ili suplementima, prije toga se svakako posavjetujte sa svojim liječnikom.
   
   Treba li djetetu, uz majčino mlijeko, davati i običnu vodu?
   
   
S obzirom na to da majčino mlijeko sadrži čak 88 posto vode, djetetu tijekom razdoblja dojenja ne trebate davati i običnu vodu, no tijekom velikih vrućina biti će mu potrebne veće količine majčinog mlijeka.
   
   Hoće li dojenje utjecati na izgled mojih dojki?
   
   
Zbog protoka mlijeka kroz dojke prilikom dojenja može doći do laganog rastezanja zbog čega bi vaše grudi mogle promijeniti svoj izgled. Ipak, nemoguće je točno reći hoće li se i kako vaše dojke promijeniti nakon dojenja jer je iskustvo svake žene drugačije. Naime, veća je vjerojatnost da je bilo koja promjena izgleda vaših grudi uzrokovana samom trudnoćom a ne dojenjem.
   
   Je li pristojno dojiti u javnosti?
   
   
Pravog odgovora na ovo pitanje nema, a sve ovisi o vama samima. U početku će vam se dojenje u javnosti možda činiti čudno, no imajte na umu da je ono društveno prihvatljivo za veliku većinu ljudi pa se ne biste trebali sramiti. Namjeravate li dojiti u javnosti, svakako se pobrinite da vam ono bude praktično. Pripazite da nosite odgovarajući grudnjak, a možete sebi kupiti i mali pokrivač ili pak šal kako biste se osjećali opuštenije dok dojite pred drugima.
   
   Izaziva li dojenje kakve nuspojave?
   
   
Hormoni koji se oslobađaju tijekom dojenja mogu imati izazvati određene nuspojave koje se razlikuju od žene do žene, a neke od njih su pospanost, akne, glavobolje, mučnina, gubitak težine i hipersenzibilnost. Ako ste zabrinuti zbog nuspojava koje vam dojenje izaziva, najbolje da se posavjetujete s vlastitim liječnikom.
   
Imajte na umu da je svaki početak težak i da će vam biti potrebno određeno vrijeme dok se ne priviknete na svoje dijete i sebe u ulozi majke. 


   
Foto: Depositphotos.com Ma.G. 

Stvari koje morate znati o dojenju

<para>Dok zubić ne nikne, dijete pojačano slini i ima potrebu stavljati i trljati po ustima vlastite rukice ili gumene igračke. Zbog rasta zubića, djetetu se nerijetko oko usta i brade javlja osip i crvenilo. Kod nekih mališana, dolazi do povišene tjelesne temperature, nesanice i odbijanja hrane.
</para>
<heading4>
 Genijalni trik
</heading4>
<para>
Sve navedeno prošla je i mama Emelia Jackson koja je pronašla genijalni trik da beba ostane smirena i bezbrižna tijekom ovog neugodnog perioda.
</para>
<blockquote>
 <para>Ako vašoj bebi izbijaju zubići, mame stavite malo vode u dudu varalicu i zatim ju stavite u zamrzivač nekoliko sati, napisala je Jackson na svom Facebook profilu.
 </para>
</blockquote>
<para>
 
</para>
<para/>
<para>
 
</para>
<blockquote>
 <para>Ako možemo pronaći jeftine, lake trikove, zašto ne? Mi mame se moramo držati zajedno, tako da mi je drago što sam pomogla nekolicini ljudi, rekla je Jackson za Scary Mommy.</para>
</blockquote>
<para>
 
</para>
<para/>
<para>Neke mame je zanimalo može li beba povući naglo vodu, nakon što se led otopi. Mama Jackson uvjerava da su dude potpuno sigurne i da nema mjesta za brigu.
</para>
<blockquote>
 <para>Budući da postoji toliko mnogo ljudi koji se brinu misleći da moj mali čovjek pije vodu, želim vam pokazati da nema nikakve rupe u ovoj dudi. Apsolutno nema načina da dijete dobije vodu, poručila je mama.</para>
</blockquote>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/obicno-plakanje-ili-nesto-vise-znakovi-koji-ukazuju-na-rast-zubica/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako smiriti bebu tijekom izbijanja zubića? Izbijanje zubića neugodan je period i za bebu i za roditelje. Prvi zubići počinju rasti uglavnom prije navršene prve godine. Dok zubić ne nikne, dijete pojačano slini i ima potrebu stavljati i trljati po ustima vlastite rukice ili gumene igračke. Zbog rasta zubića, djetetu se nerijetko oko usta i brade javlja osip i crvenilo. Kod nekih mališana, dolazi do povišene tjelesne temperature, nesanice i odbijanja hrane.


   Genijalni trik


Sve navedeno prošla je i mama Emelia Jackson koja je pronašla genijalni trik da beba ostane smirena i bezbrižna tijekom ovog neugodnog perioda.


   Ako vašoj bebi izbijaju zubići, mame stavite malo vode u dudu varalicu i zatim ju stavite u zamrzivač nekoliko sati, napisala je Jackson na svom Facebook profilu.
   


 



 


   Ako možemo pronaći jeftine, lake trikove, zašto ne? Mi mame se moramo držati zajedno, tako da mi je drago što sam pomogla nekolicini ljudi, rekla je Jackson za Scary Mommy.


 


Neke mame je zanimalo može li beba povući naglo vodu, nakon što se led otopi. Mama Jackson uvjerava da su dude potpuno sigurne i da nema mjesta za brigu.


   Budući da postoji toliko mnogo ljudi koji se brinu misleći da moj mali čovjek pije vodu, želim vam pokazati da nema nikakve rupe u ovoj dudi. Apsolutno nema načina da dijete dobije vodu, poručila je mama.


   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_zubici_pixabay

Kako smiriti bebu tijekom izbijanja zubića?

<para>Poremećaji pažnje i koncentracije, poteškoće u učenju, ispadi bijesa, pretilost samo su neki od problema s kojima se susreće sve veći broj mališana i njihovih roditelja.</para>
<para>Zbog sve većeg broja izazova s kojima se mali i veliki moraju uhvatiti u koštac, u nedjelju 11.02. s početkom u 14:00 sati u Hrvatskoj kući – Materina priča, Preradovićeva 31 u Zagrebu, Centar za djecu i roditelje novog doba održat će besplatnu radionicu: "Zašto je povratak u prirodu te vraćanje starim običajima važno za djecu!"
</para>
<heading4>
 Polaznici će moći saznati:
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>kako boravak u prirodi poboljšava pažnju kod djece</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kako pridonosi prevenciji ispada bijesa</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kako pridonosi boljoj socijalizaciji djece</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>koje su sve koristi po dječje zdravlje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>važnost nestrukturirane igre</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kako stari običaji potiču osjećaj pripadanja i razvoj identiteta, te socijalizaciju kod djece</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Tko će voditi radionicu?
</heading4>
<para>
Na čelu radionice bit će certificirana NLP trenerica Sanjica Ćaćić i certificirana edukatorica međunarodno priznatog programa The Happiest Baby Iva Brčić mag.soc./phil.
</para>
<heading4>
 O voditeljicama
</heading4>
<para>
 Sanjica Ćaćić, kreatorica programa <ulink url="http://abecedaroditeljstva.com/">Abeceda roditeljstva,</ulink> međunarodno je certificirani NLP master trener, life, business, family i Wingwave coach. Dugogodišnje iskustvo trenerice i edukatorice za komunikacijske vještine odlučila je iskoristiti da pomogne onima koji su svjesni svoje velike odgovornosti kao roditelja i spremni su stjecati nova znanja i vještine kako bi svojoj obitelj osigurali što ljepši život.</para>
<para>
 Iva Brčić mag.soc./phil. je predsjedica udruge <ulink url="http://najsretnijabeba.webs.com/">Najsretnija beba Hrvatska</ulink>, te međunarodno je priznata The Happiest Baby certificirana edukatorica. Provodi prevenciju obiteljskog nasilja nad djecom uz potporu Zaklade Adris, te surađuje s Simbexom Hrvatska u edukaciji roditelja.</para>
<para>U nedjelju slobodno povedite i najmlađe jer su <ulink url="http://djeca.hr/">Djeca.hr</ulink> pripremila prekrasnu kreativnu radionicu na kojoj će djeca oslikavati srca i okvire za fotografije.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/neka-boravak-u-prirodi-bude-cista-zabava-i-uzivancija/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Zašto je povratak u prirodu te vraćanje starim običajima važno za djecu? Danas djeca sve više vremena provode pred ekranima i sve manje se kreću. Poremećaji pažnje i koncentracije, poteškoće u učenju, ispadi bijesa, pretilost samo su neki od problema s kojima se susreće sve veći broj mališana i njihovih roditelja.
Zbog sve većeg broja izazova s kojima se mali i veliki moraju uhvatiti u koštac, u nedjelju 11.02. s početkom u 14:00 sati u Hrvatskoj kući – Materina priča, Preradovićeva 31 u Zagrebu, Centar za djecu i roditelje novog doba održat će besplatnu radionicu: "Zašto je povratak u prirodu te vraćanje starim običajima važno za djecu!"


    Polaznici će moći saznati:


   
      kako boravak u prirodi poboljšava pažnju kod djece
   
   
      kako pridonosi prevenciji ispada bijesa
   
   
      kako pridonosi boljoj socijalizaciji djece
   
   
      koje su sve koristi po dječje zdravlje
   
   
      važnost nestrukturirane igre
   
   
      kako stari običaji potiču osjećaj pripadanja i razvoj identiteta, te socijalizaciju kod djece
   


   Tko će voditi radionicu?


Na čelu radionice bit će certificirana NLP trenerica Sanjica Ćaćić i certificirana edukatorica međunarodno priznatog programa The Happiest Baby Iva Brčić mag.soc./phil.


   O voditeljicama


   Sanjica Ćaćić, kreatorica programa Abeceda roditeljstva, međunarodno je certificirani NLP master trener, life, business, family i Wingwave coach. Dugogodišnje iskustvo trenerice i edukatorice za komunikacijske vještine odlučila je iskoristiti da pomogne onima koji su svjesni svoje velike odgovornosti kao roditelja i spremni su stjecati nova znanja i vještine kako bi svojoj obitelj osigurali što ljepši život.

   Iva Brčić mag.soc./phil. je predsjedica udruge Najsretnija beba Hrvatska, te međunarodno je priznata The Happiest Baby certificirana edukatorica. Provodi prevenciju obiteljskog nasilja nad djecom uz potporu Zaklade Adris, te surađuje s Simbexom Hrvatska u edukaciji roditelja.
U nedjelju slobodno povedite i najmlađe jer su Djeca.hr pripremila prekrasnu kreativnu radionicu na kojoj će djeca oslikavati srca i okvire za fotografije.

   
      
   
 Klinfo.hr 

obitelj_zima_pixabay

Zašto je povratak u prirodu te vraćanje starim običajima važno za djecu?

<para>Ipak, htjeli mi to priznati ili ne, biranje dječjih imena jedan je od najuzbudljivijih trenutaka na početku roditeljstva kojem pridajemo veliku važnost i kojem se svaki put iznova veselimo.</para>
<para>Sudeći prema podatcima matičnih ureda koje je prikupio web portal <ulink url="https://www.znacenje-imena.com/najpopularnija_hrvatska_imena_2017_ZAGREB">znacenje-imena.com</ulink>, većina roditelja u Hrvatskoj vole kraća i većinom tradicionalna imena. Ovaj put, zanimalo nas je koja su bila najpopularnija imena za bebe u glavnom gradu Hrvatske prošle godine.
</para>
<heading4>
 Imena za dječake 2017. u Zagrebu
</heading4>
<para>
Tijekom 2017. godine u Zagrebu se najviše dječaka odazivalo na ime Luka. Luka je muško ime grčkog porijekla izvedeno od grčke riječi "luks" što znači "svjetlost, svjetleći". Ovo ime je na vrhu liste najčešće davanih imena dječacima rođenim u Hrvatskoj u proteklih 10 godina. Ime je veoma popularno i u raznim europskim zemljama. U Austriji je posljednjih 12 godina na listi popularnosti na prvom mjestu, a i u Njemačkoj je ime na samom vrhu liste. Na drugom i trećem mjestu našli su se Jakov i David. Odmah iza njih, slijede ih Ivan i Petar. Jan se naime, po prvi put našao među 15 najpopularnijih imena.
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Luka
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Jakov
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 David
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Ivan
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Petar
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Matej</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Marko</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mihael</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Filip</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Fran</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Josip</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Karlo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mateo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Leon</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jan</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<heading4>
 Imena za djevojčice 2017. u Zagrebu
</heading4>
<para>
Kao i pretprošle godine, Mia i Lucija zauzele su prvo i drugo mjesto. Nika se popela na treće mjesto, a odmah iza nje, na četvrtom mjestu našla se Ana koja je u posljednjih sto godina uvijek na vrhu top liste najpopularnijih imena. Inače, ime potječe iz starohebrejskog "Hannah" tj. "hanna" od korijena h-n-n, u značenju "milost, zahvalnost." Tijekom desetljeća, od ovog imena izvedena su imena Aneta, Anica, Anita, Anja, Ankica itd.</para>
<para>Na petom mjestu našla se Marija koja je latinska forma hebrejskog imena "Mirjam." Samo značenje imena nije u potpunosti razjašnjeno. Neki tumače da je ime izvedeno od egipatskog "mry" što znači "voljena", a neki smatraju da je ime nastalo od hebrejskog "mir" što znači "gorko" i "jam" što znači "more."
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>
 Mia
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Lucija
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Nika
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Ana
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Marija
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sara</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Marta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Elena</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ema</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Petra</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Eva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dora</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Iva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lara</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<heading4>
 Otkud Maša?
</heading4>
<para>
Iako se nije našla na listi 15 najpopularnijih ženskih imena u Zagrebu, Maša je 2015. prvi put ušla među prvih 30 imena. Maša je inače varijanta imena Magdalena ili Marija. Primjerice, u dalekoj Rusiji je zastupljeno više od dvadeset različitih formi imena Marija, a Maša je jedna od najčešćih. Prije su se ovako zvale ruske bake od milja, kojima je pravo ime bilo Marija. Možda je i popularni dječji crtani film "Maša i medvjed" imao utjecaja na sve veću popularnost ovog imena.
</para>
<heading4>
 Imena prije 100 godina i sad
</heading4>
<para>
Pogledamo li statistiku posljednjih sto godina, uočavamo da su se trendovi mijenjali. Nekad popularna imena tijekom godina nestala su s listi najčešćih, a njihova mjesta zauzela su neka druga imena. Ipak, pojedina imena uspjela su tijekom svih tih godina zadržati svoju čar i šarm. Ana i Marija kod djevojčica i Ivan i Petar, čini se da su imena kojima godine ne mogu ništa. Ivan je u generaciji 1920. do 1930. bio najčešće dodjeljivano ime. Petar se na na top 10 listi pojavio 1930. godine. Dragutin, Milan, Vladimir, Branko, Mirko još su se prije 2. svjetskog rata redovito nalazila na listama najpoželjnijih imena. Nakon 1940. godine mjesta najpopularnijih imena zauzeli su Željko, Zlatko, Mladen, Goran, Zoran. Danas su, sudeći prema dostupnim podatcima skoro pa skroz nestala sa scene.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/djecja-imena-i-njihovo-znacenje-u-odrastanju-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovo su najpopularnija dječja imena u Zagrebu prošle godine "Manje je bitno kako će se zvati, nek je živo i zdravo!" To prvo kažemo kad nas upitaju koje ćemo ime nadjenuti bebi. Ipak, htjeli mi to priznati ili ne, biranje dječjih imena jedan je od najuzbudljivijih trenutaka na početku roditeljstva kojem pridajemo veliku važnost i kojem se svaki put iznova veselimo.
Sudeći prema podatcima matičnih ureda koje je prikupio web portal znacenje-imena.com, većina roditelja u Hrvatskoj vole kraća i većinom tradicionalna imena. Ovaj put, zanimalo nas je koja su bila najpopularnija imena za bebe u glavnom gradu Hrvatske prošle godine.


   Imena za dječake 2017. u Zagrebu


Tijekom 2017. godine u Zagrebu se najviše dječaka odazivalo na ime Luka. Luka je muško ime grčkog porijekla izvedeno od grčke riječi "luks" što znači "svjetlost, svjetleći". Ovo ime je na vrhu liste najčešće davanih imena dječacima rođenim u Hrvatskoj u proteklih 10 godina. Ime je veoma popularno i u raznim europskim zemljama. U Austriji je posljednjih 12 godina na listi popularnosti na prvom mjestu, a i u Njemačkoj je ime na samom vrhu liste. Na drugom i trećem mjestu našli su se Jakov i David. Odmah iza njih, slijede ih Ivan i Petar. Jan se naime, po prvi put našao među 15 najpopularnijih imena.


   
      
         Luka
      
   
   
      
         Jakov
      
   
   
      
         David
      
   
   
      
         Ivan
      
   
   
      
         Petar
      
   
   
      Matej
   
   
      Marko
   
   
      Mihael
   
   
      Filip
   
   
      Fran
   
   
      Josip
   
   
      Karlo
   
   
      Mateo
   
   
      Leon
   
   
      Jan
   


   Imena za djevojčice 2017. u Zagrebu


Kao i pretprošle godine, Mia i Lucija zauzele su prvo i drugo mjesto. Nika se popela na treće mjesto, a odmah iza nje, na četvrtom mjestu našla se Ana koja je u posljednjih sto godina uvijek na vrhu top liste najpopularnijih imena. Inače, ime potječe iz starohebrejskog "Hannah" tj. "hanna" od korijena h-n-n, u značenju "milost, zahvalnost." Tijekom desetljeća, od ovog imena izvedena su imena Aneta, Anica, Anita, Anja, Ankica itd.
Na petom mjestu našla se Marija koja je latinska forma hebrejskog imena "Mirjam." Samo značenje imena nije u potpunosti razjašnjeno. Neki tumače da je ime izvedeno od egipatskog "mry" što znači "voljena", a neki smatraju da je ime nastalo od hebrejskog "mir" što znači "gorko" i "jam" što znači "more."


   
      
         Mia
      
   
   
      
         Lucija
      
   
   
      
         Nika
      
   
   
      
         Ana
      
   
   
      
         Marija
      
   
   
      Sara
   
   
      Marta
   
   
      Elena
   
   
      Ema
   
   
      Petra
   
   
      Lana
   
   
      Eva
   
   
      Dora
   
   
      Iva
   
   
      Lara
   


   Otkud Maša?


Iako se nije našla na listi 15 najpopularnijih ženskih imena u Zagrebu, Maša je 2015. prvi put ušla među prvih 30 imena. Maša je inače varijanta imena Magdalena ili Marija. Primjerice, u dalekoj Rusiji je zastupljeno više od dvadeset različitih formi imena Marija, a Maša je jedna od najčešćih. Prije su se ovako zvale ruske bake od milja, kojima je pravo ime bilo Marija. Možda je i popularni dječji crtani film "Maša i medvjed" imao utjecaja na sve veću popularnost ovog imena.


   Imena prije 100 godina i sad


Pogledamo li statistiku posljednjih sto godina, uočavamo da su se trendovi mijenjali. Nekad popularna imena tijekom godina nestala su s listi najčešćih, a njihova mjesta zauzela su neka druga imena. Ipak, pojedina imena uspjela su tijekom svih tih godina zadržati svoju čar i šarm. Ana i Marija kod djevojčica i Ivan i Petar, čini se da su imena kojima godine ne mogu ništa. Ivan je u generaciji 1920. do 1930. bio najčešće dodjeljivano ime. Petar se na na top 10 listi pojavio 1930. godine. Dragutin, Milan, Vladimir, Branko, Mirko još su se prije 2. svjetskog rata redovito nalazila na listama najpoželjnijih imena. Nakon 1940. godine mjesta najpopularnijih imena zauzeli su Željko, Zlatko, Mladen, Goran, Zoran. Danas su, sudeći prema dostupnim podatcima skoro pa skroz nestala sa scene.

   
      
   
 Petra Majetić 

beba_pixabay

Ovo su najpopularnija dječja imena u Zagrebu prošle godine

<para>Za sada se još uvijek radi o specifičnim situacijama i oblicima učenja, no u bliskoj budućnosti svakako možemo očekivati potpunu digitalizaciju i robotizaciju obrazovanja, gdje će roboti biti povezani s računalima i tabletima te djeci prenositi informacije i znanje na vrlo personalizirani i individualizirani način. Gdje će svoje mjesto u svemu tome naći odgoj, koji je također vrlo važan dio školstva, ne znamo.</para>
<para>U Ujedinjenom kraljevstvu robot imena Steve već je u aktivnoj uporabi te podučava djecu s poremećajima iz spektra autizma. U školi <emphasis>Priors Court</emphasis> humanoidni robot Steve pomaže djeci i mladima s autizmom savladavati socijalne vještine. Robot nema facijalnu ekspresiju niti koristi različite tonalitete glasa u govoru i čini se kako je to njegov plus, jer su istraživanja pokazala da se autistična djeca s njime puno lakše povezuju i ulaze u interakciju, nego s ljudskim učiteljima.</para>
<para>"Robot ulazi u interakciju s djecom koja imaju problema u komunikaciji, a ujedno učiteljima služi kao dobar alat da dopru do te djece i to na način na koji je to nekad bilo nemoguće", kazao je Carl Clement, osnivač tvrtke Emotion Robotics koja je programirala robota Stevea.</para>
<para>Roboti se koriste i za podučavanje djece koja ne mogu biti prisutna na satu u učionici, odnosno za učenje na daljinu. Norveška start-up tvrtka <emphasis>No Isolation</emphasis> kreirala je robota koji pomaže djeci dugotrajnije odsutnoj s nastave zbog težih oboljenja. Robot funkcionira kao avatar koji sjedi u razredu, a preko njega i njegovih "očiju" dijete može iz kreveta i putem tableta pratiti i sudjelovati na nastavi.
</para>
<heading2>Budućnost robota u nastavi već je ovdje</heading2>
<para>
Bivši inženjer u IBM-u, osnivač DaVinci Instituta i futurist, Thomas Frey, predviđa da će do 2030. godine učenje pomoću robota biti sasvim uobičajeno - čak i za djecu.</para>
<para>Frey tvrdi da, kako bi studenti mogli učiti kroz napredni online tečaj, prvo moramo izgraditi obrazovni program koji će prepoznati individualne procese učenja i preferirane strategije učenja kod svakog djeteta. Tako će djeca u vrlo bliskoj budućnosti učiti ono što su njihovi interesi, a učit će ih brže i brže tijekom vremena. Cilj je "dovesti" svakog pojedinca na razinu znanja koju kroz tradicionalno obrazovanje ne može dosegnuti. Robotičko obrazovanje bilo bi dostupno svakom djetetu na svijetu s pristupom internetu i davalo jednaku šansu svima. Učenici više ne bi trebali živjeti u okruzima s određenom razinom bogatstva da bi dobili pristojno obrazovanje. Osim toga, učenici se više ne bi dosađivali lekcijama koje se prebrzo ili previše sporo obrađuju, odnosno ne bi učili ono što ih ne zanima i u čemu nisu dobri. Roboti bi djecu mogli pripremati za karijeru koju bi voljeli.</para>
<para>Bez obzira što su se platforme za učenje već sada pokazale vrlo učinkovitima, još uvijek postoji veliko društveno nepovjerenje prema robotima, posebno unutar tradicionalnih sektora poput obrazovanja. Istraživanje Europske komisije pokazalo je da oko 34 posto stanovnika EU smatra da bi roboti trebali u potpunosti biti zabranjeni u učionicama.</para>
<para>Frey smatra kako se promjena od učiteljice koja djecu dočekuje sa smiješkom i toplinom, pa do robota bez ekspresije lica i emocija, neće dogoditi preko noći. Ipak, tehnologija toliko brzo napreduje, da je gotovo pa sigurno kako našu unuci više neće trebati dolaziti u stvarnu školu, sjesti u školsku klupu, dići se i pozdraviti učiteljicu, zapisivati gradivo u bilježnicu i pisati diktate.</para>

Roboti u nastavi su budućnost obrazovanja i već su među učenicima u školama Obrazovanje kakvo poznajemo polagano se mijenja i, sviđalo se to nama ili ne, roboti lagano zamjenjuju učitelje od krvi i mesa. Za sada se još uvijek radi o specifičnim situacijama i oblicima učenja, no u bliskoj budućnosti svakako možemo očekivati potpunu digitalizaciju i robotizaciju obrazovanja, gdje će roboti biti povezani s računalima i tabletima te djeci prenositi informacije i znanje na vrlo personalizirani i individualizirani način. Gdje će svoje mjesto u svemu tome naći odgoj, koji je također vrlo važan dio školstva, ne znamo.
U Ujedinjenom kraljevstvu robot imena Steve već je u aktivnoj uporabi te podučava djecu s poremećajima iz spektra autizma. U školi Priors Court humanoidni robot Steve pomaže djeci i mladima s autizmom savladavati socijalne vještine. Robot nema facijalnu ekspresiju niti koristi različite tonalitete glasa u govoru i čini se kako je to njegov plus, jer su istraživanja pokazala da se autistična djeca s njime puno lakše povezuju i ulaze u interakciju, nego s ljudskim učiteljima.
"Robot ulazi u interakciju s djecom koja imaju problema u komunikaciji, a ujedno učiteljima služi kao dobar alat da dopru do te djece i to na način na koji je to nekad bilo nemoguće", kazao je Carl Clement, osnivač tvrtke Emotion Robotics koja je programirala robota Stevea.
Roboti se koriste i za podučavanje djece koja ne mogu biti prisutna na satu u učionici, odnosno za učenje na daljinu. Norveška start-up tvrtka No Isolation kreirala je robota koji pomaže djeci dugotrajnije odsutnoj s nastave zbog težih oboljenja. Robot funkcionira kao avatar koji sjedi u razredu, a preko njega i njegovih "očiju" dijete može iz kreveta i putem tableta pratiti i sudjelovati na nastavi.

