Postroll

Preroll

<para>Andrew Wakefield objavio je u stručnom medicinskom časopisu <emphasis>The Lancet</emphasis> studiju u kojoj je pojavu autizma kod djece povezao s obveznim cjepivima i njihovim sastavom. S obzirom na to da je znanost prilično nemoćna u istraživanju uzroka autizma i da roditelji osjećaju neugodu kad se u njihovu djecu ubrizgavaju cjepiva, studija je odmah zadobila ogromnu pažnju i opće javnosti i znanstvenih krugova.</para>
<para>U narednim godinama drastično je porastao trend izbjegavanja cijepljenja djece, a odvjetnici su samo u Americi od roditelja pokupili oko 4 milijuna kuna za tužbe protiv proizvođača cjepiva. Nadalje, potrošeno je na milijune dolara za razne znanstvene studije koje su trebale produbiti i nastaviti s istraživanjima tamo gdje je dr. Wakefield stao.</para>
<para>Godine 1999. napravljeno je istraživanje na 500 djece, ali veza između cjepiva i autizma nije dokazana. Godine 2001. napravljena je još dublja studija na 10.000 djece, pa potom 2002. godine u Danskoj na čak 537.000 djece i u Finskoj na 535.000 djece, ali veza ponovno nije pronađena, ni dokazana.</para>
<para>I tada, godine 2004. započinje kontroverza i šok u znanstvenoj zajednici, jer časopis <emphasis>The Lancet</emphasis> provodi istragu i u javnost izlazi s priznanjem da je studija doslovno izmišljena, odnosno da su "činjenice falsificirane". Rezultati istraživanja dr. Wakefielda nisu bili bazirani na statističkim izračunima, nije bilo kontrolne skupine, zaključci su izvedeni na temelju sjećanja ispitanika te nisu bili statistički vrijedni.</para>
<para>Časopis <emphasis>The Lancet</emphasis> se javno ispričao, ali šteta je već bila toliko duboka, da je i dan danas, 20 godina kasnije, mogućnost pojave autizma jedan od glavnih argumenata roditelja za necijepljenje djece. Čak i nakon ovog priznanja, znanstvenici su nastavili proučavati vezu cijepljenja i autizma. Posljednje veliko istraživanje napravljeno je 2012. godine i obuhvaćalo je sve prethodne studije i 14.700.000 djece, no uzročno-posljedična veza nije dokazana.
</para>
<heading2>Dvije sukobljene teorije zavjere</heading2>
<para>
Slučaj s ovom izmišljenom studijom koja već 20 godina zbunjuje i uznemiruje znanstvenu zajednicu i javnost, pretvorila se već u teoriju zavjere. S pravom se ljudi pitaju zašto bi jedan znanstvenik lagao o tako ozbiljnoj stvari? Koji mu je bio cilj? Je li mu cilj bio osvetiti se farmaceutskoj industriji koja bi prihvaćenjem ove teorije izgubila prihode? Ili mu je cilj bio osobni - učiniti sebe poznatim i važnim u znanstvenim krugovima tako velikim otkrićem? I ono najzlobnije, je li mu cilj bio da djeca namjerno obolijevaju od izlječivih bolesti zbog necijepljenja?</para>
<para>Odgovore još uvijek nemamo.</para>
<para>No oni koji čvrsto vjeruju u povezanost cijepljenja i autizma sad su na tragu nove teorije zavjere. Vjeruju kako je upravo farmaceutska industrija platila sva ta silna i skupa istraživanja koja su odbacila vezu cijepljenja i autizma i pobila teoriju dr. Wakefileda. Njihov interes je bio pobiti tu teoriju kako bi nastavili zarađivati milijarde na prodaji cjepiva. No i ta teorija je klimava, jer pod pretpostavkom da pad procijepljenosti uzrokuje epidemije, farmaceutske kompanije zapravo bi puno više zaradile na liječenju epidemija nego na cjepivima.
</para>
<heading2>Roditelji su i dalje u strahu</heading2>
<para>
 I na kraju ostaje pitanje - kome vjerovati? Cijepljenje je zakonom propisano i način je na koji država kontrolira epidemiološke krize, a time i zdravlje društva. Većina liječnika složna je oko toga da je djecu bolje cijepiti i imaju povjerenja u farmaceutsku industriju koja proizvodi cjepiva i određuje njihov sastav. Cjepiva se ispituju prije stavljanja na tržište i cijeli proces je, barem na papiru, strogo kontroliran od raznih državnih agencija i institucija.</para>
<para>No strah kod roditelja s razlogom i dalje postoji. Štoviše, ne znaju je li ih više strah potencijalnih nuspojava (među kojima se najviše boje autizma) ako cijepe dijete, ili potencijalnog obolijevanja od zaraznih i drugih bolesti (koje su ponekad i smrtonosne), ukoliko ne cijepe svoje dijete. A najviše ih prestravljuje to što znaju da su oni ti koji moraju donijeti konačnu odluku i preuzeti rizik za sve posljedice vezane za tu odluku. Ako sve prođe u redu s cijepljenjem, mogu računati da je njihovo dijete zaštićeno od mnogih bolesti na duge staze. No bilo je slučajeva da su ljudi bili cijepljeni, a opet su se zarazili i oboljeli, recimo od ospica. Je li onda cjepivo doista učinkovit oblik zaštite i je li potrebno, mnogi se pitaju. A što ako se djetetu nešto dogodi nakon cijepljenjai što ako bude nuspojava? Teško da će roditelji tada moći dokazati da je to zbog cijepljenja. Od koga će tražiti odgovornost? Od koga će tražiti odgovore? Tko će biti kriv?</para>
<para>Ako počnemo razmišljati o cijepljenju i vagati oko odluke, shvaćamo da je odluku teško donijeti jer nismo i ne možemo biti potpuno upoznati sa svim argumentima, rizicima i ne znamo što je prava istina. Možda je baš zato pitanje cijepljenja toliko kontroverzno i osjetljivo, jer bez obzira kako odlučili, roditelji ne mogu u vezi svoje odluke biti potpuno mirni. Cijepili ili ne cijepili, osjećaju se u najmanju ruku nelagodno. Cijepili ili ne cijepili, uvijek ostaje određena doza straha za dijete.</para>

Studija koja je povezala cjepiva s autizmom kod djece bila je potpuno izmišljena? Godine 1998., znanstvenik imena dr. Andrew Wakefield objavio je u stručnom medicinskom časopisu The Lancet studiju u kojoj je pojavu autizma kod djece povezao s obveznim cjepivima i njihovim sastavom. S obzirom na to da je znanost prilično nemoćna u istraživanju uzroka autizma i da roditelji osjećaju neugodu kad se u njihovu djecu ubrizgavaju cjepiva, studija je odmah zadobila ogromnu pažnju i opće javnosti i znanstvenih krugova.
U narednim godinama drastično je porastao trend izbjegavanja cijepljenja djece, a odvjetnici su samo u Americi od roditelja pokupili oko 4 milijuna kuna za tužbe protiv proizvođača cjepiva. Nadalje, potrošeno je na milijune dolara za razne znanstvene studije koje su trebale produbiti i nastaviti s istraživanjima tamo gdje je dr. Wakefield stao.
Godine 1999. napravljeno je istraživanje na 500 djece, ali veza između cjepiva i autizma nije dokazana. Godine 2001. napravljena je još dublja studija na 10.000 djece, pa potom 2002. godine u Danskoj na čak 537.000 djece i u Finskoj na 535.000 djece, ali veza ponovno nije pronađena, ni dokazana.
I tada, godine 2004. započinje kontroverza i šok u znanstvenoj zajednici, jer časopis The Lancet provodi istragu i u javnost izlazi s priznanjem da je studija doslovno izmišljena, odnosno da su "činjenice falsificirane". Rezultati istraživanja dr. Wakefielda nisu bili bazirani na statističkim izračunima, nije bilo kontrolne skupine, zaključci su izvedeni na temelju sjećanja ispitanika te nisu bili statistički vrijedni.
Časopis The Lancet se javno ispričao, ali šteta je već bila toliko duboka, da je i dan danas, 20 godina kasnije, mogućnost pojave autizma jedan od glavnih argumenata roditelja za necijepljenje djece. Čak i nakon ovog priznanja, znanstvenici su nastavili proučavati vezu cijepljenja i autizma. Posljednje veliko istraživanje napravljeno je 2012. godine i obuhvaćalo je sve prethodne studije i 14.700.000 djece, no uzročno-posljedična veza nije dokazana.

Dvije sukobljene teorije zavjere

Slučaj s ovom izmišljenom studijom koja već 20 godina zbunjuje i uznemiruje znanstvenu zajednicu i javnost, pretvorila se već u teoriju zavjere. S pravom se ljudi pitaju zašto bi jedan znanstvenik lagao o tako ozbiljnoj stvari? Koji mu je bio cilj? Je li mu cilj bio osvetiti se farmaceutskoj industriji koja bi prihvaćenjem ove teorije izgubila prihode? Ili mu je cilj bio osobni - učiniti sebe poznatim i važnim u znanstvenim krugovima tako velikim otkrićem? I ono najzlobnije, je li mu cilj bio da djeca namjerno obolijevaju od izlječivih bolesti zbog necijepljenja?
Odgovore još uvijek nemamo.
No oni koji čvrsto vjeruju u povezanost cijepljenja i autizma sad su na tragu nove teorije zavjere. Vjeruju kako je upravo farmaceutska industrija platila sva ta silna i skupa istraživanja koja su odbacila vezu cijepljenja i autizma i pobila teoriju dr. Wakefileda. Njihov interes je bio pobiti tu teoriju kako bi nastavili zarađivati milijarde na prodaji cjepiva. No i ta teorija je klimava, jer pod pretpostavkom da pad procijepljenosti uzrokuje epidemije, farmaceutske kompanije zapravo bi puno više zaradile na liječenju epidemija nego na cjepivima.

Roditelji su i dalje u strahu

   I na kraju ostaje pitanje - kome vjerovati? Cijepljenje je zakonom propisano i način je na koji država kontrolira epidemiološke krize, a time i zdravlje društva. Većina liječnika složna je oko toga da je djecu bolje cijepiti i imaju povjerenja u farmaceutsku industriju koja proizvodi cjepiva i određuje njihov sastav. Cjepiva se ispituju prije stavljanja na tržište i cijeli proces je, barem na papiru, strogo kontroliran od raznih državnih agencija i institucija.
No strah kod roditelja s razlogom i dalje postoji. Štoviše, ne znaju je li ih više strah potencijalnih nuspojava (među kojima se najviše boje autizma) ako cijepe dijete, ili potencijalnog obolijevanja od zaraznih i drugih bolesti (koje su ponekad i smrtonosne), ukoliko ne cijepe svoje dijete. A najviše ih prestravljuje to što znaju da su oni ti koji moraju donijeti konačnu odluku i preuzeti rizik za sve posljedice vezane za tu odluku. Ako sve prođe u redu s cijepljenjem, mogu računati da je njihovo dijete zaštićeno od mnogih bolesti na duge staze. No bilo je slučajeva da su ljudi bili cijepljeni, a opet su se zarazili i oboljeli, recimo od ospica. Je li onda cjepivo doista učinkovit oblik zaštite i je li potrebno, mnogi se pitaju. A što ako se djetetu nešto dogodi nakon cijepljenjai što ako bude nuspojava? Teško da će roditelji tada moći dokazati da je to zbog cijepljenja. Od koga će tražiti odgovornost? Od koga će tražiti odgovore? Tko će biti kriv?
Ako počnemo razmišljati o cijepljenju i vagati oko odluke, shvaćamo da je odluku teško donijeti jer nismo i ne možemo biti potpuno upoznati sa svim argumentima, rizicima i ne znamo što je prava istina. Možda je baš zato pitanje cijepljenja toliko kontroverzno i osjetljivo, jer bez obzira kako odlučili, roditelji ne mogu u vezi svoje odluke biti potpuno mirni. Cijepili ili ne cijepili, osjećaju se u najmanju ruku nelagodno. Cijepili ili ne cijepili, uvijek ostaje određena doza straha za dijete. Jelena Kovačić 

cjepivo pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Studija koja je povezala cjepiva s autizmom kod djece bila je potpuno izmišljena?

<para>Igra je način na koji djeca usvajaju svijet i izražavaju svoju prirodnu znatiželju. Igra je spontana, dobrovoljna i zabavna, a spajajući tu iskonsku želju za igrom s određenim edukativnim igračkama, djeca se razvijaju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što su edukativne igračke? Sve one igračke koje djetetu pružaju priliku za učenje. Uz pomoć njih razvijaju određenu vještinu te uče više o stvarima oko sebe istovremeno se zabavljajući, što je djeci ipak najvažnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Edukativne igračke pomažu u senzornom razvoju te rastu dječjeg IQ-a kroz zadržavanje memorije, razvoj motoričkih sposobnosti, koordinaciju, pa čak i pismenost i računanje. Djeca uče, istražuju i otkrivaju svijet koristeći svoju maštu, dok ih zahtjevnost igračke izaziva na psihičko promišljanje i fizičke zadatke poput slaganja, preklapanja pa čak i rušenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako se pažljivo odaberu, obrazovne igračke mogu potaknuti zdrav fizički i psihički razvoj djece<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Razvoj društvenih vještina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već od malih nogu, bebe se trebaju pripremiti za istraživanje svijeta i sposobnost razumijevanja emocija. Edukativne igračke uče bebe da shvate što znači interakcija s drugima, dijeljenje i važnost ne prekidanja drugih.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="abfd77c8-35a8-11eb-a387-0242ac12002b" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Napredovanje kognitivnih sposobnosti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kognitivne vještine uključuju pamćenje, rješavanje problema, prepoznavanje boja itd. Također je bitno da djeca uče o veličini i brojevima. Te se vještine razvijaju uz pomoć šarenih igračaka, primjerice kocki ili zagonetki.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Razvoj govora
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Interakcija s drugim ljudima potiče djecu da prenose svoje osjećaje. Moraju biti u stanju koristiti jezik i govoriti ispravno pa stoga moderni proizvođači igračaka sve više stvaraju napredne robotske igračke. One mogu govoriti pa ih djeca oponašaju te tako uče nazive i razvijaju govor.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Rast i razvoj motoričkih vještina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca razvijaju sposobnost mišića i ravnotežu dok se pripremaju za istraživanje svijeta. Jedan od najboljih načina da to razvijaju kroz igru su edukativne igračke koje zahtijevaju da im se pomaknu dijelovi tijela, oblici preklapaju ili pak stavljaju u pripadajuće utore.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Rast logike i mašte
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Igračke omogućuju djeci da koriste svoje maštu; međutim, djeca će istovremeno morati koristiti logiku i kritičko razmišljanje. Kada roditelji odabiru igračke djeci, ovisnu o određenoj fazi razvoja, one prvenstveno znače zabavu, ali i osiguravaju zdrav mentalni i fizički rast i razvoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
A kad u tome sudjeluje cijela obitelj, to znači i sate i sate zabave i učenja. Mi Robot Builder, dostupan odnedavno u Tele2 ponudi, sastoji se od 978 dijelova te se može složiti u obliku robota, letjelice ili dinosaura. Za sastavljanje pojedinog oblika potrebno je oko 7 sati, što znači zajednički trud i zabavu za cijelu obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="abf1c716-35a8-11eb-9017-0242ac120011" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>

5 razloga zašto djeci trebaju edukativne igračke Edukativne igračke pomažu u senzornom razvoju te rastu dječjeg IQ-a Igra je način na koji djeca usvajaju svijet i izražavaju svoju prirodnu znatiželju. Igra je spontana, dobrovoljna i zabavna, a spajajući tu iskonsku želju za igrom s određenim edukativnim igračkama, djeca se razvijaju.
   
Što su edukativne igračke? Sve one igračke koje djetetu pružaju priliku za učenje. Uz pomoć njih razvijaju određenu vještinu te uče više o stvarima oko sebe istovremeno se zabavljajući, što je djeci ipak najvažnije.
   
Edukativne igračke pomažu u senzornom razvoju te rastu dječjeg IQ-a kroz zadržavanje memorije, razvoj motoričkih sposobnosti, koordinaciju, pa čak i pismenost i računanje. Djeca uče, istražuju i otkrivaju svijet koristeći svoju maštu, dok ih zahtjevnost igračke izaziva na psihičko promišljanje i fizičke zadatke poput slaganja, preklapanja pa čak i rušenja.
   
Ako se pažljivo odaberu, obrazovne igračke mogu potaknuti zdrav fizički i psihički razvoj djece
   
   1. Razvoj društvenih vještina
   
Već od malih nogu, bebe se trebaju pripremiti za istraživanje svijeta i sposobnost razumijevanja emocija. Edukativne igračke uče bebe da shvate što znači interakcija s drugima, dijeljenje i važnost ne prekidanja drugih.  
 


   


   
   2. Napredovanje kognitivnih sposobnosti
   
Kognitivne vještine uključuju pamćenje, rješavanje problema, prepoznavanje boja itd. Također je bitno da djeca uče o veličini i brojevima. Te se vještine razvijaju uz pomoć šarenih igračaka, primjerice kocki ili zagonetki.
   
   3. Razvoj govora
   
Interakcija s drugim ljudima potiče djecu da prenose svoje osjećaje. Moraju biti u stanju koristiti jezik i govoriti ispravno pa stoga moderni proizvođači igračaka sve više stvaraju napredne robotske igračke. One mogu govoriti pa ih djeca oponašaju te tako uče nazive i razvijaju govor.
   
   4. Rast i razvoj motoričkih vještina
   
Djeca razvijaju sposobnost mišića i ravnotežu dok se pripremaju za istraživanje svijeta. Jedan od najboljih načina da to razvijaju kroz igru su edukativne igračke koje zahtijevaju da im se pomaknu dijelovi tijela, oblici preklapaju ili pak stavljaju u pripadajuće utore.
   
   5. Rast logike i mašte
   
Igračke omogućuju djeci da koriste svoje maštu; međutim, djeca će istovremeno morati koristiti logiku i kritičko razmišljanje. Kada roditelji odabiru igračke djeci, ovisnu o određenoj fazi razvoja, one prvenstveno znače zabavu, ali i osiguravaju zdrav mentalni i fizički rast i razvoj.
A kad u tome sudjeluje cijela obitelj, to znači i sate i sate zabave i učenja. Mi Robot Builder, dostupan odnedavno u Tele2 ponudi, sastoji se od 978 dijelova te se može složiti u obliku robota, letjelice ili dinosaura. Za sastavljanje pojedinog oblika potrebno je oko 7 sati, što znači zajednički trud i zabavu za cijelu obitelj.
 


   
 Žena.hr 

5 razloga zašto djeci trebaju edukativne igračke

<para>S obzirom na „kvalitetu“ obroka u školi, pokušavam djeci to kompenzirati i osigurati im dnevni unos važnih nutrijenata, kuhajući im zdrave obroke kod kuće. Međutim, u moru svakodnevnih informacija o zdravoj i nezdravoj prehrani, brojnim oprečnim mišljenjima, marketinškim kampanjama i prevarama, stalnom mijenjanju informacija, kako zaista onda znati kako hraniti svoju djecu? I da li je zdrava prehrana rezervirana samo za bogate?</para>
<para>Prehrambenu industriju prate brojni trendovi, podložna je utjecaju marketinga i brendova; svakodnevno nas tako bombardiraju sa svih strana savjetima i informacijama o super zdravim namirnicama, tzv. „superfood“ hrani, namirnicama uz koje ćete biti super mladi, super zdravi, sve super, raznim detoksikacijama, gluten free, dairy, lactose free proizvodima, eko, bio, gmo free hrani itd. A sve to ima svoju (previsoku) cijenu.</para>
<para/>
<heading2>Azuki i mungo ili naš fini, domaći grah – pitanje je sad</heading2>
<para>
U jednom razdoblju života sam i ja pala pod utjecaj trenda i marketinga (ili čak fotografija zdrave hrane na Instagramu), te sam svojoj obitelji svakodnevno za obroke servirala chia sjemenke, avokado na milijun načina, proso i kus kus, alfa alfa klice i klice brokule, kokosovo i laneno ulje, amarant, kvinoju, goji bobice, sirova zrna kakaa, alge i slično.</para>
<para>Nakon što sam shvatila da će me se obitelj odreći, a i da gubim daleko previše vremena i novaca na nabavku i pripremu zdravih obroka, odlučila sam krenuti drugim putem. Ionako se trendovi i spoznaje o „zdravom“ rapidno mijenjaju. Nedavno sam tako pročitala najnovije informacije o, do nedavno, toliko hvaljenom kokosovom ulju, da su nova istraživanja pokazala da je zapravo najgora vrsta ulja i izričito nezdravo (za srce).</para>
<para>Tako sam odlučila namirnice nabavljati na tržnici kod provjerenih prodavača te se držati naše lokalne hrane i sezonskih namirnica. Čemu kupovati skupi losos (iz uzgoja) pored duplo jeftinijih i mnogo zdravijih srdela, gavuna, lokardi, trlja koje svakodnevno možemo pronaći u našim ribarnicama? Zašto jesti isključivo azuki i mungo grah, pored našeg običnog domaćeg graha, ili pak birati skupe goji bobice pored brusnica i ostalog suhog voća?</para>
<para/>
<heading2>Zdrava prehrana je skupa?</heading2>
<para>
 Zdrava prehrana ne treba biti skupa i rezervirana samo za one dubokog džepa, samo treba razviti svijest o blagodatima koje može imati za vaš i za dječji organizam te treba imati ponešto znanja i zdravog razuma.</para>
<para>Kelj, kupus, grah, cvjetača, batat, cikla, blitva, leća, jaja, krumpir, slanutak, banane, zob… sve te sezonske namirnice možemo pronaći svježe na našim tržnicama ili u pojedinim trgovinama, a svima su lako dostupne i jeftine.</para>
<para>Hranimo li svoju djecu proizvodima od bijelog brašna i rafiniranim proizvodima, a zaboravljamo pritom na integralne proizvode od cjelovitog zrna? Trujemo li svako jutro svoju djecu rafiniranim, zašećerenim, nezdravim (skupim) pahuljicama s dobrim marketingom ili pak kuhamo svako jutro zdravu, a jeftinu zobenu kašu s voćem, na primjer? Hoćemo li djetetu za užinu ponuditi kekse ili pak orašasto voće, bananu, jabuku… odluka je na nama.</para>
<para>Po meni, ključ je u ravnoteži, balansiranju između svega ponuđenog na tržištu i pametnom biranju namirnica. Biranju eko i bio proizvoda kad god je to moguće, kombiniranju kupovine na tržnici i supermarketima te kupovini provjerenih namirnice iz domaćeg uzgoja.</para>
<para>Kuhani obroci, sezonske (jeftinije) namirnice, neprerađena hrana, voće i povrće, cjelovite žitarice uvijek su dobar izbor. Ukoliko želimo biti zdravi, mladi, puni energije, važno je jesti hranu koja je živa, tj. neprerađena i što manje tretirana te ju jesti u izvornom obliku. Nekvalitetna prehrana jedan je od glavnih uzroka za nastanak bolesti s kojima se susreće čovjek današnjice: dijabetes, začepljenje krvnih žila, infarkti, alergije, karcinomi, itd. Ne kaže se uzalud: „Ono si što jedeš!“
</para>
<para>**********</para>
<para>
 Sandra Osrečki
 <emphasis>magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.</emphasis>
</para>

Čime hranimo svoju djecu ili kako pronaći ravnotežu između skupe „superhrane“ i jeftinih prerađevina? Pecivo, hot dog, kruh s paštetom, pizza, kroasan  i ostala „zdrava“ hrana svakodnevno je na jelovniku mog sina školarca koji obožava školsku prehranu. S obzirom na „kvalitetu“ obroka u školi, pokušavam djeci to kompenzirati i osigurati im dnevni unos važnih nutrijenata, kuhajući im zdrave obroke kod kuće. Međutim, u moru svakodnevnih informacija o zdravoj i nezdravoj prehrani, brojnim oprečnim mišljenjima, marketinškim kampanjama i prevarama, stalnom mijenjanju informacija, kako zaista onda znati kako hraniti svoju djecu? I da li je zdrava prehrana rezervirana samo za bogate?
Prehrambenu industriju prate brojni trendovi, podložna je utjecaju marketinga i brendova; svakodnevno nas tako bombardiraju sa svih strana savjetima i informacijama o super zdravim namirnicama, tzv. „superfood“  hrani, namirnicama uz koje ćete biti super mladi, super zdravi, sve super, raznim detoksikacijama, gluten free, dairy, lactose free proizvodima, eko, bio, gmo free hrani itd. A sve to ima svoju (previsoku) cijenu.

Azuki i mungo ili naš fini, domaći grah – pitanje je sad

U jednom razdoblju života sam i ja pala pod utjecaj trenda i marketinga (ili čak fotografija zdrave hrane na Instagramu), te sam svojoj obitelji svakodnevno za obroke servirala chia sjemenke, avokado na milijun načina, proso i kus kus, alfa alfa klice i klice brokule, kokosovo i laneno ulje, amarant, kvinoju, goji bobice, sirova zrna kakaa, alge i slično.
Nakon što sam shvatila da će me se obitelj odreći, a i da gubim daleko previše vremena i novaca na nabavku i pripremu zdravih obroka, odlučila sam krenuti drugim putem. Ionako se trendovi i spoznaje o „zdravom“ rapidno mijenjaju. Nedavno sam tako pročitala najnovije informacije o, do nedavno, toliko hvaljenom kokosovom ulju, da su nova istraživanja pokazala da je zapravo najgora vrsta ulja i izričito nezdravo (za srce).
Tako sam odlučila namirnice nabavljati na tržnici kod provjerenih prodavača te se držati naše lokalne hrane i sezonskih namirnica. Čemu kupovati skupi losos (iz uzgoja) pored duplo jeftinijih i mnogo zdravijih srdela, gavuna, lokardi, trlja koje svakodnevno možemo pronaći u našim ribarnicama? Zašto jesti isključivo azuki i mungo grah, pored našeg običnog domaćeg graha, ili pak birati skupe goji bobice pored brusnica i ostalog suhog voća?

Zdrava prehrana je skupa?

   Zdrava prehrana ne treba biti skupa i rezervirana samo za one dubokog džepa, samo treba razviti svijest o blagodatima koje može imati za vaš i za dječji organizam te treba imati ponešto znanja i zdravog razuma.
Kelj, kupus, grah, cvjetača, batat, cikla, blitva, leća, jaja, krumpir, slanutak, banane, zob… sve te sezonske namirnice možemo pronaći svježe  na našim tržnicama ili u pojedinim trgovinama, a svima su lako dostupne i jeftine.
Hranimo li svoju djecu proizvodima od bijelog brašna i rafiniranim proizvodima, a zaboravljamo pritom na integralne proizvode od cjelovitog zrna? Trujemo li svako jutro svoju djecu rafiniranim, zašećerenim, nezdravim (skupim) pahuljicama s dobrim marketingom ili pak kuhamo svako jutro zdravu, a jeftinu zobenu kašu s voćem, na primjer? Hoćemo li djetetu za užinu ponuditi kekse ili pak orašasto voće, bananu, jabuku… odluka je na nama.
Po meni, ključ je u ravnoteži, balansiranju između svega ponuđenog na tržištu i pametnom biranju namirnica. Biranju eko i bio proizvoda kad god je to moguće, kombiniranju kupovine na tržnici i supermarketima te kupovini provjerenih namirnice iz domaćeg uzgoja.
Kuhani obroci, sezonske (jeftinije) namirnice, neprerađena hrana, voće i povrće, cjelovite žitarice uvijek su dobar izbor. Ukoliko želimo biti zdravi, mladi, puni energije, važno je jesti hranu koja je živa, tj. neprerađena i što manje tretirana te ju jesti u izvornom obliku. Nekvalitetna prehrana jedan je od glavnih uzroka za nastanak bolesti s kojima se susreće čovjek današnjice: dijabetes, začepljenje krvnih žila, infarkti, alergije, karcinomi, itd. Ne kaže se uzalud: „Ono si što jedeš!“

**********

   Sandra Osrečki
   magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.
 Sandra Osrečki 

kolumna-mame-sandre 1

Čime hranimo svoju djecu ili kako pronaći ravnotežu između skupe „superhrane“ i jeftinih prerađevina?

<para>Djeca jedinci vječito su predmet rasprave unutar društva i nepisanih društvenih normi vezanih uz odgoj djece i općenito funkcioniranje obitelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako ponašanje djece jedinaca ponajviše ovisi o odnosu roditelja prema djetetu i načinu na koji ga odgajaju, ipak postoje razni stereotipi, mitovi, ali naravno i iznimke koje nastoje okarakterizrati djecu jedince. Mi donosimo nekoliko prednosti i mana djece koja nemaju braću i sestre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 PREDNOSTI
FOKUS NA DIJETE
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Roditelji jedinaca potpuno su fokusirani na svoje jedino dijete. Iz toga nerijetko proizlazi da oni postaju bolji učenici, imaju razvijenije sposobnosti učenja, razvijeniji vokabular, inteligentniji su, više teže uspjehu i slično. Kao produkt toga da im roditelji posvećuju više vremena, može se dogoditi da djeca jedinci imaju razvijen bolji i bliskiji odnos s roditeljima, te da imaju više samopouzdanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 NEMA NATJECANJA
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Često se među braćom i sestrama događa da se ponašaju natjecateljski, ali i konfliktno jedni prema drugima. To se događa zbog raznih konfliktnih okidača poput međusobnog provociranja, te činjenice da su prisiljeni dijeliti stvari i prostor sa svojom braćom. Jedinci su što se toga tiče potpuno opušteni, neovisni su, ne razmišljaju natjecateljski.
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ade4aade-35a8-11eb-921b-0242ac130030" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 NEDOSTACI
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 DIJELJENJE
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Manje su skloni dijeliti stvari. Sve ovisi o odgoju i pristupu roditelja prema djetetu, te o samoj osobnosti djeteta, no činjenica je kada dijete nema braću i sestre da mu je teže naučiti pravilo dijeljenja igračaka, hrane, odjeće i svih ostalih stvari koje su dio njegove svakodnevnice. Ako se takav poriv ne kontrolira, dijete će razviti sebičnost i neprilagođenost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 OSAMLJENOST
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za djecu jedince se vjeruje da se osjećaju usamljeno. Mnoga znanstvena istraživanja kroz povijest, pokazala su da je osjećaj osamljenosti u većini slučajeva prisutan kod djeteta od najranije dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 NEGATIVNI UTJECAJI
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Negativni utjecaji u obitelji poput svađe roditelja ili najbanalnije, visokih očekivanja roditelja prema djetetu direktno su usmjereni na dijete. U slučaju većih obitelji, braća i sestre jedni druge štite u ovakvim slučajevima, a kod djece jedinaca je situacija kompleksnija jer su izloženiji takvim utjecajima što može utjecati na razvijanje djetetove osobnosti, na stvaranje njegova samopouzdanja i općenitog zadovoljstva u životu.</para>

Djeca jedinci – prednosti i nedostaci Je li bolje imati jedno ili više djece? Saznajte prednosti i mane djece koja nemaju braću i sestre Djeca jedinci vječito su predmet rasprave unutar društva i nepisanih društvenih normi vezanih uz odgoj djece i općenito funkcioniranje obitelji.
Iako ponašanje djece jedinaca ponajviše ovisi o odnosu roditelja prema djetetu i načinu na koji ga odgajaju, ipak postoje razni stereotipi, mitovi, ali naravno i iznimke koje nastoje okarakterizrati djecu jedince. Mi donosimo nekoliko prednosti i mana djece koja nemaju braću i sestre.
   
   PREDNOSTI
FOKUS NA DIJETE
   
Roditelji jedinaca potpuno su fokusirani na svoje jedino dijete. Iz toga nerijetko proizlazi da oni postaju bolji učenici, imaju razvijenije sposobnosti učenja, razvijeniji vokabular, inteligentniji su, više teže uspjehu i slično. Kao produkt toga da im roditelji posvećuju više vremena, može se dogoditi da djeca jedinci imaju razvijen bolji i bliskiji odnos s roditeljima, te da imaju više samopouzdanja.
   
   NEMA NATJECANJA
   
Često se među braćom i sestrama događa da se ponašaju natjecateljski, ali i konfliktno jedni prema drugima. To se događa zbog raznih konfliktnih okidača poput međusobnog provociranja, te činjenice da su prisiljeni dijeliti stvari i prostor sa svojom braćom. Jedinci su što se toga tiče potpuno opušteni, neovisni su, ne razmišljaju natjecateljski.


   


   
   NEDOSTACI
   
   
   DIJELJENJE
   
Manje su skloni dijeliti stvari. Sve ovisi o odgoju i pristupu roditelja prema djetetu, te o samoj osobnosti djeteta, no činjenica je kada dijete nema braću i sestre da mu je teže naučiti pravilo dijeljenja igračaka, hrane, odjeće i svih ostalih stvari koje su dio njegove svakodnevnice. Ako se takav poriv ne kontrolira, dijete će razviti sebičnost i neprilagođenost.
   
   OSAMLJENOST
   
Za djecu jedince se vjeruje da se osjećaju usamljeno. Mnoga znanstvena istraživanja kroz povijest, pokazala su da je osjećaj osamljenosti u većini slučajeva prisutan kod djeteta od najranije dobi.
   
   NEGATIVNI UTJECAJI
   
Negativni utjecaji u obitelji poput svađe roditelja ili najbanalnije, visokih očekivanja roditelja prema djetetu direktno su usmjereni na dijete. U slučaju većih obitelji, braća i sestre jedni druge štite u ovakvim slučajevima, a kod djece jedinaca je situacija kompleksnija jer su izloženiji takvim utjecajima što može utjecati na razvijanje djetetove osobnosti, na stvaranje njegova samopouzdanja i općenitog zadovoljstva u životu. D.M. 

Djeca jedinci – prednosti i nedostaci

<para> Nakon uspješnog projekta #kladimsenasebe kojim je po prvi puta predstavljen program real time online treninga, trenerica Života na vagi te njezin tim kojeg čine bivši natjecatelji showa: Jelena Putnik, Darjan Zajačko i Kristina Čopec osmislili su i testirali potpuno novi program te ga sada predstavljaju svima onima kojima je dosadilo biti samo promatrač!</para>
<para>
 #BEZISPRIKA napravljen je u nadi da će motivirati sve pratitelje showa, one koji će to tek postati, ali i sve ljude željne promjene. Vrijeme je da odbacite stare isprike i iskušate nove treninge, nove jelovnike, te po prvi puta u Hrvatskoj vođene vizualizacije za gubitak kilograma!
</para>
<para>Ime programa proizlazi iz dugogodišnjeg iskustva rada s ljudima gdje se pokazalo kako su najkreativniji kada trebaju smisliti “ispriku” , a najčešće su naravno: nemam vremena, nemam novaca, nemam podršku, nemam gdje….</para>
<para>LeeZona na te isprike odgovara:
- Treba vam 30 minuta dnevno!
- Treba vam samo 59 kuna za 6 tjedana cjelovitog programa treninga, prehrane i vizualizacija!
- Uz podršku i stručno vodstvo trenerice Života na vagi, savjete i iskustvo onih koji su to već prošli te inspiraciju kandidata koji to upravo rade pred očima javnosti!
- Vježbati možete u svom domu ili bilo gdje drugdje jer je cijeli program online!
</para>
<para>Gotovo je s isprikama!!!</para>
<para>Treninzi su precizno osmišljeni kroz dvije kategorije: jedna za početnike i druga za naprednije vježbače, a izmjenjuju se tijekom 6 tjedana trajanja programa. Jelovnici se i ovog puta prilagođavaju svakom korisniku, ali sada dolaze i u vegetarijanskoj verziji. Uz njih stoje pripadajući recepti te kompletan popis za kupovinu kako bi korisnicima maksimalno olakšali praćenje programa.</para>
<para>I na kraju, vođene vizualizacije koje su novitet ovog koncepta služe smanjivanju stresa, isključivanju “sakupljačkog moda” te pomažu Vašem umu i tijelu da rade zajedno u cilju lakšeg gubitka kilograma</para>
<para>Kao i prošli put Sanja i cijeli tim pratit će Vas putem društvenih mreža, bodriti Vas, motivirati i odgovarati na Vaša pitanja. Bit će tu i live javljanja kao i live okupljanja za sve one koji će htjeti okusiti dio programa UŽIVO!</para>
<para>Oni najbrži i najodvažniji u odluci da odbace svoje isprike, ovisno o rezultatima, imat će priliku proslaviti svoje uspjehe kao Sanjini gosti na finalu Života na vagi, a bit će bogatiji i za nešto sponzorskih nagrada.
</para>
<heading4>Kako se uključiti u projekt #BEZISPRIKA?</heading4>
<para>
Sve informacije o tome kako se priključiti projektu, možete saznati na <ulink url="http://www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika">
 www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika
 </ulink>
</para>
<para>Svi koji su malo sramežljivi ili neodlučniji, moći će se uključiti u program u bilo kojem trenutku nakon isteka prvog roka za prijave. Ako se odlučite sudjelovati na taj način, sve za Vas ostaje isto, samo niste u igri za finale i nagrade.</para>
<para>Na kraju, zbog onih koji će tek nakon 3. sezone shvatiti da im je potrebna promjena, LeeZona omogućit će i godišnju pretplatu na sve svoje online programe kako biste mogli trenirati s njima tijekom cijele godine!</para>
<para>Kada budete odlučivali upustiti se u ovu avanturu ili ne, prisjetite se one stare: Tko želi, nađe način. Tko ne želi nađe ispriku! Prestanite tražiti isprike, potražite promjenu na <ulink url="http://www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika">
 www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika
 </ulink> !</para>

#BEZISPRIKA: Gotovo je s isprikama! Gledajte 3. sezonu Života na vagi i trenirajte zajedno s kandidatima! Lee Zona i trenerica Života na vagi Sanja Žuljević pozivaju Vas da gledate 3. sezonu showa, ali i trenirate zajedno s kandidatima!  Nakon uspješnog projekta #kladimsenasebe kojim je po prvi puta predstavljen program real time online treninga, trenerica Života na vagi te njezin tim kojeg čine bivši natjecatelji showa: Jelena Putnik, Darjan Zajačko i Kristina Čopec osmislili su i testirali potpuno novi program te ga sada predstavljaju svima onima kojima je dosadilo biti samo promatrač!

   #BEZISPRIKA napravljen je u nadi da će motivirati sve pratitelje showa, one koji će to tek postati, ali i sve ljude željne promjene. Vrijeme je da odbacite stare isprike i iskušate nove treninge, nove jelovnike, te po prvi puta u Hrvatskoj vođene vizualizacije za gubitak kilograma!

Ime programa proizlazi iz dugogodišnjeg iskustva rada s ljudima gdje se pokazalo kako su najkreativniji kada trebaju smisliti “ispriku” , a najčešće su naravno: nemam vremena, nemam novaca, nemam podršku, nemam gdje….
LeeZona na te isprike odgovara:
- Treba vam 30 minuta dnevno!
- Treba vam samo 59 kuna za 6 tjedana cjelovitog programa treninga, prehrane i vizualizacija!
- Uz podršku i stručno vodstvo trenerice Života na vagi, savjete i iskustvo onih koji su to već prošli te inspiraciju kandidata koji to upravo rade pred očima javnosti!
- Vježbati možete u svom domu ili bilo gdje drugdje jer je cijeli program online!

Gotovo je s isprikama!!!
Treninzi su precizno osmišljeni kroz dvije kategorije: jedna za početnike i druga za naprednije vježbače, a izmjenjuju se tijekom 6 tjedana trajanja programa. Jelovnici se i ovog puta prilagođavaju svakom korisniku, ali sada dolaze i u vegetarijanskoj verziji. Uz njih stoje pripadajući recepti te kompletan popis za kupovinu kako bi korisnicima maksimalno olakšali praćenje programa.
I na kraju, vođene vizualizacije koje su novitet ovog koncepta služe smanjivanju stresa, isključivanju “sakupljačkog moda” te pomažu Vašem umu i tijelu da rade zajedno u cilju lakšeg gubitka kilograma
Kao i prošli put Sanja i cijeli tim pratit će Vas putem društvenih mreža, bodriti Vas, motivirati i odgovarati na Vaša pitanja. Bit će tu i live javljanja kao i live okupljanja za sve one koji će htjeti okusiti dio programa UŽIVO!
Oni najbrži i najodvažniji u odluci da odbace svoje isprike, ovisno o rezultatima, imat će priliku proslaviti svoje uspjehe kao Sanjini gosti na finalu Života na vagi, a bit će bogatiji i za nešto sponzorskih nagrada.

Kako se uključiti u projekt #BEZISPRIKA?

Sve informacije o tome kako se priključiti projektu, možete saznati na 
      www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika
   

Svi koji su malo sramežljivi ili neodlučniji, moći će se uključiti u program u bilo kojem trenutku nakon isteka prvog roka za prijave. Ako se odlučite sudjelovati na taj način, sve za Vas ostaje isto, samo niste u igri za finale i nagrade.
Na kraju, zbog onih koji će tek nakon 3. sezone shvatiti da im je potrebna promjena, LeeZona omogućit će i godišnju pretplatu na sve svoje online programe kako biste mogli trenirati s njima tijekom cijele godine!
Kada budete odlučivali upustiti se u ovu avanturu ili ne, prisjetite se one stare: Tko želi, nađe način. Tko ne želi nađe ispriku! Prestanite tražiti isprike, potražite promjenu na 
      www.leezona.rtl.hr/premium/bezisprika
    ! Sponzorirani članak 

bezisprika2

#BEZISPRIKA: Gotovo je s isprikama! Gledajte 3. sezonu Života na vagi i trenirajte zajedno s kandidatima!

<para>
 
 <emphasis>Mindfulness</emphasis> (pomnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način To je stanje svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire svemu što prepoznaje i što trenutno jest (definicija je preuzeta s portala <ulink url="http://mindfulness.hr/">mindfulness.hr</ulink>).</para>
<para>Definicija je jedno, a stvarni život drugo. Mnogo češća situacija, s kojom se zasigurno mnogi mogu poistovjetiti bila bi sljedeća: radili ste, pokupili dijete u vrtiću, na putu kući obavili kupovinu ili neki drugi zadatak, došli kući, nahranili dijete i još trebate oprati hrpu suđa od jučer, no vaš mališan postaje nemoguć. Ponaša se neprihvatljivo, viče, pravi nered. Vi "pucate" pa također počnete vikati, prijetiti i prepirati se s djetetom. Najavljujete kaznu. Nakon "okršaja" osjećate se još umornije i iscjeđenije, ponekad do te mjere da kaznu nemate ni volje, niti snage provesti.</para>
<para>Ovakve reakcije bazirane su na emocijama i događaju se svima, iako su rijetko učinkovite. U potrazi za učinkovitijim odgojem i roditeljstvom, psiholozi se sve više zanimaju za <emphasis>mindfulness</emphasis> kao praksu koja može itekako pomoći u stresnim i potencijalno konfliktnim situacijama.</para>
<para>U gore opisanoj situaciji to bi značilo da majka ostaje smirena, sagleda situaciju s druge perspektive i reagira osviješteno i s namjerom.</para>
<para>Ma to je nemoguće u mojem slučaju, možda ste pomislili. Nije nemoguće, samo je potrebno naučiti strategije i tehnike za upravljanje vlastitim emocijama i ponašanjem kako bi se pomoglo djetetu u istome i na zdrav način podupirao njegov ili njezin psiho-emocionalni razvoj.
</para>
<para>
 <emphasis>Mindfulness</emphasis> proučava već godinama tim psihologa sa <emphasis>Sveučilišta u Washingtonu</emphasis> te organiziraju niz eksperimentalnih programa i edukacija u odgojnim ustanovama. Rezultati su im vrlo dobri.</para>
<para>"Naš je cilj bio pružiti podršku roditeljima koji se uključuju u aktivnosti za socijalnu i emocionalnu dobrobit djece, a u našem prilično kratkom programu roditelji su pokazali poboljšanje u kontroli vlastitih osjećaja i pokazali više onih ponašanja koja pružaju podršku djeci", rekla je profesorica psihologije Liliana Lengua, koja vodi <emphasis>Centar za dobrobit djeteta i obitelji</emphasis> na <emphasis>Sveučilištu u Washingtonu</emphasis>. "Naši podaci pokazuju da kad se roditelji poboljšavaju, tada su i djeca puno bolje.", dodaje Lengua.</para>
<para>Istovremeno, djeca su pokazala poboljšanja u svojim socijalnim vještinama te manje negativnih ponašanja u interakciji s vršnjacima.
</para>
<heading4>Koje lekcije o mindfulnessu roditelji uče?</heading4>
<para>
 Biti prisutan: primjećivati, slušati i uključiti se u ono što se događa sada.
Biti topao i pristupačan: pridavati pažnju djetetovim emocijama i dati djetetu mogućnost da inicira neku interakciju s roditeljem.
Biti dosljedan: postavljati granice i zahtjeve koji su razvojno prikladni u smislu djetetove dobi te pohvale za ono što djeca naprave dobro.
Voditi bez upravljanja: nuditi pomoć kad je djetetu potrebno, ali ohrabrivati samostalnost i primjećivati djetetov (i najmanji) napredak.
</para>
<heading4>Mindfulness od najranije dobi za zdraviju djecu i bolje društvo u cjelini</heading4>
<para>
Iako je potrebno napraviti još niz istraživanja i studija, rezultati dosadašnjih su obećavajući. Ne samo zbog dokazanih promjena ponašanja kod odraslih i djece, već i zbog mogućnosti provedbe ovakvih programa već u ranom, predškolskom odgoju. Drugim riječima, programom je moguće zahvatiti vrlo široki krug roditelja, a ne samo one koji su upoznati s konceptom <emphasis>mindfulnessa</emphasis>. Velikom broju roditelja može se pomoći u razvoju pozitivnih roditeljskih alata.</para>
<para>Mindful parenting ili osviješteno roditeljstvo sintagma je koja se sve češće čuje među stručnjacima i u medijima, ali poanta je vrlo jednostavna - prepoznati što se s djetetom događa u tom određenom trenutku, prepoznati vlastite emocije u tom trenutku i reagirati svjesno i s namjerom.
</para>

Mindfulness u odgoju ima niz pozitivnih učinaka i na roditelja i na dijete Mindfulness (pomnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način. 
   
      Mindfulness (pomnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan svega što se događa u sadašnjem trenutku i da to može prihvatiti sa suosjećanjem, odnosno na miran i opušten način To je stanje svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire svemu što prepoznaje i što trenutno jest (definicija je preuzeta s portala mindfulness.hr).
Definicija je jedno, a stvarni život drugo. Mnogo češća situacija, s kojom se zasigurno mnogi mogu poistovjetiti bila bi sljedeća: radili ste, pokupili dijete u vrtiću, na putu kući obavili kupovinu ili neki drugi zadatak, došli kući, nahranili dijete i još trebate oprati hrpu suđa od jučer, no vaš mališan postaje nemoguć. Ponaša se neprihvatljivo, viče, pravi nered. Vi "pucate" pa također počnete vikati, prijetiti i prepirati se s djetetom. Najavljujete kaznu. Nakon "okršaja" osjećate se još umornije i iscjeđenije, ponekad do te mjere da kaznu nemate ni volje, niti snage provesti.
Ovakve reakcije bazirane su na emocijama i događaju se svima, iako su rijetko učinkovite. U potrazi za učinkovitijim odgojem i roditeljstvom, psiholozi se sve više zanimaju za mindfulness kao praksu koja može itekako pomoći u stresnim i potencijalno konfliktnim situacijama.
U gore opisanoj situaciji to bi značilo da majka ostaje smirena, sagleda situaciju s druge perspektive i reagira osviješteno i s namjerom.
Ma to je nemoguće u mojem slučaju, možda ste pomislili. Nije nemoguće, samo je potrebno naučiti strategije i tehnike za upravljanje vlastitim emocijama i ponašanjem kako bi se pomoglo djetetu u istome i na zdrav način podupirao njegov ili njezin psiho-emocionalni razvoj.


