Postroll

Preroll

<para>Na današnjem okruglom stolu, (O)siguran online, na temu sigurnosti djece na internetu, znanja i iskustva razmijenili su hrvatski stručnjaci te direktorica švedske vladine organizacije, Swedish Media Council, Ewa Thorslund.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uz gđu. Thorslund govorili su Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu, Tea Brezinšćak, psihologica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba,  Lana Ciboci, potpredsjednica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, Ivo Jakić policijski savjetnik Službe prevencije Ravnateljstva policije MUP-a i Walter Leonhartsberger Schrott, predsjednik uprave Wiener osiguranja VIG.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Swedish Media Council bavi se edukacijom djece i mladih kako bi kritički promatrala medije i bolje ih razumjela, kreira edukativne materijale za roditelje i pedagoško osoblje te objavljuje izvještaje o razvoju medija i medijskom utjecaju na djecu i mlade.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Direktorica švedske vladine organizacije, Swedish Media Council, Ewa Thorslund istaknula je:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„U današnjem informacijskom društvu ključno je da su građani digitalno i medijski pismeni što podrazumijeva mogućnost pretraživanja, analize, kritičkog promišljanja ili kreiranja informacija u raznim kontekstima i medijima. Medijska pismenost je neophodna vještina u današnjem digitalnom svijetu gdje su granice između teksta i slike te između čitatelja i stvaratelja sadržaja postale nejasne. Swedish Media Council od ove godine profesorima i nastavnicima pruža interaktivne online alate koji im služe kao baza materijala za edukaciju učenika u školama. Sadržaj koji kreiramo temelji se na detaljnim istraživanjima, a svi materijali se nadopunjavaju redovito. U okviru medijske edukacije razvili smo posebne alate za edukaciju djece s teškoćama u razvoju kako bi im olakšali snalaženje u online svijetu.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Okrugli stol potaknut je zabrinjavajućim statistikama: prema istraživanju 75% djece predškolske dobi koristi se tabletom bez nadzora ,  88% djece i mladih izjavilo je da su svjedočili zlobnim komentarima i neprimjerenom ponašanju drugih na društvenim mrežama , a 62% roditelja zabrinuto je zbog dostupnosti neprimjerenog online sadržaja djeci . Zahvaljujući internetu vrlo lako i brzo možemo saznati sve što nas zanima, ali upravo takva brzina i protočnost informacija ima svoje negativne strane. Ponekad je teško razlučiti je li sadržaj istinit ili lažan, a ovakva vrsta promišljanja je djeci posebno teška stoga im je potrebna pratnja odraslih kako bi razvili kritičko mišljenje i postali svjesni medijski korisnici. Također, osnovni problem je što roditelji ne znaju koje su sve opasnosti na internetu, nisu dovoljno upoznati s brojnim društvenim mrežama te iz tog razloga nisu u mogućnosti pripremiti djecu za online svijet.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upravo iz navedenih razloga Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. organiziralo je okrugli stol na temu sigurnosti djece na internetu u okviru svog društveno odgovornog poslovanja i projekta Social Active Day kako bi podigli svijest javnosti, ali i educirali roditelje i nastavnike o važnosti sigurnosti djece na internetu.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="247fae0a-35a9-11eb-a53b-0242ac130028" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Walter Leonhartsberger Schrott, predsjednik uprave Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. na okruglom stolu izjavio je:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Već sedmu zaredom godinu organiziramo Social active day, projekt društveno odgovornog poslovanja kroz koji naši djelatnici doprinose rješavanju određenog društvenog problema. Ove godine odlučili smo ukazati na rastući problem ugrožene sigurnosti djece na internetu. Ostvarili smo suradnju s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu i njihovim projektom „Djeca medija“ u okviru koje će održati edukativne radionice za roditelje i nastavnike u 12 škola koje će nominirati i odabrati naši djelatnici. Prije svega, cilj nam je pomoći roditeljima i nastavnicima da zaštite djecu i pripreme ih na opasnosti s kojima se mogu susresti na internetu. Jedna od vrijednosti Wiener osiguranja je briga za zajednicu, a cilj nam je živjeti vrijednosti za koje se zalažemo.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U sklopu društveno odgovornog projekta Wiener osiguranja, (O)siguran online, u okviru kojeg se organizirao okrugli stol, pripremljena je i brošura za roditelje te će se organizirati edukativne radionice u 12 škola u suradnji s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ispred Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu govorila je potpredsjednica Lana Ciboci:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„U današnjem svijetu u kojem djeca odrastaju uz nove tehnologije, medijsko opismenjavanje postalo je nužno od najranije dobi, ne samo djeci, već i njihovim roditeljima. Iako djeca u hrvatskim školama uče o medijima u sklopu nastave hrvatskog jezika, vrlo se malo govori o internetu, a upravo je to medij uz koji današnja djeca provode najviše vremena. Nažalost, mnoga djeca čine nepromišljene stvari na internetu, poput otkrivanja privatnih informacija i slanja neprimjerenih fotografija, prije svega jer nisu svjesna mogućih posljedica. Stoga je nužno raditi na podizanju razine svijesti o sigurnosti djece na internetu. Projekt koji će zajedno provoditi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu te Wiener osiguranje u 12 škola potaknut će raspravu upravo o toj vrlo važnoj temi, i ono najvažnije, projektom će se educirati i djeca i njihovi roditelji o sigurnosti djece na internetu kako bi zajedno mogli uživati u pozitivnim stranama interneta, a mudro izbjeći sve one negativne.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Brošura na temu sigurnosti djece na internetu dostupna je online, ali će i u tiskanom izdanju  biti podijeljena roditeljima i nastavnicima u školama diljem Hrvatske. Brošuru s konkretnim savjetima kako zaštiti djecu na internetu možete preuzeti na sljedećoj poveznici: http://beckaskola.com/osiguran-online/<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Je li vam dijete sigurno na internetu? Okrugli stol (O)siguran online: sigurnost djece na internetu trebao bi biti prioritet modernog društva Na današnjem okruglom stolu, (O)siguran online, na temu sigurnosti djece na internetu, znanja i iskustva razmijenili su hrvatski stručnjaci te direktorica švedske vladine organizacije, Swedish Media Council, Ewa Thorslund.
   
Uz gđu. Thorslund govorili su Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu, Tea Brezinšćak, psihologica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba,  Lana Ciboci, potpredsjednica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, Ivo Jakić policijski savjetnik Službe prevencije Ravnateljstva policije MUP-a i Walter Leonhartsberger Schrott, predsjednik uprave Wiener osiguranja VIG.
Swedish Media Council bavi se edukacijom djece i mladih kako bi kritički promatrala medije i bolje ih razumjela, kreira edukativne materijale za roditelje i pedagoško osoblje te objavljuje izvještaje o razvoju medija i medijskom utjecaju na djecu i mlade.
   
Direktorica švedske vladine organizacije, Swedish Media Council, Ewa Thorslund istaknula je:
„U današnjem informacijskom društvu ključno je da su građani digitalno i medijski pismeni što podrazumijeva mogućnost pretraživanja, analize, kritičkog promišljanja ili kreiranja informacija u raznim kontekstima i medijima. Medijska pismenost je neophodna vještina u današnjem digitalnom svijetu gdje su granice između teksta i slike te između čitatelja i stvaratelja sadržaja postale nejasne. Swedish Media Council od ove godine profesorima i nastavnicima pruža interaktivne online alate koji im služe kao baza materijala za edukaciju učenika u školama. Sadržaj koji kreiramo temelji se na detaljnim istraživanjima, a svi materijali se nadopunjavaju redovito. U okviru medijske edukacije razvili smo posebne alate za edukaciju djece s teškoćama u razvoju kako bi im olakšali snalaženje u online svijetu.“
   
Okrugli stol potaknut je zabrinjavajućim statistikama: prema istraživanju 75% djece predškolske dobi koristi se tabletom bez nadzora ,  88% djece i mladih izjavilo je da su svjedočili zlobnim komentarima i neprimjerenom ponašanju drugih na društvenim mrežama , a 62% roditelja zabrinuto je zbog dostupnosti neprimjerenog online sadržaja djeci . Zahvaljujući internetu vrlo lako i brzo možemo saznati sve što nas zanima, ali upravo takva brzina i protočnost informacija ima svoje negativne strane. Ponekad je teško razlučiti je li sadržaj istinit ili lažan, a ovakva vrsta promišljanja je djeci posebno teška stoga im je potrebna pratnja odraslih kako bi razvili kritičko mišljenje i postali svjesni medijski korisnici. Također, osnovni problem je što roditelji ne znaju koje su sve opasnosti na internetu, nisu dovoljno upoznati s brojnim društvenim mrežama te iz tog razloga nisu u mogućnosti pripremiti djecu za online svijet.
   
Upravo iz navedenih razloga Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. organiziralo je okrugli stol na temu sigurnosti djece na internetu u okviru svog društveno odgovornog poslovanja i projekta Social Active Day kako bi podigli svijest javnosti, ali i educirali roditelje i nastavnike o važnosti sigurnosti djece na internetu.


   
   


   
Walter Leonhartsberger Schrott, predsjednik uprave Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. na okruglom stolu izjavio je:
„Već sedmu zaredom godinu organiziramo Social active day, projekt društveno odgovornog poslovanja kroz koji naši djelatnici doprinose rješavanju određenog društvenog problema. Ove godine odlučili smo ukazati na rastući problem ugrožene sigurnosti djece na internetu. Ostvarili smo suradnju s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu i njihovim projektom „Djeca medija“ u okviru koje će održati edukativne radionice za roditelje i nastavnike u 12 škola koje će nominirati i odabrati naši djelatnici. Prije svega, cilj nam je pomoći roditeljima i nastavnicima da zaštite djecu i pripreme ih na opasnosti s kojima se mogu susresti na internetu. Jedna od vrijednosti Wiener osiguranja je briga za zajednicu, a cilj nam je živjeti vrijednosti za koje se zalažemo.“
   
U sklopu društveno odgovornog projekta Wiener osiguranja, (O)siguran online, u okviru kojeg se organizirao okrugli stol, pripremljena je i brošura za roditelje te će se organizirati edukativne radionice u 12 škola u suradnji s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
   
Ispred Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu govorila je potpredsjednica Lana Ciboci:
„U današnjem svijetu u kojem djeca odrastaju uz nove tehnologije, medijsko opismenjavanje postalo je nužno od najranije dobi, ne samo djeci, već i njihovim roditeljima. Iako djeca u hrvatskim školama uče o medijima u sklopu nastave hrvatskog jezika, vrlo se malo govori o internetu, a upravo je to medij uz koji današnja djeca provode najviše vremena. Nažalost, mnoga djeca čine nepromišljene stvari na internetu, poput otkrivanja privatnih informacija i slanja neprimjerenih fotografija, prije svega jer nisu svjesna mogućih posljedica. Stoga je nužno raditi na podizanju razine svijesti o sigurnosti djece na internetu. Projekt koji će zajedno provoditi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu te Wiener osiguranje u 12 škola potaknut će raspravu upravo o toj vrlo važnoj temi, i ono najvažnije, projektom će se educirati i djeca i njihovi roditelji o sigurnosti djece na internetu kako bi zajedno mogli uživati u pozitivnim stranama interneta, a mudro izbjeći sve one negativne.“
   
Brošura na temu sigurnosti djece na internetu dostupna je online, ali će i u tiskanom izdanju  biti podijeljena roditeljima i nastavnicima u školama diljem Hrvatske. Brošuru s konkretnim savjetima kako zaštiti djecu na internetu možete preuzeti na sljedećoj poveznici: http://beckaskola.com/osiguran-online/
   
  promo 

Je li vam dijete sigurno na internetu?

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

<para>Lišće u zlatnim i bakrenim bojama, kesteni, žirevi, bundeve i ostali jesenski plodovi vire sa svih strana i pokazuju nam onu ljepšu stranu ovog godišnjeg doba. Donosimo vam nekoliko ideja kako se sve možete zabaviti s djecom i uživati u jeseni na originalan način.
</para>
<heading4>
 Igre s otpalim lišćem
</heading4>
<para>
Uputite se u prirodu i zajedno s djecom skupite različito otpalo lišće koje možete:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>precrtavati na papiru</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>promatrati povećalom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>napraviti hrpice od lišća pa ih bacati u zrak ili preskakivati</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nizati na konac i praviti jesenske vjenčiće</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Oslikavanje jeseni kod kuće
</heading4>
<para>
Prilikom boravka u prirodi prikupite lišće, a kad dođete kući bacite se na izradu pečata od lišća. Potrebne su vam tempere, kistovi, nekoliko listova i papir. Listove obojite po želji i potom ih pritisnite na papir. Tijekom oslikavanja lišća potaknite s djetetom razgovor o jeseni tj. što se sve u prirodi događa tijekom ovog godišnjeg doba.
</para>
<para/>
<heading4>
 Bojanje bundeva
</heading4>
<para>
Kada treba zaprljati prste, djeca su glavni majstori. Omogućite im da svoja kreativna umijeća pokažu na jednom od najpoznatijih jesenskih plodova - bundevama. Razmažite im tempere i predložite im da dlanovima ili kistom oboje bundeve po vlastitoj želji. Ako ne želite da uprljaju ruke, od krep papira ili salveta napravite zanimljiva geometrijska tijela koja će uz pomoć ljepila djeca zalijepiti na bundevu.
</para>
<para/>
<heading4>
 Promatranje oblaka
</heading4>
<para>
Sjednite na klupicu u parku i zajedno s djetetom promatrajte oblake. Tijekom jeseni na nebu se znaju naći raznorazni oblici koji mogu zaokupirati djetetovu pažnju. Objasnite djetetu da se s početkom jeseni povećava broj oblaka, sunce je sve niže, a dani sve kraći. Pokažite mu zanimljivu i edukativnu stranu jeseni.
</para>
<heading4>Posjet seoskom domaćinstvu</heading4>
<para>
Ako imate baku ili djeda na selu, iskoristite vikend za odlazak u posjet. Svi zajedno uputite se u šetnju voćnjakom i skupljajte jabuke, dunje, kruške. Otiđite s djetetom u berbu i pokažite mu svu jesensku čaroliju prirode.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/uz-igre-u-kuci-i-kisni-dan-ce-mnogo-brze-proci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Aktivnosti i igre s djecom u jesen Stigla nam je jesen, a njezina obilježja mogu se vidjeti na svakom koraku. Lišće u zlatnim i bakrenim bojama, kesteni, žirevi, bundeve i ostali jesenski plodovi vire sa svih strana i pokazuju nam onu ljepšu stranu ovog godišnjeg doba. Donosimo vam nekoliko ideja kako se sve možete zabaviti s djecom i uživati u jeseni na originalan način.


   Igre s otpalim lišćem


Uputite se u prirodu i zajedno s djecom skupite različito otpalo lišće koje možete:


   
      precrtavati na papiru
   
   
      promatrati povećalom
   
   
      napraviti hrpice od lišća pa ih bacati u zrak ili preskakivati
   
   
      nizati na konac i praviti jesenske vjenčiće
   


   Oslikavanje jeseni kod kuće


Prilikom boravka u prirodi prikupite lišće, a kad dođete kući bacite se na izradu pečata od lišća. Potrebne su vam tempere, kistovi, nekoliko listova i papir.  Listove obojite po želji i potom ih pritisnite na papir. Tijekom oslikavanja lišća potaknite s djetetom razgovor o jeseni tj. što se sve u prirodi događa tijekom ovog godišnjeg doba.



   Bojanje bundeva


Kada treba zaprljati prste, djeca su glavni majstori. Omogućite im da svoja kreativna umijeća pokažu na jednom od najpoznatijih jesenskih plodova - bundevama. Razmažite im tempere i predložite im da dlanovima ili kistom oboje bundeve po vlastitoj želji. Ako ne želite da uprljaju ruke, od krep papira ili salveta napravite zanimljiva geometrijska tijela koja će uz pomoć ljepila djeca zalijepiti na bundevu.



   Promatranje oblaka


Sjednite na klupicu u parku i zajedno s djetetom promatrajte oblake. Tijekom jeseni na nebu se znaju naći raznorazni oblici koji mogu zaokupirati djetetovu pažnju. Objasnite djetetu da se s početkom jeseni povećava broj oblaka, sunce je sve niže, a dani sve kraći. Pokažite mu zanimljivu i edukativnu stranu jeseni.