Budućnost robota u nastavi već je ovdje

Bivši inženjer u IBM-u, osnivač DaVinci Instituta i futurist, Thomas Frey, predviđa da će do 2030. godine učenje pomoću robota biti sasvim uobičajeno - čak i za djecu.
Frey tvrdi da, kako bi studenti mogli učiti kroz napredni online tečaj, prvo moramo izgraditi obrazovni program koji će prepoznati individualne procese učenja i preferirane strategije učenja kod svakog djeteta. Tako će djeca u vrlo bliskoj budućnosti učiti ono što su njihovi interesi, a učit će ih brže i brže tijekom vremena. Cilj je "dovesti" svakog pojedinca na razinu znanja koju kroz tradicionalno obrazovanje ne može dosegnuti. Robotičko obrazovanje bilo bi dostupno svakom djetetu na svijetu s pristupom internetu i davalo jednaku šansu svima. Učenici više ne bi trebali živjeti u okruzima s određenom razinom bogatstva da bi dobili pristojno obrazovanje. Osim toga, učenici se više ne bi dosađivali lekcijama koje se prebrzo ili previše sporo obrađuju, odnosno ne bi učili ono što ih ne zanima i u čemu nisu dobri. Roboti bi djecu mogli pripremati za karijeru koju bi voljeli.
Bez obzira što su se platforme za učenje već sada pokazale vrlo učinkovitima, još uvijek postoji veliko društveno nepovjerenje prema robotima, posebno unutar tradicionalnih sektora poput obrazovanja. Istraživanje Europske komisije pokazalo je da oko 34 posto stanovnika EU smatra da bi roboti trebali u potpunosti biti zabranjeni u učionicama.
Frey smatra kako se promjena od učiteljice koja djecu dočekuje sa smiješkom i toplinom, pa do robota bez ekspresije lica i emocija, neće dogoditi preko noći. Ipak, tehnologija toliko brzo napreduje, da je gotovo pa sigurno kako našu unuci više neće trebati dolaziti u stvarnu školu, sjesti u školsku klupu, dići se i pozdraviti učiteljicu, zapisivati gradivo u bilježnicu i pisati diktate. Jelena Kovačić 

robot ucitelj prtscr

Roboti u nastavi su budućnost obrazovanja i već su među učenicima u školama

<para>“Mama, tata, ja ne bi više išao/la na ples/nogomet... Postalo mi je dosadno!”</para>
<para>Kada dijete kao iz vedra neba kaže da želi prestati odlaziti na određenu aktivnost, kod roditelja se javlja cijeli niz upitnika? Je li u redu da prestane? Trebam li ga u tome podržati i ispisati čim mu splasne interes? Trebam li ga nagovarati da ostane?
</para>
<heading4>
 Prolazna faza ili?
</heading4>
<para>
Djeca, kao i odrasli imaju svoje dobre i loše dane. Na roditelju je da procijeni je li riječ o prolaznoj fazi ili nečem ozbiljnijem što zahtijeva razgovor s djetetom. Ukoliko dijete na slobodnu aktivnost odlazi prigovarajući, a kući dolazi s osmijehom i zadovoljan, nema razloga za brigu.</para>
<para>Vjerojatno je riječ o još jednoj fazi na koju ne treba previše obraćati pozornost. Međutim, ukoliko je on uporan u želji da prestane odlaziti na slobodnu aktivnost, posjednite ga, porazgovarajte s njim, pokušajte dokučiti što se događa u njegovoj maloj glavici.
</para>
<heading4>
 Praktična rješenja
</heading4>
<para>
Ponekad je dijete preopterećeno i dosta mu je školskih, a nakon toga i izvanškolskih aktivnosti. U takvim situacijama djetetu je potreban odmak na određeno vrijeme. Iznimno je važno da roditelj procijeni kad je dijete zasićeno dodatnim aktivnostima i kad treba stati na loptu. Potražite praktična rješenja na zadovoljstvo cijele obitelji. Raspitajte se može li dijete propustiti koji put odlazak na slobodnu aktivnost, a još uvijek biti dio tima? Ukoliko trenira neki sport može li se rekreativno baviti njime?</para>
<para>Djetetu treba dati do znanja da brzo odustajanje nikamo ne vodi. Treba mu objasniti da nije svaki put u redu odustati. Svaki trud i napor, prije ili kasnije dovedu do zadovoljstva i osjećaja sreće. Ponekad treba biti ustrajan i uporan! Vođeni tim načelima, dogovorite se s djetetom da samom sebi i aktivnosti na koju odlazi pruži još jednu priliku. Neka uloži dodatni trud u slobodnu aktivnost, a zatim mu dajte priliku da donese odluku želi li i dalje prestati ili ipak nastaviti s izvanškolskim obavezama.
</para>
<heading4>
 Molim bez podmićivanja!
</heading4>
<para>
"Ukoliko nastaviš s aktivnošću, kupit ću ti..." Nemojte se stavljati u poziciju podmićivanja vlastitog djeteta. Prijetiti kaznama također nije preporučljivo. Slobodne aktivnosti na koje odlazi vaše dijete moraju biti zabavne, poučne i poticajne. Nagrade i kazne su kratkoročnog djelovanja i potkopavaju motivaciju za uspjehom.
</para>
<heading4>
 Kada podržati dijete?
</heading4>
<para>
Ako dijete i dalje negoduje prilikom svakog odlaska na slobodnu aktivnost, vrijeme je da kažete: "Ok, nemoj više ići ako ne želiš." Djetetovo nezadovoljstvo i frustracija lako mogu prerasti u mržnju prema svim izvannastavnim aktivnostima. Stoga, podržite odluku svog djeteta, i to ne samo riječima već i djelima. Dajte mu vremena da odahne i pronađe potrebno vrijeme za opuštanje kod kuće i igru sa svojim prijateljima. Djeca vole istraživati, biti znatiželjna, sudjelovati.... Stoga, vjerujemo da će i vaše dijete vrlo brzo pronaći slobodnu aktivnost s koje će se vraćati sretan i zadovoljan.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/djevojcice-muski-sportovi-sto-vasa-princeza-zeli-postati-nogometasica/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što napraviti kada dijete želi odustati od slobodne aktivnosti? I taman kada ste pomislili da je vaše dijete napokon pronašlo slobodnu aktivnost na koju će barem neko vrijeme s guštom odlaziti, uslijedio je hladni tuš. “Mama, tata, ja ne bi više išao/la na ples/nogomet... Postalo mi je dosadno!”
Kada dijete kao iz vedra neba kaže da želi prestati odlaziti na određenu aktivnost, kod roditelja se javlja cijeli niz upitnika? Je li u redu da prestane? Trebam li ga u tome podržati i ispisati čim mu splasne interes? Trebam li ga nagovarati da ostane?


   Prolazna faza ili?


Djeca, kao i odrasli imaju svoje dobre i loše dane. Na roditelju je da procijeni je li riječ o prolaznoj fazi ili nečem ozbiljnijem što zahtijeva razgovor s djetetom. Ukoliko dijete na slobodnu aktivnost odlazi prigovarajući, a kući dolazi s osmijehom i zadovoljan, nema razloga za brigu.
Vjerojatno je riječ o još jednoj fazi na koju ne treba previše obraćati pozornost. Međutim, ukoliko je on uporan u želji da prestane odlaziti na slobodnu aktivnost, posjednite ga, porazgovarajte s njim, pokušajte dokučiti što se događa u njegovoj maloj glavici.


   Praktična rješenja


Ponekad je dijete preopterećeno i dosta mu je školskih, a nakon toga i izvanškolskih aktivnosti. U takvim situacijama djetetu je potreban odmak na određeno vrijeme. Iznimno je važno da roditelj procijeni kad je dijete zasićeno dodatnim aktivnostima i kad treba stati na loptu. Potražite praktična rješenja na zadovoljstvo cijele obitelji. Raspitajte se može li dijete propustiti koji put odlazak na slobodnu aktivnost, a još uvijek biti dio tima? Ukoliko trenira neki sport može li se rekreativno baviti njime?
Djetetu treba dati do znanja da brzo odustajanje nikamo ne vodi. Treba mu objasniti da nije svaki put u redu odustati. Svaki trud i napor, prije ili kasnije dovedu do zadovoljstva i osjećaja sreće. Ponekad treba biti ustrajan i uporan! Vođeni tim načelima, dogovorite se s djetetom da samom sebi i aktivnosti na koju odlazi pruži još jednu priliku. Neka uloži dodatni trud u slobodnu aktivnost, a zatim mu dajte priliku da donese odluku želi li i dalje prestati ili ipak nastaviti s izvanškolskim obavezama.


   Molim bez podmićivanja!


"Ukoliko nastaviš s aktivnošću, kupit ću ti..." Nemojte se stavljati u poziciju podmićivanja vlastitog djeteta. Prijetiti kaznama također nije preporučljivo. Slobodne aktivnosti na koje odlazi vaše dijete moraju biti zabavne, poučne i poticajne. Nagrade i kazne su kratkoročnog djelovanja i potkopavaju motivaciju za uspjehom.


   Kada podržati dijete?


Ako dijete i dalje negoduje prilikom svakog odlaska na slobodnu aktivnost, vrijeme je da kažete: "Ok, nemoj više ići ako ne želiš." Djetetovo nezadovoljstvo i frustracija lako mogu prerasti u mržnju prema svim izvannastavnim aktivnostima. Stoga, podržite odluku svog djeteta, i to ne samo riječima već i djelima. Dajte mu vremena da odahne i pronađe potrebno vrijeme za opuštanje kod kuće i igru sa svojim prijateljima. Djeca vole istraživati, biti znatiželjna, sudjelovati.... Stoga, vjerujemo da će i vaše dijete vrlo brzo pronaći slobodnu aktivnost s koje će se vraćati sretan i zadovoljan.

   
      
   
 Petra Majetić 

djeca_sport_pixabay

Što napraviti kada dijete želi odustati od slobodne aktivnosti?

<para>Novo doba donijelo je razne poteškoće oko balansiranja obrazovanja i karijere s majčinstvom. Nadalje, sve više parova ima financijskih problema te osjeća ekonomsku nestabilnost, što je također razlog za neupuštanje u majčinstvo, odnosno roditeljstvo do određene zrele dobi. Odgađanje roditeljstva svakako ima svojih prednosti, no žene koje su kasnije postale majke sve se češće nađu u situaciji da s jedne strane trebaju brinuti o maloljetnoj djeci, a s druge strane o vlastitim roditeljima. Termin koji objašnjava ovu društvenu pojavu i status na stotine tisuća žena je - sendvič generacija.
</para>
<para>Prema podacima <emphasis>Državnog zavoda za statistiku</emphasis>, u Hrvatskoj je 1960. godine prosječna dob žene pri prvom porodu bila 23,5 godina, a 2015. godine već je narasla na 28,6 godina. Paralelno s ovom promjenom, promijenila se i prosječna očekivana životna dob. Ona je u Hrvatskoj 1960. godine bila 64,6 godina, a 2015. godine 77,3 godine.
</para>
<heading2>Sendvič generacija i kvaliteta života</heading2>
<para>
Istraživanja pokazuju da paralelna briga za maloljetnu djecu i za stare i/ili onemoćale roditelje najčešće pada na leđa žena te ih financijski, emocionalno i fizički iscrpljuje, odnosno ima utjecaja na njihovu kvalitetu života. Žene koje kasnije postaju majke, mogu imati roditelje starije od 70 godina koji nisu uvijek dovoljno vitalni i zdravi da pomažu oko unuka. Stoga "stariji" roditelji često ne mogu računati na pomoć baka i djedova. Štoviše, često moraju o njima brinuti uz odgoj i podizanje vlastite djece.</para>
<para>U svakodnevnom životu to može biti teško. Tipičan primjer je situacija kada je bolesno dijete, a bolestan je i roditelj. I jednog i drugog treba voziti doktoru, pa u bolnicu na pretrage, pa u ljekarnu po lijekove. Osim trčanja po ordinacijama, tu su i vlastiti posao, briga za kućanstvo, čišćenje, pranje, kuhanje, prethodno zakazane obaveze, kućni ljubimci. Nekad je tu i drugo dijete koje traži svoju pažnju i koje treba odvesti u vrtić, školu i izvannastavnu aktivnost. I da ne zaboravimo, tu je i drugi roditelj, onaj koji nije bolestan, ali traži brigu i pažnju. Često se dogodi da osim svojih roditelja, žena brine i o partnerovim roditeljima, a ponekad se tu nađe i baka ili djed koji su još stariji i još nemoćniji te im trebaju vrlo posvećena briga i pomoć.
</para>
<para>Ako pitate žene, reći će vam da im ništa nije teško napraviti za svoje dijete ili za svoje roditelje, no činjenica je da je "sendvič generacija" žena itekako pod pritiskom i da za cijelokupno društvo to nije pozitivno. Pa tako bilježimo sve više ovisnosti o alkoholu kod žena između 35 i 60 godina i sve veću potrošnju antidepresiva i drugih lijekova. Svjedočimo kroničnom umoru i stresu koji je okidač za mnoge kronične bolesti kod žena.</para>
<para>Društvo će kad-tad morati pronaći neko rješenje za ovaj fenomen, jer on zahvaća na stotine tisuća žena. Dok na institucionalnoj ili društveno-političkoj razini ne dobijemo rješenje, ženama koje su pod ovakvom vrstom stresa savjetuje se da zatraže pomoć u svakodnevnim obavezama od članova obitelji i prijatelja, da pronađu nekog s kime će o stresu "sendvič generacije" moći razgovarati, ali po potrebi i terapeuta koji će im pomoći da se osnaže i na pravilan način izbace iz sebe napetost. Pomoći mogu i meditacije, šetnje, joga i masaže. Važno je uspostaviti balans između tuđih i vlastitih potreba. Naravno, to je lakše reći nego učiniti, ali važno je barem pokušati.</para>

Jeste li i vi dio takozvane "sendvič generacije" žena? Statistike diljem svijeta pokazuju da se u razvijenim zemljama sve više žena odlučuje odgađati majčinstvo. Novo doba donijelo je razne poteškoće oko balansiranja obrazovanja i karijere s majčinstvom. Nadalje, sve više parova ima financijskih problema te osjeća ekonomsku nestabilnost, što je također razlog za neupuštanje u majčinstvo, odnosno roditeljstvo do određene zrele dobi. Odgađanje roditeljstva svakako ima svojih prednosti, no žene koje su kasnije postale majke sve se češće nađu u situaciji da s jedne strane trebaju brinuti o maloljetnoj djeci, a s druge strane o vlastitim roditeljima. Termin koji objašnjava ovu društvenu pojavu i status na stotine tisuća žena je - sendvič generacija.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 1960. godine prosječna dob žene pri prvom porodu bila 23,5 godina, a 2015. godine već je narasla na 28,6 godina. Paralelno s ovom promjenom, promijenila se i prosječna očekivana životna dob. Ona je u Hrvatskoj 1960. godine bila 64,6 godina, a 2015. godine 77,3 godine.

Sendvič generacija i kvaliteta života

Istraživanja pokazuju da paralelna briga za maloljetnu djecu i za stare i/ili onemoćale roditelje najčešće pada na leđa žena te ih financijski, emocionalno i fizički iscrpljuje, odnosno ima utjecaja na njihovu kvalitetu života. Žene koje kasnije postaju majke, mogu imati roditelje starije od 70 godina koji nisu uvijek dovoljno vitalni i zdravi da pomažu oko unuka. Stoga "stariji" roditelji često ne mogu računati na pomoć baka i djedova. Štoviše, često moraju o njima brinuti uz odgoj i podizanje vlastite djece.
U svakodnevnom životu to može biti teško. Tipičan primjer je situacija kada je bolesno dijete, a bolestan je i roditelj. I jednog i drugog treba voziti doktoru, pa u bolnicu na pretrage, pa u ljekarnu po lijekove. Osim trčanja po ordinacijama, tu su i vlastiti posao, briga za kućanstvo, čišćenje, pranje, kuhanje, prethodno zakazane obaveze, kućni ljubimci. Nekad je tu i drugo dijete koje traži svoju pažnju i koje treba odvesti u vrtić, školu i izvannastavnu aktivnost. I da ne zaboravimo, tu je i drugi roditelj, onaj koji nije bolestan, ali traži brigu i pažnju. Često se dogodi da osim svojih roditelja, žena brine i o partnerovim roditeljima, a ponekad se tu nađe i baka ili djed koji su još stariji i još nemoćniji te im trebaju vrlo posvećena briga i pomoć.

Ako pitate žene, reći će vam da im ništa nije teško napraviti za svoje dijete ili za svoje roditelje, no činjenica je da je "sendvič generacija" žena itekako pod pritiskom i da za cijelokupno društvo to nije pozitivno. Pa tako bilježimo sve više ovisnosti o alkoholu kod žena između 35 i 60 godina i sve veću potrošnju antidepresiva i drugih lijekova. Svjedočimo kroničnom umoru i stresu koji je okidač za mnoge kronične bolesti kod žena.
Društvo će kad-tad morati pronaći neko rješenje za ovaj fenomen, jer on zahvaća na stotine tisuća žena. Dok na institucionalnoj ili društveno-političkoj razini ne dobijemo rješenje, ženama koje su pod ovakvom vrstom stresa savjetuje se da zatraže pomoć u svakodnevnim obavezama od članova obitelji i prijatelja, da pronađu nekog s kime će o stresu "sendvič generacije" moći razgovarati, ali po potrebi i terapeuta koji će im pomoći da se osnaže i na pravilan način izbace iz sebe napetost. Pomoći mogu i meditacije, šetnje, joga i masaže. Važno je uspostaviti balans između tuđih i vlastitih potreba. Naravno, to je lakše reći nego učiniti, ali važno je barem pokušati. Jelena Kovačić 

kcer unuka baka pixabay

Jeste li i vi dio takozvane "sendvič generacije" žena?

<para>Točno vrijeme ovulacije i trenutka kad će jajna stanica biti spremna za osvajanje presudno je važno za začeće. Iako je najbolje imati spolni odnos na dan ovulacije, jajna stanica može biti oplođena čak i ako ste spolni odnos imali nekoliko dana prije ovulacije.
</para>
<heading4>
 Menstrualni ciklus
</heading4>
<para>
Druga polovica vašeg mjesečnog menstrualnog ciklusa - razdoblje između ovulacije i početka sljedeće mjesečnice prilično je predvidljivo jer ne traje dulje od 16 dana. Najčešće između 12 i 14 dana. Ako mjesečnicu dobivate 30 dana nakon početka prethodne, ovulacija se vjerojatno događa na polovici vašega ciklusa, tj. između 14. i 18. dana. Ako su vam mjesečnice neredovite, saznanja o plodnim danima nećete moći izvući iz mjesečnog ciklusa.
</para>
<heading4>
 Bazalna tjelesna temperatura
</heading4>
<para>
U prvom dijelu ciklusa, prije ovulacije dominira estrogen. Ovulacija izaziva porast količine progesterona koji pomaže pripremi vaše maternice za oplođenu jajnu stanicu. S porastom razine progesterona događa se porast vaše tjelesne temperature za otprilike pola stupnja. Ako bilježite bazalnu tjelesnu temperaturu dan ili dva nakon ovulacije primijetit ćete njezin porast. Bazalnu temperaturu treba mjeriti rano ujutro, nakon najmanje tri do pet sati spavanja i prije no što ustanete tijekom nekoliko mjeseci.
</para>
<heading4>
 Vaginalni isjedak
</heading4>
<para>
Jeste li ikada primijetili da su vam gaćice katkad vlažne i mokre? Posrijedi je vaginalni iscjedak ili cervikalna sluz koja spada u jedan od najdjelotvornijih načina praćenja vlastite plodnosti. Cervikalna sluz mijenja se u svakoj fazi ciklusa. Ako želite povećati šansu za trudnoćom, cervikalna sluz mora biti skliska, rastezljiva, prozirna, konzistencijom slična bjelanjku. Takva sluz je najplodnija te govori da se događa ovulacija. Imajte na umu da je kvaliteta cervikalne sluzi važnija od kvantitete. Isto tako, plodnu cervikalnu sluz nemojte pogrešno poistovjetiti s vlažnim, skliskim osjetom koji se pojavi kad se uzbudite. Cervikalnu sluz osjećate ili je možete opaziti cijeloga dana i ostaje na prstu dok je ne obrišete.
</para>
<heading4>
 Promjene na tijelu
</heading4>
<para>
Položaj vrata maternice ima presudnu ulogu ne samo u trudnoći, nego i nastojanju da ustanovite kako da zatrudnite. S približavanjem ovulacije, vrat maternice se podiže, blago otvara i omekša što omogućuje lakši prolazak spermija na putu prema jajnoj stanici.</para>
<para>Neke žene u vrijeme ovulacije osjećaju blagu bol u donjem dijelu trbuha ili nabubrenost vulve i stidnih usana, najčešće na strani na kojoj se odvija ovulacija. Manji broj žena opaža lagano krvarenje na sredini ciklusa, na dan ovulacije. Krvarenje je prouzročeno naglim padom estrogena neposredno prije ovulacije te u tom trenutku nedovoljnom količinom progesterona za održavanje sluznice maternice.</para>
<para>(Izvor: <emphasis>Što očekivati prije trudnoće</emphasis>, Heidi Murkoff i Sharon Mazel)</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/kako-do-zdrave-trudnoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako prepoznati znakove ovulacije? Promatrajući promjene u svojeme tijelu. Promjene na koje dosad možda uglavnom niste obraćali pozornost. Majka Priroda svaki mjesec šalje znakove koji nagovještavaju ovulaciju. Točno vrijeme ovulacije i trenutka kad će jajna stanica biti spremna za osvajanje presudno je važno za začeće. Iako je najbolje imati spolni odnos na dan ovulacije, jajna stanica može biti oplođena čak i ako ste spolni odnos imali nekoliko dana prije ovulacije.


   Menstrualni ciklus


Druga polovica vašeg mjesečnog menstrualnog ciklusa - razdoblje između ovulacije i početka sljedeće mjesečnice prilično je predvidljivo jer ne traje dulje od 16 dana. Najčešće između 12 i 14 dana. Ako mjesečnicu dobivate 30 dana nakon početka prethodne, ovulacija se vjerojatno događa na polovici vašega ciklusa, tj. između 14. i 18. dana. Ako su vam mjesečnice neredovite, saznanja o plodnim danima nećete moći izvući iz mjesečnog ciklusa.


   Bazalna tjelesna temperatura


U prvom dijelu ciklusa, prije ovulacije dominira estrogen. Ovulacija izaziva porast količine progesterona koji pomaže pripremi vaše maternice za oplođenu jajnu stanicu. S porastom razine progesterona događa se porast vaše tjelesne temperature za otprilike pola stupnja. Ako bilježite bazalnu tjelesnu temperaturu dan ili dva nakon ovulacije primijetit ćete njezin porast. Bazalnu temperaturu treba mjeriti rano ujutro, nakon najmanje tri do pet sati spavanja i prije no što ustanete tijekom nekoliko mjeseci.


   Vaginalni isjedak


Jeste li ikada primijetili da su vam gaćice katkad vlažne i mokre? Posrijedi je vaginalni iscjedak ili cervikalna sluz koja spada u jedan od najdjelotvornijih načina praćenja vlastite plodnosti. Cervikalna sluz mijenja se u svakoj fazi ciklusa. Ako želite povećati šansu za trudnoćom, cervikalna sluz mora biti skliska, rastezljiva, prozirna, konzistencijom slična bjelanjku. Takva sluz je najplodnija te govori da se događa ovulacija. Imajte na umu da je kvaliteta cervikalne sluzi važnija od kvantitete. Isto tako, plodnu cervikalnu sluz nemojte pogrešno poistovjetiti s vlažnim, skliskim osjetom koji se pojavi kad se uzbudite. Cervikalnu sluz osjećate ili je možete opaziti cijeloga dana i ostaje na prstu dok je ne obrišete.


   Promjene na tijelu


Položaj vrata maternice ima presudnu ulogu ne samo u trudnoći, nego i nastojanju da ustanovite kako da zatrudnite. S približavanjem ovulacije, vrat maternice se podiže, blago otvara i omekša što omogućuje lakši prolazak spermija na putu prema jajnoj stanici.
Neke žene u vrijeme ovulacije osjećaju blagu bol u donjem dijelu trbuha ili nabubrenost vulve i stidnih usana, najčešće na strani na kojoj se odvija ovulacija. Manji broj žena opaža lagano krvarenje na sredini ciklusa, na dan ovulacije. Krvarenje je prouzročeno naglim padom estrogena neposredno prije ovulacije te u tom trenutku nedovoljnom količinom progesterona za održavanje sluznice maternice.
(Izvor: Što očekivati prije trudnoće, Heidi Murkoff i Sharon Mazel)

   
      
   
 Petra Majetić 

zena_pixabay

Kako prepoznati znakove ovulacije?