   Mindfulness proučava već godinama tim psihologa sa Sveučilišta u Washingtonu te organiziraju niz eksperimentalnih programa i edukacija u odgojnim ustanovama. Rezultati su im vrlo dobri.
"Naš je cilj bio pružiti podršku roditeljima koji se uključuju u aktivnosti za socijalnu i emocionalnu dobrobit djece, a u našem prilično kratkom programu roditelji su pokazali poboljšanje u kontroli vlastitih osjećaja i pokazali više onih ponašanja koja pružaju podršku djeci", rekla je profesorica psihologije Liliana Lengua, koja vodi Centar za dobrobit djeteta i obitelji na Sveučilištu u Washingtonu. "Naši podaci pokazuju da kad se roditelji poboljšavaju, tada su i djeca puno bolje.", dodaje Lengua.
Istovremeno, djeca su pokazala poboljšanja u svojim socijalnim vještinama te manje negativnih ponašanja u interakciji s vršnjacima.

Koje lekcije o mindfulnessu roditelji uče?

   Biti prisutan: primjećivati, slušati i uključiti se u ono što se događa sada.
Biti topao i pristupačan: pridavati pažnju djetetovim emocijama i dati djetetu mogućnost da inicira neku interakciju s roditeljem.
Biti dosljedan: postavljati granice i zahtjeve koji su razvojno prikladni u smislu djetetove dobi te pohvale za ono što djeca naprave dobro.
Voditi bez upravljanja: nuditi pomoć kad je djetetu potrebno, ali ohrabrivati samostalnost i primjećivati djetetov (i najmanji) napredak.

Mindfulness od najranije dobi za zdraviju djecu i bolje društvo u cjelini

Iako je potrebno napraviti još niz istraživanja i studija, rezultati dosadašnjih su obećavajući. Ne samo zbog dokazanih promjena ponašanja kod odraslih i djece, već i zbog mogućnosti provedbe ovakvih programa već u ranom, predškolskom odgoju. Drugim riječima, programom je moguće zahvatiti vrlo široki krug roditelja, a ne samo one koji su upoznati s konceptom mindfulnessa. Velikom broju roditelja može se pomoći u razvoju pozitivnih roditeljskih alata.
Mindful parenting ili osviješteno roditeljstvo sintagma je koja se sve češće čuje među stručnjacima i u medijima, ali poanta je vrlo jednostavna - prepoznati što se s djetetom događa u tom određenom trenutku, prepoznati vlastite emocije u tom trenutku i reagirati svjesno i s namjerom.
 Jelena Kovačić 

dijete_roditelj_pixabay

Mindfulness u odgoju ima niz pozitivnih učinaka i na roditelja i na dijete

<para>U ranoj dobi, tjelesne/motoričke i sportske aktivnosti izuzetno su važne za pravilan opći razvoj djece. Sport pozitivno utječe i na mentalni i na fizički razvoj. Djeca koja se bave sportom razvijaju samostalnost, odgovornost, disciplinu, timski duh, radne navike, lakše sklapaju prijateljstva i poboljšavaju sposobnost koncentracije.</para>
<para>Nadalje, sportom mogu zadovoljiti niz različitih potreba: potrebu za kretanjem, druženjem i igrom, potrebu za sigurnošću i redom, potrebu za samoostvarivanjem i dokazivanjem, za pripadanjem, i slično. Baveći se sportom djeca razvijaju zdravu predodžbu o svom tijelu i uče ga prihvaćati i voljeti onakvo kakvo jest, uče o važnosti zdrave i sportske prehrane te generalno usvajaju zdrav životni stil.
</para>
<heading4>Sport po mjeri djeteta</heading4>
<para>
Smatram da je važno pratiti i promatrati svoje dijete kako bismo prepoznali talent ili predispozicije za određeni sport. Ukoliko dijete već ima izraženu želju i zanimanje za pojedini sport, i to je dobar put kojim biste mogli krenuti. Djetetu također možemo nuditi, predlagati, objašnjavati koji sve sportovi postoje i upoznavati ih s njima te davati određenu slobodu izbora.</para>
<para>Stručnjaci preporučaju dobnu granicu za početak bavljenja sportovima od pet godina, no u nekim sportovima moguće je početi i ranije (npr. gimnastika, plivanje). Nadalje, savjetuju da su za početak najbolji tzv. bazični sportovi u koje spadaju gimnastika, atletika, plivanje i borilački sportovi, iz kojih se djeca kasnije mogu uspješno prebaciti u neki ekipni ili drugi sport. Bazični sportovi utječu najbolje na razvoj dječje psiho-fizičke snage koju kasnije mogu primijeniti na sve aspekte života.</para>
<para>Također, pri odabiru sporta treba voditi računa i o dobi djeteta i životnim fazama kroz koje trenutno prolazi (prilagodba na školu ili pak prelazak u više razrede, pubertet i sl.), o fizičkim predispozicijama vašeg djeteta, karakteru i temperamentu (sukladno tomu, bi li mu npr. više odgovarao individualan ili pak ekipni sport).
</para>
<heading4>Tata bi nogomet, a sin bi na ples</heading4>
<para>
Djetetu treba dati slobodu i da mijenja, istražuje, sam pronalazi idealan sport za sebe, odustaje od sporta za koji nije „zagrizao“ i upisuje onaj za koji osjeća da je pravi za njega. Imam jednu anegdotu vezano upravo za to. Naime, moj suprug je veliki obožavatelj nogometa, a i sam je skupljao trofeje u mladosti kao vrstan golman. Prije šest godina, srce mu je jače zakucalo nakon pregleda kod liječnika koji mu je obznanio da čeka – sina! Vjerujem da je u tom trenutku u mislima već kupovao prve kopačke i razmišljao u koji će nogometni klub upisati sina.</para>
<para>Međutim, život je nepredvidiv i tako je tatica prošle godine svog sina upisao na - ples! Progutao je knedlu u grlu i „ponosno“ izjavio pred mnoštvom očeva u parkiću (čiji sinovi su, naravno, mali nogometaši): moj sin je plesač. Pleše hip-hop. Dijete jednostavno od rođenja voli muziku, ples, pokret, ima sluha, ritam ga nosi, obožava hip-hop i breakdance te sanja da će se jednog dana okušati i u parkouru (to je trening disciplina koju je razvila vojska kao napredni trening s preprekama za vojnike koji u najkraćem mogućem vremenu trebaju doći od točke A do točke B). I kako onda ne potisnuti vlastite želje i očekivanja i ne udovoljiti djetetu?
</para>
<heading4>A što je s učenjem stranih jezika?</heading4>
<para>
Što se pak učenja stranih jezika tiče, smatram da djeci treba ponuditi tu mogućnost ali isto tako postepeno uvoditi jezike, ne opteretiti ih s previše tečajeva u kratkom periodu. Mnoga djeca od najranijeg djetinjstva pokazuju strast prema crtanju, pjevanju, slikanju, sviranju, glumi. Takve talente i strasti treba njegovati i poticati, bilo u vlastitom domu ili u obliku izvannastavne aktivnosti.</para>
<para>Mišljenja sam da djecu treba slušati, promatrati, upijati i voditi se isključivo vlastitom procjenom sposobnosti svoje djece, a nikako dopustiti da nam trendovi ili okolina nameću standarde i da izbor aktivnosti vašeg djeteta postane sredstvo dokazivanja uspješnosti i nadmetanja s drugima ali i sredstvo za zadovoljavanje vlastitih (pretjeranih) ambicija.</para>
<para>**********</para>
<para>
 Sandra Osrečki
 <emphasis>magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.</emphasis>
</para>

Sport i/ili strani jezik: Kako odabrati izvanastavnu aktivnost idealnu za vaše dijete? Ne postoji neki univerzalni odgovor na pitanje kako i koju izvannastavnu aktivnost odabrati zbog velikih individualnih razlika kod djece. U ranoj dobi, tjelesne/motoričke i sportske aktivnosti izuzetno su važne za pravilan opći razvoj djece. Sport pozitivno utječe i na mentalni i na fizički razvoj. Djeca koja se bave sportom razvijaju samostalnost, odgovornost, disciplinu, timski duh, radne navike, lakše sklapaju prijateljstva i poboljšavaju sposobnost koncentracije.
Nadalje, sportom mogu zadovoljiti niz različitih potreba: potrebu za kretanjem, druženjem i igrom, potrebu za sigurnošću i redom, potrebu za samoostvarivanjem i dokazivanjem, za pripadanjem, i slično. Baveći se sportom djeca razvijaju zdravu predodžbu o svom tijelu i uče ga prihvaćati i voljeti onakvo kakvo jest, uče o važnosti zdrave i sportske prehrane te generalno usvajaju zdrav životni stil.

Sport po mjeri djeteta

Smatram da je važno pratiti i promatrati svoje dijete kako bismo prepoznali talent ili predispozicije za određeni sport. Ukoliko dijete već ima izraženu želju i zanimanje za pojedini sport, i to je dobar put kojim biste mogli krenuti. Djetetu također možemo nuditi, predlagati, objašnjavati koji sve sportovi postoje i upoznavati ih s njima te davati određenu slobodu izbora.
Stručnjaci preporučaju dobnu granicu za početak bavljenja sportovima od pet godina, no u nekim sportovima moguće je početi i ranije (npr. gimnastika, plivanje). Nadalje, savjetuju da su za početak najbolji tzv. bazični sportovi u koje spadaju gimnastika, atletika, plivanje i borilački sportovi, iz kojih se djeca kasnije mogu uspješno prebaciti u neki ekipni ili drugi sport. Bazični sportovi utječu najbolje na razvoj dječje psiho-fizičke snage koju kasnije mogu primijeniti na sve aspekte života.
Također, pri odabiru sporta treba voditi računa i o dobi djeteta i životnim fazama kroz koje trenutno prolazi (prilagodba na školu ili pak prelazak u više razrede, pubertet i sl.), o fizičkim predispozicijama vašeg djeteta, karakteru i temperamentu (sukladno tomu, bi li mu npr. više odgovarao individualan ili pak ekipni sport).

Tata bi nogomet, a sin bi na ples

Djetetu treba dati slobodu i da mijenja, istražuje, sam pronalazi idealan sport za sebe, odustaje od sporta za koji nije „zagrizao“ i upisuje onaj za koji osjeća da je pravi za njega. Imam jednu anegdotu vezano upravo za to. Naime, moj suprug je veliki obožavatelj nogometa, a i sam je skupljao trofeje u mladosti kao vrstan golman. Prije šest godina, srce mu je jače zakucalo nakon pregleda kod liječnika koji mu je obznanio da čeka – sina! Vjerujem da je u tom trenutku u mislima već kupovao prve kopačke i razmišljao u koji će nogometni klub upisati sina.
Međutim, život je nepredvidiv i tako je tatica prošle godine svog sina upisao na - ples! Progutao je knedlu u grlu i „ponosno“ izjavio pred mnoštvom očeva u parkiću (čiji sinovi su, naravno, mali nogometaši): moj sin je plesač. Pleše hip-hop. Dijete jednostavno od rođenja voli muziku, ples, pokret, ima sluha, ritam ga nosi, obožava hip-hop i breakdance te sanja da će se jednog dana okušati i u parkouru (to je trening disciplina koju je razvila vojska kao napredni trening s preprekama za vojnike koji u najkraćem mogućem vremenu trebaju doći od točke A do točke B). I kako onda ne potisnuti vlastite želje i očekivanja i ne udovoljiti djetetu?

A što je s učenjem stranih jezika?

Što se pak učenja stranih jezika tiče, smatram da djeci treba ponuditi tu mogućnost ali isto tako postepeno uvoditi jezike, ne opteretiti ih s previše tečajeva u kratkom periodu. Mnoga djeca od najranijeg djetinjstva pokazuju strast prema crtanju, pjevanju, slikanju, sviranju, glumi. Takve talente i strasti treba njegovati i poticati, bilo u vlastitom domu ili u obliku izvannastavne aktivnosti.
Mišljenja sam da djecu treba slušati, promatrati, upijati i voditi se isključivo vlastitom procjenom sposobnosti svoje djece, a nikako dopustiti da nam trendovi ili okolina nameću standarde i da izbor aktivnosti vašeg djeteta postane sredstvo dokazivanja uspješnosti i nadmetanja s drugima ali i sredstvo za zadovoljavanje vlastitih (pretjeranih) ambicija.
**********

   Sandra Osrečki
   magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.
 Sandra Osrečki 

plivanje pixabay

Sport i/ili strani jezik: Kako odabrati izvanastavnu aktivnost idealnu za vaše dijete?

<para>U interakciji s drugom djecom događaju se i prvi konflikti ili svađe, najčešće vezani za njima najvažnije stvari u životu - tko će dobiti igračku, tko će sjediti najbliže odgojiteljici, tko će odabrati slikovnicu za čitanje i tko će dobiti najviše pažnje odraslih.</para>
<para>Prvi konflikti među djecom predmet su interesa psihologa koji rade razna istraživanja. Jedno od njih provedeno je na <emphasis>Sveučilištu u Kaliforniji</emphasis>, a znanstveni rad objavljen je u stručnom časopisu <emphasis>Nature Human Behavior</emphasis>. U eksperimentima je djeci prikazana jednostavna lutkarska predstava u kojoj se jedna lutka kretala s desne na lijevu stranu, a druga s lijeve na desnu stranu. Srele su se na pola puta i našle jedna pred drugom. Prvo su neko vrijeme samo tako stajale, a onda se jedna lutka naklonila (pognula glavu) i maknula se u stranu da druga, "jača" lutka može proći. Psiholozi su potom djecu pitali koja im je lutka draža. Od 23 djece, njih čak 20 je odabralo ovu snažniju lutku ili pobjednika.
</para>
<para>U sljedećem eksperimentu lutke su se ponovno srele, ali nisu razriješile konflikt tako da se jedna, manje dominantna maknula drugoj, već je dominantna lutka ili lutka pobjednik, slabiju lutku udarila i tako ju maknula s puta. U ovom slučaju samo je 4 od 23 djece kazalo da im se više sviđa lutka pobjednik.
</para>
<heading4>Dobrota u djeci kojoj ih ne treba posebno podučavati</heading4>
<para>
Drugim riječima, djeca vole pobjednike i vole pobjeđivati, ali ne pod svaku cijenu. Loši postupci nisu u očima djece opravdali cilj, pa čak i ako su doveli do pobjede.
</para>
<para>Između 21. i 31. mjeseca starosti djeca već preferiraju i prepoznaju pobjednike (jače, snalažljivije, sposobnije...) i to bez nekog posebnog učenja od strane odraslih. Međutim, oni će voljeti pobjednika u konfliktu samo ako je do toga došao na dobar, a ne na agresivan i društveno nepoželjan način.
</para>
<para>Danas se u svijetu slavi i potiče pobjeđivanje i dominacija nauštrb dobrote i ljubaznosti, pa je utješno vidjeti da djeca to imaju u sebi i potrebno je pronaći načina da se u njima taj osjećaj njeguje - u redu je postići cilj i biti najbolji u nečemu, ali ne na štetu i patnju drugoga.</para>

Djeca intuitivno biraju dobrotu i ljubaznost ispred pobjeđivanja i dominacije Između druge i treće godine djeca ulaze u razvojnu fazu u kojoj im je teško upravljati osjećajima i ponašanjem. U toj dobi počinju se i intenzivnije družiti s vršnjacima. U interakciji s drugom djecom događaju se i prvi konflikti ili svađe, najčešće vezani za njima najvažnije stvari u životu - tko će dobiti igračku, tko će sjediti najbliže odgojiteljici, tko će odabrati slikovnicu za čitanje i tko će dobiti najviše pažnje odraslih.
Prvi konflikti među djecom predmet su interesa psihologa koji rade razna istraživanja. Jedno od njih provedeno je na Sveučilištu u Kaliforniji, a znanstveni rad objavljen je u stručnom časopisu Nature Human Behavior. U eksperimentima je djeci prikazana jednostavna lutkarska predstava u kojoj se jedna lutka kretala s desne na lijevu stranu, a druga s lijeve na desnu stranu. Srele su se na pola puta i našle jedna pred drugom. Prvo su neko vrijeme samo tako stajale, a onda se jedna lutka naklonila (pognula glavu) i maknula se u stranu da druga, "jača" lutka može proći. Psiholozi su potom djecu pitali koja im je lutka draža. Od 23 djece, njih čak 20 je odabralo ovu snažniju lutku ili pobjednika.

U sljedećem eksperimentu lutke su se ponovno srele, ali nisu razriješile konflikt tako da se jedna, manje dominantna maknula drugoj, već je dominantna lutka ili lutka pobjednik, slabiju lutku udarila i tako ju maknula s puta. U ovom slučaju samo je 4 od 23 djece kazalo da im se više sviđa lutka pobjednik.

Dobrota u djeci kojoj ih ne treba posebno podučavati

Drugim riječima, djeca vole pobjednike i vole pobjeđivati, ali ne pod svaku cijenu. Loši postupci nisu u očima djece opravdali cilj, pa čak i ako su doveli do pobjede.

Između 21. i 31. mjeseca starosti djeca već preferiraju i prepoznaju pobjednike (jače, snalažljivije, sposobnije...) i to bez nekog posebnog učenja od strane odraslih. Međutim, oni će voljeti pobjednika u konfliktu samo ako je do toga došao na dobar, a ne na agresivan i društveno nepoželjan način.

Danas se u svijetu slavi i potiče pobjeđivanje i dominacija nauštrb dobrote i ljubaznosti, pa je utješno vidjeti da djeca to imaju u sebi i potrebno je pronaći načina da se u njima taj osjećaj njeguje - u redu je postići cilj i biti najbolji u nečemu, ali ne na štetu i patnju drugoga. Jelena Kovačić 

djeca sport pixabay

Djeca intuitivno biraju dobrotu i ljubaznost ispred pobjeđivanja i dominacije

<para>Svake godine kao da se ponuda utrostručuje a reklamni letci za satove engleskog, grčkog, kineskog, satova harfe i plesa na svili, nogometa, krav mage i ostalih dječjih aktivnosti doslovno napadaju iza svakog ugla. Poštanski sandučić nam je zatrpan <emphasis>„ulažite u svoju djecu“</emphasis> opcijama.</para>
<para>Mnoštvo svih tih nadobudnih ideja o edukaciji i razvoju (moje) djece, potaknulo me na razmišljanje o današnjim očekivanjima koje stavljamo pred svoju djecu. Svojoj sam djeci od najranijeg djetinjstva „nametnula“ brojne izvannastavne aktivnosti, smatrajući pritom da im radim uslugu, da ulažem u njih i njihovu budućnost, da im širim vidike, učim ih odgovornosti, redu, radu i disciplini te im usađujem zdrave radne navike.
</para>
<heading4>Engleski za bebe stare svega tri mjeseca?</heading4>
<para>
Prije otprilike osam godina, kad je moja najstarija kći bila beba, primijetila sam trend sve ranijeg upisivanja djece na razne aktivnosti pa se tako jedna, u Hrvatskoj tada nova škola stranih jezika, počela reklamirati kao „rano učenje engleskog jezika, od 3. mjeseca starosti do 19. godine“. Kako je to tada bila novost, mnogo se roditelja pomamilo za novim trendom te počelo upisivati svoju djecu (i bebe) na satove engleskog jezika. U našoj grupi je zaista bilo beba od tek par mjeseci starosti, dok je moja kći imala „čak“ dvije godine.</para>
<para>Također, niknulo je bezbroj sportskih igraonica, grupa, školica i tečajeva za najmlađe, glazbenih grupa i sl. Dobna granica bila je niska, a očekivanja roditelja (pre)visoka.
</para>
<para>Sjećam se jednog plesnog nastupa svoje kćeri, imala je tada tri godine. Plesne papučice, roza lepršava haljinica, uredna frizura… sve je bilo savršeno spremno za prvu plesnu točku moje male djevojčice. Osim nje same! Izašavši na pozornicu, demonstrativno se ukipila i odbila sudjelovati u točki, te se nakon mojih upornih poticanja da se pokrene, sva u suzama zatrčala meni u zagrljaj i sakrila u moje sigurno krilo, daleko od svijetla pozornice.
</para>
<heading4>Djeca gotovo da više nemaju slobodnog vremena</heading4>
<para>
Od tada je prošlo dosta godina, ali nije se puno toga promijenilo. Provela sam pravu malu internu anketu o izvannastavnim aktivnostima među prijateljima i poznanicima svoje djece; njihovi vršnjaci i razredni prijatelji gotovo da nemaju slobodnog vremena. Rezultati su gotovo nevjerojatni.</para>
<para>Djeca se nakon škole bave učenjem stranih jezika, nerijetko uče i po tri jezika paralelno, idu u muzičku školu, bave se sportovima. Roditelji kao da se natječu u broju aktivnosti u koje uključuju djecu. A sve u najboljoj namjeri.</para>
<para>Međutim, brojni psiholozi i stručnjaci danas upozoravaju na taj opasni trend stvaranja „(pre)zaposlene“ djece te na važnost i nužnost slobodnog vremena, na koje svako dijete ima pravo. Slobodno vrijeme za druženje s obitelji, igru, razgovor, odmor, šetnju i boravak na svježem zraku.</para>
<para>Također, psiholozi smatraju da je glavna „zamka“ za roditelje u donošenju takvih odluka, o izboru i planiranju dječjih aktivnosti ta, da zbog prevelike ambicioznosti i vlastita perfekcionizma, na dijete projiciraju vlastite želje, a i htjeli bi mu pružiti ono što oni kao mali nisu imali.</para>
<para>Djeca pak, želeći zadovoljiti i ne razočarati roditelje, često pristaju na takve obaveze, što ima svojih prednosti (takva djeca često lakše prihvaćaju nove autoritete, npr. nove učitelje u školi , te se bolje snalaze u odnosima gdje se od njih traži disciplina i poslušnost, organiziranija su, brže stječu osjećaj obveze, točnosti).</para>
<para>Međutim, često se događa da se i roditelji i djeca pogube u tom suludom ritmu obaveza i dječjih aktivnosti, te zapravo obje strane postaju žrtve vlastitih ambicija i želja. Roditelji tako preopterete djecu, oduzmu cijeloj obitelji dragocjeno kvalitetno vrijeme te postaju samo vozači svoje djece koju po cijele dane razvoze po aktivnostima, trošeći pritom svoj novac i svoje vrijeme.
</para>
<heading4>Ja sam se odlučila na zlatnu sredinu</heading4>
<para>
Mišljenja sam da u svemu treba pronaći mjeru i zlatnu sredinu. Svoju sam djecu tako rasteretila viška aktivnosti, tj. prepustila sam im da sami odaberu onu u kojoj istinski uživaju. Vodila sam se time da je važnija kvaliteta od kvantitete aktivnosti kojima se dijete bavi.</para>
<para>Također smatram da se djeca ipak moraju nečime baviti jer time stječu brojne pozitivne osobine i sposobnosti koje im mogu pomoći u budućnosti. Ukoliko pak iz bilo kojeg razloga odlučite da vašem djetetu nisu potrebne dodatne aktivnosti, alternativa ne bi trebala biti dopustit mu da besciljno i bezglavo luta u svom slobodnom vremenu, prepuštajući ga odgojnim metodama ulice, ili pak tehnologije, YouTube kanala, videoigrica i sl.. Bolje bi bilo osigurati kvalitetno zajedničko druženje, planirati zajedničke slobodne trenutke cijele obitelji, kao npr. igranje nogometa na travi, zajednička vožnja biciklima oko jezera, odlazak u šetnju u obližnju šumu i planinarenje, odlazak u kazalište, i slično.</para>
<para>**********</para>
<para>
 Sandra Osrečki
 <emphasis>magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.</emphasis>
</para>

Djeca su danas pretrpana aktivnostima i gotovo uopće nemaju slobodnog vremena Počela je nova školska godina. S njom i nove, svake godine sve raznovrsnije i mnogobrojnije opcije izvannastavnih aktivnosti. Svake godine kao da se ponuda utrostručuje a reklamni letci za satove engleskog, grčkog, kineskog, satova harfe i plesa na svili, nogometa, krav mage i ostalih dječjih aktivnosti doslovno napadaju iza svakog ugla. Poštanski sandučić nam je zatrpan „ulažite u svoju djecu“ opcijama.
Mnoštvo svih tih nadobudnih ideja o edukaciji i razvoju (moje) djece,  potaknulo me  na razmišljanje o današnjim očekivanjima koje stavljamo pred svoju djecu. Svojoj sam djeci od najranijeg djetinjstva „nametnula“ brojne izvannastavne aktivnosti, smatrajući pritom da im radim uslugu, da ulažem u njih i njihovu budućnost, da im širim vidike, učim ih odgovornosti, redu, radu i disciplini te im usađujem zdrave radne navike.

Engleski za bebe stare svega tri mjeseca?

Prije otprilike osam godina, kad je moja najstarija kći bila beba, primijetila sam trend sve ranijeg upisivanja djece na razne aktivnosti pa se tako jedna, u Hrvatskoj tada nova škola stranih jezika, počela reklamirati kao „rano učenje engleskog jezika, od 3. mjeseca starosti do 19. godine“. Kako je to tada bila novost, mnogo se roditelja pomamilo za novim trendom te počelo upisivati svoju djecu (i bebe) na satove engleskog jezika. U našoj grupi je zaista bilo beba od tek par mjeseci starosti, dok je moja kći imala „čak“ dvije godine.
Također, niknulo je bezbroj sportskih igraonica, grupa, školica i tečajeva za najmlađe, glazbenih grupa i sl. Dobna granica bila je niska, a očekivanja roditelja (pre)visoka.

Sjećam se jednog plesnog nastupa svoje kćeri, imala je tada tri godine. Plesne papučice, roza lepršava haljinica, uredna frizura… sve je bilo savršeno spremno za prvu plesnu točku moje male djevojčice. Osim nje same! Izašavši na pozornicu, demonstrativno se ukipila i odbila sudjelovati u točki, te se nakon mojih upornih poticanja da se pokrene, sva u suzama zatrčala meni u zagrljaj i sakrila u moje sigurno krilo, daleko od svijetla pozornice.

Djeca gotovo da više nemaju slobodnog vremena

Od tada je prošlo dosta godina, ali nije se puno toga promijenilo. Provela sam pravu malu internu anketu o izvannastavnim aktivnostima među prijateljima i poznanicima svoje djece; njihovi vršnjaci i  razredni prijatelji gotovo da nemaju slobodnog vremena. Rezultati su gotovo nevjerojatni.
Djeca se nakon škole bave učenjem stranih jezika, nerijetko uče i po tri jezika paralelno, idu u muzičku školu, bave se sportovima. Roditelji kao da se natječu u broju aktivnosti u koje uključuju djecu. A sve u najboljoj namjeri.
Međutim, brojni psiholozi i stručnjaci danas  upozoravaju na taj opasni trend stvaranja „(pre)zaposlene“ djece te na važnost i nužnost slobodnog vremena, na koje svako dijete ima pravo. Slobodno vrijeme za druženje s obitelji, igru, razgovor, odmor, šetnju i boravak na svježem zraku.
Također, psiholozi smatraju da je glavna „zamka“ za roditelje u donošenju takvih odluka, o izboru i planiranju dječjih aktivnosti ta, da zbog prevelike ambicioznosti i vlastita perfekcionizma, na dijete projiciraju vlastite želje, a i htjeli bi mu pružiti ono što oni kao mali nisu imali.
Djeca pak, želeći zadovoljiti i ne razočarati roditelje, često pristaju na takve obaveze, što ima svojih prednosti (takva djeca često lakše prihvaćaju nove autoritete, npr. nove učitelje u školi , te se bolje snalaze u odnosima gdje se od njih traži disciplina i poslušnost, organiziranija su, brže stječu osjećaj obveze, točnosti).
Međutim, često se događa da se i roditelji i djeca pogube u tom suludom ritmu obaveza i dječjih aktivnosti, te zapravo obje strane postaju žrtve vlastitih ambicija i želja. Roditelji tako preopterete djecu, oduzmu cijeloj obitelji dragocjeno kvalitetno vrijeme te postaju samo vozači svoje djece koju po cijele dane razvoze po aktivnostima, trošeći pritom svoj novac i svoje vrijeme.

Ja sam se odlučila na zlatnu sredinu

Mišljenja sam da u svemu treba pronaći mjeru i zlatnu sredinu. Svoju sam djecu tako rasteretila viška aktivnosti, tj. prepustila sam im da sami odaberu onu u kojoj istinski uživaju. Vodila sam se time da je važnija kvaliteta od kvantitete aktivnosti kojima se dijete bavi.
Također smatram da se djeca ipak moraju nečime baviti jer time stječu brojne pozitivne osobine i sposobnosti koje im mogu pomoći u budućnosti. Ukoliko pak iz bilo kojeg razloga odlučite da vašem djetetu nisu potrebne dodatne aktivnosti, alternativa ne bi trebala biti dopustit mu da besciljno i bezglavo luta u svom slobodnom vremenu, prepuštajući ga odgojnim metodama ulice, ili pak tehnologije, YouTube kanala, videoigrica i sl.. Bolje bi bilo osigurati kvalitetno zajedničko druženje, planirati zajedničke slobodne trenutke cijele obitelji, kao npr. igranje nogometa na travi, zajednička vožnja biciklima oko jezera, odlazak u šetnju u obližnju šumu i planinarenje, odlazak u kazalište, i slično.
**********

   Sandra Osrečki
   magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.
 Klinfo.hr 

Djeca su danas pretrpana aktivnostima i gotovo uopće nemaju slobodnog vremena

<para>Bez obzira koliko djeca bila stara, ona su vrlo mudra i taktična, kada se radi o skrivanju nekih stvari za koje ne žele da saznaju njihovi roditelji. Kako bi bili spremni na neke od najčešćih dječjih laži, u nastavku vam donosimo neke od njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko je dijete maltretirano u školi, ono vrlo vjerojatno to neće reći svojim roditeljima. Zapravo će većinom ona djeca koja ih maltretiraju i zaprijetiti im, kako bi se djeca bojala priznati svojim roditeljima istinu. Kako bi saznali je li vaše dijete maltretirano, trebat ćete obratiti pažnju na znakove nasilja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako vaša kćer ima dečka, teško da će vam to otkriti. Zaljubljivanje i veze se uglavnom skrivaju od roditelja, a posebice ako dijete zna da roditelji nikada ne bi odobrili dečka kojeg je odabralo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U današnje vrijeme je ilegalna droga jako popularna, te je rijetko koje dijete ne proba. Ako vaše dijete konzumira ilegalnu drogu, vi ćete to kao roditelj zadnji saznati, ili uopće nećete saznati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tinejdžeri nikada svojim roditeljima ne priznaju kada su imali prvi seksualni odnos. Zna se čak i dogoditi da cure ostanu u drugom stanju, ali niti to ne kažu svojim roditeljima, sve dok se ne primijeti promjena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="af6ed438-35a8-11eb-b4dd-0242ac120011" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tulumi su zabave za koje će malo roditelja znati. Ne zna se zašto, ali tinejdžeri nikada neće reći da je neki tulum u pitanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako tinejdžer konzumira cigarete, on to nikada neće reći svojim roditeljima, pa da roditelji pokušali na sve načine saznati, bit će im uzaludan trud.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tinejdžeri uglavnom idu kod prijatelja učiti ili pisti zadaću, a zapravo nikada ne idu razgovarati ili se zabavljati. Ne zna se zašto, ali i ovo vješto skrivaju, te ne žele reći pravu istinu roditeljima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada dijete dobije lošu ocjenu ili padne ispit, ono će to rijetko kada priznati svojim roditeljima. Isto tako kad su u pitanju domaće zadaće, dijete je skoro nikada nema.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Potrebno je da roditelji djeci daju do znanja kako su tu za njih i kako im se uvijek mogu povjeriti. Važno je da djeca budu svjesna kako se u svakom trenutku mogu osloniti na svoje roditelje koji će im pomoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="https://www.savjetnica.com/najcesce-djecje-lazi/">Savjetnica.com</ulink>
</para>

Najčešće tinejdžerske laži Nositi se s djetetom u pubertetu nije lako, otkrijte što bi vam sve mogli tajiti... Bez obzira koliko djeca bila stara, ona su vrlo mudra i taktična, kada se radi o skrivanju nekih stvari za koje ne žele da saznaju njihovi roditelji. Kako bi bili spremni na neke od najčešćih dječjih laži, u nastavku vam donosimo neke od njih.
   
Ukoliko je dijete maltretirano u školi, ono vrlo vjerojatno to neće reći svojim roditeljima. Zapravo će većinom ona djeca koja ih maltretiraju i zaprijetiti im, kako bi se djeca bojala priznati svojim roditeljima istinu. Kako bi saznali je li vaše dijete maltretirano, trebat ćete obratiti pažnju na znakove nasilja.
   
Ako vaša kćer ima dečka, teško da će vam to otkriti. Zaljubljivanje i veze se uglavnom skrivaju od roditelja, a posebice ako dijete zna da roditelji nikada ne bi odobrili dečka kojeg je odabralo.
   
U današnje vrijeme je ilegalna droga jako popularna, te je rijetko koje dijete ne proba. Ako vaše dijete konzumira ilegalnu drogu, vi ćete to kao roditelj zadnji saznati, ili uopće nećete saznati.
   
Tinejdžeri nikada svojim roditeljima ne priznaju kada su imali prvi seksualni odnos. Zna se čak i dogoditi da cure ostanu u drugom stanju, ali niti to ne kažu svojim roditeljima, sve dok se ne primijeti promjena.
 


   


   
Tulumi su zabave za koje će malo roditelja znati. Ne zna se zašto, ali tinejdžeri nikada neće reći da je neki tulum u pitanju.
   
Ako tinejdžer konzumira cigarete, on to nikada neće reći svojim roditeljima, pa da roditelji pokušali na sve načine saznati, bit će im uzaludan trud.
   
Tinejdžeri uglavnom idu kod prijatelja učiti ili pisti zadaću, a zapravo nikada ne idu razgovarati ili se zabavljati. Ne zna se zašto, ali i ovo vješto skrivaju, te ne žele reći pravu istinu roditeljima.
   
Kada dijete dobije lošu ocjenu ili padne ispit, ono će to rijetko kada priznati svojim roditeljima. Isto tako kad su u pitanju domaće zadaće, dijete je skoro nikada nema.
   
Potrebno je da roditelji djeci daju do znanja kako su tu za njih i kako im se uvijek mogu povjeriti. Važno je da djeca budu svjesna kako se u svakom trenutku mogu osloniti na svoje roditelje koji će im pomoći.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
 Žena.hr 

Najčešće tinejdžerske laži

<para>Hodalice su djeci davale mogućnost kretanja i prije no što im je to dozvoljavala njihova fiziologija. Čak se smatralo da hodalice "uče" bebe hodati. No već nekoliko godina roditelji izbjegavaju stavljati bebe u hodalice, jer pedijatri upozoravaju da one predstavljaju prijetnju sigurnosti bebama.</para>
<para>Sad je to potvrdila i studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Pediatrics</emphasis> koja je otkrila da je samo u SAD, između 1990. i 2014. godine, čak 230.000 djece mlađe od 15 mjeseci, završilo u bolnici zbog ozbiljnih ozljeda povezanih s hodanjem u hodalicama.
</para>
<para>"Hodalice omogućavaju brzo kretanje maloj djeci u fazi kad ona razvojno za to još nisu spremna. Djeca te dobi su znatiželjna, ali ne mogu predvidjeti opasnosti", objasnio je voditelj studije i direktor Centra za istraživanje ozljeda u Dječjoj bolnici Nationwide, dr. Gary Smith. Dovoljno je nekoliko sekundi roditeljske nepažnje i malo dijete već može hodalicom "letjeti" niz stube.</para>
<para>U svojoj dugogodišnjoj praksi, doktor Smith nebrojeno je puta čuo roditelje kako opisuju brzinu kojom se nezgoda dogodila: "Doktore, stajala sam tamo odmah do njega, ali on se tako brzo kretao da nisam imala sekunde zaustaviti ga.". Ovdje se radi o dobrim roditeljima koji su pažljivo nadgledali svoju djecu i brinuli o njima, ali su, nažalost, povjerovali u mit o tome da su hodalice stabilne i sigurne.</para>
<para>Većina ozljeda, njih 91 posto, bile su ozljede glave i vrata. Oko 30 posto ozljeda bili su potresi mozga i frakture lubanje. Gotovo tri četvrtine nezgoda odnosilo se na pad djece u hodalicama niz stepenice. Ostale ozljede uključivale su nespretne padove beba iz samih sjedalica i ozljede uzrokovane padom predmeta na dječje glavice. Predmeti koje djeca inače ne mogu dohvatiti, uz stabilnost u hodalici uspijevaju i povlače te predmete s police sebi na glavu.</para>
<para>Iako <emphasis>Američka pedijatrijska akademija</emphasis> već čitavo desetljeće govori protiv korištenje hodalica i lobira da se potpuno ukinu njihova proizvodnja, distribucija i prodaja, hodalice se i dalje prodaju diljem svijeta i to kod najvećih i najpoznatijih dječjih brendova i trgovina.</para>
<para>
 Najbolji način da dijete nauči hodati je prirodno i postepeno. Bebu se stavlja na trbuh, pa ona s vremenom uči kako se odgurivati, pa puzati, pa stajati na nogama uz pridržavanje, pa napokon i hodati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/bebe-smiju-poceti-stajati-pridrzavanje-i-zasto-ih-se-ne-smije-uciti-hodati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Pedijatri još jednom rekli "Ne!" hodalicama za bebe Nekada su hodalice na kotačiće bile jako popularne i na popisu obavezne opreme za djecu nehodače, odnosno za bebe koje su bile blizu dobi u kojoj će prohodati. Hodalice su djeci davale mogućnost kretanja i prije no što im je to dozvoljavala njihova fiziologija. Čak se smatralo da hodalice "uče" bebe hodati. No već nekoliko godina roditelji izbjegavaju stavljati bebe u hodalice, jer pedijatri upozoravaju da one predstavljaju prijetnju sigurnosti bebama.
Sad je to potvrdila i studija objavljena u stručnom časopisu Pediatrics koja je otkrila da je samo u SAD, između 1990. i 2014. godine, čak 230.000 djece mlađe od 15 mjeseci, završilo u bolnici zbog ozbiljnih ozljeda povezanih s hodanjem u hodalicama.

"Hodalice omogućavaju brzo kretanje maloj djeci u fazi kad ona razvojno za to još nisu spremna. Djeca te dobi su znatiželjna, ali ne mogu predvidjeti opasnosti", objasnio je voditelj studije i direktor Centra za istraživanje ozljeda u Dječjoj bolnici Nationwide, dr. Gary Smith. Dovoljno je nekoliko sekundi roditeljske nepažnje i malo dijete već može hodalicom "letjeti" niz stube.
U svojoj dugogodišnjoj praksi, doktor Smith nebrojeno je puta čuo roditelje kako opisuju brzinu kojom se nezgoda dogodila: "Doktore, stajala sam tamo odmah do njega, ali on se tako brzo kretao da nisam imala sekunde zaustaviti ga.". Ovdje se radi o dobrim roditeljima koji su pažljivo nadgledali svoju djecu i brinuli o njima, ali su, nažalost, povjerovali u mit o tome da su hodalice stabilne i sigurne.
Većina ozljeda, njih 91 posto, bile su ozljede glave i vrata. Oko 30 posto ozljeda bili su potresi mozga i frakture lubanje. Gotovo tri četvrtine nezgoda odnosilo se na pad djece u hodalicama niz stepenice. Ostale ozljede uključivale su nespretne padove beba iz samih sjedalica i ozljede uzrokovane padom predmeta na dječje glavice. Predmeti koje djeca inače ne mogu dohvatiti, uz stabilnost u hodalici uspijevaju i povlače te predmete s police sebi na glavu.
Iako Američka pedijatrijska akademija već čitavo desetljeće govori protiv korištenje hodalica i lobira da se potpuno ukinu njihova proizvodnja, distribucija i prodaja, hodalice se i dalje prodaju diljem svijeta i to kod najvećih i najpoznatijih dječjih brendova i trgovina.

   Najbolji način da dijete nauči hodati je prirodno i postepeno. Bebu se stavlja na trbuh, pa ona s vremenom uči kako se odgurivati, pa puzati, pa stajati na nogama uz pridržavanje, pa napokon i hodati.

   
      
   
 Klinfo.hr 

hodalica

Pedijatri još jednom rekli "Ne!" hodalicama za bebe

<para>Šareni, slatki zalogajčići u obliku životinjica, omiljena su poslastica većine djece i odraslih. No kad saznate na koji način se proizvode i od čega su zapravo sastavljeni, istina o gumenim bombonima možda vam se neće svidjeti.</para>
<para>Gumeni bomboni napravljeni su od želatine, proteina bez boje i okusa koji daje gumenu teksturu. Želatina se izdvaja i dobiva prokuhavanjem životinjske kože, tetiva, ligamenata i kostiju u vodi. Potom im se dodaju šećer, umjetne boje, umjetne arome i razni kemijski stabilizatori.</para>
<para>Na flamanskoj javnoj televiziji VRT prikazuje se dokumentarni serijal pod nazivom <emphasis>Over Eaten (On Food)</emphasis> u kojem belgijska filmašica Alina Kneepkens istražuje kako se korak po korak proizvode pojedine namirnice iz široke potrošnje. Kratki film o gumenim bombonima dio je serijala o tome kako se proizvode sastojci za prehrambenu industriju (šećer, puding, želatina, meso i sl.), kakav je njihov put od farme do našeg stola ili polica trgovina.</para>
<para>Ovakvih serijala o tome kako se nešto proizvodi ima puno i koncept nije originalan, no Alina Kneepkens daje jedan zanimljiv obrat u svojim uratcima - priču gradi obrnutim smjerom, odnosno prvo gledateljima prezentira njihovu omiljenu hranu, a onda raspetljava proces njenog nastajanja u smislu razotkrivanja proizvodnje sastojaka od kojih je napravljena.</para>
<para>Epizoda o proizvodnji gumenih bombona mnoge je ostavila iznenađenima i zgađenima.</para>
<para>
 ! Upozoravamo da je sadržaj videa pomalo šokantan, tužan i grozan, ali istina je ponekad takva.
</para>
<para/>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://player.vimeo.com/video/180163754"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>
 <ulink url="https://vimeo.com/180163754">Over eten - De weg van een snoepje</ulink> from <ulink url="https://vimeo.com/welkombijeen">Eén</ulink> on <ulink url="https://vimeo.com">Vimeo</ulink>.</para>

Vaša djeca vole gumene bombone? Neće vam se svidjeti kad vidite što zapravo jedu Kad govorimo o nezdravoj hrani, ponekad je najbolje ne znati što zapravo jedemo. Dobar primjer za to su gumeni bomboni. Šareni, slatki zalogajčići u obliku životinjica, omiljena su poslastica većine djece i odraslih. No kad saznate na koji način se proizvode i od čega su zapravo sastavljeni, istina o gumenim bombonima možda vam se neće svidjeti.
Gumeni bomboni napravljeni su od želatine, proteina bez boje i okusa koji daje gumenu teksturu. Želatina se izdvaja i dobiva prokuhavanjem životinjske kože, tetiva, ligamenata i kostiju u vodi. Potom im se dodaju šećer, umjetne boje, umjetne arome i razni kemijski stabilizatori.
Na flamanskoj javnoj televiziji VRT prikazuje se dokumentarni serijal pod nazivom Over Eaten (On Food) u kojem belgijska filmašica Alina Kneepkens istražuje kako se korak po korak proizvode pojedine namirnice iz široke potrošnje. Kratki film o gumenim bombonima dio je serijala o tome kako se proizvode sastojci za prehrambenu industriju (šećer, puding, želatina, meso i sl.), kakav je njihov put od farme do našeg stola ili polica trgovina.
Ovakvih serijala o tome kako se nešto proizvodi ima puno i koncept nije originalan, no Alina Kneepkens daje jedan zanimljiv obrat u svojim uratcima - priču gradi obrnutim smjerom, odnosno prvo gledateljima prezentira njihovu omiljenu hranu, a onda raspetljava proces njenog nastajanja u smislu razotkrivanja proizvodnje sastojaka od kojih je napravljena.
Epizoda o proizvodnji gumenih bombona mnoge je ostavila iznenađenima i zgađenima.

   ! Upozoravamo da je sadržaj videa pomalo šokantan, tužan i grozan, ali istina je ponekad takva.