Posjet seoskom domaćinstvu

Ako imate baku ili djeda na selu, iskoristite vikend za odlazak u posjet. Svi zajedno uputite se u šetnju voćnjakom i skupljajte jabuke, dunje, kruške. Otiđite s djetetom u berbu i pokažite mu svu jesensku čaroliju prirode.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_jesen_pixabay

Aktivnosti i igre s djecom u jesen

<para>Dugo je godina radila kao lektor, redaktor i novinar u svim većim novinskim redakcijama („Večernji list“, „Arena“, „Obzor“, „Republika“, „Vjesnik“, Styria…), te kao suradnica u mnogim izdavačkim kućama, a sada je samostalna umjetnica – književnica.</para>
<para>Nadahnuta svojom djecom, dosad je napisala dvjestotinjak priča za najmlađe koje su objavljivane u “Vjesniku” i više romana za djecu „Upomoć, mama se smanjila“ (2003.), „Janko među dinićima“ (2004.), „Kika i tajna uklete kuće“ (2014.), „Puhni u jedra“ (2014.), koji je ušao u uži izbor za nagradu „Grigor Vitez“. Roman „Mali krapinski pračovjek Babu“ (2012.) nagrađen je nagradom „Mato Lovrak“ i stimulacijom Ministarstva kulture.</para>
<para>Njezin roman „Krugovi na vodi“ nagrađen je nagradom „Grigor Vitez“ 2016., finalist je nagrade „Mali Princ“ i izabran je za nacionalni kviz za poticanje čitanja. Roman „iz starog Rima“ „Andautonac“ bilo je finalist nagrade Grigor Vitez i već je mjesecima među najčitanijim romanima u hrvatskim knjižnicama.</para>
<para>Osim romana, piše i scenarije za televizijske serije, napisala je i scenarij za dugometražni igrani film „Čarobni šešir“ koji još nije realiziran,a priče koje su ga nadahnule objavljene su u dvije knjige „Šešir od snova“ i „Šešir od snova 2“. Članica je Društva hrvatskih književnika i urednica biblioteke Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, te jedna od urednica časopisa „Književnost i dijete“ Društva hrvatskih književnika.</para>
<para>Ovaj put, povod našeg intervjua s književnicom Snježanom Babić Višnjić je jedna vrlo zanimljiva radionica za djecu <ulink url="https://cekape.com/radionica/pricoslovnica-radionica-pisanja-za-najmlade/">“Pričoslovnica”</ulink> koju će u Centru za kreativno pisanje (CeKaPe) u Zagrebu ove jeseni održati upravo naša sugovornica. Kako potaknuti djecu na pisanje, koliko su priče i čitanje za djecu važne za njihov rast i razvoj, u kakvom je stanju dječja književnost i sl. samo su neke od tema kojih smo se dotakli u našem razgovoru.</para>
<para>
 Na početku, recite nam kome je “Pričoslovnica” namijenjena i o kakvoj je radionici zapravo riječ?
</para>
<blockquote>
 <para>“Pričoslovnica” je radionica namijenjena djeci osnovnoškolskog uzrasta. Postavili smo si vrlo ambiciozan i širok okvir od prvog do osmog razreda, misleći pritom na međugeneracijsku senzibilnost među djecom. Jednostavnije je uvijek raditi s djecom iste dobi, ali meni osobno je uvijek izazovnije spojiti djecu različitog uzrasta koji pritom potiču jedni druge na rast i razvoj. Radionica pisanja za osnovnoškolce namijenjena je podjednako onim malenima s velikim spisateljskim ambicijama kao i onima koji samo žele bolje baratati jezičnim alatima, od riječi do teksta, toliko da se mogu izraziti riječima i oblikovati svoju misao u poruku.</para>
</blockquote>
<para>
 Trebaju li djeca ispunjavati neke preduvjete prije negoli se upišu na ovu radionicu?
</para>
<blockquote>
 <para>Ne razmišljamo da će svi koji upišu radionicu postati pisci, ali na kraju krajeva, zašto i ne bi postali. Djeca ne trebaju ispunjavati nikakve preduvjete, iako radionicu većinom polaze djeca koja vole pisati. Već unaprijed nam dolaze oni koji su pokazali ljubav prema pisanju, imaju potrebu za pisanjem, bujnu maštu, vole se pismeno izražavati. Prihvaćamo svu djecu i radimo sa svima. Pisanje je jedan od darova koji malo ljudi uspije osvijestiti i nauči ga koristiti za svoju dobrobit.</para>
</blockquote>
<para>
 Kakva su Vaša iskustva s djecom, odnosno koliko su djeca (ne)vješta u pismenom izražavanju?
</para>
<blockquote>
 <para>Vješta ili nevješta – to je uvijek uvjetno. Oni koji imaju više samopouzdanja i koji su se već navikli lijepo izražavati, teško će ponekad primiti to da im nedostaje znanja kako bi naučili disciplinirati svoje misli i oblikovati ih u nešto suvislije. Zapravo, to vam je poput vrtlarenja. Hoćete li dopustiti da jedan grm nekontrolirano raste zbog toga što je divan i divno raste ili ćete ga u proljeće ipak malo oblikovati, prilagoditi okruženju i potaknuti mu daljni rast? Tako se treba ponašati sa svim talentima i darovima koji su nam dani u životu. Nijednoga ne treba pustiti da nekontrolirano buja. Sa svakim treba raditi i svakoga treba oblikovati kako bi uspješno iskoristio sve svoje potencijale.</para>
</blockquote>
<para>
 Kako potaknuti dijete da piše? Kako je uopće zamišljena radionica pisanja za najmlađe?
</para>
<blockquote>
 <para>Radionica je zamišljena kao osvještavanje koje bi djecu trebalo naučiti da počnu gledati svijet oko sebe. Najmlađi ne bi trebali biti toliko fokusirani samo na svijet svoje mašte koja je nekima bujnija, a nekima baš i nije, nego na sve ono što ih okružuje. Na radionici ih osvještavamo da postoje različiti stilovi pisanja koji se međusobno razlikuju i potičemo ih da se njima služe. Kad djeca počnu pisati, u svojoj kreativnosti i maštovitosti, uvijek me ugodno iznenade svaki put. Primjerice, među desetak djece, nađu se barem tri bisera koji su nevjerojatno talentirani za pisanje.</para>
</blockquote>
<para>
 Koji su to alati od zanata koji priču čine zanimljivom?
</para>
<blockquote>
 <para>Kao prvo, čitatelj se mora prepoznati u priči. Najviše volimo priče koje nam “sjednu” po senzibilitetu. Priča mora biti jasna u vođenju, moramo jasno voditi misao tj. biti svjesni toga da će netko tu priču čitati. Ona mora biti jasna i nekoj trećoj osobi, nekome tko autora ne poznaje te zanimljiva na više razina - na razini priče, stila, odabira riječi. Svaka priča mora na neki način korespondirati s čitateljem, uspostavljati vezu. Kad pišemo, moramo biti svjesni kome pišemo, znati tko je uopće naša publika da bismo znali napisati priču za nju.</para>
</blockquote>
<para>
 Kad pišete za djecu, kako najčešće započinjete s pričom?
</para>
<blockquote>
 <para>Kada pišem za djecu počinjem od nekog središnjeg motiva i poruke koju želim prenijeti. U mom prvom romanu “Upomoć, mama se smanjila” osnovna misao vodilja mi je bila velika distanca u komunikaciji između “malih” i velikih.” Često sam viđala oko sebe mame i djecu koji se međusobno ne razumiju, što je bio okidač za nastanak ovog romana. Djeca se moraju prepoznati u priči, ali i doživjeti je kao nešto što ih zabavlja, primjerice, kao da gledaju neki dobar film, prilagođen njihovoj dobi.</para>
</blockquote>
<para>
 Koliko i kako su priče za djecu i čitanje od najranije dobi važni za njihov rast i razvoj?
</para>
<blockquote>
 <para>Jako su važni, i to ne samo za djecu. I nama odraslima trebaju priče jer smo mi takva vrsta, koja ne može bez priča. Kad su u pitanju djeca, potreba za pričama kod njih je još i važnija. Priče oblikuju njihove misli, a te misli, bilo one dobre ili loše, utječu i na razvoj. Na kraju krajeva, priče razvijaju sposobnost razmišljanja. Da bi se naš mozak razvijao, da bismo postigli neku puninu svojih mogućnosti, mentalnu i misaonu, moramo čitati i tu su priče nezamjenjive.</para>
</blockquote>
<para>
 Spomenuli ste da od malih nogu moramo odgajati djecu čitače. Možete li nam objasniti što ste pod tim mislili?
</para>
<blockquote>
 <para>Za čitanje je najvažnija disciplina. To napomenem svoj djeci svaki put kad kažu da nemaju vremena za čitanje. Svaki dan, jedna, dvije ili tri pročitane stranice knjige od djeteta će stvoriti čitača. Nijedna druga umjetnost se ne može usporediti s čitanjem. Na primjer, slike koje počnete oživljavati tijekom čitanja različite su u glavi svakog čitača. Što to znači? Opisana kuća u nekoj priči jednu će djevojčicu podsjetiti na kuću njezine bake, a nekog pak dječaka na kuću iz susjedstva. Nitko ne stvara sasvim istu priču u glavi tijekom čitanja. Svatko na temelju svojih iskustava viđenoga stvara svoju verziju i zato je čitanje individualno i neponovljivo.</para>
</blockquote>
<para>
 Kako potaknuti djecu na čitanje?
</para>
<blockquote>
 <para>Sigurno ne tako da im kažemo da moraju čitati. Djeci moramo pokazati kako knjiga može postati dio njihova iskustva. Jako je važno što ćemo djeci ponuditi od najranije dobi i zbog toga uvijek savjetujem roditeljima da pripaze što će djeca čitati. Prije nego što roditelj djetetu ponudi knjigu, bilo bi dobro da se i on sam s njom upozna tj. da je pročita. Kad je u pitanju odabir knjiga za djecu, uvijek je dobro slijediti i reference stručnjaka.</para>
</blockquote>
<para>
 Je li teško privući i zadržati djetetovu pažnju tijekom čitanja?
</para>
<blockquote>
 <para>Uopće ih nije teško privući. Na jednom sam gostovanju žamor stotinu prvašića riješila vrlo jednostavno – pričom. Počela sam pričati priču i odjednom je nastao muk. Djeca vole priče i tko god kaže drukčije, taj ne govori istinu. Problem je što su djeca izložena raznoraznim izazovima koji im odvlače pažnju pa se stječe dojam da su nezainteresirana.</para>
</blockquote>
<para>
 Koliko je teško pisati za najmlađe?
</para>
<blockquote>
 <para>Najmlađi su itekako zahvalni kad im se obraćate. Trebamo se samo prisjetiti spektra razmišljanja dok smo bili njihove dobi. Oni će vrlo rado razgovarati o svojim problemima ako ih se pita i ako vide da ih netko sluša. Djeca dolaze sa stvarnim problemima, traže savjet. Sve su fabule, barem kad su moje u pitanju, put prema nekim rješenjima. Nastojim knjigom dati jedno moguće rješenje ili dva do tri, ali i djecu izazivam da nađu svoja rješenja kako bi lakše shvatili različite životne mogućnosti.</para>
</blockquote>
<para>
 U kakvom je stanju hrvatska dječja književnost? Postoji li ona uopće, koliko se za nju uopće brine, je li ona na neki način nevidljiva?
</para>
<blockquote>
 <para>Odgovorno tvrdim da je dječja književnost življa od književnosti za odrasle, ali je medijski zanemarena. Društvo hrvatskih književnika za djecu i mlade pokrenulo je tri natječaja za pisce za djecu i mlade. Ove godine smo održali četvrti ciklus natječaja “Zvonko” za neobjavljeni roman. Na svaki nam natječaj dođe minimalno 40 rukopisa, a jedne smo ih godine imali čak 80. Ljudi jako mnogo pišu za djecu, ali su nevidljivi jer ne mogu, među ostalim, doprijeti do medija. Nitko se ne oduševljava dječjim piscima i ne daje im mjesta u medijima, pa čak ni onda kada za svoja djela dobivaju velike nagrade. Društvo književnika za djecu i mlade u proteklih je nekoliko godina izdalo više od 50 naslova i neopisivo nam je drago da imamo toliko veliku navalu pisaca. Veliki pak izdavači ne mare mnogo za književnost za djecu, drže se samo lektire i ne prepoznaju vrijednost jer u dječjem izdavaštvu ne vide financijsku korist. Na objave dječjih knjiga zna se čekati i po nekoliko godina.</para>
</blockquote>
<para>
 Što Vas najviše raduje u radu s djecom?
</para>
<blockquote>
 <para>Najviše se veselim susretima s djecom. Uvijek u zadnjoj klupi ima netko tko ne voli čitati i tko stalno nešto dobacuje. Mene najviše takvi intrigiraju: što oni skrivaju, skrivaju li uopće nešto, što se to u njima krije, a da još nisu pokazali? Prilikom gostovanja u jednoj riječkoj školi gdje sam čitala ulomke iz svog romana, jedan dečko mi je neprekidno nešto dobacivao. Međutim, kako sam odmicala s čitanjem priče, tako sam primijetila da mu sve više i više s njom zaokupiram pažnju. Kad sam završila s pričanjem, taj isti dječak je došao do mene, rekao mi da sam sjajna spisateljica i da bi želio kupiti moju knjigu. Ja sam mu knjigu darovala, a njegova zainteresiranost za knjigom i čitanjem mi je bila najveća nagrada koju sam u tom trenutku mogla dobiti.</para>
</blockquote>

[INTERVJU] Dječja spisateljica Snježana Babić Višnjić: Od najranije dobi moramo odgajati djecu čitače Snježana Babić Višnjić diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kroatistiku i južnoslavenske filologije. Dugo je godina radila kao lektor, redaktor i novinar u svim većim novinskim redakcijama („Večernji list“, „Arena“, „Obzor“, „Republika“, „Vjesnik“, Styria…), te kao suradnica u mnogim izdavačkim kućama, a sada je samostalna umjetnica – književnica.
Nadahnuta svojom djecom, dosad je napisala dvjestotinjak priča za najmlađe koje su objavljivane u “Vjesniku” i više romana za djecu „Upomoć, mama se smanjila“ (2003.), „Janko među dinićima“ (2004.), „Kika i tajna uklete kuće“ (2014.), „Puhni u jedra“ (2014.), koji je ušao u uži izbor za nagradu „Grigor Vitez“. Roman „Mali krapinski pračovjek Babu“ (2012.) nagrađen je nagradom „Mato Lovrak“ i stimulacijom Ministarstva kulture.
Njezin roman „Krugovi na vodi“ nagrađen je nagradom „Grigor Vitez“ 2016., finalist je nagrade „Mali Princ“ i izabran je za nacionalni kviz za poticanje čitanja. Roman „iz starog Rima“ „Andautonac“ bilo je finalist nagrade Grigor Vitez i već je mjesecima među najčitanijim romanima u hrvatskim knjižnicama.
Osim romana, piše i scenarije za televizijske serije, napisala je i scenarij za dugometražni igrani film „Čarobni šešir“ koji još nije realiziran,a priče koje su ga nadahnule objavljene su u dvije knjige „Šešir od snova“ i „Šešir od snova 2“. Članica je Društva hrvatskih književnika i urednica biblioteke Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, te jedna od urednica časopisa „Književnost i dijete“ Društva hrvatskih književnika.
Ovaj put, povod našeg intervjua s književnicom Snježanom Babić Višnjić je jedna vrlo zanimljiva radionica za djecu “Pričoslovnica” koju će u Centru za kreativno pisanje (CeKaPe) u Zagrebu ove jeseni održati upravo naša sugovornica. Kako potaknuti djecu na pisanje, koliko su priče i čitanje za djecu važne za njihov rast i razvoj, u kakvom je stanju dječja književnost i sl. samo su neke od tema kojih smo se dotakli u našem razgovoru.

   Na početku, recite nam kome je “Pričoslovnica” namijenjena i o kakvoj je radionici zapravo riječ?


   “Pričoslovnica” je radionica namijenjena djeci osnovnoškolskog uzrasta. Postavili smo si vrlo ambiciozan i širok okvir od prvog do osmog razreda, misleći pritom na međugeneracijsku senzibilnost među djecom. Jednostavnije je uvijek raditi s djecom iste dobi, ali meni osobno je uvijek izazovnije spojiti djecu različitog uzrasta koji pritom potiču jedni druge na rast i razvoj. Radionica pisanja za osnovnoškolce namijenjena je podjednako onim malenima s velikim spisateljskim ambicijama kao i onima koji samo žele bolje baratati jezičnim alatima, od riječi do teksta, toliko da se mogu izraziti riječima i oblikovati svoju misao u poruku.


   Trebaju li djeca ispunjavati neke preduvjete prije negoli se upišu na ovu radionicu?


   Ne razmišljamo da će svi koji upišu radionicu postati pisci, ali na kraju krajeva, zašto i ne bi postali. Djeca ne trebaju ispunjavati nikakve preduvjete, iako radionicu većinom polaze djeca koja vole pisati. Već unaprijed nam dolaze oni koji su pokazali ljubav prema pisanju, imaju potrebu za pisanjem, bujnu maštu, vole se pismeno izražavati. Prihvaćamo svu djecu i radimo sa svima. Pisanje je jedan od darova koji malo ljudi uspije osvijestiti i nauči ga koristiti za svoju dobrobit.