<para>
 Enkopreza je voljno ili nevoljno ispuštanje stolice na neodgovarajućim mjestima
</para>
<heading4>
 Uzrok enkopreze
</heading4>
<para>
Razlikujemo primarnu i sekundarnu enkoprezu te je važno liječničkim pretragama isključiti organske uzroke. Nakon što njih isključimo, tada treba razmotriti psihološke uzroke. Za početak, svaki roditelj koji se nađe u ovoj situaciji mora znati da njegovo dijete ne zadržava stolicu namjerno, tj. uvijek je riječ o nesvjesnoj odluci.
</para>
<blockquote>
 <para>Jedan od razloga zašto neka djeca počnu zadržavati stolicu je taj što osjećaju da imaju premalo kontrole nad nekim stvarima u svom životu (bilo da su to odnosi u okolini itd.) pa onda biraju kontrolirati bar ono što mogu – a to je kakanje, ističe psihologinja Ivana Knežević iz Centra Proventus.
 </para>
</blockquote>
<para>
Enkopreza nije rijetka pojava kod emocionalno senzibilne djece. Pitanje koje roditelju može pomoći da bolje razumije zašto njegovo dijete zadržava stolicu jest sljedeće: Je li bio nekakav emocionalno turbulentan period u zadnje vrijeme ili su se možda dogodile neke nepredvidive promjene u djetetovom životu, koje bi ono moglo smatrati važnima? Možda stresne situacije u obitelji, razvod braka, konflikti među roditeljima, stresne situacije u vrtiću i školi itd?</para>
<para>Neka djeca intenzivno osjećaju tuđu ljutnju, napetost, tugu i treba im dodatna podrška da razumiju što se događa oko njih.
</para>
<blockquote>
 <para>Ako je tako, roditelj može djetetu u situacijama u kojima uoči da je napeto, uzrujano ili nešto drugo, nježno empatički reflektirati i reći nešto poput "_____ je loše, pa su tvoje rukice skupljene, teže dišeš. I sve je u redu. Sada ćemo opustiti tvoje tijelo", objašnjava psihologinja i certificirani terapeut igrom Tatjana Gjurković iz Centra Proventus.
 </para>
</blockquote>
<heading4>
 Opuštajući materijali i igre
</heading4>
<para>Osim promišljanja što je to što utječe na djetetovu napetost, roditelj dodatno može ponuditi materijale i igru koja će potencijalno utjecati opuštajuće na dijete. To su igre s medijima poput: voda, glina, pijesak, tijesto, plastelin. Uz to, možete puštati dijete učiti kako da prati svoje disanje, nježnu glazbu i masirati djetetovo tijelo. Sve navedeno potiče tijelo da se opusti</para>
<heading4>
 Psihološka pomoć
</heading4>
<para>Ukoliko problemi sa zadržavanjem stolice potraju, svakako treba potražiti psihološku pomoć. Roditeljima se savjetuju da u razgovoru s psihologom budu vrlo otvoreni i iskreni. Problemi sa stolicom na psihološkoj razini nerijetko su povezani s obiteljskom atmosferom, zbog čega, da bi se pomoglo djetetu, moguće je da i roditelj sam mora unijeti neke promjene u svom životu i odnosima s najbližima.</para>
<para>Za to budite spremni i otvoreni jer je riječ o fizičkom i psihičkom zdravlju vašeg djeteta. Problemi sa zadržavanjem stolice neće nestati preko noći, no s puno empatije i podrške nikad ne možete pogriješiti.</para>

Enkopreza - što učiniti kada dijete zadržava stolicu? Enkopreza je voljno ili nevoljno ispuštanje stolice na neodgovarajućim mjestima. Kriterij za postavljanje dijagnoze je dob, odnosno nužno je da je dijete starije od 4 godine. 
   Enkopreza je voljno ili nevoljno ispuštanje stolice na neodgovarajućim mjestima


   Uzrok enkopreze


Razlikujemo primarnu i sekundarnu enkoprezu te je važno liječničkim pretragama isključiti organske uzroke. Nakon što njih isključimo, tada treba razmotriti psihološke uzroke. Za početak, svaki roditelj koji se nađe u ovoj situaciji mora znati da njegovo dijete ne zadržava stolicu namjerno, tj. uvijek je riječ o nesvjesnoj odluci.


   Jedan od razloga zašto neka djeca počnu zadržavati stolicu je taj što osjećaju da imaju premalo kontrole nad nekim stvarima u svom životu (bilo da su to odnosi u okolini itd.) pa onda biraju kontrolirati bar ono što mogu – a to je kakanje, ističe psihologinja Ivana Knežević iz Centra Proventus.
   


Enkopreza nije rijetka pojava kod emocionalno senzibilne djece. Pitanje koje roditelju može pomoći da bolje razumije zašto njegovo dijete zadržava stolicu jest sljedeće: Je li bio nekakav emocionalno turbulentan period u zadnje vrijeme ili su se možda dogodile neke nepredvidive promjene u djetetovom životu, koje bi ono moglo smatrati važnima? Možda stresne situacije u obitelji, razvod braka, konflikti među roditeljima, stresne situacije u vrtiću i školi itd?
Neka djeca intenzivno osjećaju tuđu ljutnju, napetost, tugu i treba im dodatna podrška da razumiju što se događa oko njih.


   Ako je tako, roditelj može djetetu u situacijama u kojima uoči da je napeto, uzrujano ili nešto drugo, nježno empatički reflektirati i reći  nešto poput  "_____ je loše, pa su tvoje rukice skupljene, teže dišeš. I sve je u redu. Sada ćemo opustiti tvoje tijelo", objašnjava psihologinja i certificirani terapeut igrom Tatjana Gjurković iz Centra Proventus.
   


   Opuštajući materijali i igre

Osim promišljanja što je to što utječe na djetetovu napetost, roditelj dodatno može ponuditi materijale i igru koja će potencijalno utjecati opuštajuće na dijete. To su igre s medijima poput: voda, glina, pijesak, tijesto, plastelin. Uz to, možete puštati dijete učiti kako da prati svoje disanje, nježnu glazbu i masirati djetetovo tijelo. Sve navedeno potiče tijelo da se opusti

   Psihološka pomoć

Ukoliko problemi sa zadržavanjem stolice potraju, svakako treba potražiti psihološku pomoć. Roditeljima se savjetuju da u razgovoru s psihologom budu vrlo otvoreni i iskreni. Problemi sa stolicom na psihološkoj razini nerijetko su povezani s obiteljskom atmosferom, zbog čega, da bi se pomoglo djetetu, moguće je da i roditelj sam mora unijeti neke promjene u svom životu i odnosima s najbližima.
Za to budite spremni i otvoreni jer je riječ o fizičkom i psihičkom zdravlju vašeg djeteta. Problemi sa zadržavanjem stolice neće nestati preko noći, no s puno empatije i podrške nikad ne možete pogriješiti. Petra Majetić 

dijete u peleni

Enkopreza - što učiniti kada dijete zadržava stolicu?

<para>Jesu li današnje odgojne vještine i kompetencije u skladu s potrebama djece? Kako se uspješno nositi s izazovima roditeljstva? Kako komunicirati s djecom suvremenog doba? O tim važnim i još uvijek pomalo tabu temama, 9. i 10. ožujka u Kongresnom centru Forum Zagreb, govorit će slavni danski pedagog Jesper Juul, govornik i autor brojnih knjiga, od kojih je najpoznatija svjetski bestseller Vasˇe kompetentno dijete, danska psihologinja i autorica popularnih naslova Danski odgoj djece i Igranje na danski način Iben Sandahl i trenutno vodec´a regionalna zvijezda i traženi predavač na temu odgoja i poticanja ranog razvoja dječje inteligencije, autor NTC sustava učenja dr. Ranko Rajovic´. Iben Sandahl će prije konferencije i osobno promovirati hrvatsko izdanje svoje knjige Danski odgoj djece, u izdanju Egmonta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih uloga u životu, za koju ne postoji škola. Odgajajući i vodeći svoju djecu, i sami iznova učimo o sebi. Na tom putu često dolazi do nerazumijevanja, stoga smo pozvali neke od vodećih stručnjaka iz područja odgoja da s nama podijele svoja iskustva i znanja, kako bi svatko za sebe pronašao osobni način komunikacije s vlastitim djetetom“, izjavila je Daniela Kos, organizatorica konferencije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odnos s djetetom u prvim godinama života važan je temelj za njegov kasniji uspjeh u životu, a prva konferencija Mliječni zub – odgajati znanjem i srcem u fokus stavlja odgoj djece rane i predškolske dobi. Više od 20 govornika kroz brojna predavanja, radionice i okrugle stolove upoznat će publiku s najnovijim spoznajama iz pedagogije, psihologije i komunikologije o tome kako učinkovito komunicirati s djecom podržavajući njihov intelektualni i emotivni razvoj te postati uspješniji odgojitelji i roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Konferencija se održava pod stručnim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, a službena voda konferencije je Jana, Voda s porukom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više informacija: <ulink url="http://mlijecnizub.hr">http://mlijecnizub.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Kako komunicirati s djecom novog doba? Konferencija Mliječni zub-odgajati znanjem i srcem dovodi u Zagreb svjetski renomirane stručnjake i pedagoge na temu odgoja djece rane i predškolske dobi Jesu li današnje odgojne vještine i kompetencije u skladu s potrebama djece? Kako se uspješno nositi s izazovima roditeljstva? Kako komunicirati s djecom suvremenog doba? O tim važnim i još uvijek pomalo tabu temama, 9. i 10. ožujka u Kongresnom centru Forum Zagreb, govorit će slavni danski pedagog Jesper Juul, govornik i autor brojnih knjiga, od kojih je najpoznatija svjetski bestseller Vasˇe kompetentno dijete, danska psihologinja i autorica popularnih naslova Danski odgoj djece i Igranje na danski način Iben Sandahl i trenutno vodec´a regionalna zvijezda i traženi predavač na temu odgoja i poticanja ranog razvoja dječje inteligencije, autor NTC sustava učenja dr. Ranko Rajovic´. Iben Sandahl će prije konferencije i osobno promovirati hrvatsko izdanje svoje knjige Danski odgoj djece, u izdanju Egmonta.
   
„Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih uloga u životu, za koju ne postoji škola. Odgajajući i vodeći svoju djecu, i sami iznova učimo o sebi. Na tom putu često dolazi do nerazumijevanja, stoga smo pozvali neke od vodećih stručnjaka iz područja odgoja da s nama podijele svoja iskustva i znanja, kako bi svatko za sebe pronašao osobni način komunikacije s vlastitim djetetom“, izjavila je Daniela Kos, organizatorica konferencije.
   
Odnos s djetetom u prvim godinama života važan je temelj za njegov kasniji uspjeh u životu, a prva konferencija Mliječni zub – odgajati znanjem i srcem u fokus stavlja odgoj djece rane i predškolske dobi. Više od 20 govornika kroz brojna predavanja, radionice i okrugle stolove upoznat će publiku s najnovijim spoznajama iz pedagogije, psihologije i komunikologije o tome kako učinkovito komunicirati s djecom podržavajući njihov intelektualni i emotivni razvoj te postati uspješniji odgojitelji i roditelji.
   
Konferencija se održava pod stručnim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, a službena voda konferencije je Jana, Voda s porukom.
   
Više informacija: http://mlijecnizub.hr
   
   
  promo 

Kako komunicirati s djecom novog doba?

<para>Kada beba napravi svoje prve korake, za roditelje je to vrlo emotivan trenutak, upravo zbog spoznaje da vrijeme brzo leti i da se nisu ni osvrnuli, a njihovo novorođenče već se osovilo na vlastite noge i krenulo na svoj put prema neovisnosti i samostalnosti. Trenutak je možda emotivan, ali je neophodan i pozitivan.</para>
<para>
 Od 4. do 15. mjeseca vaša beba proći će predivno putovanje od sjedenja uspravno do hodanja bez ičije pomoći. U tom periodu možete joj pomoći da dobije potrebno samopouzdanje i ohrabrenje za svaki sljedeći izazov na tome putu, i to kroz jednostavne igre i pohvale.
</para>
<heading4>Korak 1: Sjedenje</heading4>
<para>
Kada beba počne samostalno sjediti bez potpornja jastučića, sjedalica ili maminih ruku, ona kreće na put prema učenju hodanja. Velika je razlika između sjedenja i hodanja i na prvu se to možda čini nelogično, no učenjem samostalnog sjedenja beba jača mišiće leđa i vrata koji će joj trebati za učenje uspravnog hodanja. Većina beba samostalno nauči sjediti između 3. i 7. mjeseca starosti.</para>
<para>Roditelji mogu bebi pomoći tako da se s njome igraju i kroz igru jačaju mišiće i pokretljivost mišića leđa. Dok beba sjedi i ima raširene nožice, kotrljajte prema njoj lopticu i potaknite da ju hvata naginjanjem naprijed. Isto tako, stavite ispred bebe kockice i potičite bebu da gradi, okreće se oko sebe i pokuša dohvatiti kockice ispred, sa svoje lijeve i desne strane.
</para>
<heading4>Korak 2: Puzanje</heading4>
<para>
Nakon što je savladala stabilnost leđa, beba kroz puzanje počinje učiti kako koristiti svoje ručice i nožice. Pomicanjem naprijed i natrag, beba jača mišiće ruku i nogu, što je također vrlo važan preduvjet svladavanju vještine hodanja. Kroz puzanje se vježba i koordinacija pokreta, jer beba mora simultano pomicati ruke i noge kako bi se kretala prema naprijed ili natrag. Većina beba savladava vještinu puzanja između 7. i 10. mjeseca starosti.</para>
<para>Roditelj može bebi pomoći tako da sjedne na drugi kraj sobe na pod i zove bebu da puže do njega. Cijelim putem bebu treba ohrabrivati ("Bravo! Odlično ti ide! Kako si brza! Samo tako dalje! Možeš ti to!"), a kada beba uspješno obavi "zadatak" još je malo hvalite zagrljajima i poljupcima.
</para>
<heading4>Korak 3: Stajanje na nogama uz pridržavanje</heading4>
<para>
Kada dobije dovoljno snage u mišićima leđa, nogu i ruku, beba će se pokušati osoviti na noge uz pridržavanje za mamu, tatu ili predmete u blizini. Isprva će se ljuljati i nesigurno koncentrirati na vlastite noge, no vrlo brzo postajat će sve vještija. U ovoj fazi koja se javlja oko 8. mjeseca starosti, roditelji mogu pomagati bebi da vježba ravnotežu i osjeti svaki puta malo više samopouzdanja u stajaćem položaju.
</para>
<para>Osim pomaganja da se osovi na nožice, roditelji mogu bebi pokazati kako da čučne. Doslovno joj pokažite kako će se sa stajaćeg položaja vratiti natrag na pod i to tako što će prvo čučnuti. Učenje čučnja važno je kod kasnijeg učenja koraka, jer će oni ublažiti nezgrapna padanja u procesu savladavanja vještine hodanja.
</para>
<heading4>Korak 4: Hodanje uz pomoć odraslih</heading4>
<para>
Nakon što beba savlada stajanje na nogama i ravnotežu uz pridržavanje, možete početi s učenjem prvog koraka uz pridržavanje. Kada beba stoji i drži se za namještaj, stavite joj omiljenu igračku samo pola metra dalje od dohvata ruke. Potom ju zovite da uz pridržavanje napravi taj jedan korak prema onome što želi dohvatiti.</para>
<para>Kasnije možete to ponoviti na način da bebu držite za jednu ruku i da korak pokuša napraviti prema otvorenom prostoru gdje se može držati samo za vašu ruku i po potrebi se još uhvatiti i za vašu nogu kada se osjeti nesigurno. Prvi korak ili prva dva koraka treba vježbati svakodnevno, ali samo u trenutcima kada je beba raspoložena za istraživanje.
</para>
<heading4>Korak 5: Istraživanje u krug</heading4>
<para>
Kada se osovi na noge i počne raditi prve korake uz pridržavanje, beba će početi istraživati u krug, držeći se za namještaj i zidove. Kada se neće imati za što uhvatiti, čučnuti će i otpuzati do mjesta gdje može nastaviti istraživanje na stopalima. U ovoj je fazi jako važno zaštititi sve oštre rubove, staviti ogradicu ako postoji stubište na donji kat ili prizemlje te maknuti sve predmete koje bi beba mogla dohvatiti i njima se ozlijediti.</para>
<para>Ono što roditelji mogu u ovoj fazi napraviti je lagano ohrabrivati bebu da se otpusti od zida i da napravi prvi korak prema mami ili tati bez pridržavanja. Važno je osigurati sigurno i mekano okruženje po kojem će beba padati u svojim pokušajima bez ozljeda. Neka hoda po mekanom tepihu, na kojem nema igračaka i drugih "prepreka".
</para>
<heading4>Korak 6: Stajanje na mjestu bez pridržavanja</heading4>
<para>
Ključni preduvjet za hodanje je održavanje ravnoteže. Kada beba može bez pridržavanja i bez padanja stajati na mjestu desetak sekundi, znači da će uskoro pokušati napraviti svoj prvi samostalni korak. Ova se vještina kod većine beba razvija između 9. i 12. mjeseca starosti.</para>
<para>Roditelji bebi mogu pomoći vježbati ravnotežu tako da sve zajedno pretvore u igru. Sjednite s bebom na pod. Potom joj pomognite da ustane i kad se ustabili nemojte je više držati za ručice. Potom počnite brojati koliko će dugo stajati prije nego ju nožice izdaju i ponovno čučne ili sjedne na pod. Nakon svakog pokušaja obavezno je pohvalite, zagrlite i poljubite.
</para>
<heading4>Korak 7: Prvi samostalan korak</heading4>
<para>
 Vaša beba do sad je ojačala leđne mišiće, mišiće ručica i nožica, savladala grubu motoriku i koordinaciju udova, naučila je održavati ravnotežu dovoljno dugo da stigne napraviti bare jedan korak, ali je i razvila povjerenje u sebe i vas, samopouzdanje i hrabrost te metodom pokušaja i pogreške došla vrlo blizu tome da napokon sama hoda. Kada napravi prve samostalne korake, slobodno slavite i veselite se s bebom. To je velika stvar! Hodanje ima najviše veze sa samopouzdanjem i osjećajem sigurnosti, pa neka prvi koraci budu popraćeni s puno pohvala i ohrabrenja.</para>
<para>Najlakši način da se bebu ohrabri i potakne da proba hodati je da jedan roditelj sjedne na pod nasuprot drugome i da raširenim nogama oblikuju kocku. Potom bebu treba osoviti na noge i pričekati da uspostavi ravnotežu i to licem okrenuta prema drugom roditelju koji će je pozvati da dođe k njemu i napravi prva dva tri mala koraka.</para>
<para>Nakon svakodnevne vježbe, beba će biti sve sigurnija u sebe i raditi sve veće udaljenosti i uskoro joj više neće biti kraja. Prve korake svakako zabilježite video snimkom ili fotografijom, jer taj trenutak vrijedi pamtiti cijeli život. Od tog trenutka mnogo toga više neće biti isto, jer će vaše maleno zlato krenuti u nove avanture i učiti neka potpuno nova znanja i vještine. Na vlastitim nogama i bez vaše pomoći.</para>

Kako pomoći bebi da nauči hodati prateći njezin razvojni ritam? Savladavanje vještine hodanja jedno od je od najvećih postignuća vaše bebe i trenutak kada postaje samostalna te počinje na vlastitim nožicama istraživati svijet koji je okružuje. Kada beba napravi svoje prve korake, za roditelje je to vrlo emotivan trenutak, upravo zbog spoznaje da vrijeme brzo leti i da se nisu ni osvrnuli, a njihovo novorođenče već se osovilo na vlastite noge i krenulo na svoj put prema neovisnosti i samostalnosti. Trenutak je možda emotivan, ali je neophodan i pozitivan.

   Od 4. do 15. mjeseca vaša beba proći će predivno putovanje od sjedenja uspravno do hodanja bez ičije pomoći. U tom periodu možete joj pomoći da dobije potrebno samopouzdanje i ohrabrenje za svaki sljedeći izazov na tome putu, i to kroz jednostavne igre i pohvale.

Korak 1: Sjedenje

Kada beba počne samostalno sjediti bez potpornja jastučića, sjedalica ili maminih ruku, ona kreće na put prema učenju hodanja. Velika je razlika između sjedenja i hodanja i na prvu se to možda čini nelogično, no učenjem samostalnog sjedenja beba jača mišiće leđa i vrata koji će joj trebati za učenje uspravnog hodanja. Većina beba samostalno nauči sjediti između 3. i 7. mjeseca starosti.
Roditelji mogu bebi pomoći tako da se s njome igraju i kroz igru jačaju mišiće i pokretljivost mišića leđa. Dok beba sjedi i ima raširene nožice, kotrljajte prema njoj lopticu i potaknite da ju hvata naginjanjem naprijed. Isto tako, stavite ispred bebe kockice i potičite bebu da gradi, okreće se oko sebe i pokuša dohvatiti kockice ispred, sa svoje lijeve i desne strane.

Korak 2: Puzanje

Nakon što je savladala stabilnost leđa, beba kroz puzanje počinje učiti kako koristiti svoje ručice i nožice. Pomicanjem naprijed i natrag, beba jača mišiće ruku i nogu, što je također vrlo važan preduvjet svladavanju vještine hodanja. Kroz puzanje se vježba i koordinacija pokreta, jer beba mora simultano pomicati ruke i noge kako bi se kretala prema naprijed ili natrag. Većina beba savladava vještinu puzanja između 7. i 10. mjeseca starosti.
Roditelj može bebi pomoći tako da sjedne na drugi kraj sobe na pod i zove bebu da puže do njega. Cijelim putem bebu treba ohrabrivati ("Bravo! Odlično ti ide! Kako si brza! Samo tako dalje! Možeš ti to!"), a kada beba uspješno obavi "zadatak" još je malo hvalite zagrljajima i poljupcima.

Korak 3: Stajanje na nogama uz pridržavanje

Kada dobije dovoljno snage u mišićima leđa, nogu i ruku, beba će se pokušati osoviti na noge uz pridržavanje za mamu, tatu ili predmete u blizini. Isprva će se ljuljati i nesigurno koncentrirati na vlastite noge, no vrlo brzo postajat će sve vještija. U ovoj fazi koja se javlja oko 8. mjeseca starosti, roditelji mogu pomagati bebi da vježba ravnotežu i osjeti svaki puta malo više samopouzdanja u stajaćem položaju.

Osim pomaganja da se osovi na nožice, roditelji mogu bebi pokazati kako da čučne. Doslovno joj pokažite kako će se sa stajaćeg položaja vratiti natrag na pod i to tako što će prvo čučnuti. Učenje čučnja važno je kod kasnijeg učenja koraka, jer će oni ublažiti nezgrapna padanja u procesu savladavanja vještine hodanja.

Korak 4: Hodanje uz pomoć odraslih

Nakon što beba savlada stajanje na nogama i ravnotežu uz pridržavanje, možete početi s učenjem prvog koraka uz pridržavanje. Kada beba stoji i drži se za namještaj, stavite joj omiljenu igračku samo pola metra dalje od dohvata ruke. Potom ju zovite da uz pridržavanje napravi taj jedan korak prema onome što želi dohvatiti.
Kasnije možete to ponoviti na način da bebu držite za jednu ruku i da korak pokuša napraviti prema otvorenom prostoru gdje se može držati samo za vašu ruku i po potrebi se još uhvatiti i za vašu nogu kada se osjeti nesigurno. Prvi korak ili prva dva koraka treba vježbati svakodnevno, ali samo u trenutcima kada je beba raspoložena za istraživanje.

Korak 5: Istraživanje u krug

Kada se osovi na noge i počne raditi prve korake uz pridržavanje, beba će početi istraživati u krug, držeći se za namještaj i zidove. Kada se neće imati za što uhvatiti, čučnuti će i otpuzati do mjesta gdje može nastaviti istraživanje na stopalima. U ovoj je fazi jako važno zaštititi sve oštre rubove, staviti ogradicu ako postoji stubište na donji kat ili prizemlje te maknuti sve predmete koje bi beba mogla dohvatiti i njima se ozlijediti.
Ono što roditelji mogu u ovoj fazi napraviti je lagano ohrabrivati bebu da se otpusti od zida i da napravi prvi korak prema mami ili tati bez pridržavanja. Važno je osigurati sigurno i mekano okruženje po kojem će beba padati u svojim pokušajima bez ozljeda. Neka hoda po mekanom tepihu, na kojem nema igračaka i drugih "prepreka".

Korak 6: Stajanje na mjestu bez pridržavanja

Ključni preduvjet za hodanje je održavanje ravnoteže. Kada beba može bez pridržavanja i bez padanja stajati na mjestu desetak sekundi, znači da će uskoro pokušati napraviti svoj prvi samostalni korak. Ova se vještina kod većine beba razvija između 9. i 12. mjeseca starosti.
Roditelji bebi mogu pomoći vježbati ravnotežu tako da sve zajedno pretvore u igru. Sjednite s bebom na pod. Potom joj pomognite da ustane i kad se ustabili nemojte je više držati za ručice. Potom počnite brojati koliko će dugo stajati prije nego ju nožice izdaju i ponovno čučne ili sjedne na pod. Nakon svakog pokušaja obavezno je pohvalite, zagrlite i poljubite.