   
      
   


   Over eten - De weg van een snoepje from Eén on Vimeo. Klinfo.hr 

gumeni bomboni

Vaša djeca vole gumene bombone? Neće vam se svidjeti kad vidite što zapravo jedu

<para>
 U svojim „najboljim radnim godinama“, prekinuti sve i posvetiti se isključivo podizanju troje djece, ogromna je i teška odluka. Odbaciti sve ono za što su se feministice godinama borile, prigrliti patrijarhalne obrasce funkcioniranja obitelji i deprivilegirajuću poziciju koju takav status donosi te svjesno i voljno isključiti se s tržišta rada, utjecati time direktno na državni proračun, odluka je koja utječe na sve – ženu, muškarca, djecu ali i društvo u cijelosti.</para>
<para>Prije donošenje takve odluke - dati otkaz u firmi u kojoj sam, godinama nakon završenog fakulteta i diplome, radila i zatražiti plaćeni status roditelja-odgojitelja, trebalo je puno toga staviti na vagu; financije, nemogućnost uključivanja djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nemogućnost kasnijeg povratka na tržište rada, po isteku statusa (15 godina), kao i emotivne, psihološke i socijalne efekte koje bi donošenje takve odluke imalo na mene.</para>
<para>Pritom mi „društvo“ nije pomagalo.<emphasis> „Što češ raditi doma po cijele dane? Hoće li ti biti dosadno? Ti ćeš samo po kavama sjediti. Hoće li ti nedostajati da se našminkaš, urediš, popiješ kavu s kolegama, osjećaš se korisnom u radnoj zajednici? Dosadit ćeš mužu kao kućanica. Djeca će te izludit, cijeli dan u četiri zida s njima. Kako ćeš izdržati bez vrtića? Završit ćeš na Normabelima. Odat ćeš se alkoholu</emphasis>“, bila su pitanja i komentari prijatelja i poznanika, rodbine i susjeda, kojima su me svakodnevno bombardirali.</para>
<para>Ne želim ulaziti u analiziranje i procjenjivanje same mjere „roditelj-odgojitelj“ kao strategije socijalne demografske politike, koju su neki pozitivno ocijenili, a drugi joj pronašli brojne mane i nedostatke. Najčešća zamjerka raznih autoriteta je ta da se djeci uskraćuju usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, žene se povlači s tržišta rada, što posljedično dovodi do nejednakog položaja na tržištu rada, rodnih i socijalnih nejednakosti, kasniju povećanu nezaposlenost žena (nakon što mjera prestane vrijediti), itd.</para>
<para>Nakon što sam odvagnula sve plusove i minuse, odlučila sam uzeti status roditelja-odgojitelja, ali u punom smislu te riječi. Nije mi opcija bila „uzeti lovu od grada“, poslati djecu u park ili im pustiti crtiće te sjediti na kavama od jutra do mraka. Ne želim biti ni očajna kućanica iz američkih sapunica, ni mama na antidepresivima. Ne pada mi na pamet biti dosadna, zapuštena žena koja jedva čeka da joj se muž vrati s posla kako bi ga zasula pričama o dječjim prljavim pelenama i pojedenim kašicama.</para>
<para>
 Moja vizija roditelja-odgojitelja je, blago rečeno, ambiciozna. Želim svojoj djeci biti podrška i dati im krila. Ne propustiti ni jedan važan trenutak u njihovu odrastanju. Biti prisutna. Pomno planirati i iskoristiti svaki dan; posjetit ćemo tako sve dječje predstave u kazalištima, koncerte, muzeje, dječje manifestacije, čitat ćemo knjige, igrat društvene igre, pisati zadaće, tješiti se i maziti u dječjim bolestima, planinariti, boraviti na selu i u prirodi, šetati centrom i otkrivati nova i zanimljiva mjesta našega grada. Također želim planirati obroke i hraniti zdravo cijelu obitelj, kuhati s djecom, pospremati i čistiti, dijeliti kućanske poslove, jer kod nas vrijedi pravilo „svi sve rade“. Organizirati djeci sportske aktivnosti i učenje jezika. Posjećivati dječje parkove i knjižnice. Putovati. Gubiti se u oblacima dječjih bajki i notama dječjih pjesmuljaka. Sanjariti. Glumiti klauna i igrati kvizove. Skakati na trampolinu. Odgajati.</para>
<para>Biti doma s djecom daje mi mogućnost uz, naravno, dobru organizaciju vremena i pomno planiranje obaveza, za osobni razvoj i ulog u sebe. Mogućnost dodatnih edukacija, raznih tečajeva, učenja i čitanja, bavljenje sportom i raznim hobijima, kao i rada od doma te biranje poslova u kojima istinski uživam.</para>
<para>Moji planovi možda zvuče utopijski i da, vjerujem da će biti dana kada ću plakati od jada, boriti se s vjetrenjačama, tj. kćerkom tinejdžericom, dana kada će moja kuća izgledati kao da je na nju pala atomska bomba, a ja poput kakvog zapuštenog beskućnika, nepočešljana, prljave kose i ispucanih noktiju, djeca će se svađati, beba će imati najgore tantrume ikad i bacati se po podu supermarketa, dok ja s hrpom vrećica u ruci i par osuđivačkih pogleda slučajnih prolaznika proklinjem dan kada sam odlučila biti „samo majka“.</para>
<para>Često nailazim na teoretiziranja žena i majki, karijeristica i „full-time“ majki, kao i „working mothers“ (zaposlenih majki) oko toga čija je uloga vrednija i važnija. Jedino što iz njihovih nadmudrivanja i prepirki mogu zaključiti jest to da je trava uvijek zelenija u tuđem dvorištu. Koju god ulogu da izabrale, mi žene kao da uvijek žalimo za onim što nismo odabrale. Odlučila sam stoga da je trava trenutno najzelenija upravo u mom malom dvorištu…</para>
<para>A ako u budućnosti i promijenim svoju odluku i uskočim ponovo u poslovno odijelo i prepustim svoju djecu odgojno obrazovnim ustanovama, bit će to moja odluka iza koje ću čvrsto i ponosno stajati.
</para>
<para>**********</para>
<para>
 Sandra Osrečki
 <emphasis>magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.</emphasis>
</para>

Kako sam unatoč kritikama odlučila postati „roditelj-odgojitelj“ i što to za mene znači Da mi je  prije par godina netko rekao da ću uredski život od 9 do 17 zamijeniti majčinstvom od 0 do 24, rekla bih mu da je lud. 
   U svojim „najboljim radnim godinama“, prekinuti sve i posvetiti se isključivo podizanju troje djece, ogromna je i teška odluka. Odbaciti sve ono za što su se feministice godinama borile, prigrliti patrijarhalne obrasce funkcioniranja obitelji i deprivilegirajuću poziciju koju takav status donosi  te svjesno i voljno isključiti se s tržišta rada, utjecati time direktno na državni proračun,  odluka je koja utječe na sve – ženu, muškarca, djecu ali i društvo u cijelosti.
Prije donošenje takve odluke - dati otkaz u firmi u kojoj sam, godinama nakon završenog fakulteta i diplome, radila i zatražiti plaćeni status roditelja-odgojitelja, trebalo je puno toga staviti na vagu; financije, nemogućnost uključivanja djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nemogućnost kasnijeg povratka na tržište rada, po isteku statusa (15 godina), kao i emotivne, psihološke i socijalne efekte koje bi donošenje takve odluke imalo na mene.
Pritom mi „društvo“ nije pomagalo. „Što češ raditi doma po cijele dane? Hoće li ti biti dosadno? Ti ćeš samo po kavama sjediti. Hoće li ti nedostajati da se našminkaš, urediš, popiješ kavu s kolegama, osjećaš se korisnom u radnoj zajednici? Dosadit ćeš mužu kao kućanica. Djeca će te izludit, cijeli dan u četiri zida s njima. Kako ćeš izdržati bez vrtića? Završit ćeš na Normabelima. Odat ćeš se alkoholu“, bila su pitanja i komentari prijatelja i poznanika, rodbine i susjeda,  kojima su me svakodnevno bombardirali.
Ne želim ulaziti u analiziranje i procjenjivanje same mjere „roditelj-odgojitelj“ kao strategije socijalne demografske politike, koju su neki pozitivno ocijenili, a drugi joj pronašli brojne mane i nedostatke. Najčešća zamjerka raznih autoriteta je ta da se djeci uskraćuju usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, žene se povlači s tržišta rada, što posljedično dovodi do nejednakog položaja na tržištu rada, rodnih i socijalnih nejednakosti, kasniju povećanu nezaposlenost žena (nakon što mjera prestane vrijediti), itd.
Nakon što sam odvagnula sve plusove i minuse, odlučila sam uzeti status roditelja-odgojitelja, ali u punom smislu te riječi. Nije mi opcija bila „uzeti lovu od grada“, poslati djecu u park ili im pustiti crtiće te sjediti na kavama od jutra do mraka. Ne želim biti ni očajna kućanica iz američkih sapunica, ni mama na antidepresivima. Ne pada mi na pamet biti dosadna, zapuštena žena koja jedva čeka da joj se muž vrati s posla kako bi ga zasula pričama o dječjim prljavim pelenama i pojedenim kašicama.

   Moja vizija roditelja-odgojitelja je, blago rečeno, ambiciozna. Želim svojoj djeci biti podrška i dati im krila. Ne propustiti ni jedan važan trenutak u njihovu odrastanju. Biti prisutna. Pomno planirati i iskoristiti svaki dan; posjetit ćemo tako sve dječje predstave u kazalištima, koncerte, muzeje, dječje manifestacije, čitat ćemo knjige, igrat društvene igre, pisati zadaće, tješiti se i maziti u dječjim bolestima, planinariti, boraviti na selu i u prirodi, šetati centrom i otkrivati nova i zanimljiva mjesta našega grada. Također želim planirati obroke i hraniti zdravo cijelu obitelj,  kuhati s djecom, pospremati i  čistiti, dijeliti kućanske poslove, jer kod nas vrijedi pravilo „svi sve rade“.  Organizirati djeci sportske aktivnosti i učenje jezika. Posjećivati dječje parkove i knjižnice. Putovati. Gubiti se u oblacima dječjih bajki i notama dječjih pjesmuljaka. Sanjariti. Glumiti klauna i igrati kvizove. Skakati na trampolinu. Odgajati.
Biti doma s djecom daje mi mogućnost uz, naravno, dobru organizaciju vremena i pomno planiranje obaveza, za osobni razvoj i ulog u sebe. Mogućnost dodatnih edukacija, raznih tečajeva, učenja i čitanja, bavljenje sportom i raznim hobijima, kao i rada od doma te biranje poslova u kojima istinski uživam.
Moji planovi možda zvuče utopijski i da, vjerujem da će biti dana kada ću plakati od jada, boriti se s vjetrenjačama, tj. kćerkom tinejdžericom, dana kada će moja kuća izgledati kao da je na nju pala atomska bomba, a ja poput kakvog zapuštenog beskućnika, nepočešljana, prljave kose i ispucanih noktiju, djeca će se svađati, beba će imati najgore tantrume ikad i bacati se po podu supermarketa, dok ja s hrpom vrećica u ruci i par osuđivačkih pogleda slučajnih prolaznika proklinjem dan kada sam odlučila biti „samo majka“.
Često  nailazim na teoretiziranja  žena i majki, karijeristica i „full-time“ majki, kao i „working mothers“ (zaposlenih majki) oko toga čija je uloga vrednija i važnija. Jedino što iz njihovih nadmudrivanja i prepirki mogu zaključiti jest to da je trava uvijek zelenija u tuđem dvorištu. Koju god ulogu da izabrale, mi žene kao da uvijek žalimo za onim što nismo odabrale. Odlučila sam stoga da je trava trenutno najzelenija upravo u mom malom dvorištu…
A ako u budućnosti i promijenim svoju odluku i uskočim ponovo u poslovno odijelo i prepustim svoju djecu odgojno obrazovnim ustanovama, bit će to moja odluka iza koje ću čvrsto i ponosno stajati.

**********

   Sandra Osrečki
   magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.
 Klinfo.hr 

Kako sam unatoč kritikama odlučila postati „roditelj-odgojitelj“ i što to za mene znači

<para>Svaka se žena barem jednom u svom životu susrela s kašnjenjem mjesečnice. Ono što nam prvo pada napamet u trenutku kad shvatimo da mjesečnice kasni je pitanje 'jesam li trudna'?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakako, da prilikom kašnjenja mjesečnice najprije treba provjeriti ne radi li se o trudnoći. Postoje mnogi drugi razlozi zbog kojih menstruacija može kasniti, a nisu povezani s trudnoćom. Naime, naš menstrualni ciklus izuzetno ovisi o našem fizičkom, ali i mentalnom stanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stres, zdravstveni problemi i promjene u kilaži samo su neki od razloga zbog kojih vam menstruacija može kasniti.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Normalan menstrualni ciklus traje između 21 i 35 dana, a samo krvarenje traje između 2 i 6 dana.  Menstrualni ciklus svake žene je jedinstven i znatno varira te ovisi o raznim životnim fazama, načinu života i mnogim drugim faktorima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neke od najčešćih razloga zbog koji mjesečnica kasni ili je ciklus izostao, izdvajamo u nastavku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Problemi sa štitnjačom
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Štitnjača je žlijezda koja proizvodi hormone koji utječu na funkcije svih organa. Kada radi ispravno, pomaže nam da uravnotežimo apetit, energiju pa čak i razinu stresa. Štitnjača izlučuje i hormone koji utječu na rad jajnika pa ako postoje određene abnormalnosti u menstrualnom ciklusu žene, velika je mogućnost da štitnjača svoj posao ne obavlja kako treba. Sumnjate li na probleme sa štitnjačom svakako posjetite svog liječnika i napravite testove kako biste utvrdili u čemu je problem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Endometrioza
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Endometrioza je stanje kod koje se otoci endometrija, sluznice maternice koja se normalno nalazi samo unutar nje, nalaze izvan maternice. Mnoge žene imaju endometriozu, a da nisu ni svjesne toga. Može izazvati bolne menstruacije, grčeve, probleme s ciklusom pa čak i neplodnost. Imate li neke od navedenih simptoma, posjetite ginekologa i napravite ultrazvuk. Iako ne postoji lijek za endometriozu, postoje načini koji će vam olakšati da se s njome nosite.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Stres
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo je stres jedan od najčešćih uzročnika za poremećaje menstrualnog ciklusa kod žena. S obzirom na brzi način života koji svi živimo, i ne čudi da mnoge žene zbog velike razine stresa i svih obaveza koje su im nametnute imaju problema s ciklusom. Naime, kad smo pod stresom luči se hormon kortizol koji može negativno utjecati na proizvodnju reproduktivnih hormona koji su nužni za normalan menstrualni ciklus. Ako ste pod velikim stresom, pokušajte na dan izdvojiti barem 10 minuta za rituale opuštanja. To može biti meditacija, šetnja prirodom, kupka ili čitanje knjige. Što god da vas opušta, priuštite sebi te male slatke rituale koje ste zasigurno zavrijedili.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Policistični jajnici
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ciste na jajnicima vrlo su česte, a većina žena će ih imati barem jednom u svom životu. Oni su obično bezopasni te prođu sami od sebe, no oko 10 posto žena u dobi od 15 do 44 godine ima problema sa sindromom policističnih jajnika koji mogu uzrokovati neravnotežu u menstrualnom ciklusu te u krajnjem slučaju izazvati neplodnost. Žene koje pate od sindroma policističnih jajnika imaju višak muških hormona, a u međuvremenu njihovi jajnici ne proizvode dovoljno ženskih hormona zbog čega se pojavljuju problemi s ciklusom. Neki od znakova koji ukazuju na mogući problem s policističnim jajnicima su dlakavost, visoke razine šećera u krvi te nepravilni ciklusi. Imate li neke od navedenih simptoma svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom. Najučinkovitiji lijek za policistične jajnike je hormonska terapija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Promjene u težini
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naglo debljanje ili pak naglo mršavljenje također može biti jedan od uzroka zbog kojih menstruacija kasni. Ako ste podložni fluktuacijama kad je težina tijela u pitanju, vrlo je moguće da ćete imati probleme s ciklusom. Redovito vježbanje, zdrava i uravnotežena prehrana te održavanjae normalne tjelesne težine pomoći će vam da uspostavite stabilan menstrualni ciklus. Ekstremne dijete, ekstremno vježbanje ili pak prejedanje mogu izazvati mnoge zdravstvene probleme, uključujući i izostanak menstruacije odnosno amenoreju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Uterinski fibroidi ili polipi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Polipi maternice su u većini slučajeva dobroćudne izrasline koje se nalaze na unutarnjem zidu materišta, a mogu se nalaziti i na vratu maternice. Utvrđuju se ginekološkim pregledom. U slučaju da se ultrazvukom utvrdi postojanje polipa ili fibroida, potrebno ih je nadzirati a liječenje može uključivati i hormonsku terapiju lijekovima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rak vrata maternice
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Rak vrata maternice najčešći je zloćudni tumor ženskih spolnih organa, a važno je otkriti ga na vrijeme jer se u tom slučaju može izliječiti. U Hrvatskoj svake godine obolijeva više od 300 žena, a umre ih nažalost 100. Upravo je zbog toga vrlo bitno odlaziti na redovite ginekološke preglede i barem jednom godišnje obavljati 'PAPA' test. Jedan od glavnih uzročnika nastanka raka vrata maternice je dugotrajna kronična (neliječena) upala koja je prouzročena humanim papiloma virusom (HPV) koji pak se prenosi spolnim putem. Najčešće obolijevaju žene u dobi od 45 do 74 godine ili one koje su već prošle kroz menopauzu. Liječenje uključuje hormonsku terapiju, a ponekad je nužni i operativni zahvat.
</para>
<para> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izvor: Prevention.com<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Depositphotos.com</para>

7 razloga zbog kojih vam kasni mjesečnica, a nisu povezani s trudnoćom Stres, zdravstveni problemi i promjene u kilaži samo su neki od razloga zbog kojih vam menstruacija može kasniti. Svaka se žena barem jednom u svom životu susrela s kašnjenjem mjesečnice. Ono što nam prvo pada napamet u trenutku kad shvatimo da mjesečnice kasni je pitanje 'jesam li trudna'?
 
Dakako, da prilikom kašnjenja mjesečnice najprije treba provjeriti ne radi li se o trudnoći. Postoje mnogi drugi razlozi zbog kojih menstruacija može kasniti, a nisu povezani s trudnoćom. Naime, naš menstrualni ciklus izuzetno ovisi o našem fizičkom, ali i mentalnom stanju.
 
Stres, zdravstveni problemi i promjene u kilaži samo su neki od razloga zbog kojih vam menstruacija može kasniti.  
 
Normalan menstrualni ciklus traje između 21 i 35 dana, a samo krvarenje traje između 2 i 6 dana.  Menstrualni ciklus svake žene je jedinstven i znatno varira te ovisi o raznim životnim fazama, načinu života i mnogim drugim faktorima.
 
Neke od najčešćih razloga zbog koji mjesečnica kasni ili je ciklus izostao, izdvajamo u nastavku.
 
 
   Problemi sa štitnjačom
   
 
Štitnjača je žlijezda koja proizvodi hormone koji utječu na funkcije svih organa. Kada radi ispravno, pomaže nam da uravnotežimo apetit, energiju pa čak i razinu stresa. Štitnjača izlučuje i hormone koji utječu na rad jajnika pa ako postoje određene abnormalnosti u menstrualnom ciklusu žene, velika je mogućnost da štitnjača svoj posao ne obavlja kako treba. Sumnjate li na probleme sa štitnjačom svakako posjetite svog liječnika i napravite testove kako biste utvrdili u čemu je problem.
   
   Endometrioza
   
 
Endometrioza je stanje kod koje se otoci endometrija, sluznice maternice koja se normalno nalazi samo unutar nje, nalaze izvan maternice. Mnoge žene imaju endometriozu, a da nisu ni svjesne toga. Može izazvati bolne menstruacije, grčeve, probleme s ciklusom pa čak i neplodnost. Imate li neke od navedenih simptoma, posjetite ginekologa i napravite ultrazvuk. Iako ne postoji lijek za endometriozu, postoje načini koji će vam olakšati da se s njome nosite.
 
   Stres
   
 
Upravo je stres jedan od najčešćih uzročnika za poremećaje menstrualnog ciklusa kod žena. S obzirom na brzi način života koji svi živimo, i ne čudi da mnoge žene zbog velike razine stresa i svih obaveza koje su im nametnute imaju problema s ciklusom. Naime, kad smo pod stresom luči se hormon kortizol koji može negativno utjecati na proizvodnju reproduktivnih hormona koji su nužni za normalan menstrualni ciklus. Ako ste pod velikim stresom, pokušajte na dan izdvojiti barem 10 minuta za rituale opuštanja. To može biti meditacija, šetnja prirodom, kupka ili čitanje knjige. Što god da vas opušta, priuštite sebi te male slatke rituale koje ste zasigurno zavrijedili.
 
   Policistični jajnici
   
 
Ciste na jajnicima vrlo su česte, a većina žena će ih imati barem jednom u svom životu. Oni su obično bezopasni te prođu sami od sebe, no oko 10 posto žena u dobi od 15 do 44 godine ima problema sa sindromom policističnih jajnika koji mogu uzrokovati neravnotežu u menstrualnom ciklusu te u krajnjem slučaju izazvati neplodnost. Žene koje pate od sindroma policističnih jajnika imaju višak muških hormona, a u međuvremenu njihovi jajnici ne proizvode dovoljno ženskih hormona zbog čega se pojavljuju problemi s ciklusom. Neki od znakova koji ukazuju na mogući problem s policističnim jajnicima su dlakavost, visoke razine šećera u krvi te nepravilni ciklusi. Imate li neke od navedenih simptoma svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom. Najučinkovitiji lijek za policistične jajnike je hormonska terapija.
 
   Promjene u težini
   
 
Naglo debljanje ili pak naglo mršavljenje također može biti jedan od uzroka zbog kojih menstruacija kasni. Ako ste podložni fluktuacijama kad je težina tijela u pitanju, vrlo je moguće da ćete imati probleme s ciklusom. Redovito vježbanje, zdrava i uravnotežena prehrana te održavanjae normalne tjelesne težine pomoći će vam da uspostavite stabilan menstrualni ciklus. Ekstremne dijete, ekstremno vježbanje ili pak prejedanje mogu izazvati mnoge zdravstvene probleme, uključujući i izostanak menstruacije odnosno amenoreju.
 
   Uterinski fibroidi ili polipi
   
 
Polipi maternice su u većini slučajeva dobroćudne izrasline koje se nalaze na unutarnjem zidu materišta, a mogu se nalaziti i na vratu maternice. Utvrđuju se ginekološkim pregledom. U slučaju da se ultrazvukom utvrdi postojanje polipa ili fibroida, potrebno ih je nadzirati a liječenje može uključivati i hormonsku terapiju lijekovima.
 
   Rak vrata maternice
   
 
Rak vrata maternice najčešći je zloćudni tumor ženskih spolnih organa, a važno je otkriti ga na vrijeme jer se u tom slučaju može izliječiti. U Hrvatskoj svake godine obolijeva više od 300 žena, a umre ih nažalost 100. Upravo je zbog toga vrlo bitno odlaziti na redovite ginekološke preglede i barem jednom godišnje obavljati 'PAPA' test. Jedan od glavnih uzročnika nastanka raka vrata maternice je dugotrajna kronična (neliječena) upala koja je prouzročena humanim papiloma virusom (HPV) koji pak se prenosi spolnim putem. Najčešće obolijevaju žene u dobi od 45 do 74 godine ili one koje su već prošle kroz menopauzu. Liječenje uključuje hormonsku terapiju, a ponekad je nužni i operativni zahvat.

 
Izvor: Prevention.com
Foto: Depositphotos.com Ma.G. 

7 razloga zbog kojih vam kasni mjesečnica, a nisu povezani s trudnoćom

<para>Tim povodom je u svom najvećem izdanju posjetio Rijeku, Split i Zagreb i razveselio brojne mališane jer tamo gdje je on, tamo je i zabava.
</para>
<para>Prvi Psić je na hrvatsko tržište došao 13.8.2008. Ove ljeto smo dobili njegovu 4 verziju koja ima još više pjesmica, zvukova I fraza. Psić Sveznalica upoznaje dijete s više od 100 prvih riječi, dijelova tijela, boja i više čineći učenje super zabavnim I privlačnim.</para>
<para>Fisher-Price igračake za sveznalice omogućuju da dijete uči kroz zabavu u udobnosti obiteljskog okruženja. Cijela kolekcija igračaka bazirana je na poznatim predmetima i svakodnevnim otkrićima. Jer kad se dijete osjeća kao kod kuće, igrat će se još i više!</para>
<para>Mnoge od igračaka za sveznalice sada su i s tehnologijom Razine znanja s kojom igračke ''rastu'' zajedno s vašim djetetom! Fisher-Price tehnologija Razine znanja omogućuje vam da odaberete razinu koja najbolje odgovara vašem djetetu!</para>
<para>Svaka igračka ima 3 razine igranja:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Istraživanje – 6+ mjeseci</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Poticanje – 12+ mjeseci</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Mašta – 18+ mjeseci</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>
Možete odabrati razinu koja svojim sadržajem (pjesmicama, frazama i zvukovima) najbolje odgovara dobi djeteta.</para>
<para>Fisher-Price igračke s tehnologijom Razine znanja su Psića i Seka Sveznalica, Tablet i Torta, a asortiman čine i Pametni telefon, Daljinski za sveznalice, Knjiga za sveznalice, Lončić za sveznalice i Mifrofon za sveznalice.</para>
<para/>

Psić Sveznalica slavi 10. rođendan! Mekani, umiljati Psić sveznalica ove godine je u Hrvatskoj proslavio svoj 10. rođendan! Tim povodom je u svom najvećem izdanju posjetio Rijeku, Split i Zagreb i razveselio brojne mališane jer tamo gdje je on, tamo je i zabava.

Prvi Psić je na hrvatsko tržište došao 13.8.2008. Ove ljeto smo dobili njegovu 4 verziju koja ima još više pjesmica, zvukova I fraza. Psić Sveznalica upoznaje dijete s više od 100 prvih riječi, dijelova tijela, boja i više čineći učenje super zabavnim I privlačnim.
Fisher-Price igračake za sveznalice omogućuju da dijete uči kroz zabavu u udobnosti obiteljskog okruženja. Cijela kolekcija igračaka bazirana je na poznatim predmetima i svakodnevnim otkrićima. Jer kad se dijete osjeća kao kod kuće, igrat će se još i više!
Mnoge od igračaka za sveznalice sada su i s tehnologijom Razine znanja  s kojom igračke ''rastu'' zajedno s vašim djetetom! Fisher-Price tehnologija Razine znanja omogućuje vam da odaberete razinu koja najbolje odgovara vašem djetetu!
Svaka igračka ima 3 razine igranja:


   
      Istraživanje – 6+ mjeseci
   
   
      Poticanje – 12+ mjeseci
   
   
      Mašta – 18+ mjeseci
   


Možete odabrati razinu koja svojim sadržajem (pjesmicama, frazama i zvukovima) najbolje odgovara dobi djeteta.
Fisher-Price igračke s tehnologijom Razine znanja su Psića i Seka Sveznalica, Tablet i Torta, a asortiman čine i Pametni telefon, Daljinski za sveznalice, Knjiga za sveznalice, Lončić za sveznalice i Mifrofon za sveznalice.
 Sponzorirani članak 

baby_centar_tower26-250818

Psić Sveznalica proslava rođendana

ZTC_muller3-250818

image00073

baby_centar_tower23-250818

Psić Sveznalica slavi 10. rođendan!

<para>To može značiti igranje igrica, gradnju drvene kućice, čitanje Harryja Pottera ili proučavanje gusjenica u školskom dvorištu. Naišli smo na vrlo zanimljiv članak na stranici Yesmagazine.org o slobodnim školama koje djeci dozvoljavaju baš to - da sami uče ono što ih zanima. Ova vrsta učenja naziva se "samousmjereno obrazovanje" ili "samousmjereno učenje" (<emphasis>self-directed education</emphasis>).</para>
<para>
 Djeca u ovoj metodi poučavanja sama odlučuju kako će provesti svoje vrijeme u školi, a pod pretpostavkom da imaju prirođenu želju za učenjem, znatiželju i motivaciju koje dolaze najbolje do izražaja u aktivnostima koje ih istinski zanimaju.</para>
<para>Još uvijek se svi obrazovni sustavi u razvijenim zemljama temelje na standardiziranim testovima i pitanjima odgovornosti. Jedna studija iz 2015. pokazala je da djeca u urbanim područjima provedu 20 sati ispunjavajući testove kroz jednu školsku godinu. Istovremeno, rezultati koje postižu ili ne postižu na tim testovima nisu pouzdani ili valjani, jer zapravo ništa ne govore o stvarnoj inteligenciji, vještinama i sposobnostima svakog pojedinog djeteta.</para>
<para>
 Samousmjereno obrazovanje fokus stavlja na djetetovu maštu i interese. Još uvijek nemamo konkretnih studija, ali prve koje su provedene idu u prilog novim metodama podučavanja.
</para>
<heading4>Priprema li samousmjereno obrazovanje djecu na život?</heading4>
<para>
Prvo pitanje koje će si svaki roditelj i učitelj postaviti kad čuje za samousmjereno obrazovanje je: Uspiju li djeca svladati i naučiti sve što im je potrebno za funkcioniranje i snalaženje u stvarnom svijetu? Je li takva vrsta učenja pogodna za djecu iz svih socioekonomskih grupa ili je osmišljena za one obitelji u kojima djeca kod kuće dobivaju dodatni strukturirani odgoj i činjenično obrazovanje?</para>
<para>Zagovornici samousmjerenog obrazovanja kažu da su takva pitanja besmislena, jer ne pogađaju samu bit. U ovom modelu učenja djecu se uopće ne podučava. Ne postoji vertikala učitelj-učenik kroz koju se djecu uči bilo čemu. Djeca otkrivaju što ih istinski zanima i podučavaju sami sebe, bez obzira na to iz kakvog socioekonomskog okruženja dolaze. Cilj je "otključati" prirođenu kreativnost u svakom djetetu.
</para>
<heading4>Oblik učenja koji je stariji od obrazovnog sustava</heading4>
<para>
Edukatori koji rade na programima samousmjerenog obrazovanja kažu da je ovaj oblik slobodnog učenja postojao davno prije organiziranog, formalnog obrazovanja, škola i pedagogije. U lovačko-sakupljačkim društvima djeca su učila isključivo kroz igru i eksperimentiranje od najranije dobi, dok nisu otkrila što ih konkretnije zanima i u čemu su dobri, pa su kasnije to usavršavali kroz praksu.</para>
<para>Prva škola koja je provodila samousmjereno obrazovanje je Summerhill School u Ujedinjenom Kraljevstvu, otvorena 1921. godine. Ona radi i dan danas. Tijekom 1960-ih otvoreno je mnogo takvih škola u SAD, ali danas ih neki oblik samousmjerenog obrazovanja ima svega 40-ak. U Americi postoji i takozvani "<emphasis>unschooling</emphasis>" program, u kojem se sve veći broj djece podučava kod kuće i to na principima samousmjerenog obrazovanja.
</para>
<heading4>Kako izgleda samousmjereno obrazovanje?</heading4>
<para>
Prije svega, ne postoji nikakav službeni ili formalni kurikulum. Mlađi učenici najčešće provode školski dan na otvorenom, u igri i istraživanju. Grade kule u pijesku, penju se po drveću, trče i tjelesno su aktivni. Stariji učenici više su posvećeni čitanju (ali knjiga koje njih zanimaju, poput Harryja Pottera), sviranju ili slušanju glazbe, izletima u parkove, prirodu ili muzeje i knjižnice, ili programiranju i crtanju igrica.</para>
<para>Ako učenika zanima konkretno znanje iz nekog područja, primjerice iz fizike, škola će pronaći učitelja da održi satove iz fizike. Istovremeno dijete će se poticati da samo što više istražuje i nauči. Djeca ne usvajaju informacije (godine, matematičke formule i sl.), a učenje čitanja ne forsira se ni u jednoj dobi. Kad dijete razvije urođeni interes za čitanjem, pomaže mu se da nauči slova.</para>
<para>Djeca različitih dobi uče i igraju se zajedno, stariji uče mlađe ili obratno. Uče surađivati i međusobno si pomagati. Čini se kako djeca brže i bolje uče od druge djece, nego od odraslih.</para>
<para>Ponekad škola može organizirati tematski dan - dan umjetnosti i crtanja, znanstveni dan ili sportski dan, ali djeca koja ne žele ili ih to ne zanima, ne moraju nužno sudjelovati.
</para>
<heading4>Što kažu djeca?</heading4>
<para>
"Imamo slobodu učiti bilo što, umjesto da nam se govori što da mislimo. Nisam učila stvari koje me ne zanimaju i mislim da školski predmeti nisu previše korisni u svakodnevnom životu", objašnjava 12-godišnja Louisa koja svoje dane u školi provodi u crtanju, čitanju, brizi o vrtu i biljkama, slikanju, kuhanju i igranju. Louisa neće znati trigonometriju, ali će naučiti niz vještina i znanja iz onog područja u kojem je dobra.</para>
<para>Da bi samousmjereno obrazovanje funkcioniralo, roditelji trebaju prvo napraviti zaokret u svojim vjerovanjima i stavovima te ne smiju uspoređivati ovu metodu učenja s tradicionalnim školama koje se baziraju na kompetitivnosti i stalnom napretku.</para>
<para>Kada radimo nešto novo u čemu uživamo, obično se trudimo, promatramo što funkcionira, prilagođavamo se postepeno i ispravljamo greške. Većina nas naučila je mnogo toga na taj način: kuhati, koristiti računalo, voziti autocestama. Kad smo bili u školi, nasuprot tome, pamtili smo gotove činjenice i procese, ali ih često nismo uspjeli integrirati u šire razumijevanje svijeta. Umjesto da se opušteno otvaramo mogućnostima, morali smo biti usredotočeni na to jesmo li dali točan ili netočan odgovor (činjenicu) na neko pitanje. Ovo potonje može izgledati kao učenje jer smo tako navikli razmišljati o učenju, ali gotovo svi stručnjaci reći će vam da to nije ista stvar.</para>
<para>
 Učenje je prirodni proces, unutarnji proces koji postoji u individualnom umu svake osobe. Znanje je proizvod duhovnog istraživanja, a ne pokušaj da dajemo točne odgovore.
</para>
<para>Djeca koja su pohađala ovakve škole kasnije su potvrdila da su naučila navigirati kroz život na fleksibilan način, naučila su komunicirati i surađivati, pronaći ispunjenje svojih potreba.</para>
<para>Mnoge škole koje koriste samousmjereno učenje također omogućuju studentima da donose odluke o školi zajedno s odraslima, što pomaže djeci da razviju osjećaj odgovornosti i organizacijsko-upravljačke kompetencije. Zbog davanja toliko odgovornosti za svoje postupke od najranije dječje dobi, ta su djeca kasnije itekako sposobna dobro organizirati svoje vrijeme i samostalno učiti ono što ne znaju. No, najvažnije je da su jako dobri u određivanju gdje leže njihove strasti koje potom slijede i usavršavaju. A to znači sretniji i ispunjeniji život.</para>
<para>Primjer jedne takve škole pogledajte na ovome <ulink url="https://alcmosaic.org/">linku</ulink>.</para>

Upoznajte škole u kojima djeca sama odlučuju što će, kako i kada učiti Možete li zamisliti školu u kojoj djeca uče i rade isključivo ono što oni žele. To može značiti igranje igrica, gradnju drvene kućice, čitanje Harryja Pottera ili proučavanje gusjenica u školskom dvorištu. Naišli smo na vrlo zanimljiv članak na stranici Yesmagazine.org o slobodnim školama koje djeci dozvoljavaju baš to - da sami uče ono što ih zanima. Ova vrsta učenja naziva se "samousmjereno obrazovanje" ili "samousmjereno učenje" (self-directed education).

   Djeca u ovoj metodi poučavanja sama odlučuju kako će provesti svoje vrijeme u školi, a pod pretpostavkom da imaju prirođenu želju za učenjem, znatiželju i motivaciju koje dolaze najbolje do izražaja u aktivnostima koje ih istinski zanimaju.
Još uvijek se svi obrazovni sustavi u razvijenim zemljama temelje na standardiziranim testovima i pitanjima odgovornosti. Jedna studija iz 2015. pokazala je da djeca u urbanim područjima provedu 20 sati ispunjavajući testove kroz jednu školsku godinu. Istovremeno, rezultati koje postižu ili ne postižu na tim testovima nisu pouzdani ili valjani, jer zapravo ništa ne govore o stvarnoj inteligenciji, vještinama i sposobnostima svakog pojedinog djeteta.

   Samousmjereno obrazovanje fokus stavlja na djetetovu maštu i interese. Još uvijek nemamo konkretnih studija, ali prve koje su provedene idu u prilog novim metodama podučavanja.

Priprema li samousmjereno obrazovanje djecu na život?

Prvo pitanje koje će si svaki roditelj i učitelj postaviti kad čuje za samousmjereno obrazovanje je: Uspiju li djeca svladati i naučiti sve što im je potrebno za funkcioniranje i snalaženje u stvarnom svijetu? Je li takva vrsta učenja pogodna za djecu iz svih socioekonomskih grupa ili je osmišljena za one obitelji u kojima djeca kod kuće dobivaju dodatni strukturirani odgoj i činjenično obrazovanje?
Zagovornici samousmjerenog obrazovanja kažu da su takva pitanja besmislena, jer ne pogađaju samu bit. U ovom modelu učenja djecu se uopće ne podučava. Ne postoji vertikala učitelj-učenik kroz koju se djecu uči bilo čemu. Djeca otkrivaju što ih istinski zanima i podučavaju sami sebe, bez obzira na to iz kakvog socioekonomskog okruženja dolaze. Cilj je "otključati" prirođenu kreativnost u svakom djetetu.

Oblik učenja koji je stariji od obrazovnog sustava

Edukatori koji rade na programima samousmjerenog obrazovanja kažu da je ovaj oblik slobodnog učenja postojao davno prije organiziranog, formalnog obrazovanja, škola i pedagogije. U lovačko-sakupljačkim društvima djeca su učila isključivo kroz igru i eksperimentiranje od najranije dobi, dok nisu otkrila što ih konkretnije zanima i u čemu su dobri, pa su kasnije to usavršavali kroz praksu.
Prva škola koja je provodila samousmjereno obrazovanje je Summerhill School u Ujedinjenom Kraljevstvu, otvorena 1921. godine. Ona radi i dan danas. Tijekom 1960-ih otvoreno je mnogo takvih škola u SAD, ali danas ih neki oblik samousmjerenog obrazovanja ima svega 40-ak. U Americi postoji i takozvani "unschooling" program, u kojem se sve veći broj djece podučava kod kuće i to na principima samousmjerenog obrazovanja.

Kako izgleda samousmjereno obrazovanje?

Prije svega, ne postoji nikakav službeni ili formalni kurikulum. Mlađi učenici najčešće provode školski dan na otvorenom, u igri i istraživanju. Grade kule u pijesku, penju se po drveću, trče i tjelesno su aktivni. Stariji učenici više su posvećeni čitanju (ali knjiga koje njih zanimaju, poput Harryja Pottera), sviranju ili slušanju glazbe, izletima u parkove, prirodu ili muzeje i knjižnice, ili programiranju i crtanju igrica.
Ako učenika zanima konkretno znanje iz nekog područja, primjerice iz fizike, škola će pronaći učitelja da održi satove iz fizike. Istovremeno dijete će se poticati da samo što više istražuje i nauči. Djeca ne usvajaju informacije (godine, matematičke formule i sl.), a učenje čitanja ne forsira se ni u jednoj dobi. Kad dijete razvije urođeni interes za čitanjem, pomaže mu se da nauči slova.
Djeca različitih dobi uče i igraju se zajedno, stariji uče mlađe ili obratno. Uče surađivati i međusobno si pomagati. Čini se kako djeca brže i bolje uče od druge djece, nego od odraslih.
Ponekad škola može organizirati tematski dan - dan umjetnosti i crtanja, znanstveni dan ili sportski dan, ali djeca koja ne žele ili ih to ne zanima, ne moraju nužno sudjelovati.

Što kažu djeca?

"Imamo slobodu učiti bilo što, umjesto da nam se govori što da mislimo. Nisam učila stvari koje me ne zanimaju i mislim da školski predmeti nisu previše korisni u svakodnevnom životu", objašnjava 12-godišnja Louisa koja svoje dane u školi provodi u crtanju, čitanju, brizi o vrtu i biljkama, slikanju, kuhanju i igranju. Louisa neće znati trigonometriju, ali će naučiti niz vještina i znanja iz onog područja u kojem je dobra.
Da bi samousmjereno obrazovanje funkcioniralo, roditelji trebaju prvo napraviti zaokret u svojim vjerovanjima i stavovima te ne smiju uspoređivati ovu metodu učenja s tradicionalnim školama koje se baziraju na kompetitivnosti i stalnom napretku.
Kada radimo nešto novo u čemu uživamo, obično se trudimo, promatramo što funkcionira, prilagođavamo se postepeno i ispravljamo greške. Većina nas naučila je mnogo toga na taj način: kuhati, koristiti računalo, voziti autocestama. Kad smo bili u školi, nasuprot tome, pamtili smo gotove činjenice i procese, ali ih često nismo uspjeli integrirati u šire razumijevanje svijeta. Umjesto da se opušteno otvaramo mogućnostima, morali smo biti usredotočeni na to jesmo li dali točan ili netočan odgovor (činjenicu) na neko pitanje. Ovo potonje može izgledati kao učenje jer smo tako navikli razmišljati o učenju, ali gotovo svi stručnjaci reći će vam da to nije ista stvar.

   Učenje je prirodni proces, unutarnji proces koji postoji u individualnom umu svake osobe. Znanje je proizvod duhovnog istraživanja, a ne pokušaj da dajemo točne odgovore.

Djeca koja su pohađala ovakve škole kasnije su potvrdila da su naučila navigirati kroz život na fleksibilan način, naučila su komunicirati i surađivati, pronaći ispunjenje svojih potreba.
Mnoge škole koje koriste samousmjereno učenje također omogućuju studentima da donose odluke o školi zajedno s odraslima, što pomaže djeci da razviju osjećaj odgovornosti i organizacijsko-upravljačke kompetencije. Zbog davanja toliko odgovornosti za svoje postupke od najranije dječje dobi, ta su djeca kasnije itekako sposobna dobro organizirati svoje vrijeme i samostalno učiti ono što ne znaju. No, najvažnije je da su jako dobri u određivanju gdje leže njihove strasti koje potom slijede i usavršavaju. A to znači sretniji i ispunjeniji život.
Primjer jedne takve škole pogledajte na ovome linku. Klinfo.hr 

samousmjereno ucenje

Upoznajte škole u kojima djeca sama odlučuju što će, kako i kada učiti

<para>Koračajući sa sinom prvašićem prema školi, na njegov velik dan, prvi dan njegova osnovnoškolskog obrazovanja i kćerkom „petašicom“, također na velikoj životnoj prekretnici, nisam se mogla ne zapitati… <emphasis>Što očekujem u ovoj školskoj godini i od školovanja svoje djece općenito?</emphasis>
</para>
<para>Stajali smo tako pred razredom, očekujući dolazak nove učiteljice i slučajno sam načula razgovore roditelja na hodniku. Razgovarali su o kupovini školskih torbi, pernica, bilježnica, o izboru učiteljice, o školskoj prehrani, udžbenicima i slično. Međutim, nitko nije pitao jedno bitno pitanje: <emphasis>Što će ova odgojno obrazovna ustanova pružiti našoj djeci?</emphasis>
</para>
<para>Razmišljajući, odnosno maštajući o savršenom obrazovnom sustavu to bi izgledalo otprilike ovako: s obzirom na današnji razvoj tehnike i tehnologije, informacije i znanje dostupni su kao na dlanu, svugdje i svakome, od školskog sustava ne bih previše tražila suhoparno podastiranje informacija, podataka i činjenica. Jednoumlje i ispiranje mozgova serviranim informacijama. Učenici bi čitali knjige i udžbenike, surfali Internetom, istraživali, diskutirali i debatirali, kritički promišljali i propitivali , sve i svakoga, čak i učitelje. Učitelji ne bi bili neprikosnoveni autoriteti, već moderatori, vodili bi učenike u njihovim istraživanjima i zaključcima. Prepoznali bi u svakom učeniku njegove potencijale i skrivene talente te radili na njima i produbljivali ih, poticali. Individualno bi pristupali svakom učeniku. Posjećivali bi muzeje, kazališta, koncerte, druge gradove i države, upoznavali tuđe kulture. Upijali iskustvo i znanje najuspješnijih ljudi iz svoje struke. Volontirali bi u dječjim domovima i domovima za stare i nemoćne te tako učili o empatiji. Boravili bi u prirodi i sami uređivali svoje vrtove, sadili bilje, voće, povrće.</para>
<para>Uzimajući u obzir da današnji obrazovni sustav neće toliko toga omogućiti mojoj djeci, pokušat ću iz njega izvući najbolje i najviše.
</para>
<para>
 Što mogu ja kao roditelj učiniti kako bi moja djeca profitirala u svom osnovnoškolskom obrazovanju? Kao prvo, što se samog obrazovanja tiče, mogu pomoći djetetu da se lakše snađe u moru svih tih novih informacija i činjenica. Mogu razgovaranjem s njima, diskutiranjem o raznim temama, dopustiti im da sumnjaju u sve pa i mene i učitelje, odnosno da propitkuju, analiziraju…</para>
<para>Sa svojom djecom često pričam o raznim temama, o Svemiru, duhovnosti, ljudskom tijelu i njegovoj građi, dalekim zemljama i putovanjima, politici… Smatram ih ravnopravnim osobama, ravnopravnim sugovornicima. Ne namećem im svoja mišljena niti se postavljam kao pametnija od njih, već samo iskusnija.</para>
<para>A što se samog odgojnog aspekta tiče, pokušavam djeci objasniti da ne postanu žrtve školskog sustava i sustava ocjenjivanja. Jer zaista, nitko ih kasnije neće pitati s koliko su prošli prvi, drugi ili peti razred, kada su naučili čitati i pisati. Ono što je bitno je to da im školski sustav ne uništi samopouzdanje i time ih trajno odredi kao nesretne i nesamopouzdane osobe. Želim da shvate da je ono što se zaista cijeni i vrednuje kasnije u životu više od samih ocjena, neke temeljne ljudske vrijednosti i sposobnosti, poput ostvarivanja zdravih odnosa s obitelji i prijateljima, empatije, ustrajnosti, radišnosti, itd.</para>
<para>To bi trebali biti zajednički ciljevi učenika i roditelja - pripremiti našu djecu da postanu kompletne, sretne osobe.
</para>
<para>**********</para>
<para>
 Sandra Osrečki
 <emphasis>magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: "Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago".</emphasis>
</para>

Ponovno u školskim klupama. Što očekujem u novoj školskoj godini i od školovanja svoje djece općenito? Koračajući sa sinom prvašićem prema školi, na njegov velik dan, prvi dan njegova osnovnoškolskog obrazovanja i  kćerkom „petašicom“, također na velikoj životnoj prekretnici, nisam se mogla ne zapitati… Što očekujem u ovoj školskoj godini i od školovanja svoje djece općenito Koračajući sa sinom prvašićem prema školi, na njegov velik dan, prvi dan njegova osnovnoškolskog obrazovanja i  kćerkom „petašicom“, također na velikoj životnoj prekretnici, nisam se mogla ne zapitati… Što očekujem u ovoj školskoj godini i od školovanja svoje djece općenito?

Stajali smo tako pred razredom, očekujući dolazak nove učiteljice i slučajno sam načula razgovore roditelja na hodniku. Razgovarali su o kupovini školskih torbi, pernica, bilježnica, o izboru učiteljice, o školskoj prehrani, udžbenicima i slično. Međutim, nitko nije pitao jedno bitno pitanje: Što će ova odgojno obrazovna ustanova pružiti našoj djeci?

Razmišljajući, odnosno maštajući o savršenom obrazovnom sustavu to bi izgledalo otprilike ovako: s obzirom na današnji razvoj tehnike i tehnologije, informacije i znanje dostupni su kao na dlanu, svugdje i svakome, od školskog sustava ne bih previše tražila suhoparno podastiranje informacija, podataka i činjenica. Jednoumlje i ispiranje mozgova serviranim informacijama. Učenici bi čitali knjige i udžbenike, surfali Internetom, istraživali, diskutirali i debatirali, kritički promišljali i propitivali , sve i svakoga, čak i učitelje. Učitelji ne bi bili neprikosnoveni autoriteti, već moderatori, vodili bi učenike u njihovim istraživanjima i zaključcima. Prepoznali bi u svakom učeniku njegove potencijale i skrivene talente te radili na njima i produbljivali ih, poticali. Individualno bi pristupali svakom učeniku.  Posjećivali bi muzeje, kazališta, koncerte, druge gradove i države, upoznavali tuđe kulture. Upijali iskustvo i znanje najuspješnijih ljudi iz svoje struke. Volontirali bi u dječjim domovima i domovima za stare i nemoćne te tako učili o empatiji. Boravili bi u prirodi i sami uređivali svoje vrtove, sadili bilje, voće, povrće.
Uzimajući u obzir da današnji obrazovni sustav neće toliko toga omogućiti mojoj djeci, pokušat ću iz njega izvući najbolje i najviše.


   Što mogu ja kao roditelj učiniti kako bi moja djeca profitirala u svom osnovnoškolskom obrazovanju?  Kao prvo, što se samog obrazovanja tiče, mogu pomoći djetetu da se lakše snađe u moru svih tih novih informacija i činjenica. Mogu razgovaranjem s njima, diskutiranjem o raznim temama, dopustiti im da sumnjaju u sve pa i mene i učitelje, odnosno da propitkuju, analiziraju…
Sa svojom djecom često pričam o raznim temama, o Svemiru, duhovnosti, ljudskom tijelu i njegovoj građi, dalekim zemljama i putovanjima, politici… Smatram ih ravnopravnim osobama, ravnopravnim sugovornicima. Ne namećem im svoja mišljena niti se postavljam kao pametnija od njih, već samo iskusnija.
A što se samog odgojnog aspekta tiče, pokušavam djeci objasniti da ne postanu žrtve školskog sustava i sustava ocjenjivanja. Jer zaista, nitko ih kasnije neće pitati s koliko su prošli prvi, drugi ili peti razred, kada su naučili čitati i pisati. Ono što je bitno je to da im školski sustav ne uništi samopouzdanje i time ih trajno odredi kao nesretne i nesamopouzdane osobe.  Želim da shvate da je ono što se zaista cijeni i vrednuje kasnije u životu  više od samih ocjena, neke temeljne ljudske vrijednosti i sposobnosti, poput ostvarivanja zdravih odnosa s obitelji i prijateljima, empatije, ustrajnosti, radišnosti, itd.
To bi trebali biti zajednički ciljevi učenika i roditelja - pripremiti našu djecu da postanu kompletne, sretne osobe.