   Kakva su Vaša iskustva s djecom, odnosno koliko su djeca (ne)vješta u pismenom izražavanju?


   Vješta ili nevješta – to je uvijek uvjetno. Oni koji imaju više samopouzdanja i koji su se već navikli lijepo izražavati, teško će ponekad primiti to da im nedostaje znanja kako bi naučili disciplinirati svoje misli i oblikovati ih u nešto suvislije. Zapravo, to vam je poput vrtlarenja. Hoćete li dopustiti da jedan grm nekontrolirano raste zbog toga što je divan i divno raste ili ćete ga u proljeće ipak malo oblikovati, prilagoditi okruženju i potaknuti mu daljni rast? Tako se treba ponašati sa svim talentima i darovima koji su nam dani u životu. Nijednoga ne treba pustiti da nekontrolirano buja. Sa svakim treba raditi i svakoga treba oblikovati kako bi uspješno iskoristio sve svoje potencijale.


   Kako potaknuti dijete da piše? Kako je uopće zamišljena radionica pisanja za najmlađe?


   Radionica je zamišljena kao osvještavanje koje bi djecu trebalo naučiti da počnu gledati svijet oko sebe. Najmlađi ne bi trebali biti toliko fokusirani samo na svijet svoje mašte koja je nekima bujnija, a nekima baš i nije, nego na sve ono što ih okružuje. Na radionici ih osvještavamo da postoje različiti stilovi pisanja koji se međusobno razlikuju i potičemo ih da se njima služe. Kad djeca počnu pisati, u svojoj kreativnosti i maštovitosti, uvijek me ugodno iznenade svaki put. Primjerice, među desetak djece, nađu se barem tri bisera koji su nevjerojatno talentirani za pisanje.


   Koji su to alati od zanata koji priču čine zanimljivom?


   Kao prvo, čitatelj se mora prepoznati u priči. Najviše volimo priče koje nam “sjednu” po senzibilitetu. Priča mora biti jasna u vođenju, moramo jasno voditi misao tj. biti svjesni toga da će netko tu priču čitati. Ona mora biti jasna i nekoj trećoj osobi, nekome tko autora ne poznaje te zanimljiva na više razina - na razini priče, stila, odabira riječi. Svaka priča mora na neki način korespondirati s čitateljem, uspostavljati vezu. Kad pišemo, moramo biti svjesni kome pišemo, znati tko je uopće naša publika da bismo znali napisati priču za nju.


   Kad pišete za djecu, kako najčešće započinjete s pričom?


   Kada pišem za djecu počinjem od nekog središnjeg motiva i poruke koju želim prenijeti.  U mom prvom romanu “Upomoć, mama se smanjila” osnovna misao vodilja mi je bila velika distanca u komunikaciji između “malih” i velikih.” Često sam viđala oko sebe mame i djecu koji se međusobno ne razumiju, što je bio okidač za nastanak ovog romana. Djeca se moraju prepoznati u priči, ali i doživjeti je kao nešto što ih zabavlja, primjerice, kao da gledaju neki dobar film, prilagođen njihovoj dobi.


   Koliko i kako su priče za djecu i čitanje od najranije dobi važni za njihov rast i razvoj?


   Jako su važni, i to ne samo za djecu. I nama odraslima trebaju priče jer smo mi takva vrsta, koja ne može bez priča. Kad su u pitanju djeca, potreba za pričama kod njih je još i važnija. Priče oblikuju njihove misli, a te misli, bilo one dobre ili loše, utječu i na razvoj. Na kraju krajeva, priče razvijaju sposobnost razmišljanja. Da bi se naš mozak razvijao, da bismo postigli neku puninu svojih mogućnosti, mentalnu i misaonu, moramo čitati i tu su priče nezamjenjive.


   Spomenuli ste da od malih nogu moramo odgajati djecu čitače. Možete li nam objasniti što ste pod tim mislili?


   Za čitanje je najvažnija disciplina. To napomenem svoj djeci svaki put kad kažu da nemaju vremena za čitanje. Svaki dan, jedna, dvije ili tri pročitane stranice knjige od djeteta će stvoriti čitača. Nijedna druga umjetnost se ne može usporediti s čitanjem. Na primjer, slike koje počnete oživljavati tijekom čitanja različite su u glavi svakog čitača. Što to znači? Opisana kuća u nekoj priči jednu će djevojčicu podsjetiti na kuću njezine bake, a nekog pak dječaka na kuću iz susjedstva. Nitko ne stvara sasvim istu priču u glavi tijekom čitanja. Svatko na temelju svojih iskustava viđenoga stvara svoju verziju i zato je čitanje individualno i neponovljivo.


   Kako potaknuti djecu na čitanje?


   Sigurno ne tako da im kažemo da moraju čitati. Djeci moramo pokazati kako knjiga može postati dio njihova iskustva. Jako je važno što ćemo djeci ponuditi od najranije dobi i zbog toga uvijek savjetujem roditeljima da pripaze što će djeca čitati. Prije nego što roditelj djetetu ponudi knjigu, bilo bi dobro da se i on sam s njom upozna tj. da je pročita. Kad je u pitanju odabir knjiga za djecu, uvijek je dobro slijediti i reference stručnjaka.


   Je li teško privući i zadržati djetetovu pažnju tijekom čitanja?


   Uopće ih nije teško privući. Na jednom sam gostovanju žamor stotinu prvašića riješila vrlo jednostavno – pričom. Počela sam pričati priču i odjednom je nastao muk. Djeca vole priče i tko god kaže drukčije, taj ne govori istinu. Problem je što su djeca izložena raznoraznim izazovima koji im odvlače pažnju pa se stječe dojam da su nezainteresirana.


   Koliko je teško pisati za najmlađe?


   Najmlađi su itekako zahvalni kad im se obraćate. Trebamo se samo prisjetiti spektra razmišljanja dok smo bili njihove dobi. Oni će vrlo rado razgovarati o svojim problemima ako ih se pita i ako vide da ih netko sluša. Djeca dolaze sa stvarnim problemima, traže savjet. Sve su fabule, barem kad su moje u pitanju, put prema nekim rješenjima.  Nastojim knjigom dati jedno moguće rješenje ili dva do tri, ali i djecu izazivam da nađu svoja rješenja kako bi lakše shvatili različite životne mogućnosti.


   U kakvom je stanju hrvatska dječja književnost? Postoji li ona uopće, koliko se za nju uopće brine, je li ona na neki način nevidljiva?


   Odgovorno tvrdim da je dječja književnost življa od književnosti za odrasle, ali je medijski zanemarena. Društvo hrvatskih književnika za djecu i mlade pokrenulo je tri natječaja za pisce za djecu i mlade. Ove godine smo održali četvrti ciklus natječaja “Zvonko” za neobjavljeni roman. Na svaki nam natječaj dođe minimalno 40 rukopisa, a jedne smo ih godine imali čak 80. Ljudi jako mnogo pišu za djecu, ali su nevidljivi jer ne mogu, među ostalim, doprijeti do medija. Nitko se ne oduševljava dječjim piscima i ne daje im mjesta u medijima, pa čak ni onda kada za svoja djela dobivaju velike nagrade. Društvo književnika za djecu i mlade u proteklih je nekoliko godina izdalo više od 50 naslova i neopisivo nam je drago da imamo toliko veliku navalu pisaca. Veliki pak izdavači ne mare mnogo za književnost za djecu, drže se samo lektire i ne prepoznaju vrijednost jer u dječjem izdavaštvu ne vide financijsku korist. Na objave dječjih knjiga zna se čekati i po nekoliko godina.


   Što Vas najviše raduje u radu s djecom?


   Najviše se veselim susretima s djecom. Uvijek u zadnjoj klupi ima netko tko ne voli čitati i tko stalno nešto dobacuje. Mene najviše takvi intrigiraju: što oni skrivaju, skrivaju li uopće nešto, što se to u njima krije, a da još nisu pokazali? Prilikom gostovanja u jednoj riječkoj školi gdje sam čitala ulomke iz svog romana, jedan dečko mi je neprekidno nešto dobacivao. Međutim, kako sam odmicala s čitanjem priče, tako sam primijetila da mu sve više i više s njom zaokupiram pažnju. Kad sam završila s pričanjem, taj isti dječak je došao do mene, rekao mi da sam sjajna spisateljica i da bi želio kupiti moju knjigu. Ja sam mu knjigu darovala, a njegova zainteresiranost za knjigom i čitanjem mi je bila najveća nagrada koju sam u tom trenutku mogla dobiti.
 Petra Majetić 

Snjezana Babic_knjizevnica

[INTERVJU] Dječja spisateljica Snježana Babić Višnjić: Od najranije dobi moramo odgajati djecu čitače

<para>I ove godine će sajam „Dani beba, djece i trudnica“ razveseliti svoje posjetitelje u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Dada &amp; Rocco, DječjaKolica.eu, Jane, mali split, Mamas&amp;Papas, Peg-Perego, Töpfer i Violeta. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više o sajmu i izlagačima na službenim web stranicama sajma <ulink url="http://www.danibeba.com/">www.danibeba.com</ulink>, e-katalogu sajma: <ulink url="http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/30_sajam/index.html#0">http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/30_sajam/index.html#0</ulink>  i facebook stranici <ulink url="http://www.facebook.com/Dani.beba">Dani.beba</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice.</para>

30.  Dani beba, djece i trudnica Splitsko izdanje najvećeg specijaliziranog sajma za bebe, djecu, trudnice i roditelje u regiji, 28. – 29. 10. 2017. – Mall of Split I ove godine će sajam „Dani beba, djece i trudnica“ razveseliti svoje posjetitelje u novom trgovačkom centru Mall of Split. U  prekrasnom prostoru centra na hodnicima prizemlja, posjetiteljima će se na jednom mjestu predstaviti gotovo sve relevantne tvrtke prisutne u Hrvatskoj koje nude proizvode za trudnice,  bebe i  djecu. Uz generalnog pokrovitelja sajma Lina iz Podravke, posjetitelje će dočekati i ostali sponzori sajma: Dada &amp; Rocco, DječjaKolica.eu, Jane, mali split, Mamas&amp;Papas, Peg-Perego, Töpfer i Violeta. Uz ova poznata imena, na sajmu će izlagati i mnogobrojni izlagači s raznolikim proizvodima.
   
Ovaj specijalizirani sajam pruža roditeljima mogućnost da se upoznaju s novitetima i brendovima, novim proizvodima, te dobiju korisne savjete o roditeljstvu, porođaju i prehrani beba.
   
Posjetitelje će obradovati i specijalne sajamske ponude, a upravo ovaj sajam je poznat po najvećoj ponudi proizvoda za bebe i djecu na jednom mjestu kao i po atraktivnim i primamljivim popustima.
   
Osim izložbenog prostora, za velike i male posjetitelje pripremljen je i bogat zabavni program. Na pozornici će nastupati brojni dječji zborovi, plesne skupine, KUD-ovi, sportski klubovi, animatori, a posjetitelje očekuju i mnogobrojne nagradne igre.
   
Više o sajmu i izlagačima na službenim web stranicama sajma www.danibeba.com, e-katalogu sajma: http://www.danibeba.com/digitalni_magazini/30_sajam/index.html#0  i facebook stranici Dani.beba.
   
„Dani beba, djece i trudnica“ nezaobilazno su mjesto za sve roditelje, djecu i trudnice. žena.hr 

30.  Dani beba, djece i trudnica

<para>Djeca su jedinstvena i od njih bismo mi odrasli mogli puno toga naučiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako imate prilike, promotrite malo ponašanje djeteta mlađeg od godinu dana. Djeca su nevina i iskrena i znaju uživati u svakom trenutku života, a ne znaju za pohlepu. Ne kaže se uzalud kako je važno zadržati dijete u sebi i kad odrastemo, samo što rijetkima to uspijeva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Joel Scott je novinar koji je na portalu Lifehack otkrio sedam lekcija koje je naučio od svog 9-mjesečnog sina. Koje su to, doznajte u nastavku...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 1.Budite neustrašivi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Mala su djeca uporna i hrabra i ne boje se novih stvari. Pogledajte samo dijete koje pokušava naučiti hodati. Koliko god puta palo, dijete će i dalje pokušavati, sve dok jednom ne uspije. To se zove upornost i neustrašivost. Dakle, kada nešto jako želite, ništa vas ne može zaustaviti na putu prema ostvarenju vaših ciljeva. Ciljevi se neće ostvariti sami od sebe ako ne poradite na sebi i na njihovom ostvarenju. Potrebno se truditi, baš kao što to djeca čine kad žele prohodati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 2.Ne bojte se autoriteta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Iako mala djeca mlađa od godinu dana još ne mogu govoriti, odnosno vokalizirati svoje želje, znaju kako izraziti svoje nezadovoljstvo. Odrasle osobe često se boje progovoriti o stvarima koje im smetaju jer se boje odbijanja, predrasuda ili ismijavanja. Baš kao što djeca izražavaju svoje nezadovoljstvo, tako bismo i mi trebali progovoriti ukoliko smatramo da se određene stvari mogu učiniti na bolji način.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 3.Nikad ne prestajte učiti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Mala su djeca vrlo znatiželjna i nikad ne prestaju učiti. Koriste sva svoja osjetila kako bi spoznala svijet oko sebe. Sve ih zanima. Dijete je svjesno da za postizanje svojih ciljeva mora biti voljno učiti na razne načine. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 4.Isprobavajte nove stvari
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Kao što smo već ranije spomenuli, mala djeca su vrlo znatiželjna. Ona stalno isprobavaju nešto novo jer ih zanima kako stvari funkcioniraju i zašto su takve kakve jesu. Da, bezbroj neuspjelih pokušaja donosi im frustracije, međutim dijete ne odustaje. Pokušavat će sve dok jednom ne uspije i upravo je to obrazac ponašanja koji bismo i mi odrasli trebali preuzeti i upotrijebiti u svom životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 5.Bezuvjetno volite ljude oko sebe
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Ljubav je odgovor na sve, a dječja je ljubav bezuvjetna. S obzirom na to da dijete nije imalo prilike iskusiti ljubav na bilo koji drugi način, ona ostaje nevina i čista. Mi odrasli često zaboravljamo kakva bi prava ljubav trebala biti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>
 6.Nemojte zaboraviti ljude koji su vam najvažniji
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Djeca uvijek plaču za mamom i tatom, odnosno za ljudima do kojih im je najviše stalo i s kojima provode najviše vremena. Zbog užurbanog života i mnogih obaveza koje nas svakodnevno pritišću, često zanemarujemo svoje voljene – ljude koje volimo najviše na svijetu. </para>
<para>
 7.Odbacite predrasude
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>
<para>Iako su ponekad sumnjičava prema strancima, mala djeca uglavnom nemaju predrasuda prema nikome. Djeci nije važno čime se netko bavi, kakav auto vozi, otkud dolazi... Zamislite kada bismo se svi tako ponašali. Svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život. </para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Život nas uči na razne načine, a neke lekcije ponekad mogu proizaći iz sasvim neočekivanih izvora. Koje ste vi lekcije naučili od svog djeteta? </para>

Lekcije koje me naučilo moje dijete Sedam važnih životnih lekcija Djeca su jedinstvena i od njih bismo mi odrasli mogli puno toga naučiti.
   
Ako imate prilike, promotrite malo ponašanje djeteta mlađeg od godinu dana. Djeca su nevina i iskrena i znaju uživati u svakom trenutku života, a ne znaju za pohlepu. Ne kaže se uzalud kako je važno zadržati dijete u sebi i kad odrastemo, samo što rijetkima to uspijeva.
 
Joel Scott je novinar koji je na portalu Lifehack otkrio sedam lekcija koje je naučio od svog 9-mjesečnog sina. Koje su to, doznajte u nastavku...
 

   1.Budite neustrašivi
   
 
Mala su djeca uporna i hrabra i ne boje se novih stvari. Pogledajte samo dijete koje pokušava naučiti hodati. Koliko god puta palo, dijete će i dalje pokušavati, sve dok jednom ne uspije. To se zove upornost i neustrašivost. Dakle, kada nešto jako želite, ništa vas ne može zaustaviti na putu prema ostvarenju vaših ciljeva. Ciljevi se neće ostvariti sami od sebe ako ne poradite na sebi i na njihovom ostvarenju. Potrebno se truditi, baš kao što to djeca čine kad žele prohodati.
 