Korak 7: Prvi samostalan korak

   Vaša beba do sad je ojačala leđne mišiće, mišiće ručica i nožica, savladala grubu motoriku i koordinaciju udova, naučila je održavati ravnotežu dovoljno dugo da stigne napraviti bare jedan korak, ali je i razvila povjerenje u sebe i vas, samopouzdanje i hrabrost te metodom pokušaja i pogreške došla vrlo blizu tome da napokon sama hoda. Kada napravi prve samostalne korake, slobodno slavite i veselite se s bebom. To je velika stvar! Hodanje ima najviše veze sa samopouzdanjem i osjećajem sigurnosti, pa neka prvi koraci budu popraćeni s puno pohvala i ohrabrenja.
Najlakši način da se bebu ohrabri i potakne da proba hodati je da jedan roditelj sjedne na pod nasuprot drugome i da raširenim nogama oblikuju kocku. Potom bebu treba osoviti na noge i pričekati da uspostavi ravnotežu i to licem okrenuta prema drugom roditelju koji će je pozvati da dođe k njemu i napravi prva dva tri mala koraka.
Nakon svakodnevne vježbe, beba će biti sve sigurnija u sebe i raditi sve veće udaljenosti i uskoro joj više neće biti kraja. Prve korake svakako zabilježite video snimkom ili fotografijom, jer taj trenutak vrijedi pamtiti cijeli život. Od tog trenutka mnogo toga više neće biti isto, jer će vaše maleno zlato krenuti u nove avanture i učiti neka potpuno nova znanja i vještine. Na vlastitim nogama i bez vaše pomoći. Jelena Kovačić 

beba hoda pixabay

Kako pomoći bebi da nauči hodati prateći njezin razvojni ritam?

<para>Udruga roditelja „Korak po korak“ pokreće novu kampanju osvješćivanja mladih o važnosti odgovornog spolnog ponašanja. Okosnica su kampanje dva kratka filma s mladima u glavnim ulogama, u kojima se podsjeća na važnost korištenja zaštite prilikom spolnih odnosa i testiranja na spolno prenosive bolesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Povod su ovoj kampanji posljednji službeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji pokazuju da je tijekom 2016. godine rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina te 814 djevojaka u dobi od 18 i 19 godina. Uz to, 180 djevojaka odlučilo se na prekid trudnoće. <emphasis>„Iako brojke pokazuju blagi pad u odnosu na prethodnu godinu, u većini tih slučajeva riječ je o trudnoćama koje su rezultat nedovoljnog znanja mladih i njihovog rizičnog spolnog ponašanja. Stoga Udruga roditelja 'Korak po korak' nastavlja s aktivnostima u sklopu projekata 'Mama je mama' i Tabu tema', jer smatramo da je mlade potrebno kontinuirano i neprestano educirati o važnosti odgovornog spolnog ponašanja“</emphasis>, ističe Silvija Stanić, izvršna direktorica i voditeljica projekata Udruge roditelja „Korak po korak“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Projekt „Tabu tema“ orijentiran je prvenstveno na sprečavanje rizičnog spolnog ponašanja mladih i pojave maloljetničkih trudnoća, dok se u projektu „Mama je mama“ pruža intenzivna psihosocijalna potpora maloljetnim trudnicama i roditeljima te im se pomaže u prevladavanju izazova s kojima se suočavaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Program „Mama je mama“ provodi se od 2005. godine i u okviru njega dosad je provedeno više od 2.000 individualnih savjetovanja, preko 500 sastanaka malih edukativnih grupa i grupa podrške te je obuhvaćeno više od 600 maloljetnih trudnica. Jedini je program namijenjen maloljetnim trudnicama i roditeljima na području cijele Hrvatske, a počiva na načelima dostupnosti informacija, slobodi samostalnog odlučivanja te uvažavanju prava na izbor. Aktivnosti programa uključuju informiranje, prevenciju, edukaciju i savjetovanje psihologa, socijalnih radnika, pravnika i ginekologa. Informacije i savjeti mladima su dostupni na portalu <ulink url="http://www.maloljetni-roditelji.net">www.maloljetni-roditelji.net</ulink>, koji bilježi preko 50.000 posjeta godišnje i više od 130.000 pregleda stranice. Osim na portalu, mladima je na raspolaganju i savjetovalište u Zvonimirovoj ulici 21 u Zagrebu, otvoreno 2015. godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para/>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>„Velik broj posjeta i upita na našem portalu i u savjetovalištu pokazuje značajnu želju i potrebu mladih za informacijama o reproduktivnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju te psihosocijalnom podrškom. Takav interes cijelo naše društvo obvezuje na to da im pružimo prijeko potrebne informacije kako bi u konačnici mogli samosvjesno i samostalno donositi najbolje odluke za sebe“</emphasis>, dodaje Silvija Stanić iz Udruge roditelja „Korak po korak“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Brojne aktivnosti projekta „Mama je mama“ provode se u partnerstvu s različitim institucijama i organizacijama, poput Dječjeg doma Zagreb, Klinike za dječje bolesti Zagreb, Centra za socijalnu skrb Zagreb, Grada Zagreba, Studijskog centra socijalnog rada i drugih. Na konferenciji „Održivi razvoj i ravnopravnost spolova: Uloga obiteljske politike i primjeri dobre prakse“, održanoj 2016. u Amsterdamu u organizaciji Konfederacije obiteljskih organizacija Europske unije (COFACE Families Europe) i UN Focal Point on the Family, aktivnosti projekta „Mama je mama“ predstavljene su kao primjer dobre prakse.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>  </para>

Mlade je potrebno kontinuirano educirati o odgovornom spolnom ponašanju Pokrenuta nova kampanja osvješćivanja mladih Udruga roditelja „Korak po korak“ pokreće novu kampanju osvješćivanja mladih o važnosti odgovornog spolnog ponašanja. Okosnica su kampanje dva kratka filma s mladima u glavnim ulogama, u kojima se podsjeća na važnost korištenja zaštite prilikom spolnih odnosa i testiranja na spolno prenosive bolesti.
   
Povod su ovoj kampanji posljednji službeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji pokazuju da je tijekom 2016. godine rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina te 814 djevojaka u dobi od 18 i 19 godina. Uz to, 180 djevojaka odlučilo se na prekid trudnoće. „Iako brojke pokazuju blagi pad u odnosu na prethodnu godinu, u većini tih slučajeva riječ je o trudnoćama koje su rezultat nedovoljnog znanja mladih i njihovog rizičnog spolnog ponašanja. Stoga Udruga roditelja 'Korak po korak' nastavlja s aktivnostima u sklopu projekata 'Mama je mama' i Tabu tema', jer smatramo da je mlade potrebno kontinuirano i neprestano educirati o važnosti odgovornog spolnog ponašanja“, ističe Silvija Stanić, izvršna direktorica i voditeljica projekata Udruge roditelja „Korak po korak“.
   
   Projekt „Tabu tema“ orijentiran je prvenstveno na sprečavanje rizičnog spolnog ponašanja mladih i pojave maloljetničkih trudnoća, dok se u projektu „Mama je mama“ pruža intenzivna psihosocijalna potpora maloljetnim trudnicama i roditeljima te im se pomaže u prevladavanju izazova s kojima se suočavaju.
   
   Program „Mama je mama“ provodi se od 2005. godine i u okviru njega dosad je provedeno više od 2.000 individualnih savjetovanja, preko 500 sastanaka malih edukativnih grupa i grupa podrške te je obuhvaćeno više od 600 maloljetnih trudnica. Jedini je program namijenjen maloljetnim trudnicama i roditeljima na području cijele Hrvatske, a počiva na načelima dostupnosti informacija, slobodi samostalnog odlučivanja te uvažavanju prava na izbor. Aktivnosti programa uključuju informiranje, prevenciju, edukaciju i savjetovanje psihologa, socijalnih radnika, pravnika i ginekologa. Informacije i savjeti mladima su dostupni na portalu www.maloljetni-roditelji.net, koji bilježi preko 50.000 posjeta godišnje i više od 130.000 pregleda stranice. Osim na portalu, mladima je na raspolaganju i savjetovalište u Zvonimirovoj ulici 21 u Zagrebu, otvoreno 2015. godine.
 



   
   „Velik broj posjeta i upita na našem portalu i u savjetovalištu pokazuje značajnu želju i potrebu mladih za informacijama o reproduktivnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju te psihosocijalnom podrškom. Takav interes cijelo naše društvo obvezuje na to da im pružimo prijeko potrebne informacije kako bi u konačnici mogli samosvjesno i samostalno donositi najbolje odluke za sebe“, dodaje Silvija Stanić iz Udruge roditelja „Korak po korak“.
   
Brojne aktivnosti projekta „Mama je mama“ provode se u partnerstvu s različitim institucijama i organizacijama, poput Dječjeg doma Zagreb, Klinike za dječje bolesti Zagreb, Centra za socijalnu skrb Zagreb, Grada Zagreba, Studijskog centra socijalnog rada i drugih. Na konferenciji „Održivi razvoj i ravnopravnost spolova: Uloga obiteljske politike i primjeri dobre prakse“, održanoj 2016. u Amsterdamu u organizaciji Konfederacije obiteljskih organizacija Europske unije (COFACE Families Europe) i UN Focal Point on the Family, aktivnosti projekta „Mama je mama“ predstavljene su kao primjer dobre prakse.
 

   Žena.hr 

Mlade je potrebno kontinuirano educirati o odgovornom spolnom ponašanju

<para>Ako imate malo vremena, želite organizirati mali obiteljski pizza party, a jede vam se domaća pizza, ovaj recept je idealan.
</para>
<heading4>
 Koji su sastojci potrebni?
</heading4>
<para>
Samo jedna šalica brašna i šalica grčkog jogurta (može i običnog). Što dalje? Sastojke pomiješajte u zdjeli i ostavite da stoje pet minuta. Ako je potrebno dodajte još brašna.</para>
<para>Potom tijesto razvaljajte i na njega stavite sastojke po želji vaših ukućana. Pizzu pecite 12 minuta na 250°C. Pizza party može početi? Da! Dobar tek i uživajte!</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/dogodilo-se-meni/vrijeme-ciscenje-hladnjaka-brzi-recepti-koje-ce-cijela-obitelj-obozavati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

[RECEPT] Tijesto za pizzu od samo dva sastojka Da, dobro ste čuli! Iako na prvu zvuči nemoguće, tijesto za pizzu od samo dva sastojka bit će gotovo za pet minuta. Ako imate malo vremena, želite organizirati mali obiteljski pizza party, a jede vam se domaća pizza, ovaj recept je idealan.


   Koji su sastojci potrebni?


Samo jedna šalica brašna i šalica grčkog jogurta (može i običnog). Što dalje? Sastojke pomiješajte u zdjeli i ostavite da stoje pet minuta. Ako je potrebno dodajte još brašna.
Potom tijesto razvaljajte i na njega stavite sastojke po želji vaših ukućana. Pizzu pecite 12 minuta na 250°C.  Pizza party može početi? Da! Dobar tek i uživajte!

   
      
   

  Petra Majetić 

pizza-pixabay

[RECEPT] Tijesto za pizzu od samo dva sastojka

<para>
 Vlažne maramice – mame bez njih ne mogu zamisliti dan" Bez njih se ne odlazi s bebom u šetnju, park, trgovinu ili u posjet prijateljima. S vlažnim maramicama briše se dječja guza nakon mijenjanja pelena, one moraju biti pri ruci i nakon hranjenja. Ukratko, dobro dođu u svakom trenutku. Procjenjuje se da se na svaku bebu potroši između 1500 i 2250 vlažnih maramica do njezine treće godine.</para>
<para>Vlažne maramice mogu se kupiti na svakom kiosku, a razlike u kvaliteti primijećuju se već nakon prve primjene. Unatoč šarolikoj i velikoj ponudi vlažnih maramica na tržištu, sve se veći broj mama odlučuje na kućnu "proizvodnju" vlažnih maramica.</para>
<para>Razlog nije samo ušteda već i pojedini sastojci kupovnih vlažnih maramica koji mogu iziritirati bebinu kožu. Dokazano je, između ostalog, da maramice pojedinih proizvođača sadrže kemijsku supstancu metilizotiazolinon koja može izazvati alergijski dermatitis.
</para>
<heading4>
 Kako napraviti vlažne maramice za bebu?
</heading4>
<para>
Jednostavno i za svega 15-ak minuta. Glavni sastojci za prirodne vlažne maramice su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>dvoslojna ili višeslojna rola papirnatog ručnika</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>čaša tople vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 velika žlica dječjeg gela za tuširanje ili kupke</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 velika žlica maslinovog, bademovog ili kokosovog ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>plastična posuda s poklopcem</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Papirnati ručnik prerežite napola i u čaši vode promiješajte dječji gel za tuširanje/kupku i ulje. Polovicu papirnatog ručnika postavite okomito u posudu i ravnomjerno prelijete izmiješanom vodom, uljem i gelom za tuširanje. Poklopite posudu pa za 15 minuta otklopite i izvucite kartonski tuljac. I vlažne maramice su spremne za upotrebu! Čuvajte ih u plastičnoj posudi najviše tjedan dana.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=wx60tbkn-MA"/>

Napravite vlažne maramice za bebe Vlažne maramice – mame bez njih ne mogu zamisliti dan. Koriste ih za sve i svašta i uvijek moraju biti "tu negdje. 
   Vlažne maramice – mame bez njih ne mogu zamisliti dan" Bez njih se ne odlazi s bebom u šetnju, park, trgovinu ili u posjet prijateljima. S vlažnim maramicama briše se dječja guza nakon mijenjanja pelena, one moraju biti pri ruci i nakon hranjenja. Ukratko, dobro dođu u svakom trenutku. Procjenjuje se da se na svaku bebu potroši između 1500 i 2250 vlažnih maramica do njezine treće godine.
Vlažne maramice mogu se kupiti na svakom kiosku, a razlike u kvaliteti primijećuju se već nakon prve primjene. Unatoč šarolikoj i velikoj ponudi vlažnih maramica na tržištu, sve se veći broj mama odlučuje na kućnu "proizvodnju"  vlažnih maramica.
Razlog nije samo ušteda već i pojedini sastojci kupovnih vlažnih maramica koji mogu iziritirati bebinu kožu. Dokazano je, između ostalog, da maramice pojedinih proizvođača sadrže kemijsku supstancu metilizotiazolinon koja može izazvati alergijski dermatitis.


   Kako napraviti vlažne maramice za bebu?


Jednostavno i za svega 15-ak minuta. Glavni sastojci za prirodne vlažne maramice su:


   
      dvoslojna ili višeslojna rola papirnatog ručnika
   
   
      čaša tople vode
   
   
      1 velika žlica dječjeg gela za tuširanje ili kupke
   
   
      1 velika žlica maslinovog, bademovog ili kokosovog ulja
   
   
      plastična posuda s poklopcem
   


Papirnati ručnik prerežite napola i u čaši vode promiješajte dječji gel za tuširanje/kupku i ulje. Polovicu papirnatog ručnika postavite okomito u posudu i ravnomjerno prelijete izmiješanom vodom, uljem i gelom za tuširanje. Poklopite posudu pa za 15 minuta otklopite i izvucite kartonski tuljac. I vlažne maramice su spremne za upotrebu! Čuvajte ih u plastičnoj posudi najviše tjedan dana.
 Petra Majetić 

maramice

Napravite vlažne maramice za bebe

<para>Udruga roditelja <ulink url="http://wwwudrugaroditeljakpk.hr/">„Korak po korak“</ulink> pokreće novu kampanju osvješćivanja mladih o važnosti odgovornog spolnog ponašanja. Okosnica su kampanje <ulink url="https://www.youtube.com/channel/UCBoHcDdWSB6k73-hYAazRgg">dva kratka filma</ulink> s mladima u glavnim ulogama, u kojima se podsjeća na važnost korištenja zaštite prilikom spolnih odnosa i testiranja na spolno prenosive bolesti.</para>
<para>Povod su ovoj kampanji posljednji službeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji pokazuju da je tijekom 2016. godine rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina te 814 djevojaka u dobi od 18 i 19 godina. Uz to, 180 djevojaka odlučilo se na prekid trudnoće.
</para>
<heading4>
 "Tabu tema" i "Mama je mama"
</heading4>
<para>
 Projekt „Tabu tema“ orijentiran je prvenstveno na sprečavanje rizičnog spolnog ponašanja mladih i pojave maloljetničkih trudnoća, dok se u projektu „Mama je mama“ pruža intenzivna psihosocijalna potpora maloljetnim trudnicama i roditeljima te im se pomaže u prevladavanju izazova s kojima se suočavaju.</para>
<para>Program „Mama je mama“ provodi se od 2005. godine i u okviru njega dosad je provedeno više od 2.000 individualnih savjetovanja, preko 500 sastanaka malih edukativnih grupa i grupa podrške te je obuhvaćeno više od 600 maloljetnih trudnica. Jedini je program namijenjen maloljetnim trudnicama i roditeljima na području cijele Hrvatske, a počiva na načelima dostupnosti informacija, slobodi samostalnog odlučivanja te uvažavanju prava na izbor.</para>
<para>Aktivnosti programa uključuju informiranje, prevenciju, edukaciju i savjetovanje psihologa, socijalnih radnika, pravnika i ginekologa. Informacije i savjeti mladima su dostupni na portalu
 <ulink url="http://www.maloljetni-roditelji.net/">www.maloljetni-roditelji.net</ulink>, koji bilježi preko 50.000 posjeta godišnje i više od 130.000 pregleda stranice. Osim na portalu, mladima je na raspolaganju i savjetovalište u Zvonimirovoj ulici 21 u Zagrebu, otvoreno 2015. godine.</para>
<para>Brojne aktivnosti projekta „Mama je mama“ provode se u partnerstvu s različitim institucijama i organizacijama, poput Dječjeg doma Zagreb, Klinike za dječje bolesti Zagreb, Centra za socijalnu skrb Zagreb, Grada Zagreba, Studijskog centra socijalnog rada i drugih.</para>
<para>Na konferenciji „Održivi razvoj i ravnopravnost spolova: Uloga obiteljske politike i primjeri dobre prakse“, održanoj 2016. u Amsterdamu u organizaciji Konfederacije obiteljskih organizacija Europske unije (COFACE Families Europe) i UN Focal Point on the Family, aktivnosti projekta „Mama je mama“ predstavljene su kao primjer dobre prakse.</para>
<para>(<emphasis>
 Izvor:
 </emphasis> Udruga roditelja "Korak po korak")</para>

Maloljetnička trudnoća: 2016. rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina Udruga roditelja „Korak po korak“ pokreće novu kampanju osvješćivanja mladih o važnosti odgovornog spolnog ponašanja. Udruga roditelja „Korak po korak“ pokreće novu kampanju osvješćivanja mladih o važnosti odgovornog spolnog ponašanja. Okosnica su kampanje dva kratka filma s mladima u glavnim ulogama, u kojima se podsjeća na važnost korištenja zaštite prilikom spolnih odnosa i testiranja na spolno prenosive bolesti.
Povod su ovoj kampanji posljednji službeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji pokazuju da je tijekom 2016. godine rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina te 814 djevojaka u dobi od 18 i 19 godina. Uz to, 180 djevojaka odlučilo se na prekid trudnoće.


   "Tabu tema" i "Mama je mama"


   Projekt „Tabu tema“ orijentiran je prvenstveno na sprečavanje rizičnog spolnog ponašanja mladih i pojave maloljetničkih trudnoća, dok se u projektu „Mama je mama“ pruža intenzivna psihosocijalna potpora maloljetnim trudnicama i roditeljima te im se pomaže u prevladavanju izazova s kojima se suočavaju.
Program „Mama je mama“ provodi se od 2005. godine i u okviru njega dosad je provedeno više od 2.000 individualnih savjetovanja, preko 500 sastanaka malih edukativnih grupa i grupa podrške te je obuhvaćeno više od 600 maloljetnih trudnica. Jedini je program namijenjen maloljetnim trudnicama i roditeljima na području cijele Hrvatske, a počiva na načelima dostupnosti informacija, slobodi samostalnog odlučivanja te uvažavanju prava na izbor.
Aktivnosti programa uključuju informiranje, prevenciju, edukaciju i savjetovanje psihologa, socijalnih radnika, pravnika i ginekologa. Informacije i savjeti mladima su dostupni na portalu
   www.maloljetni-roditelji.net, koji bilježi preko 50.000 posjeta godišnje i više od 130.000 pregleda stranice. Osim na portalu, mladima je na raspolaganju i savjetovalište u Zvonimirovoj ulici 21 u Zagrebu, otvoreno 2015. godine.
Brojne aktivnosti projekta „Mama je mama“ provode se u partnerstvu s različitim institucijama i organizacijama, poput Dječjeg doma Zagreb, Klinike za dječje bolesti Zagreb, Centra za socijalnu skrb Zagreb, Grada Zagreba, Studijskog centra socijalnog rada i drugih.
Na konferenciji „Održivi razvoj i ravnopravnost spolova: Uloga obiteljske politike i primjeri dobre prakse“, održanoj 2016. u Amsterdamu u organizaciji Konfederacije obiteljskih organizacija Europske unije (COFACE Families Europe) i UN Focal Point on the Family, aktivnosti projekta „Mama je mama“ predstavljene su kao primjer dobre prakse.
(
      Izvor:
    Udruga roditelja "Korak po korak") Klinfo.hr 

trudnoca_pixabay

Maloljetnička trudnoća: 2016. rodilo 259 djevojaka mlađih od 17 godina

<para>Dijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi Ono promatra svijet oko sebe, veselo gleda šarene boje zvečke, osluškuje zvukove koje ona proizvodi, stavlja zvečku u usta, trese, baca ju na pod, istražuje što sve može raditi s njom. Stalnim promatranjem, baratanjem i istraživanjem predmeta dijete gomila svoja iskustva, više uči o određenom predmetu i njegovu funkcioniranju. Postupno uočava da se kocke ne moraju samo bacati na pod već se od njih može sagraditi toranj, da se autić može voziti po podu, da se bojicom može ostaviti trag na papiru i sl.
</para>
<heading4>
 Simbolička igra
</heading4>
<para>
Oko druge godine pa nadalje dijete počinje razvijati simboličku igru. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprimaju neko drugo značenje. Tako olovke postaju žlice kojima se hrani medo, kutija postaje auto, leteće kocke postaju avioni, običan papir postaje novac u igri dućana i sl. Kako dijete odrasta simbolička igra postaje sve zastupljenija i kompleksnija. Dijete počinje imitirati uloge iz svakodnevnog života. Počinje se pretvarati da je policajac, doktor, frizer, roditelj, sestra, brat i sl. Kasnije dijete igra uloge koje osobno nije iskusilo, primjerice pretvara se da je gusar, svemirac, čarobnjak i sl. Putem simboličke igre dijete razvija maštu, stvara ideje za rješavanje problema, poboljšava govorno izražavanje, prorađuje svoja emocionalna iskustva, uči se uživljavati u tuđu perspektivu i razvija svoje socijalne vještine.</para>
<para>
 Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interes za sudjelovanje u različitim igrama s pravilima. Primjer takvih igara su igre skrivača, graničara, razna utrkivanja, igre kartama, Memory, Crni Petar i sl. Djeca kroz ovakve igre uče se nositi s uspjehom i neuspjehom, poštivati pravila i surađivati s drugim igračima.
</para>
<heading4>
 Kako se igrati?
</heading4>
<para>
U današnjem svijetu sve se događa ubrzanim tempom. Roditelji puno vremena provode na poslu, imaju dosta obveza kod kuće i sve manje vremena za provođenje u slobodnoj igri s djecom. Stoga je vrlo bitno da dragocjeno vrijeme s djecom provedete na što kvalitetniji način. Za početak predlažem da se opustite zajedno s vašim djetetom, isključite televizor, zaboravite na ručak koji trebate napravit, posao koji trebate obaviti. Sjednite na pod, „spustite“ se na djetetovu razinu i započnite veselu igru s vašim djetetom. Promatrajte što vaše dijete radi, što voli i slijedite njegov interes u igri. Ne namećite svoja pravila, već se pridružite njegovima.</para>
<para>Komentirajte aktivnost djeteta, opisujte što radi i na taj način jačajte govorne sposobnosti vašeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu opisujete predmet njegovog interesa. Proširujte igru raznim pitanjima primjerice: „Što ćemo praviti od ovih drvenih kocaka? Kako ćemo napraviti dvorac? Gdje ću staviti ovu crvenu kocku? Tko živi u ovo prekrasnom dvorcu? Kako izgleda princeza?“ Pretvarajte se, glumite raznorazne uloge, koristite afekt, potaknite dječju maštu, potičite dijete na rješavanje problema u igri (npr. pretvarajte se da ste princeza koju treba spasiti). Uspostavite što bolju interakciju s vašim djetetom i pobrinite se da oboje uživate u njoj!
</para>
<heading4>
 Kakvu igračku odabrati?
</heading4>
<para>
Danas postoji mnoštvo igračaka na tržištu i često se pitamo koju odabrati za naše dijete. Igračka treba predstavljati izazov za dijete. Ukoliko dijete brzo riješi problem ili to nikad ne uspijeva, ta ga igračka sigurno neće interesirati. Ali ako dijete nakon više pokušaja uspijeva riješiti problem, ono će se vraćati toj igrački privučeno čimbenikom „povremene nagrade“. Klasičan primjer izazovne igračke za manju djecu su kocke. Dijete slaže kocke u toranj koji se na kraju sruši. Djetetu je dakle izazov naslagati što više kocaka prije nego se toranj uruši te će iz tog razloga tu radnju više puta ponavljati.</para>
<para>
 Mnoge igračke na tržištu su loše dizajnirane te dijete često više interesira sama ambalaža u kojoj je stigla plastična lutka ili vlakić. Kutija u kojoj je bio vlakić može biti mnogo zabavnija jer potiče maštu, ona može biti brod, auto, šešir, lonac za kuhanje. Stoga nastojite birati igračke koje nude više mogućnosti, koje se mogu rastavljati, sastavljati, koje potiču dijete na istraživanje i maštanje.</para>
<para>
 Ukoliko su vam igračke preskupe, ne očajavajte jer posjedujete najvredniju igračku na svijetu koju nitko ne može kupiti-SEBE. Koja igračka iz dućana može toliko razgovarati s djetetom, vrtjeti ga, okretati, škakljati, posjedovati toliko uloga i likova u sebi? Odgovor je ni jedna. Stoga posvetite se vašem djetetu i budite njegova omiljena „igračka“.</para>
<para>
 <emphasis>
 Autorica teksta:</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/zasto-se-roditeljima-tesko-igrati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako se igrati s djetetom? Dijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi. U tom razdoblju dijete istražuje okolinu putem svojih osjetila. Dijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi Ono promatra svijet oko sebe, veselo gleda šarene boje zvečke, osluškuje zvukove koje ona proizvodi, stavlja zvečku u usta, trese, baca ju na pod, istražuje što sve može raditi s njom. Stalnim promatranjem, baratanjem i istraživanjem predmeta dijete gomila svoja iskustva, više uči o određenom predmetu i njegovu funkcioniranju. Postupno uočava da se kocke ne moraju samo bacati na pod već se od njih može sagraditi toranj, da se autić može voziti po podu, da se bojicom može ostaviti trag na papiru i sl.