**********

   Sandra Osrečki
   magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: "Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago".
 Klinfo.hr 

Ponovno u školskim klupama. Što očekujem u novoj školskoj godini i od školovanja svoje djece općenito?

<para>Pitate se kako pristupiti tjelovježbi u trudnoći? Volite biti aktivni, a ne znate koje vježbe bi se smjele raditi, a koje ne, te na što je posebno potrebno obratiti pozornost?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bismo vas riješili svih dilema po ovom pitanju, porazgovarali smo s Anom Grgić, certificiranom fitness trenericom koja je svoje znanje i strast prema vježbanju, te vlastito iskustvo u trudnoći i majčinstvu, usmjerila u izradu vlastitog programa za tjelovježbu pod nazivom Ironasana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ironasana je program tjelovježbe kojem je glavni cilj pomoći trudnicama ostati u formi tijekom trudnoće, a kreiran je u suradnji sa Steveom Maxwellom, jednim od najpoznatijih trenera današnjice. Program je jednostavan i efektivan, a glavni fokus mu je potaknuti žene da i tijekom trudnoće brinu o svom i bebinom zdravlju tako da se bave tjelovježbom, te istaknuti važnost svijesti o zdravom životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ana ističe da je program usmjeren na sigurnost, efektivnost samih vježbi i ugodnost tijekom izvođenja vježbi prije, tijekom i nakon trudnoće, a prednost mu je svakako ta što se vježbe mogu izvoditi u vlastitom domu ili u parku, te za njega nije potrebno prethodno znanje i iskustvo u vježbanju. Sve što trebate za Ironasanu su podloga za yogu i girja, što svakako pojednostavljuje cjelokupni koncept.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pročitajte nekoliko Aninih savjeta o vježbanju u trudnoći, a njen rad možete pratiti i na web stranici: <ulink url="https://www.ironasana.fitness">https://www.ironasana.fitness</ulink>, te na društvenim mrežama: <ulink url="https://www.facebook.com/ironasana/">https://www.facebook.com/ironasana/</ulink> i <ulink url="https://www.instagram.com/ironasana/">https://www.instagram.com/ironasana/</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koji je tvoj stav o vježbanju u trudnoći?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vježbanje u trudnoći iznimno je važno. Osim što se tijelo lakše prilagođava svakodnevnom porastu tjelesne težine, pormjenama u posturi tijela, promjeni ravnoteže tijela, također i u velikom postotku vježbanjem se otklanjaju simptomi kao što su: umor, mučnina, povišen tlak, povišen šećer u krvi, bolovi u zdjelici i leđima, nakupljanje viška tekućine u tijelu i oticanje nogu, stres. Osim što će se trudnice dobro osjećati i imati samopouzdanja i uživati u trudnoći, uvelike doprinosi zdravlju i pravilnom razvoju djeteta. Bitno se prisjetiti da dio ljubavi koju dajemo svom djetetu je i ljubav prema vlastitom tijelu koje nam ga je i dalo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koje vježbe su po tvom mišljenju idealne za trudnice?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao najvažniji dio općenito, a pogotovo za trudnice izdvojila bih mobilnost, te nakon toga vježbe za jačanje mišića leđa i zdjelice. Trebaju se izbjegavati vježbe koje uključuju skakanje, nagle izmjene pokreta, trzaje. Također, bilo koju vježbu u kojoj se trudnica ne osjeća ugodno. Svakako se oko svih aktivnosti treba savjetovati sa svojim ginekologom, jer svaka je trudnoća drugačija. Izometrijske vježbe su se pokazale kao jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih načina za aktivaciju i jačanje mišića, te u kombinaciji sa yogom koja je opuštajuća i smirena daju jednoj trudnici sve što joj je potrebno. Svakako bih stavila naglasak na obaveznu hidrataciju tokom treninga, te fokus na pravilno disanje. Isto tako, trudnoća i postnatalni period nije vrijeme za korištenje teških utega. Naime, tijekom trudnoće, posteljica luči hormon relaksin koji, osim što omekšava maternicu, djeluje i na kosti i ligamente, pa tijelo postaje manje stabilno i podložno je ozljedama. Ovaj hormon se u tijelu može zadržati i do 6 mjeseci nakon poroda, tako da je u tom periodu vrlo bitan način na koji žena majka trenira.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b3359ab6-35a8-11eb-a9fd-0242ac130028" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko često bi trudnice trebale vježbati?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz dovoljno kretanja, svakako bih preporučila svakodnevno izvođenje vježbi mobilnosti, te 2x tjedno trening koji se odnosi na snagu i ne bi trebao trajati dulje od 40 minuta. Ukoliko je trudnica bila aktivna i prije trudnoće, preporučljivo je da intenzitet i opterećenje u svim vježbama ne prelazi 50% u usporedbi s aktivnosti prije trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Savjet za sve žene koje će uskoro roditi - kako uskladiti majčinske obaveze i vježbanje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ne postoji neki čaroban recept za to. Djetetov dolazak u dom zna biti poprilično stresan i iscrpljujuć i često nam je vježbanje zadnja stvar na pameti. Svakako bih preporučila da se vježbanje ne doživljava kao nešto što će nas samo dodatno umoriti, nego baš naprotiv. Ubrzo će bebica uspostaviti neki svoj ritam, pa ćete već otprilike znati kada spava, kada ste vani itd. pa se tako uz dobru volju i upornost u tim trenucima može ubaciti i trening.</para>

Vježbanje u trudnoći - upoznajte Ironasanu Ironasana je program tjelovježbe kojem je glavni cilj pomoći trudnicama ostati u formi tijekom trudnoće Pitate se kako pristupiti tjelovježbi u trudnoći? Volite biti aktivni, a ne znate koje vježbe bi se smjele raditi, a koje ne, te na što je posebno potrebno obratiti pozornost?
   
Kako bismo vas riješili svih dilema po ovom pitanju, porazgovarali smo s Anom Grgić, certificiranom fitness trenericom koja je svoje znanje i strast prema vježbanju, te vlastito iskustvo u trudnoći i majčinstvu, usmjerila u izradu vlastitog programa za tjelovježbu pod nazivom Ironasana.
   
Ironasana je program tjelovježbe kojem je glavni cilj pomoći trudnicama ostati u formi tijekom trudnoće, a kreiran je u suradnji sa Steveom Maxwellom, jednim od najpoznatijih trenera današnjice. Program je jednostavan i efektivan, a glavni fokus mu je potaknuti žene da i tijekom trudnoće brinu o svom i bebinom zdravlju tako da se bave tjelovježbom, te istaknuti važnost svijesti o zdravom životu.
   
Ana ističe da je program usmjeren na sigurnost, efektivnost samih vježbi i ugodnost tijekom izvođenja vježbi prije, tijekom i nakon trudnoće, a prednost mu je svakako ta što se vježbe mogu izvoditi u vlastitom domu ili u parku, te za njega nije potrebno prethodno znanje i iskustvo u vježbanju. Sve što trebate za Ironasanu su podloga za yogu i girja, što svakako pojednostavljuje cjelokupni koncept.
   
Pročitajte nekoliko Aninih savjeta o vježbanju u trudnoći, a njen rad možete pratiti i na web stranici: https://www.ironasana.fitness, te na društvenim mrežama: https://www.facebook.com/ironasana/ i https://www.instagram.com/ironasana/
   
   
   Koji je tvoj stav o vježbanju u trudnoći?
   
Vježbanje u trudnoći iznimno je važno. Osim što se tijelo lakše prilagođava svakodnevnom porastu tjelesne težine, pormjenama u posturi tijela, promjeni ravnoteže tijela, također i u velikom postotku vježbanjem se otklanjaju simptomi kao što su: umor, mučnina, povišen tlak, povišen šećer u krvi, bolovi u zdjelici i leđima, nakupljanje viška tekućine u tijelu i oticanje nogu, stres. Osim što će se trudnice dobro osjećati i imati samopouzdanja i uživati u trudnoći, uvelike doprinosi zdravlju i pravilnom razvoju djeteta. Bitno se prisjetiti da dio ljubavi koju dajemo svom djetetu je i ljubav prema vlastitom tijelu koje nam ga je i dalo.
   
   Koje vježbe su po tvom mišljenju idealne za trudnice?
   
Kao najvažniji dio općenito, a pogotovo za trudnice izdvojila bih mobilnost, te nakon toga vježbe za jačanje mišića leđa i zdjelice. Trebaju se izbjegavati vježbe koje uključuju skakanje, nagle izmjene pokreta, trzaje. Također, bilo koju vježbu u kojoj se trudnica ne osjeća ugodno. Svakako se oko svih aktivnosti treba savjetovati sa svojim ginekologom, jer svaka je trudnoća drugačija. Izometrijske vježbe su se pokazale kao jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih načina za aktivaciju i jačanje mišića, te u kombinaciji sa yogom koja je opuštajuća i smirena daju jednoj trudnici sve što joj je potrebno. Svakako bih stavila naglasak na obaveznu hidrataciju tokom treninga, te fokus na pravilno disanje. Isto tako, trudnoća i postnatalni period nije vrijeme za korištenje teških utega. Naime, tijekom trudnoće, posteljica luči hormon relaksin koji, osim što omekšava maternicu, djeluje i na kosti i ligamente, pa tijelo postaje manje stabilno i podložno je ozljedama. Ovaj hormon se u tijelu može zadržati i do 6 mjeseci nakon poroda, tako da je u tom periodu vrlo bitan način na koji žena majka trenira.
 


   


   
   Koliko često bi trudnice trebale vježbati?
   
Uz dovoljno kretanja, svakako bih preporučila svakodnevno izvođenje vježbi mobilnosti, te 2x tjedno trening koji se odnosi na snagu i ne bi trebao trajati dulje od 40 minuta. Ukoliko je trudnica bila aktivna i prije trudnoće, preporučljivo je da intenzitet i opterećenje u svim vježbama ne prelazi 50% u usporedbi s aktivnosti prije trudnoće.
   
   Savjet za sve žene koje će uskoro roditi - kako uskladiti majčinske obaveze i vježbanje?
   
Ne postoji neki čaroban recept za to. Djetetov dolazak u dom zna biti poprilično stresan i iscrpljujuć i često nam je vježbanje zadnja stvar na pameti. Svakako bih preporučila da se vježbanje ne doživljava kao nešto što će nas samo dodatno umoriti, nego baš naprotiv. Ubrzo će bebica uspostaviti neki svoj ritam, pa ćete već otprilike znati kada spava, kada ste vani itd. pa se tako uz dobru volju i upornost u tim trenucima može ubaciti i trening. D.M. 

Vježbanje u trudnoći - upoznajte Ironasanu

<para>Otkako dijete dobro prohoda i postane samostalno, otkako je sposobno da se popne, da stavi na stol stolicu da bi se popelo još više, pred vama je teško razdoblje. To je doba istraživanja: sve dotiče, sve želi upoznati. Svakome je jasno da današnji stanovi to ne dozvoljavaju, stoga morate biti oprezni!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vrijeme istraživanja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sva djeca u dobi od petnaest, osamnaest mjeseci nisu podjednako aktivna, ne diraju iste stvari, nisu jednako znatiželjna i ne ponašaju se jednako kad »čine gluposti«.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djevojčice su mirnije, ne uzrokuju takve »bure« u kući kao dječaci, puni snage i živosti. Jer, to je razdoblje istraživanja u kojem će dijete štošta naučiti i upoznati. No, to je i doba kad morate biti maksimalno pažljivi jer je u opasnosti od mnogih nezgoda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve do dvije, dvije i pol godine dijete ne gura prste u električnu priključnicu i ne baca igračke kroz prozor da vas naljuti. Ono želi razumjeti što je to priključnica, želi znati pada li igračka kroz prozor jednako kao žlica sa stola. Sve mu to omogućuje da stekne vlastito iskustvo. Ako mislite da dijete sve to čini zbog zlobe, promišljene nakane da učini zlo i reagirate suviše oštro, nimalo ne shvaćate njegovo ponašanje i dolazite u opasnost da budete pretjerano strogi. Time mu oduzimate svako zadovoljstvo djelovanja, zapravo mu sami omogućujete da čini loše i da vam se suprotstavlja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako ga zaštititi</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Prozore osigurajte rešetkama ili postavite kvake koje djeca ne mogu otvarati.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pojačajte zaštitnu rešetku na stepenicama i ogradi.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razmak između rešetki ne bi smio biti veći od 10 cm, tako da dijete ne može provući glavu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dudu nemojte vezati na konopac i stavljati oko vrata, odstranite kablove iz blizine dječjeg krevetića (opasnost od gušenja).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Krevete na kat osigurajte od pada.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Napravite zaštitu na svim utičnicama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sve električne kablove prekontrolirajte da ne bi bili oštećeni na nekim mjestima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pripazite na električne aparate u kuhinji, smočnici i radionici (iščupajte utikač poslije upotrebe).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ploče za kuhanje zaštitite poklopcima.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Instalirajte mješalice za vruću vodu da biste izbjegli da se dijete opeče.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kućne kemikalije (sredstva za čišćenje, kiseline, lužine i insekticide) zatvorite u ormar.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lijekove zaključajte, da djeca ne mogu do njih.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Alkohol stavite na nedostupno mjesto.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Šibice i upaljače stavite na sigurno mjesto.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kuhinjske noževe, sjekirice i pile spremite da djeca ne mogu do njih (obvezno zaključajte ladice ili ormare).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Plastične vrećice zbog opasnosti od gušenja spremite da djeca ne mogu do njih.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Police s knjigama, televizore, namještaj, na koje se djeca mogu popeti, osigurajte protiv prevrtanja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Zaštitite oštre rubove i uglove.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Škare, igle i ostali oštri pribor poslije upotrebe pospremite.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Radni prostor (radionica, soba za glačanje) zaključajte kada ga ne koristite.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Na dječji bicikl postavite pomoćne kotače.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Stojeće ili tekuće vode, pogotovo ako su duboke, zaštitite ogradom (potoci, bazeni, ribnjaci, bunari).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razne kosilice spremite na sigurno mjesto.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Iz vrta uklonite sve otrovne biljke.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>Foto: Colin Maynard, Unsplash</para>

Kad dijete počne istraživati okolinu... Zašto vaše zlato mora sve dodirnuti i sve probati Otkako dijete dobro prohoda i postane samostalno, otkako je sposobno da se popne, da stavi na stol stolicu da bi se popelo još više, pred vama je teško razdoblje. To je doba istraživanja: sve dotiče, sve želi upoznati. Svakome je jasno da današnji stanovi to ne dozvoljavaju, stoga morate biti oprezni!
   Vrijeme istraživanja
Sva djeca u dobi od petnaest, osamnaest mjeseci nisu podjednako aktivna, ne diraju iste stvari, nisu jednako znatiželjna i ne ponašaju se jednako kad »čine gluposti«.
Djevojčice su mirnije, ne uzrokuju takve »bure« u kući kao dječaci, puni snage i živosti. Jer, to je razdoblje istraživanja u kojem će dijete štošta naučiti i upoznati. No, to je i doba kad morate biti maksimalno pažljivi jer je u opasnosti od mnogih nezgoda.
   
Sve do dvije, dvije i pol godine dijete ne gura prste u električnu priključnicu i ne baca igračke kroz prozor da vas naljuti. Ono želi razumjeti što je to priključnica, želi znati pada li igračka kroz prozor jednako kao žlica sa stola. Sve mu to omogućuje da stekne vlastito iskustvo. Ako mislite da dijete sve to čini zbog zlobe, promišljene nakane da učini zlo i reagirate suviše oštro, nimalo ne shvaćate njegovo ponašanje i dolazite u opasnost da budete pretjerano strogi. Time mu oduzimate svako zadovoljstvo djelovanja, zapravo mu sami omogućujete da čini loše i da vam se suprotstavlja.
   Kako ga zaštititi

   
      Prozore osigurajte rešetkama ili postavite kvake koje djeca ne mogu otvarati.
   
   
      Pojačajte zaštitnu rešetku na stepenicama i ogradi.
   
   
      Razmak između rešetki ne bi smio biti veći od 10 cm, tako da dijete ne može provući glavu.
   
   
      Dudu nemojte vezati na konopac i stavljati oko vrata, odstranite kablove iz blizine dječjeg krevetića (opasnost od gušenja).
   
   
      Krevete na kat osigurajte od pada.
   
   
      Napravite zaštitu na svim utičnicama.
   
   
      Sve električne kablove prekontrolirajte da ne bi bili oštećeni na nekim mjestima.
   
   
      Pripazite na električne aparate u kuhinji, smočnici i radionici (iščupajte utikač poslije upotrebe).
   
   
      Ploče za kuhanje zaštitite poklopcima.
   
   
      Instalirajte mješalice za vruću vodu da biste izbjegli da se dijete opeče.
   
   
      Kućne kemikalije (sredstva za čišćenje, kiseline, lužine i insekticide) zatvorite u ormar.
   
   
      Lijekove zaključajte, da djeca ne mogu do njih.
   
   
      Alkohol stavite na nedostupno mjesto.
   
   
      Šibice i upaljače stavite na sigurno mjesto.
   
   
      Kuhinjske noževe, sjekirice i pile spremite da djeca ne mogu do njih (obvezno zaključajte ladice ili ormare).
   
   
      Plastične vrećice zbog opasnosti od gušenja spremite da djeca ne mogu do njih.
   
   
      Police s knjigama, televizore, namještaj, na koje se djeca mogu popeti, osigurajte protiv prevrtanja.
   
   
      Zaštitite oštre rubove i uglove.
   
   
      Škare, igle i ostali oštri pribor poslije upotrebe pospremite.
   
   
      Radni prostor (radionica, soba za glačanje) zaključajte kada ga ne koristite.
   
   
      Na dječji bicikl postavite pomoćne kotače.
   
   
      Stojeće ili tekuće vode, pogotovo ako su duboke, zaštitite ogradom (potoci, bazeni, ribnjaci, bunari).
   
   
      Razne kosilice spremite na sigurno mjesto.
   
   
      Iz vrta uklonite sve otrovne biljke.
   

Foto: Colin Maynard, Unsplash M.N. 

Kad dijete počne istraživati okolinu...

<para>U povodu početka školske godine pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević uputila je poruku učenicima zaželjevši im uspjeh u učenju i radu te pozivajući učitelje, roditelje i sve druge odrasle da pruže djeci odgovarajuću pozornost i podršku, osobito tijekom prvih dana u školi:</para>
<para>
 <emphasis>Draga djeco,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>prvi ponedjeljak u rujnu s prvim školskim zvonom označit će početak još jedne školske godine koja vam donosi nove izazove, nova znanja i zahtjevne zadatke, ali i nova prijateljstva i mnogo ugodnih doživljaja s učiteljima i školskim kolegama. Želim vam svima mnogo uspjeha i zadovoljstva u zajedničkome radu i učenju!</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Prvi dan škole posebno je važan i svečani trenutak za učenike prvog razreda osnovne škole i zato njima upućujem posebne čestitke, sa željom da im taj dan bude radostan i ispunjen zadovoljstvom i ponosom. Pozivam sve djelatnike škola da pomognu da početak škole svakome prvašiću bude ugodan doživljaj, da se svako dijete osjeća dobrodošlo, sigurno i prihvaćeno u školi, da zna da će u učenju dobiti podršku i da će sve prepreke i teškoće moći svladati uz pomoć učitelja i zajedno s drugom djecom. </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Pozivam i roditelje, bake, djedove i sve članove obitelji da u prvim tjednima škole pruže što više pažnje i razumijevanja svojim prvašićima, da provode više vremena s njima u igri i razgovoru, da više puta zajedno prođu put do škole i poduče ih pravilnome ponašanju u prometu. </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Ne zaboravimo da je podrška i pomoć odraslih potrebna i svim ostalim učenicima osnovne i srednje škole kako bi i oni uspješno svladali sve školske obveze i izazove. </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Sve sudionike u prometu podsjećam da će od ponedjeljka među njima biti i stotine tisuća djece i mladih na putu u školu ili iz škole, a nekima će to biti prvi put da se kreću samostalno, bez pomoći odraslih. Najmanje što možemo učiniti za njih je odgovorno se ponašati u prometu te tako pružiti primjer i drugima.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Svima nam slijedi zanimljiva i uzbudljiva školska godina u kojoj ćemo pratiti kako se u praksi ostvaruje nova reforma školstva i „Škola za život“. Očekujem da će, uz stjecanje primjenjivih znanja i vještina te omogućavanje učenja u digitalnom okruženju, reforma osigurati učenicima i odgovarajući socijalni i emocionalni razvoj. To, među ostalim, uključuje učenje suradnje, razumijevanja drugih, snošljivosti i mirnog rješavanja sukoba, učenje o dječjim i ljudskim pravima te prevenciju svih oblika nasilja. </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>S takvim pozitivnim očekivanjima svim učenicima želim uspješan početak školske godine te pozivam i djecu i odrasle da školu zajedno učinimo poticajnim i sigurnim okruženjem za učenje i život.</emphasis>
</para>

Poruka pravobraniteljice za djecu u povodu početka školske godine 2018./2019. U povodu početka školske godine pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević uputila je poruku učenicima zaželjevši im uspjeh u učenju i radu te pozivajući učitelje, roditelje i sve druge odrasle da pruže djeci odgovarajuću pozornost i podršku, osobito tijekom prvih dana u školi:

Draga djeco,

prvi ponedjeljak u rujnu s prvim školskim zvonom označit će početak još jedne školske godine koja vam donosi nove izazove, nova znanja i zahtjevne zadatke, ali i nova prijateljstva i mnogo ugodnih doživljaja s učiteljima i školskim kolegama U povodu početka školske godine pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević uputila je poruku učenicima zaželjevši im uspjeh u učenju i radu te pozivajući učitelje, roditelje i sve druge odrasle da pruže djeci odgovarajuću pozornost i podršku, osobito tijekom prvih dana u školi:

   Draga djeco,


   prvi ponedjeljak u rujnu s prvim školskim zvonom označit će početak još jedne školske godine koja vam donosi nove izazove, nova znanja i zahtjevne zadatke, ali i nova prijateljstva i mnogo ugodnih doživljaja s učiteljima i školskim kolegama. Želim vam svima mnogo uspjeha i zadovoljstva u zajedničkome radu i učenju!


   Prvi dan škole posebno je važan i svečani trenutak za učenike prvog razreda osnovne škole i zato njima upućujem posebne čestitke, sa željom da im taj dan bude radostan i ispunjen zadovoljstvom i ponosom. Pozivam sve djelatnike škola da pomognu da početak škole svakome prvašiću bude ugodan doživljaj, da se svako dijete osjeća dobrodošlo, sigurno i prihvaćeno u školi, da zna da će u učenju dobiti podršku i da će sve prepreke i teškoće moći svladati uz pomoć učitelja i zajedno s drugom djecom. 


   Pozivam i roditelje, bake, djedove i sve članove obitelji da u prvim tjednima škole pruže što više pažnje i razumijevanja svojim prvašićima, da provode više vremena s njima u igri i razgovoru, da više puta zajedno prođu put do škole i poduče ih pravilnome ponašanju u prometu. 


   Ne zaboravimo da je podrška i pomoć odraslih potrebna i svim ostalim učenicima osnovne i srednje škole kako bi i oni uspješno svladali sve školske obveze i izazove. 


   Sve sudionike u prometu podsjećam da će od ponedjeljka među njima biti i stotine tisuća djece i mladih na putu u školu ili iz škole, a nekima će to biti prvi put da se kreću samostalno, bez pomoći odraslih. Najmanje što možemo učiniti za njih je odgovorno se ponašati u prometu te tako pružiti primjer i drugima.


   Svima nam slijedi zanimljiva i uzbudljiva školska godina u kojoj ćemo pratiti kako se u praksi ostvaruje nova reforma školstva i „Škola za život“. Očekujem da će, uz stjecanje primjenjivih znanja i vještina te omogućavanje učenja u digitalnom okruženju, reforma osigurati učenicima i odgovarajući socijalni i emocionalni razvoj. To, među ostalim, uključuje učenje suradnje, razumijevanja drugih, snošljivosti i mirnog rješavanja sukoba, učenje o dječjim i ljudskim pravima te prevenciju svih oblika nasilja. 


   S takvim pozitivnim očekivanjima svim učenicima želim uspješan početak školske godine te pozivam i djecu i odrasle da školu zajedno učinimo poticajnim i sigurnim okruženjem za učenje i život.
 Priopćenje za javnost 

ucenici_pixabay

Poruka pravobraniteljice za djecu u povodu početka školske godine 2018./2019.

<para>Povodom ZeGeVege festivala, Prijatelji životinja, u suradnji s nutricionisticom Ivanom Šimić, objavili su vrijedno stručno štivo na temu veganske prehrane djece vrtićke dobi, prvo takve vrste na hrvatskome jeziku. Na predavanju u petak 7. rujna 2018. u 18 sati na ZeGeVege festivalu, na glavnome zagrebačkom trgu, mag. nutr. Šimić govorit će o tome kako se profesionalno usmjerila na biljnu prehranu i o završenoj edukaciji o biljnoj prehrani, odnosno diplomi s prestižnog sveučilišta eCornell pomoću koje je postala certificirani nutricionist za biljnu prehranu.</para>
<para>Veći dio predavanja posvetit će knjizi „Biljna prehrana djece vrtićke dobi”. Vodeći se sve većim porastom zahtjeva za biljne obroke, knjiga donosi mnoštvo korisnih informacija te sažete smjernice i recepte za prehranu djece vegana – od potreba za nutrijentima u prehrani i načina planiranja obroka, preko uputa za lakši pronalazak veganskih proizvoda na policama trgovina, do praktičnih savjeta u kuhanju poput, primjerice, okusnih zamjena za jaja i mlijeko.</para>
<para>Mag. nutr. Šimić ističe: „Knjiga je namijenjena prvenstveno djelatnicima u vrtićima kako bi djeca vegani dobila kvalitetne biljne obroke i služi kao nadahnuće za raznovrsne recepte koji nam sve više trebaju u vrtićima bez obzira na prehrambeni stil djece. Knjiga može biti korisna i svakom roditelju.”</para>
<para>U Hrvatskoj je velik problem neupućenost djelatnika koji rade s djecom te roditelji vegetarijanci i vegani često nailaze na otpor i probleme. Iako je među stanovnicima Hrvatske trenutačno više od pet posto vegetarijanaca i vegana, a njihov broj stalno raste, taj rast ne prati i osposobljenost stručnjaka na području prehrane i zdravlja kako bi mogli pružiti objektivne informacije o pravilnoj veganskoj prehrani. Također, u Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih država, djeca u vrtićima nemaju osigurano pravo na veganski obrok, pa često ostaju gladna.
</para>
<para>Zbog navedenih razloga ova knjiga bit će ponuđena javnim institucijama koje više ne mogu negirati i ignorirati rastući broj odraslih i djece koji se hrane veg(etarij)anski. Nakon prvoga predstavljanja knjige na ZeGeVege festivalu, očekuju se predstavljanja za nutricioniste, liječnike i vrtićko osoblje. Prijatelji životinja knjigu će poslati i na adrese svih vrtića u Hrvatskoj.</para>
<para>Na www.prijatelji-zivotinja.hr može se potpisati <ulink url="http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=554">peticija za uvođenje veganskih obroka u vrtiće</ulink> i druge javne institucije te vidjeti program 11. ZeGeVege festivala 7. i 8. rujna 2018. Sastojat će se od stručnih savjetovanja, atraktivnih predavanja i praktičnih radionica. Posjetitelji ZeGeVege festivala tako će moći čuti nešto o veganstvu u trećoj životnoj dobi, o veganstvu i životu u pokretu, životu bez otpada, saznati kako jednostavno biti zdrav i fit vegan te naučiti kako napraviti veganske mađarice, čupavce, čokoladne praline i druge slastice, sir od suncokretovih sjemenki, omlet ili pohani kruh bez jaja itd.</para>
<para>Osim predavanja i radionica, uz nastupe plesnih skupina, edukativne sadržaje i primamljivu ponudu restorana i više od 100 štandova, ZeGeVege je 7. i 8. rujna nezaobilazni izvor pozitive za sve!</para>

Knjiga „Biljna prehrana djece vrtićke dobi” na ZeGeVege festivalu Povodom ZeGeVege festivala, Prijatelji životinja, u suradnji s nutricionisticom Ivanom Šimić, objavili su vrijedno stručno štivo na temu veganske prehrane djece vrtićke dobi, prvo takve vrste na hrvatskome jeziku Povodom ZeGeVege festivala, Prijatelji životinja, u suradnji s nutricionisticom Ivanom Šimić, objavili su vrijedno stručno štivo na temu veganske prehrane djece vrtićke dobi, prvo takve vrste na hrvatskome jeziku. Na predavanju u petak 7. rujna 2018. u 18 sati na ZeGeVege festivalu, na glavnome zagrebačkom trgu, mag. nutr. Šimić govorit će o tome kako se profesionalno usmjerila na biljnu prehranu i o završenoj edukaciji o biljnoj prehrani, odnosno diplomi s prestižnog sveučilišta eCornell pomoću koje je postala certificirani nutricionist za biljnu prehranu.
Veći dio predavanja posvetit će knjizi „Biljna prehrana djece vrtićke dobi”. Vodeći se sve većim porastom zahtjeva za biljne obroke, knjiga donosi mnoštvo korisnih informacija te sažete smjernice i recepte za prehranu djece vegana – od potreba za nutrijentima u prehrani i načina planiranja obroka, preko uputa za lakši pronalazak veganskih proizvoda na policama trgovina, do praktičnih savjeta u kuhanju poput, primjerice, okusnih zamjena za jaja i mlijeko.
Mag. nutr. Šimić ističe: „Knjiga je namijenjena prvenstveno djelatnicima u vrtićima kako bi djeca vegani dobila kvalitetne biljne obroke i služi kao nadahnuće za raznovrsne recepte koji nam sve više trebaju u vrtićima bez obzira na prehrambeni stil djece. Knjiga može biti korisna i svakom roditelju.”
U Hrvatskoj je velik problem neupućenost djelatnika koji rade s djecom te roditelji vegetarijanci i vegani često nailaze na otpor i probleme. Iako je među stanovnicima Hrvatske trenutačno više od pet posto vegetarijanaca i vegana, a njihov broj stalno raste, taj rast ne prati i osposobljenost stručnjaka na području prehrane i zdravlja kako bi mogli pružiti objektivne informacije o pravilnoj veganskoj prehrani. Također, u Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih država, djeca u vrtićima nemaju osigurano pravo na veganski obrok, pa često ostaju gladna.

Zbog navedenih razloga ova knjiga bit će ponuđena javnim institucijama koje više ne mogu negirati i ignorirati rastući broj odraslih i djece koji se hrane veg(etarij)anski. Nakon prvoga predstavljanja knjige na ZeGeVege festivalu, očekuju se predstavljanja za nutricioniste, liječnike i vrtićko osoblje. Prijatelji životinja knjigu će poslati i na adrese svih vrtića u Hrvatskoj.
Na www.prijatelji-zivotinja.hr može se potpisati peticija za uvođenje veganskih obroka u vrtiće i druge javne institucije te vidjeti program 11. ZeGeVege festivala 7. i 8. rujna 2018. Sastojat će se od stručnih savjetovanja, atraktivnih predavanja i praktičnih radionica. Posjetitelji ZeGeVege festivala tako će moći čuti nešto o veganstvu u trećoj životnoj dobi, o veganstvu i životu u pokretu, životu bez otpada, saznati kako jednostavno biti zdrav i fit vegan te naučiti kako napraviti veganske mađarice, čupavce, čokoladne praline i druge slastice, sir od suncokretovih sjemenki, omlet ili pohani kruh bez jaja itd.
Osim predavanja i radionica, uz nastupe plesnih skupina, edukativne sadržaje i primamljivu ponudu restorana i više od 100 štandova, ZeGeVege je 7. i 8. rujna nezaobilazni izvor pozitive za sve! Priopćenje za javnost 

biljna prehrana djece knjiga zegevege

Knjiga „Biljna prehrana djece vrtićke dobi” na ZeGeVege festivalu

<para>
 Na subotnjoj modnoj reviji u Hoću knjigu megastoreu (Bogovićeva 7, Zagreb) predstavljeni su najatraktivniji modeli školskih torbi brendova Disney, Star Wars, Cars, Frozen, Herlitz, Santoro, Belmil i Target, te školskog pribora M&amp;G i Profil Klett, a panel o važnosti pravilnog odabira školske torbe kojeg je vodila Katarina Moškatelo poslušali su i Bruno Šimleša, Uršula Tolj i Maja Vračarić
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Početak nove školske godine početak je novog ciklusa za svakog osnovnoškolca, a sa sobom redovito donosi i manje ili više slatke dileme kakvu školsku torbu odabrati. Školarci će najčešće birati prema dizajnu, a roditelji će pažnju pridati pravilnom odabiru školske torbe čiji će teret školarci nositi čitave godine.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b551646a-35a8-11eb-8945-0242ac12002b" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za razliku od prijašnjih godina, kada su roditelji potegli i do Austrije ili Njemačke kako bi nabavili kvalitetnu torbu, danas se na hrvatskom tržištu može naći više od tisuću raznih modela torbi i ruksaka. Cijene se kreću od stotinjak pa sve do vrtoglavih tisuću i petsto kuna, ponekad i više. Znajući da cijena ne garantira uvijek i kvalitetu, roditelji se prilikom kupovine školskih torbi najčešće raspituju među prijateljima i educiraju putem interneta.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="bec7a590-35a8-11eb-99aa-0242ac120015" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Torbe se, u principu, tradicionalno biraju prema spolu. Najčešći kupac školskih torbi su žene, odnosno mame, a njihov odabir ovisi o preferencijama djeteta u kombinaciji s racionalnim kriterijima. Ako majka kupuje torbu za dječaka, uglavnom bira sportske motive i na odabir ima puno različitih varijanti i funkcija, dok je s djevojčicama malo kompliciranije. One pretežno biraju torbe s određenim motivom, poput Hello Kitty ili Gorjuss, pa u tom slučaju majke imaju jako sužen odabir među torbama koje bi trebale zadovoljiti sve njihove kriterije"</emphasis>, ispričao je Zvonko Čubrić, jedan od suvlasnika knjižara Hoću knjigu, na panelu održanom u najvećoj knjižari u Hrvatskoj, Hoću knjigu Megastoreu u zagrebačkoj Bogovićevoj 7.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="bee0c8cc-35a8-11eb-b34a-0242ac13003b" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Panel je održan u nadi da će roditeljima pomoći u odabiru torbe relevantnim informacijama i savjetima, a uz Čubrića na panelu je sudjelovala i kineziologinja Lana Novota. Naime, u medijima je posljednjih godina sve češće prisutna tema težine školskih torbi i kakvo opterećenje ona uzrokuje na dječjim leđima, pa je panel bio idealan da se progovori i o građi djece, maksimalnom opterećenju dječjih leđa, te savjetima za pravilan odabir torbi.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="beda86ba-35a8-11eb-aff9-0242ac130030" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>''Dobra školska torba osigurava pravilno držanje učenika prilikom njenog nošenja. Najveći zdravstveni problem povezan s nepovoljnim utjecajem nošenja školskih torbi je nepravilno držanje tijela što uzrokuje bol najčešće u donjem dijelu leđa, vratu i ramenima, te umor lokomotornog sustava. Stoga kod odabira školske torbe valja paziti da ona bude što lakša, da se nosi na oba ramena, da je u što višem položaju na leđima djeteta, odnosno da ne visi nisko na leđima, te da bude što bliže leđima''</emphasis>, objašnjava Lana Novota te dodaje kako su torbe na kotačiće odličan izbor za djecu slabije konstitucije, nižeg rasta i kilaže kojima nošenje teške torbe stvara preveliki pritisak na kralježnicu i njene strukture.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b5f5f796-35a8-11eb-a429-0242ac12002c" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Matija Fojs, direktor hoću knjigu, Zvonko Čubrić, suvlasnik Hoću knjigu, Sanja Srdić Jungić, voditeljica marketinga i Jurica Čubrić, suvlasnik Hoću knjigu</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Danas je preporučena težina školske torbe do 15% težine tijela djeteta, a neka istraživanja i preporuke ukazuju da težina torbe ne smije prelaziti ni 10% tjelesne težine djeteta. Kod prvašića koji u prosjeku ima 24 kilograma, torba ne bi smjela biti teža od 3,6 kg, ako pratimo preporuku da školska torba teži do 15% tjelesne mase, odnosno 2,4 kg prema strožem kriteriju od 10% tjelesne mase djeteta. Ostvarenje ovih preporuka je i više nego upitno u Hrvatskoj, jer u stvarnosti težina torbe prvašića prelazi 6 kg, a prema nekim mjerenjima je teža čak i od 7 kg.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b5efdb68-35a8-11eb-a483-0242ac130028" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>"Umjetnost je napraviti torbu sa svim sigurnosnim funkcijama, a da teži samo kilogram ili manje. Dok su se torbe nekad radile s metalnim potpornjima za leđa, današnje torbe u sebi imaju kaširane kartone koji su istovremeno tvrdi i lagani. Nepisano je pravilo da torbe moraju imati reflektirajuće materijale sa svih strana, a dobro je znati i da većina dobavljača nudi garanciju od minimalno godinu dana. Svakako bih poručio roditeljima da torbe odaberu na mjestu na kojem mogu dobiti sve relevantne informacije i savjete, što često nije slučaj s velikim trgovačkim centrima"</emphasis>, zaključio je Čubrić.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b5d22118-35a8-11eb-8c98-0242ac12001d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon panela kojeg su roditelji s velikim interesom pratili, održana je modna revija na kojoj je 15 mališana agencije Fashion Team nosilo najatraktivnije torbe iz najnovijih kolekcija brandova Belmil, Herlitz, Santoro, Target i Connect, te torbe s popularnim motivima animiranih filmova Cars, Frozen, Disney i Star Wars, a koju su sa zanimanjem pogledali i Bruno Šimleša sa suprugom Majom i kćeri Anabelom, Uršula Tolj s kćeri Ewom, te direktorica izbora Miss Hrvatske Maja Vračarić.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="bee65896-35a8-11eb-b91a-0242ac130028" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Maja i Bruno Šimleša<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c030fdaa-35a8-11eb-a92c-0242ac120012" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uršula Tolj s kćeri Ewom<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b6727d66-35a8-11eb-a5d7-0242ac120019" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Lana Novota, kineziologinja, Zvonko Čubrić, suvlasnik lanca knjižara i Katarina Moškatelo, voditeljica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="bf8887b0-35a8-11eb-9d0e-0242ac12002f" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
DJ Rea</para>

Najljepši povratak u školu U knjižari Hoću knjiga saznali smo kako pravilno odabrati školsku torbu, te se upoznali s najatraktivnijim modelima torbi iz novih kolekcija poznatih brendova 
   Na subotnjoj modnoj reviji u Hoću knjigu megastoreu (Bogovićeva 7, Zagreb) predstavljeni su najatraktivniji modeli školskih torbi brendova Disney, Star Wars, Cars, Frozen, Herlitz, Santoro, Belmil i Target, te školskog pribora M&amp;G i Profil Klett, a panel o važnosti pravilnog odabira školske torbe kojeg je vodila Katarina Moškatelo poslušali su i Bruno Šimleša, Uršula Tolj i Maja Vračarić
   
   
Početak nove školske godine početak je novog ciklusa za svakog osnovnoškolca, a sa sobom redovito donosi i manje ili više slatke dileme kakvu školsku torbu odabrati. Školarci će najčešće birati prema dizajnu, a roditelji će pažnju pridati pravilnom odabiru školske torbe čiji će teret školarci nositi čitave godine.


   
   


   
Za razliku od prijašnjih godina, kada su roditelji potegli i do Austrije ili Njemačke kako bi nabavili kvalitetnu torbu, danas se na hrvatskom tržištu može naći više od tisuću raznih modela torbi i ruksaka. Cijene se kreću od stotinjak pa sve do vrtoglavih tisuću i petsto kuna, ponekad i više. Znajući da cijena ne garantira uvijek i kvalitetu, roditelji se prilikom kupovine školskih torbi najčešće raspituju među prijateljima i educiraju putem interneta.

   
   


   
   "Torbe se, u principu, tradicionalno biraju prema spolu. Najčešći kupac školskih torbi su žene, odnosno mame, a njihov odabir ovisi o preferencijama djeteta u kombinaciji s racionalnim kriterijima. Ako majka kupuje torbu za dječaka, uglavnom bira sportske motive i na odabir ima puno različitih varijanti i funkcija, dok je s djevojčicama malo kompliciranije. One pretežno biraju torbe s određenim motivom, poput Hello Kitty ili Gorjuss, pa u tom slučaju majke imaju jako sužen odabir među torbama koje bi trebale zadovoljiti sve njihove kriterije", ispričao je Zvonko Čubrić, jedan od suvlasnika knjižara Hoću knjigu, na panelu održanom u najvećoj knjižari u Hrvatskoj, Hoću knjigu Megastoreu u zagrebačkoj Bogovićevoj 7.

   
   


   
Panel je održan u nadi da će roditeljima pomoći u odabiru torbe relevantnim informacijama i savjetima, a uz Čubrića na panelu je sudjelovala i kineziologinja Lana Novota. Naime, u medijima je posljednjih godina sve češće prisutna tema težine školskih torbi i kakvo opterećenje ona uzrokuje na dječjim leđima, pa je panel bio idealan da se progovori i o građi djece, maksimalnom opterećenju dječjih leđa, te savjetima za pravilan odabir torbi.


   
   


   
   ''Dobra školska torba osigurava pravilno držanje učenika prilikom njenog nošenja. Najveći zdravstveni problem povezan s nepovoljnim utjecajem nošenja školskih torbi je nepravilno držanje tijela što uzrokuje bol najčešće u donjem dijelu leđa, vratu i ramenima, te umor lokomotornog sustava. Stoga kod odabira školske torbe valja paziti da ona bude što lakša, da se nosi na oba ramena, da je u što višem položaju na leđima djeteta, odnosno da ne visi nisko na leđima, te da bude što bliže leđima'', objašnjava Lana Novota te dodaje kako su torbe na kotačiće odličan izbor za djecu slabije konstitucije, nižeg rasta i kilaže kojima nošenje teške torbe stvara preveliki pritisak na kralježnicu i njene strukture.

   
   
   
Matija Fojs, direktor hoću knjigu, Zvonko Čubrić, suvlasnik Hoću knjigu, Sanja Srdić Jungić, voditeljica marketinga i Jurica Čubrić, suvlasnik Hoću knjigu

   
   Danas je preporučena težina školske torbe do 15% težine tijela djeteta, a neka istraživanja i preporuke ukazuju da težina torbe ne smije prelaziti ni 10% tjelesne težine djeteta. Kod prvašića koji u prosjeku ima 24 kilograma, torba ne bi smjela biti teža od 3,6 kg, ako pratimo preporuku da školska torba teži do 15% tjelesne mase, odnosno 2,4 kg prema strožem kriteriju od 10% tjelesne mase djeteta. Ostvarenje ovih preporuka je i više nego upitno u Hrvatskoj, jer u stvarnosti težina torbe prvašića prelazi 6 kg, a prema nekim mjerenjima je teža čak i od 7 kg.

   
   


   
   "Umjetnost je napraviti torbu sa svim sigurnosnim funkcijama, a da teži samo kilogram ili manje. Dok su se torbe nekad radile s metalnim potpornjima za leđa, današnje torbe u sebi imaju kaširane kartone koji su istovremeno tvrdi i lagani. Nepisano je pravilo da torbe moraju imati reflektirajuće materijale sa svih strana, a dobro je znati i da većina dobavljača nudi garanciju od minimalno godinu dana. Svakako bih poručio roditeljima da torbe odaberu na mjestu na kojem mogu dobiti sve relevantne informacije i savjete, što često nije slučaj s velikim trgovačkim centrima", zaključio je Čubrić.

   
   


   
Nakon panela kojeg su roditelji s velikim interesom pratili, održana je modna revija na kojoj je 15 mališana agencije Fashion Team nosilo najatraktivnije torbe iz najnovijih kolekcija brandova Belmil, Herlitz, Santoro, Target i Connect, te torbe s popularnim motivima animiranih filmova Cars, Frozen, Disney i Star Wars, a koju su sa zanimanjem pogledali i Bruno Šimleša sa suprugom Majom i kćeri Anabelom, Uršula Tolj s kćeri Ewom, te direktorica izbora Miss Hrvatske Maja Vračarić.


   
   
   
Maja i Bruno Šimleša
   
   
   
Uršula Tolj s kćeri Ewom
   
   
   
Lana Novota, kineziologinja, Zvonko Čubrić, suvlasnik lanca knjižara i Katarina Moškatelo, voditeljica
   
   
   
DJ Rea promo 

Najljepši povratak u školu

<para>Jedno pitanje s kojim se brojni roditelji često suočavaju je koje je ispravno vrijeme kada bi njihova djeca trebala ići na spavanje. Ako odu prerano, neće moći zaspati, zabavljat će se u krevetu, na kraju postati hiperaktivni i neće nikada zaspati. Ako odu prekasno, idući dan imat ćete mrzovoljne klince koji će jedva izdržati dan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na svu sreći postoje generalne preporuke koje bi mogle pomoći roditeljima. Po internetu se brzinom svjetlosti širi tablica iz jedne osnovne škole (Osnovne škole Wilson u Kenoshi, Wisconsinu, SAD) koja na veoma jednostavan način pokazuje kada bi i u kojoj dobi (i ovisno o vremenu buđenja) djeca trebala ići spavati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="beb2a0dc-35a8-11eb-bd2c-0242ac13003d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zbog čega je raspored spavanja važan?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ova tablica na Facebooku je podijeljena na stotine tisuća puta – i iz dobrog razloga. Svi mi znamo koliko je kvalitetan san važan za naše zdravlje, a pogotovo zdravlje naše djece. Brojna istraživanja pokazala su kako dosljedno vrijeme spavanja i vrijeme obroka značajno smanjuje rizik od pretilosti u dječjoj dobi. Osim toga, jedna studija otkrila je kako raniji odlazak na počinak može pozitivno utjecati na cjelokupnu obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ova tablica ne pokazuje preporučeno vrijeme za spavanje prije dobi od 5 godina pa vam donosimo i ovdje generalne preporuke:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Dojenčad od 4 do 12 mjeseci trebaju 12 do 16 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca od 1 do 2 godine trebaju 11 do 14 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca od 3 do 5 godina trebaju 10 do 13 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Djeca od 6 do 12 godina trebaju spavati od 9 do 12 sati noću</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tinejdžeri bi trebali spavati od 8 do 10 sati noću</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Naravno, uvijek postoje iznimke jer svatko od nas ima svoje potrebe (kao što je jedna osoba komentirala na Facebooku: "Ovo je odlično u teoriji, ali nije za moje dijete").<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
No, svejedno uvijek je od pomoći imati neke generalne smjernice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako da djecu potaknemo da ranije odu u krevet?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prije svega, stručnjaci kažu da moramo ograničiti vrijeme pred zaslonima (TV, računalo, tablet, mobitel) prije spavanja. Plava svjetlost koja se emitira iz zaslona može odgoditi oslobađanje melatonina koji je ključan za kvalitetno spavanje, povećati budnost i 'resetirati' unutarnji sat tijela na kasniji raspored.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Preporučuje se da se sva elektronika ove vrste gasi jedan do dva sata prije spavanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Veoma je važna dosljedna rutina spavanja (i prije spavanja): primjerice umirujuća kupka ili tuširanje, pranje zubi i dobra knjigu. No što god vi odlučite uključiti u vašu rutinu prije spavanja pomoći će djetetu da brže i lakše zaspi – i što ranije u djetinjstvu s time počnete, to bolje!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kakva je situacija kod vas? Kada djeca idu u krevet i koliko spavaju?</para>

Kada bi dijete trebalo na spavanje i koliko mu je sati sna potrebno? Ovo su zaista korisni savjeti Jedno pitanje s kojim se brojni roditelji često suočavaju je koje je ispravno vrijeme kada bi njihova djeca trebala ići na spavanje. Ako odu prerano, neće moći zaspati, zabavljat će se u krevetu, na kraju postati hiperaktivni i neće nikada zaspati. Ako odu prekasno, idući dan imat ćete mrzovoljne klince koji će jedva izdržati dan.
   