   2.Ne bojte se autoriteta
   
 
Iako mala djeca mlađa od godinu dana još ne mogu govoriti, odnosno vokalizirati svoje želje, znaju kako izraziti svoje nezadovoljstvo. Odrasle osobe često se boje progovoriti o stvarima koje im smetaju jer se boje odbijanja, predrasuda ili ismijavanja. Baš kao što djeca izražavaju svoje nezadovoljstvo, tako bismo i mi trebali progovoriti ukoliko smatramo da se određene stvari mogu učiniti na bolji način.
 

   3.Nikad ne prestajte učiti
   
 
Mala su djeca vrlo znatiželjna i nikad ne prestaju učiti. Koriste sva svoja osjetila kako bi spoznala svijet oko sebe. Sve ih zanima. Dijete je svjesno da za postizanje svojih ciljeva mora biti voljno učiti na razne načine. 
 

   4.Isprobavajte nove stvari
   
 
Kao što smo već ranije spomenuli, mala djeca su vrlo znatiželjna. Ona stalno isprobavaju nešto novo jer ih zanima kako stvari funkcioniraju i zašto su takve kakve jesu. Da, bezbroj neuspjelih pokušaja donosi im frustracije, međutim dijete ne odustaje. Pokušavat će sve dok jednom ne uspije i upravo je to obrazac ponašanja koji bismo i mi odrasli trebali preuzeti i upotrijebiti u svom životu.
 

   5.Bezuvjetno volite ljude oko sebe
   
 
Ljubav je odgovor na sve, a dječja je ljubav bezuvjetna. S obzirom na to da dijete nije imalo prilike iskusiti ljubav na bilo koji drugi način, ona ostaje nevina i čista. Mi odrasli često zaboravljamo kakva bi prava ljubav trebala biti. 
 

   6.Nemojte zaboraviti ljude koji su vam najvažniji
   
 
Djeca uvijek plaču za mamom i tatom, odnosno za ljudima do kojih im je najviše stalo i s kojima provode najviše vremena. Zbog užurbanog života i mnogih obaveza koje nas svakodnevno pritišću, često zanemarujemo svoje voljene – ljude koje volimo najviše na svijetu. 

   7.Odbacite predrasude
   
 
Iako su ponekad sumnjičava prema strancima, mala djeca uglavnom nemaju predrasuda prema nikome. Djeci nije važno čime se netko bavi, kakav auto vozi, otkud dolazi... Zamislite kada bismo se svi tako ponašali. Svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život. 

   
Život nas uči na razne načine, a neke lekcije ponekad mogu proizaći iz sasvim neočekivanih izvora. Koje ste vi lekcije naučili od svog djeteta?  Ma.G. 

Lekcije koje me naučilo moje dijete

<para>Treba kupiti i odjeću, posteljinu i dekice, toplomjer, kadicu, termometar za vodu, pumpicu za čišćenje nosića. Ukoliko sve navedeno kupujete potpuno novo, troškovi i prije dolaska bebe mogu narasti na 15.000 do 20.000 kuna. A kada vaše malo zlato dođe kući iz rodilišta, mjesečni troškovi više manje svode se na higijenske potrepštine, hranu i eventualno lijekove ako je bebica boležljiva.</para>
<para>Nježnoj i osjetljivoj bebinoj koži neće trebati puno kozmetike niti će se beba jako prljati, no neke su potrepštine neophodne i na njih se troši najviše budžeta. To su: pelene, vlažne maramice, kupke, kremice za guzu, vateni štapići, blazinice, fiziološka otopina. Najveća stavka ovdje su svakako pelene. Kad je hrana u pitanju, bebe koje nisu dojene trebat će adaptirano mlijeko i bočice, a kasnije na red dolaze i razne žitne kašice, sokići, jogurtići i mliječni deserti.
</para>
<heading2>Koliko i kako se može uštedjeti na higijenskim potrepštinama i hrani u prvih godinu dana?</heading2>
<para>
Kad su kozmetika i hrana u pitanju, važno je kupovati provjerene i svježe proizvode. Uvijek treba imati na umu da su to tvari koje se unose direktno u bebin organizam, pa hranu i kozmetiku nećete razmjenjivati i posuđivati od drugih. Stoga je najbolji izvor uštede učlanjenje u razne klubove i programe vjernosti gdje kao član ostvarujete razne pogodnosti u vidu akcija na potrepštine za bebu.</para>
<para>Izračunali smo koje se uštede mogu ostvariti u prvoj godini bebina života, na neke od najtraženijih i najskupljih proizvoda za bebe.</para>
<para>
 Pelene
Ako beba u početku dnevno troši i do 12 pelena, a prije prvog rođendana oko 6 pelena dnevno, to je u prosjeku 9 pelena dnevno. Na godišnjoj razini to je 3.285 pelena ili oko 32 paketa. To znači da ćete samo na pelene potrošiti u prvoj godini gotovo 5.000 kn. Stoga je svaki popust kroz programe vjernosti dobrodošao. Samo za primjer, članovi BIPO kluba tijekom cijele godine ostvaruju 10% popusta na cjelokupan baby asortiman, što u slučaju pelena može biti značajna ušteda.</para>
<para>
 Vlažne maramice, vateni štapići, blazinice
Vlažne maramice kupovat ćete svaki treći dan, pa je neka procjena troškova na gore navedene potrepštine oko 200 kn mjesečno ili 2.400 kn godišnje. Programi vjernosti svakog mjeseca nude popuste na određene higijenske potrepštine u čemu će vas redovito obavještavati preko svojih letaka. Popusti se kreću od 10, pa sve do 40% na određene artikle.</para>
<para>
 Kremice i kupke
Kremice i kupke za bebe također mogu doseći trošak od 200 kn mjesečno, odnosno 2.400 kn godišnje. Uz popust, ovaj trošak također se može smanjiti i nekoliko stotina kuna godišnje.</para>
<para>
 Adaptirano mlijeko
Ako beba u prvoj godini pije između 450 i 900 ml adaptiranog mlijeka dnevno, na godišnjoj razini samo na mlijeko potrošit ćete oko 5.000 kn. Stoga u klubovima vjernosti vrlo često nude akcijske popuste upravo na hranu za dojenčad i bebe. Članovi BIPO kluba u ovomjesečnom <ulink url="https://www.bipoklub.hr/Aktualno/Tema-mjeseca/ID/18/TEMA-MJESECA">tematskom popustu ostvaruju 25% popusta na svu Nestle dječju hranu</ulink> (osim mlijeka za dojenčad PRE, 1 i Sensitive). Uz popuste pojedinačnih proizvoda, tako se nudi jedan "veliki" tematski, gdje kvalitetni brandovi za bebe nude sve svoje proizvode po sniženim cijenama.</para>
<para>
 Žitne kašice, mliječni napitci i deserti
Za ovu grupu proizvoda izračun je napravljen samo na šest mjeseci, odnosno za razdoblje kada beba počinje s dohranom. Prema procjeni, na kašice, sokiće, jogurtiće i druge mliječne napitke i poslastice trošit ćete oko 10 kn dnevno ili oko 1.800 kn do bebina prvog rođendana. Ako beba nije posebno izbirljiva, u letcima i katalozima uvijek ćete pronaći barem nekoliko poslastica po sniženim cijenama.</para>
<para>Ako zbrojimo sve spomenute uštede, kroz roditeljske klubove vjernosti poput <ulink url="https://www.bipoklub.hr/">BIPO kluba</ulink>, u prvoj godini bebina života možete uštedjeti od nekoliko stotina, pa do nekoliko tisuća kuna.
</para>
<para>A tu si i rođendanski pokloni za 1., 2. i 3. rođendan djeteta te brojna druga iznenađenja za mame i bebe.
</para>
<heading2>A što je s uštedama na odjeći, obući i opremi?</heading2>
<para>
Najveće uštede mogu se zapravo napraviti na odjeći i obući koju bebe brzo prerastaju, odnosno toliko brzo da većina odjeće ostaje gotovo potpuno nova i može se dalje koristiti. U većim gradovima mame odlaze na razne dječje buvljake gdje prodaju, razmjenjuju i poklanjaju dječju odjeću i opremu. One koje nemaju buvljak u svom gradu ili mjestu, dječju robicu i druge stvari mogu razmijeniti putem <ulink url="https://www.bipoklub.hr/Mobilna-aplikacija-Bipo-Klub">
 aplikacije BIPO klub
 </ulink>. “Razmjeni ono što ste prerasli za ono što vam treba” - kaže aplikacija svakoj korisnici odmah na početku i upravo u tome joj pomaže.</para>
<para>Nakon što aplikaciju skinete preko Android Google Play ili App Store platforme i napravite brzo i jednostavno svoj profil, odmah možete objaviti svoj oglas ili pronaći ono što vam treba u blizini mjesta vašeg stanovanja. Potom dogovorite razmjenu, a novčiće od uštede spremite za neke druge važnije stvari.</para>
<para>
 <ulink url="https://www.bipoklub.hr/Mobilna-aplikacija-Bipo-Klub"/>
</para>

Ušteda na kozmetici i hrani za bebe najviše se ostvaruje kroz programe vjernosti Dolazi beba i treba nabaviti opremu - kolica, krevetić, nosiljku, stolicu za hranjenje, autosjedalicu, jastuk za dojenje i podlogu za prematanje. Treba kupiti i odjeću, posteljinu i dekice, toplomjer, kadicu, termometar za vodu, pumpicu za čišćenje nosića. Ukoliko sve navedeno kupujete potpuno novo, troškovi i prije dolaska bebe mogu narasti na 15.000 do 20.000 kuna. A kada vaše malo zlato dođe kući iz rodilišta, mjesečni troškovi više manje svode se na higijenske potrepštine, hranu i eventualno lijekove ako je bebica boležljiva.
Nježnoj i osjetljivoj bebinoj koži neće trebati puno kozmetike niti će se beba jako prljati, no neke su potrepštine neophodne i na njih se troši najviše budžeta. To su: pelene, vlažne maramice, kupke, kremice za guzu, vateni štapići, blazinice, fiziološka otopina. Najveća stavka ovdje su svakako pelene. Kad je hrana u pitanju, bebe koje nisu dojene trebat će adaptirano mlijeko i bočice, a kasnije na red dolaze i razne žitne kašice, sokići, jogurtići i mliječni deserti.

Koliko i kako se može uštedjeti na higijenskim potrepštinama i hrani u prvih godinu dana?

Kad su kozmetika i hrana u pitanju, važno je kupovati provjerene i svježe proizvode. Uvijek treba imati na umu da su to tvari koje se unose direktno u bebin organizam, pa hranu i kozmetiku nećete razmjenjivati i posuđivati od drugih. Stoga je najbolji izvor uštede učlanjenje u razne klubove i programe vjernosti gdje kao član ostvarujete razne pogodnosti u vidu akcija na potrepštine za bebu.
Izračunali smo koje se uštede mogu ostvariti u prvoj godini bebina života, na neke od najtraženijih i najskupljih proizvoda za bebe.

   Pelene
Ako beba u početku dnevno troši i do 12 pelena, a prije prvog rođendana oko 6 pelena dnevno, to je u prosjeku 9 pelena dnevno. Na godišnjoj razini to je 3.285 pelena ili oko 32 paketa. To znači da ćete samo na pelene potrošiti u prvoj godini gotovo 5.000 kn. Stoga je svaki popust kroz programe vjernosti dobrodošao. Samo za primjer, članovi BIPO kluba tijekom cijele godine ostvaruju 10% popusta na cjelokupan baby asortiman, što u slučaju pelena može biti značajna ušteda.

   Vlažne maramice, vateni štapići, blazinice
Vlažne maramice kupovat ćete svaki treći dan, pa je neka procjena troškova na gore navedene potrepštine oko 200 kn mjesečno ili 2.400 kn godišnje. Programi vjernosti svakog mjeseca nude popuste na određene higijenske potrepštine u čemu će vas redovito obavještavati preko svojih letaka. Popusti se kreću od 10, pa sve do 40% na određene artikle.

   Kremice i kupke
Kremice i kupke za bebe također mogu doseći trošak od 200 kn mjesečno, odnosno 2.400 kn godišnje. Uz popust, ovaj trošak također se može smanjiti i nekoliko stotina kuna godišnje.

   Adaptirano mlijeko
Ako beba u prvoj godini pije između 450 i 900 ml adaptiranog mlijeka dnevno, na godišnjoj razini samo na mlijeko potrošit ćete oko 5.000 kn. Stoga u klubovima vjernosti vrlo često nude akcijske popuste upravo na hranu za dojenčad i bebe. Članovi BIPO kluba u ovomjesečnom tematskom popustu ostvaruju 25% popusta na svu Nestle dječju hranu (osim mlijeka za dojenčad PRE, 1 i Sensitive). Uz popuste pojedinačnih proizvoda, tako se nudi jedan "veliki" tematski, gdje kvalitetni brandovi za bebe nude sve svoje proizvode po sniženim cijenama.

   Žitne kašice, mliječni napitci i deserti
Za ovu grupu proizvoda izračun je napravljen samo na šest mjeseci, odnosno za razdoblje kada beba počinje s dohranom. Prema procjeni, na kašice, sokiće, jogurtiće i druge mliječne napitke i poslastice trošit ćete oko 10 kn dnevno ili oko 1.800 kn do bebina prvog rođendana. Ako beba nije posebno izbirljiva, u letcima i katalozima uvijek ćete pronaći barem nekoliko poslastica po sniženim cijenama.
Ako zbrojimo sve spomenute uštede, kroz roditeljske klubove vjernosti poput BIPO kluba, u prvoj godini bebina života možete uštedjeti od nekoliko stotina, pa do nekoliko tisuća kuna.

A tu si i rođendanski pokloni za 1., 2. i 3. rođendan djeteta te brojna druga iznenađenja za mame i bebe.

A što je s uštedama na odjeći, obući i opremi?

Najveće uštede mogu se zapravo napraviti na odjeći i obući koju bebe brzo prerastaju, odnosno toliko brzo da većina odjeće ostaje gotovo potpuno nova i može se dalje koristiti. U većim gradovima mame odlaze na razne dječje buvljake gdje prodaju, razmjenjuju i poklanjaju dječju odjeću i opremu. One koje nemaju buvljak u svom gradu ili mjestu, dječju robicu i druge stvari mogu razmijeniti putem 
      aplikacije BIPO klub
   . “Razmjeni ono što ste prerasli za ono što vam treba” - kaže aplikacija svakoj korisnici odmah na početku i upravo u tome joj pomaže.
Nakon što aplikaciju skinete preko Android Google Play ili App Store platforme i napravite brzo i jednostavno svoj profil, odmah možete objaviti svoj oglas ili pronaći ono što vam treba u blizini mjesta vašeg stanovanja. Potom dogovorite razmjenu, a novčiće od uštede spremite za neke druge važnije stvari.