   Simbolička igra


Oko druge godine pa nadalje dijete počinje razvijati simboličku igru. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprimaju neko drugo značenje. Tako olovke postaju žlice kojima se hrani medo, kutija postaje auto, leteće kocke postaju avioni, običan papir postaje novac u igri dućana i sl. Kako dijete odrasta simbolička igra postaje sve zastupljenija i kompleksnija. Dijete počinje imitirati uloge iz svakodnevnog života. Počinje se pretvarati da je policajac, doktor, frizer, roditelj, sestra, brat i sl. Kasnije dijete igra uloge koje osobno nije iskusilo, primjerice pretvara se da je gusar, svemirac, čarobnjak i sl. Putem simboličke igre dijete razvija maštu, stvara ideje za rješavanje problema, poboljšava govorno izražavanje, prorađuje svoja emocionalna iskustva, uči se uživljavati u tuđu perspektivu i razvija svoje socijalne vještine.

   Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interes za sudjelovanje u različitim igrama s pravilima. Primjer takvih igara su igre skrivača, graničara, razna utrkivanja, igre kartama, Memory, Crni Petar i sl. Djeca kroz ovakve igre uče se nositi s uspjehom i neuspjehom, poštivati pravila i surađivati s drugim igračima.


   Kako se igrati?


U današnjem svijetu sve se događa ubrzanim tempom. Roditelji puno vremena provode na poslu, imaju dosta obveza kod kuće i sve manje vremena za provođenje u slobodnoj igri s djecom. Stoga je vrlo bitno da dragocjeno vrijeme s djecom provedete na što kvalitetniji način. Za početak predlažem da se opustite zajedno s vašim djetetom, isključite televizor, zaboravite na ručak koji trebate napravit, posao koji trebate obaviti. Sjednite na pod, „spustite“ se na djetetovu razinu i započnite veselu igru s vašim djetetom. Promatrajte što vaše dijete radi, što voli i slijedite njegov interes u igri. Ne namećite svoja pravila, već se pridružite njegovima.
Komentirajte aktivnost djeteta, opisujte što radi i na taj način jačajte govorne sposobnosti vašeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu opisujete predmet njegovog interesa. Proširujte igru raznim pitanjima primjerice: „Što ćemo praviti od ovih drvenih kocaka? Kako ćemo napraviti dvorac? Gdje ću staviti ovu crvenu kocku? Tko živi u ovo prekrasnom dvorcu? Kako izgleda princeza?“ Pretvarajte se, glumite raznorazne uloge, koristite afekt, potaknite dječju maštu, potičite dijete na rješavanje problema u igri (npr. pretvarajte se da ste princeza koju treba spasiti). Uspostavite što bolju interakciju s vašim djetetom i pobrinite se da oboje uživate u njoj!


   Kakvu igračku odabrati?


Danas postoji mnoštvo igračaka na tržištu i često se pitamo koju odabrati za naše dijete. Igračka treba predstavljati izazov za dijete. Ukoliko dijete brzo riješi problem ili to nikad ne uspijeva, ta ga igračka sigurno neće interesirati. Ali ako dijete nakon više pokušaja uspijeva riješiti problem, ono će se vraćati toj igrački privučeno čimbenikom „povremene nagrade“. Klasičan primjer izazovne igračke za manju djecu su kocke. Dijete slaže kocke u toranj koji se na kraju sruši. Djetetu je dakle izazov naslagati što više kocaka prije nego se toranj uruši te će iz tog razloga tu radnju više puta ponavljati.

   Mnoge igračke na tržištu su loše dizajnirane te dijete često više interesira sama ambalaža u kojoj je stigla plastična lutka ili vlakić. Kutija u kojoj je bio vlakić može biti mnogo zabavnija jer potiče maštu, ona može biti brod, auto, šešir, lonac za kuhanje. Stoga nastojite birati igračke koje nude više mogućnosti, koje se mogu rastavljati, sastavljati, koje potiču dijete na istraživanje i maštanje.

   Ukoliko su vam igračke preskupe, ne očajavajte jer posjedujete najvredniju igračku na svijetu koju nitko ne može kupiti-SEBE. Koja igračka iz dućana može toliko razgovarati s djetetom, vrtjeti ga, okretati, škakljati, posjedovati toliko uloga i likova u sebi? Odgovor je ni jedna. Stoga posvetite se vašem djetetu i budite njegova omiljena „igračka“.

   
      Autorica teksta:


   Alma Džanović, mag.rehab.educ.


   Kabinet Korneo


   
      
   
 Klinfo.hr 

igranje_pixabay

Kako se igrati s djetetom?

<para>Međutim, magnetska rezonanca je i pregled od kojeg, zbog duge liste čekanja pacijentima pada mrak na oči. Kako bi skratili liste čekanja po bolnicama, država sklapa sve više ugovora s privatnicima kod kojih se brže dolazi na red.</para>
<para>Pregled se kod njih obavlja na račun HZZO-a koji je za 2018. sklopio ugovor o obavljanju magnetske rezonance s pet privatnih klinika u Zagrebu, jednom u Zaboku, Čakovcu, Karlovcu, Puli, Šibeniku i dvije u Splitu, javlja <ulink url="http://hr.n1info.com/a276319/Vijesti/Vecina-gradjana-ovo-ne-zna-Na-pregled-koji-se-ceka-i-preko-pola-godine-mozete-u-privatnu-kliniku-n.html">
 N1.
 </ulink>
</para>
<para>U nekim od privatnih klinika na red se dolazi i kroz nekoliko tjedana. U državnim bolnicama, nažalost, na red se čeka najmanje šest mjeseci, a najčešće i puno duže.</para>
<para>
 Ovo su klinike s kojima je HZZO sklopio ugovor za 2018. godinu:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Poliklinika "Medikol" - Čakovec</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika "Medikol" - Split</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika "Medikol" - Zagreb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Specijalna bolnica Sveta Katarina - Zabok</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika dr. Ivan Drinković - Zagreb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika "Vita" - Šibenik</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika VURA - Karlovac</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika Maja i Krešimir Čavka - Zagreb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika Aviva - Zagreb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika za radiologiju i neurologiju Dijagnostika 2000 - Zagreb</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika dr. Kalajžić - Split</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poliklinika Croatia zdravstveno osiguranje Ars Medica - Pula</para>
 </listitem>
</orderedlist>

Magnetsku rezonancu možete obaviti besplatno i u privatnim klinikama Pregled magnetskom rezonancom jedan je od najučinkovitijih načina dijagnostiranja različitih zdravstvenih problema. Međutim, magnetska rezonanca je i pregled od kojeg, zbog duge liste čekanja pacijentima pada mrak na oči. Kako bi skratili liste čekanja po bolnicama, država sklapa sve više ugovora s privatnicima kod kojih se brže dolazi na red.
Pregled se kod njih obavlja na račun HZZO-a koji je za 2018. sklopio ugovor o obavljanju magnetske rezonance s pet privatnih klinika u Zagrebu, jednom u Zaboku, Čakovcu, Karlovcu, Puli, Šibeniku i dvije u Splitu, javlja 
      N1.
   

U nekim od privatnih klinika na red se dolazi i kroz nekoliko tjedana. U državnim bolnicama, nažalost, na red se čeka najmanje šest mjeseci, a najčešće i puno duže.

   Ovo su klinike s kojima je HZZO sklopio ugovor za 2018. godinu:


   
      Poliklinika "Medikol" - Čakovec
   
   
      Poliklinika "Medikol" - Split
   
   
      Poliklinika "Medikol" - Zagreb
   
   
      Specijalna bolnica Sveta Katarina - Zabok
   
   
      Poliklinika dr. Ivan Drinković - Zagreb
   
   
      Poliklinika "Vita" - Šibenik
   
   
      Poliklinika VURA - Karlovac
   
   
      Poliklinika Maja i Krešimir Čavka - Zagreb
   
   
      Poliklinika Aviva - Zagreb
   
   
      Poliklinika za radiologiju i neurologiju Dijagnostika 2000 - Zagreb
   
   
      Poliklinika dr. Kalajžić - Split
   
   
      Poliklinika Croatia zdravstveno osiguranje Ars Medica - Pula
   
 Petra Majetić 

MR_pixabay

Magnetsku rezonancu možete obaviti besplatno i u privatnim klinikama

<para>Vaša je beba navršila 8 mjeseci i približava se vrijeme za nešto "jače" kašice – mesne kašice Meso je bogato vitaminima, bjelančevinama i proteinima, stoga je nezaobilazan i rado viđen gost u dohrani beba. No, prije nego što beba krene na papanje mesnih zalogajčića, treba je naviknuti na okus i miris mesa. Kako? Na početku, možete joj pripremati laganu mesnu juhicu s povrćem, tjesteninom i žitaricama. Nakon toga polako započnite s mesnim kašicama.
</para>
<heading4>
 Koje meso koristiti?
</heading4>
<para>
Za početak, bijelo i laganije meso, tj. puretinu i piletinu. Nemasno je, lako probavljivo i dobro sjeda na bebin želudac. Na jelovniku se može naći i teletina i janjetina, ali isključivo mlada.Kad je u pitanju junetina i govedina ona se preporuča nakon navršenih godinu dana. Svinjsko meso je masnije i teže probavljivo pa se ono posljednje uvodi u dohranu. Mesne prerađevine kao što su npr. kobasice i hrenovke se ne preporučuju. Što se tiče ribljeg mesa u prehrani dojenčadi mišljenja pedijatara su podijeljena. Neki zagovaraju konzumaciju čistog bijelog mesa koje se mora dobro usitniti i pomiješati s nekom vrstom povrća, npr. cvjetačom.
</para>
<heading4>
 Kako pripremiti mesne kašice i na što pripaziti?
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Meso mora biti svježe i najviše kvalitete, netretirano raznoraznim dodacima i kemikalijama. Kupljeno od provjerenog domaćeg proizvodača.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prilikom pripreme mesne kašice, dobro je dodati i nekoliko kapi suncokretovog ili maslinovog ulja koje je izvor vitamina i masnih kiselina.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Beba slabo pečeno meso ne može probaviti. Stoga, meso se mora ispeći tako da u središnjem dijelu nikada nije crvenkaste boje. </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Dobro raskuhano meso dobro je ostaviti u vlastitom soku.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 Na početku meso je potrebno jako usitniti, kasnije ga možete poslužiti nasjeckano na komadiće.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ostatak od mesne kašice ne ostavljajte preko noći u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/smrzavati-vocne-povrtne-mesne-kasice-bebe/">hladnjaku</ulink>, već ga bacite.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Do godine dana <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/uvodenje-zacina-dohranu-beba-prehranu-male-djece/">izbjegavati sol</ulink>
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako vam se mesna kašica čini "slabom", dodajte joj usitnjene žitarice koje će dobro doći bebinim crijevima. Beba ne treba jesti meso svaki dan, pa napravite pauze s povrtnim kašicama koje obiluju željezom. Dok vaše dijete uredno dobiva na težini, znajte da ste na dobrom putu kad je u pitanju pravilna, dobra i kvalitetna dohrana beba.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/darujemo-kuharicu-s-povrtnim-kasicama-za-bebe/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

Pravilna dohrana bebe: Prve mesne kašice Vaša je beba navršila 8 mjeseci i približava se vrijeme za nešto "jače" kašice – mesne kašice. Vaša je beba navršila 8 mjeseci i približava se vrijeme za nešto "jače" kašice – mesne kašice Meso je bogato vitaminima, bjelančevinama i proteinima, stoga je nezaobilazan i rado viđen gost u dohrani beba. No, prije nego što beba krene na papanje mesnih zalogajčića, treba je naviknuti na okus i miris mesa. Kako? Na početku, možete joj pripremati laganu mesnu juhicu s povrćem, tjesteninom i žitaricama. Nakon toga polako započnite s mesnim kašicama.


   Koje meso koristiti?


Za početak, bijelo i laganije meso, tj. puretinu i piletinu. Nemasno je, lako probavljivo i dobro sjeda na bebin želudac. Na jelovniku se može naći i teletina i janjetina, ali isključivo mlada.Kad je u pitanju junetina i govedina ona se preporuča nakon navršenih godinu dana. Svinjsko meso je masnije i teže probavljivo pa se ono posljednje uvodi u dohranu. Mesne prerađevine kao što su npr. kobasice i hrenovke se ne preporučuju. Što se tiče ribljeg mesa u prehrani dojenčadi mišljenja pedijatara su podijeljena. Neki zagovaraju konzumaciju čistog bijelog mesa koje se mora dobro usitniti i pomiješati s nekom vrstom povrća, npr. cvjetačom.


   Kako pripremiti mesne kašice i na što pripaziti?


   
      Meso mora biti svježe i najviše kvalitete, netretirano raznoraznim dodacima i kemikalijama. Kupljeno od provjerenog domaćeg proizvodača.
   
   
      Prilikom pripreme mesne kašice, dobro je dodati i nekoliko kapi suncokretovog ili maslinovog ulja koje je izvor vitamina i masnih kiselina.
   
   
      Beba slabo pečeno meso ne može probaviti. Stoga, meso se mora ispeći tako da u središnjem dijelu nikada nije crvenkaste boje. 
   
   
      
         Dobro raskuhano meso dobro je ostaviti u vlastitom soku.
   
   
      
         Na početku meso je potrebno jako usitniti, kasnije ga možete poslužiti nasjeckano na komadiće.
   
   
      Ostatak od mesne kašice ne ostavljajte preko noći u hladnjaku, već ga bacite.
   
   
      Do godine dana izbjegavati sol
      
   


Ako vam se mesna kašica čini "slabom", dodajte joj usitnjene žitarice koje će dobro doći bebinim crijevima. Beba ne treba jesti meso svaki dan, pa napravite pauze s povrtnim kašicama koje obiluju željezom. Dok vaše dijete uredno dobiva na težini, znajte da ste na dobrom putu kad je u pitanju pravilna, dobra i kvalitetna dohrana beba.

   
      
   

  Petra Majetić 

kasice_pixabay

Pravilna dohrana bebe: Prve mesne kašice

<para>Na sisačkom području posljednjih je mjeseci zapažena povećana pojava svraba, kožne bolesti poznate i kao šuga, koja ima obilježja epidemije, potvrdio je Zavod za javno zdravstvo Inače, svrab ili šuga je zarazna parazitska kožna bolest koju uzrokuje grinja. Grinja se ukopava u kožu i tu polaže jajašca iz kojih kojih se dalje legu grinje.
</para>
<heading4>
 Kako se svrab prenosi?
</heading4>
<para>
Ponajprije, svrab se prenosi dodirom s kože na kožu, ali za njegovo prenošenje potreban je dulji kontakt sa zaraženom osobom, npr. spavanje u istom krevetu. Iako manje uspješan, prijenos je moguć i preko rublja, posteljine ili odjeće koje su prethodno rabile zaražene osobe. Svrab "voli" obitavati u kolektivima, pa od njega nerijetko obolijevaju djeca u školama i vrtićima. Prijenos svraba među njima moguć je u slučaju duljega bliskoga kontakta, a pojava bolesti u razredu najčešće je posljedica prijenosa bolesti iz obitelji.
</para>
<heading4>
 Simptomi svraba
</heading4>
<para>
Najčešći simptomi su svrbež koji je intenzivniji noću te male rupe na koži koje se pojavljuju u naborima kože. Najčešće mjesto zaraze kod djece su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>skalp</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>lice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>vrat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dlanovi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>tabani</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kod djece koja se nikada prije nisu susrela sa svrabom, simptomi se pojavljuju 4 do 6 tjedana nakon izlaganja. Nije na odmet spomenuti da zaraženo dijete može širiti bolest i u periodu prije simptoma bolesti. Kod djece koja su već ima svrab, simptomi se pojavljuju ranije, 1-4 dana nakon novog izlaganja.
</para>
<heading4>
 Liječenje svraba
</heading4>
<para>
Svrab ne prolazi sam od sebe već ga je potrebno liječiti, i to terapijom koju prepiše liječnik. Svrbež može biti prisutan i do dva tjedna nakon uspješno provedene terapije. Ukoliko se on oduži na dva do tri tjedna, potrebno je obratiti se liječniku. Osim terapije, stručnjaci savjetuju i detaljno pranje sve odjeće i posteljine te čišćenje predmeta i prostora s kojima je zaraženo dijete bilo u kontaktu.</para>
<para>Ova vrsta <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/peta-bolest-ili-osip-ispljuskanih-obraza/">zaraze</ulink>
 pojavljuje se periodično, u intervalima od nekoliko godina. Premda se svrab po tijelu najčešće javlja u nehigijenskim uvjetima, svatko se može zaraziti. Inače, svrab se nalazi na popisu zaraznih bolesti čije je prijavljivanje prema „Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“ obvezno.</para>

Svrab - uzroci, simptomi i liječenje Na sisačkom području posljednjih je mjeseci zapažena povećana pojava svraba, kožne bolesti poznate i kao šuga, koja ima obilježja epidemije, potvrdio je Zavod za javno zdravstvo. Na sisačkom području posljednjih je mjeseci zapažena povećana pojava svraba, kožne bolesti poznate i kao šuga, koja ima obilježja epidemije, potvrdio je Zavod za javno zdravstvo Inače, svrab ili šuga je zarazna parazitska kožna bolest koju uzrokuje grinja. Grinja se ukopava u kožu i tu polaže jajašca iz kojih kojih se dalje legu grinje.


   Kako se svrab prenosi?


Ponajprije, svrab se prenosi dodirom s kože na kožu, ali za njegovo prenošenje potreban je dulji kontakt sa zaraženom osobom, npr. spavanje u istom krevetu. Iako manje uspješan, prijenos je moguć i preko rublja, posteljine ili odjeće koje su prethodno rabile zaražene osobe. Svrab "voli" obitavati u kolektivima, pa od njega nerijetko obolijevaju djeca u školama i vrtićima. Prijenos svraba među njima moguć je u slučaju duljega bliskoga kontakta, a pojava bolesti u razredu najčešće je posljedica prijenosa bolesti iz obitelji.


   Simptomi svraba


Najčešći simptomi su svrbež koji je intenzivniji noću te male rupe na koži koje se pojavljuju u naborima kože. Najčešće mjesto zaraze kod djece su:


   
      skalp
   
   
      lice
   
   
      vrat
   
   
      dlanovi
   
   
      tabani
   


Kod djece koja se nikada prije nisu susrela sa svrabom, simptomi se pojavljuju 4 do 6 tjedana nakon izlaganja. Nije na odmet spomenuti da zaraženo dijete može širiti bolest i u periodu prije simptoma bolesti. Kod djece koja su već ima svrab, simptomi se pojavljuju ranije, 1-4 dana nakon novog izlaganja.


   Liječenje svraba


Svrab ne prolazi sam od sebe već ga je potrebno liječiti, i to terapijom koju prepiše liječnik. Svrbež može biti prisutan i do dva tjedna nakon uspješno provedene terapije. Ukoliko se on oduži na dva do tri tjedna, potrebno je obratiti se liječniku. Osim terapije, stručnjaci savjetuju i detaljno pranje sve odjeće i posteljine te čišćenje predmeta i prostora s kojima je zaraženo dijete bilo u kontaktu.
Ova vrsta zaraze
   pojavljuje se periodično, u intervalima od nekoliko godina. Premda se svrab po tijelu najčešće javlja u nehigijenskim uvjetima, svatko se može zaraziti. Inače, svrab se nalazi na popisu zaraznih bolesti čije je prijavljivanje prema „Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti“ obvezno. Petra Majetić 

fat boy itching him back

Svrab - uzroci, simptomi i liječenje

<para>Vrijeme izbijanja mliječnih zubića nije toliko važno, koliko je važno od rođenja njegovati i brinuti o bebinim desnima i zubima. Zdravi zubi preduvjet su dobrog općeg zdravlja svake osobe. Što ranije počnemo s dobrim navikama i pažnjom prema oralnoj higijeni, tim bolje, jer stvaramo dobre temelje za zdrave zube i zubno meso.
</para>
<heading2>Njega bebinih desni</heading2>
<para>
Nakon sisanja i hranjenja bebine desni dovoljno je prebrisati mekanom i nježnom vlažnom krpicom. Posebno je važno ukloniti višak mlijeka ili hrane koja se zadržava u udubinama prema gornjoj i donjoj usnici. Većina beba pruža otpor čišćenju desni jer su bebi usta vrlo dragocjeni bunar informacija o svijetu koji je okružuje. Stoga neće svaka beba dozvoliti da joj se petlja po ustima. No nemojte odustati i pokušajte povremeno, koliko je to često moguće, "oprati" bebina usta, posebno kada krene dohrana ( a ako beba još nema zube), jer tada se malo veći komadići hrane mogu "zaglaviti" u usnoj šupljini. Ako vaša beba pruža veliki otpor, pokušajte desni čistiti kada je beba opuštena i voljna surađivati.
</para>
<heading2>Njega prvih zubića</heading2>
<para>
Čim se pojave prvi mliječni zubići, vrijeme je za korištenje četkice i paste zube. Pripazite da četkica i pasta budu za bebe, jer je vrlo važno da sastav paste bude primjeren dobi djeteta i da se stavi vrlo malo paste veličine graška. Četkica mora biti dovoljno mala i mekana da bebu ne iritira. Važno je i da beba bude uspravno dok joj perete zubiće, a ne u ležećem položaju kako ne bi gutala pastu ili se zahliknula. Bebi operite zubiće dva puta dnevno.</para>
<para>I ovdje će vjerojatno biti puno otpora jer se radi o novoj aktivnosti koja se bebi neće sviđati. No pokušajte od svega napraviti igru. Učite bebu da otvori usta, a četkica neka bude helikopterčić ili pčelica koji ulijeće u usta. Isto tako, dozvolite bebi da i sama proba prati zubiće. Pokažite joj kako vi to radite sa svojim zubima i svojom četkicom, pa će vas beba pokušati oponašati i sljedeći puta lakše dozvoliti da joj perete zubiće.
</para>
<heading2>I beba može dobiti karijes</heading2>
<para>
Karijes je bakterijska infekcija koja se može prenijeti bebi, pa zato neki smatraju da se bebe ne bi trebalo ljubiti u usta, lizati žličicu s kojom se bebu hrani ili stavljati bebinu dudu u svoja usta i slično. No karijes se može razviti i zbog neodržavanja oralne higijene, posebno na mjestu gdje se dva mliječna zubića dodiruju.
U ranoj fazi, karijes se na zubiću vidi kao bijela mrlja koja će kasnije potamniti, a beba može imati i zadah iz usta. Bez obzira što će mliječni zubići jednog dana otpasti i zamijenit će ih trajni, važno je tražiti pomoć stomatologa ako postoji karijes na mliječnom zubiću. beba će baš kao i odrasli možda postati preosjetljiva na toplo i hladno, imati probleme sa žvakanjem hrane ili osjećati bol. Funkcija mliječnih zubića je - žvakati hranu, ali i pomoći u učenju izgovora glasova, odnosno govora.
</para>
<heading2>Bolesti desni kod beba</heading2>
<para>
Ako se naslage mlijeka ili hrane gomilaju u usnoj šupljini i danima ostaju "zatočene" u vlažnom i toplom okruženju, neminovno će doći do razvoja bakterija, a time i do potencijalne infekcije. Pedijatra svakako posjetite ako primijetite da su bebine desni otečene ili da krvare. Unutar usne šupljine često se razvija i infekcija zvana soor ili mliječac. Radi se o bijelim, kružnim mrljama sličnim zgrušanom mlijeku o čemu smo pisali u prethodnom članku.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/mlijecac-ili-soor-gljivica-koja-pecka-i-boli/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Njega desni i prvih mliječnih zubića kod beba Prvi zubići počinju nicati oko šestog mjeseca bebina života, iako se kod nekih beba pojavljuju još i ranije, a kod nekih kasnije. Vrijeme izbijanja mliječnih zubića nije toliko važno, koliko je važno od rođenja njegovati i brinuti o bebinim desnima i zubima. Zdravi zubi preduvjet su dobrog općeg zdravlja svake osobe. Što ranije počnemo s dobrim navikama i pažnjom prema oralnoj higijeni, tim bolje, jer stvaramo dobre temelje za zdrave zube i zubno meso.