Na svu sreći postoje generalne preporuke koje bi mogle pomoći roditeljima. Po internetu se brzinom svjetlosti širi tablica iz jedne osnovne škole (Osnovne škole Wilson u Kenoshi, Wisconsinu, SAD) koja na veoma jednostavan način pokazuje kada bi i u kojoj dobi (i ovisno o vremenu buđenja) djeca trebala ići spavati.
 


   


   
   Zbog čega je raspored spavanja važan?
   
   
Ova tablica na Facebooku je podijeljena na stotine tisuća puta – i iz dobrog razloga. Svi mi znamo koliko je kvalitetan san važan za naše zdravlje, a pogotovo zdravlje naše djece. Brojna istraživanja pokazala su kako dosljedno vrijeme spavanja i vrijeme obroka značajno smanjuje rizik od pretilosti u dječjoj dobi. Osim toga, jedna studija otkrila je kako raniji odlazak na počinak može pozitivno utjecati na cjelokupnu obitelj.
   
Ova tablica ne pokazuje preporučeno vrijeme za spavanje prije dobi od 5 godina pa vam donosimo i ovdje generalne preporuke:


   
      Dojenčad od 4 do 12 mjeseci trebaju 12 do 16 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)
   
   
      Djeca od 1 do 2 godine trebaju 11 do 14 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)
   
   
      Djeca od 3 do 5 godina trebaju 10 do 13 sati sna (uključujući popodnevno spavanje)
   
   
      Djeca od 6 do 12 godina trebaju spavati od 9 do 12 sati noću
   
   
      Tinejdžeri bi trebali spavati od 8 do 10 sati noću
   


Naravno, uvijek postoje iznimke jer svatko od nas ima svoje potrebe (kao što je jedna osoba komentirala na Facebooku: "Ovo je odlično u teoriji, ali nije za moje dijete").
   
No, svejedno uvijek je od pomoći imati neke generalne smjernice.
   
   Kako da djecu potaknemo da ranije odu u krevet?
   
   
Prije svega, stručnjaci kažu da moramo ograničiti vrijeme pred zaslonima (TV, računalo, tablet, mobitel) prije spavanja. Plava svjetlost koja se emitira iz zaslona može odgoditi oslobađanje melatonina koji je ključan za kvalitetno spavanje, povećati budnost i 'resetirati' unutarnji sat tijela na kasniji raspored.
   
Preporučuje se da se sva elektronika ove vrste gasi jedan do dva sata prije spavanja.
   
Veoma je važna dosljedna rutina spavanja (i prije spavanja): primjerice umirujuća kupka ili tuširanje, pranje zubi i dobra knjigu. No što god vi odlučite uključiti u vašu rutinu prije spavanja pomoći će djetetu da brže i lakše zaspi – i što ranije u djetinjstvu s time počnete, to bolje!
   
   
Kakva je situacija kod vas? Kada djeca idu u krevet i koliko spavaju? M.N. 

Kada bi dijete trebalo na spavanje i koliko mu je sati sna potrebno?

<para> Od tada do danas ''rastao je'' i razvijao se kako bi vašim malenima pružio što više zabave i znanja.</para>
<para>Povodom svog rođendana Psić je pripremio proslave u Rijeci, Splitu i Zagrebu na dolje navedenim terminima i prodajnim mjestima.
</para>
<heading2>Psić Sveznalica poziva vas na zabavu i proslavu!</heading2>
<heading4>Raspored proslava:</heading4>
<para>
 25.8. - Rijeka 
</para>
<para>Tower Centar Rijeka – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Ztc – Muller trgovina 17 – 19 sati</para>
<para>
 1.9. - Split
</para>
<para>City Center one – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Mall of Split – Bubamara trgovina 17 – 19 sati</para>
<para>
 8.9. - Zagreb 
</para>
<para>City Center one West – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Arena Centar – Muller trgovina 10 – 12 sati</para>
<para>
 9.9. - Zagreb
</para>
<para>City Center one East – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati</para>
<para>Dođite upoznati pravog Psića Sveznalicu. Očekuju vas baloni, pokloni i akcijski popusti na Fisher-Price igračkama!
</para>
<para>Iskoristite priliku i odaberite jednu od Fisher-Price igračaka za sveznalice koje omogućuju da dijete uči kroz zabavu u udobnosti obiteljskog okruženja. Cijela kolekcija igračaka bazirana je na poznatim predmetima i svakodnevnim otkrićima. Jer kad se dijete osjeća kao kod kuće, igrat će se još i više!</para>
<para/>
<heading2>Igračke koje "rastu" zajedno s djetetom</heading2>
<para>
Mnoge od igračaka za sveznalice sada su i s tehnologijom <emphasis>Razine znanja</emphasis>
 s kojom igračke ''rastu'' zajedno s vašim djetetom! Fisher-Price tehnologija Razine znanja omogućuje vam da odaberete razinu koja najbolje odgovara vašem djetetu!</para>
<para>Svaka igračka ima 3 razine igranja:
1. Istraživanje – 6+ mjeseci
2. Poticanje – 12+ mjeseci
3. Mašta – 18+ mjeseci</para>
<para>Možete odabrati razinu koja svojim sadržajem (pjesmicama, frazama i zvukovima) najbolje odgovara dobi djeteta.</para>
<para>Fisher-Price igračke s tehnologijom Razine znanja su Psića i Seka Sveznalica, Tablet i Torta, a asortiman čine i Pametni telefon, Daljinski za sveznalice, Knjiga za sveznalice, Lončić za sveznalice , Mifrofon za sveznalice i Ključevi za brojanje.
</para>
<para>Pročitajte više na internetskim stranicama <ulink url="https://www.fisher-price.com/hr_HR/index.html">
 Fisher-Price
 </ulink>.</para>

Psić Sveznalica slavi 10. rođendan i svi ste pozvani na proslavu! Psić Sveznalica slavi 10 godina postojanja u Hrvatskoj. Prvi Psić je na hrvatsko tržište došao 13.8.2008.  Od tada do danas ''rastao je'' i razvijao se kako bi vašim malenima pružio što više zabave i znanja.
Povodom svog rođendana Psić je pripremio proslave u Rijeci, Splitu i Zagrebu na dolje navedenim terminima i prodajnim mjestima.

Psić Sveznalica poziva vas na zabavu i proslavu!
Raspored proslava:

   25.8. - Rijeka 

Tower Centar Rijeka – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Ztc – Muller trgovina 17 – 19 sati

   1.9. - Split

City Center one – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Mall of Split – Bubamara trgovina 17 – 19 sati

   8.9. - Zagreb 

City Center one West – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Arena Centar – Muller trgovina 10 – 12 sati

    9.9. - Zagreb

City Center one East – Baby Center trgovina 10 – 12 sati
Muller trgovina 12 – 14 sati
Dođite upoznati pravog Psića Sveznalicu. Očekuju vas baloni, pokloni i akcijski popusti na Fisher-Price igračkama!

Iskoristite priliku i odaberite jednu od Fisher-Price igračaka za sveznalice koje omogućuju da dijete uči kroz zabavu u udobnosti obiteljskog okruženja. Cijela kolekcija igračaka bazirana je na poznatim predmetima i svakodnevnim otkrićima. Jer kad se dijete osjeća kao kod kuće, igrat će se još i više!

Igračke koje "rastu" zajedno s djetetom

Mnoge od igračaka za sveznalice sada su i s tehnologijom Razine znanja
    s kojom igračke ''rastu'' zajedno s vašim djetetom! Fisher-Price tehnologija Razine znanja omogućuje vam da odaberete razinu koja najbolje odgovara vašem djetetu!
Svaka igračka ima 3 razine igranja:
1. Istraživanje – 6+ mjeseci
2. Poticanje – 12+ mjeseci
3. Mašta – 18+ mjeseci
Možete odabrati razinu koja svojim sadržajem (pjesmicama, frazama i zvukovima) najbolje odgovara dobi djeteta.
Fisher-Price igračke s tehnologijom Razine znanja su Psića i Seka Sveznalica, Tablet i Torta, a asortiman čine i Pametni telefon, Daljinski za sveznalice, Knjiga za sveznalice, Lončić za sveznalice , Mifrofon za sveznalice i Ključevi za brojanje.

Pročitajte više na internetskim stranicama 
      Fisher-Price
   . Sponzorirani članak 

psic sveznalica

Psić Sveznalica slavi 10. rođendan i svi ste pozvani na proslavu!

<para>Priče i slikovnice oduvijek su bile nezaobilazni dio odgoja predškolske djece jer u njima leži neobjašnjivo vrelo kreativnosti koje razvija njihovu maštu i snove koje će jednoga dana možda poželjeti slijediti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca te dobi još ne znaju sama čitati, stoga im je nevjerojatno zabavno kada im roditelji ili tete u vrtiću pročitaju priču nakon koje raspravljaju o likovima i situacijama u kojima su se isti našli. Takve priče razbuđuju njihova osjetila, čine im svijet ljepšim i vesele ih, a što je najvažnije od svega, kroz njih jako puno nauče.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Niže u tekstu navodimo nekoliko razloga zašto biste svom djetetu trebali kupovati što više slikovnica i priča za djecu i zajedno s njima sudjelovati u tom uzbudljivom iskustvu čitanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 PROŠIRIVANJE VOKABULARA
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čitanje potiče proširivanje dječjeg vokabulara i njihovog znanja o određenim temama koje su zastupljene u pojedinim poučnim pričama i situacijama u kojima se ponuđeni likovi iz slikovnica nađu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 MAŠTANJE
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Proširivanje dječje mašte važno je jer im se kroz približavanje određene priče omogućuje posjet mjestima koja nikada nisu posjetili, te upoznavanje ljudi i događaja koje još nisu iskusili. Vrlo je važno obogatiti dječju maštu jer na taj način stvaraju posebne spone za razgovor o raznim kulturama, mjestima i ljudima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 RAZVOJ KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kroz čitanje, djeca razvijaju svoje kognitivne sposobnosti, jačaju svoj govor i razmišljanja, što će im u kasnijoj dobi biti od iznimne važnosti jer će ojačati vještinu samostalnog čitanja i pisanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 JAČANJE SAMOPOUZDANJA DJETETA
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čitanjem se jača samopoudanje djeteta, dopušta im se da bolje razumiju svoje misli, osjećaje i razlikuju ono što vole od onoga što ne vole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 RAZVIJANJE KONCENTRACIJE
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz praćenje pojedine priče i pustolovine likova, jačamo i razvijamo djetetovu koncentraciju što im omogućava da se usredotoče i bolje vizualiziraju svoje misli, te na nauče više o povezanosti slova i tona glasa.</para>

Važnost čitanja djeci vrtićke dobi Saznajte zašto biste svom djetetu trebali kupovati što više slikovnica i priča za djecu i zajedno s njima sudjelovati u tom uzbudljivom iskustvu čitanja Priče i slikovnice oduvijek su bile nezaobilazni dio odgoja predškolske djece jer u njima leži neobjašnjivo vrelo kreativnosti koje razvija njihovu maštu i snove koje će jednoga dana možda poželjeti slijediti.
   
Djeca te dobi još ne znaju sama čitati, stoga im je nevjerojatno zabavno kada im roditelji ili tete u vrtiću pročitaju priču nakon koje raspravljaju o likovima i situacijama u kojima su se isti našli. Takve priče razbuđuju njihova osjetila, čine im svijet ljepšim i vesele ih, a što je najvažnije od svega, kroz njih jako puno nauče.
   
Niže u tekstu navodimo nekoliko razloga zašto biste svom djetetu trebali kupovati što više slikovnica i priča za djecu i zajedno s njima sudjelovati u tom uzbudljivom iskustvu čitanja.
   
   PROŠIRIVANJE VOKABULARA
   
Čitanje potiče proširivanje dječjeg vokabulara i njihovog znanja o određenim temama koje su zastupljene u pojedinim poučnim pričama i situacijama u kojima se ponuđeni likovi iz slikovnica nađu.
   
   MAŠTANJE
   
Proširivanje dječje mašte važno je jer im se kroz približavanje određene priče omogućuje posjet mjestima koja nikada nisu posjetili, te upoznavanje ljudi i događaja koje još nisu iskusili. Vrlo je važno obogatiti dječju maštu jer na taj način stvaraju posebne spone za razgovor o raznim kulturama, mjestima i ljudima.
   
   RAZVOJ KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI
   
Kroz čitanje, djeca razvijaju svoje kognitivne sposobnosti, jačaju svoj govor i razmišljanja, što će im u kasnijoj dobi biti od iznimne važnosti jer će ojačati vještinu samostalnog čitanja i pisanja.
   
   JAČANJE SAMOPOUZDANJA DJETETA
   
Čitanjem se jača samopoudanje djeteta, dopušta im se da bolje razumiju svoje misli, osjećaje i razlikuju ono što vole od onoga što ne vole.
   
   RAZVIJANJE KONCENTRACIJE
   
Uz praćenje pojedine priče i pustolovine likova, jačamo i razvijamo djetetovu koncentraciju što im omogućava da se usredotoče i bolje vizualiziraju svoje misli, te na nauče više o povezanosti slova i tona glasa. D.M. 

Važnost čitanja djeci vrtićke dobi

<para>Prva sauna za bebe u Austriji čeka majke i djecu koja se žele opuštati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Može se posjećivati na više dana u tjednu. Riječ je o jedinstvenoj sauni za bebe diljem Austrije. Roditelji se mogu opuštati te uživati u wellnesu dok obraćaju pažnju na zdravlje djeteta.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b73100e2-35a8-11eb-b7a0-0242ac130012" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prema najnovijim liječničkim istraživanjima koja je izvodilo Sveučililište Otto-von-Guericke u Magdeburgu vrijeme provedeno u sauni zdravo je i za male bebe. Znojenje do odgovarajuće mjere stabilizira blagostanje i imunsku sustav djeteta. Sauna ima sljedećih učinaka: ojačavaju se mišići i organizam, razvijaju se motorika i spretnost, poboljšava se otpornost, odnosno pozitivno djeluje na mozak, dišne organe, srce, krvotok, te ima dobrotvoran učinak na kožu i metabolizam, doprinosi socijalizaciji.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b7a849e0-35a8-11eb-a595-0242ac130036" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Temperatura saune za bebe Sonnentherme iznosi 60-70°C. Djeca u sauni s majkom provode 3-5 minuta te se na taj način, u ugodnom okruženju, mogu predati majčinom zagrljaju. Nakon toga slijedi kratka šetnja na svježem zraku te otprilike 5 minuta ronjenja u mlakoj vodi, a zatim sušenje, oblačenje, rehidratacija i odmaranje. Prije saune preporučuje se plivanje za bebe. Prije nego što se bebe opuste u sauni mogu se lagano i zaigrano kupati u toploj termalnoj vodi (25 min).
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b7343d02-35a8-11eb-a764-0242ac130023" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dodatne informacije možete pronaći na stranicama: <ulink url="http://www.sonnentherme.at/hr">www.sonnentherme.at/hr</ulink> i <ulink url="http://www.sonnenpark.at/hr">www.sonnenpark.at/hr</ulink>.</para>

Prva sauna za bebe u Austriji u vodenom parku Sonnentherme Sonnentherme čeka goste s odličnim programima za odmor na kišnim jesenjim danima: plivanjem, brčkanjem, te kupanjem u ugodno toploj termelnoj vodi. Prva sauna za bebe u Austriji čeka majke i djecu koja se žele opuštati.
   
Može se posjećivati na više dana u tjednu. Riječ je o jedinstvenoj sauni za bebe diljem Austrije. Roditelji se mogu opuštati te uživati u wellnesu dok obraćaju pažnju na zdravlje djeteta.


   
   


   
Prema najnovijim liječničkim istraživanjima koja je izvodilo Sveučililište Otto-von-Guericke u Magdeburgu vrijeme provedeno u sauni zdravo je i za male bebe. Znojenje do odgovarajuće mjere stabilizira blagostanje i imunsku sustav djeteta. Sauna ima sljedećih učinaka: ojačavaju se mišići i organizam, razvijaju se motorika i spretnost, poboljšava se otpornost, odnosno pozitivno djeluje na mozak, dišne organe, srce, krvotok, te ima dobrotvoran učinak na kožu i metabolizam, doprinosi socijalizaciji.


   
   


   
Temperatura saune za bebe Sonnentherme iznosi 60-70°C. Djeca u sauni s majkom provode 3-5 minuta te se na taj način, u ugodnom okruženju, mogu predati majčinom zagrljaju. Nakon toga slijedi kratka šetnja na svježem zraku te otprilike 5 minuta ronjenja u mlakoj vodi, a zatim sušenje, oblačenje, rehidratacija i odmaranje. Prije saune preporučuje se plivanje za bebe. Prije nego što se bebe opuste u sauni mogu se lagano i zaigrano kupati u toploj termalnoj vodi (25 min).


   
   


   
Dodatne informacije možete pronaći na stranicama: www.sonnentherme.at/hr i www.sonnenpark.at/hr. promo 

Prva sauna za bebe u Austriji u vodenom parku Sonnentherme

<para>U Hrvatskoj su zabilježeni prvi slučajevi groznice uzrokovane takozvanim virusom Zapadnog Nila, pa su mnogi roditelji zabrinuti Kod straha i zabrinutosti najbolje se informirati, pa vam donosimo nekoliko osnovnih informacija o kakvoj se bolesti radi, koliko je opasna i imate li razloga za zabrinutost.
</para>
<heading4>Kako se osoba može zaraziti?</heading4>
<para>
Virus Zapadnog Nila se prenosi ubodom zaraženog komarca, a izvor zaraze su velike ptice. Komarac se virusom zarazi nakon sisanja krvi ptica. S obzirom da je Hrvatska tranzitna zemlja za mnoge ptice selice i stanište mnogih ptičjih vrsta, a uz to i pogodna za lijeganje komaraca, nije čudno da se svako toliko pojavi groznica uzrokovana ovim virusom.</para>
<para>Čovjek se virusom ne može zaraziti direktno od ptice.
</para>
<heading4>Je li osoba zaražena virusom zarazna za druge?</heading4>
<para>
Zaraženi ne prenosi bolest na druge, ali je iznimno važno da se javi liječniku kako bi se napravili testovi, utvrdila bolest, dogovorilo liječenje i kako bi se informacija prenijela epidemiolozima koji će potom provesti potrebne mjere prevencije na području na kojem se insekti skupljaju.
</para>
<heading4>Koji su simptomi groznice i tko su osjetljive skupine?</heading4>
<para>
Simptomi groznice uzrokovane virusom Zapadnog Nila vrlo su slični gripi - visoka temperatura, glavobolja, slabost tijela, malaksalost i dezorijentacija. Kod nekih zaraženih pacijenata javljaju se i kožni osip i povećani limfni čvorovi. Bolest teže pogađa starije osobe s postojećim kroničnim oboljenjima (poput dijabetesa), a u toj dobnoj skupini zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva u Europi kada se bolest razvila u meningitis ili encefalitis (upala mozga).
</para>
<heading4>Kako izgleda liječenje?</heading4>
<para>
Kod blažih simptoma liječnici neće pripisivati nikakve specifične terapije već će savjetovati stari dobri recept - ostati u krevetu, iznojiti se, piti puno tekućine i eventualno uzeti tablete protiv bolova ili za snižavanje temperature. Kod teže kliničke slike, oboljeli se hospitalizira kako bi se pratilo stanje i spriječio razvoj bolesti u smjeru meningitisa i upale mozga.</para>
<para>Djeci se obično kod blagih simptoma pripisuje paracetamol kako bi se spriječile eventualne komplikacije.</para>
<para>Cjepivo za virus Zapadnog Nila još uvijek ne postoji.
</para>
<heading4>Ima li mjesta panici i kako se zaštititi?</heading4>
<para>
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo poručuju da nema razloga za paniku. Prevencija bolesti svodi se na mjere osobne zaštite, što znači da svatko od nas treba provoditi mjere zaštite od uboda komaraca. Više o "borbi" protiv komaraca pisali smo u članku niže, pa ga svakako pročitajte.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/ljetna-opasnost-komarci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Sve što trebate znati o groznici i virusu Zapadnog Nila U Hrvatskoj su zabilježeni prvi slučajevi groznice uzrokovane takozvanim virusom Zapadnog Nila, pa su mnogi roditelji zabrinuti. U Hrvatskoj su zabilježeni prvi slučajevi groznice uzrokovane takozvanim virusom Zapadnog Nila, pa su mnogi roditelji zabrinuti Kod straha i zabrinutosti najbolje se informirati, pa vam donosimo nekoliko osnovnih informacija o kakvoj se bolesti radi, koliko je opasna i imate li razloga za zabrinutost.

Kako se osoba može zaraziti?

Virus Zapadnog Nila se prenosi ubodom zaraženog komarca, a izvor zaraze su velike ptice. Komarac se virusom zarazi nakon sisanja krvi ptica. S obzirom da je Hrvatska tranzitna zemlja za mnoge ptice selice i stanište mnogih ptičjih vrsta, a uz to i pogodna za lijeganje komaraca, nije čudno da se svako toliko pojavi groznica uzrokovana ovim virusom.
Čovjek se virusom ne može zaraziti direktno od ptice.

Je li osoba zaražena virusom zarazna za druge?

Zaraženi ne prenosi bolest na druge, ali je iznimno važno da se javi liječniku kako bi se napravili testovi, utvrdila bolest, dogovorilo liječenje i kako bi se informacija prenijela epidemiolozima koji će potom provesti potrebne mjere prevencije na području na kojem se insekti skupljaju.

Koji su simptomi groznice i tko su osjetljive skupine?

Simptomi groznice uzrokovane virusom Zapadnog Nila vrlo su slični gripi - visoka temperatura, glavobolja, slabost tijela, malaksalost i dezorijentacija. Kod nekih zaraženih pacijenata javljaju se i kožni osip i povećani limfni čvorovi. Bolest teže pogađa starije osobe s postojećim kroničnim oboljenjima (poput dijabetesa), a u toj dobnoj skupini zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva u Europi kada se bolest razvila u meningitis ili encefalitis (upala mozga).

Kako izgleda liječenje?

Kod blažih simptoma liječnici neće pripisivati nikakve specifične terapije već će savjetovati stari dobri recept - ostati u krevetu, iznojiti se, piti puno tekućine i eventualno uzeti tablete protiv bolova ili za snižavanje temperature. Kod teže kliničke slike, oboljeli se hospitalizira kako bi se pratilo stanje i spriječio razvoj bolesti u smjeru meningitisa i upale mozga.
Djeci se obično kod blagih simptoma pripisuje paracetamol kako bi se spriječile eventualne komplikacije.
Cjepivo za virus Zapadnog Nila još uvijek ne postoji.

Ima li mjesta panici i kako se zaštititi?

Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo poručuju da nema razloga za paniku. Prevencija bolesti svodi se na mjere osobne zaštite, što znači da svatko od nas treba provoditi mjere zaštite od uboda komaraca. Više o "borbi" protiv komaraca pisali smo u članku niže, pa ga svakako pročitajte.

   
      
   
 Jelena Kovačić 

tigrasti komarac zika virus pixabay

Sve što trebate znati o groznici i virusu Zapadnog Nila

<para>Nije neobično da se kod nekih žena u ranim stadijima trudnoće pojavi implantacijsko krvarenje. Svako krvarenje koje se ne odnosi na implantacijsko, može biti znak spontanog pobačaja. Oko 25% svih trudnoća završi spontanim pobačajem, a oko polovica prijetećih pobačaja se smiri i trudnoća se normalno nastavi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kad se pojavljuje implantacijsko krvarenje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Implantacijsko krvarenje se javlja u vrlo ranom stadiju trudnoće, kao posljedica usađivanja oplođene jajne stanice u maternicu (endometrij). Implantacijsko krvarenje se javlja 6-12 dana nakon začeća. Ovo krvarenje bi se vremenski moglo poklopiti s danom kad očekujete mjesečnicu.
</para>
<para>
 Znakovi implantacijskog krvarenja:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Znakovi implantacijskog krvarenja se razlikuju od trudnice do trudnice. Obično je vrlo slabo,  znatno slabije od normalne mjesečnice.</para>
<para>
 Boja implantacijskog krvarenja:
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Boja implantacijskog krvarenja može varirati od svjetlo crvene do smeđe. Svjetlocrveno implantacijsko krvarenje značida postoji aktivno područje krvarenja unutar maternice i da se krv brzo slijeva u vaginu. Može značiti da se implantacija upravo dogodila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Smeđa boja implantacijskog krvarenja se odnosi na staru krv. Kad vidite smeđi trag krvi, to znači da se prilikom usađivanja oplođene jajne stanice pojavilo malo krvi. Ta je krv ostala neko vrijeme u maternici, prije nego ste je primjetili na rublju.</para>
<para>
 Koliko dugo traje implantacijsko krvarenje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U većini slučajeva, implantacijsko krvarenje traje od nekoliko minuta, do par dana. Ako traje duže od par dana, može se raditi o vaginalnoj infekciji ili opasnosti od spontanog pobačaja.</para>
<para>
 Koliko je obilno implantacijsko krvarenje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Obilno implantacijsko krvarenje je neuobičajena pojava. Kod implantacijskog krvarenja obično primjetite crvenkasti ili smeđkasti iscjedak kod brisanja.</para>
<para>
 Grčevi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Može se dogoditi da implantacijsko krvarenje poprate grčevi. Možda ćete osjetiti samo grčeve, bez krvarenja. Razlog pojave grčeva je usadnja oplođene jajne stanice u endometrij, uslijed čega dolazi do kontrakcije mišića maternice.  Ove kontrakcije pritišću završetke živaca, pa se zbog toga javlja blaga do umjerena bol, slična menstrualnoj, a traje oko 24 do 48 sati.</para>
<para>
 Što učiniti kad primjetite znakove implantacijskog krvarenja?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nemojte paničariti ako imate neki od gore navedenih znakova implantacijskog krvarenja. 50% svih slučajeva implantacijskog krvarenja završi normalnom trudnoćom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Saznajte svoju krvnu grupu. Ovisno o partnerovoj krvnoj grupi i vašoj rhesus negativnoj krvnoj grupi, možda ćete trebati primiti injekciju Rh-imuno globulina unutar 24 sata od bilo kakvog krvarenja u trudnoći.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako sumnjate na trudnoću i smatrate da se radi o implantacijskom krvarenju, napravite test na trudnoću. Ukoliko je test pozitivan, a ne znate koji vam je Rhesus-faktor, obavezno se javite ginekologu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Za vrijeme krvarenja nemojte stavljati tampon, kupati se ili imati seksualne odnose. Pratite da li se krvarenje pojačava ili smanjuje i koliko uložaka ste potrošili. Ako osjetite da se krvarenje pojačava ili traje duže od 2 dana, odmah nazovite liječnika.</para>

Implantacijsko krvarenje u trudnoći Krvarenju u trudnoći treba pristupiti s oprezom Nije neobično da se kod nekih žena u ranim stadijima trudnoće pojavi implantacijsko krvarenje. Svako krvarenje koje se ne odnosi na implantacijsko, može biti znak spontanog pobačaja. Oko 25% svih trudnoća završi spontanim pobačajem, a oko polovica prijetećih pobačaja se smiri i trudnoća se normalno nastavi.
   
   Kad se pojavljuje implantacijsko krvarenje?
   
Implantacijsko krvarenje se javlja u vrlo ranom stadiju trudnoće, kao posljedica usađivanja oplođene jajne stanice u maternicu (endometrij). Implantacijsko krvarenje se javlja 6-12 dana nakon začeća. Ovo krvarenje bi se vremenski moglo poklopiti s danom kad očekujete mjesečnicu.


   Znakovi implantacijskog krvarenja:
   
Znakovi implantacijskog krvarenja se razlikuju od trudnice do trudnice. Obično je vrlo slabo,  znatno slabije od normalne mjesečnice.

   Boja implantacijskog krvarenja:
   
Boja implantacijskog krvarenja može varirati od svjetlo crvene do smeđe. Svjetlocrveno implantacijsko krvarenje značida postoji aktivno područje krvarenja unutar maternice i da se krv brzo slijeva u vaginu. Može značiti da se implantacija upravo dogodila.
Smeđa boja implantacijskog krvarenja se odnosi na staru krv. Kad vidite smeđi trag krvi, to znači da se prilikom usađivanja oplođene jajne stanice pojavilo malo krvi. Ta je krv ostala neko vrijeme u maternici, prije nego ste je primjetili na rublju.

   Koliko dugo traje implantacijsko krvarenje?
   
U većini slučajeva, implantacijsko krvarenje traje od nekoliko minuta, do par dana. Ako traje duže od par dana, može se raditi o vaginalnoj infekciji ili opasnosti od spontanog pobačaja.

   Koliko je obilno implantacijsko krvarenje?
   
Obilno implantacijsko krvarenje je neuobičajena pojava. Kod implantacijskog krvarenja obično primjetite crvenkasti ili smeđkasti iscjedak kod brisanja.

   Grčevi
   
Može se dogoditi da implantacijsko krvarenje poprate grčevi. Možda ćete osjetiti samo grčeve, bez krvarenja. Razlog pojave grčeva je usadnja oplođene jajne stanice u endometrij, uslijed čega dolazi do kontrakcije mišića maternice.  Ove kontrakcije pritišću završetke živaca, pa se zbog toga javlja blaga do umjerena bol, slična menstrualnoj, a traje oko 24 do 48 sati.

   Što učiniti kad primjetite znakove implantacijskog krvarenja?
   
Nemojte paničariti ako imate neki od gore navedenih znakova implantacijskog krvarenja. 50% svih slučajeva implantacijskog krvarenja završi normalnom trudnoćom.
   
Saznajte svoju krvnu grupu. Ovisno o partnerovoj krvnoj grupi i vašoj rhesus negativnoj krvnoj grupi, možda ćete trebati primiti injekciju Rh-imuno globulina unutar 24 sata od bilo kakvog krvarenja u trudnoći.
   
Ako sumnjate na trudnoću i smatrate da se radi o implantacijskom krvarenju, napravite test na trudnoću. Ukoliko je test pozitivan, a ne znate koji vam je Rhesus-faktor, obavezno se javite ginekologu.
   
Za vrijeme krvarenja nemojte stavljati tampon, kupati se ili imati seksualne odnose. Pratite da li se krvarenje pojačava ili smanjuje i koliko uložaka ste potrošili. Ako osjetite da se krvarenje pojačava ili traje duže od 2 dana, odmah nazovite liječnika. Žena.hr 

Implantacijsko krvarenje u trudnoći

<para>Davno su prošla vremena otkad su dječja kolica bila teška, komplicirana za nositi, sklapati i rasklapati. Kako napreduje tehnologija, novi proizvodi i usluge, tako nam uvelike poboljšava kvalitetu života. Stoga su dječja kolica nove generacije danas izuzetno lagana za korištenje, a tu se posebno ističu kolica Babyzen YOYO. Lako pokretljiva, s odličnim amortizerima na kotačima, sjajna su za svakodnevnu šetnju po gradu ili pak vježbanje u prirodi. Iznimno se lako rastvaraju i sklapaju, a mogu se nositi i kao torba ili voziti jednom rukom. Potreban im je minimalan prostor za spremanje te se mogu nositi u avion kao ručna prtljaga, što može biti veoma korisno svim ljubiteljima putovanja, koji se sada ne moraju odreći svoje omiljene aktivnosti. S ovim kolicima nikad nije bilo lakše raditi svakodnevne stvari, pa čak i vježbati na otvorenom. Vašem djetetu to može biti vrlo zabavno, a vi ćete napraviti nešto korisno za svoje tijelo i um. Dolaze u nekoliko elegantnih boja, poput svijetlosive, prljavoružičaste i smireno tamnoplave, a uz njih još dobivate i vreću za spremanje, rasklopivi suncobran sa zaštitom (UPF 50+) i uključen pokrov za kišu. Košara dolazi u XXL veličini, no sama kolica su lagana poput pera, oko 6 kg, ovisno o samoj verziji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Babyzen YOYO kolica omogućit će vam da sa svojom bebicom radite sve one stvari koje ste s lakoćom radili prije nego ste postali majka, bilo da se radi o aktivnosti poput jogginga, nalaska s prijateljima na piću ili pak prekooceanskog leta. Pametna i moderna tehnologija dječjih kolica 21. stoljeća tu je da vam pruži lagodan život na kakav ste i do sada navikli. Stoga ju pametno iskoristite i nabavite svoja chic Babyzen YOYO kolica. Babyzen dostupna su u sjajnom dućanu dječje opreme Male stvari (Vjenceslava Richtera 4 (Bundek Centar), gdje osim ovog, možete pronaći i ostale popularne dječje brendove, poput Bugaboo, Stokke i mnoge druge.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="b815dc80-35a8-11eb-b6aa-0242ac130035" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <emphasis>Foto: promo</emphasis>
</para>

Babyzen YOYO najlakša su i najzabavnija dječja kolica Idealna za sve ljubitelje putovanja, aktivnosti na otvorenom i one u vječitom pokretu Davno su prošla vremena otkad su dječja kolica bila teška, komplicirana za nositi, sklapati i rasklapati. Kako napreduje tehnologija, novi proizvodi i usluge, tako nam uvelike poboljšava kvalitetu života. Stoga su dječja kolica nove generacije danas izuzetno lagana za korištenje, a tu se posebno ističu kolica Babyzen YOYO. Lako pokretljiva, s odličnim amortizerima na kotačima, sjajna su za svakodnevnu šetnju po gradu ili pak vježbanje u prirodi. Iznimno se lako rastvaraju i sklapaju, a mogu se nositi i kao torba ili voziti jednom rukom. Potreban im je minimalan prostor za spremanje te se mogu nositi u avion kao ručna prtljaga, što može biti veoma korisno svim ljubiteljima putovanja, koji se sada ne moraju odreći svoje omiljene aktivnosti. S ovim kolicima nikad nije bilo lakše raditi svakodnevne stvari, pa čak i vježbati na otvorenom. Vašem djetetu to može biti vrlo zabavno, a vi ćete napraviti nešto korisno za svoje tijelo i um. Dolaze u nekoliko elegantnih boja, poput svijetlosive, prljavoružičaste i smireno tamnoplave, a uz njih još dobivate i vreću za spremanje, rasklopivi suncobran sa zaštitom (UPF 50+) i uključen pokrov za kišu. Košara dolazi u XXL veličini, no sama kolica su lagana poput pera, oko 6 kg, ovisno o samoj verziji.
 
Babyzen YOYO kolica omogućit će vam da sa svojom bebicom radite sve one stvari koje ste s lakoćom radili prije nego ste postali majka, bilo da se radi o aktivnosti poput jogginga, nalaska s prijateljima na piću ili pak prekooceanskog leta. Pametna i moderna tehnologija dječjih kolica 21. stoljeća tu je da vam pruži lagodan život na kakav ste i do sada navikli. Stoga ju pametno iskoristite i nabavite svoja chic Babyzen YOYO kolica. Babyzen dostupna su u sjajnom dućanu dječje opreme Male stvari (Vjenceslava Richtera 4 (Bundek Centar), gdje osim ovog, možete pronaći i ostale popularne dječje brendove, poput Bugaboo, Stokke i mnoge druge.
 


   


 
 


   Foto: promo
 žena.hr 

Babyzen YOYO najlakša su i najzabavnija dječja kolica

<para>Kad posjetite web stranicu Laboratorija za vizualne komunikacije, 
 <ulink url="https://omolabcom/">OmoLab</ulink>
 , odmah će vam za oko zapeti informacija da u Hrvatskoj postoji čak 60.000 djece s disleksijom, odnosno čak dva do tri učenika u jednom razredu. Disleksija se definira kao teškoća u učenju, ali oni je definiraju kao "dar vizualnog razmišljanja". Imajući to na umu, kreativci iz OmoLaba su zajedno sa stručnjacima razvili OmoType - font za osobe s disleksijom. Font je potpuno besplatan za sve korisnike.
</para>
<heading4>O čemu se radi?</heading4>
<para>
Osobe s disleksijom imaju poteškoća s čitanjem, stoga je vrlo važno u kojem fontu čitaju neki tekst. Navodno postoje dva fonta koja su pokušala riješiti problem lakšeg i bržeg čitanja za osobe s disleksijom, ali oba uključuju poboljšanje samo nekih značajki (primjerice, mentalne rotacije slova). No disleksija je vrlo individualni "poremećaj" i postoji čitav spektar smetnji zbog kojih neka osoba otežano čita.</para>
<para>Po čemu je OmoType drugačiji i bolji? Kako stoji na njihovim stranicama, OmoType je drugačiji "u prvom redu po multidisciplinarnom pristupu koji je rezultirao ugodno oblikovanom font sustavu koji se u najmanjoj mogućoj mjeri razlikuje od standardnih fontova. Nadalje, dvije font obitelji s po 24 inačice ostavljaju prostor veće prilagodbe jedinstvenim potrebama korisnika. OmoType Std i OmoType Ext font sustavi izlaze u susret različitim razinama čitalačkih vještina korisnika."</para>
<para>Svoju punu funkcionalnost ova pisma ostvaruju kroz OmoReader aplikaciju koja će biti dostupna u drugoj polovici kolovoza. Više o aplikaciji na OmoReader.com.</para>
<para>Font je testiran na djeci s disleksijom i rezultati su bili odlični. Djeca su ga ocijenila od 1 do 4, s prosječnom ocjenom 3,54.
</para>
<heading4>Tko stoji iza projekta?</heading4>
<para>
OmoLab je laboratorij za vizualnu komunikaciju koji okuplja stručnjake i tvrtke iz različitih područja s ciljem razvoja komunikacijskih alata za one koji vide svijet drugačijim očima.
</para>
<para>Već ovaj predivan opis kojim su se predstavili puno obećava, a još više oduševljava činjenica da se radi o mladim ljudima iz Splita koji su okupljeni u društvenom poduzeću, što znači da im je glavna premisa pridonijeti društvu i mijenjati stvari na bolje.</para>
<para>Bravo za ovu ekipicu!</para>

Mladi dizajneri iz Splita napravili font koji pomaže djeci i odraslima s disleksijom Kad posjetite web stranicu Laboratorija za vizualne komunikacije, OmoLab, odmah će vam za oko zapeti informacija da u Hrvatskoj postoji čak 60. Kad posjetite web stranicu Laboratorija za vizualne komunikacije, 
      OmoLab
   , odmah će vam za oko zapeti informacija da u Hrvatskoj postoji čak 60.000 djece s disleksijom, odnosno čak dva do tri učenika u jednom razredu. Disleksija se definira kao teškoća u učenju, ali oni je definiraju kao "dar vizualnog razmišljanja". Imajući to na umu, kreativci iz OmoLaba su zajedno sa stručnjacima razvili OmoType - font za osobe s disleksijom. Font je potpuno besplatan za sve korisnike.

O čemu se radi?

Osobe s disleksijom imaju poteškoća s čitanjem, stoga je vrlo važno u kojem fontu čitaju neki tekst. Navodno postoje dva fonta koja su pokušala riješiti problem lakšeg i bržeg čitanja za osobe s disleksijom, ali oba uključuju poboljšanje samo nekih značajki (primjerice, mentalne rotacije slova). No disleksija je vrlo individualni "poremećaj" i postoji čitav spektar smetnji zbog kojih neka osoba otežano čita.
Po čemu je OmoType drugačiji i bolji? Kako stoji na njihovim stranicama, OmoType je drugačiji "u prvom redu po multidisciplinarnom pristupu koji je rezultirao ugodno oblikovanom font sustavu koji se u najmanjoj mogućoj mjeri razlikuje od standardnih fontova. Nadalje, dvije font obitelji s po 24 inačice ostavljaju prostor veće prilagodbe jedinstvenim potrebama korisnika. OmoType Std i OmoType Ext font sustavi izlaze u susret različitim razinama čitalačkih vještina korisnika."
Svoju punu funkcionalnost ova pisma ostvaruju kroz OmoReader aplikaciju koja će biti dostupna u drugoj polovici kolovoza. Više o aplikaciji na OmoReader.com.
Font je testiran na djeci s disleksijom i rezultati su bili odlični. Djeca su ga ocijenila od 1 do 4, s prosječnom ocjenom 3,54.

Tko stoji iza projekta?

OmoLab je laboratorij za vizualnu komunikaciju koji okuplja stručnjake i tvrtke iz različitih područja s ciljem razvoja komunikacijskih alata za one koji vide svijet drugačijim očima.

Već ovaj predivan opis kojim su se predstavili puno obećava, a još više oduševljava činjenica da se radi o mladim ljudima iz Splita koji su okupljeni u društvenom poduzeću, što znači da im je glavna premisa pridonijeti društvu i mijenjati stvari na bolje.
Bravo za ovu ekipicu! Klinfo.hr 

OmoType font

Mladi dizajneri iz Splita napravili font koji pomaže djeci i odraslima s disleksijom

<para>No stručnjaci kažu da dosada i ljenčarenje zapravo imaju niz pozitivnih učinaka na psiho-emocionalni razvoj djece. Stoga si nemojte stalno razbijati glavu smišljajući razne sadržaje za djecu i organizirane aktivnosti i pustite ih da jednostavno - bivaju. Na stranicama <ulink url="http://mentalfloss.com/article/551449/why-you-should-let-your-kid-get-bored-this-summer">mentalfloss.com</ulink> pronašli smo sedam dobrih razloga zašto je dosada dobra za vaše mališane.
</para>
<heading4>1. Dosada potiče kreativnost</heading4>
<para>
Istraživanja pokazuju da iskustvo dosade može voditi do veće kreativnosti jer dozvoljava našem umu da "luta" i stvara razne nove ideje koje nisu strukturirane. Studije pokazuju da djeca koja ne provode vrijeme pred ekranima koji nude gotove koncepte i ideje, postižu bolje rezultate na testovima maštovitosti i kreativnosti.
</para>
<heading4>2. Dosada potiče samostalnost i neovisnost</heading4>
<para>
Kada im je dosadno, djeca će u jednom trenutku početi razmišljati kako da si sami ispune vrijeme. Razmišljat će što vole raditi, kako to vole raditi i baciti se samostalno u aktivnosti. Dovoljno je da ih roditelji samo malo potaknu u tom smjeru, umjesto da im oni osmišljavaju aktivnosti.
</para>
<heading4>3. Dosada uči vještinu rješavanja problema</heading4>
<para>
Rješavanje problema ključna je vještina za dobar život. Ono podrazumijeva i donošenje odluka i posljedica koje te odluke imaju, pa je dosada također moćni alat u kojem djeca mogu naučiti i odlučiti riješiti problem dosade. A riješit će ga tako da odluče što žele raditi sa svojim vremenom, svojim interesima i sposobnostima. Djeca će naučiti da je dosada stanje koje je u potpunosti u njihovoj kontroli i potom će donositi konstruktivna rješenja umjesto da se osjećaju oko toga bespomoćno ili ljuto (kao u nekim drugim situacijama nad kojima nemaju kontrolu).
</para>
<heading4>4. Dosada motivira djecu da stvore nova iskustva</heading4>
<para>
U studiji iz 2012. objavljenoj u stručnoj publikaciji <emphasis>Perspectives on Psychological Science</emphasis> stručnjaci su definirali fenomen dosade kao: "Stanje u središtu kojeg je želja da budemo u interakciji sa svijetom oko sebe ili nekom misaonom aktivnošću, a za to nam je potrebna pažnja". Ako to nismo sposobni napraviti, javlja se frustracija i neugodno stanje koje nazivamo - dosada. No upravo zbog gore opisane potrebe, djeca će u dosadnim situacijama tražiti neka nova iskustva i iskušavati neke nove zanimacije i stvari.
</para>
<heading4>5. Dosada potiče društvenost</heading4>
<para>
Dosada kod djece koja su po temperamentu otvorenija i prilagodljivija može potaknuti više društvenih interakcija, odnosno sklapanje novih prijateljstva. Dijete kojem je dosadno zapravo traži promjenu i nove stimulacije, a to ponekad može tražiti u drugima. Drugim riječima, dosada može potaknuti dijete da izađe iz kuće i bude društvenije te da se zabavlja kroz nove aktivnosti u odnosu na one koje ima kod kuće. Kad se nema što raditi, igranje s prijateljicom iz drugog ulaza ili s mlađim bratom, može se činiti kao dobra ideja.
</para>
<heading4>6. Djeca kroz dosadu mogu otkriti što ih zapravo zanima</heading4>
<para>
U školi i kod kuće od djece se očekuje da sudjeluju u nizu aktivnosti koje nisu nužno u sferi njihovih interesa. Kada im se oslobodi vrijeme i prostor, neka djeca će otkrivati što doista vole raditi i što ih jako zanima. Djeca, baš kao i odrasli, trebaju dosadu i situaciju u kojoj će se sve utišati i usporiti kako bi mogli čuti sebe i počeli si organizirati aktivnosti bez ikakvih uputa od strane odraslih.
</para>
<heading4>7. Dosada može potaknuti dobročinstvo</heading4>
<para>
Istraživanja su pokazala da kada im je dosadno, odrasli često razmišljaju o smislu života, a to ih potiče na plemenite odluke i aktivnosti. Odlučuju pomagati drugim ljudima, donirati, pomagati životinjama, volontirati i slično. Iako ista istraživanja nisu provedena kod djece, nema razloga ne vjerovati da i maleni mogu doći do plemeniti ideja kada imaju slobodnog vremena. Tako će se neki uhvatiti gradnje kućice za ptice, drugi će pomagati baki, treći će donirati svoje igračke siromašnoj djeci i slično.</para>

Zašto je dobro da se djeca dosađuju tijekom ljetnih praznika? Kad traje školska godina, žale se jer imaju previše obaveza i zadataka. Kad je ljeto, žale se da im je dosadno. No stručnjaci kažu da dosada i ljenčarenje zapravo imaju niz pozitivnih učinaka na psiho-emocionalni razvoj djece. Stoga si nemojte stalno razbijati glavu smišljajući razne sadržaje za djecu i organizirane aktivnosti i pustite ih da jednostavno - bivaju. Na stranicama mentalfloss.com pronašli smo sedam dobrih razloga zašto je dosada dobra za vaše mališane.