   
 Sponzorirani članak 

bipo_web_app

Ušteda na kozmetici i hrani za bebe najviše se ostvaruje kroz programe vjernosti

<para>.</para>
<para>Naime, iz tvrtke Apple poručili su da nova serija emotikona, među kojima se našla i dojilja stiže na sve iPhone, iPad, Mac i druge uređaje.</para>
<para>Emotikon žene koja doji predložila je medicinska sestra Rachel Lee. Istaknula je kako gotovo tri milijuna majki u Sjedinjenim Američkim Državama doji u bilo kojem trenutku, dok se gotovo 80 posto od 4 milijuna beba rođenih u SAD-u svake godine doji. Zbog te velike zastupljenosti smatrala je kako bi i takav emotikon trebao naći svoje mjesto među ostalima, a njezin prijedlog ubrzo je i prihvaćen.</para>
<para>Osim mame koja doji, novost su i žena s hidžabom, osoba s bradom, hrana kao što je sendvič, kokos, osoba koja sjedi u lotus položaju, zombi itd. Nove emotikone kreirala je neprofitna grupa Unicode Consortium, koju uglavnom čine volonteri iz tehnoloških kompanija koji zajednički odlučuju za one koji će ući u uži izbor.</para>
<para>Iako je emotikone još davne 1999. godine kreirao Japanac Shigetaka Kurita, masovno su se počeli koristiti tek 2011. godine. Trenutno ih je dostupno više od dvije i pol tisuće.</para>

Stiže novi emotikon koji će razveseliti neke žene Korisnice društvenih mreža, posebno one koje vole često koristiti emotikone kako bi opisali svoje trenutne aktivnosti, stanja u kojima se nalaze i sl. razveselit će jedna novina - emotikon dojenja .
Naime, iz tvrtke Apple poručili su da nova serija emotikona, među kojima se našla i dojilja stiže na sve iPhone, iPad, Mac i druge uređaje.
Emotikon žene koja doji predložila je medicinska sestra Rachel Lee. Istaknula je kako gotovo tri milijuna majki u Sjedinjenim Američkim Državama doji u bilo kojem trenutku, dok se gotovo 80 posto od 4 milijuna beba rođenih u SAD-u svake godine doji. Zbog te velike zastupljenosti smatrala je kako bi i takav emotikon trebao naći svoje mjesto među ostalima, a njezin prijedlog ubrzo je i prihvaćen.
Osim mame koja doji, novost su i žena s hidžabom, osoba s bradom, hrana kao što je sendvič, kokos, osoba koja sjedi u lotus položaju, zombi itd. Nove emotikone kreirala je neprofitna grupa Unicode Consortium, koju uglavnom čine volonteri iz tehnoloških kompanija koji zajednički odlučuju za one koji će ući u uži izbor.
Iako je emotikone još davne 1999. godine kreirao Japanac Shigetaka Kurita, masovno su se počeli koristiti tek 2011. godine. Trenutno ih je dostupno više od dvije i pol tisuće. Petra Majetić 

emotikoni_dojenje

Stiže novi emotikon koji će razveseliti neke žene

<para>U većini slučajeva uzrokovan je virusnom infekcijom te uglavnom pogađa djecu od šest mjeseci do šest godina života.
</para>
<heading4>
 Simptomi slični prehladi
</heading4>
<para>
Početni simptomi nalikuju simptomima prehlade. Pojavljuje se blago do umjereno povišena temperatura, sekret iz nosa, grlobolja, a postupno se razvijaju simptomi promuklosti i promukloga kašlja nalik lavežu psa. Kod manjega broja mališana simptomi su izraženiji. Kašalj je intenzivan, djeca su jako promukla, a disanje može biti čujno i otežano. U dječjoj dobi akutni laringitisi su učestaliji, nerijetko recidiviraju, a napadi obično prestaju u predškolskoj dobi.
</para>
<heading4>
 Najgora je noć
</heading4>
<para>
Tijekom noći simptomi laringitisa su najizraženiji. Dijete se zna po noći probuditi jer ne može disati i "ubija" ga kašalj. Zbog tih simptoma djeca se nerijetko uplaše pa ih je prvenstveno najvažnije smiriti. Dijete treba postaviti u položaj s povišenim gornjim dijelom tijela te iskoristite svaki način za koji znate kako bi ga umirili.
</para>
<heading4>
 Terapija
</heading4>
<para>
U većini slučajeva simptomi akutnog laringitisa su blagi i ne zahtijevaju posebno liječenje. Bolest obično traje nekoliko dana i povlači se sama od sebe. Dovoljno je da dijete miruje, pije dosta tekućine te po potrebi koristi antipiretike, lijekove za snižavanje tjelesne temperature. Zbog mogućnosti isušivanja dišnih puteva je preporučljivo osigurati dovoljno vlage u zraku.</para>
<para>Budući da se najčešće radi o virusnoj infekciji, uzimanje antibiotika se ne preporučuje. Napadi akutnih laringitisa nerijetko se znaju povezati i s alergijom, iako za to nema jasnih dokaza pa se liječenje antihistaminicima (lijekovi koji se koriste u liječenju alergijskih bolesti) isto tako ne preporučuje.
</para>
<heading4>
 Kada treba posjetiti liječnika?
</heading4>
<para>
U slučaju kad promuklost kod djeteta traje više od dva tjedna, dijete piskuta ili bučno diše, ima problema s gutanjem ili disanjem ili pak temperaturu veću od 39,4 °C. Ukoliko se dijete bori s blagim simptomima laringitisa, pomoć potražite u prirodnoj ljekarni. Donosimo vam nekoliko tradicionalnih lijekova za ublažavanje kašlja o kojima se možete informirati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/prirodni-lijekovi-protiv-kaslja/">OVDJE</ulink>.</para>

Laringitis u dječjoj dobi - simptomi slični prehladi Počela je sezona virusa i prehlada, a jedna od najčešćih bolesti tijekom jeseni i zime je laringitis. Laringitis ili krup je upala sluznice grla tj. dijela dušnika u kojem se nalaze glasnice. U većini slučajeva uzrokovan je virusnom infekcijom te uglavnom pogađa djecu od šest mjeseci do šest godina života.


   Simptomi slični prehladi


Početni simptomi nalikuju simptomima prehlade. Pojavljuje se blago do umjereno povišena temperatura, sekret iz nosa, grlobolja, a postupno se razvijaju simptomi promuklosti i promukloga kašlja nalik lavežu psa. Kod manjega broja mališana simptomi su izraženiji. Kašalj je intenzivan, djeca su jako promukla, a disanje može biti čujno i otežano. U dječjoj dobi akutni laringitisi su učestaliji, nerijetko recidiviraju, a napadi obično prestaju u predškolskoj dobi.


   Najgora je noć


Tijekom noći simptomi laringitisa su najizraženiji. Dijete se zna po noći probuditi jer ne može disati i "ubija" ga kašalj. Zbog tih simptoma djeca se nerijetko uplaše pa ih je prvenstveno najvažnije smiriti. Dijete treba postaviti u položaj s povišenim gornjim dijelom tijela te iskoristite svaki način za koji znate kako bi ga umirili.


   Terapija


U većini slučajeva simptomi akutnog laringitisa su blagi i ne zahtijevaju posebno liječenje. Bolest obično traje nekoliko dana i povlači se sama od sebe. Dovoljno je da dijete miruje, pije dosta tekućine te po potrebi koristi antipiretike, lijekove za snižavanje tjelesne temperature. Zbog mogućnosti isušivanja dišnih puteva je preporučljivo osigurati dovoljno vlage u zraku.
Budući da se najčešće radi o virusnoj infekciji, uzimanje antibiotika se ne preporučuje. Napadi akutnih laringitisa nerijetko se znaju povezati i s alergijom, iako za to nema jasnih dokaza pa se liječenje antihistaminicima (lijekovi koji se koriste u liječenju alergijskih bolesti) isto tako ne preporučuje.


   Kada treba posjetiti liječnika?


U slučaju kad promuklost kod djeteta traje više od dva tjedna, dijete piskuta ili bučno diše, ima problema s gutanjem ili disanjem ili pak temperaturu veću od 39,4 °C. Ukoliko se dijete bori s blagim simptomima laringitisa, pomoć potražite u prirodnoj ljekarni. Donosimo vam nekoliko tradicionalnih lijekova za ublažavanje kašlja o kojima se možete informirati OVDJE. Petra Majetić 

prehlada_pixabay

Laringitis u dječjoj dobi - simptomi slični prehladi

<para> Manifestiraju se kao posljedica djelovanja povišene temperature na nezreli mozak i termoregulacijski centar u razvoju. Dijele se na jednostavne koje se javljaju između prve i četvrte godine života (s tolerancijom do pete godine života), dok se složene javljaju prije ili poslije navedene životne dobi.
</para>
<heading4>
 Kako ih prepoznati?
</heading4>
<para>
Do konvulzija najčešće dolazi tijekom prvog naglog porasta temperature, a manifestiraju se na jedan od sljedećih načina:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>trzajevi mišića</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>mlohavost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ukočenost</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>gubitak svijesti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kratkorajni gubitak kontakta s okolinom (najčešće se to opisuje kao "zagledavanje")</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Vrste napada
</heading4>
<para>
Najčešći su napadi tipa grand-mal koji su obilježeni prvom fazom u kojoj se dijete ukoči, izgubi svijest i padne te drugom fazom u kojoj dolazi do sporih ritmičkih trzajeva mišića. Nakon pada dolazi do opuštanja svih mišića na tijelu pa se često događa da se dijete pomokri ili pokaka. Parcijalni ili djelomični napadi najčešće su obilježeni trzajevima jednog dijela tijela uz očuvanu svijest. Jednostavni febrilni konvulzivni napadaj traje do deset minuta, dok složeni napadaj može trajati preko deset minuta. Izmjerena tjelesna temperatura kod jednostavnih febrilnih konvulzija je iznad 38,4 ˚C, a kod složenih ispod spomenute vrijednosti.
</para>
<heading4>
 Kako nastaju i jesu li opasne?
</heading4>
<para>
Točan mehanizam nastanka nije poznat, ali je dokazana značajna genetska predispozicija. Virusne infekcije najčešći su uzrok javljanja febrilnih konvulzija, a klinički je najčešće riječ o infekcijama gornjeg dišnog sustava ili probavnog trakta. Febrilne konvulzije ne uzrokuju oštećenje mozga te nemaju nikakav negativan utjecaj na intelektualni razvoj djeteta. Febrilne konvulzije su najčešći epileptički napadaji, uglavnom benignog tijeka. Kod gotovo 50% djece kod koje se pojave mogu recidivirati. Rijetko su praćene kasnijom pojavom epilepsije.
</para>
<para>

U slučaju napada potrebno je sljedeće:

Kod prvih tipičnih febrilnih konvulzija obično se ne ordinira nikakva trajna terapija, već se savjetuju samo mjere brzog snižavanja temperature u fazama infekta i kako reagirati u slučaju konvulzija. Roditeljima se preporučuje konzultacija s neuropedijatrom i EEG snimanje.

</para>
<heading4>
 Što napraviti kada dijete dobije febrilne konvulzije?
</heading4>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>okrenuti dijete na bok ili na trbuh kako ne bi došlo do gušenja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>odstraniti svako strano tijelo (duda, hrana) i učiniti prohodnim dišne puteve</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>u slučaju otežanog disanja djetetu treba podignuti donju čeljust</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>očistiti pumpicom usta ili nos od sekreta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne pokušati umiriti trzajeve čvrstim držanjem djeteta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ne tresti dijete ili ga polijevati hladnom vodom</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pozvati hitnu medicinsku pomoć ili odvesti dijete nadležnom pedijatru</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Febrilne konvulzije i odlazak u jaslice/vrtić 
</heading4>
<para>
Liječnici smatraju da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upiše u jaslice. Međutim, kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako i postoji veća mogućnost da će dijete biti češće bolesno i na taj način češće u prilici da dođe do recidiva febrilnih knvulzija, mada to ovisi i o nizu drugih čimbenika. Stručnjaci preporučuju da se dijete do 3. godine ipak izdvoji iz kolektiva.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/distoni-sindrom-moguce-posljedice/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Febrilne konvulzije kod djece - visoka temperatura popraćena grčevima Što su febrilne konvulzije?
Febrilne konvulzije relativno su često stanje u djece predškolske dobi, s kliničkom prezentacijom sličnom epilepsiji.  Manifestiraju se kao posljedica djelovanja povišene temperature na nezreli mozak i termoregulacijski centar u razvoju. Dijele se na jednostavne koje se javljaju između prve i četvrte godine života (s tolerancijom do pete godine života), dok se složene javljaju prije ili poslije navedene životne dobi.


   Kako ih prepoznati?


Do konvulzija najčešće dolazi tijekom prvog naglog porasta temperature, a manifestiraju se na jedan od sljedećih načina:


   
      trzajevi mišića
   
   
      mlohavost
   
   
      ukočenost
   
   
      gubitak svijesti
   
   
      kratkorajni gubitak kontakta s okolinom (najčešće se to opisuje kao "zagledavanje")
   


   Vrste napada


Najčešći su napadi tipa grand-mal koji su obilježeni prvom fazom u kojoj se dijete ukoči, izgubi svijest i padne te drugom fazom u kojoj dolazi do sporih ritmičkih trzajeva mišića. Nakon pada dolazi do opuštanja svih mišića na tijelu pa se često događa da se dijete pomokri ili pokaka. Parcijalni ili djelomični napadi najčešće su obilježeni trzajevima jednog dijela tijela uz očuvanu svijest. Jednostavni febrilni konvulzivni napadaj traje do deset minuta, dok složeni napadaj može trajati preko deset minuta. Izmjerena tjelesna temperatura kod jednostavnih febrilnih konvulzija je iznad 38,4 ˚C, a kod složenih ispod spomenute vrijednosti.


   Kako nastaju i jesu li opasne?


Točan mehanizam nastanka nije poznat, ali je dokazana značajna genetska predispozicija. Virusne infekcije najčešći su uzrok javljanja febrilnih konvulzija, a klinički je najčešće riječ o infekcijama gornjeg dišnog sustava ili probavnog trakta. Febrilne konvulzije ne uzrokuju oštećenje mozga te nemaju nikakav negativan utjecaj na intelektualni razvoj djeteta. Febrilne konvulzije su najčešći epileptički napadaji, uglavnom benignog tijeka. Kod gotovo 50% djece kod koje se pojave mogu recidivirati. Rijetko su praćene kasnijom pojavom epilepsije.



U slučaju napada potrebno je sljedeće:

Kod prvih tipičnih febrilnih konvulzija obično se ne ordinira nikakva trajna terapija, već se savjetuju samo mjere brzog snižavanja temperature u fazama infekta i kako reagirati u slučaju konvulzija. Roditeljima se preporučuje konzultacija s neuropedijatrom i EEG snimanje.



   Što napraviti kada dijete dobije febrilne konvulzije?


   
      okrenuti dijete na bok ili na trbuh kako ne bi došlo do gušenja
   
   
      odstraniti svako strano tijelo (duda, hrana) i učiniti prohodnim dišne puteve
   
   
      u slučaju otežanog disanja djetetu treba podignuti donju čeljust
   
   
      očistiti pumpicom usta ili nos od sekreta
   
   
      ne pokušati umiriti trzajeve čvrstim držanjem djeteta
   
   
      ne tresti dijete ili ga polijevati hladnom vodom
   
   
      pozvati hitnu medicinsku pomoć ili odvesti dijete nadležnom pedijatru
   


   Febrilne konvulzije i odlazak u jaslice/vrtić 


Liječnici smatraju da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upiše u jaslice. Međutim, kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako i postoji veća mogućnost da će dijete biti češće bolesno i na taj način češće u prilici da dođe do recidiva febrilnih knvulzija, mada to ovisi i o nizu drugih čimbenika. Stručnjaci preporučuju da se dijete do 3. godine ipak izdvoji iz kolektiva.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_pixabay

Febrilne konvulzije kod djece - visoka temperatura popraćena grčevima

<para>Kako za djecu, tako i za odrasle. Zamislite da ujutro pečete kajganu djeci za doručak. Umjesto da vas cijeli postupak zamara, možete zamisliti i pretvarati ste da ste poznati svjetski <emphasis>chef</emphasis> koji kuha za Brada Pitta, Ryana Gosslinga ili bilo koga tko vam je zanimljiv i napet. Pripremanje doručka odmah postaje zanimljivije.</para>
<para>Isto je kod djece. Nova studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Child Development</emphasis> mjerila je važnost samodistrakcije (u smislu gledanja na neku situaciju iz perspektive izmišljenog lika) na ustrajnost i fokusiranost kod djece. Djecu starosti od 4 do 6 godina usmjerilo se na dosadnu aktivnost. Kada su djeca zamišljala da su Batman, Istraživačica Dora, Graditelj Bob ili neki drugi lik, zadatak su obavljala duže, odnosno duže su bila fokusirana na ono što se treba napraviti.
</para>
<para>Stručnjaci su to objasnili tako, da kad se dijete distancira od samog sebe i činjenice da mu zadatak nije zanimljiv, kada postane Superman ili Elsa ono dobiva fokus i uspostavlja samokontrolu pomoću koje ustraje u zadatku.
</para>
<para>Ova studija nije dala odgovor na pitanje da li se zamišljanjem da su Batman ili Pepa djeca samo igraju i nisu zapravo posvećena zadatku već igri?</para>
<para>Ipak, ono što je sigurno je da malu djecu možete zainteresirati za određenu aktivnost ako predložite igru igranja uloga. Kad vam je nešto dosadno, i sami se možete malo poigrati i zamišljati da ste netko drugi. Uz maštu i igru sve je odmah lakše i zanimljivije.</para>

Pretvaranje da su netko drugi ili igranje uloga pomaže djeci da odrade zadatke Pretvaranje da smo netko drugi zapravo je jako zabavno. Ono od jednostavnih obaveza i zadataka može učiniti svaku aktivnost ljepšom, ugodnijom i jednostavno zabavnijom. Kako za djecu, tako i za odrasle. Zamislite da ujutro pečete kajganu djeci za doručak. Umjesto da vas cijeli postupak zamara, možete zamisliti i pretvarati ste da ste poznati svjetski chef koji kuha za Brada Pitta, Ryana Gosslinga ili bilo koga tko vam je zanimljiv i napet. Pripremanje doručka odmah postaje zanimljivije.
Isto je kod djece. Nova studija objavljena u stručnom časopisu Child Development mjerila je važnost samodistrakcije (u smislu gledanja na neku situaciju iz perspektive izmišljenog lika) na ustrajnost i fokusiranost kod djece. Djecu starosti od 4 do 6 godina usmjerilo se na dosadnu aktivnost. Kada su djeca zamišljala da su Batman, Istraživačica Dora, Graditelj Bob ili neki drugi lik, zadatak su obavljala duže, odnosno duže su bila fokusirana na ono što se treba napraviti.

