Odgoj se ponekad može činiti kao jedan od Herkulovih zadataka To može biti zbunjujuće za roditelje koji se ponekad osjećaju kao da moraju stalno postavljati ljestvicu više, kako bi djeca imala "pravila" na umu, a to može dovesti do pogrešaka.
Imajući u vidu sljedeće pogreške, može vam pomoći izgraditi sustav discipline koji je miran, dosljedan i pruža djetetu granice koje će ih voditi kroz cijeli život.
1. Ljutnja
U svojoj srži, disciplina zahtijeva komunikacija, a ništa brže ne isključuje komunikaciju od ljutnje. Vikanje rijetko rješava sukobe i u ljutnji je teško razmotriti drugu stranu priče. Tako je u životu odraslih, ali i s djecom. Roditelj koji ne može vidjeti stvari s gledišta djeteta, ne može pomoći svojoj djeci da shvate gdje je krenulo krivo. Ne mogu im pomoći da razmišljaju o rješenjima. Ljuti roditelj preplavljuje djecu stresom i sigurno nisu u mogućnosti slušati i učiti. Ponekad je potrebno samo nekoliko puta duboko udahnuti i smiriti se. Kad su roditelji mirni, djeca mogu biti mirna i slušat će. To dovodi do puno boljih rezultata nego crveno lice koje vrišti.
2. Nejasnoća o standardima i vrijednostima
Disciplina je sustav u kojem roditelji prenose svoje vrijednosti djeci. Zbog toga se mora temeljiti na vrijednostima kao što su poštenje ili pravednost. Trebaju li biti zasnovane na nekoj vrsti religije? Ne. Ali trebaju se temeljiti na dobrobiti obitelji. Kada su te vrijednosti jasne, one se mogu koristiti za postavljanje jasnih i dobro definiranih granica. Te granice daju smjer djeci.
3. Nedosljednost
Djeca žele rutinu i dosljednost, iako to nekad ne izgleda tako. Uostalom, sve ostalo u njihovim životima je nevjerojatno dinamično i promjenjivo, temeljeno jednostavno na činjenici da rastu, mijenjaju se i pronalaze svoje mjesto u svijetu. Kada se disciplina kod kuće primjenjuje nedosljedno, djeca osjećaju nestabilnost. Ako se disciplina primjenjuje nedosljedno i oštro, to može izazvati da se osjećaju kao da se njihova sigurnost izaziva.
4. Ignoriranje lošeg ponašanja
Neki roditelji mogu biti u napasti da dopuste loše ponašanje, nadajući se da će to dijete "izbaciti iz sistema". Na žalost, to nije način na koje većina ljudi funkcionira. Loše ponašanje jednostavno vodi do još goreg ponašanja. Bolje je odmah se suočiti i početi rješavati loše ponašanje. Zaustavite ih u tom trenutku i ponudite "zamjensko ponašanje" koje je bolje.
5. Korištenje praznih prijetnji
Prijetnje nisu oblik discipline. One ne nude nikakav uvid u zašto je ponašanje loše. Ne daju djetetu bolji način ponašanja i nisu povezane s vrijednostima. Češće se koriste kao način kažnjavanja djeteta, ili ih zadržavaju uplašenim, u nadi da će se ponašanje promijeniti. A prazna prijetnja može rezultirati promjenom ponašanja u tom trenutku, ali sigurno neće potrajati. Jer nakon nekog vremena dijete će postati mudrije i shvatiti da su prijetnje samo zastrašivanje, ali rijetko se dogode, i samim time postaju neučinkovite. Gore je kada prijetnje izazivaju temeljni odnos između roditelja i djeteta. Prijetnje da ćete prestati voljeti dijete, ili prijetnje da će izgubiti svoj dom ili sigurnost, vrlo su štetne.
(Izvor: zivotistil.rtl.hr)