1. Dosada potiče kreativnost

Istraživanja pokazuju da iskustvo dosade može voditi do veće kreativnosti jer dozvoljava našem umu da "luta" i stvara razne nove ideje koje nisu strukturirane. Studije pokazuju da djeca koja ne provode vrijeme pred ekranima koji nude gotove koncepte i ideje, postižu bolje rezultate na testovima maštovitosti i kreativnosti.

2. Dosada potiče samostalnost i neovisnost

Kada im je dosadno, djeca će u jednom trenutku početi razmišljati kako da si sami ispune vrijeme. Razmišljat će što vole raditi, kako to vole raditi i baciti se samostalno u aktivnosti. Dovoljno je da ih roditelji samo malo potaknu u tom smjeru, umjesto da im oni osmišljavaju aktivnosti.

3. Dosada uči vještinu rješavanja problema

Rješavanje problema ključna je vještina za dobar život. Ono podrazumijeva i donošenje odluka i posljedica koje te odluke imaju, pa je dosada također moćni alat u kojem djeca mogu naučiti i odlučiti riješiti problem dosade. A riješit će ga tako da odluče što žele raditi sa svojim vremenom, svojim interesima i sposobnostima. Djeca će naučiti da je dosada stanje koje je u potpunosti u njihovoj kontroli i potom će donositi konstruktivna rješenja umjesto da se osjećaju oko toga bespomoćno ili ljuto (kao u nekim drugim situacijama nad kojima nemaju kontrolu).

4. Dosada motivira djecu da stvore nova iskustva

U studiji iz 2012. objavljenoj u stručnoj publikaciji Perspectives on Psychological Science stručnjaci su definirali fenomen dosade kao: "Stanje u središtu kojeg je želja da budemo u interakciji sa svijetom oko sebe ili nekom misaonom aktivnošću, a za to nam je potrebna pažnja". Ako to nismo sposobni napraviti, javlja se frustracija i neugodno stanje koje nazivamo - dosada. No upravo zbog gore opisane potrebe, djeca će u dosadnim situacijama tražiti neka nova iskustva i iskušavati neke nove zanimacije i stvari.

5. Dosada potiče društvenost

Dosada kod djece koja su po temperamentu otvorenija i prilagodljivija može potaknuti više društvenih interakcija, odnosno sklapanje novih prijateljstva. Dijete kojem je dosadno zapravo traži promjenu i nove stimulacije, a to ponekad može tražiti u drugima. Drugim riječima, dosada može potaknuti dijete da izađe iz kuće i bude društvenije te da se zabavlja kroz nove aktivnosti u odnosu na one koje ima kod kuće. Kad se nema što raditi, igranje s prijateljicom iz drugog ulaza ili s mlađim bratom, može se činiti kao dobra ideja.

6. Djeca kroz dosadu mogu otkriti što ih zapravo zanima

U školi i kod kuće od djece se očekuje da sudjeluju u nizu aktivnosti koje nisu nužno u sferi njihovih interesa. Kada im se oslobodi vrijeme i prostor, neka djeca će otkrivati što doista vole raditi i što ih jako zanima. Djeca, baš kao i odrasli, trebaju dosadu i situaciju u kojoj će se sve utišati i usporiti kako bi mogli čuti sebe i počeli si organizirati aktivnosti bez ikakvih uputa od strane odraslih.

7. Dosada može potaknuti dobročinstvo

Istraživanja su pokazala da kada im je dosadno, odrasli često razmišljaju o smislu života, a to ih potiče na plemenite odluke i aktivnosti. Odlučuju pomagati drugim ljudima, donirati, pomagati životinjama, volontirati i slično. Iako ista istraživanja nisu provedena kod djece, nema razloga ne vjerovati da i maleni mogu doći do plemeniti ideja kada imaju slobodnog vremena. Tako će se neki uhvatiti gradnje kućice za ptice, drugi će pomagati baki, treći će donirati svoje igračke siromašnoj djeci i slično. Jelena Kovačić 

samopouzdana djevojčica_pixabay

Zašto je dobro da se djeca dosađuju tijekom ljetnih praznika?

<para>Udruge Bioteka i BIOM u suradnji s PP Učka organiziraju međunarodni volonterski kamp pod nazivom „Vratimo livade leptirima Brdovita područja Parka prirode Učka nekad su bila puna života i ljudi su vodili životinje na ispašu. Napuštanjem tradicionalnog stočarstva travnjaci s vremenom zarastaju i prelaze u šikare i šume. Zajedno s travnjacima nestaju i mnogobrojne vrste leptira, ptica i guštera koje gube svoj dom.</para>
<para>Misija volonterskih kampova je pružiti utočišta divljim vrstama putem direktnih konzervacijskih akcije te potaknuti ljude da se povežu s prirodom i sudjeluju u njenoj zaštiti.
</para>
<heading4>Termini održavanja kampa su sljedeći:
• 9.8. – 19.8.2018.
• 24.8. – 7.9.2018.</heading4>
<para>
Sudjelovanje na kampu, hrana i voda potpuno su besplatni za sve sudionike. Djeca su dobrodošla! Ukoliko imate psa, slobodno ga povedite. Od vas tražimo jedino dobru volju, spremnost na rad i suradnju tijekom sudjelovanja u aktivnostima krčenja zaraslih travnjaka i održavanju kampa.</para>
<para>Pridružite se, volontirajte i sudjelujte u borbi za očuvanje bioraznolikosti!</para>
<para>Ako vam je dosta gužve i užurbanog života, pridružite se ostalim volonterima na Učki – <ulink url="https://goo.gl/forms/XX6HpplkFmZngpyD2">
 prijavnica
 </ulink>
</para>
<heading4>Dodatne informacije</heading4>
<para>
Spava se u šatorima, a kuha se na logorskoj vatri i plinu. Pitka voda dostupna je iz cisterne na lokaciji kampa. WC je po principu „uradi sam“, a sastoji se od šume, lopate i stolice od grabovog drveta. Struja je dostupna putem solarnih panela za punjenje sitne elektronike poput mobitela ili fotoaparata. Radne aktivnosti odvijaju se ujutro 8:00 – 11:00 te poslijepodne 17:00 – 19:00.
Sve dodatne informacije dostupne su na stranicama <ulink url="http://udruga.bioteka.hr/volonterski-kamp-na-ucki-ocuvanje-bioraznolikosti-daleko-od-civilizacije-2/">udruga Bioteka</ulink> i <ulink url="http://www.biom.hr/vijesti/kamp-ucka-360%E2%81%B0-vratimo-livade-leptirima-se-nastavlja/">BIOM</ulink>.</para>
<para>Upute za volontere – <ulink url="http://udruga.bioteka.hr/wp-content/uploads/2018/08/Upute-za-volontere.pdf">PDF upute</ulink>
</para>

Odlična prilika da s djecom pobjegnete u prirodu i pomognete divljim vrstama Parka prirode Učka Udruge Bioteka i BIOM u suradnji s PP Učka organiziraju međunarodni volonterski kamp pod nazivom „Vratimo livade leptirima!“. Udruge Bioteka i BIOM u suradnji s PP Učka organiziraju međunarodni volonterski kamp pod nazivom „Vratimo livade leptirima  Brdovita područja Parka prirode Učka nekad su bila puna života i ljudi su vodili životinje na ispašu. Napuštanjem tradicionalnog stočarstva travnjaci s vremenom zarastaju i prelaze u šikare i šume. Zajedno s travnjacima nestaju i mnogobrojne vrste leptira, ptica i guštera koje gube svoj dom.
Misija volonterskih kampova je pružiti utočišta divljim vrstama putem direktnih konzervacijskih akcije te potaknuti ljude da se povežu s prirodom i sudjeluju u njenoj zaštiti.

Termini održavanja kampa su sljedeći:
• 9.8. – 19.8.2018.
• 24.8. – 7.9.2018.

Sudjelovanje na kampu, hrana i voda potpuno su besplatni za sve sudionike. Djeca su dobrodošla! Ukoliko imate psa, slobodno ga povedite. Od vas tražimo jedino dobru volju, spremnost na rad i suradnju tijekom sudjelovanja u aktivnostima krčenja zaraslih travnjaka i održavanju kampa.
Pridružite se, volontirajte i sudjelujte u borbi za očuvanje bioraznolikosti!
Ako vam je dosta gužve i užurbanog života, pridružite se ostalim volonterima na Učki – 
      prijavnica
   

Dodatne informacije

Spava se u šatorima, a kuha se na logorskoj vatri i plinu. Pitka voda dostupna je iz cisterne na lokaciji kampa. WC je po principu „uradi sam“, a sastoji se od šume, lopate i stolice od grabovog drveta. Struja je dostupna putem solarnih panela za punjenje sitne elektronike poput mobitela ili fotoaparata. Radne aktivnosti odvijaju se ujutro 8:00 – 11:00 te poslijepodne 17:00 – 19:00.
Sve dodatne informacije dostupne su na stranicama udruga Bioteka i BIOM.
Upute za volontere – PDF upute
 Priopćenje za javnost 

BiotekaBIOM3

BiotekaBIOM1

BiotekaBIOM4

Odlična prilika da s djecom pobjegnete u prirodu i pomognete divljim vrstama Parka prirode Učka

<para>U današnje vrijeme kao da nismo sigurni stvara li nam upis djeteta u vrtić frustraciju ili donosi olakšanje. Roditelji rade po cijele dane i jednostavno ne stignu provoditi vrijeme sa svojom djecom što kod obje strane može stvoriti emocionalnu frustraciju i nezadovoljstvo. S druge strane, iz istog razloga ne možemo odabrati biti kod kuće i posvetiti se djetetu. Roditelji su ograničeni na vikende i žongliranje mnogobrojnim obvezama. Ipak, jedno je sigurno. Svi pedagozi ističu da je vrtić neiscrpna riznica znanja, novih prijateljstava i iskustava, zabavnih igara i iskrenih osmijeha, stoga uporno pozivaju roditelje da pruže djetetu priliku da iskusi takvo bogatstvo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mi donosimo nekoliko pozitivnih i negativnih strana vrtića i pozivamo vas da se usporedno sa svojim vlastitim stavovima i mogućnostima odlučite za opciju koju smatrate boljom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Vrtić: da ili ne? Postoje razlozi za i protiv, pogledajte ih i odaberite što je najbolje za vaše dijete... U današnje vrijeme kao da nismo sigurni stvara li nam upis djeteta u vrtić frustraciju ili donosi olakšanje. Roditelji rade po cijele dane i jednostavno ne stignu provoditi vrijeme sa svojom djecom što kod obje strane može stvoriti emocionalnu frustraciju i nezadovoljstvo. S druge strane, iz istog razloga ne možemo odabrati biti kod kuće i posvetiti se djetetu. Roditelji su ograničeni na vikende i žongliranje mnogobrojnim obvezama. Ipak, jedno je sigurno. Svi pedagozi ističu da je vrtić neiscrpna riznica znanja, novih prijateljstava i iskustava, zabavnih igara i iskrenih osmijeha, stoga uporno pozivaju roditelje da pruže djetetu priliku da iskusi takvo bogatstvo.
   
Mi donosimo nekoliko pozitivnih i negativnih strana vrtića i pozivamo vas da se usporedno sa svojim vlastitim stavovima i mogućnostima odlučite za opciju koju smatrate boljom.
   
  D.M. 

Vrtić: da ili ne?

<para>Studija je obavljena u labaratorijskim uvjetima i na miševima, no detektiran je mogući biološki put odnosno mehanizam nastanka ovog teškog neurorazvojnog poremećaja. Istraživanje predstavlja tek prvu fazu, a naredne faze bi mogle uključivati opservacijske studije mikrobiota kod djece s autističnim poremećajima i tako dokazati ili opovrgnuti postojanje ovog mehanizma.</para>

Znanstvene studije stigle korak bliže otkrivanju mehanizma nastanka autizma Najnovija istraživanja američkih znanstvenika upućuju na vezu ženine mikrobiote u trudnoći i povećanog rizika razvoja autističnog poremećaja. Studija je obavljena u labaratorijskim uvjetima i na miševima, no detektiran je mogući biološki put odnosno mehanizam nastanka ovog teškog neurorazvojnog poremećaja. Istraživanje predstavlja tek prvu fazu, a naredne faze bi mogle uključivati opservacijske studije mikrobiota kod djece s autističnim poremećajima i tako dokazati ili opovrgnuti postojanje ovog mehanizma. Kristina Šoštar 

baby-1606572_1280

Znanstvene studije stigle korak bliže otkrivanju mehanizma nastanka autizma

<para>Ljeto već neko vrijeme traje, a to najbolje osjećaju klinci - koji sada imaju puno slobodnog vremena. Na početku ljetnih praznika vaše dijete situgno zna tisuću stvari kojima želi popuniti svoje vrijeme, no s vremenom ideja zna ponestati a ako niste osmislili ljetne aktivnosti postoji mogućnost da vašem djetetu bude dosadno.</para>
<para>Kada dijete kaže "Tako mi je dosadno. Mama, što da radim?", roditelji često tome ne pridaju dovoljno pažnje. Međutim ova izjava daleko je od toga da bude nevažna. Vrlo je važno da na vrijeme zapazite prve znakove dosade kako biste mogli pravovremeno reagirati, to jest naći načina da dijete zabavite ili zaposlite kako ne biste došli u situaciju da ga grdite i vičete i pritom se iznervirate do krajnjih granica.</para>
<para>Dosađivanje se može javiti kod djece svih uzrasta, pa čak i kod beba, koje je izražavaju jedinim načinom koji znaju - plačem. No, roditelji nemaju mnogo smisla za dječju dosadu. Dapače, što je dijete veće, skloniji su mu zamjeriti: "Imaš tolike igračke, što bi još htio?"</para>
<para>
 Što dijete misli kad kaže da mu je dosadno?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dijete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, vjerojatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno za raditi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ključ rješavanja problema sa dosadom je pomoći djetetu kako postati dosjetljiv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeci je često teško prepoznati i izraziti osjećaje. Djeci je ponekad lakše nazvati neodređene osjećaje dosadom, nego se suočiti s pravim emocionalnim potrebama. Pritužba može značiti „Potrebno mi je društvo“ ili „Posvađao sam se s najboljim prijateljem“.  No može značiti „Potreban mi je izazov“ ili „Nisam spreman za nešto ovakvo“. Isto tako njihova dosada može označavati i bojažljivost, ljutnju ili razočaranje. U ekstremnim situacijama dosada može biti simptom depresije. Ako posumnjate da se radi o depresiji, potražite profesionalnu pomoć.</para>
<para>
 Kako pomoći djetetu?
</para>
<para>Ako je dijete zasićeno jednom aktivnošću i nesposobno da odabere sljedeću (neću više crtati, što da sada radim), najbolje je da mu nešto predložite. "Dosadilo ti je crtati? Odlično, idemo u prodavaonicu!" ili "Dođi, zajedno ćemo oprati suđe". Odgovori tipa "Zar ne vidiš koliko imam posla, nemoj me sada gnjaviti, skrasi se, uzmi knjigu", posve su bezuspješni i kod odraslije djece, a kamoli kod mališana.</para>
<para>Ako su djeca veća, roditelj se ne mora uključiti u igru, bit će dovoljno samo da da ideju, potakne maštu, dijete će se već snaći i samo dalje izmišljati.</para>
<para>Odolite iskušenju da predložite djetetu neku skupu aktivnost ili mu date poklon kako bi se riješili djetetove dosade. Iako ovo može na kratko vrijeme zaokupiti njegovu pažnju, zapravo odmaže kod rješavanja ovog problema. Dijete postaje ovisno o vašim odgovorima, umjesto da si samo pronađe zanimljive aktivnosti. Objasnite mu da se zapravo radi o njegovom izboru. Pomozite mu da se dosjeti svih mogućih aktivnosti koje bi mogao raditi i odabere jednu, jer tako preuzima kontrolu nad načinom na koji koristi svoje vrijeme te mu njegov izbor mu nije dosadan.</para>

Mama, tako mi je dosadno! Na vrijeme zapazite prve znakove dosade kod mališana, i onda pravovremeno reagirajte Ljeto već neko vrijeme traje, a to najbolje osjećaju klinci - koji sada imaju puno slobodnog vremena. Na početku ljetnih praznika vaše dijete situgno zna tisuću stvari kojima želi popuniti svoje vrijeme, no s vremenom ideja zna ponestati a ako niste osmislili ljetne aktivnosti postoji mogućnost da vašem djetetu bude dosadno.
Kada dijete kaže "Tako mi je dosadno. Mama, što da radim?", roditelji često tome ne pridaju dovoljno pažnje. Međutim ova izjava daleko je od toga da bude nevažna. Vrlo je važno da na vrijeme zapazite prve znakove dosade kako biste mogli pravovremeno reagirati, to jest naći načina da dijete zabavite ili zaposlite kako ne biste došli u situaciju da ga grdite i vičete i pritom se iznervirate do krajnjih granica.
Dosađivanje se može javiti kod djece svih uzrasta, pa čak i kod beba, koje je izražavaju jedinim načinom koji znaju - plačem. No, roditelji nemaju mnogo smisla za dječju dosadu. Dapače, što je dijete veće, skloniji su mu zamjeriti: "Imaš tolike igračke, što bi još htio?"

   Što dijete misli kad kaže da mu je dosadno?
   
   
Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dijete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, vjerojatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno za raditi.
Ključ rješavanja problema sa dosadom je pomoći djetetu kako postati dosjetljiv.
   
Djeci je često teško prepoznati i izraziti osjećaje. Djeci je ponekad lakše nazvati neodređene osjećaje dosadom, nego se suočiti s pravim emocionalnim potrebama. Pritužba može značiti „Potrebno mi je društvo“ ili „Posvađao sam se s najboljim prijateljem“.  No može značiti „Potreban mi je izazov“ ili „Nisam spreman za nešto ovakvo“. Isto tako njihova dosada može označavati i bojažljivost, ljutnju ili razočaranje. U ekstremnim situacijama dosada može biti simptom depresije. Ako posumnjate da se radi o depresiji, potražite profesionalnu pomoć.

   Kako pomoći djetetu?

Ako je dijete zasićeno jednom aktivnošću i nesposobno da odabere sljedeću (neću više crtati, što da sada radim), najbolje je da mu nešto predložite. "Dosadilo ti je crtati? Odlično, idemo u prodavaonicu!" ili "Dođi, zajedno ćemo oprati suđe". Odgovori tipa "Zar ne vidiš koliko imam posla, nemoj me sada gnjaviti, skrasi se, uzmi knjigu", posve su bezuspješni i kod odraslije djece, a kamoli kod mališana.
Ako su djeca veća, roditelj se ne mora uključiti u igru, bit će dovoljno samo da da ideju, potakne maštu, dijete će se već snaći i samo dalje izmišljati.
Odolite iskušenju da predložite djetetu neku skupu aktivnost ili mu date poklon kako bi se riješili djetetove dosade. Iako ovo može na kratko vrijeme zaokupiti njegovu pažnju, zapravo odmaže kod rješavanja ovog problema. Dijete postaje ovisno o vašim odgovorima, umjesto da si samo pronađe zanimljive aktivnosti. Objasnite mu da se zapravo radi o njegovom izboru. Pomozite mu da se dosjeti svih mogućih aktivnosti koje bi mogao raditi i odabere jednu, jer tako preuzima kontrolu nad načinom na koji koristi svoje vrijeme te mu njegov izbor mu nije dosadan. M.N. 

Mama, tako mi je dosadno!

<para>S time se možemo složiti jer majčino mlijeko najbolja je hrana za bebu i s razlogom nosi epitet - nektar života. No što se događa kada je situacija obrnuta, kada majka ima previše mlijeka? Tada je potreban oprez kod hranjenja, odnosno dojenja bebe, posebno ako je povećana količina mlijeka povezna s prejakim refleksom otpuštanja mlijeka.
</para>
<heading2>Što je refleks otpuštanja mlijeka?</heading2>
<para>
Najjednostavnije rečeno, radi se o refleksu otpuštanja mlijeka iz dojki, koji se događa kao reakcija na bebino sisanje. U normalnim uvjetima taj refleks osigurava optimalni protok mlijeka, ali ponekad, kada se proizvodi previše mlijeka, on može biti prejak. Tada je protok mlijeka kroz bradavicu preobilan i nagli, mlijeko ulazi u bebina usta iznenada, brzo i u mlazu.
</para>
<heading2>Koje su opasnosti za bebu?</heading2>
<para>
Ako beba ne može ili ne uspije progutati taj prejaki mlaz mlijeka ili tu količinu, može doći do gušenja, odnosno nemogućnosti pravilnog disanja, pri čemu će beba poplaviti i udovi će joj se olabaviti. Tada je potrebno smjesta bebu odvesti na hitnu.
</para>
<heading2>Može li dojilja imati previše mlijeka?</heading2>
<para>
Naravno da može. Neke žene čak i uz izdajanje i česta hranjenja i dalje imaju previše mlijeka. Medicinski naziv za takvo stanje je hiperlaktacija.
</para>
<para>Međutim, mamama je teško odrediti koliko mlijeka je previše mlijeka. Neki od simptoma hiperlaktacije su:
- Teške, bolne i upaljene dojke
- Curenje mlijeka
- Začepljenje mliječnih kanalića
- Povišena temperatura
</para>
<heading2>Ostali problemi povezani s hiperlaktacijom</heading2>
<para>
Kad mama ima hiperlaktaciju i beba može imati neke od sljedećih problema:
</para>
<heading4>Prejedanje</heading4>
<para>
Bebe vole dojiti i vole to raditi što češće i što duže, jer samo sisanje pruža im ugodu i utjehu. Kod mama koje imaju previše mlijeka događa se često da se beba prejeda. Prejedanje se može utvrditi kada beba puno bljucka nakon sisanja i kada brzo i puno dobiva na težini.
</para>
<heading4>Kolike</heading4>
<para>
Mame koje imaju viška mlijeka obično doje bebu na obje dojke u istom hranjenju, na svakoj dojci po nekoliko minuta. Tako beba dobiva puno tzv. prvog mlijeka iz obje dojke, dok ono najkvalitetnije ili "zadnje" mlijeko često dolazi kasnije. Neki liječnici to povezuju s pojavom grčeva ili kolika.
</para>
<heading4>Plinovi</heading4>
<para>
Takozvano prvo mlijeko je vodenastije i sadrži puno laktoze, što kod nekih beba izaziva plinove, a to znači puno plakanja i bolova u trbuščiću, odnosno crijevima.
</para>
<heading2>Što mama može učiniti kada ima hiperlaktaciju i prejaki refleks otpuštanja mlijeka?</heading2>
<para>
1. Tijekom jednog hranjenja ponudite samo jednu dojku.</para>
<para>2. Drugu dojku ponudite nakon 15-20 minuta dojenja na prvoj.</para>
<para>3. Češće dignite bebu da podrigne jer kod viška mlijeka bebe se više nagutaju zraka.</para>
<para>4. Isprobajte razne položaje za dojenje. Ako se leđima spustite niže, možete umanjiti prejaki refleks otpuštanja mlijeka.</para>
<para>5. Izdojite "prvo" mlijeko i ispraznite malo dojku prije dojenja kako bi smanjili refleks otpuštanja i pritisak.</para>
<para>6. Budite pažljiviji kod dojenja koje je zapravo tješenje, jer tada je beba snenija i ima slabiji refleks gutanja.</para>

Hiperlaktacija i prejaki refleks otpuštanja mlijeka kod dojenja Svaka mama koja vodi borbu s dojenjem reći će "blagoslovljene su žene koje imaju urednu i dovoljnu količinu mlijeka". S time se možemo složiti jer majčino mlijeko najbolja je hrana za bebu i s razlogom nosi epitet - nektar života. No što se događa kada je situacija obrnuta, kada majka ima previše mlijeka? Tada je potreban oprez kod hranjenja, odnosno dojenja bebe, posebno ako je povećana količina mlijeka povezna s prejakim refleksom otpuštanja mlijeka.

Što je refleks otpuštanja mlijeka?

Najjednostavnije rečeno, radi se o refleksu otpuštanja mlijeka iz dojki, koji se događa kao reakcija na bebino sisanje. U normalnim uvjetima taj refleks osigurava optimalni protok mlijeka, ali ponekad, kada se proizvodi previše mlijeka, on može biti prejak. Tada je protok mlijeka kroz bradavicu preobilan i nagli, mlijeko ulazi u bebina usta iznenada, brzo i u mlazu.

Koje su opasnosti za bebu?

Ako beba ne može ili ne uspije progutati taj prejaki mlaz mlijeka ili tu količinu, može doći do gušenja, odnosno nemogućnosti pravilnog disanja, pri čemu će beba poplaviti i udovi će joj se olabaviti. Tada je potrebno smjesta bebu odvesti na hitnu.

Može li dojilja imati previše mlijeka?

Naravno da može. Neke žene čak i uz izdajanje i česta hranjenja i dalje imaju previše mlijeka. Medicinski naziv za takvo stanje je hiperlaktacija.

Međutim, mamama je teško odrediti koliko mlijeka je previše mlijeka. Neki od simptoma hiperlaktacije su:
- Teške, bolne i upaljene dojke
- Curenje mlijeka
- Začepljenje mliječnih kanalića
- Povišena temperatura

Ostali problemi povezani s hiperlaktacijom

Kad mama ima hiperlaktaciju i beba može imati neke od sljedećih problema:

Prejedanje

Bebe vole dojiti i vole to raditi što češće i što duže, jer samo sisanje pruža im ugodu i utjehu. Kod mama koje imaju previše mlijeka događa se često da se beba prejeda. Prejedanje se može utvrditi kada beba puno bljucka nakon sisanja i kada brzo i puno dobiva na težini.

Kolike

Mame koje imaju viška mlijeka obično doje bebu na obje dojke u istom hranjenju, na svakoj dojci po nekoliko minuta. Tako beba dobiva puno tzv. prvog mlijeka iz obje dojke, dok ono najkvalitetnije ili "zadnje" mlijeko često dolazi kasnije. Neki liječnici to povezuju s pojavom grčeva ili kolika.

Plinovi

Takozvano prvo mlijeko je vodenastije i sadrži puno laktoze, što kod nekih beba izaziva plinove, a to znači puno plakanja i bolova u trbuščiću, odnosno crijevima.

Što mama može učiniti kada ima hiperlaktaciju i prejaki refleks otpuštanja mlijeka?

1. Tijekom jednog hranjenja ponudite samo jednu dojku.
2. Drugu dojku ponudite nakon 15-20 minuta dojenja na prvoj.
3. Češće dignite bebu da podrigne jer kod viška mlijeka bebe se više nagutaju zraka.
4. Isprobajte razne položaje za dojenje. Ako se leđima spustite niže, možete umanjiti prejaki refleks otpuštanja mlijeka.
5. Izdojite "prvo" mlijeko i ispraznite malo dojku prije dojenja kako bi smanjili refleks otpuštanja i pritisak.
6. Budite pažljiviji kod dojenja koje je zapravo tješenje, jer tada je beba snenija i ima slabiji refleks gutanja. Klinfo.hr 

dojenje beba pixabay

Hiperlaktacija i prejaki refleks otpuštanja mlijeka kod dojenja

<para>Kemikalije koje se dodaju hrani ili u pakiranja namirnica dugoročno štete zdravlju djece, zaključak je <emphasis>Američke pedijatrijske akademije</emphasis>000 specijalista pedijatara i koja je posvećena istraživačkom radu. Smjernice <emphasis>Američke pedijatrijske akademije</emphasis> prate i poštuju pedijatri diljem svijeta, pa tako i oni u Hrvatskoj.</para>
<para>Od ozbiljnih posljedica unošenja kemikalija iz procesuirane hrane u dječji organizam posebno naglašavaju pretilost, preuranjeni pubertet i remećenje hormonalnog sustava.
</para>
<para>Stoga od Agencije za hranu i lijekove traže hitne reforme u smislu strože kontrole aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane, ali i onih koji se stavljaju u pakiranja (većinom plastična).</para>
<para>"Djeca jedu više hrane po kilogramu težine od nas odraslih, pa su više i izložena kemikalijama iz hrane. Njihovi organi tek se razvijaju, pa negativni utjecaj na razvoj može biti trajni i doživotni", izjavio je autor izvješća i istraživač na polju javne zdravstvene zaštite, Leonardo Trasande.
</para>
<heading2>Koji kemijski aditivi u hrani i pakiranjima posebno zabrinjavaju pedijatre?</heading2>
<para>
 Bisfenoli, poput aditiva BPA, koji se koriste u proizvodnji limenki. U tijelu se mogu ponašati kao ženski hormon estrogen, pa mogu uzrokovati preuranjeni pubertet, povećanje tjelesne mase, smanjenu plodnost, a negativno utječu i na imunološki i živčani sustav.</para>
<para>
 Ftalati se nalaze u plastičnoj ambalaži, a negativno utječu na razvoj muških genitalija te izazivaju pretilost i bolesti srca.</para>
<para>
 Perfluoroalkil kemikalije (PFC) nalaze se u pakiranjima nepropusnim za masoće, a smanjuju imunitet, porođajnu težinu i negativno utječu na plodnost.</para>
<para>
 Perklorat se dodaje pakiranjima suhe hrane u svrhu kontroliranja statičkog elektriciteta, a utječe na rad štitnjače i razvoj mozga kod beba i male djece.</para>
<para>
 Nitrati i nitriti koji se dodaju hrani u svrhu produženja valjanosti, a posebno ih puno ima u mesnim prerađevinama, dokazano remete rad štitnjače.
</para>
<heading2>Što roditelji mogu učiniti?</heading2>
<para>
 <emphasis>Američka pedijatrijska akademija</emphasis> savjetuje roditelje kako da izbjegnu izloženost djece štetnim kemikalijama u hrani i pakiranjima:</para>
<para>- birati svježe namirnice (ili smrznute)
- koristiti staklenu ambalažu ili onu od nehrđajućeg čelika za čuvanje hrane
- izbjegavati korištenje plastične ambalaže u mikrovalnoj pećnici ili mašini za pranje suđa
- ne koristiti plastičnu ambalažu s reciklažnim oznakama 3, 6 ili 7
- izbjegavati hranjenje djece mesnim prerađevinama i procesuiranim proizvodima (paštete, hrenovke, naresci...)
- dobro oprati svo voće i povrće koje se ne može oguliti</para>

Pedijatri traže hitne reforme: Kemikalije u hrani ozbiljno štete zdravlju djece Kemikalije koje se dodaju hrani ili u pakiranja namirnica dugoročno štete zdravlju djece, zaključak je Američke pedijatrijske akademije. Radi se o najvećoj udruzi koju čini 67. Kemikalije koje se dodaju hrani ili u pakiranja namirnica dugoročno štete zdravlju djece, zaključak je Američke pedijatrijske akademije000 specijalista pedijatara i koja je posvećena istraživačkom radu. Smjernice Američke pedijatrijske akademije prate i poštuju pedijatri diljem svijeta, pa tako i oni u Hrvatskoj.
Od ozbiljnih posljedica unošenja kemikalija iz procesuirane hrane u dječji organizam posebno naglašavaju pretilost, preuranjeni pubertet i remećenje hormonalnog sustava.

Stoga od Agencije za hranu i lijekove traže hitne reforme u smislu strože kontrole aditiva koji se koriste u proizvodnji hrane, ali i onih koji se stavljaju u pakiranja (većinom plastična).
"Djeca jedu više hrane po kilogramu težine od nas odraslih, pa su više i izložena kemikalijama iz hrane. Njihovi organi tek se razvijaju, pa negativni utjecaj na razvoj može biti trajni i doživotni", izjavio je autor izvješća i istraživač na polju javne zdravstvene zaštite, Leonardo Trasande.

Koji kemijski aditivi u hrani i pakiranjima posebno zabrinjavaju pedijatre?

   Bisfenoli, poput aditiva BPA, koji se koriste u proizvodnji limenki. U tijelu se mogu ponašati kao ženski hormon estrogen, pa mogu uzrokovati preuranjeni pubertet, povećanje tjelesne mase, smanjenu plodnost, a negativno utječu i na imunološki i živčani sustav.

   Ftalati se nalaze u plastičnoj ambalaži, a negativno utječu na razvoj muških genitalija te izazivaju pretilost i bolesti srca.

   Perfluoroalkil kemikalije (PFC) nalaze se u pakiranjima nepropusnim za masoće, a smanjuju imunitet, porođajnu težinu i negativno utječu na plodnost.

   Perklorat se dodaje pakiranjima suhe hrane u svrhu kontroliranja statičkog elektriciteta, a utječe na rad štitnjače i razvoj mozga kod beba i male djece.

   Nitrati i nitriti koji se dodaju hrani u svrhu produženja valjanosti, a posebno ih puno ima u mesnim prerađevinama, dokazano remete rad štitnjače.

Što roditelji mogu učiniti?

   Američka pedijatrijska akademija savjetuje roditelje kako da izbjegnu izloženost djece štetnim kemikalijama u hrani i pakiranjima:
- birati svježe namirnice (ili smrznute)
- koristiti staklenu ambalažu ili onu od nehrđajućeg čelika za čuvanje hrane
- izbjegavati korištenje plastične ambalaže u mikrovalnoj pećnici ili mašini za pranje suđa
- ne koristiti plastičnu ambalažu s reciklažnim oznakama 3, 6 ili 7
- izbjegavati hranjenje djece mesnim prerađevinama i procesuiranim proizvodima (paštete, hrenovke, naresci...)
- dobro oprati svo voće i povrće koje se ne može oguliti Jelena Kovačić 

hrana kemikalije pixabay

Pedijatri traže hitne reforme: Kemikalije u hrani ozbiljno štete zdravlju djece

<para>Jedna od neugodnih pojava u trudnoći su mučnine i povraćanje. One su nažalost sastavni dio trudnoće kod mnogih žena zbog čega se neke žene ne mogu složiti kako je trudnoća blaženo stanje. Dobro je što se one kod mnogih mogu izbjeći. Slijedi kako spriječiti jutarnje mučnine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zašto dolazi do jutarnjih mučnina? Mnogi stručnjaci su došli do zaključka kako je to zbog povišene razine trudničkih hormona i estrogena. Jednu od uloga u pojavi mučnina ima i hormon štitnjače ili tiroksin.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posljednja istraživanja su pokazala da će više od 70% žena iskusiti neugodne mučnine, od čega će ih skoro pola osjetiti svaki dan ili će imati gađenje na određenu hranu. Prisutna je i netolerancija na određene mirise. Moguće je da će trudnica neko vrijeme odbijati meso jer joj jednostavno ne odgovara.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako može doći u bilo koje doba dana, u većini slučajeva se događa u jutarnjim terminima zbog čega i nosi ovaj naziv. Trudnice mogu imati vrtoglavicu, slabost i slične probleme. Bilo bi dobro kada bi mogli ublažiti određene simptome i uživati u drugom stanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako spriječiti jutarnje mučnine
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trudnoća predstavlja poseban period u životu svake buduće majke tijekom kojeg tijelo prolazi kroz razne promjene. Kako bi drugo stanje prošlo u najboljem redu, svaka trudnica bi trebala znati koji su najbolji savjeti za trudnoću.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Isto tako je važno znati koja je najbolja hrana za trudnicu, a zahvaljujući kojoj će ona kao i beba dobiti sve što je potrebno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Slijede informacije kako možete pomoći sebi da prođete kroz trudnoću sa što manje tegoba i komplikacija. Jutarnje tegobe možete izbjeći ili ublažiti ako se posvetite zdravoj i uravnoteženoj prehrani. Upravo je ona potrebna kako bi vaše tijelo i beba dobili sve što im treba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da jedete laganu i kuhanu hranu. Obogatite svoju prehranu cjelovitim žitaricama, krumpirom, povrćem, rižom te mlijekom i mliječnim proizvodom. Mnoge trudnice su problem s jutarnjim mučninama rješavale tako što kad bi osjetile da bi im moglo doći loše, odmah pojele nešto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedite što god možete, a kada vam se smire mučnine okrenite se namirnicama koje vam preporučuje vaš liječnik. Neugodan osjećaj u želucu traje do 14. ili 16. tjedna trudnoće, ali to ovisi o svakoj trudnici. Držite se uputa liječnika i uživajte u tih devet mjeseci dok se beba ne rodi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U nastavku pogledajte kako uz pomoć čaja pobijediti jutarnje mučnine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para> </para>

Savjeti koji pomažu protiv jutarnje mučnine Više od 70% trudnica iskusit će neugodne mučnine, a ovi će savjeti pomoći da taj period prođe što bolje Jedna od neugodnih pojava u trudnoći su mučnine i povraćanje. One su nažalost sastavni dio trudnoće kod mnogih žena zbog čega se neke žene ne mogu složiti kako je trudnoća blaženo stanje. Dobro je što se one kod mnogih mogu izbjeći. Slijedi kako spriječiti jutarnje mučnine.
   
Zašto dolazi do jutarnjih mučnina? Mnogi stručnjaci su došli do zaključka kako je to zbog povišene razine trudničkih hormona i estrogena. Jednu od uloga u pojavi mučnina ima i hormon štitnjače ili tiroksin.
   
Posljednja istraživanja su pokazala da će više od 70% žena iskusiti neugodne mučnine, od čega će ih skoro pola osjetiti svaki dan ili će imati gađenje na određenu hranu. Prisutna je i netolerancija na određene mirise. Moguće je da će trudnica neko vrijeme odbijati meso jer joj jednostavno ne odgovara.
   
Iako može doći u bilo koje doba dana, u većini slučajeva se događa u jutarnjim terminima zbog čega i nosi ovaj naziv. Trudnice mogu imati vrtoglavicu, slabost i slične probleme. Bilo bi dobro kada bi mogli ublažiti određene simptome i uživati u drugom stanju.
   
   Kako spriječiti jutarnje mučnine
   
   
Trudnoća predstavlja poseban period u životu svake buduće majke tijekom kojeg tijelo prolazi kroz razne promjene. Kako bi drugo stanje prošlo u najboljem redu, svaka trudnica bi trebala znati koji su najbolji savjeti za trudnoću.
   
Isto tako je važno znati koja je najbolja hrana za trudnicu, a zahvaljujući kojoj će ona kao i beba dobiti sve što je potrebno.
   
Slijede informacije kako možete pomoći sebi da prođete kroz trudnoću sa što manje tegoba i komplikacija. Jutarnje tegobe možete izbjeći ili ublažiti ako se posvetite zdravoj i uravnoteženoj prehrani. Upravo je ona potrebna kako bi vaše tijelo i beba dobili sve što im treba.
   
Važno je da jedete laganu i kuhanu hranu. Obogatite svoju prehranu cjelovitim žitaricama, krumpirom, povrćem, rižom te mlijekom i mliječnim proizvodom. Mnoge trudnice su problem s jutarnjim mučninama rješavale tako što kad bi osjetile da bi im moglo doći loše, odmah pojele nešto.
   
Jedite što god možete, a kada vam se smire mučnine okrenite se namirnicama koje vam preporučuje vaš liječnik. Neugodan osjećaj u želucu traje do 14. ili 16. tjedna trudnoće, ali to ovisi o svakoj trudnici. Držite se uputa liječnika i uživajte u tih devet mjeseci dok se beba ne rodi.
   
U nastavku pogledajte kako uz pomoć čaja pobijediti jutarnje mučnine.
 

  Žena.hr 

Savjeti koji pomažu protiv jutarnje mučnine

<para>Baš kao što ih hranimo hranjivim i zdravim namirnicama za njihov fizički razvoj, tako trebamo pažljivo birati i hranu koja djeluje na njihov kognitivni razvoj.
</para>
<para>No jedno je želja roditelja da dijete hrani "ispravnim" namirnicama, a drugo je stvarno stanje, jer bebe i mala djeca znaju biti iznimno izbirljivi i nervozni kod obroka i hranjenja. Neke mame su sretnice čije bebe i mala djeca uredno papaju sve što im se ponudi, no veliki je broj onih čija djeca uporno traže svoju omiljenu hranu, a ostalo odbijaju. Uglavnom ta omiljena hrana nije baš zdrava, no svejedno ju povremeno dajemo. S nezdravom hranom često potkupljujemo dijete da pojede onu zdravu.</para>
<para>Ono što valja znati je da ta nezdrava hrana nije problem samo zato jer je puna šećera, soli i aditiva i što je siromašna hranjivim tvarima, već ona može naštetiti razvoju mozga i kognitivnih sposobnosti.
</para>
<para>Ovih pet vrsta hrane nikako nije preporučjivo davati djeci mlađoj od sedam godina, a potpuno ih treba ukloniti s jelovnika beba:
</para>
<heading4>1. Polugotova instant hrana za mikrovalnu ili brzo prženje u ulju</heading4>
<para>
U ovu skupinu spadaju smrznuti krumpirići, polugotove smrznute pizze koje treba samo zapeći na 10 minuta, tjestenina iz vrećice za brzu pipremu, smrznuto panirano meso i slična polugotova instant hrana. Na taj način procesuirana i pakirana hrana dokazano utječe na promjene raspoloženja, hiperaktivnost i pojavu glavobolja kod odraslih i djece. Najbolje se držati obroka sačinjenih od svježih namirnica.
</para>
<heading4>2. Hrana i slatkiši jarkih i neprirodnih boja</heading4>
<para>
U ovu grupu spadaju razni gumeni i drugi bomboni, sladoledi, šećerna vata, odnosno sve što je obojano neprirodnim i jarkim bojama. Djeca ih vole, naravno, jer su šareni, zanimljivi i slatki. No umjetna bojila u slatkišima puno su veće zlo od šećera i povezuje ih se s nizom kognitivnih problema - deficitom pažnje i hiperaktivnošću, tjeskobom, glavoboljama. Osim štetnog šećera i bojila, spomenuti slatkiši puni su raznih kemijskih dodataka čiji utjecaj na organizam u razvoju još uvijek ne znamo, ali znamo da ne može biti pozitivan.
</para>
<heading4>3. Hrana i pića s kofeinom</heading4>
<para>
Kofein se ne nalazi samo u kavi, već i u čaju, nekim gaziranim pićima, nekim vrstama čokolade i nekim lijekovima. Ako ga uzimaju u prevelikim dozama, kofein može naštetiti i odraslima. Djeca su osjetljivija na kofein i trebalo bi u potpunosti ukloniti iz njihove prehrane sve namirnice i pića koja ga sadrže. Kofein je stimulans koji djeluje na mozak i izaziva nervozu, hiperaktivnost, nesanicu, glavobolju i probleme s probavom.
</para>
<heading4>4. Hrana koja je "čisti šećer"</heading4>
<para>
Hrana bogata šećerom naći će se na samom vrhu liste omiljene hrane kod sve djece, no poznato je da hrana koja je u osnovi sami šećer negativno djeluje na razvoj, izaziva hiperaktivnost i utječe negativno na apetit djeteta. Šećer remeti pažnju, izaziva u djetetu nemir, uzrokuje trbuhobolju i oslabljuje imunitet. Stoga je vrlo važno da se hrana koja je u osnovi čisti šećer smanji na najmanju moguću mjeru. U to spadaju sladoledi, keksi, čokoladice, pudinzi i ostali slatkiši. Uvijek postoje zdravije alternative poput voća, jogurtića i domaćih keksi od cjelovtiog brašna i žitarica.
</para>
<heading4>5. Hrana bogata trans-masnim kiselinama</heading4>
<para>
U ovu grupu spadaju hamburgeri, grickalice, pomes-frites, polugotova hrana, pržena hrana, margarin i pekarski proizvodi. "Loše", nezasićene masne kiseline u ovoj hrani dokazano djeluju negativno na pamćenje, uzrokuju upalne procese u organizmu i remete proizvodnju hormona sreće, srotonina, pa dovode i do promjena u raspoloženju i ponašanju.
</para>
<heading2>Koja hrana je dobra za razvoj mozga kod beba i male djece?</heading2>
<para>
Sad kad smo utvrdili koju hranu treba izbjegavati, nije na odmet ponoviti koje namirnice potiču i pozitivno djeluju na kognitivni razvoj djece.</para>
<para>Dobre masnoće: maslinovo ulje, ulje sezama, orašasti plodovi, sjemenke, avokado, organski uzgojeno meso i jaja, zeleno lisnato povrće, chia sjemenke, riblje ulje i riba, maslac, jogurt.</para>
<para>Hrana bogata kolinom: jaja, riblje ulje, jetra, kikiriki, soja u zrnu, suncokretove sjemenke, zob.</para>
<para>Hrana bogata pigmentom: jagode, borovnice, maline, kupine, ribizl, trešnje, višnje, patliđan, cikla, grejp, crveni luk, crvene jabuke, kelj, crveni kupus, brokula, rajčica i sl.</para>

Pet vrsta hrane koje negativno utječu na razvoj mozga i pamćenje kod beba i male djece Poznato je da hrana ima veliki utjecaj na naše sveopće zdravlje, a kad su u pitanju bebe i mala djeca, taj utjecaj je presudan, posebno za razvoj mozga i pamćenje. Baš kao što ih hranimo hranjivim i zdravim namirnicama za njihov fizički razvoj, tako trebamo pažljivo birati i hranu koja djeluje na njihov kognitivni razvoj.

No jedno je želja roditelja da dijete hrani "ispravnim" namirnicama, a drugo je stvarno stanje, jer bebe i mala djeca znaju biti iznimno izbirljivi i nervozni kod obroka i hranjenja. Neke mame su sretnice čije bebe i mala djeca uredno papaju sve što im se ponudi, no veliki je broj onih čija djeca uporno traže svoju omiljenu hranu, a ostalo odbijaju. Uglavnom ta omiljena hrana nije baš zdrava, no svejedno ju povremeno dajemo. S nezdravom hranom često potkupljujemo dijete da pojede onu zdravu.
Ono što valja znati je da ta nezdrava hrana nije problem samo zato jer je puna šećera, soli i aditiva i što je siromašna hranjivim tvarima, već ona može naštetiti razvoju mozga i kognitivnih sposobnosti.

Ovih pet vrsta hrane nikako nije preporučjivo davati djeci mlađoj od sedam godina, a potpuno ih treba ukloniti s jelovnika beba:

1. Polugotova instant hrana za mikrovalnu ili brzo prženje u ulju

U ovu skupinu spadaju smrznuti krumpirići, polugotove smrznute pizze koje treba samo zapeći na 10 minuta, tjestenina iz vrećice za brzu pipremu, smrznuto panirano meso i slična polugotova instant hrana. Na taj način procesuirana i pakirana hrana dokazano utječe na promjene raspoloženja, hiperaktivnost i pojavu glavobolja kod odraslih i djece. Najbolje se držati obroka sačinjenih od svježih namirnica.

2. Hrana i slatkiši jarkih i neprirodnih boja

U ovu grupu spadaju razni gumeni i drugi bomboni, sladoledi, šećerna vata, odnosno sve što je obojano neprirodnim i jarkim bojama. Djeca ih vole, naravno, jer su šareni, zanimljivi i slatki. No umjetna bojila u slatkišima puno su veće zlo od šećera i povezuje ih se s nizom kognitivnih problema - deficitom pažnje i hiperaktivnošću, tjeskobom, glavoboljama. Osim štetnog šećera i bojila, spomenuti slatkiši puni su raznih kemijskih dodataka čiji utjecaj na organizam u razvoju još uvijek ne znamo, ali znamo da ne može biti pozitivan.

3. Hrana i pića s kofeinom

Kofein se ne nalazi samo u kavi, već i u čaju, nekim gaziranim pićima, nekim vrstama čokolade i nekim lijekovima. Ako ga uzimaju u prevelikim dozama, kofein može naštetiti i odraslima. Djeca su osjetljivija na kofein i trebalo bi u potpunosti ukloniti iz njihove prehrane sve namirnice i pića koja ga sadrže. Kofein je stimulans koji djeluje na mozak i izaziva nervozu, hiperaktivnost, nesanicu, glavobolju i probleme s probavom.