Stručnjaci su to objasnili tako, da kad se dijete distancira od samog sebe i činjenice da mu zadatak nije zanimljiv, kada postane Superman ili Elsa ono dobiva fokus i uspostavlja samokontrolu pomoću koje ustraje u zadatku.

Ova studija nije dala odgovor na pitanje da li se zamišljanjem da su Batman ili Pepa djeca samo igraju i nisu zapravo posvećena zadatku već igri?
Ipak, ono što je sigurno je da malu djecu možete zainteresirati za određenu aktivnost ako predložite igru igranja uloga. Kad vam je nešto dosadno, i sami se možete malo poigrati i zamišljati da ste netko drugi. Uz maštu i igru sve je odmah lakše i zanimljivije. Jelena Kovačić 

superman djecak pixabay

Pretvaranje da su netko drugi ili igranje uloga pomaže djeci da odrade zadatke

<para>Na lijekove je lani utrošeno 5 milijardi i 800 milijuna kuna. Na onkološke lijekove potrošeno je milijardu i 200 milijuna kuna, a na antidepresive 848 milijuna kuna.</para>
<para>Prema podatcima Hrvatske agencije za lijekove i medicinska pomagala, najčešće se kupuju lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav, zatim lijekovi koji utječu na živčani sustav te lijekovi za probavu.</para>
<para>Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2035. godine biti oko 24 milijuna ljudi oboljelih od malignih bolesti.</para>

[VIDEO] Hrvati najviše troše tablete za srce i živce Prema najnovijim podatcima, svaki stanovnik Hrvatske popije više od jedne tablete dnevno. Hrvati najviše boluju od raka i depresije, a tablete se najviše uzimaju u primorsko-goranskoj županiji. Na lijekove je lani utrošeno 5 milijardi i 800 milijuna kuna. Na onkološke lijekove potrošeno je milijardu i 200 milijuna kuna, a na antidepresive 848 milijuna kuna.
Prema podatcima Hrvatske agencije za lijekove i medicinska pomagala, najčešće se kupuju lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav, zatim lijekovi koji utječu na živčani sustav te lijekovi za probavu.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2035. godine biti oko 24 milijuna ljudi oboljelih od malignih bolesti. Klinfo.hr 

tablete_rtl

[VIDEO] Hrvati najviše troše tablete za srce i živce

<para>Nijedan roditelj nema čarobni štapić i mogućnost da u svakom trenutku njegovo dijete bude 100-postotno zaštićeno. Doći će trenutak kada će se morati odvojiti od roditelja, ostati barem nakratko samo kod kuće, krenuti u vrtić, školu, na slobodne aktivnosti itd.</para>
<para>Iako većina mališana pokazuje određeni stupanj zrelosti i spremnosti na odvajanje od roditelja, opreza i ponavljanja nikad dosta. Ako želite djecu naučiti kako se ponašati u potencijalno opasnim situacijama koje vrebaju na putu do kuće i u kojima su prepuštena sama sebi, postavite im ovih deset pitanja i ponudite odgovore na njih.
</para>
<heading4>
 Što ćeš napraviti ako si sam kod kuće, a netko ti pokušava provaliti?
</heading4>
<para>
Odmah i žurno treba o tome obavijestiti svoje roditelje, a potom i policiju pozivom na broj 192.
</para>
<heading4>
 Hoćeš li uzeti bombon od stranca?
</heading4>
<para>
Uzimanje hrane, napitaka ili igračaka od nepoznatih ljudi je strogo zabranjeno. Objasnite djetetu da nemaju svi ljudi dobre namjere. Možete mu reći sljedeće: "Većina ljudi je dobra, ali među njima ima i zločestih koji nam ne žele dobro. Zato ne želim da uzimaš bombone od ljudi koje ne poznaš."
</para>
<heading4>
 Što ćeš učiniti ako se iz utičnice počne dimiti?
</heading4>
<para>
Odmah u startu se dijete treba upozoriti da ni u kojem slučaju ne pokušava "čačkati" po utičnici. Neka se odmah udalji iz prostorije u kojoj se nalazi utičnica te pozove roditelje i vatrogasce. Na izlasku iz stana ili kuće, pomoć može potražiti i od najbližih susjeda koji će znati što treba napraviti da bi se spriječio požar.
</para>
<heading4>
 Nepoznata osoba od tebe traži neku uslugu, hoćeš li mu uskočiti u pomoć?
</heading4>
<para>
Ako netko na ulici traži pomoć od djeteta, ono mu jasno i kratko mora reći da mu ne može pomoći. Nakon toga, bez okretanja i oklijevanja se mora odmah udaljiti od njega. Ako netko uistinu treba neku vrstu pomoći, za nju će se obratiti odraslom čovjeku, a ne nemoćnom djetetu.
</para>
<heading4>
 Što ćeš učiniti ako te okruži čopor pasa?
</heading4>
<para>
Za početak, treba ostati smiren i staložen, bez naglih pokreta. Ne preporuča se gledanje pasa direktno u oči. Pozornost treba pokušati odvratiti bacanjem nekog predmeta koji nam se nađe pri ruci. Nakon toga trebamo se polako i tiho udaljiti s mjesta opasnosti.
</para>
<heading4>
 Što ćeš napraviti ako osjetiš miris plina u kući?
</heading4>
<para>
Bez oklijevanja i razmišljanja treba odmah izaći iz kuće ili stana. Potom se skloniti kod prvog susjeda i o svemu obavijestiti roditelje i vatrogasce.
</para>
<heading4>
 Ako pomisliš da te netko prati, što ćeš prvo učiniti?
</heading4>
<para>
Jedina prava odluka u tom trenutku je otići u neku trgovinu, kafić, frizerski salon ili bilo koje drugo mjesto na kojem se nalazi veći broj ljudi. Kad pronađeš to mjesto, obavijesti roditelje gdje si i zbog čega si tamo završio.
</para>
<heading4>
 Tvoji prijatelji žele da se igraš s njima na smrznutom jezeru. Hoćeš li pristati na to?
</heading4>
<para>
Dijete od malih nogu treba znati da je iznimno opasno hodati i igrati po smrznutim površinama. Bilo kakve vratolomije na ledu strogo su zabranjene.
</para>
<heading4>
 Što ćeš napraviti ako te na ulici uhvati oluja?
</heading4>
<para>
Odmah treba potražiti neko adekvatno mjesto gdje se može sakriti od oluje. Dijete može otići u obližnju trgovinu ili u neki haustor. Tijekom oluje ne preporučuje se boravak u blizini metalnih predmeta, visokih drveća i auta. Zapamtite da je najopasnija ona munja koja je praćena grmljavinom.
</para>
<heading4>
 Ako me boli glava, smijem li popiti tabletu?
</heading4>
<para>
Uzimanje lijekova bez prisutnosti roditelja može biti jako opasno. U slučaju da se dijete ne osjeća dobro, o tome treba odmah obavijestiti roditelje ili najbližu rodbinu. Uzimanje tableta na svoju ruku je zabranjeno.</para>
<para>Učite svoju djecu pravilima ponašanja postupno, ali redovito i u tome budite ustrajni. Nemojte djetetu predstaviti vanjski svijet kao veliko zlo s puno zločestih stričeka već kao mjesto u kojem postoji i nekolicina zločestih ljudi zbog kojih u određenim situacijama trebaju biti pažljivi i oprezni.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/djeca-i-sigurnost-poducite-ih-kako-se-ponasati-u-drustvu-sumnjivih-likova/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

10 pitanja na koja dijete uvijek mora znati odgovor Prije ili kasnije, dijete će se morati susresti s vanjskim svijetom i "osjetiti" ga na svojoj koži. Nijedan roditelj nema čarobni štapić i mogućnost da u svakom trenutku njegovo dijete bude 100-postotno zaštićeno. Doći će trenutak kada će se morati odvojiti od roditelja, ostati barem nakratko samo kod kuće, krenuti u vrtić, školu, na slobodne aktivnosti itd.
Iako većina mališana pokazuje određeni stupanj zrelosti i spremnosti na odvajanje od roditelja, opreza i ponavljanja nikad dosta. Ako želite djecu naučiti kako se ponašati u potencijalno opasnim situacijama koje vrebaju na putu do kuće i u kojima su prepuštena sama sebi, postavite im ovih deset pitanja i ponudite  odgovore na njih.


   Što ćeš napraviti ako si sam kod kuće, a netko ti pokušava provaliti?


Odmah i žurno treba o tome obavijestiti svoje roditelje, a potom i policiju pozivom na broj 192.


   Hoćeš li uzeti bombon od stranca?


Uzimanje hrane, napitaka ili igračaka od nepoznatih ljudi je strogo zabranjeno. Objasnite djetetu da nemaju svi ljudi dobre namjere. Možete mu reći sljedeće: "Većina ljudi je dobra, ali među njima ima i zločestih koji nam ne žele dobro. Zato ne želim da uzimaš bombone od ljudi koje ne poznaš."


   Što ćeš učiniti ako se iz utičnice počne dimiti?


Odmah u startu se dijete treba upozoriti da ni u kojem slučaju ne pokušava "čačkati" po utičnici. Neka se odmah udalji iz prostorije u kojoj se nalazi utičnica te pozove roditelje i vatrogasce. Na izlasku iz stana ili kuće, pomoć može potražiti i od najbližih susjeda koji će znati što treba napraviti da bi se spriječio požar.


   Nepoznata osoba od tebe traži neku uslugu, hoćeš li mu uskočiti u pomoć?


Ako netko na ulici traži pomoć od djeteta, ono mu jasno i kratko mora reći da mu ne može pomoći. Nakon toga, bez okretanja i oklijevanja se mora odmah udaljiti od njega. Ako netko uistinu treba neku vrstu pomoći, za nju će se obratiti odraslom čovjeku, a ne nemoćnom djetetu.


   Što ćeš učiniti ako te okruži čopor pasa?


Za početak, treba ostati smiren i staložen, bez naglih pokreta. Ne preporuča se gledanje pasa direktno u oči. Pozornost treba pokušati odvratiti bacanjem nekog predmeta koji nam se nađe pri ruci. Nakon toga trebamo se polako i tiho udaljiti s mjesta opasnosti.


   Što ćeš napraviti ako osjetiš miris plina u kući?


Bez oklijevanja i razmišljanja treba odmah izaći iz kuće ili stana. Potom se skloniti kod prvog susjeda i o svemu obavijestiti roditelje i vatrogasce.


   Ako pomisliš da te netko prati, što ćeš prvo učiniti?


Jedina prava odluka u tom trenutku je otići u neku trgovinu, kafić, frizerski salon ili bilo koje drugo mjesto na kojem se nalazi veći broj ljudi. Kad pronađeš to mjesto, obavijesti roditelje gdje si i zbog čega si tamo završio.


   Tvoji prijatelji žele da se igraš s njima na smrznutom jezeru. Hoćeš li pristati na to?


Dijete od malih nogu treba znati da je iznimno opasno hodati i igrati po smrznutim površinama. Bilo kakve vratolomije na ledu strogo su zabranjene.


   Što ćeš napraviti ako te na ulici uhvati oluja?


Odmah treba potražiti neko adekvatno mjesto gdje se može sakriti od oluje. Dijete može otići u obližnju trgovinu ili u neki haustor. Tijekom oluje ne preporučuje se boravak u blizini metalnih predmeta, visokih drveća i auta. Zapamtite da je najopasnija ona munja koja je praćena grmljavinom.


   Ako me boli glava, smijem li popiti tabletu?


Uzimanje lijekova bez prisutnosti roditelja može biti jako opasno. U slučaju da se dijete ne osjeća dobro, o tome treba odmah obavijestiti roditelje ili najbližu rodbinu. Uzimanje tableta na svoju ruku je zabranjeno.
Učite svoju djecu pravilima ponašanja postupno, ali redovito i u tome budite ustrajni. Nemojte djetetu predstaviti vanjski svijet kao veliko zlo s puno zločestih stričeka već kao mjesto u kojem postoji i nekolicina zločestih ljudi zbog kojih u određenim situacijama trebaju biti pažljivi i oprezni.

   
      
   