Njega bebinih desni

Nakon sisanja i hranjenja bebine desni dovoljno je prebrisati mekanom i nježnom vlažnom krpicom. Posebno je važno ukloniti višak mlijeka ili hrane koja se zadržava u udubinama prema gornjoj i donjoj usnici. Većina beba pruža otpor čišćenju desni jer su bebi usta vrlo dragocjeni bunar informacija o svijetu koji je okružuje. Stoga neće svaka beba dozvoliti da joj se petlja po ustima. No nemojte odustati i pokušajte povremeno, koliko je to često moguće, "oprati" bebina usta, posebno kada krene dohrana ( a ako beba još nema zube), jer tada se malo veći komadići hrane mogu "zaglaviti" u usnoj šupljini. Ako vaša beba pruža veliki otpor, pokušajte desni čistiti kada je beba opuštena i voljna surađivati.

Njega prvih zubića

Čim se pojave prvi mliječni zubići, vrijeme je za korištenje četkice i paste zube. Pripazite da četkica i pasta budu za bebe, jer je vrlo važno da sastav paste bude primjeren dobi djeteta i da se stavi vrlo malo paste veličine graška. Četkica mora biti dovoljno mala i mekana da bebu ne iritira. Važno je i da beba bude uspravno dok joj perete zubiće, a ne u ležećem položaju kako ne bi gutala pastu ili se zahliknula. Bebi operite zubiće dva puta dnevno.
I ovdje će vjerojatno biti puno otpora jer se radi o novoj aktivnosti koja se bebi neće sviđati. No pokušajte od svega napraviti igru. Učite bebu da otvori usta, a četkica neka bude helikopterčić ili pčelica koji ulijeće u usta. Isto tako, dozvolite bebi da i sama proba prati zubiće. Pokažite joj kako vi to radite sa svojim zubima i svojom četkicom, pa će vas beba pokušati oponašati i sljedeći puta lakše dozvoliti da joj perete zubiće.

I beba može dobiti karijes

Karijes je bakterijska infekcija koja se može prenijeti bebi, pa zato neki smatraju da se bebe ne bi trebalo ljubiti u usta, lizati žličicu s kojom se bebu hrani ili stavljati bebinu dudu u svoja usta i slično. No karijes se može razviti i zbog neodržavanja oralne higijene, posebno na mjestu gdje se dva mliječna zubića dodiruju.
U ranoj fazi, karijes se na zubiću vidi kao bijela mrlja koja će kasnije potamniti, a beba može imati i zadah iz usta. Bez obzira što će mliječni zubići jednog dana otpasti i zamijenit će ih trajni, važno je tražiti pomoć stomatologa ako postoji karijes na mliječnom zubiću. beba će baš kao i odrasli možda postati preosjetljiva na toplo i hladno, imati probleme sa žvakanjem hrane ili osjećati bol. Funkcija mliječnih zubića je - žvakati hranu, ali i pomoći u učenju izgovora glasova, odnosno govora.

Bolesti desni kod beba

Ako se naslage mlijeka ili hrane gomilaju u usnoj šupljini i danima ostaju "zatočene" u vlažnom i toplom okruženju, neminovno će doći do razvoja bakterija, a time i do potencijalne infekcije. Pedijatra svakako posjetite ako primijetite da su bebine desni otečene ili da krvare. Unutar usne šupljine često se razvija i infekcija zvana soor ili mliječac. Radi se o bijelim, kružnim mrljama sličnim zgrušanom mlijeku o čemu smo pisali u prethodnom članku.

   
      
   
 Jelena Kovačić 

mlijecni zubi pixabay

Njega desni i prvih mliječnih zubića kod beba

<para>Kada se, primjerice, trudnica jako uplaši, može imati osjećaj kao da je i beba u trbuhu poskočila od šoka. Ili kad je trudnica zadovoljna, ušuškana ispod dekice, u zagrljaju voljene osobe, uz prigušeno svjetlo i laganu glazbu, kao da može osjetiti da je i beba zadovoljna, smirena i gušta si u toplom majčinom trbuhu. No što vaša beba osjeća kada se snažno, od srca i iskreno smijete? Postoji niz razloga zbog kojih bi to u trudnoći trebali raditi što češće.</para>
<para>Fizički, kada se smijemo, beba poskakuje gore-dolje kao na nekakvom materničnom trampolinu. Možda su zato trampolini djeci i kasnije toliko zabavni i uzbudljivi. Kako se majčini trbušni mišići kroz smijeh stišću i opuštaju, tako se i beba zabavlja unutar maternice. I po svemu sudeći to joj godi.</para>
<para>Stručnjaci koji proučavaju mentalno zdravlje i psiho-emocionalna stanja budućih mama, slažu se da trudnice koje imaju pozitivan stav, koje su opuštenije i osjećaju se radosno, rađaju bebe s nižim stupnjem napetosti te jačom sposobnošću da se snose sa stresom. Štoviše, pretjerani prenatalni stres kod majke može imati utjecaj na oblikovanje djetetova temperamenta kasnije u životu. To je opisano u studiji objavljenoj u stručnom časopisu <emphasis>Development and Psychopathology</emphasis>. Studija čak spominje i mogućnost da su djeca rođena iz vrlo stresnih trudnoća kasnije sklonija razviti depresiju.</para>
<para>Svi proživljavamo stres u životu i teško ga je izvbeći, ali je jako važno da ujedno razvijemo otpornost i naučimo kontrolirati vlastite reakcije na stresore iz okoline. Mnoge buduće mame ulove se u začarani krug kada postanu zabrinute zato što su zabrinute. Drugim riječima, budu pod stresom, zato što su pod stresom, a ne žele biti pod stresom jer znaju da to nije dobro za njihovu bebu. Iz tog se začaranog kruga može izvući potpuno prirodnim putem - dubokim disanjem i učenjem raznih tehnika disanja, šetnjom i hodanjem te meditacijom u kojoj se negativne misli otpuštaju i uči se bivati i uživati u trenutku te imati potpuno povjerenje da će sve biti u redu.</para>
<para>Navodno pomaže i gledanje snimki bebe s ultrazvuka. Pa svaki put kada se uhvatite u stresu, počastite se šećernom bombicom u obliku svoje bebice koja uživa u trbuhu.</para>
<para>Za što više smijeha, recept je: okružite se "laganim", zabavnim i zanimljivim ljudima koji vas i inače nasmijavaju, udomite psa ili macu s kojim će vaša bebica odrastati, gledajte komedije, idite na stand-up nastupe, gledajte na sve što se događa pozitivno i pokušajte svaku lošu situaciju preokrenuti u smiješnu. Kad vam je teško, zamislite da je vaš život humoristična serija. Kad se vi smijete, smije se i vaša beba i uživa slušati zvuk vašeg hihotanja. Kad dođe na svijet, prepoznat će vas upravo po tom osmijehu.</para>
<para>Naši stari bili su u pravu - smijeh je najbolji lijek.</para>

Kako se osjeća vaša beba kad se u trudnoći puno, glasno i od srca smijete? Trudnice intuitivno znaju i osjećaju da njihova beba u trbuhu upija emocije kao mala spužvica. Kada se, primjerice, trudnica jako uplaši, može imati osjećaj kao da je i beba u trbuhu poskočila od šoka. Ili kad je trudnica zadovoljna, ušuškana ispod dekice, u zagrljaju voljene osobe, uz prigušeno svjetlo i laganu glazbu, kao da može osjetiti da je i beba zadovoljna, smirena i gušta si u toplom majčinom trbuhu. No što vaša beba osjeća kada se snažno, od srca i iskreno smijete? Postoji niz razloga zbog kojih bi to u trudnoći trebali raditi što češće.
Fizički, kada se smijemo, beba poskakuje gore-dolje kao na nekakvom materničnom trampolinu. Možda su zato trampolini djeci i kasnije toliko zabavni i uzbudljivi. Kako se majčini trbušni mišići kroz smijeh stišću i opuštaju, tako se i beba zabavlja unutar maternice. I po svemu sudeći to joj godi.
Stručnjaci koji proučavaju mentalno zdravlje i psiho-emocionalna stanja budućih mama, slažu se da trudnice koje imaju pozitivan stav, koje su opuštenije i osjećaju se radosno, rađaju bebe s nižim stupnjem napetosti te jačom sposobnošću da se snose sa stresom. Štoviše, pretjerani prenatalni stres kod majke može imati utjecaj na oblikovanje djetetova temperamenta kasnije u životu. To je opisano u studiji objavljenoj u stručnom časopisu Development and Psychopathology. Studija čak spominje i mogućnost da su djeca rođena iz vrlo stresnih trudnoća kasnije sklonija razviti depresiju.
Svi proživljavamo stres u životu i teško ga je izvbeći, ali je jako važno da ujedno razvijemo otpornost i naučimo kontrolirati vlastite reakcije na stresore iz okoline. Mnoge buduće mame ulove se u začarani krug kada postanu zabrinute zato što su zabrinute. Drugim riječima, budu pod stresom, zato što su pod stresom, a ne žele biti pod stresom jer znaju da to nije dobro za njihovu bebu. Iz tog se začaranog kruga može izvući potpuno prirodnim putem - dubokim disanjem i učenjem raznih tehnika disanja, šetnjom i hodanjem te meditacijom u kojoj se negativne misli otpuštaju i uči se bivati i uživati u trenutku te imati potpuno povjerenje da će sve biti u redu.
Navodno pomaže i gledanje snimki bebe s ultrazvuka. Pa svaki put kada se uhvatite u stresu, počastite se šećernom bombicom u obliku svoje bebice koja uživa u trbuhu.
Za što više smijeha, recept je: okružite se "laganim", zabavnim i zanimljivim ljudima koji vas i inače nasmijavaju, udomite psa ili macu s kojim će vaša bebica odrastati, gledajte komedije, idite na stand-up nastupe, gledajte na sve što se događa pozitivno i pokušajte svaku lošu situaciju preokrenuti u smiješnu. Kad vam je teško, zamislite da je vaš život humoristična serija. Kad se vi smijete, smije se i vaša beba i uživa slušati zvuk vašeg hihotanja. Kad dođe na svijet, prepoznat će vas upravo po tom osmijehu.
Naši stari bili su u pravu - smijeh je najbolji lijek. Jelena Kovačić 

trudnica par pixabay

Kako se osjeća vaša beba kad se u trudnoći puno, glasno i od srca smijete?

<para>
 <emphasis>Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na: nepotpuna obitelj jednako nesretna obitelj.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bilo je to prije oko godinu dana. Mali kafić, moj dvanaestogodišnji potomak i ja. Oko nas ljudi. Sin nešto čačka po telefonu, razmjenjujemo po koju riječ sve dok on odjednom ne upita: “Mama, koji su porno filmovi najbolji?”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za susjednim stolovima tajac. Okreću se u nevjerici prema dječjem glasu (glas mu je još bio dječji).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Kao prvo, trebaju biti kvalitetni, profi. Takvi se obično plaćaju. Kao drugo, ja recimo volim američke, ali to je stvar ukusa,” odgovaram. “Najvažnije je da ne bude tamo neki kućni video, oni su baš bezveze i po svaku cijenu treba zaobići video s nasiljem i pedofilijom, ne treba kvariti sebi karmu …”<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Muškarci za stolovima su zaboravili na žene s kojima su došli. Žene namjestile kisele face kao da se gade. Sin i ja nastavljamo razgovor o pornićima: zašto, što i kako. Za mene je u tom času najvažnije da moj dvanaestogodišnji sin bez pardona postavlja takva pitanja- meni! A njemu je skroz svejedno sluša li netko ili ne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To ja nazivam povjerenjem!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na: nepotpuna obitelj jednako nesretna obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za ovih 14 godina materinstva, definirala sam za sebe osnovne zakone povjerenja:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Nikad se djetetu nemoj smijati, posebno muškom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad se žena smije muškarcu, za muškarca je to uvijek trauma, a kad mu se smije majka – za njega je to duboka trauma. Bez razlike, smijete li mu se što je naopako obukao hlače, nevješto nacrtao psa ili zato što je izjavio ljubav djevojčici iz susjedne klupe. Vaše smijanje zapamtit će cijeli život! I nikad ga neće oprostiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Uvijek odgovarajte na sva njegova pitanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U bilo kojoj dobi! I bez onoga “kad porasteš, samo će ti se pokazati”. Uvijek i na sva. Ako ne znate odgovor, tako i recite. Zatim saznajte pa mu odgovorite. Zbunjuje vas? Djetetovo pitanje vas tjera da pocrvenite? Odlično – eto prilike analizirati još jedan svoj kompleks. Jer to jest vaš kompleks. Ne usađujte ga u psihu svog djeteta. Odgovorite da vas je to pitanje bacilo u razmišljanje pa da morate malo razmisliti. Zatražite malo vremena. Djeca ga rado daju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Tražite savjet od sina i usvojite rješenje
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne možete zamisliti s kakvom lakoćom dijete može riješiti neki vaš “odrasli” problem, nad kojim ste lupali glavom godinama! Svaki! Od “kakav mora biti naš novi stan” do “zašto se neprestano svađam s tim i tim” i “što ja to ne radim kako treba”. Tako se dječak uči biti muškarac, oslonac i da donosi odluke. A vi mu ukazujete povjerenje i poštovanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Zaboravite frazu “sto puta sam ti rekla”
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čak i ako ste govorili, a on nije slušao, promijenite ploču. Zauvijek. Vi se nemate prava natjecati s djetetom u bilo čemu, a to “sto puta sam ti govorila” upravo je natjecanje u kojem se mama naslađuje “pobjedom”. Bili ste u pravu? Baš lijepo, radujte se šutke. On će sve sam shvatiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Hvalite
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Oduševljavajte se bez onoga “samo da ovdje ovo popraviš”. Samo recite “Odlično je!” Vaš dječak sve radi odlično. Kad poraste, vidjet će i sam što je i gdje trebalo popraviti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Podržavajte svaki njegov san
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
“Želim biti podvodni arheolog” – odlično. Kupite mu knjige o tome. “A sada želim biti slikar.” I to je odlično. Kupite mu knjige o tome. “Sada želim biti inženjer” … Shvatili ste obrazac? Odlično! Vjerujte, što stvarno želi biti, odredit će tek oko dvadesete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Ako dječak plače…
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znači došlo je do nevolje. Za vas je ona bezvezna (u vrtiću su mu dali groznu rižu umjesto omiljenog graha), ali je za njega ogromna! Za njega je svaka nevolja ogromna. Zato što je dječji svijet još uvijek malen da bi se riža zanemarila i izgubila u njemu… A ako se dogodila nevolja, vaše je da ga umirite! Koliko god da on ima godina. Obavezni ste da ga umirite! To je dogma, zakon vašeg budućeg uzajamnog razumijevanja: dijete ne smije neutješno plakati. Nikada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Ne čitajte mu bukvice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nadam se da ovdje nije potreban komentar.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Vi ste na njegovoj strani
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne samo na riječima, nego i na djelu. Nikada ne povlađujte učiteljima koji se žale na njega, nikada ne vičite na njega “zbog društva”. Pred ljudima – On je uvijek u pravu. Vaš sin je uvijek u pravu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I tada se vaš sin neće plašiti da vas upita o onome o čemu se “ne priča”. Zato što će tada znati da vi nećete viknuti na njega: “Kakvo je to pitanje ?!” ili “Kako te nije sramota ?!” Zato što će vam vjerovati. Drugim riječima, bit će siguran u vas. A to je san svake majke. I on se može ostvariti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: <ulink url="http://atma.hr/9-pravila-da-vas-sin-izraste-u-pravog-covjeka-samo-za-mame-djecaka/">Atma.hr</ulink>, <ulink url="http://www.detinjarije.com/to-ja-nazivam-poverenjem-9-pravila-za-mame-decaka/3/">detinjarije.com</ulink>, <ulink url="https://www.adme.ru/">Adme.ru</ulink>
</para>

9 pravila da vaš sin izraste u pravog čovjeka Odgojiti dijete u današnje vrijeme postao je pravi izazov 
   Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na: nepotpuna obitelj jednako nesretna obitelj.
   
   
Bilo je to prije oko godinu dana. Mali kafić, moj dvanaestogodišnji potomak i ja. Oko nas ljudi. Sin nešto čačka po telefonu, razmjenjujemo po koju riječ sve dok on odjednom ne upita: “Mama, koji su porno filmovi najbolji?”
   
Za susjednim stolovima tajac. Okreću se u nevjerici prema dječjem glasu (glas mu je još bio dječji).
   
“Kao prvo, trebaju biti kvalitetni, profi. Takvi se obično plaćaju. Kao drugo, ja recimo volim američke, ali to je stvar ukusa,” odgovaram. “Najvažnije je da ne bude tamo neki kućni video, oni su baš bezveze i po svaku cijenu treba zaobići video s nasiljem i pedofilijom, ne treba kvariti sebi karmu …”
   
Muškarci za stolovima su zaboravili na žene s kojima su došli. Žene namjestile kisele face kao da se gade. Sin i ja nastavljamo razgovor o pornićima: zašto, što i kako. Za mene je u tom času najvažnije da moj dvanaestogodišnji sin bez pardona postavlja takva pitanja- meni! A njemu je skroz svejedno sluša li netko ili ne.
   
To ja nazivam povjerenjem!
   
Rasli smo bez tate. Drugim riječima, ja sam samohrana majka. I od samog početka sam znala da ću morati biti malo drugačija majka ako mislim razbiti stereotip koji se svodi na: nepotpuna obitelj jednako nesretna obitelj.
   
Za ovih 14 godina materinstva, definirala sam za sebe osnovne zakone povjerenja:
   
   1. Nikad se djetetu nemoj smijati, posebno muškom
   
   
Kad se žena smije muškarcu, za muškarca je to uvijek trauma, a kad mu se smije majka – za njega je to duboka trauma. Bez razlike, smijete li mu se što je naopako obukao hlače, nevješto nacrtao psa ili zato što je izjavio ljubav djevojčici iz susjedne klupe. Vaše smijanje zapamtit će cijeli život! I nikad ga neće oprostiti.
   
   2. Uvijek odgovarajte na sva njegova pitanja
   
   
U bilo kojoj dobi! I bez onoga “kad porasteš, samo će ti se pokazati”. Uvijek i na sva. Ako ne znate odgovor, tako i recite. Zatim saznajte pa mu odgovorite. Zbunjuje vas? Djetetovo pitanje vas tjera da pocrvenite? Odlično – eto prilike analizirati još jedan svoj kompleks. Jer to jest vaš kompleks. Ne usađujte ga u psihu svog djeteta. Odgovorite da vas je to pitanje bacilo u razmišljanje pa da morate malo razmisliti. Zatražite malo vremena. Djeca ga rado daju.
   
   3. Tražite savjet od sina i usvojite rješenje
   
   
Ne možete zamisliti s kakvom lakoćom dijete može riješiti neki vaš “odrasli” problem, nad kojim ste lupali glavom godinama! Svaki! Od “kakav mora biti naš novi stan” do “zašto se neprestano svađam s tim i tim” i “što ja to ne radim kako treba”. Tako se dječak uči biti muškarac, oslonac i da donosi odluke. A vi mu ukazujete povjerenje i poštovanje.
   
   4. Zaboravite frazu “sto puta sam ti rekla”
   
   
Čak i ako ste govorili, a on nije slušao, promijenite ploču. Zauvijek. Vi se nemate prava natjecati s djetetom u bilo čemu, a to “sto puta sam ti govorila” upravo je natjecanje u kojem se mama naslađuje “pobjedom”. Bili ste u pravu? Baš lijepo, radujte se šutke. On će sve sam shvatiti.
   
   5. Hvalite
   
   
Oduševljavajte se bez onoga “samo da ovdje ovo popraviš”. Samo recite “Odlično je!” Vaš dječak sve radi odlično. Kad poraste, vidjet će i sam što je i gdje trebalo popraviti.
   
   6. Podržavajte svaki njegov san
   
   
“Želim biti podvodni arheolog” – odlično. Kupite mu knjige o tome. “A sada želim biti slikar.” I to je odlično. Kupite mu knjige o tome. “Sada želim biti inženjer” … Shvatili ste obrazac? Odlično! Vjerujte, što stvarno želi biti, odredit će tek oko dvadesete.
   
   7. Ako dječak plače…
   
   
Znači došlo je do nevolje. Za vas je ona bezvezna (u vrtiću su mu dali groznu rižu umjesto omiljenog graha), ali je za njega ogromna! Za njega je svaka nevolja ogromna. Zato što je dječji svijet još uvijek malen da bi se riža zanemarila i izgubila u njemu… A ako se dogodila nevolja, vaše je da ga umirite! Koliko god da on ima godina. Obavezni ste da ga umirite! To je dogma, zakon vašeg budućeg uzajamnog razumijevanja: dijete ne smije neutješno plakati. Nikada.
   
   8. Ne čitajte mu bukvice
   
   
Nadam se da ovdje nije potreban komentar.
   
   9. Vi ste na njegovoj strani
   
   
Ne samo na riječima, nego i na djelu. Nikada ne povlađujte učiteljima koji se žale na njega, nikada ne vičite na njega “zbog društva”. Pred ljudima – On je uvijek u pravu. Vaš sin je uvijek u pravu!
   
I tada se vaš sin neće plašiti da vas upita o onome o čemu se “ne priča”. Zato što će tada znati da vi nećete viknuti na njega: “Kakvo je to pitanje ?!” ili “Kako te nije sramota ?!” Zato što će vam vjerovati. Drugim riječima, bit će siguran u vas. A to je san svake majke. I on se može ostvariti.
 

Izvor: Atma.hr, detinjarije.com, Adme.ru
 Žena.hr 

9 pravila da vaš sin izraste u pravog čovjeka

<para>
 Odgoj se ponekad može činiti kao jedan od Herkulovih zadataka To može biti zbunjujuće za roditelje koji se ponekad osjećaju kao da moraju stalno postavljati ljestvicu više, kako bi djeca imala "pravila" na umu, a to može dovesti do pogrešaka.</para>
<para>Imajući u vidu sljedeće pogreške, može vam pomoći izgraditi sustav discipline koji je miran, dosljedan i pruža djetetu granice koje će ih voditi kroz cijeli život.
</para>
<heading4>
 1. Ljutnja
</heading4>
<para>
U svojoj srži, disciplina zahtijeva komunikacija, a ništa brže ne isključuje komunikaciju od ljutnje. Vikanje rijetko rješava sukobe i u ljutnji je teško razmotriti drugu stranu priče. Tako je u životu odraslih, ali i s djecom. Roditelj koji ne može vidjeti stvari s gledišta djeteta, ne može pomoći svojoj djeci da shvate gdje je krenulo krivo. Ne mogu im pomoći da razmišljaju o rješenjima. Ljuti roditelj preplavljuje djecu stresom i sigurno nisu u mogućnosti slušati i učiti. Ponekad je potrebno samo nekoliko puta duboko udahnuti i smiriti se. Kad su roditelji mirni, djeca mogu biti mirna i slušat će. To dovodi do puno boljih rezultata nego crveno lice koje vrišti.
</para>
<heading4>
 2. Nejasnoća o standardima i vrijednostima
</heading4>
<para>
Disciplina je sustav u kojem roditelji prenose svoje vrijednosti djeci. Zbog toga se mora temeljiti na vrijednostima kao što su poštenje ili pravednost. Trebaju li biti zasnovane na nekoj vrsti religije? Ne. Ali trebaju se temeljiti na dobrobiti obitelji. Kada su te vrijednosti jasne, one se mogu koristiti za postavljanje jasnih i dobro definiranih granica. Te granice daju smjer djeci.
</para>
<heading4>
 3. Nedosljednost
</heading4>
<para>
 Djeca žele rutinu i dosljednost, iako to nekad ne izgleda tako. Uostalom, sve ostalo u njihovim životima je nevjerojatno dinamično i promjenjivo, temeljeno jednostavno na činjenici da rastu, mijenjaju se i pronalaze svoje mjesto u svijetu. Kada se disciplina kod kuće primjenjuje nedosljedno, djeca osjećaju nestabilnost. Ako se disciplina primjenjuje nedosljedno i oštro, to može izazvati da se osjećaju kao da se njihova sigurnost izaziva.
</para>
<heading4>
 4. Ignoriranje lošeg ponašanja
</heading4>
<para>
Neki roditelji mogu biti u napasti da dopuste loše ponašanje, nadajući se da će to dijete "izbaciti iz sistema". Na žalost, to nije način na koje većina ljudi funkcionira. Loše ponašanje jednostavno vodi do još goreg ponašanja. Bolje je odmah se suočiti i početi rješavati loše ponašanje. Zaustavite ih u tom trenutku i ponudite "zamjensko ponašanje" koje je bolje.
</para>
<heading4>
 5. Korištenje praznih prijetnji
</heading4>
<para>
 Prijetnje nisu oblik discipline. One ne nude nikakav uvid u zašto je ponašanje loše. Ne daju djetetu bolji način ponašanja i nisu povezane s vrijednostima. Češće se koriste kao način kažnjavanja djeteta, ili ih zadržavaju uplašenim, u nadi da će se ponašanje promijeniti. A prazna prijetnja može rezultirati promjenom ponašanja u tom trenutku, ali sigurno neće potrajati. Jer nakon nekog vremena dijete će postati mudrije i shvatiti da su prijetnje samo zastrašivanje, ali rijetko se dogode, i samim time postaju neučinkovite. Gore je kada prijetnje izazivaju temeljni odnos između roditelja i djeteta. Prijetnje da ćete prestati voljeti dijete, ili prijetnje da će izgubiti svoj dom ili sigurnost, vrlo su štetne.</para>
<para>(Izvor: <ulink url="https://zivotistil.rtl.hr/roditeljstvo/odgoj/2772481/pet-najcescih-gresaka-u-odgoju-koje-vecina-roditelja-radi/">zivotistil.rtl.hr</ulink>)</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/odgoj-djece-savjeti-slavnog-pedijatra-koje-svatko-trebao-procitati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Odgoj djeteta: Pet najčešćih grešaka koje radi većina roditelja Odgoj se ponekad može činiti kao jedan od Herkulovih zadataka. Sve što klinci žele jest gurati zidove svog svijeta kako bi razumjeli što je prihvatljivo i što nije. 
   Odgoj se ponekad može činiti kao jedan od Herkulovih zadataka To može biti zbunjujuće za roditelje koji se ponekad osjećaju kao da moraju stalno postavljati ljestvicu više, kako bi djeca imala "pravila" na umu, a to može dovesti do pogrešaka.
Imajući u vidu sljedeće pogreške, može vam pomoći izgraditi sustav discipline koji  je miran, dosljedan i pruža djetetu granice koje će ih voditi kroz cijeli život.