4. Hrana koja je "čisti šećer"

Hrana bogata šećerom naći će se na samom vrhu liste omiljene hrane kod sve djece, no poznato je da hrana koja je u osnovi sami šećer negativno djeluje na razvoj, izaziva hiperaktivnost i utječe negativno na apetit djeteta. Šećer remeti pažnju, izaziva u djetetu nemir, uzrokuje trbuhobolju i oslabljuje imunitet. Stoga je vrlo važno da se hrana koja je u osnovi čisti šećer smanji na najmanju moguću mjeru. U to spadaju sladoledi, keksi, čokoladice, pudinzi i ostali slatkiši. Uvijek postoje zdravije alternative poput voća, jogurtića i domaćih keksi od cjelovtiog brašna i žitarica.

5. Hrana bogata trans-masnim kiselinama

U ovu grupu spadaju hamburgeri, grickalice, pomes-frites, polugotova hrana, pržena hrana, margarin i pekarski proizvodi. "Loše", nezasićene masne kiseline u ovoj hrani dokazano djeluju negativno na pamćenje, uzrokuju upalne procese u organizmu i remete proizvodnju hormona sreće, srotonina, pa dovode i do promjena u raspoloženju i ponašanju.

Koja hrana je dobra za razvoj mozga kod beba i male djece?

Sad kad smo utvrdili koju hranu treba izbjegavati, nije na odmet ponoviti koje namirnice potiču i pozitivno djeluju na kognitivni razvoj djece.
Dobre masnoće: maslinovo ulje, ulje sezama, orašasti plodovi, sjemenke, avokado, organski uzgojeno meso i jaja, zeleno lisnato povrće, chia sjemenke, riblje ulje i riba, maslac, jogurt.
Hrana bogata kolinom: jaja, riblje ulje, jetra, kikiriki, soja u zrnu, suncokretove sjemenke, zob.
Hrana bogata pigmentom: jagode, borovnice, maline, kupine, ribizl, trešnje, višnje, patliđan, cikla, grejp, crveni luk, crvene jabuke, kelj, crveni kupus, brokula, rajčica i sl. Jelena Kovačić 

slatkisi pixabay

Pet vrsta hrane koje negativno utječu na razvoj mozga i pamćenje kod beba i male djece

<para>Svaka žena traži „onog pravog“, a RTL ga je pronašao za sve one koje još uvijek čekaju svog princa na bijelom konju. On je savršene sportske građe, nestvarno bijelih zuba, kakvi se samo viđaju samo u snovima, i najljepšeg osmijeha na svijetu, on je - bezobrazno zgodan! Neodoljiv, iznimno šarmantan i uglađen, prava čežnja svake žene! On je 'Gospodin Savršeni'!</para>
<para>Novi RTL-ov show 'Gospodin Savršeni' (The Bachelor) prikazuje se već 16 godina diljem svijeta; od SAD-a, Kanade, Brazila, Njemačke i Francuske pa sve do Kine, Japana, Australije i šire. Snimljeno je preko 1000 epizoda i 130 sezona, što ukazuje na veliku popularnost tog uzbudljivog ljubavnog putovanja na kojem savršeni neženja traži svoju bolju polovicu. A zbog velike doze uzbuđenja, ljubavnih drama i suza, show je ubrzo zaludio publiku diljem svijeta, koja s jednakim emocionalnim nabojem proživljava ljubavne zaplete i vesele rasplete, te tako postao globalni fenomen.</para>
<para>Večere uz svijeće, uzbudljiva putovanja, nezaboravne zabave, mnoga iznenađenja, duge šetnje i razgovori do kasno u noć samo su dio onoga što će RTL-ov neženja iskusiti s odabranim sretnicama, a sve to kako bi na kraju romantične avanture pronašao svoju srodnu dušu. Ako ste mislili da su ljubavne bajke rezervirane samo za romane i dječje uspavanke, varate se jer uz gospodina Savršenog ljubavna bajka postaje stvarnost!</para>
<para>A sada slijedi najvažnije pitanje za sve žene - jeste li spremne upoznati „onog pravog“? Jer on traži vas! Uzmite stvari u svoje ruke, borite se za svog muškarca i prijavite se na <ulink url="http://www.rtl.hr/prijave">
 www.rtl.hr/prijave
 </ulink>. Gospodin Savršeni vas čeka!</para>

Gospodin savršeni ili The Bachelor: Najpopularniji reality show na svijetu napokon u Hrvatskoj! Show koji je prikazivan u više od 30 zemalja svijeta napokon dolazi i u Hrvatsku! Franšiza 'The Bachelor' stiže na ekrane RTL-a već ove jeseni! Svaka žena traži „onog pravog“, a RTL ga je pronašao za sve one koje još uvijek čekaju svog princa na bijelom konju. On je savršene sportske građe, nestvarno bijelih zuba, kakvi se samo viđaju samo u snovima, i najljepšeg osmijeha na svijetu, on je - bezobrazno zgodan! Neodoljiv, iznimno šarmantan i uglađen, prava čežnja svake žene! On je 'Gospodin Savršeni'!
Novi RTL-ov show 'Gospodin Savršeni' (The Bachelor) prikazuje se već 16 godina diljem svijeta; od SAD-a, Kanade, Brazila, Njemačke i Francuske pa sve do Kine, Japana, Australije i šire. Snimljeno je preko 1000 epizoda i 130 sezona, što ukazuje na veliku popularnost tog uzbudljivog ljubavnog putovanja na kojem savršeni neženja traži svoju bolju polovicu. A zbog velike doze uzbuđenja, ljubavnih drama i suza, show je ubrzo zaludio publiku diljem svijeta, koja s jednakim emocionalnim nabojem proživljava ljubavne zaplete i vesele rasplete, te tako postao globalni fenomen.
Večere uz svijeće, uzbudljiva putovanja, nezaboravne zabave, mnoga iznenađenja, duge šetnje i razgovori do kasno u noć samo su dio onoga što će RTL-ov neženja iskusiti s odabranim sretnicama, a sve to kako bi na kraju romantične avanture pronašao svoju srodnu dušu. Ako ste mislili da su ljubavne bajke rezervirane samo za romane i dječje uspavanke, varate se jer uz gospodina Savršenog ljubavna bajka postaje stvarnost!
A sada slijedi najvažnije pitanje za sve žene - jeste li spremne upoznati „onog pravog“? Jer on traži vas! Uzmite stvari u svoje ruke, borite se za svog muškarca i prijavite se na 
      www.rtl.hr/prijave
   . Gospodin Savršeni vas čeka! Priopćenje za javnost 

The_Bachelor_rtl

Gospodin savršeni ili The Bachelor: Najpopularniji reality show na svijetu napokon u Hrvatskoj!

<para>Kako bismo mogli naučiti nekoga odgovornosti ako je ni sami baš ne shvaćamo najbolje? Odgovornost uglavnom označava razvijenu svijet o osjećaju da trebamo o nečemu voditi brigu, bilo da se radi o ponašanju, osjećajima ili pak pravilima drugih osoba, ali i nas samih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bismo dijete mogli naučiti odgovornosti, moramo i sami imati razvijenu tu svijest. Najprije prema samima sebi i međusobnom odnosu članova unutar obitelji, a onda i prema svim ostalim ljudima s kojima se susrećemo u vlastitoj svakodnevnici. Obzirom da djeca već u vrlo ranoj dobi počinju oponašati ponašanje vlastitih roditelja, ponekad nam može puno značiti i ako naučimo kontrolirati vlastito ponašanje u blizini djece. Komunikacija je onda samo jedan proces ponavljanja i popravljanja već stečenog dojma ili znanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odgovornost nije jedino i isključivo povezana s obrascima ponašanja i odnosu na relaciji dijete-roditelj. Odgovornost se ogleda u mnogim drugim stvarima poput: stava i odnosa prema sebi samome, odnosu prema financijama, čišćenju životnog prostora, obavezama koje imamo u vlastitom životu, osjećajima i potrebama drugih ljudi itd. Samopoštovanje temelj je svega ostaloga. Ako volimo i poštujemo sami sebe, moći ćemo tu ljubav na jednak način usmjeriti i prema svim drugim osobama koje čine naš život.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izgradnja odgovornosti kod djece ne znači samo svijest o odgovornosti. To se odražava na apsolutno cjelokupan život djeteta i pratit će ga kroz sve faze njegova odrastanja kako bi mu naposlijetku omogućile razvoj u cjelovitu osobu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako ispravno postupiti u konkretnom smislu i u praksi, ovisi o stupnju razvoja vašeg djeteta, ali odgovornost se može naučiti kroz razne primjere:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>kućne poslove i zadatke sukladno njihovoj dobi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dosljednost roditelja i neprekidno podsjećanje na zadatke koji ih očekuju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zadaci moraju biti prilagođeni dobi djeteta, jasni i zanimljivi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>uz kreativne zadatke možete potaknuti kod njih svjesnost o donošenju vlastitih odluka i prihvaćanju posljedica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>uzmite vremena i uvijek poslušajte djetetovo mišljenje, te ga pitajte da se izjasni oko određenog ili potencijalnog obiteljskog problema ili situacije</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>poticanje djeteta na brigu o npr. kućnom ljubimcu, odnosu s najboljim prijateljem, rođendanima osoba unutar obitelji itd.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Dječji psiholozi svakako napominju kako se dijete ne smije učiti odgovornosti kroz strah, pa tako prijetnje kaznama i strahu od batina neće pomoći u izgradnji njihovog samopouzdanja i osobnosti. Isto tako, previše popuštanja neće vas dovesti do željenih rezultata. Treba pronaći zlatnu sredinu i ne posustajati u ovom dugotrajnom procesu. Oboružajte se strpljenjem, razumijevanjem i ustrajnošću i rezultati će biti vidljivi!</para>

Kako dijete naučiti odgovornosti? Odgovornost se može naučiti kroz razne primjere Kako bismo mogli naučiti nekoga odgovornosti ako je ni sami baš ne shvaćamo najbolje? Odgovornost uglavnom označava razvijenu svijet o osjećaju da trebamo o nečemu voditi brigu, bilo da se radi o ponašanju, osjećajima ili pak pravilima drugih osoba, ali i nas samih.
   
Kako bismo dijete mogli naučiti odgovornosti, moramo i sami imati razvijenu tu svijest. Najprije prema samima sebi i međusobnom odnosu članova unutar obitelji, a onda i prema svim ostalim ljudima s kojima se susrećemo u vlastitoj svakodnevnici. Obzirom da djeca već u vrlo ranoj dobi počinju oponašati ponašanje vlastitih roditelja, ponekad nam može puno značiti i ako naučimo kontrolirati vlastito ponašanje u blizini djece. Komunikacija je onda samo jedan proces ponavljanja i popravljanja već stečenog dojma ili znanja.
   
Odgovornost nije jedino i isključivo povezana s obrascima ponašanja i odnosu na relaciji dijete-roditelj. Odgovornost se ogleda u mnogim drugim stvarima poput: stava i odnosa prema sebi samome, odnosu prema financijama, čišćenju životnog prostora, obavezama koje imamo u vlastitom životu, osjećajima i potrebama drugih ljudi itd. Samopoštovanje temelj je svega ostaloga. Ako volimo i poštujemo sami sebe, moći ćemo tu ljubav na jednak način usmjeriti i prema svim drugim osobama koje čine naš život.
   
Izgradnja odgovornosti kod djece ne znači samo svijest o odgovornosti. To se odražava na apsolutno cjelokupan život djeteta i pratit će ga kroz sve faze njegova odrastanja kako bi mu naposlijetku omogućile razvoj u cjelovitu osobu.
Kako ispravno postupiti u konkretnom smislu i u praksi, ovisi o stupnju razvoja vašeg djeteta, ali odgovornost se može naučiti kroz razne primjere:


   
      kućne poslove i zadatke sukladno njihovoj dobi
   
   
      dosljednost roditelja i neprekidno podsjećanje na zadatke koji ih očekuju
   
   
      zadaci moraju biti prilagođeni dobi djeteta, jasni i zanimljivi
   
   
      uz kreativne zadatke možete potaknuti kod njih svjesnost o donošenju vlastitih odluka i prihvaćanju posljedica
   
   
      uzmite vremena i uvijek poslušajte djetetovo mišljenje, te ga pitajte da se izjasni oko određenog ili potencijalnog obiteljskog problema ili situacije
   
   
      poticanje djeteta na brigu o npr. kućnom ljubimcu, odnosu s najboljim prijateljem, rođendanima osoba unutar obitelji itd.
   


Dječji psiholozi svakako napominju kako se dijete ne smije učiti odgovornosti kroz strah, pa tako prijetnje kaznama i strahu od batina neće pomoći u izgradnji njihovog samopouzdanja i osobnosti. Isto tako, previše popuštanja neće vas dovesti do željenih rezultata. Treba pronaći zlatnu sredinu i ne posustajati u ovom dugotrajnom procesu. Oboružajte se strpljenjem, razumijevanjem i ustrajnošću i rezultati će biti vidljivi! D.M. 

Kako dijete naučiti odgovornosti?

<para>Ovo su samo neka od pitanja na koja će sve dobne skupine, u igri, na zabavan način pronaći odgovore u novootvorenom Parku znanosti u Oroslavju kojeg krasi niz izvedenih eksponata.</para>
<para>"Park znanosti" je autorski projekt kojem je glavni cilj promicanje znanja i znanosti, ali i oplemenjivanje javne površine interaktivnim znanstvenim i edukativnim sadržajem namijenjenim svim dobnim skupinama. Ipak, autori Parka znanosti kažu da će u njemu najviše uživati djeca.
</para>
<heading4>Zanimljivi eksponati koji potiču znatiželju</heading4>
<para>
Sadržaj čine eksponati, od kojih svaki pokazuje i dokazuje zanimljive pojave iz područja fizike, astronomije, geografije i psihologije.</para>
<para>Svim dobnim skupinama pruža se tako prilika da na interaktivan i zanimljiv način pokreću, osluškuju ili mjere eksponate te tako spoznaju zašto i kako svaki od njih uspješno funkcionira. Neki od eksponata su: glazbena ograda, zvučna zrcala, spirala adaptacije, crtić vrtić i ljudski sunčani sat.</para>
<para>Uz zanimljivu, interaktivnu prezentaciju znanosti u sklopu igre i istraživanja eksponata, znanstvene se spoznaje lako usvajaju i postaju dio općeg obrazovanja svih korisnika.
</para>
<heading4>Park znanosti kao pokretač turizma u lokalnoj zajednici</heading4>
<para>
Kao jedinstveni projekt u Republici Hrvatskoj, prvi Park znanosti na originalan način obogaćuje turističku ponudu zajednice.</para>
<para>Više o terminima posjeta za grupe i individualne posjete, kao i cijene ulaznica potražite na web stranicama <ulink url="http://www.parkznanosti.com/">Parka znanosti</ulink>.</para>

Oroslavje dobilo prvi Park znanosti koji će oduševiti djecu zanimljivim eksponatima Kako prošetati Sunčevim sustavom u samo sat vremena? Je li moguće razgovarati šaptom na 30 metara? Kako odsvirati himnu Europe - u hodu? Ovo su samo neka od pitanja na koja će sve dobne skupine, u igri, na zabavan način pronaći odgovore u novootvorenom Parku znanosti u Oroslavju kojeg krasi niz izvedenih eksponata.
"Park znanosti" je autorski projekt kojem je glavni cilj promicanje znanja i znanosti, ali i oplemenjivanje javne površine interaktivnim znanstvenim i edukativnim sadržajem namijenjenim svim dobnim skupinama. Ipak, autori Parka znanosti kažu da će u njemu najviše uživati djeca.

Zanimljivi eksponati koji potiču znatiželju

Sadržaj čine eksponati, od kojih svaki pokazuje i dokazuje zanimljive pojave iz područja fizike, astronomije, geografije i psihologije.
Svim dobnim skupinama pruža se tako prilika da na interaktivan i zanimljiv način pokreću, osluškuju ili mjere eksponate te tako spoznaju zašto i kako svaki od njih uspješno funkcionira. Neki od eksponata su: glazbena ograda, zvučna zrcala, spirala adaptacije, crtić vrtić i ljudski sunčani sat.
Uz zanimljivu, interaktivnu prezentaciju znanosti u sklopu igre i istraživanja eksponata, znanstvene se spoznaje lako usvajaju i postaju dio općeg obrazovanja svih korisnika.

Park znanosti kao pokretač turizma u lokalnoj zajednici

Kao jedinstveni projekt u Republici Hrvatskoj, prvi Park znanosti na originalan način obogaćuje turističku ponudu zajednice.
Više o terminima posjeta za grupe i individualne posjete, kao i cijene ulaznica potražite na web stranicama Parka znanosti. Priopćenje za javnost 

park znanosti oroslavje

Oroslavje dobilo prvi Park znanosti koji će oduševiti djecu zanimljivim eksponatima

<para>Čini se kao da ste jučer promjenili vašoj bebi prvu pelenu, a danas ju morate odviknuti od nje. Proljeće i ljeto savršeno je vrijeme kada to možete učiniti. Nema posebno određene dobi kada djecu trebate odviknuti od pelene, ali najčešća dob kada to možete početi s odvikavanjem je godina i pol do dvije godine, makar neka djeca neće biti spremna za odvikavanje od pelene do treće ili pak četvrte godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vrlo je važno da sami pokušate procjeniti kada bi vaše dijete bilo psihički spremno za odvikavanje. Također, gotovo je nemoguće procjeniti koliko će vašem djetetu biti potrebno da nauči kontrolirati veliku i malu nuždu. Nekoj djeci potrebno je samo nekoliko dana, drugoj nekoliko mjeseci, no ne zabrinjavajte se, svako će dijete prije ili kasnije uhvatiti „grif“.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako ne biste gubili živce upravo na ovom vrlo važnom zadatku u životu vašeg djeteta, pripremili smo nekoliko korisnih savjeta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Procjenite spremnost vaše djeteta<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao što smo već naglasili većina djece će biti spremna na odvikavanje od pelene s dvije godine života, ali neka će se djeca odviknuti u četvrtoj godini života. Kako biste mogli procjeniti spremnost djeteta, gledajte signale kao što su djetetovo imitiranje vaših navika odlaska na WC i slično. Ono što je najvažnije da dijete ne forsirate ako nije spremno, jer bi mogli načiniti više štete nego koristi.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kupite pravu „opremu“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pod pravom „opremom“ misli se na dječju kahlicu ili na nastavak za sjedenje djece na normalnoj zahodskoj školjki. Što god odlučili, vrlo je važno da se dijete može sjedeći stabilizirati nogama, kako bi se moglo pomaknuti ili pak dići s kahlice kada će imati probleme s crijevima ili kada će završiti s nuždom. Kako ćete u početku morati biti prisutni s djetetom kada će obavljati nuždu u kahlici, pokušajte ga zaintererati nekom knjigom ili igricom koja je primjerena za taj trenutak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stvorite rutinu<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste dijete naučili vršiti nuždu u kahlici, pokušajte stvoriti rutinu odlaska na kahlicu, primjerice poslije doručka, ručka, večere, prije kupanja, prije šetnje i sl. kako bi dijete dobilo osjećaj vršenja nužde i osjećaj same rutine. Ako ne želi sjediti na kahlici, nemojte ga fizički prisiljavati, a posebno nemojte dijete prisiljavati ako izgleda preplašeno. U tom slučaju kahlicu stavite jedno vrijeme po strani, barem tjedan ili mjesec i pokušajte ponovno. Pokušaj da objasnite djetetu zašto treba sjediti na kahlici jednostavno neće upaliti, vaša je jedina misija da se dijete privikne na kahlicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rješite se pelene<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posjednite svoje dijete na kahlicu, naravno bez pelene, kako bi se priviknulo na osjećaj sjedenja i vršenja nužde. U tom trenutku možete djetetu pokušati objasniti da je to ono što svaki dan rade mama i tata, te njegova braća i sestre (ako ih ima) rade.  Ako uspije izvršiti veliku ili malu nuždu, to je u redu, ali nemojte dijete forsirati. Pričekajte da dijete bude spremno i da pokaže interes da samo koristi kahlicu ili pak zahodsku školjku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Objasnite proces<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kada sljedeći puta vaše dijete obavi veliku ili malu nuždu u pelenu, pelenu prvo ispraznite u kahlicu i posjednite dijete, kako bi ono povezalo čin i mjesto vršenja nužde. Slobodno mu nakon toga pokažite kamo ćete baciti nuždu iz kahlice i dopustite mu da pusti vodu (ako želi). Naučite ga kako da se sam obuče nakon nužde i naravno, opere ruke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prihvatite neovisnost<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Potaknite dijete da koristi kahlicu kada god poželi ili pak osjeti potrebu. Također, pobrinite se da dijete bude svjesno da vam može kazati kada treba obaviti nuždu i da ćete ga staviti na kahlicu kada poželi. Možete mu dopustiti da okolo trči s odjećom bez pelene, ali pobrinite se da kahlica bude u blizini. Također, s vremena na vrijeme pitajte dijete ima li potrebu obaviti nuždu i podsjetite ga da je kahlica uvijek na raspolaganju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najbolje je ljeto<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao što smo već spomenuli, najbolje vrijeme za odvikavanje od pelene je ljeto, jer djetetu možete obući lagane hlače, a djevojčicama suknjicu bez gaćica kada su kod kuće i na taj način ih privikavati na kahlicu. Dijete će se osjećati ugodnije bez pelene za vrijeme ljetnih vrućina, a vi ćete moći reagirati kada dijete počne obavljati nuždu a ne sjedi na kahlici. Kada se to dogodi, brzo ga stavite na kahlicu i upozorite ga da je to njegovo mjesto na kojem treba obavljati nuždu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pelene za noć<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira što je vaše dijete danju svladalo vršenje nužde na kahlici, to ne znači da će u noći biti jednako. U tako mladoj dobi, djetetovo tijelo još nije razvilo osjećaj da se probudi u noći kada treba obaviti nuždu, pa zbog toga nemojte odmah bacati pelene. Možda će trebati mjeseci ili pak čak i godina, kada dijete u potpunosti ne savlada i noćne posjete WC-u ili pak da spava bez buđenja. Naravno, slobodno ga upozorite ako se probudi tijekom noći i ako osjeti potrebu za nuždom, da vas slobodno probudi i da ćete mu pomoći oko odlaska na kahlicu.</para>

Odvikavanje od pelena ne mora biti muka! Većina djece će biti spremna na odvikavanje od pelene s dvije godine života, ali neka će se djeca odviknuti u četvrtoj godini... Čini se kao da ste jučer promjenili vašoj bebi prvu pelenu, a danas ju morate odviknuti od nje. Proljeće i ljeto savršeno je vrijeme kada to možete učiniti. Nema posebno određene dobi kada djecu trebate odviknuti od pelene, ali najčešća dob kada to možete početi s odvikavanjem je godina i pol do dvije godine, makar neka djeca neće biti spremna za odvikavanje od pelene do treće ili pak četvrte godine života.
   
Vrlo je važno da sami pokušate procjeniti kada bi vaše dijete bilo psihički spremno za odvikavanje. Također, gotovo je nemoguće procjeniti koliko će vašem djetetu biti potrebno da nauči kontrolirati veliku i malu nuždu. Nekoj djeci potrebno je samo nekoliko dana, drugoj nekoliko mjeseci, no ne zabrinjavajte se, svako će dijete prije ili kasnije uhvatiti „grif“.
   
Kako ne biste gubili živce upravo na ovom vrlo važnom zadatku u životu vašeg djeteta, pripremili smo nekoliko korisnih savjeta.
   Procjenite spremnost vaše djeteta
   
Kao što smo već naglasili većina djece će biti spremna na odvikavanje od pelene s dvije godine života, ali neka će se djeca odviknuti u četvrtoj godini života. Kako biste mogli procjeniti spremnost djeteta, gledajte signale kao što su djetetovo imitiranje vaših navika odlaska na WC i slično. Ono što je najvažnije da dijete ne forsirate ako nije spremno, jer bi mogli načiniti više štete nego koristi.  
   Kupite pravu „opremu“
   
Pod pravom „opremom“ misli se na dječju kahlicu ili na nastavak za sjedenje djece na normalnoj zahodskoj školjki. Što god odlučili, vrlo je važno da se dijete može sjedeći stabilizirati nogama, kako bi se moglo pomaknuti ili pak dići s kahlice kada će imati probleme s crijevima ili kada će završiti s nuždom. Kako ćete u početku morati biti prisutni s djetetom kada će obavljati nuždu u kahlici, pokušajte ga zaintererati nekom knjigom ili igricom koja je primjerena za taj trenutak.
   Stvorite rutinu
   
Kako biste dijete naučili vršiti nuždu u kahlici, pokušajte stvoriti rutinu odlaska na kahlicu, primjerice poslije doručka, ručka, večere, prije kupanja, prije šetnje i sl. kako bi dijete dobilo osjećaj vršenja nužde i osjećaj same rutine. Ako ne želi sjediti na kahlici, nemojte ga fizički prisiljavati, a posebno nemojte dijete prisiljavati ako izgleda preplašeno. U tom slučaju kahlicu stavite jedno vrijeme po strani, barem tjedan ili mjesec i pokušajte ponovno. Pokušaj da objasnite djetetu zašto treba sjediti na kahlici jednostavno neće upaliti, vaša je jedina misija da se dijete privikne na kahlicu.
   Rješite se pelene
   
Posjednite svoje dijete na kahlicu, naravno bez pelene, kako bi se priviknulo na osjećaj sjedenja i vršenja nužde. U tom trenutku možete djetetu pokušati objasniti da je to ono što svaki dan rade mama i tata, te njegova braća i sestre (ako ih ima) rade.  Ako uspije izvršiti veliku ili malu nuždu, to je u redu, ali nemojte dijete forsirati. Pričekajte da dijete bude spremno i da pokaže interes da samo koristi kahlicu ili pak zahodsku školjku.
   Objasnite proces
   
Kada sljedeći puta vaše dijete obavi veliku ili malu nuždu u pelenu, pelenu prvo ispraznite u kahlicu i posjednite dijete, kako bi ono povezalo čin i mjesto vršenja nužde. Slobodno mu nakon toga pokažite kamo ćete baciti nuždu iz kahlice i dopustite mu da pusti vodu (ako želi). Naučite ga kako da se sam obuče nakon nužde i naravno, opere ruke.
   Prihvatite neovisnost
   
Potaknite dijete da koristi kahlicu kada god poželi ili pak osjeti potrebu. Također, pobrinite se da dijete bude svjesno da vam može kazati kada treba obaviti nuždu i da ćete ga staviti na kahlicu kada poželi. Možete mu dopustiti da okolo trči s odjećom bez pelene, ali pobrinite se da kahlica bude u blizini. Također, s vremena na vrijeme pitajte dijete ima li potrebu obaviti nuždu i podsjetite ga da je kahlica uvijek na raspolaganju.
   Najbolje je ljeto
   
Kao što smo već spomenuli, najbolje vrijeme za odvikavanje od pelene je ljeto, jer djetetu možete obući lagane hlače, a djevojčicama suknjicu bez gaćica kada su kod kuće i na taj način ih privikavati na kahlicu. Dijete će se osjećati ugodnije bez pelene za vrijeme ljetnih vrućina, a vi ćete moći reagirati kada dijete počne obavljati nuždu a ne sjedi na kahlici. Kada se to dogodi, brzo ga stavite na kahlicu i upozorite ga da je to njegovo mjesto na kojem treba obavljati nuždu.
   Pelene za noć
   
Bez obzira što je vaše dijete danju svladalo vršenje nužde na kahlici, to ne znači da će u noći biti jednako. U tako mladoj dobi, djetetovo tijelo još nije razvilo osjećaj da se probudi u noći kada treba obaviti nuždu, pa zbog toga nemojte odmah bacati pelene. Možda će trebati mjeseci ili pak čak i godina, kada dijete u potpunosti ne savlada i noćne posjete WC-u ili pak da spava bez buđenja. Naravno, slobodno ga upozorite ako se probudi tijekom noći i ako osjeti potrebu za nuždom, da vas slobodno probudi i da ćete mu pomoći oko odlaska na kahlicu. M.N. 

Odvikavanje od pelena ne mora biti muka!

<para>Manjak rutine koja tijekom školske godine nameće određeni raspored, tijekom ljeta dovodi do toga da se izgubi mjera i osjećaj koliko djeca zapravo vremena provode pred ekranima. Koliko vremena pred ekranom je previše i kako ograničiti djeci korištenje tableta, računala, televizora i pametnih telefona?</para>
<para>I nama odraslima život je usko vezan za razne pametne uređaje i aplikacije, ali kad su djeca u pitanju, treba biti oprezan jer još uvijek ne znamo potencijalni utjecaj i posljedice koje oni imaju na razvoj i zdravlje djece.
</para>
<heading4>Pred ekranom od najranije dobi</heading4>
<para>
Prvi susret s ekranom neka djeca imaju još dok su bebe. To je obično pametni telefon ili tablet na kojima im odrasli pokazuju crtiće, životinje i druge slike.</para>
<para>Prema istraživanjima, samo 1% djece je 2011. posjedovalo neki mobilni medijski uređaj. Godine 2017. ta se brojka popela na čak 42% djece. Djeca mlađa od osam godina provode više od dva sata dnevno pred ekranom, a djeca mlađa od dvije godine čak 42 minute. Djeca starosti od osam do 12 godina pred ekranom su i po četiri sata dnevno, a oni stariji od 12 godina više od šest sati dnevno.</para>
<para>Stoga ne čudi da su stručnjaci zabrinuti kakve će to posljedice imati na njihov mozak koji je u intenzivnom razvoju.
</para>
<heading4>Neke poznate posljedice</heading4>
<para>
Studije su do sad pokazale i dokazale da boravak pred ekranima i konzumacija digitalnih sadržaja kod djece može uzrokovati:
- pretilost (konzumiranje sadržaja na ekranima podrazumijeva sjedilački stil života, a često ruku pod ruku s time ide i nezdrava hrana poput grickalica i sokova)
- poremećaje u kognitivnom razvoju u smislu manjka pažnje i koncentracije
- poteškoće s govorom i razvojem govora
- antisocijalno ponašanje kod adolescenata
</para>
<heading4>Preporuke o konzumaciji sadžaja na ekranima za djecu</heading4>
<para>
Djeca starosti do dvije godine ne bi uopće trebala biti pred ekranom. Čak ni pred televizorom.
Djeca starosti od dvije do pet godina smiju pred ekranom biti maksimalno jedan sat dnevno.
Djeca starosti od pet do 17 godina pred ekranom bi smjela biti maksimalno dva sata dnevno.</para>
<para>Ako ovo čitate i mislite: "Nema šanse. Nemam ja živaca ni vremena da idem u rat s djecom da ostvarim ove ciljeve", možda možete pokušati sa sljedećih pet savjeta:</para>
<para>
 1. Postavite jasne vremenske granice
</para>
<para>Posjednite djecu i na obiteljskom sastanku dogovorite vrijeme koje će provoditi pred ekranom. Podsjetite ih da to uključuje: računalo, mobitel, televizor i tablet. Ako ste unaprijed klonuli znajući da to neće funkcionirati, možda vas ohrabri činjenica da su istraživanja pokazala da postavljanje jasnih granica doista smanjuje vrijeme koje djeca provode pred ekranima. Naravno, roditelji moraju biti dosljedni i uporni u provođenju ovog novog kućnog pravila.</para>
<para>
 2. Zabranite ekrane tijekom jela
</para>
<para>Zajednički obroci za obiteljskim stolom idealno su vrijeme da se povežete s djecom, saznate novosti i podijelite neke svoje priče s njima. Za stolom zabranite mobitele i tablete i ugasite televizor. Djeca će biti fokusirana na jelo, razgovarat će s vama i socijalizirati se, a smanjit ćete i ukupno vrijeme provedeno ispred ekrana. Čak i ako se u početku budu jako ljutili jer više nema mobitela za stolom, brzo će se priviknuti na razgovore "uživo".</para>
<para>
 3. Budite im primjer
</para>
<para>Neminovno je da ako roditelji svo slobodno vrijeme provode pred ekranom, isto će raditi i djeca. Pokušajte kontrolirati sebe i svoje vrijeme provedeno pred ekranom kako bi bili dobar primjer djeci. Jako je važno da roditelji mobitel otklone kada provode vrijeme s djecom i tako daju prednost komunikaciji licem-u-lice i aktivnoj igri.</para>
<para>
 4. Ne koristite uređaje kao sredstvo kazne i nagrade
</para>
<para>Ako se djeci uskraćuje vrijeme pred ekranom kao kazna za loše ponašanje, s vremenom to ima upravo suprotni učinak i povećava želju i potrebu u djeteta da što duže bude pred ekranom dok još može i dok nije kažnjeno. Djeca tada počinju fokus stavljati na vrijeme pred ekranom i pridaju mu preveliku vrijednost (kao nešto što mogu izgubiti ili dobiti). Isto vrijedi i za obrnuti postupak - kada se djecu za dobro ponašanje nagrađuje vremenom pred ekranom.</para>
<para>
 5. Sobe su za spavanje i punjenje naših baterija
</para>
<para>Ako u sobi imaju računalo, televizor i mobitel, teško ćete djeci ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom, odnosno teško ćete uspostaviti kontrolu. Zato je važno da u dječjoj sobi nema uređaja s ekranima. Soba nam služi da se dobro naspavamo i napunimo vlastite baterije.</para>

Djeca ne moraju cijelo ljeto provesti pred ekranima. Kako to izvesti? Evo nekoliko savjeta... Klinci već naveliko uživaju u svojim ljetnim praznicima, bez rutine, bez školskih i drugih obaveza od ponedjeljka do petka. To znači i puno slobodnog vremena koje nekako treba popuniti. Manjak rutine koja tijekom školske godine nameće određeni raspored, tijekom ljeta dovodi do toga da se izgubi mjera i osjećaj koliko djeca zapravo vremena provode pred ekranima. Koliko vremena pred ekranom je previše i kako ograničiti djeci korištenje tableta, računala, televizora i pametnih telefona?
I nama odraslima život je usko vezan za razne pametne uređaje i aplikacije, ali kad su djeca u pitanju, treba biti oprezan jer još uvijek ne znamo potencijalni utjecaj i posljedice koje oni imaju na razvoj i zdravlje djece.

Pred ekranom od najranije dobi

Prvi susret s ekranom neka djeca imaju još dok su bebe. To je obično pametni telefon ili tablet na kojima im odrasli pokazuju crtiće, životinje i druge slike.
Prema istraživanjima, samo 1% djece je 2011. posjedovalo neki mobilni medijski uređaj. Godine 2017. ta se brojka popela na čak 42% djece. Djeca mlađa od osam godina provode više od dva sata dnevno pred ekranom, a djeca mlađa od dvije godine čak 42 minute. Djeca starosti od osam do 12 godina pred ekranom su i po četiri sata dnevno, a oni stariji od 12 godina više od šest sati dnevno.
Stoga ne čudi da su stručnjaci zabrinuti kakve će to posljedice imati na njihov mozak koji je u intenzivnom razvoju.

Neke poznate posljedice

Studije su do sad pokazale i dokazale da boravak pred ekranima i konzumacija digitalnih sadržaja kod djece može uzrokovati:
- pretilost (konzumiranje sadržaja na ekranima podrazumijeva sjedilački stil života, a često ruku pod ruku s time ide i nezdrava hrana poput grickalica i sokova)
- poremećaje u kognitivnom razvoju u smislu manjka pažnje i koncentracije
- poteškoće s govorom i razvojem govora
- antisocijalno ponašanje kod adolescenata

Preporuke o konzumaciji sadžaja na ekranima za djecu

Djeca starosti do dvije godine ne bi uopće trebala biti pred ekranom. Čak ni pred televizorom.
Djeca starosti od dvije do pet godina smiju pred ekranom biti maksimalno jedan sat dnevno.
Djeca starosti od pet do 17 godina pred ekranom bi smjela biti maksimalno dva sata dnevno.
Ako ovo čitate i mislite: "Nema šanse. Nemam ja živaca ni vremena da idem u rat s djecom da ostvarim ove ciljeve", možda možete pokušati sa sljedećih pet savjeta:

   1. Postavite jasne vremenske granice

Posjednite djecu i na obiteljskom sastanku dogovorite vrijeme koje će provoditi pred ekranom. Podsjetite ih da to uključuje: računalo, mobitel, televizor i tablet. Ako ste unaprijed klonuli znajući da to neće funkcionirati, možda vas ohrabri činjenica da su istraživanja pokazala da postavljanje jasnih granica doista smanjuje vrijeme koje djeca provode pred ekranima. Naravno, roditelji moraju biti dosljedni i uporni u provođenju ovog novog kućnog pravila.

   2. Zabranite ekrane tijekom jela

Zajednički obroci za obiteljskim stolom idealno su vrijeme da se povežete s djecom, saznate novosti i podijelite neke svoje priče s njima. Za stolom zabranite mobitele i tablete i ugasite televizor. Djeca će biti fokusirana na jelo, razgovarat će s vama i socijalizirati se, a smanjit ćete i ukupno vrijeme provedeno ispred ekrana. Čak i ako se u početku budu jako ljutili jer više nema mobitela za stolom, brzo će se priviknuti na razgovore "uživo".

   3. Budite im primjer

Neminovno je da ako roditelji svo slobodno vrijeme provode pred ekranom, isto će raditi i djeca. Pokušajte kontrolirati sebe i svoje vrijeme provedeno pred ekranom kako bi bili dobar primjer djeci. Jako je važno da roditelji mobitel otklone kada provode vrijeme s djecom i tako daju prednost komunikaciji licem-u-lice i aktivnoj igri.

   4. Ne koristite uređaje kao sredstvo kazne i nagrade

Ako se djeci uskraćuje vrijeme pred ekranom kao kazna za loše ponašanje, s vremenom to ima upravo suprotni učinak i povećava želju i potrebu u djeteta da što duže bude pred ekranom dok još može i dok nije kažnjeno. Djeca tada počinju fokus stavljati na vrijeme pred ekranom i pridaju mu preveliku vrijednost (kao nešto što mogu izgubiti ili dobiti). Isto vrijedi i za obrnuti postupak - kada se djecu za dobro ponašanje nagrađuje vremenom pred ekranom.

   5. Sobe su za spavanje i punjenje naših baterija

Ako u sobi imaju računalo, televizor i mobitel, teško ćete djeci ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom, odnosno teško ćete uspostaviti kontrolu. Zato je važno da u dječjoj sobi nema uređaja s ekranima. Soba nam služi da se dobro naspavamo i napunimo vlastite baterije. Jelena Kovačić 

young girl mobile phone

Djeca ne moraju cijelo ljeto provesti pred ekranima. Kako to izvesti? Evo nekoliko savjeta...

<para>Iako živimo u 21. stoljeću, a žene danas imaju veća prava nego su imale u prošlosti, nejednakost između spolova i dalje je prisutna, a osobito se ona osjeti u manje razvijenim zemljama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da bismo izgradili bolji, pravedniji i tolerantniji svijet, moramo krenuti od sebe i od svoje djece. Vrlo su važne vrijednosti koje prenosimo na svoju djecu jer će oni iste te vrijednosti prenositi dalje, i tako generacijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li klince, važno je da ih naučite toleranciji i stvarima koje su u životu bitne. Na vama kao roditelju velika je odgovornosti jer ćete vi u biti zaslužni za čovjeka u kojeg će vaše dijete izrasti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad je u pitanju ravnopravnost spolova, postoje određene stvari koje su vrlo bitne i koje vaše dijete mora znati.  Iskoristite svaku priliku kako biste s djetetom razgovarali i kako biste ga educirali o jednakosti spolova i toleranciji prema svima, bez obzira na podrijetlo, stavove, vjeru, rasu...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira na to da li imate kćerku ili sina (ili oboje), važno je da ih naučite da na jednak način tretiraju djevojčice i dječake. Što prije im usadite takav stav, to će prije shvatiti poantu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, djeca drugačije shvaćaju ozbiljne teme pa im je potrebno pristupiti na malo drugačiji način. U nastavku vam otkrivamo nekoliko sjajnih primjera o tome kako da educirate svoje dijete o ravnopravnosti spolova...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Obratite pažnju na mikro-poruke
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ponekad ni sami nismo svjesni u kakvom netolerantnom okruženju naša djeca odrastaju, gdje im svakodnevno sa svih strana dolaze tzv. 'mikro-poruke' koje mogu biti izuzetno seksističke i bezobrazne. Djeca sve upijaju poput spužve i na takve je stvari vrlo važno obratiti pažnju. Primjerice, kada dečki igraju nogomet, a djevojčicama nije dozvoljeno da se uključe. Ili kada u školi uče o poslovima pa razgovaraju s učiteljicom što će biti kada odrastu, često se kaže da će dječaci biti doktori, a cure medicinske sestre. Dajte svom djetetu do znanja da takve usporedbe nisu nimalo fer.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c1f9a3d0-35a8-11eb-a609-0242ac13002a" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kupujte neutralne proizvode
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trebali biste poticati svoju djecu da imaju otvoren um kad su u pitanju igračke i odjeća koje im kupujete. Nemojte tjerati svoju djevojčicu da se igra barbikama i da nosi ružičaste haljinice ako joj to nije zanimljivo. Dozvolite svojoj djeci slobodu izbora i dajte im do znanja da je sasvim ok biti drugačiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Budite uzor
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kad je u pitanju podjela zadataka i odgovornosti u kućanstvu, budite vrlo oprezni i nemojte dijeliti poslove na muške i ženske. Kad vam zatreba pomoć u kuhinji, pozovite svog sina i dajte mu do znanja da kuhinja nije stvorena samo za žene. Ista je stvar i sa svim ostalim kućanskim poslovima za koje mnogi misle da su namijenjeni samo ženama ili pak samo muškarcima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Oprezno birajte svoje riječi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca sve čuju i budite dobro svjesni toga te pripazite na koji način pričate dok ste u njihovom društvu, kao i na to koje riječi upotrebljavate. Osobito pripazite kad opisujete svoju djecu i dajete im komplimente. Koristite jednake riječi i za dječake i za djevojčice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Izbjegavajte spolne stereotipe
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Spolni su stereotipi danas sveprisutni kamo god pogledali, a osobito nam mediji često plasiraju takve stvari ili ih svakodnevno gledamo na televiziji u oglasima. Vjerovanje da djevojčice moraju biti princeze, a dječaci superjunaci je tako staromodna. Želi li vaša djevojčica igrati nogomet umjesto biti navijačica, to je super i nemojte joj to braniti. Dajte svojoj djeci da sama biraju svoj put bez stereotipa i obrazaca koje smo mi odrasli izmislili i nametnuli.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c18765ae-35a8-11eb-8b04-0242ac12002d" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trebali biste učiniti sve što je u vašoj moći da pomognete svom djetetu da postane svoja osoba, a ne ih pokušavati uklopiti u neke zastarjele obrasce o tome što bi dječaci i djevojčice trebali raditi, nositi, postati, itd.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: Unsplash</para>

Što morate naučiti svoje dijete o ravnopravnosti spolova? Nekoliko sjajnih primjera o tome kako da educirate svoje dijete o ravnopravnosti spolova... Iako živimo u 21. stoljeću, a žene danas imaju veća prava nego su imale u prošlosti, nejednakost između spolova i dalje je prisutna, a osobito se ona osjeti u manje razvijenim zemljama.
 
Da bismo izgradili bolji, pravedniji i tolerantniji svijet, moramo krenuti od sebe i od svoje djece. Vrlo su važne vrijednosti koje prenosimo na svoju djecu jer će oni iste te vrijednosti prenositi dalje, i tako generacijama.
 
Imate li klince, važno je da ih naučite toleranciji i stvarima koje su u životu bitne. Na vama kao roditelju velika je odgovornosti jer ćete vi u biti zaslužni za čovjeka u kojeg će vaše dijete izrasti.
 
Kad je u pitanju ravnopravnost spolova, postoje određene stvari koje su vrlo bitne i koje vaše dijete mora znati.  Iskoristite svaku priliku kako biste s djetetom razgovarali i kako biste ga educirali o jednakosti spolova i toleranciji prema svima, bez obzira na podrijetlo, stavove, vjeru, rasu...
 
Bez obzira na to da li imate kćerku ili sina (ili oboje), važno je da ih naučite da na jednak način tretiraju djevojčice i dječake. Što prije im usadite takav stav, to će prije shvatiti poantu.
 
Ipak, djeca drugačije shvaćaju ozbiljne teme pa im je potrebno pristupiti na malo drugačiji način. U nastavku vam otkrivamo nekoliko sjajnih primjera o tome kako da educirate svoje dijete o ravnopravnosti spolova...
 
   Obratite pažnju na mikro-poruke
   
 
Ponekad ni sami nismo svjesni u kakvom netolerantnom okruženju naša djeca odrastaju, gdje im svakodnevno sa svih strana dolaze tzv. 'mikro-poruke' koje mogu biti izuzetno seksističke i bezobrazne. Djeca sve upijaju poput spužve i na takve je stvari vrlo važno obratiti pažnju. Primjerice, kada dečki igraju nogomet, a djevojčicama nije dozvoljeno da se uključe. Ili kada u školi uče o poslovima pa razgovaraju s učiteljicom što će biti kada odrastu, često se kaže da će dječaci biti doktori, a cure medicinske sestre. Dajte svom djetetu do znanja da takve usporedbe nisu nimalo fer.


   
   


 
   Kupujte neutralne proizvode
   
 
Trebali biste poticati svoju djecu da imaju otvoren um kad su u pitanju igračke i odjeća koje im kupujete. Nemojte tjerati svoju djevojčicu da se igra barbikama i da nosi ružičaste haljinice ako joj to nije zanimljivo. Dozvolite svojoj djeci slobodu izbora i dajte im do znanja da je sasvim ok biti drugačiji.
 
   Budite uzor
   
 
Kad je u pitanju podjela zadataka i odgovornosti u kućanstvu, budite vrlo oprezni i nemojte dijeliti poslove na muške i ženske. Kad vam zatreba pomoć u kuhinji, pozovite svog sina i dajte mu do znanja da kuhinja nije stvorena samo za žene. Ista je stvar i sa svim ostalim kućanskim poslovima za koje mnogi misle da su namijenjeni samo ženama ili pak samo muškarcima.
 
   Oprezno birajte svoje riječi
   
 
Djeca sve čuju i budite dobro svjesni toga te pripazite na koji način pričate dok ste u njihovom društvu, kao i na to koje riječi upotrebljavate. Osobito pripazite kad opisujete svoju djecu i dajete im komplimente. Koristite jednake riječi i za dječake i za djevojčice.
 
   Izbjegavajte spolne stereotipe
   
 
Spolni su stereotipi danas sveprisutni kamo god pogledali, a osobito nam mediji često plasiraju takve stvari ili ih svakodnevno gledamo na televiziji u oglasima. Vjerovanje da djevojčice moraju biti princeze, a dječaci superjunaci je tako staromodna. Želi li vaša djevojčica igrati nogomet umjesto biti navijačica, to je super i nemojte joj to braniti. Dajte svojoj djeci da sama biraju svoj put bez stereotipa i obrazaca koje smo mi odrasli izmislili i nametnuli.


   
   


 
Trebali biste učiniti sve što je u vašoj moći da pomognete svom djetetu da postane svoja osoba, a ne ih pokušavati uklopiti u neke zastarjele obrasce o tome što bi dječaci i djevojčice trebali raditi, nositi, postati, itd.
 


   
   
Foto: Unsplash Ma.G. 

Što morate naučiti svoje dijete o ravnopravnosti spolova?