  Petra Majetić 

djeca_pixabay

10 pitanja na koja dijete uvijek mora znati odgovor

<para>Rak dojke najčešći je uzrok smrti među ženama u Europi. Svake se godine dijagnosticira 464.200 novih slučajeva ove bolesti, umre 131.260 žena. Samo je prošle godine od raka dojke u svijetu umrlo više od 561.000 žena, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2030. godine ova bolest odnijeti više od 800.000 života žena što je čak 43 posto više nego danas. Prema podacima <ulink url="https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-prevencija-nezaraznih-bolesti/odjel-za-nacionalne-programe-probira-u-odrasloj-populaciji/">Registra za rak</ulink> Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 2014. godine je od raka dojke oboljelo 2644 žena, a prema najnovijim podacima je 2016. godine umrlo 990 žena.</para>
<para>S ciljem prevencije, i ove godine <ulink url="http://senologija.com/">Hrvatsko senološko društvo</ulink> i Savez udruga liječenih protiv raka dojke, u sklopu mjeseca posvećenog borbi protiv raka dojke, organizira besplatne ultrazvučne preglede za žene u dobi od 30 do 50 godina. Pregledi će se obavljati od 14. do 19. listopada u 25 hrvatskih gradova.</para>
<para>Kako navodi <ulink url="http://radio.hrt.hr/radio-sljeme/clanak/narucite-se-na-besplatan-ultrazvucni-pregled-dojke/155296/">Radio Sljeme</ulink>, obavezna je prijava tijekom ovoga tjedna (do petka) i to:</para>
<para>1. Zagreb, Hrvatsko senološko društvo, Ožegovićeva 7</para>
<para>prof.dr.sc. I. Drinković</para>
<para>tel. 01/2343-154</para>
<para>
 Zagreb, Poliklinika Eljuga</para>
<para>Prim.mr.sc. Ljerka Eljuga</para>
<para>Bukovačka cesta 121</para>
<para>Tel: 2421-281</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@poliklinika-eljuga.hr">info@poliklinika-eljuga.h</ulink>r</para>
<para>2. Čakovec, Županijska bolnica, Odjel za radiologiju i ultrazvuk</para>
<para>Hussein Saghir ili Ivan Žokalj</para>
<para>tel:098/242-874 (Saghir) ili tel:040/375-297 (Žokalj)</para>
<para>
 <ulink url="mailto:hussein.saghir@ck.t-com.hr">hussein.saghir@ck.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>3. Daruvar, Poliklinika Arcadija</para>
<para>dr. Biljana Ignatovska Baščevan</para>
<para>tel:043/675-200</para>
<para>
 <ulink url="mailto:poliklinika@poliklinika-arcadija.hr">poliklinika@poliklinika-arcadija.hr</ulink>
</para>
<para>4. Dubrovnik, liga protiv raka dojke</para>
<para>Dr.sc. Marko Margaritoni</para>
<para>
 <ulink url="mailto:makom@bolnica-du.hr">makom@bolnica-du.hr</ulink>
</para>
<para>5. Đakovo, Ginekološla ordinacija Darko Vrtarić, Ljudevita Gaja 2</para>
<para>tel: 031/815-110</para>
<para>
 <ulink url="mailto:gin.ord.vrtaric@os.t-com.hr">gin.ord.vrtaric@os.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>6. Opatija, Ordinacije Salamon d.o.o., M. Tita 65</para>
<para>tel: 051/701-693</para>
<para>kbsalamon@gmail.com</para>
<para>7. Osijek, Privatna specijalistička radiološko-onkološka ordinacija, J. J. Strossmayera 14</para>
<para>dr. Damir Margaretić</para>
<para>tel.:031/283-222</para>
<para>
 <ulink url="mailto:damir.margaretic@os.t-com.hr">damir.margaretic@os.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="mailto:damir.margaret%C4%87@gmail.com">damir.margaretć@gmail.com</ulink>
</para>
<para>8. Pazin, Poliklinika Jelovac, Kmačići 22a, 52444 Tinjan</para>
<para>tel.: 052/686-645</para>
<para>
 <ulink url="mailto:nedjeljko.jelovac@pu.t-com.hr">nedjeljko.jelovac@pu.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>9. Popovača, Ordinacija obiteljske medicine</para>
<para>dr. M. Merzel</para>
<para>tel:044/679-310</para>
<para>
 <ulink url="mailto:e-maikmarijan.merzel@sk.t-com.hr">e-maikmarijan.merzel@sk.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>10. Poreč, specijalistička ordinacija dr. M. Jovanović, M. Gioseffi 2</para>
<para>tel.: 052/453-140</para>
<para>
 <ulink url="mailto:ordinacija.jovanovic@gmail.com">ordinacija.jovanovic@gmail.com</ulink>
</para>
<para>11. Požega, Poliklinka INTERMED, M.Gupca 21</para>
<para>Tel : 034/271 -662 fax:034/312499</para>
<para>12. Pula, Priv.specijalistička ordinacija dr. Doris Kaluđerčić, Istarska</para>
<para>tel.: 052/217-216</para>
<para>
 <ulink url="mailto:doris@mail.inet.hr">doris@mail.inet.hr</ulink>
</para>
<para>13. Rijeka, Ordinacija dr.Duško Banić, Pomerio 2</para>
<para>tel.: 051/321-341</para>
<para>dusko.banic <ulink url="mailto:1@ri.htnet.hr">1@ri.htnet.hr</ulink>
</para>
<para>Poliklinika Terme Selce</para>
<para>Prilaz I.L.Ribara 8, Selce</para>
<para>Tel: 051/764 -055</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@terme-selce.hr">info@terme-selce.hr</ulink>
</para>
<para>dr. Duško Banić</para>
<para>14. Samobor, Poliklinika Tušin, Z.Price 4</para>
<para>Dr. Tušin</para>
<para>Tel: 3362 222</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@poliklinika-tusin.hr">info@poliklinika-tusin.hr</ulink>
</para>
<para>15. Sisak, Poliklinika Matoc, F. Lovrića 29</para>
<para>dr. Matoc</para>
<para>tel.:044 534-774</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@poliklinikamatoc.hr">info@poliklinikamatoc.hr</ulink>
</para>
<para>16. Sl. Brod, Ž. bolnica J. Tenčević, A. Štampara 42</para>
<para>dr. A. Latić</para>
<para>tel:035/ 201-526 (Radiologija)</para>
<para>
 <ulink url="mailto:laticazra@gmail.com">laticazra@gmail.com</ulink>
</para>
<para>17. Split, Ordinacija za onkologiju dojki - Onkološka ordinacija, Spinčićeva</para>
<para>2H (Lazarica)</para>
<para>dr. Vedrana Buljević</para>
<para>tel.: 021/544-001</para>
<para>
 <ulink url="mailto:dr.vedrana.buljevic@st.t-com.hr">dr.vedrana.buljevic@st.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>18. Šibenik, Poliklinika VITA, Matije Gupca 93</para>
<para>dr. Vlatko Knežević</para>
<para>tel.: 022/312-644 i 312 645</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@dijagnostika-vita.hr">info@dijagnostika-vita.hr</ulink>
</para>
<para>19. Varaždin, Poliklinika GYN – Poliklinika za ginekologiju, opstreticiju i mamografiju, Zavojna bb</para>
<para>dr. Damir Mamuzić</para>
<para>tel.: 042/232-410</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@gyn.hr">info@gyn.hr</ulink>
</para>
<para>
 Varaždin, Poliklinika Zgrebec</para>
<para>dr.Zdravko Zgrebec, Poliklinika za estetsku kirurgiju, tretmani i dijagnostika ,Trnovečka 1</para>
<para>042/303-434</para>
<para>
 <ulink url="mailto:info@poliklinika-zgrebec.hr">info@poliklinika-zgrebec.hr</ulink>
</para>
<para>20. Velika Gorica, Poliklinika Leder, Mladena Kerstnera 16</para>
<para>dr. Nikola Ivan Leder</para>
<para>tel:095/8447-544</para>
<para>
 <ulink url="mailto:kontakt@poliklinika-leder.hr">kontakt@poliklinika-leder.hr</ulink>
</para>
<para>21. Velika Zdenčina, Poliklinika Lencur</para>
<para>tel. 6289-170</para>
<para>
 <ulink url="mailto:Poliklinika-lencur@zg.t-com.hr">Poliklinika-lencur@zg.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>22. Vinkovci, Kirurška ordinacija dr. Matić, Vatrogasna</para>
<para>tel/fax 032/334-222</para>
<para>23. Virovitica, Ordinacija za ženske bolesti, porodništvo i ultrazvuk, Trg kralja Tomislava 8</para>
<para>dr.med.Josip Tonković</para>
<para>tel:033/721-137</para>
<para>
 <ulink url="mailto:gin.tonkovic@gmail.com">gin.tonkovic@gmail.com</ulink>
</para>
<para>24. Zabok, Poliklinika Boić, Nikole tesle 1b</para>
<para>tel: 049/223-393</para>
<para>
 <ulink url="mailto:poliklinika@net.hr">poliklinika@net.hr</ulink>
</para>
<para>25. Zadar, Poliklinika Crvelin, F. Tuđmana 46 b</para>
<para>Dr. Radomir Crvelin</para>
<para>tel.: 023/305-999</para>
<para>
 <ulink url="mailto:poliklinka.crvelin@zg.t-com.hr">poliklinka.crvelin@zg.t-com.hr</ulink>
</para>
<para>Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće pa je upravo stoga nužno što ranije otkriti bolest. Više od 90 posto bolesnica s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi.</para>

Mjesec borbe protiv raka dojke: Naručite se na besplatan ultrazvučni pregled Mjesec listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, najčešće dijagnosticiranog malignog tumora kod žena širom svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Rak dojke najčešći je uzrok smrti među ženama u Europi. Svake se godine dijagnosticira 464.200 novih slučajeva ove bolesti, umre 131.260 žena. Samo je prošle godine od raka dojke u svijetu umrlo više od 561.000 žena, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2030. godine ova bolest odnijeti više od 800.000 života žena što je čak 43 posto više nego danas. Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 2014. godine je od raka dojke oboljelo 2644 žena, a prema najnovijim podacima je 2016. godine umrlo 990 žena.
S ciljem prevencije, i ove godine Hrvatsko senološko društvo i Savez udruga liječenih protiv raka dojke, u sklopu mjeseca posvećenog borbi protiv raka dojke, organizira besplatne ultrazvučne preglede za žene u dobi od 30 do 50 godina. Pregledi će se obavljati od 14. do 19. listopada u 25 hrvatskih gradova.
Kako navodi Radio Sljeme, obavezna je prijava tijekom ovoga tjedna (do petka) i to:
1. Zagreb, Hrvatsko senološko društvo, Ožegovićeva 7
prof.dr.sc. I. Drinković
tel. 01/2343-154

   Zagreb, Poliklinika Eljuga
Prim.mr.sc. Ljerka Eljuga
Bukovačka cesta 121
Tel: 2421-281

   info@poliklinika-eljuga.hr
2. Čakovec, Županijska bolnica, Odjel za radiologiju i ultrazvuk
Hussein Saghir ili Ivan Žokalj
tel:098/242-874 (Saghir) ili  tel:040/375-297 (Žokalj)

   hussein.saghir@ck.t-com.hr

3. Daruvar, Poliklinika Arcadija
dr. Biljana Ignatovska Baščevan
tel:043/675-200

   poliklinika@poliklinika-arcadija.hr

4. Dubrovnik,  liga protiv raka dojke
Dr.sc. Marko Margaritoni

   makom@bolnica-du.hr

5. Đakovo, Ginekološla ordinacija Darko Vrtarić, Ljudevita Gaja 2
tel: 031/815-110

   gin.ord.vrtaric@os.t-com.hr

6. Opatija, Ordinacije Salamon d.o.o., M. Tita 65
tel: 051/701-693
kbsalamon@gmail.com
7. Osijek, Privatna specijalistička radiološko-onkološka ordinacija, J. J. Strossmayera 14
dr. Damir Margaretić
tel.:031/283-222

   damir.margaretic@os.t-com.hr


   damir.margaretć@gmail.com

8. Pazin, Poliklinika Jelovac, Kmačići 22a, 52444 Tinjan
tel.: 052/686-645

   nedjeljko.jelovac@pu.t-com.hr

9. Popovača, Ordinacija obiteljske medicine
dr. M. Merzel
tel:044/679-310

   e-maikmarijan.merzel@sk.t-com.hr

10. Poreč, specijalistička ordinacija dr. M. Jovanović, M. Gioseffi  2
tel.: 052/453-140

   ordinacija.jovanovic@gmail.com

11. Požega, Poliklinka INTERMED, M.Gupca 21
Tel : 034/271 -662 fax:034/312499
12. Pula, Priv.specijalistička ordinacija dr. Doris Kaluđerčić, Istarska
tel.: 052/217-216

   doris@mail.inet.hr

13. Rijeka, Ordinacija dr.Duško Banić, Pomerio 2
tel.: 051/321-341
dusko.banic 1@ri.htnet.hr

Poliklinika Terme Selce
Prilaz I.L.Ribara 8, Selce
Tel: 051/764 -055

   info@terme-selce.hr

dr. Duško Banić
14. Samobor, Poliklinika Tušin, Z.Price 4
Dr. Tušin
Tel: 3362 222

   info@poliklinika-tusin.hr

15. Sisak, Poliklinika Matoc, F. Lovrića 29
dr. Matoc
tel.:044 534-774

   info@poliklinikamatoc.hr

16. Sl. Brod, Ž. bolnica J. Tenčević, A. Štampara 42
dr. A. Latić
tel:035/ 201-526 (Radiologija)

   laticazra@gmail.com

17. Split, Ordinacija za onkologiju dojki - Onkološka ordinacija, Spinčićeva
2H (Lazarica)
dr. Vedrana  Buljević
tel.: 021/544-001

   dr.vedrana.buljevic@st.t-com.hr

18. Šibenik, Poliklinika VITA, Matije Gupca 93
dr. Vlatko Knežević
tel.: 022/312-644 i 312 645

   info@dijagnostika-vita.hr

19. Varaždin, Poliklinika GYN – Poliklinika za ginekologiju, opstreticiju i mamografiju, Zavojna bb
dr. Damir Mamuzić
tel.: 042/232-410

   info@gyn.hr


   Varaždin, Poliklinika Zgrebec
dr.Zdravko Zgrebec, Poliklinika za estetsku kirurgiju, tretmani i dijagnostika ,Trnovečka 1
042/303-434

   info@poliklinika-zgrebec.hr

20. Velika Gorica, Poliklinika Leder, Mladena Kerstnera 16
dr. Nikola Ivan Leder
tel:095/8447-544

   kontakt@poliklinika-leder.hr

21. Velika Zdenčina, Poliklinika Lencur
tel. 6289-170

   Poliklinika-lencur@zg.t-com.hr

22. Vinkovci, Kirurška ordinacija dr. Matić, Vatrogasna
tel/fax 032/334-222
23. Virovitica, Ordinacija za ženske bolesti, porodništvo i ultrazvuk, Trg kralja Tomislava 8
dr.med.Josip Tonković
tel:033/721-137

   gin.tonkovic@gmail.com

24. Zabok, Poliklinika Boić, Nikole tesle 1b
tel: 049/223-393

   poliklinika@net.hr

25. Zadar, Poliklinika Crvelin, F. Tuđmana 46 b
Dr. Radomir Crvelin
tel.: 023/305-999

   poliklinka.crvelin@zg.t-com.hr

Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće pa je upravo stoga nužno što ranije otkriti bolest. Više od 90 posto bolesnica s rakom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Klinfo.hr 

mamografija_pixabay

Mjesec borbe protiv raka dojke: Naručite se na besplatan ultrazvučni pregled

<para>Na tržištu su se pojavili jastuci za bebe koji sa svake strane imaju zadebljanja ili pojačanja i fiksiraju bebu da spava u jednom položaju. Ima ih i u hrvatskim web shopovima s opremom za bebe. Na prvi pogled čine se jako praktični. Bebu polegnete i fiksirate na podlogu jastuka i ona se neće micati te će mirno spavati dok vi obavljate kućanske poslove i ne trebate brinuti hoće li se beba prevrnuti.</para>
<para>No američka agencija <emphasis>Food and Drug Administration (FDA)</emphasis> koja brine o sigurnosti proizvoda, izdala je uputu da jastuci fiksatori nisu sigurni za spavanje bebe.</para>
<para>Postoje dvije verzije tzv. jastuka pozicionera za spavanje. Prvi je namijenjen djeci mlađoj od 6 mjeseci i ima zaštitne duguljaste jastuke sa strane, po dužini, između kojih se smjesti i fiksira beba, a drugi imaju jastučić koji drži djetetovu glavu podignutu ili fiksiranu u udubini.</para>
<para>Pozicioneri imaju za cilj držati dijete u istom položaju dok spava i onemogućiti mu migoljenje i prevrtanje. No, mnogi su roditelji podnijeli izvješća da su djecu našli u opasnim pozicijama unutar tog jastuka, a smatra se i da je desetak smrti uzrokovano gušenjem upravo u tom jastuku. Stoga je FDA izdala smjernice i upozorenje da se roditelji klone jastuka i pridržavaju savjeta za sigurno spavanje novorođenih beba.</para>
<para>Ako je nešto na tržištu, to ne znači da je sigurno za bebu. Kad je spavanje bebe u pitanju, manje je uvijek više.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/nove-smjernice-sigurno-spavanje-novorodencadi-beba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>NIKADA nemojte upotrebljavati jastuke pozicionere za spavanje. Korištenje ove vrste proizvoda za držanje djeteta na boku ili leđima je opasno.
NIKADA ne stavljajte jastuke, deke, labave plahte, donje rublje ili poplune ispod djeteta ili u krevetiću. Ovi proizvodi također mogu biti opasni.
Uvijek držite krevetiće i spavaće prostore "golima". To znači da nikada ne biste smjeli stavljati meke predmete ili igračke u prostor za spavanje.
Uvijek stavite dijete spavati na leđa noću i tijekom dnevnih spavanja.</para>
<para>FDA je sastavila lako razumljivi video o savjetima za sigurno spavanje.</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/4XS9a5UxWKI"/>

Jastuci za spavanje koji fiksiraju bebu u jednom položaju nisu sigurni i nemojte ih koristiti Teško je ponekad odrediti, posebno ako ste mama po prvi puta, koja oprema za bebu će vam biti neophodna, koja korisna, koja beskorisna, a koja bi mogla za bebu biti čak i opasna. Na tržištu su se pojavili jastuci za bebe koji sa svake strane imaju zadebljanja ili pojačanja i fiksiraju bebu da spava u jednom položaju. Ima ih i u hrvatskim web shopovima s opremom za bebe. Na prvi pogled čine se jako praktični. Bebu polegnete i fiksirate na podlogu jastuka i ona se neće micati te će mirno spavati dok vi obavljate kućanske poslove i ne trebate brinuti hoće li se beba prevrnuti.
No američka agencija Food and Drug Administration (FDA) koja brine o sigurnosti proizvoda, izdala je uputu da jastuci fiksatori nisu sigurni za spavanje bebe.
Postoje dvije verzije tzv. jastuka pozicionera za spavanje. Prvi je namijenjen djeci mlađoj od 6 mjeseci i ima zaštitne duguljaste jastuke sa strane, po dužini, između kojih se smjesti i fiksira beba, a drugi imaju jastučić koji drži djetetovu glavu podignutu ili fiksiranu u udubini.
Pozicioneri imaju za cilj držati dijete u istom položaju dok spava i onemogućiti mu migoljenje i prevrtanje. No, mnogi su roditelji podnijeli izvješća da su djecu našli u opasnim pozicijama unutar tog jastuka, a smatra se i da je desetak smrti uzrokovano gušenjem upravo u tom jastuku. Stoga je FDA izdala smjernice i upozorenje da se roditelji klone jastuka i pridržavaju savjeta za sigurno spavanje novorođenih beba.
Ako je nešto na tržištu, to ne znači da je sigurno za bebu. Kad je spavanje bebe u pitanju, manje je uvijek više.

   
      
   

NIKADA nemojte upotrebljavati jastuke pozicionere za spavanje. Korištenje ove vrste proizvoda za držanje djeteta na boku ili leđima je opasno.
NIKADA ne stavljajte jastuke, deke, labave plahte, donje rublje ili poplune ispod djeteta ili u krevetiću. Ovi proizvodi također mogu biti opasni.
Uvijek držite krevetiće i spavaće prostore "golima". To znači da nikada ne biste smjeli stavljati meke predmete ili igračke u prostor za spavanje.
Uvijek stavite dijete spavati na leđa noću i tijekom dnevnih spavanja.
FDA je sastavila lako razumljivi video o savjetima za sigurno spavanje.