   1. Ljutnja


U svojoj srži, disciplina zahtijeva komunikacija, a ništa brže ne isključuje komunikaciju od ljutnje. Vikanje rijetko rješava sukobe i u ljutnji je teško razmotriti drugu stranu priče. Tako je u životu odraslih, ali i s djecom. Roditelj koji ne može vidjeti stvari s gledišta djeteta, ne može pomoći svojoj djeci da shvate gdje je krenulo krivo. Ne mogu im pomoći da razmišljaju o rješenjima. Ljuti roditelj preplavljuje djecu stresom i sigurno nisu u mogućnosti slušati i učiti. Ponekad je potrebno samo nekoliko puta duboko udahnuti i smiriti se. Kad su roditelji mirni, djeca mogu biti mirna i slušat će. To dovodi do puno boljih rezultata nego crveno lice koje vrišti.


   2. Nejasnoća o standardima i vrijednostima


Disciplina je sustav u kojem roditelji prenose svoje vrijednosti djeci. Zbog toga se mora temeljiti na vrijednostima kao što su poštenje ili pravednost. Trebaju li biti zasnovane na nekoj vrsti religije? Ne. Ali trebaju se temeljiti na dobrobiti obitelji. Kada su te vrijednosti jasne, one se mogu koristiti za postavljanje jasnih i dobro definiranih granica. Te granice daju smjer djeci.


   3. Nedosljednost


   Djeca žele rutinu i dosljednost, iako to nekad ne izgleda tako. Uostalom, sve ostalo u njihovim životima je nevjerojatno dinamično i promjenjivo, temeljeno jednostavno na činjenici da rastu, mijenjaju se i pronalaze svoje mjesto u svijetu. Kada se disciplina kod kuće primjenjuje nedosljedno, djeca osjećaju nestabilnost. Ako se disciplina primjenjuje nedosljedno i oštro, to može izazvati da se osjećaju kao da se njihova sigurnost izaziva.


   4. Ignoriranje lošeg ponašanja


Neki roditelji mogu biti u napasti da dopuste loše ponašanje, nadajući se da će to dijete "izbaciti iz sistema". Na žalost, to nije način na koje većina ljudi funkcionira. Loše ponašanje jednostavno vodi do još goreg ponašanja. Bolje je odmah se suočiti i početi rješavati loše ponašanje. Zaustavite ih u tom trenutku i ponudite "zamjensko ponašanje" koje je bolje.


   5. Korištenje praznih prijetnji


   Prijetnje nisu oblik discipline. One ne nude nikakav uvid u zašto je ponašanje loše. Ne daju djetetu bolji način ponašanja i nisu povezane s vrijednostima. Češće se koriste kao način kažnjavanja djeteta, ili ih zadržavaju uplašenim, u nadi da će se ponašanje promijeniti. A prazna prijetnja može rezultirati promjenom ponašanja u tom trenutku, ali sigurno neće potrajati. Jer nakon nekog vremena dijete će postati mudrije i shvatiti da su prijetnje samo zastrašivanje, ali rijetko se dogode, i samim time postaju neučinkovite. Gore je kada prijetnje izazivaju temeljni odnos između roditelja i djeteta. Prijetnje da ćete prestati voljeti dijete, ili prijetnje da će izgubiti svoj dom ili sigurnost, vrlo su štetne.
(Izvor: zivotistil.rtl.hr)

   
      
   
 Petra Majetić 

odgoj_pixabay

Odgoj djeteta: Pet najčešćih grešaka koje radi većina roditelja

<para>Sušenje prevrućim zrakom, stres, poremećaj rada štitnjače, manjak vitamina i minerala, lijekovi i sl. No, za svaki problem prije ili kasnije se nađe rješenje, pa tako i kada je riječ o kosi. Ako vam kosa nije lijepa i podatna kao prije, ne očajavajte, ona samo traži malo više vaše pažnje i njege. Uz pomoć nekoliko zgodnih trikova kosu možete vratiti u život, osvježiti je, učiniti je bujnijom i, što je najvažnije, zdravom! Evo i kako:
</para>
<heading4>
 Prirodni lijek med
</heading4>
<para>
Pokazao se kao pravi "prijatelj u liječenju" suhe i ispucale kose. Nakon pranja, dovoljno je nanijeti oko pola šalice meda na vlažnu kosu, umotati je u zagrijani ručnik i ostaviti da djeluje 20-ak minuta. Nakon toga, kosu je potrebno isprati toplom vodom.
</para>
<heading4>
 Dobro staro pivo
</heading4>
<para>
Nije samo korisno za opuštanje moždanih vijuga nakon napornog radnog dana. Pokazalo se vrlo efikasnim i kad je u pitanju suha i beživotna kosa. Pivo sa svojim proteinima odličan je regenerator za kosu. Kako ga koristiti? Kosu prvo operite šamponom, potom manju količinu piva nanesite na kosu. Kako biste izbjegli neugodni miris u kosi, osušite je prirodnim putem. Nakon toga, možete se opustiti i počastiti čašom piva.
</para>
<heading4>
 Maska od banane
</heading4>
<para>
Bogate kalijem i vlagom, odlične su za sprječavanje lomljenja vrhova kose. Izdrobite jednu bananu, nanesite je od korijena kose prema krajevima. Ostavite da djeluje do sat vremena i nakon toga operite je mlakom vodom. Poboljšati elastičnost kose možete i s domaćom maskom od banane. Pomiješajte bananu, jednu žlicu bademovog ulja i dvije žlice meda. Stavite masku na kosu i dobro umasirajte. Ostavite da djeluje na kosi 30-ak minuta, a potom temeljito operite mlakom vodom. Kako biste imali sjajnu i glatku kosu, postupak je potrebno ponavljati jednom tjedno.
</para>
<heading4>
 Jabučni ocat
</heading4>
<para>
Prirodni regenerator, vraća sjaj kosi i čini je mekanom. Kako ga koristiti? Prije primjene, protresite bocu jabučnog octa kako bi se talog koji se skupio na dnu boce podignuo. Pomiješajte nekoliko jušnih žlica octa s malo manje od 2 dcl mlake vode. Pripazite da omjer bude 1:3. Nakon što operete kosu, pripravak umasirajte u tjeme. Ostavite da djeluje nekoliko minuta pa isperite toplom vodom. Što se tiče intenzivnog mirisa octa, ne brinite, vrlo brzo će ispariti iz vaše kose.</para>
<para>
 Na zdravlje kose mogu djelovati i razni tretmani poput korištenja uvijača, bojanja, prekomjernog korištenja gelova i lakova za kosu. Sve to, jednoga dana može skupo koštati vašu kosu. Stoga, nikad nije prerano posegnuti za prirodnim "lijekovima" za kosu koji će se pobrinuti da ona uvijek bude lijepa i zdrava.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zenski-kutak/suhi-sampon-rjesenje-nije-dobro/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Suha i uništena kosa: Kako je vratiti u život? Muči vas suha, ispucala, beživotna, ukratko uništena kosa? Više je razloga zbog kojih ovaj ukras na tijelu može biti u lošem stanju. Sušenje prevrućim zrakom, stres, poremećaj rada štitnjače, manjak vitamina i minerala, lijekovi i sl. No, za svaki problem prije ili kasnije se nađe rješenje, pa tako i kada je riječ o kosi. Ako vam kosa nije lijepa i podatna kao prije, ne očajavajte, ona samo traži malo više vaše pažnje i njege. Uz pomoć nekoliko zgodnih trikova kosu možete vratiti u život, osvježiti je, učiniti je bujnijom i, što je najvažnije, zdravom! Evo i kako:


   Prirodni lijek med


Pokazao se kao pravi "prijatelj u liječenju" suhe i ispucale kose. Nakon pranja, dovoljno je nanijeti oko pola šalice meda na vlažnu kosu, umotati je u zagrijani ručnik i ostaviti da djeluje 20-ak minuta. Nakon toga, kosu je potrebno isprati toplom vodom.


   Dobro staro pivo


Nije samo korisno za opuštanje moždanih vijuga nakon napornog radnog dana. Pokazalo se vrlo efikasnim i kad je u pitanju suha i beživotna kosa. Pivo sa svojim proteinima odličan je regenerator za kosu. Kako ga koristiti? Kosu prvo operite šamponom, potom manju količinu piva nanesite na kosu. Kako biste izbjegli neugodni miris u kosi, osušite je prirodnim putem. Nakon toga, možete se opustiti i počastiti čašom piva.


   Maska od banane


Bogate kalijem i vlagom, odlične su za sprječavanje lomljenja vrhova kose. Izdrobite jednu bananu, nanesite je od korijena kose prema krajevima. Ostavite da djeluje do sat vremena i nakon toga operite je mlakom vodom. Poboljšati elastičnost kose možete i s domaćom maskom od banane. Pomiješajte bananu, jednu žlicu bademovog ulja i dvije žlice meda. Stavite masku na kosu i dobro umasirajte. Ostavite da djeluje na kosi 30-ak minuta, a potom temeljito operite mlakom vodom. Kako biste imali sjajnu i glatku kosu, postupak je potrebno ponavljati jednom tjedno.


   Jabučni ocat


Prirodni regenerator, vraća sjaj kosi i čini je mekanom. Kako ga koristiti? Prije primjene, protresite bocu jabučnog octa kako bi se talog koji se skupio na dnu boce podignuo. Pomiješajte nekoliko jušnih žlica octa s malo manje od 2 dcl mlake vode. Pripazite da omjer bude 1:3. Nakon što operete kosu, pripravak umasirajte u tjeme. Ostavite da djeluje nekoliko minuta pa isperite toplom vodom. Što se tiče intenzivnog mirisa octa, ne brinite, vrlo brzo će ispariti iz vaše kose.

   Na zdravlje kose mogu djelovati i razni tretmani poput korištenja uvijača, bojanja, prekomjernog korištenja gelova i lakova za kosu. Sve to, jednoga dana može skupo koštati vašu kosu. Stoga, nikad nije prerano posegnuti za prirodnim "lijekovima" za kosu koji će se pobrinuti da ona uvijek bude lijepa i zdrava.

   
      
   
 Petra Majetić 

1kosa_pixabay

Suha i uništena kosa: Kako je vratiti u život?

<para>Prvi spolni odnos nije nužan da bi se ostvario prvi kontakt s ginekologom i upoznalo se tijelo, njegove funkcije, moguća odstupanja, ali i prve spoznaje o odgovarajućoj kontracepciji i prevenciji spolno prenosivih bolesti.
</para>
<heading4>
 Kada na prvi pregled?
</heading4>
<para>
Posjet ginekologu preporučuje se svim djevojkama već u tinejdžerskoj dobi. To ne bi trebao biti pravi pregled nego više jedan razgovor tijekom kojeg se treba uspostaviti povjerenje i smanjiti strah od pravog pregleda. Roditelji djevojaka mogu izabrati ginekologa za svoju kćer nakon što napuni 12 godina, a sa 16 godina to može i djevojka sama bez pratnje roditelja.
</para>
<heading4>
 Problemi koje ne smijete zanemariti
</heading4>
<para>
Roditelji i tinejdžerice svakako bi trebali obratiti pažnju, ukoliko se djevojčica ili djevojka nalazi ili žali na pojedine situacije kao što su:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ima 16 godina, a nije dobila prvu menstruaciju
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 pojačani iscjedak iz rodnice ili pojačani svrbež stidnice</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 znatna odstupanja u duljini, intenzitetu i trajanju menstruacijskog ciklusa i nakon 2 godine od nastupanja prve menstruacije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 izostanak menstruacije
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 jako bolne menstruacije i jaki bolovi u donjem dijelu trbuha koji nisu povezani s menstruacijom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 osjetljivost i svrbež na području vanjskog spolovila</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 bolovi i pečenje prilikom mokrenja</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Kako izgleda prvi ginekološki pregled?
</heading4>
<para>
Ukoliko djevojka nije imala spolni odnos pregled se vrši uz pomoć transabdominalne ultrazvučne sonde koja prislanjanjem na trbušnu stijenku može raspoznati maternicu, debljinu njezine sluznice te izgled i veličinu jajnika.
</para>
<para>




</para>
<para>Ukoliko je djevojka seksualno aktivna, ginekološki pregled će se sastojati od nekoliko faza. Prvo se pregledava vanjsko spolovilo, potom slijedi pregled rodnice i vrata maternice i uzimanje njihovog otiska (PAPA test) te zatim pregled unutrašnjih spolnih organa prstima što se naziva palpacijskim pregledom. Prilikom ovog pregleda važno je da djevojka bude opuštena kako palpacija ne bi bila neugodna ili bolna.</para>
<para>Ukoliko posjet ginekologu tinejdžerica nije obavila prije prvog spolnog odnosa bilo bi idealno da se on "obavi" barem unutar 3 mjeseca iza njega.
</para>
<heading4>
 Kako ublažiti strah od prvog pregleda? 
</heading4>
<para>
 Glavnu ulogu preuzima ginekolog koji svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom može ublažiti strah djevojke od prvog pregleda. Ocjenom njezinog psihofizičkog zdravlja, odmjerenim pristupom, objašnjavanjem tijeka pregleda kao i postupaka, ginekolog itekako doprinosi uspostavi iznimno važnog povjerenja prilikom ginekološkog pregleda.</para>
<para>
 Određenu ulogu mora preuzeti i roditelj na način da razgovara sa svojim djetetom o spolnom životu u svakodnevnici te da pokuša demistificirati ginekološki pregled i predstaviti ga kao sastavni dio u očuvanju spolnog zdravlja.</para>
<para>Mnogim tinejdžericama odlazak ginekologu stvara veliki pritisak i "neugodnjak", stoga im treba naglasiti da pregled ne traje dugo, nije bolan i prijeko je potreban za očuvanje njihova zdravlja. Na ginekološki pregled se ne bi trebalo ići samo kad nastane neki problem već redovito tj. jednom godišnje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/ovo-su-najbolji-ginekolozi-i-pedijatri-u-hrvatskoj-2017-godine/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

Prvi ginekološki pregled vaše kćeri: kako se pripremiti i što očekivati? Ginekološki pregled i odlazak ginekologu kod većine mladih djevojaka izaziva strah, nervozu i nelagodu. Prvi spolni odnos nije nužan da bi se ostvario prvi kontakt s ginekologom i upoznalo se tijelo, njegove funkcije, moguća odstupanja, ali i prve spoznaje o odgovarajućoj kontracepciji i prevenciji spolno prenosivih bolesti.


   Kada na prvi pregled?


Posjet ginekologu preporučuje se svim djevojkama već u tinejdžerskoj dobi. To ne bi trebao biti pravi pregled nego više jedan razgovor tijekom kojeg se treba uspostaviti povjerenje i smanjiti strah od pravog pregleda. Roditelji djevojaka mogu izabrati ginekologa za svoju kćer nakon što napuni 12 godina, a sa 16 godina to može i djevojka sama bez pratnje roditelja.


   Problemi koje ne smijete zanemariti


Roditelji i tinejdžerice svakako bi trebali obratiti pažnju, ukoliko se djevojčica ili djevojka nalazi ili žali na pojedine situacije kao što su:


   
      ima 16 godina, a nije dobila prvu menstruaciju
      
   
   
      
         pojačani iscjedak iz rodnice ili pojačani svrbež stidnice
   
   
      
         znatna odstupanja u duljini, intenzitetu i trajanju menstruacijskog ciklusa i nakon 2 godine od nastupanja prve menstruacije
   
   
      
         izostanak menstruacije
      
   
   
      
         jako bolne menstruacije i jaki bolovi u donjem dijelu trbuha koji nisu povezani s menstruacijom
   
   
      
         osjetljivost i svrbež na području vanjskog spolovila
   
   
      
         bolovi  i pečenje prilikom mokrenja
   


   Kako izgleda prvi ginekološki pregled?


Ukoliko djevojka nije imala spolni odnos pregled se vrši uz pomoć transabdominalne ultrazvučne sonde koja prislanjanjem na trbušnu stijenku može raspoznati maternicu, debljinu njezine sluznice te izgled i veličinu jajnika.







Ukoliko je djevojka seksualno aktivna, ginekološki pregled će se sastojati od nekoliko faza. Prvo se pregledava vanjsko spolovilo, potom slijedi pregled rodnice i vrata maternice i uzimanje njihovog otiska (PAPA test) te zatim pregled unutrašnjih spolnih organa prstima što se naziva palpacijskim pregledom. Prilikom ovog pregleda važno je da djevojka bude opuštena kako palpacija ne bi bila neugodna ili bolna.
Ukoliko posjet ginekologu tinejdžerica nije obavila prije prvog spolnog odnosa bilo bi idealno da se on "obavi" barem unutar 3 mjeseca iza njega.


   Kako ublažiti strah od prvog pregleda? 


   Glavnu ulogu preuzima ginekolog koji svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom može ublažiti strah djevojke od prvog pregleda. Ocjenom njezinog psihofizičkog zdravlja, odmjerenim pristupom, objašnjavanjem tijeka pregleda kao i postupaka, ginekolog itekako doprinosi uspostavi iznimno važnog povjerenja prilikom ginekološkog pregleda.

   Određenu ulogu mora preuzeti i roditelj na način da razgovara sa svojim djetetom o spolnom životu u svakodnevnici te da pokuša demistificirati ginekološki pregled i predstaviti ga kao sastavni dio u očuvanju spolnog zdravlja.
Mnogim tinejdžericama odlazak ginekologu stvara veliki pritisak i "neugodnjak", stoga im treba naglasiti da pregled ne traje dugo, nije bolan i prijeko je potreban za očuvanje njihova zdravlja. Na ginekološki pregled se ne bi trebalo ići samo kad nastane neki problem već redovito tj. jednom godišnje.

   
      
   

  Petra Majetić 

mam-kci_pixabay

Prvi ginekološki pregled vaše kćeri: kako se pripremiti i što očekivati?

<para>Ta malena površina mora nositi težinu čitavog tijela koja sa svakim mjesecom trudnoće sve više raste, pa je pritisak iz dana u dan sve veći i veći. Nadalje, stopala su ključna za dobru cirkulaciju i tjeranje krvi natrag prema srcu. Tijekom trudnoće stopala pate i od oticanja, a zbog velikih trbuha neke žene si ne mogu tjednima napraviti pedikuru i dobro ih njegovati. Donosimo savjete kako njegovati neke tipične boljke na stopalima potpuno prirodnim putem.
</para>
<heading2>Ispucale pete</heading2>
<para>
Ovo je vrlo česti problem tijekom trudnoće, posebno tijekom hladnih, zimskih mjeseci kada je zrak suh i hladniji. Uz to, trudnice često imaju problema s cirkulacijom ili zbog otežanog kretanja rijeđe rade kupke i uklanjanje mrtvih stanica s peta, pa zbog manjka elastičnosti koža na petama puca. Ako se sve zajedno ne sanira i ne njeguje, mjesto pucanja može postati bolno, inficirano i ranjeno. Za sprječavanje suhoće kože i pucanja na petama, trudnice smiju koristiti neko od prirodnih biljnih ulja - bademovo, kokosovo ili sezamovo. U njega se može nakapati malo antibakterijskog prirodnog eteričnog ulja, primjerice lavande, čajevca, eukaliptusa ili ružmarina. Izvrsne su i kupke u toploj vodi u koje se doda prirodna morska sol ili soda bikarbona. One će itekako omekšati kožu, pa će skidanje mrtvih stanica biti olakšano.
</para>
<heading2>Grčevi u listovima i bolna stopala</heading2>
<para>
Grčevi su često znak nedostatka kalcija u ženinom organizmu. Na mjestu gdje se javljaju grčevi napravite si što češće dobru masažu, a ako ste već "preveliki" pa vam je teško biti sagnuta, zamolite partnera ili nekog od ukućana da vam izmasira listove i stopala. Protiv noćnih grčeva pomaže nošenje čarapa i zagrijavanje stopala. Kada sjedite, nastojte noge uvijek držati na povišenom, a kod jako bolnih stopala, prakticirajte kupke u toploj vodi s prirodnim solima. Poboljšajte prehranu dodavanjem krumpira, češnjaka, celera, mrkve i luka. Puno se odmarajte i izbjegavajte preduga sjedenja i stajanja.
</para>
<heading2>Otečena stopala</heading2>
<para>
Oticanje stopala i gležnjeva dolazi od viška tekućine koja se skuplja u tjelesnim tkivima, odnosno zbog zadržavanja vode koje je tipična posljedica hormonalnih promjena u trudnoći. Također, maternica koja se širi radi pritisak na vene zdjelice i vašu venu cavu (velika vena na desnoj strani tijela koja nosi krv iz donjih udova natrag u srce). Tlak usporava povratak krvi iz vaših nogu, pa se ona nakuplja i tekućinu potiskuje u tkiva stopala i gležnjeva. Zbog toga se oticanje stopala najčešće javlja u trećem tromjesečju kada je taj pritisak najjači. Situaciju možemo ublažiti na sljedeće načine: kad je moguće držati noge na povišenom, nositi udobnu obuću, kod sjedenja noge ne držati prekrižene, istezati noge što češće i rotirati stopalima, izbjegavati čarape s rubovima koji se urezuju u kožu, piti puno vode, puno šetati i izbjegavati jako slanu i začinjenu hranu.</para>

Njega i briga za (otečena i bolna) stopala tijekom trudnoće Rijetko o tome razmišljamo, ali stopala su dio tijela koji možda najviše "stradava" tijekom trudnoće. Ta malena površina mora nositi težinu čitavog tijela koja sa svakim mjesecom trudnoće sve više raste, pa je pritisak iz dana u dan sve veći i veći. Nadalje, stopala su ključna za dobru cirkulaciju i tjeranje krvi natrag prema srcu. Tijekom trudnoće stopala pate i od oticanja, a zbog velikih trbuha neke žene si ne mogu tjednima napraviti pedikuru i dobro ih njegovati. Donosimo savjete kako njegovati neke tipične boljke na stopalima potpuno prirodnim putem.

Ispucale pete

Ovo je vrlo česti problem tijekom trudnoće, posebno tijekom hladnih, zimskih mjeseci kada je zrak suh i hladniji. Uz to, trudnice često imaju problema s cirkulacijom ili zbog otežanog kretanja rijeđe rade kupke i uklanjanje mrtvih stanica s peta, pa zbog manjka elastičnosti koža na petama puca. Ako se sve zajedno ne sanira i ne njeguje, mjesto pucanja može postati bolno, inficirano i ranjeno. Za sprječavanje suhoće kože i pucanja na petama, trudnice smiju koristiti neko od prirodnih biljnih ulja - bademovo, kokosovo ili sezamovo. U njega se može nakapati malo antibakterijskog prirodnog eteričnog ulja, primjerice lavande, čajevca, eukaliptusa ili ružmarina. Izvrsne su i kupke u toploj vodi u koje se doda prirodna morska sol ili soda bikarbona. One će itekako omekšati kožu, pa će skidanje mrtvih stanica biti olakšano.