<para>Hrvatski autoklub objavio je rezultate tradicionalnog proljetnog testiranja dječjih auto sjedalica, kojeg su proveli Hrvatski autoklub i njegovi partneri iz europskih autoklubova Testirano je ukupno 30 dječjih auto sjedalica različitih skupina sukladno stupnju tjelesnog razvoja djeteta. Testirane su sjedalice namijenjene najmanjima, tek rođenoj djeci, ali i onoj starijoj do 36 kilograma ili visine do čak 150 centimetara, a posebna pozornost, kao i obično, obratila se na kriterije sigurnosti, jednostavnosti korištenja, ergonomiju i sadržaj štetnih sastojaka.</para>
<para>Preporuka Hrvatskog autokluba vozačicama i vozačima je neka prije kupovine dječje auto sjedalice prikupe sve potrebne informacije o dostupnim proizvodima i uvjere se u njihovu kvalitetu. Osim toga, prilikom kupovine svakako neka provjere odgovara li auto sjedalica njihovom automobilu i može li se u njega pravilno postaviti o čemu također uvelike ovisi sigurnost djece.
</para>
<heading4>Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju zaštite u slučaju sudara</heading4>
<para>
Testiranje je pokazalo kako ovog puta nema pobjednika jer je čak 21 sjedalica zaslužila ocjenu dobar, što je samo korak do maksimalnog vrlo dobar. Tek tri sjedalice (Joie Every Stage FX, Peg Perego Viaggio 1-2-3 Via, Chicco Youniverse Fix) dobile su srednju ocjenu i zadovoljavaju, s jedva dovoljnom ocjenom završila je jedna (Chicco Cosmos), a četiri kandidata (Avionaut Ultralite + IQ base, Jané Gravity, Concord Ultimax i-Size, Giordani Evolution Isofix) pala su na testiranju i ocijenjena su najgorom mogućom ocjenom - loš.</para>
<para>Uzmu li se u obzir posebni kriteriji, tad dvije sjedalice odskaču kad je riječ o sigurnosti koja je u njihovu slučaju na maksimalnoj razini. Riječ je o sjedalicama istog proizvođača Britax Römera, čiji proizvodi Baby-Safe 2 i-Size i Britax Römer Swingfix i-Size pružaju maksimalnu zaštitu u slučaju sudara. Baby-Safe 2 i-Size namijenjen je djeci od 40 do 82 centimetra visine ili do otprilike godinu i pol dana, namješta se u smjeru suprotnom od smjera vožnje te nudi vrlo nizak rizik od ozljeda pri frontalnom i bočnom sudaru, a izvrsno se može namjestiti i pojas kojim ćete vezati dijete prilikom stavljanja u sjedalicu. Swingfix i-Size istog proizvođača također nudi izuzetnu sigurnost, dobro namještanje pojasa, ali i stabilnost sjedalice prilikom njezina namještanja na sjedalo automobila. Zanimljivo, spomenuta dva Britax Römerova proizvoda jedina su s dva plusa ili vrlo dobrom sigurnosnom ocjenom.</para>
<para>Potpuno na drugoj strani ljestvice, kad je riječ o sigurnosti, našla su se druga dva proizvoda, Concord Ultimax i-Size za djecu od 40 do 105 centimetra ili do otprilike 4 godine i Giordani Evolution Isofix, koja je namijenjena djeci od 9 do 36 kilograma ili od jedne do 12 godina. Ta dva proizvoda upravo zbog lošeg rezultata u ovom kriteriju i ukupno su pala na testiranju Hrvatskog autokluba. Kod oba kandidata problem je u izuzetno visokom riziku od ozljeda pri frontalnom sudaru pa se te dječje auto sjedalice jednostavno ne mogu preporučiti. Jasno, to nisu i jedini njihovi nedostaci, ali su oni koji najviše upadaju u oči i potencijalno predstavljaju najveću opasnost za vaše dijete.
</para>
<heading4>Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju jednostavnosti korištenja</heading4>
<para>
U području jednostavnosti korištenja svojom kvalitetom također su se izdvojila dva kandidata, Bébé Confort Rock + Family Fix One i-Size i Maxi-Cosi Rock + Family One i-Size. S obzirom na to da se namještaju na ISOFIX bazu, s njihovim ćete postavljanjem imati najmanje problema i uspjet će ih ispravno namjestiti čak i najveći antitalenti među roditeljima. Rizik od pogrešne montaže doista je minimalan, postavljanje je brzo i vrlo lako s jednostavnim uputstvima i upozorenjima, a još neke od istaknutih kvaliteta ovih proizvoda su lako zakopčavanje pojasa te njihova težina jer su izuzetno lagane pa ih neće biti problem premještati po automobilu, ali i nositi izvan njega. Obje su, naime, namijenjene novorođenčadi od 45 do 75 centimetra visine, odnosno do otprilike djetetovih godinu dana, a to znači i da ih treba postaviti u smjeru suprotnom od smjera vožnje.</para>
<para>U kriteriju jednostavnosti korištenja nije bilo apsolutno loših kandidata s najnižom ocjenom, no Chicco Cosmos pokazao se najkompliciranijim za postavljanje i zaradio je jedva prolaznu ocjenu. Chicco Cosmos pripada skupini 0+ / I, namijenjen je djeci do 18 kilograma ili otprilike 4 godine, a njegovi minusi su, između ostalih, povećan rizik od pogrešne montaže, koja je još i dodatno nespretna zbog veličine sjedalice, komplicirano zakopčavanje pojasa te uputstva i upozorenja koja su sve osim jednostavnih i razumljivih.
</para>
<heading4>Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju egronomije i udobnosti za dijete</heading4>
<para>
Kad je pak riječ o ergonomiji, u prvi je plan iskočio Britax Römer Trifix2 i-Size, koji je u tom segmentu zaslužio dva plusa ili najbolju ocjenu. Ova sjedalica namijenjena je djeci od 76 do 105 centimetra visine, odnosno od 15 mjeseci pa do 4 godine i namješta se u smjeru vožnje, dakle dijete će u njoj gledati prema naprijed i pažljivo pratiti što se događa na cesti. U toj će se dječjoj auto sjedalici vaš mališan osjećati najbolje jer oslonac za noge vrlo je dobar, podstava ispunjena izvrsnim i mekim materijalima, pozicija sjedenja je idealna, a ovdje su i mnogo prostora za dijete te činjenica kako ova sjedalica zauzima vrlo malo prostora u automobilu. Tako se jedinim nedostatkom ove ergonomski najbolje sjedalice pokazao limitiran pogled djeteta na okolinu.</para>
<para>Ostale sjedalice ergonomski su dobre, no jedna se i ovdje izdvaja kao nešto lošija od konkurencije. Riječ je o sjedalici Joie Every Stage FX iz skupine 0+ / I / II / III, odnosno za djecu do 36 kilograma ili otprilike 12 godina, koja zadovoljava u svim postavljenim ergonomskim zadacima, no unatoč solidnom punjenju podstave i udobnoj poziciji sjedenja, prevladavaju minusi poput ne baš idealne potpore za noge i ograničenog pogleda na okolinu. Zanimljivo, iako ova sjedalica zauzima mnogo prostora u automobilu, to ne znači da nudi i isto toliko prostora za dijete pa će se ono u njoj osjećati poprilično skučeno ili stisnuto.
</para>
<heading4>Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju količine štetnih materijala</heading4>
<para>
I za kraj, posljednji kriterij ili količina štetnih materijala upotrijebljenih pri izradi auto sjedalice. U najvećem broju slučajeva kandidati su ovdje dobivali maksimalne ocjene, što znači da je kontaminacija uglavnom vrlo niska, odnosno štetnih sastojaka ili potpuno nema ili su u minimalnim količinama. Nažalost, i ovdje su se pronašla dva negativca s neprolaznim ocjenama. Kod sjedalica Avionaut Ultralite + IQ base (djeca od 45 do 86 centimetara ili do godine i pol dana) i Jané Gravity (od 40 do 105 centimetra ili do otprilike 4 godine) kontaminacija je visoka, a štetnih sastojaka mnogo i zbog toga se te dvije sjedalice ne trebaju koristiti i poželjno ih je izbjegavati.
</para>
<heading4>Čak i najlošija autosjedalica bolja je od nikakve</heading4>
<para>
Naaravno, svaka auto sjedalica bolja je od nikakve. Uostalom, ona je i obavezna prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje obavezu korištenja dječje auto sjedalice u automobilu kako bi dijete sigurnije sudjelovalo u prometu. Djeca koja u vozilu nisu vezana u primjerenoj auto sjedalici imaju sedam puta veće izglede da u slučaju prometne nezgode zadobiju ozbiljne, pa i po život opasne ozljede od djece koja se prevoze u sjedalici i u njoj su pravilno vezana.</para>
<para>Vozačice i vozači ne smiju zaboraviti da u automobilu bez auto sjedalice nikad ne prevoze dijete. Čak i najlošija sjedalica bolja je od nikakve i njezinim korištenjem značajno smanjuju mogućnost zadobivanja teških ozljeda prilikom prometne nesreće. Dječju auto sjedalicu treba koristiti uvijek i bez iznimke, pa čak i na najkraćem putovanju ili odlasku do lokalne trgovine. Statistika pokazuje kako se najveći broj prometnih nezgoda događa upravo na kratkim relacijama unutar nekoliko kilometara od kuće. Držanje djeteta u rukama nije siguran način putovanja jer prilikom sudara pri brzini od samo 50 km/h dijete teško 5 kilograma postaje teško 20 puta više ili čak 100 kilograma. Prometne nesreće jedan su od glavnih uzroka smrti djece ispod 14 godina, a procjenjuje se da bi 70 posto djece preživjelo ili izbjeglo ozbiljnije ozljede da su bili vezani u odgovarajućoj sjedalici.</para>
<para>Više informacija o dosadašnjim testiranjima i rezultatima pojedinih dječjih sjedalica, kao i njihovom korištenju dostupno je u Reviji HAK te web-stranicama HAK-a: <ulink url="http://www.hak.hr">www.hak.hr</ulink>
</para>

Trebate autosjedalicu? HAK je u proljetnom testiranju odabrao najsigurniju za vaše dijete Hrvatski autoklub objavio je rezultate tradicionalnog proljetnog testiranja dječjih auto sjedalica, kojeg su proveli Hrvatski autoklub i njegovi partneri iz europskih autoklubova. Hrvatski autoklub objavio je rezultate tradicionalnog proljetnog testiranja dječjih auto sjedalica, kojeg su proveli Hrvatski autoklub i njegovi partneri iz europskih autoklubova Testirano je ukupno 30 dječjih auto sjedalica različitih skupina sukladno stupnju tjelesnog razvoja djeteta. Testirane su sjedalice namijenjene najmanjima, tek rođenoj djeci, ali i onoj starijoj do 36 kilograma ili visine do čak 150 centimetara, a posebna pozornost, kao i obično, obratila se na kriterije sigurnosti, jednostavnosti korištenja, ergonomiju i sadržaj štetnih sastojaka.
Preporuka Hrvatskog autokluba vozačicama i vozačima je neka prije kupovine dječje auto sjedalice prikupe sve potrebne informacije o dostupnim proizvodima i uvjere se u njihovu kvalitetu. Osim toga, prilikom kupovine svakako neka provjere odgovara li auto sjedalica njihovom automobilu i može li se u njega pravilno postaviti o čemu također uvelike ovisi sigurnost djece.

Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju zaštite u slučaju sudara

Testiranje je pokazalo kako ovog puta nema pobjednika jer je čak 21 sjedalica zaslužila ocjenu dobar, što je samo korak do maksimalnog vrlo dobar. Tek tri sjedalice (Joie Every Stage FX, Peg Perego Viaggio 1-2-3 Via, Chicco Youniverse Fix) dobile su srednju ocjenu i zadovoljavaju, s jedva dovoljnom ocjenom završila je jedna (Chicco Cosmos), a četiri kandidata (Avionaut Ultralite + IQ base, Jané Gravity, Concord Ultimax i-Size, Giordani Evolution Isofix) pala su na testiranju i ocijenjena su najgorom mogućom ocjenom - loš.
Uzmu li se u obzir posebni kriteriji, tad dvije sjedalice odskaču kad je riječ o sigurnosti koja je u njihovu slučaju na maksimalnoj razini. Riječ je o sjedalicama istog proizvođača Britax Römera, čiji proizvodi Baby-Safe 2 i-Size i Britax Römer Swingfix i-Size pružaju maksimalnu zaštitu u slučaju sudara. Baby-Safe 2 i-Size namijenjen je djeci od 40 do 82 centimetra visine ili do otprilike godinu i pol dana, namješta se u smjeru suprotnom od smjera vožnje te nudi vrlo nizak rizik od ozljeda pri frontalnom i bočnom sudaru, a izvrsno se može namjestiti i pojas kojim ćete vezati dijete prilikom stavljanja u sjedalicu. Swingfix i-Size istog proizvođača također nudi izuzetnu sigurnost, dobro namještanje pojasa, ali i stabilnost sjedalice prilikom njezina namještanja na sjedalo automobila. Zanimljivo, spomenuta dva Britax Römerova proizvoda jedina su s dva plusa ili vrlo dobrom sigurnosnom ocjenom.
Potpuno na drugoj strani ljestvice, kad je riječ o sigurnosti, našla su se druga dva proizvoda, Concord Ultimax i-Size za djecu od 40 do 105 centimetra ili do otprilike 4 godine i Giordani Evolution Isofix, koja je namijenjena djeci od 9 do 36 kilograma ili od jedne do 12 godina. Ta dva proizvoda upravo zbog lošeg rezultata u ovom kriteriju i ukupno su pala na testiranju Hrvatskog autokluba. Kod oba kandidata problem je u izuzetno visokom riziku od ozljeda pri frontalnom sudaru pa se te dječje auto sjedalice jednostavno ne mogu preporučiti. Jasno, to nisu i jedini njihovi nedostaci, ali su oni koji najviše upadaju u oči i potencijalno predstavljaju najveću opasnost za vaše dijete.

Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju jednostavnosti korištenja

U području jednostavnosti korištenja svojom kvalitetom također su se izdvojila dva kandidata, Bébé Confort Rock + Family Fix One i-Size i Maxi-Cosi Rock + Family One i-Size. S obzirom na to da se namještaju na ISOFIX bazu, s njihovim ćete postavljanjem imati najmanje problema i uspjet će ih ispravno namjestiti čak i najveći antitalenti među roditeljima. Rizik od pogrešne montaže doista je minimalan, postavljanje je brzo i vrlo lako s jednostavnim uputstvima i upozorenjima, a još neke od istaknutih kvaliteta ovih proizvoda su lako zakopčavanje pojasa te njihova težina jer su izuzetno lagane pa ih neće biti problem premještati po automobilu, ali i nositi izvan njega. Obje su, naime, namijenjene novorođenčadi od 45 do 75 centimetra visine, odnosno do otprilike djetetovih godinu dana, a to znači i da ih treba postaviti u smjeru suprotnom od smjera vožnje.
U kriteriju jednostavnosti korištenja nije bilo apsolutno loših kandidata s najnižom ocjenom, no Chicco Cosmos pokazao se najkompliciranijim za postavljanje i zaradio je jedva prolaznu ocjenu. Chicco Cosmos pripada skupini 0+ / I, namijenjen je djeci do 18 kilograma ili otprilike 4 godine, a njegovi minusi su, između ostalih, povećan rizik od pogrešne montaže, koja je još i dodatno nespretna zbog veličine sjedalice, komplicirano zakopčavanje pojasa te uputstva i upozorenja koja su sve osim jednostavnih i razumljivih.

Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju egronomije i udobnosti za dijete

Kad je pak riječ o ergonomiji, u prvi je plan iskočio Britax Römer Trifix2 i-Size, koji je u tom segmentu zaslužio dva plusa ili najbolju ocjenu. Ova sjedalica namijenjena je djeci od 76 do 105 centimetra visine, odnosno od 15 mjeseci pa do 4 godine i namješta se u smjeru vožnje, dakle dijete će u njoj gledati prema naprijed i pažljivo pratiti što se događa na cesti. U toj će se dječjoj auto sjedalici vaš mališan osjećati najbolje jer oslonac za noge vrlo je dobar, podstava ispunjena izvrsnim i mekim materijalima, pozicija sjedenja je idealna, a ovdje su i mnogo prostora za dijete te činjenica kako ova sjedalica zauzima vrlo malo prostora u automobilu. Tako se jedinim nedostatkom ove ergonomski najbolje sjedalice pokazao limitiran pogled djeteta na okolinu.
Ostale sjedalice ergonomski su dobre, no jedna se i ovdje izdvaja kao nešto lošija od konkurencije. Riječ je o sjedalici Joie Every Stage FX iz skupine 0+ / I / II / III, odnosno za djecu do 36 kilograma ili otprilike 12 godina, koja zadovoljava u svim postavljenim ergonomskim zadacima, no unatoč solidnom punjenju podstave i udobnoj poziciji sjedenja, prevladavaju minusi poput ne baš idealne potpore za noge i ograničenog pogleda na okolinu. Zanimljivo, iako ova sjedalica zauzima mnogo prostora u automobilu, to ne znači da nudi i isto toliko prostora za dijete pa će se ono u njoj osjećati poprilično skučeno ili stisnuto.

Najbolje i najgore autosjedalice po kriteriju količine štetnih materijala

I za kraj, posljednji kriterij ili količina štetnih materijala upotrijebljenih pri izradi auto sjedalice. U najvećem broju slučajeva kandidati su ovdje dobivali maksimalne ocjene, što znači da je kontaminacija uglavnom vrlo niska, odnosno štetnih sastojaka ili potpuno nema ili su u minimalnim količinama. Nažalost, i ovdje su se pronašla dva negativca s neprolaznim ocjenama. Kod sjedalica Avionaut Ultralite + IQ base (djeca od 45 do 86 centimetara ili do godine i pol dana) i Jané Gravity (od 40 do 105 centimetra ili do otprilike 4 godine) kontaminacija je visoka, a štetnih sastojaka mnogo i zbog toga se te dvije sjedalice ne trebaju koristiti i poželjno ih je izbjegavati.

Čak i najlošija autosjedalica bolja je od nikakve

Naaravno, svaka auto sjedalica bolja je od nikakve. Uostalom, ona je i obavezna prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje obavezu korištenja dječje auto sjedalice u automobilu kako bi dijete sigurnije sudjelovalo u prometu. Djeca koja u vozilu nisu vezana u primjerenoj auto sjedalici imaju sedam puta veće izglede da u slučaju prometne nezgode zadobiju ozbiljne, pa i po život opasne ozljede od djece koja se prevoze u sjedalici i u njoj su pravilno vezana.
Vozačice i vozači ne smiju zaboraviti da u automobilu bez auto sjedalice nikad ne prevoze dijete. Čak i najlošija sjedalica bolja je od nikakve i njezinim korištenjem značajno smanjuju mogućnost zadobivanja teških ozljeda prilikom prometne nesreće. Dječju auto sjedalicu treba koristiti uvijek i bez iznimke, pa čak i na najkraćem putovanju ili odlasku do lokalne trgovine. Statistika pokazuje kako se najveći broj prometnih nezgoda događa upravo na kratkim relacijama unutar nekoliko kilometara od kuće. Držanje djeteta u rukama nije siguran način putovanja jer prilikom sudara pri brzini od samo 50 km/h dijete teško 5 kilograma postaje teško 20 puta više ili čak 100 kilograma. Prometne nesreće jedan su od glavnih uzroka smrti djece ispod 14 godina, a procjenjuje se da bi 70 posto djece preživjelo ili izbjeglo ozbiljnije ozljede da su bili vezani u odgovarajućoj sjedalici.
Više informacija o dosadašnjim testiranjima i rezultatima pojedinih dječjih sjedalica, kao i njihovom korištenju dostupno je u Reviji HAK te web-stranicama HAK-a: www.hak.hr
 Priopćenje za javnost 

HAK Provedba testiranja djecjih auto sjedalica 2_lipanj 2018

Trebate autosjedalicu? HAK je u proljetnom testiranju odabrao najsigurniju za vaše dijete

<para>No to pravilo često se zaobilazi, pa djeca imaju profile na raznim mrežama (Facebook, Instagram, WhatsUp, Viber...) još i prije 10. godine. Često im upravo roditelju pomažu napraviti profile i kontroliraju njihove objave i ponašanje na društvenim mrežama, što je svakako potrebno kao sigurnosna mjera.</para>
<para>Međutim, roditelji ne mogu djecu zaštititi protiv jedne druge pojave koja je paradoksalna samoj svrsi i smislu društvenih mreža. One su zamišljene kao mjesto povezivanja ljudi i virtualnog komuniciranja i druženja, no istina je da društvene mreže mogu biti itekako snažno oružje društvene izolacije pojedinaca.</para>
<para>Može se dogoditi da tinejdžer ili tinejdžerica bude isključen ili uopće ne uvršten u grupu vršnjaka u kojoj želi biti. Može se dogoditi da sazna kako nije (bio) pozvan na nečiji rođendan ili neki drugi događaj na koji njegovi prijatelji idu. Ako smo skroz iskreni, i nas odrasle može itekako povrijediti spoznaja da smo bili isključeni iz nekog društvenog događaja, pa čak i kada se radi o običnoj kavi za vikend.</para>
<para>Godine 2015., CNN i <emphasis>Anderson Cooper</emphasis> radili su studiju u kojoj su godinu dana pratili navike 13-godišnjih djevojčica na društvenim mrežama. Između ostalog trebale su odgovoriti na pitanje: "Što je najgore što ti se dogodilo prilikom korištenja društvenih mreža?" Gotovo sve su odgovorile da im je najgore bilo isključivanje s raznih događanja i osjećaj odbacivanja kao rezultat tih doživljaja.
</para>
<heading2>Moguće posljedice društvene izolacije i odbacivanja od strane vršnjaka</heading2>
<para>
Osjećaj isključenosti, odbačenosti i društvene izolacije nije uopće bezazlena stvar. Djeca u tinejdžerskoj dobi imaju vrlo snažnu potrebu izgraditi svoju individualnost, ali i pripadati grupi. Ukoliko im se sustavno ponavlja odbacivanje od strane vršnjaka, kod njih se neminovno javljaju osjećaji tuge, frustracije, ljutnje, patnje, povrijeđenosti te manjak samopouzdanja i samopoštovanja. Počinju se zatvarati u sebe, a u najgorim slučajevima pribjegavaju samoozljeđivanju i suicidalnim mislima.
</para>
<para>Stručni časopis <emphasis>American Journal of Public Health</emphasis> je 2012. godine donio opsežnu studiju o tome kako društvene mreže utječu na pojavu suicidalnih misli i ponašanja.</para>
<para>Stoga je vrlo važno da roditelji, učitelji, profesori, liječnici, psiholozi i ostali stručnjaci koji rade s djecom uzmu u obzir utjecaj društvenih mreža kod promjena ili problema u ponašanju djece.
</para>
<heading2>Roditelji su prvi koji trebaju prepoznati osjećaj odbačenosti kod djeteta</heading2>
<para>
Ukoliko primijete da je njihovo dijete neraspoloženo, tužno, odsutno, potišteno, roditelji bi trebali postaviti pitanje ima li to neke veze s društvenim mrežama, odnosno da li se nešto događa na društvenim mrežama i u grupama u kojima je dijete u interakciji sa svojim prijateljima.</para>
<para>U tinejdžerskoj dobi, tijekom puberteta, ponekad je teško pronaći put do djetetova srca. Teško je pronaći pukotinu kroz koju se može djetetu pristupiti i otvoriti kanal komuniciranja. Tipično ponašanje tinejdžera jest da pružaju otpor i da ne dijele više toliko tajni s roditeljima. No ne smije se odustati. Istina je da u toj dobi djeca odrastaju, ali itekako trebaju razumijevanje i podršku odraslih. Kada pokažemo razumijevanje za osjećaj odbačenosti, tinejdžeri će osjetiti olakšanje i dobiti potrvdu da je taj osjećaj sasvim legitiman i da se imaju pravo tako osjećati.
</para>
<para>Pomoći se može i konkretnije. Može se zamoliti dijete da nam pokaže što ga je konkretno rastužilo i naljutilo na društvenoj mreži. Odrasli često puno lakše zaključe radi li se tu doista o namjernoj socijalnoj izolaciji koja je oblik vršnjačkog zlostavljanja, ili je možda u pitanju samo nesporazum i "dječja posla".</para>
<para>Ukoliko je osjećaj izuzetno neugodan, dijete se uvijek može isključiti iz neke grupe ili blokirati pojedince koji mu stvaraju neprilike na društvenoj mreži. Uz malu pomoć i vodstvo roditelja, okruženje društvenih mreža može djetetu postati manje prijeteće i opterećujuće.</para>
<para>I na kraju, tinejdžeri trebaju pomoć da identitet i samopouzdanje grade na zdravim temeljima. Kako to naučiti pa čak i kroz greške, pisali smo ovdje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/dopustite-djeci-da-pogrijese-razvit-ce-samopouzdanje-i-lakse-donositi-odluke/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Društvene mreže su postale moćni alat za izolaciju i isključivanje pojedine djece Mlađi od 13 godina ne bi smjeli koristiti društvene mreže radi njihove vlastite sigurnosti i dobrobiti. No to pravilo često se zaobilazi, pa djeca imaju profile na raznim mrežama (Facebook, Instagram, WhatsUp, Viber...) još i prije 10. godine. Često im upravo roditelju pomažu napraviti profile i kontroliraju njihove objave i ponašanje na društvenim mrežama, što je svakako potrebno kao sigurnosna mjera.
Međutim, roditelji ne mogu djecu zaštititi protiv jedne druge pojave koja je paradoksalna samoj svrsi i smislu društvenih mreža. One su zamišljene kao mjesto povezivanja ljudi i virtualnog komuniciranja i druženja, no istina je da društvene mreže mogu biti itekako snažno oružje društvene izolacije pojedinaca.
Može se dogoditi da tinejdžer ili tinejdžerica bude isključen ili uopće ne uvršten u grupu vršnjaka u kojoj želi biti. Može se dogoditi da sazna kako nije (bio) pozvan na nečiji rođendan ili neki drugi događaj na koji njegovi prijatelji idu. Ako smo skroz iskreni, i nas odrasle može itekako povrijediti spoznaja da smo bili isključeni iz nekog društvenog događaja, pa čak i kada se radi o običnoj kavi za vikend.
Godine 2015., CNN i Anderson Cooper radili su studiju u kojoj su godinu dana pratili navike 13-godišnjih djevojčica na društvenim mrežama. Između ostalog trebale su odgovoriti na pitanje: "Što je najgore što ti se dogodilo prilikom korištenja društvenih mreža?" Gotovo sve su odgovorile da im je najgore bilo isključivanje s raznih događanja i osjećaj odbacivanja kao rezultat tih doživljaja.

Moguće posljedice društvene izolacije i odbacivanja od strane vršnjaka

Osjećaj isključenosti, odbačenosti i društvene izolacije nije uopće bezazlena stvar. Djeca u tinejdžerskoj dobi imaju vrlo snažnu potrebu izgraditi svoju individualnost, ali i pripadati grupi. Ukoliko im se sustavno ponavlja odbacivanje od strane vršnjaka, kod njih se neminovno javljaju osjećaji tuge, frustracije, ljutnje, patnje, povrijeđenosti te manjak samopouzdanja i samopoštovanja. Počinju se zatvarati u sebe, a u najgorim slučajevima pribjegavaju samoozljeđivanju i suicidalnim mislima.

Stručni časopis American Journal of Public Health je 2012. godine donio opsežnu studiju o tome kako društvene mreže utječu na pojavu suicidalnih misli i ponašanja.
Stoga je vrlo važno da roditelji, učitelji, profesori, liječnici, psiholozi i ostali stručnjaci koji rade s djecom uzmu u obzir utjecaj društvenih mreža kod promjena ili problema u ponašanju djece.

Roditelji su prvi koji trebaju prepoznati osjećaj odbačenosti kod djeteta

Ukoliko primijete da je njihovo dijete neraspoloženo, tužno, odsutno, potišteno, roditelji bi trebali postaviti pitanje ima li to neke veze s društvenim mrežama, odnosno da li se nešto događa na društvenim mrežama i u grupama u kojima je dijete u interakciji sa svojim prijateljima.
U tinejdžerskoj dobi, tijekom puberteta, ponekad je teško pronaći put do djetetova srca. Teško je pronaći pukotinu kroz koju se može djetetu pristupiti i otvoriti kanal komuniciranja. Tipično ponašanje tinejdžera jest da pružaju otpor i da ne dijele više toliko tajni s roditeljima. No ne smije se odustati. Istina je da u toj dobi djeca odrastaju, ali itekako trebaju razumijevanje i podršku odraslih. Kada pokažemo razumijevanje za osjećaj odbačenosti, tinejdžeri će osjetiti olakšanje i dobiti potrvdu da je taj osjećaj sasvim legitiman i da se imaju pravo tako osjećati.

Pomoći se može i konkretnije. Može se zamoliti dijete da nam pokaže što ga je konkretno rastužilo i naljutilo na društvenoj mreži. Odrasli često puno lakše zaključe radi li se tu doista o namjernoj socijalnoj izolaciji koja je oblik vršnjačkog zlostavljanja, ili je možda u pitanju samo nesporazum i "dječja posla".
Ukoliko je osjećaj izuzetno neugodan, dijete se uvijek može isključiti iz neke grupe ili blokirati pojedince koji mu stvaraju neprilike na društvenoj mreži. Uz malu pomoć i vodstvo roditelja, okruženje društvenih mreža može djetetu postati manje prijeteće i opterećujuće.
I na kraju, tinejdžeri trebaju pomoć da identitet i samopouzdanje grade na zdravim temeljima. Kako to naučiti pa čak i kroz greške, pisali smo ovdje.

   
      
   
 Jelena Kovačić 

tinejdzer pixabay

Društvene mreže su postale moćni alat za izolaciju i isključivanje pojedine djece

<para>
 Klinički dokazi pokazali su da je Saugella Attiva pouzdano i sigurno sredstvo za intimnu higijenu u svakodnevnoj njezi tijekom trudnoće i nakon poroda koje pruža i aktivnu zaštitu od infekcija. U trudnoći i razdoblju nakon poroda, odgovarajuća higijena povezana je sa značajnim smanjenjem vaginalnih simptoma, poboljšanjem seksualne nelagode i sprječavanjem infekcija koje doprinose nastanku rizika prerane rupture membrane, prijevremenog poroda i niske porođajne težine novorođenčeta<emphasis>. </emphasis>
 Prevencija je zato u planiranju trudnoće, tijekom i poslije nje, izuzetno važna jer brinući o svom zdravlju trudnice brinu i o zdravlju svoje bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Hormonalne i fizičke promjene koje donosi trudnoća mogu uzrokovati razne simptome. Vaginalna suhoća, gljivična i bakterijska oboljenja česta su pojava u trudnoći zbog promjene razine hormona u tijelu. Ovo je sredstvo, naime, specijalno dizajnirano za žene u posebno osjetljivim razdobljima života. Preporučuje je ženama koje planiraju trudnoću, trudnicama te nakon poroda jer upravo tada postoji povišen rizik od infekcija. Dokazano prevenira pojavu bakterijskih ili gljivičnih infekcija zahvaljujući biljnim ekstraktima timolu i kavalolu i njihovom prirodnom antibakterijskom i protugljvičnom djelovanju. Zahvaljujući pH-u od 3,5 održava idealnu kiselost vaginalnog područja, a upravo je zdrav pH zadužen za održavanje prirodne ravnoteže vaginalne mikroflore.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
O djelovanju ovog proizvoda provedeno je i opsežno istraživanje na uzorku od 2641 žena čiji su , jer pruža aktivnu zaštitu od infekcija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis> „Infekcije intimnog područja žena veliki su javnozdravstveni problem. Svake godine uzrokuju najveći udio ambulantnih ginekoloških pregleda. Daleko se češće pojavljuju u žena reproduktivne dobi. Bakterije, gljivice i protozoi glavni su uzročnici infekcija intimnog područja. Ove infekcije vrlo često recidiviraju nakon liječenja, a osim što remete kvalitetu života zbog nelagoda koje uzrokuju, mogu biti i uzrok ozbiljnih komplikacija u reproduktivnom životu i trudnoći.“,  </emphasis>rekao je  dr. Mislav Herman, ginekolog u Klinici za ženske bolesti i porođaje KBC-a Zagreb.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c23de338-35a8-11eb-836e-0242ac120019" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neugodni simptomi i opasnost od infekcija ne nestaju s porodom, pa tako tijekom razdoblja laktacije pada razina estrogena, zbog čega može doći i do neugodnog osjećaja suhoće vagine. I za ovaj problem Saugella nudi idealno rješenje – Saugella Attiva Gel. To je hidratizirajući i lubricirajući gel s ekstraktom timijana koji osigurava antimikrobno djelovanje, bez utjecaja na fiziološku vaginalnu floru. Osobito je dizajniran protiv suhoće vulvovaginalnog područja za vrijeme i nakon trudnoće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Koristiti se također za olakšavanje spolnog odnosa nakon poroda, ali i svaki put kada je potrebno ojačati antibakterijsku zaštitu, na primjer na putovanju pri korištenju javnih toaleta i slično.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Saugella proizvodi ne sadrži parabene, a njihova učinkovitost klinički je testirana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više na <ulink url="http://www.saugella.hr/">www.saugella.hr</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 ¹ (Motta T 2016 Glob J. Microbiol Res)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Važnost intimne njege u trudnoći i nakon nje 
   Klinički dokazi pokazali su da je Saugella Attiva pouzdano i sigurno sredstvo za intimnu higijenu u svakodnevnoj njezi tijekom trudnoće i nakon poroda koje pruža i aktivnu zaštitu od infekcija. U trudnoći i razdoblju nakon poroda, odgovarajuća higijena povezana je sa značajnim smanjenjem vaginalnih simptoma, poboljšanjem seksualne nelagode i sprječavanjem infekcija koje doprinose nastanku rizika prerane rupture membrane, prijevremenog poroda i niske porođajne težine novorođenčeta. 
   Prevencija je zato u planiranju trudnoće, tijekom i poslije nje, izuzetno važna jer brinući o svom zdravlju trudnice brinu i o zdravlju svoje bebe.
   
Hormonalne i fizičke promjene koje donosi trudnoća mogu uzrokovati razne simptome. Vaginalna suhoća, gljivična i bakterijska oboljenja česta su pojava u trudnoći zbog promjene razine hormona u tijelu. Ovo je sredstvo, naime, specijalno dizajnirano za žene u posebno osjetljivim razdobljima života. Preporučuje je ženama koje planiraju trudnoću, trudnicama te nakon poroda jer upravo tada postoji povišen rizik od infekcija. Dokazano prevenira pojavu bakterijskih ili gljivičnih infekcija zahvaljujući biljnim ekstraktima timolu i kavalolu i njihovom prirodnom antibakterijskom i protugljvičnom djelovanju. Zahvaljujući pH-u od 3,5 održava idealnu kiselost vaginalnog područja, a upravo je zdrav pH zadužen za održavanje prirodne ravnoteže vaginalne mikroflore.
   
O djelovanju ovog proizvoda provedeno je i opsežno istraživanje na uzorku od 2641 žena čiji su , jer pruža aktivnu zaštitu od infekcija.
 
    „Infekcije intimnog područja žena veliki su javnozdravstveni problem. Svake godine uzrokuju najveći udio ambulantnih ginekoloških pregleda. Daleko se češće pojavljuju u žena reproduktivne dobi. Bakterije, gljivice i protozoi glavni su uzročnici infekcija intimnog područja. Ove infekcije vrlo često recidiviraju nakon liječenja, a osim što remete kvalitetu života zbog nelagoda koje uzrokuju, mogu biti i uzrok ozbiljnih komplikacija u reproduktivnom životu i trudnoći.“,  rekao je  dr. Mislav Herman, ginekolog u Klinici za ženske bolesti i porođaje KBC-a Zagreb.
   
   
   
 
Neugodni simptomi i opasnost od infekcija ne nestaju s porodom, pa tako tijekom razdoblja laktacije pada razina estrogena, zbog čega može doći i do neugodnog osjećaja suhoće vagine. I za ovaj problem Saugella nudi idealno rješenje – Saugella Attiva Gel. To je hidratizirajući i lubricirajući gel s ekstraktom timijana koji osigurava antimikrobno djelovanje, bez utjecaja na fiziološku vaginalnu floru. Osobito je dizajniran protiv suhoće vulvovaginalnog područja za vrijeme i nakon trudnoće.
   
Koristiti se također za olakšavanje spolnog odnosa nakon poroda, ali i svaki put kada je potrebno ojačati antibakterijsku zaštitu, na primjer na putovanju pri korištenju javnih toaleta i slično.
   
Saugella proizvodi ne sadrži parabene, a njihova učinkovitost klinički je testirana.
   Više na www.saugella.hr
   
 


   ¹ (Motta T 2016 Glob J. Microbiol Res)
   
  žena.hr 

Važnost intimne njege u trudnoći i nakon nje

<para>Novorođenčad često ima problema sa začepljenim nosićem koji često zbunjuje roditelje jer na prvu pomisle kako je riječ o prehladi. Kada bebe imaju začepljen nos često ne dolazi do nikakvog curenja iz nosa već ostaje na otežanom disanju zbog čega na prvi pogled uvijek djeluje kao da je riječ o prehladi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novorođenčad koja dobije prehladu ima problema s curenjem nosića na isti način kao što to ima odrasla osoba i starije dijete. Ukoliko ne curi iz nosa znači da dijete nije bolesno već je riječ o uobičajenom i normalnom začepljenom nosu kod male bebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko se otežano disanje nastavi kroz dulje razdoblje vrlo vjerojatno dijete pati od suženja nosnih puteva te je tada potrebno potražiti liječničku pomoć. Takav problem otežava normalno disanje, a može utjecati i na poremećaj kod hranjenja i dobivanja na težini. Kada dijete ne može disati pravilno, ne može niti pravilno jesti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Većina djece ima problema sa začepljenim nosom prvih nekoliko mjeseci života, a najčešći razlozi su što se za vrijeme boravka u majčinom trbuhu fetus nalazi u amnionskoj tekućini čiji dio za vrijeme porođaja ulazi u djetetov nosić i potrebno je određeno vrijeme kako bi se putevi pročistili.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim toga, bebin nosić je pripremljen za ulazak čestica i prašine u organizam zbog čega od rođenja sadrži dlake i proizvodi sluz. Ako u organizam pojačano ulaze čestice prašine one će uzrokovati začepljenje nosa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novorođenčad diše na nos jer tijekom prvih par mjeseci ne znaju disati na usta, a kako bebe imaju uske dišne puteve važno im je pristupati s oprezom. Zato se lijekovi ne bi trebali koristiti bez nadzora liječnika kako se ne bi napravilo nešto pogrešno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Novorođene bebe premale su da bi same pročistile dišne puteve ili da bi šmrcale pa im mi moramo pomoći. Dođe li do začepljenja najbolje je čistiti sprejevima s morskom vodom ili fiziološkom otopinom. Nastupi li prehlada, bebama bi češće trebali čistiti nos, jer se tako može spriječiti začepljenje kanalića, a što može još više pogoršati stanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bebama koje imaju problema sa začepljenjem najlakše će biti u polusjedećem položaju jer će upravo takav položaj olakšati prohodnost nosa. U blizini djeteta uvijek držite ovlaživač te izbjegavajte pušenje jer bi ono pored kongestije moglo uzrokovati astmu te brojne alergije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez prethodne konzultacije s liječnikom ne savjetuje se špricanje bilo kakvog spreja osim fiziološke otopine te sprejeva s morskom vodom. Isto tako mala djeca ne smiju bez odobrenja liječnika primati lijekove za smirivanje prehlade kao i kašlja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako se simptomi s vremenom pogoršaju i pojavi se kašalj zbog kojeg dijete ne može spavati te visoka temperatura iznad 38 stupnjeva, potrebno je posjetiti pedijatra. Ne treba zanemariti ni simptome poput gustog žutog ili zelenog iscjetka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="https://www.savjetnica.com/zacepljen-nos-kod-beba/">Savjetnica.com</ulink>
</para>

Začepljen nos kod beba Većina beba ima problema sa začepljenim nosom prvih nekoliko mjeseci života Novorođenčad često ima problema sa začepljenim nosićem koji često zbunjuje roditelje jer na prvu pomisle kako je riječ o prehladi. Kada bebe imaju začepljen nos često ne dolazi do nikakvog curenja iz nosa već ostaje na otežanom disanju zbog čega na prvi pogled uvijek djeluje kao da je riječ o prehladi.
   
Novorođenčad koja dobije prehladu ima problema s curenjem nosića na isti način kao što to ima odrasla osoba i starije dijete. Ukoliko ne curi iz nosa znači da dijete nije bolesno već je riječ o uobičajenom i normalnom začepljenom nosu kod male bebe.
   
Ukoliko se otežano disanje nastavi kroz dulje razdoblje vrlo vjerojatno dijete pati od suženja nosnih puteva te je tada potrebno potražiti liječničku pomoć. Takav problem otežava normalno disanje, a može utjecati i na poremećaj kod hranjenja i dobivanja na težini. Kada dijete ne može disati pravilno, ne može niti pravilno jesti.
   
Većina djece ima problema sa začepljenim nosom prvih nekoliko mjeseci života, a najčešći razlozi su što se za vrijeme boravka u majčinom trbuhu fetus nalazi u amnionskoj tekućini čiji dio za vrijeme porođaja ulazi u djetetov nosić i potrebno je određeno vrijeme kako bi se putevi pročistili.
   
Osim toga, bebin nosić je pripremljen za ulazak čestica i prašine u organizam zbog čega od rođenja sadrži dlake i proizvodi sluz. Ako u organizam pojačano ulaze čestice prašine one će uzrokovati začepljenje nosa.
   
Novorođenčad diše na nos jer tijekom prvih par mjeseci ne znaju disati na usta, a kako bebe imaju uske dišne puteve važno im je pristupati s oprezom. Zato se lijekovi ne bi trebali koristiti bez nadzora liječnika kako se ne bi napravilo nešto pogrešno.
   
Novorođene bebe premale su da bi same pročistile dišne puteve ili da bi šmrcale pa im mi moramo pomoći. Dođe li do začepljenja najbolje je čistiti sprejevima s morskom vodom ili fiziološkom otopinom. Nastupi li prehlada, bebama bi češće trebali čistiti nos, jer se tako može spriječiti začepljenje kanalića, a što može još više pogoršati stanje.
   
Bebama koje imaju problema sa začepljenjem najlakše će biti u polusjedećem položaju jer će upravo takav položaj olakšati prohodnost nosa. U blizini djeteta uvijek držite ovlaživač te izbjegavajte pušenje jer bi ono pored kongestije moglo uzrokovati astmu te brojne alergije.
   
Bez prethodne konzultacije s liječnikom ne savjetuje se špricanje bilo kakvog spreja osim fiziološke otopine te sprejeva s morskom vodom. Isto tako mala djeca ne smiju bez odobrenja liječnika primati lijekove za smirivanje prehlade kao i kašlja.
   
Ako se simptomi s vremenom pogoršaju i pojavi se kašalj zbog kojeg dijete ne može spavati te visoka temperatura iznad 38 stupnjeva, potrebno je posjetiti pedijatra. Ne treba zanemariti ni simptome poput gustog žutog ili zelenog iscjetka.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
 Žena.hr 

Začepljen nos kod beba

<para>Ako već niste čuli za mogućnost poroda u vodi, vrijeme je da se informirate jer je to jedan od prirodnijih načina poroda koji je manje stresan za bebu jer dolazi upravo iz vode u vodu, te ima opuštajući učinak koji pomaže u koordinaciji trudova. Porod u vodi idealan je za sve žene koje za vrijeme trudnoće nisu imale zdravstvenih problema i čije je dijete prije porođaja položeno glavicom prema dolje, te kada su trudovi započeti spontano, a najvažnije od svega je da žena sama izrazi želju za takvim načinom poroda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ipak, sve to i nije tako jednostavno kako se na prvu čini jer za takvu vrstu poroda trebaju biti zadovoljeni mnogi važni uvjeti poput idealne propisane temperature vode i zraka, ugodne i opuštene atmosfere, dovoljno prostora, načina sjedenja, prethodnih pretraga na HIV i klamidiju, pregleda prije ulaska u vodu, te obaveznog prethodnog klistiranja i tuširanja. Dakle ako imate blizanačku trudnoću ili vam je beba okrenuta na zadak umjesto glavom prema dolje ili pak imate neke druge komplikacije, ovo nije idealan izbor za vas. Također, epiduralnu anesteziju nije moguće dobiti u vodi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Porod u vodi izaziva otpuštanje oksitocina i aktivira kemijske i hormonske procese u tijelu, a boravak u vodi ubrzava cjelokupni proces poroda i izaziva veću opuštenost. Zbog veće opuštenosti mišića, trudovi traju kraće, lakše se podnose, a disanje je ujednačenije. Najčešće se potiče sve rodilje koje požele porod u vodi da zauzmu položaj koji im najviše odgovara, ali i da se isti što češće mijenja jer to uglavnom omogućava bolje napredovanje cjelokupnog porođajnog procesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Porod u vodi također nije uvijek idealan i žene će bazen morati napustiti u slučajevima ako ipak požele epiduralnu, ako se tijekom trudova pojavi krvarenje, ako se osjećaju preslabo i kao da će ih snaći nesvjestica, te ako se pojave komplikacije kod otkucaja djetetovog srca.</para>

Porod u vodi – za koga je ovo dobra opcija? Kod nas je ova vrsta poroda još uvijek rijetka, no vani je sve češća praksa Ako već niste čuli za mogućnost poroda u vodi, vrijeme je da se informirate jer je to jedan od prirodnijih načina poroda koji je manje stresan za bebu jer dolazi upravo iz vode u vodu, te ima opuštajući učinak koji pomaže u koordinaciji trudova. Porod u vodi idealan je za sve žene koje za vrijeme trudnoće nisu imale zdravstvenih problema i čije je dijete prije porođaja položeno glavicom prema dolje, te kada su trudovi započeti spontano, a najvažnije od svega je da žena sama izrazi želju za takvim načinom poroda.
   
Ipak, sve to i nije tako jednostavno kako se na prvu čini jer za takvu vrstu poroda trebaju biti zadovoljeni mnogi važni uvjeti poput idealne propisane temperature vode i zraka, ugodne i opuštene atmosfere, dovoljno prostora, načina sjedenja, prethodnih pretraga na HIV i klamidiju, pregleda prije ulaska u vodu, te obaveznog prethodnog klistiranja i tuširanja. Dakle ako imate blizanačku trudnoću ili vam je beba okrenuta na zadak umjesto glavom prema dolje ili pak imate neke druge komplikacije, ovo nije idealan izbor za vas. Također, epiduralnu anesteziju nije moguće dobiti u vodi.
   
Porod u vodi izaziva otpuštanje oksitocina i aktivira kemijske i hormonske procese u tijelu, a boravak u vodi ubrzava cjelokupni proces poroda i izaziva veću opuštenost. Zbog veće opuštenosti mišića, trudovi traju kraće, lakše se podnose, a disanje je ujednačenije. Najčešće se potiče sve rodilje koje požele porod u vodi da zauzmu položaj koji im najviše odgovara, ali i da se isti što češće mijenja jer to uglavnom omogućava bolje napredovanje cjelokupnog porođajnog procesa.
   
Porod u vodi također nije uvijek idealan i žene će bazen morati napustiti u slučajevima ako ipak požele epiduralnu, ako se tijekom trudova pojavi krvarenje, ako se osjećaju preslabo i kao da će ih snaći nesvjestica, te ako se pojave komplikacije kod otkucaja djetetovog srca. D.M. 