Grčevi u listovima i bolna stopala

Grčevi su često znak nedostatka kalcija u ženinom organizmu. Na mjestu gdje se javljaju grčevi napravite si što češće dobru masažu, a ako ste već "preveliki" pa vam je teško biti sagnuta, zamolite partnera ili nekog od ukućana da vam izmasira listove i stopala. Protiv noćnih grčeva pomaže nošenje čarapa i zagrijavanje stopala. Kada sjedite, nastojte noge uvijek držati na povišenom, a kod jako bolnih stopala, prakticirajte kupke u toploj vodi s prirodnim solima. Poboljšajte prehranu dodavanjem krumpira, češnjaka, celera, mrkve i luka. Puno se odmarajte i izbjegavajte preduga sjedenja i stajanja.

Otečena stopala

Oticanje stopala i gležnjeva dolazi od viška tekućine koja se skuplja u tjelesnim tkivima, odnosno zbog zadržavanja vode koje je tipična posljedica hormonalnih promjena u trudnoći. Također, maternica koja se širi radi pritisak na vene zdjelice i vašu venu cavu (velika vena na desnoj strani tijela koja nosi krv iz donjih udova natrag u srce). Tlak usporava povratak krvi iz vaših nogu, pa se ona nakuplja i tekućinu potiskuje u tkiva stopala i gležnjeva. Zbog toga se oticanje stopala najčešće javlja u trećem tromjesečju kada je taj pritisak najjači. Situaciju možemo ublažiti na sljedeće načine: kad je moguće držati noge na povišenom, nositi udobnu obuću, kod sjedenja noge ne držati prekrižene, istezati noge što češće i rotirati stopalima, izbjegavati čarape s rubovima koji se urezuju u kožu, piti puno vode, puno šetati i izbjegavati jako slanu i začinjenu hranu. Jelena Kovačić 

stopala pedikura pixabay

Njega i briga za (otečena i bolna) stopala tijekom trudnoće

<para>O tim važnim i još uvijek pomalo tabu temama, 9. i 10. ožujka u Kongresnom centru Forum Zagreb, govorit će slavni danski pedagog Jesper Juul, govornik i autor brojnih knjiga, od kojih je najpoznatija svjetski bestseller <emphasis>Vaše kompetentno dijete</emphasis>, danska psihologinja i autorica popularnih naslova <emphasis>Danski odgoj djece</emphasis> i <emphasis>Igranje na danski način,</emphasis>
 Iben Sandahl i trenutno vodeća regionalna zvijezda i traženi predavač na temu odgoja i poticanja ranog razvoja dječje inteligencije, autor NTC sustava učenja, dr. Ranko Rajović. Iben Sandahl će prije konferencije i osobno promovirati hrvatsko izdanje svoje knjige <emphasis>Danski odgoj djece</emphasis>, u izdanju Egmonta.
</para>
<blockquote>
 <para>„Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih uloga u životu, za koju ne postoji škola. Odgajajući i vodeći svoju djecu, i sami iznova učimo o sebi. Na tom putu često dolazi do nerazumijevanja, stoga smo pozvali neke od vodećih stručnjaka iz područja odgoja da s nama podijele svoja iskustva i znanja, kako bi svatko za sebe pronašao osobni način komunikacije s vlastitim djetetom“, izjavila je Daniela Kos, organizatorica konferencije.</para>
</blockquote>
<para>
Odnos s djetetom u prvim godinama života važan je temelj za njegov kasniji uspjeh u životu, a prva konferencija Mliječni zub – odgajati znanjem i srcem u fokus stavlja odgoj djece rane i predškolske dobi. Više od 20 govornika kroz brojna predavanja, radionice i okrugle stolove upoznat će publiku s najnovijim spoznajama iz pedagogije, psihologije i komunikologije o tome kako učinkovito komunicirati s djecom podržavajući njihov intelektualni i emotivni razvoj te postati uspješniji odgojitelji i roditelji.</para>
<para>Konferencija se održava pod stručnim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, a službena voda konferencije je Jana, Voda s porukom.</para>
<para>Više informacija: <ulink url="http://mlijecnizub.hr">
 http://mlijecnizub.hr
 </ulink>
</para>

Konferencija Mliječni zub: Kako komunicirati s djecom novog doba? Jesu li današnje odgojne vještine i kompetencije u skladu s potrebama djece? Kako se uspješno nositi s izazovima roditeljstva? Kako komunicirati s djecom suvremenog doba? O tim važnim i još uvijek pomalo tabu temama, 9. i 10. ožujka u Kongresnom centru Forum Zagreb, govorit će slavni danski pedagog Jesper Juul, govornik i autor brojnih knjiga, od kojih je najpoznatija svjetski bestseller Vaše kompetentno dijete, danska psihologinja i autorica popularnih naslova Danski odgoj djece i Igranje na danski način,
   Iben Sandahl i trenutno vodeća regionalna zvijezda i traženi predavač na temu odgoja i poticanja ranog razvoja dječje inteligencije, autor NTC sustava učenja, dr. Ranko Rajović. Iben Sandahl će prije konferencije i osobno promovirati hrvatsko izdanje svoje knjige Danski odgoj djece, u izdanju Egmonta.


   „Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih uloga u životu, za koju ne postoji škola. Odgajajući i vodeći svoju djecu, i sami iznova učimo o sebi. Na tom putu često dolazi do nerazumijevanja, stoga smo pozvali neke od vodećih stručnjaka iz područja odgoja da s nama podijele svoja iskustva i znanja, kako bi svatko za sebe pronašao osobni način komunikacije s vlastitim djetetom“, izjavila je Daniela Kos, organizatorica konferencije.


Odnos s djetetom u prvim godinama života važan je temelj za njegov kasniji uspjeh u životu, a prva konferencija Mliječni zub – odgajati znanjem i srcem u fokus stavlja odgoj djece rane i predškolske dobi. Više od 20 govornika kroz brojna predavanja, radionice i okrugle stolove upoznat će publiku s najnovijim spoznajama iz pedagogije, psihologije i komunikologije o tome kako učinkovito komunicirati s djecom podržavajući njihov intelektualni i emotivni razvoj te postati uspješniji odgojitelji i roditelji.
Konferencija se održava pod stručnim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, a službena voda konferencije je Jana, Voda s porukom.
Više informacija: 
      http://mlijecnizub.hr
   
 Priopćenje za javnost 

Mlijecni zub1

Konferencija Mliječni zub: Kako komunicirati s djecom novog doba?

<para>Natisnuti, jako istaknuti ili razmaknuti zubi mogu ozbiljno ugroziti oralno zdravlje te između ostalog, djelovati na djetetovo samopouzdanje. Istraživanja su pokazala da loše oralno zdravlje utječe na radnu i intelektualnu sposobnost djeteta, njegov uspjeh u školi, socijalne odnose itd. Sasvim dovoljno razloga da se zapitamo trebamo li i jesmo li odveli dijete na prvi ortodontski pregled. Istražili smo kada je idealno vrijeme za prvi ortodontski pregled, kako on izgleda te kroz koje će ortodontske faze dijete morati proći ukoliko se ukaže potreba za aparatićem.
</para>
<heading4>
 Razlozi za javljanje ortodontu su sljedeći:
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 natisnuti ili razmaknuti zubi
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>gornji i donji zubi se u zagrizu ne dodiruju ili se preklapaju na "neobičan način"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>jako istaknuti prednji zubi 
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dijete koje siše prst ili gricka usnicu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 prerani gubitak mliječnih zubi
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 trajni zub počeo nicati, a mliječni se još nije rasklimao</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dijete diše na usta
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>previše uvučena ili isturena čeljust
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 čeljusni zglob škljoca ili škripi
 </para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>
 poteškoće pri govoru, odgrizanju ili žvakanju
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Kada je vrijeme za prvi ortodontski pregled?
</heading4>
<para>
Čak i zubići koji nam se čini lijepima i zdravima mogu skrivati brojne nepravilnosti koje se na prvu ne mogu vidjeti. Idealna dob za prvi posjet djeteta ortodontu je oko 7. godine života. Zašto baš tada? U tom razdoblju počinju ispadati mliječni zubići koje zamjenjuju trajni. A upravo preventivni ortodontski pregled u ovoj dobi može otkriti određene problemčiće u usnoj šupljini koji bi poslije i djetetu i roditelju mogli stvoriti ozbiljnije probleme. Iako je većinu ortodontskih problema najbolje tretirati između 9. i 14. godine, postoje situacije u kojima je potrebna ranija intervencija.
</para>
<heading4>
 Što je ranija interceptivna terapija?
</heading4>
<para>
Kod neke djece, ortodont može preporučiti neki od oblika interceptivne, ranije terapije. Cilj ovakve terapije je prepoznati i spriječiti razvoj anomalije koje mogu prerasti u puno veći problem. Pravodobnom intervencijom može se spriječiti kasnije vađenje zuba, napraviti više prostora za trajne zube, ispraviti obrnuti pregriz, riješiti sisanja prsta ili guranje jezika, poboljšati djetetov izgovor. U ostalim slučajevima preporučuju se periodični pregledi, tj. praćenje rasta i razvoja do onog trenutka kada treba započeti s terapijom.
</para>
<heading4>
 Kako izgleda prvi ortodontski pregled?
</heading4>
<para>
Na prvi pregled se dolazi sa slikom cijele čeljusti – ortopantomogramom. Tijekom prvog pregleda specijalist ortodont će porazgovarati s roditeljima i djetetom o njegovom problemu te napraviti klinički pregled. Pod njim se podrazumijeva pregled stanja svih zuba, analizu ortodontskog problema i analizu ortopana. Nakon toga ortodont će izraditi plan terapije koji će potom prezentirati roditelju.</para>
<para>Upamtite, lijep osmijeh je zdrav osmijeh!</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/moje-dijete-mora-nositi-aparatic-za-zube-sto-sve-moram-znati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

Kada je vrijeme za prvi posjet djeteta ortodontu? Oralno zdravlje djeteta ogledalo je njegova općeg zdravlja. Natisnuti, jako istaknuti ili razmaknuti zubi mogu ozbiljno ugroziti oralno zdravlje te između ostalog, djelovati na djetetovo samopouzdanje. Istraživanja su pokazala da loše oralno zdravlje utječe na radnu i intelektualnu sposobnost djeteta, njegov uspjeh u školi, socijalne odnose itd. Sasvim dovoljno razloga da se zapitamo trebamo li i jesmo li odveli dijete na prvi ortodontski pregled. Istražili smo kada je idealno vrijeme za prvi ortodontski pregled, kako on izgleda te kroz koje će ortodontske faze dijete morati proći ukoliko se ukaže potreba za aparatićem.


   Razlozi za javljanje ortodontu su sljedeći:


   
      
         natisnuti ili razmaknuti zubi
      
   
   
      gornji i donji zubi se u zagrizu ne dodiruju ili se preklapaju na "neobičan način"
   
   
      jako istaknuti prednji zubi   
      
   
   
      dijete koje siše prst ili gricka usnicu
   
   
      
         prerani gubitak mliječnih zubi
      
   
   
      
         trajni zub počeo nicati, a mliječni se još nije rasklimao
   
   
      dijete diše na usta
      
   
   
      previše uvučena ili isturena čeljust
      
   
   
      
         čeljusni zglob škljoca ili škripi
      
   
   
      
         poteškoće pri govoru, odgrizanju ili žvakanju
      
   


   Kada je vrijeme za prvi ortodontski pregled?


Čak i zubići koji nam se čini lijepima i zdravima mogu skrivati brojne nepravilnosti koje se na prvu ne mogu vidjeti. Idealna dob za prvi posjet djeteta ortodontu je oko 7. godine života. Zašto baš tada? U tom razdoblju počinju ispadati mliječni zubići koje zamjenjuju trajni. A upravo preventivni ortodontski pregled u ovoj dobi može otkriti određene problemčiće u usnoj šupljini koji bi poslije i djetetu i roditelju mogli stvoriti ozbiljnije probleme. Iako je većinu ortodontskih problema najbolje tretirati između 9. i 14. godine, postoje situacije u kojima je potrebna ranija intervencija.


   Što je ranija interceptivna terapija?


Kod neke djece, ortodont može preporučiti neki od oblika interceptivne, ranije terapije. Cilj ovakve terapije je prepoznati i spriječiti razvoj anomalije koje mogu prerasti u puno veći problem. Pravodobnom intervencijom može se spriječiti kasnije vađenje zuba, napraviti više prostora za trajne zube, ispraviti obrnuti pregriz, riješiti sisanja prsta ili guranje jezika, poboljšati djetetov izgovor. U ostalim slučajevima preporučuju se periodični pregledi, tj. praćenje rasta i razvoja do onog trenutka kada treba započeti s terapijom.


   Kako izgleda prvi ortodontski pregled?


Na prvi pregled se dolazi sa slikom cijele čeljusti – ortopantomogramom. Tijekom prvog pregleda specijalist ortodont će porazgovarati  s roditeljima i djetetom o njegovom problemu te napraviti klinički pregled. Pod njim se podrazumijeva pregled stanja svih zuba, analizu ortodontskog problema i analizu ortopana. Nakon toga ortodont će izraditi plan terapije koji će potom prezentirati roditelju.
Upamtite, lijep osmijeh je zdrav osmijeh!

   
      
   

  Petra Majetić 

zubar_pixabay

Kada je vrijeme za prvi posjet djeteta ortodontu?

<para>
 Udruga Roda je po prvi puta, prikupljanjem podataka (često i pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama) i pregledom domaće stručne literature, objavila statistike odabranih pokazatelja za sva rodilišta u Hrvatskoj.
</para>
<heading4>
 Zašto postoje razlike između rodilišta?
</heading4>
<blockquote>
 <para>Rodilišta se mogu usporediti samo s ustanovama slične razine, tako primjerice možemo usporediti KBC Split i KBC Sestre Milosrdnice, ali nije u redu uspoređivati KBC Zagreb (Petrova) i Opću bolnicu Vinkovci, naglasila je Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava u udruzi Roda.</para>
 <para>No, moramo se upitati kako i zašto postoje velike razlike između rodilišta – trudnice u Hrvatskoj trebale bi primati skrb iste razine kvalitete u svim rodilištima, ali to nažalost nije slučaj.</para>
</blockquote>
<para>
Već godinama je smrtnost novorođenčadi i rodilja u Hrvatskoj vrlo niska, no poboljšanje kvalitete usluge u rodilištima ne prati pad smrtnosti.
</para>
<blockquote>
 <para>Kada smo jednom postigli nisku stopu smrtnosti, sljedeći cilj bi trebao biti jednako dostupna, kvalitetna skrb. Kvalitetna skrb uključuje puno više čimbenika, a razlike su goleme, kažu iz Rode.</para>
 <para>U Hrvatskoj godinama jedan KBC ima daleko najvišu pojavnost carskih rezova, dok drugi KBC-ovi imaju bitno niže postotke. Isto je kod pojavnosti epiziotomija (rezanje međice), u nekim rodilištima ovaj postupak doživi čak 7 od 10 žena koje rađaju vaginalno, dok u drugim rodilištima samo 1 od 10, po tome kaskamo za drugim europskim zemljama, primjerice za Danskom gdje je postotak epiziotomija na nacionalnoj razini tek oko 6 %.</para>
</blockquote>
<para>
Rodilištima je početkom 2016. godine poslan upitnik s pitanjima o skrbi i uvjetima koje nude rodiljama. Nažalost tek polovica rodilišta ustupila je odgovore Rodi.</para>
<para>
 Više informacija možete pronaći <ulink url="http://rodilista.roda.hr/">OVDJE</ulink>.</para>
<para>(Izvor: <ulink url="http://www.civilnodrustvo.hr/roda-objavila-statistike-za-sva-rodilista-u-hrvatskoj/">civilno društvo.hr</ulink>)</para>
<para> </para>

Rodilišta u Hrvatskoj - sve što trebate znati prije porođaja na jednom mjestu Odluku o tome u kojem rodilištu roditi većina trudnica donosi vodeći se iskustvima svojih prijateljica ili rođakinja ili prema pričama u medijima koje mogu, ali i ne moraju biti istinite. 
   Udruga Roda je po prvi puta, prikupljanjem podataka (često i pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama) i pregledom domaće stručne literature, objavila statistike odabranih pokazatelja za sva rodilišta u Hrvatskoj.


   Zašto postoje razlike između rodilišta?


   Rodilišta se mogu usporediti samo s ustanovama slične razine, tako primjerice možemo usporediti KBC Split i KBC Sestre Milosrdnice, ali nije u redu uspoređivati KBC Zagreb (Petrova) i Opću bolnicu Vinkovci, naglasila je Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava u udruzi Roda.
   No, moramo se upitati kako i zašto postoje velike razlike između rodilišta – trudnice u Hrvatskoj trebale bi primati skrb iste razine kvalitete u svim rodilištima, ali to nažalost nije slučaj.


Već godinama je smrtnost novorođenčadi i rodilja u Hrvatskoj vrlo niska, no poboljšanje kvalitete usluge u rodilištima ne prati pad smrtnosti.


   Kada smo jednom postigli nisku stopu smrtnosti, sljedeći cilj bi trebao biti jednako dostupna, kvalitetna skrb. Kvalitetna skrb uključuje puno više čimbenika, a razlike su goleme, kažu iz Rode.
   U Hrvatskoj godinama jedan KBC ima daleko najvišu pojavnost carskih rezova, dok drugi KBC-ovi imaju bitno niže postotke. Isto je kod pojavnosti epiziotomija (rezanje međice), u nekim rodilištima ovaj postupak doživi čak 7 od 10 žena koje rađaju vaginalno, dok u drugim rodilištima samo 1 od 10, po tome kaskamo za drugim europskim zemljama, primjerice za Danskom gdje je postotak epiziotomija na nacionalnoj razini tek oko 6 %.


Rodilištima je početkom 2016. godine poslan upitnik s pitanjima o skrbi i uvjetima koje nude rodiljama. Nažalost tek polovica rodilišta ustupila je odgovore Rodi.

   Više informacija možete pronaći OVDJE.
(Izvor: civilno društvo.hr)
  Petra Majetić 

Rodilišta u Hrvatskoj - sve što trebate znati prije porođaja na jednom mjestu

<para>Znanost nam iz dana u dan daje nove dokaze da ono što beba jede može itekako utjecati na strukturu i neuronske veze u njezinu mozgu koji je u intenzivnom razvoju. Kako bi pomogli roditeljima da se bolje pripreme i snađu, <emphasis>Američka akademija pedijatara (AAP)</emphasis> izdala je smjernice za izbor namirnica i hrane koja osigurava zdravi razvoj beba u prvih 1000 dana. Smjernice Američke akademije pedijatara slijede i prenose dalje pedijatri diljem svijeta, pa tako i oni u Hrvatskoj.</para>
<para>Smjernice su objavljene u stručnom časopisu <emphasis>Pediatrics</emphasis>, a između ostalog navode kako su određeni nutrijenti poput cinka, proteina, željeza, folne kiseline, određenih vitamina i polinezasićenih masnih kiselina, ključni za razvoj bebina mozga. Prehrana u kojoj nema dovoljno spomenutih nutrijenata može dovesti do cjeloživotnih problema u određenim moždanim funkcijama.</para>
<para>Smjernice također kažu da se majčino mlijeko preporučuje za novorođenčad do oko šestog mjeseca života. Nakon toga, samo majčino mlijeko ne može osigurati dovoljnu i potrebnu količinu željeza i cinka za razvoj bebe, pa se majčino mlijeko treba nadopuniti hranjivim tvarima iz krute hrane. Oko šestog se mjeseca uvodi dohrana, no mame mogu nastaviti i s dojenjem. Namirnice bogate potrebnim nutrijentima su žitarice, povrće, meso i voće, pa se one i uvode postepeno kroz dohranu. Često je kupovna hrana (žitne, voćne i povrtne kašice) obogaćena određenim vitaminima, mineralima i nutrijentima, ali i ona iz domaćeg organskog vrta imat će jednaki, ako ne i bolji efekt.
</para>
<heading2>Zaboravite na superhranu i supernamirnice i fokusirajte se na raznovrsnost</heading2>
<para>
Ukratko, nakon majčina mlijeka, najbolja hrana za bebu je - raznovrsna hrana.
</para>
<para>"Bebe su vrlo osjetljive u prvih nekoliko mjeseci života na manjak nutrijenata. Njihov se mozak razvija vrlo brzo, pa želimo da pedijatri roditeljima preporučuju vrlo širok spektar hrane, umjesto da im pobroje samo određene namirnice. Želimo napraviti pozitivan naglasak na meso, povrće i voće, a ukloniti ideju o takozvanoj superhrani. Ni jedna namirnica zasebno ne može bebi dati sve potrebne nutrijente", izjavila je Dr. Sc. Sarah Jane Schwarzenberg, profesorica pedijatrije na Sveučilištu Minnesota i članica AAP odbora za prehranu.</para>
<para>Studije su potvrdile da je rana prehrana vrlo važna za izgradnju moždanih stanica i razvoj mozga. Ako roditelji propuste priliku da bebi pruže najkvalitetniju hranu u prvih 1000 dana života, tada više nema povratka. Samo za primjer, željezo je vrlo važno za formiranje memorijskih krugova i brzine obrade informacija u mozgu, a što se kasnije i naknadno ne može ponovno stvoriti.</para>
<para>Iako je lakše hraniti bebe samo namirnicama koje vole papati i na taj ih način zasititi, važno je osigurati da jedu različitu zdravu hranu. Stoga eksperimentirajte, informirajte se, kuhajte, nudite i budite uporni. Vaša beba treba vašu maštu da joj preko obroka pomognete u što zdravijem razvoju koji će imati dugoročni učinak na njezinu dobrobit.</para>

Nove smjernice za prehranu beba: Zaboravite na superhranu i bebi nudite najraznovrsnije namirnice U prvoj godini života događa se niz fascinantnih razvojnih promjena kod beba. Znanost nam iz dana u dan daje nove dokaze da ono što beba jede može itekako utjecati na strukturu i neuronske veze u njezinu mozgu koji je u intenzivnom razvoju. Kako bi pomogli roditeljima da se bolje pripreme i snađu, Američka akademija pedijatara (AAP) izdala je smjernice za izbor namirnica i hrane koja osigurava zdravi razvoj beba u prvih 1000 dana. Smjernice Američke akademije pedijatara slijede i prenose dalje pedijatri diljem svijeta, pa tako i oni u Hrvatskoj.
Smjernice su objavljene u stručnom časopisu Pediatrics, a između ostalog navode kako su određeni nutrijenti poput cinka, proteina, željeza, folne kiseline, određenih vitamina i polinezasićenih masnih kiselina, ključni za razvoj bebina mozga. Prehrana u kojoj nema dovoljno spomenutih nutrijenata može dovesti do cjeloživotnih problema u određenim moždanim funkcijama.
Smjernice također kažu da se majčino mlijeko preporučuje za novorođenčad do oko šestog mjeseca života. Nakon toga, samo majčino mlijeko ne može osigurati dovoljnu i potrebnu količinu željeza i cinka za razvoj bebe, pa se majčino mlijeko treba nadopuniti hranjivim tvarima iz krute hrane. Oko šestog se mjeseca uvodi dohrana, no mame mogu nastaviti i s dojenjem. Namirnice bogate potrebnim nutrijentima su žitarice, povrće, meso i voće, pa se one i uvode postepeno kroz dohranu. Često je kupovna hrana (žitne, voćne i povrtne kašice) obogaćena određenim vitaminima, mineralima i nutrijentima, ali i ona iz domaćeg organskog vrta imat će jednaki, ako ne i bolji efekt.

Zaboravite na superhranu i supernamirnice i fokusirajte se na raznovrsnost

Ukratko, nakon majčina mlijeka, najbolja hrana za bebu je - raznovrsna hrana.

"Bebe su vrlo osjetljive u prvih nekoliko mjeseci života na manjak nutrijenata. Njihov se mozak razvija vrlo brzo, pa želimo da pedijatri roditeljima preporučuju vrlo širok spektar hrane, umjesto da im pobroje samo određene namirnice. Želimo napraviti pozitivan naglasak na meso, povrće i voće, a ukloniti ideju o takozvanoj superhrani. Ni jedna namirnica zasebno ne može bebi dati sve potrebne nutrijente", izjavila je Dr. Sc. Sarah Jane Schwarzenberg, profesorica pedijatrije na Sveučilištu Minnesota i članica AAP odbora za prehranu.
Studije su potvrdile da je rana prehrana vrlo važna za izgradnju moždanih stanica i razvoj mozga. Ako roditelji propuste priliku da bebi pruže najkvalitetniju hranu u prvih 1000 dana života, tada više nema povratka. Samo za primjer, željezo je vrlo važno za formiranje memorijskih krugova i brzine obrade informacija u mozgu, a što se kasnije i naknadno ne može ponovno stvoriti.
Iako je lakše hraniti bebe samo namirnicama koje vole papati i na taj ih način zasititi, važno je osigurati da jedu različitu zdravu hranu. Stoga eksperimentirajte, informirajte se, kuhajte, nudite i budite uporni. Vaša beba treba vašu maštu da joj preko obroka pomognete u što zdravijem razvoju koji će imati dugoročni učinak na njezinu dobrobit. Jelena Kovačić 