 Klinfo.hr 

jastuk za bebe pinterest

Jastuci za spavanje koji fiksiraju bebu u jednom položaju nisu sigurni i nemojte ih koristiti

<para>Zvuči kao klišej koji smo tisuću puta čuli, ali to je zapravo i jedna ogromna istina. Život majke se mijenja ne samo zato što se sada mora brinuti za jedan novi život i što beba postaje centar njezina svijeta, već i zato što se u njezinu mozgu događaju vrlo zanimljive promjene. Nove neuronske veze koje se stvaraju u mozgu mama osjeća kao snažnu energiju, obožavanje, ljubav i uzbuđenje koje se čine veći od života samog, ali se pojavljuju i neki novi, često iracionalni strahovi i tjeskobe.</para>
<para>"Znamo da je evolucijski vrlo važno da djeci pružimo podršku da odrastu i postanu produktivni članovi društva. Zbog te podsvjesne spoznaje i fizičkih promjena kroz koje žena prolazi tijekom trudnoće, ne iznenađuje da se u mozgu nakon poroda događaju vrlo značajne promjene, a upravo to je pokazalo i naše istraživanje", kazala je dr. Pilyoung Kim, profesorica psihologije na <emphasis>Sveučilištu u Denveru.</emphasis>
</para>
<para>Ona zapravo govori o temeljnim neurološkim krugovima u mozgu koji su dizajnirani na način da pružaju podršku roditeljstvu i njegovanju potomaka.
"Te promjene u mozgu počinju u trudnoći i nastavljaju se u razdoblju nakon poroda", kaže Kim.</para>
<para>Prvo, imate tzv. krugove nagrade u mozgu. Kao što dr. Kim objašnjava, postoji niz regija u našoj glavi koje su povezane jedne s drugima i komuniciraju kroz različite razine neurotransmitera dopamina. Dopamin se popularno naziva "hormon sreće" i vrši direktan utjecaj na naše raspoloženje, san, osjećaj zadovoljstva, učenje, sposobnost da se fokusiramo i koncentriramo i tako ispunjavamo ciljeve, utječe na naše motoričke funkcije, te pamćenje.
Područje mozga zaduženo za nagradu aktivira se kad ugrizete u veliki, sočni burger ili vodite ljubav sa svojim partnerom.</para>
<para>
 "Za roditelje, krugovi nagrade u mozgu su posebno osjetljivi na njihovu bebu", objašnjava dr. Kim.</para>
<para>Bez obzira što beba činila, bilo pozitivno ili negativno, mamin dio mozga za osjećaj zadovoljstva (nagrade) postaje aktivan. Ako je beba mirna, smije se i guguće, mama reagira na takvo bebino ponašanje pokazivanjem ljubavi, privrženosti i oduševljenja. Ako beba plače, nemirna je i nešto ju tišti, mama također odmah reagira i poseže za bebom. U oba slučaja radi se o vrlo intenzivnom i snažnom emocionalnom odgovoru. To je ono kad mame kažu da bi sve napravile za svoju bebu i to je apsolutna istina. Zašto? Jer je svaki trenutak s bebom za mamu nagrada i služi kako bi se ojačala emocionalna veza s bebom. To ne znači da je mami zabavno kad beba plače, ali njezin mozak je izmijenjen i plakanje ju ne iritira, ne smeta, već ga ona interpretira kao poziv da utješi bebu i za to dobije nagradu koja je za mamu uvijek - zdravlje, zadovoljstvo i sigurnost njezina djeteta.</para>
<para>Kad beba zaplače u maminu se mozgu aktiviraju i one regije koje će joj pomoći u kontroli emocija, empatiji i donošenju odluka. Drugim riječima, mozak se premrežuje na način da pomaže mami da se snosi s vlastitim stresom i da se može posvetiti potrebama svoje bebe. Istraživanja pokazuju da novi roditelji pokazuju više brige i panike oko bebina zdravlja te se osjećaju manje samopouzdano kao roditelji, no upravo ti mehanizmi u mozgu pomažu umanjiti te negativne osjećaje. I oni se s mjesecima, kako beba raste, doista smanjuju (posebno s drugim, trećim i svakim sljedećim djetetom).</para>
<para>Ukratko, mozak majke stvara važne neuronske veze kako bi se povezala sa svojim djetetom za cijeli život. To su dokazala mnoga istraživanja, a dala su nam i objašnjenje zašto dijete nikada ne može ništa napraviti, a da bi izgubilo maminu ljubav i pažnju. Ne može ju izgubiti jer ona je duboko premrežena u maminu mozgu, a time i cijelom njezinom biću.</para>

Kako se mozak žene zauvijek mijenja nakon rođenja bebe? Od trenutka kad prvi puta ugleda i u naručje primi svoju bebu, život žene, odnosno majke mijenja se zauvijek. Zvuči kao klišej koji smo tisuću puta čuli, ali to je zapravo i jedna ogromna istina. Život majke se mijenja ne samo zato što se sada mora brinuti za jedan novi život i što beba postaje centar njezina svijeta, već i zato što se u njezinu mozgu događaju vrlo zanimljive promjene. Nove neuronske veze koje se stvaraju u mozgu mama osjeća kao snažnu energiju, obožavanje, ljubav i uzbuđenje koje se čine veći od života samog, ali se pojavljuju i neki novi, često iracionalni strahovi i tjeskobe.
"Znamo da je evolucijski vrlo važno da djeci pružimo podršku da odrastu i postanu produktivni članovi društva. Zbog te podsvjesne spoznaje i fizičkih promjena kroz koje žena prolazi tijekom trudnoće, ne iznenađuje da se u mozgu nakon poroda događaju vrlo značajne promjene, a upravo to je pokazalo i naše istraživanje", kazala je dr. Pilyoung Kim, profesorica psihologije na Sveučilištu u Denveru.

Ona zapravo govori o temeljnim neurološkim krugovima u mozgu koji su dizajnirani na način da pružaju podršku roditeljstvu i njegovanju potomaka.
"Te promjene u mozgu počinju u trudnoći i nastavljaju se u razdoblju nakon poroda", kaže Kim.
Prvo, imate tzv. krugove nagrade u mozgu. Kao što dr. Kim objašnjava, postoji niz regija u našoj glavi koje su povezane jedne s drugima i komuniciraju kroz različite razine neurotransmitera dopamina. Dopamin se popularno naziva "hormon sreće" i vrši direktan utjecaj na naše raspoloženje, san, osjećaj zadovoljstva, učenje, sposobnost da se fokusiramo i koncentriramo i tako ispunjavamo ciljeve, utječe na naše motoričke funkcije, te pamćenje.
Područje mozga zaduženo za nagradu aktivira se kad ugrizete u veliki, sočni burger ili vodite ljubav sa svojim partnerom.

   "Za roditelje, krugovi nagrade u mozgu su posebno osjetljivi na njihovu bebu", objašnjava dr. Kim.
Bez obzira što beba činila, bilo pozitivno ili negativno, mamin dio mozga za osjećaj zadovoljstva (nagrade) postaje aktivan. Ako je beba mirna, smije se i guguće, mama reagira na takvo bebino ponašanje pokazivanjem ljubavi, privrženosti i oduševljenja. Ako beba plače, nemirna je i nešto ju tišti, mama također odmah reagira i poseže za bebom. U oba slučaja radi se o vrlo intenzivnom i snažnom emocionalnom odgovoru. To je ono kad mame kažu da bi sve napravile za svoju bebu i to je apsolutna istina. Zašto? Jer je svaki trenutak s bebom za mamu nagrada i služi kako bi se ojačala emocionalna veza s bebom. To ne znači da je mami zabavno kad beba plače, ali njezin mozak je izmijenjen i plakanje ju ne iritira, ne smeta, već ga ona interpretira kao poziv da utješi bebu i za to dobije nagradu koja je za mamu uvijek - zdravlje, zadovoljstvo i sigurnost njezina djeteta.
Kad beba zaplače u maminu se mozgu aktiviraju i one regije koje će joj pomoći u kontroli emocija, empatiji i donošenju odluka. Drugim riječima, mozak se premrežuje na način da pomaže mami da se snosi s vlastitim stresom i da se može posvetiti potrebama svoje bebe. Istraživanja pokazuju da novi roditelji pokazuju više brige i panike oko bebina zdravlja te se osjećaju manje samopouzdano kao roditelji, no upravo ti mehanizmi u mozgu pomažu umanjiti te negativne osjećaje. I oni se s mjesecima, kako beba raste, doista smanjuju (posebno s drugim, trećim i svakim sljedećim djetetom).
Ukratko, mozak majke stvara važne neuronske veze kako bi se povezala sa svojim djetetom za cijeli život. To su dokazala mnoga istraživanja, a dala su nam i objašnjenje zašto dijete nikada ne može ništa napraviti, a da bi izgubilo maminu ljubav i pažnju. Ne može ju izgubiti jer ona je duboko premrežena u maminu mozgu, a time i cijelom njezinom biću. Jelena Kovačić 

Serenity

Kako se mozak žene zauvijek mijenja nakon rođenja bebe?

<para>Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ga kao jedinu hranu u prvih šest mjeseci bebina života, a idealno bi bilo kada bi beba mogla dojiti i do 12 mjeseci zbog hranjivih sastojaka koje nema ni jedna druga hrana. No jeste li se ikad pitali koji su to točno sastojci i zašto je majčino mlijeko najčarobniji napitak koji postoji? Majčino mlijeko bebi nije samo hrana, već i lijek. Ono "hrani" i bebin imunološki sustav, pomaže u obrani od infekcija i izgradnji zdravog probavnog sustava.</para>
<para>Od svih sastojaka, ovih osam svakako treba izdvojiti, jer upravo oni čine majčino mlijeko čarobnim:</para>
<para>1. Antitijela u majčinom mlijeku poput Immunoglobulina A (IgA) pomažu u izgradnji imunološkog sustava vašeg djeteta. Kolostrum, gusto, žuto, masno i prvo majčino mlijeko koje se proizvodi odmah nakon bebina rođenja, sadrži izuzetno puno IgA, koji oblaže probavni trakt i služi kao obrana, ali djeluje i kao nježni laksativ koji pomaže bebi da istisne prvu stolicu. IgA ostaje u majčinu mlijeku prvih sedam mjeseci, a druga antitijela poput IgG i IgM štite bebu od bakterijskih infekcija i virusa.</para>
<para>2. Ljudski mliječni oligosaharidi treća su najveća kruta komponenta majčinog mlijeka nakon laktoze i masti, ali nisu probavljivi. Zahvaljujući dugogodišnjim znanstvenim istraživanjima, danas znamo da se potencijali oligosaharida mogu "otključati" probioticima za bebe. Naime, probiotici potiču stvaranje korisne bakterije B. infantis, koja radi s neprobavljivim hranjivim tvarima u majčinom mlijeku kako bi promicala imunološko zdravlje. Kada se probiotici kombiniraju s majčinim mlijekom, oligosaharidi u mlijeku hrane bakterije B. infantis kako bi spriječili stvaranje štetnih bakterija. Zauzvrat, B. infantis pretvara oligosaharide u hranu koju dijete može probaviti.</para>
<para>3. Posebni protein zvan laktoferin koji funkcionira kao prirodni lijek. On može izravno napasti viruse, bakterije, pa čak i gljivice, te djeluje i protuupalno. Otporan na probavu, laktoferin u majčinom mlijeku potiče rast dobrih bakterija dok prolazi kroz crijevo i pomaže u sprječavanju infekcija mokraćnog sustava.</para>
<para>4. Majčinim biološkim sustavom upravljaju hormoni, a isto je kod dojenčeta. Hormoni koji pomažu mami da se ujutro probudi bit će i u njezinom jutarnjem mlijeku, a hormoni koji signaliziraju da je vrijeme za spavanje pojavit će se u kasnovečernjem mlijeku. Iako izgleda kao da je beba zadužena za rutinu i tempo budnosti i spavanja čitavog kućanstva (i vjerojatno jest), hormoni su ti koji joj daju upute da li je dan ili noć. Majčino mlijeko također sadrži kolecistokinin ili CCK, hormon koji vaše dijete čini pospanim i sitim nakon dojenja.</para>
<para>5. Govoreći o hormonima, leptin je poseban hormon u majčinom mlijeku koji pojačava rast bebinog timusa, organa koji usmjerava razvoj cijelog imunološkog sustava. U stvari, timus u dojene bebe može dvostruko narasti, a koristi od toga mogu trajati godinama.</para>
<para>6. Vitamini A, C i E sastavni su dio majčina mlijeka, zajedno s vitaminima topivima u masti i vitaminima topivima u vodi koji ulaze u mlijeko preko majčine prehrane, a među njima su vitamini D i K, riboflavin, niacin i pantotenska kiselinu.</para>
<para>7. Prilagođena antitijela u majčinom mlijeku kreirana posebno za bebu. Kako vaše tijelo zna koja antitijela vaša beba treba? To je čudesna priča: kada dijete siše majčine bradavice, malo njezine sline biva "usisano" u prsa. Tamo će receptori u mliječnim žlijezdama otkriti patogene i prenijeti tu informaciju majčinom tijelu da stvori antitijela baš za njih, a koji će se vratiti bebi kroz majčino mlijeko.</para>
<para>8. Enzim lizozim izuzetno je važan za zdravlje crijeva bebe. On štiti od najčešćih krivaca trovanja hranom, a djeluje i protuupalno.</para>

Ovih osam sastojaka čine majčino mlijeko čarobnim napitkom Svi znamo da je majčino mlijeko najbolja i najkvalitetnija hrana za bebu. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ga kao jedinu hranu u prvih šest mjeseci bebina života, a idealno bi bilo kada bi beba mogla dojiti i do 12 mjeseci zbog hranjivih sastojaka koje nema ni jedna druga hrana. No jeste li se ikad pitali koji su to točno sastojci i zašto je majčino mlijeko najčarobniji napitak koji postoji? Majčino mlijeko bebi nije samo hrana, već i lijek. Ono "hrani" i bebin imunološki sustav, pomaže u obrani od infekcija i izgradnji zdravog probavnog sustava.
Od svih sastojaka, ovih osam svakako treba izdvojiti, jer upravo oni čine majčino mlijeko čarobnim:
1. Antitijela u majčinom mlijeku poput Immunoglobulina A (IgA) pomažu u izgradnji imunološkog sustava vašeg djeteta. Kolostrum, gusto, žuto, masno i prvo majčino mlijeko koje se proizvodi odmah nakon bebina rođenja, sadrži izuzetno puno IgA, koji oblaže probavni trakt i služi kao obrana, ali djeluje i kao nježni laksativ koji pomaže bebi da istisne prvu stolicu. IgA ostaje u majčinu mlijeku prvih sedam mjeseci, a druga antitijela poput IgG i IgM štite bebu od bakterijskih infekcija i virusa.
2. Ljudski mliječni oligosaharidi treća su najveća kruta komponenta majčinog mlijeka nakon laktoze i masti, ali nisu probavljivi. Zahvaljujući dugogodišnjim znanstvenim istraživanjima, danas znamo da se potencijali oligosaharida mogu "otključati" probioticima za bebe. Naime, probiotici potiču stvaranje korisne bakterije B. infantis, koja radi s neprobavljivim hranjivim tvarima u majčinom mlijeku kako bi promicala imunološko zdravlje. Kada se probiotici kombiniraju s majčinim mlijekom, oligosaharidi u mlijeku hrane bakterije B. infantis kako bi spriječili stvaranje štetnih bakterija. Zauzvrat, B. infantis pretvara oligosaharide u hranu koju dijete može probaviti.
3. Posebni protein zvan laktoferin koji funkcionira kao prirodni lijek. On može izravno napasti viruse, bakterije, pa čak i gljivice, te djeluje i protuupalno. Otporan na probavu, laktoferin u majčinom mlijeku potiče rast dobrih bakterija dok prolazi kroz crijevo i pomaže u sprječavanju infekcija mokraćnog sustava.
4. Majčinim biološkim sustavom upravljaju hormoni, a isto je kod dojenčeta. Hormoni koji pomažu mami da se ujutro probudi bit će i u njezinom jutarnjem mlijeku, a hormoni koji signaliziraju da je vrijeme za spavanje pojavit će se u kasnovečernjem mlijeku. Iako izgleda kao da je beba zadužena za rutinu i tempo budnosti i spavanja čitavog kućanstva (i vjerojatno jest), hormoni su ti koji joj daju upute da li je dan ili noć. Majčino mlijeko također sadrži kolecistokinin ili CCK, hormon koji vaše dijete čini pospanim i sitim nakon dojenja.
5. Govoreći o hormonima, leptin je poseban hormon u majčinom mlijeku koji pojačava rast bebinog timusa, organa koji usmjerava razvoj cijelog imunološkog sustava. U stvari, timus u dojene bebe može dvostruko narasti, a koristi od toga mogu trajati godinama.
6. Vitamini A, C i E sastavni su dio majčina mlijeka, zajedno s vitaminima topivima u masti i vitaminima topivima u vodi koji ulaze u mlijeko preko majčine prehrane, a među njima su vitamini D i K, riboflavin, niacin i pantotenska kiselinu.
7. Prilagođena antitijela u majčinom mlijeku kreirana posebno za bebu. Kako vaše tijelo zna koja antitijela vaša beba treba? To je čudesna priča: kada dijete siše majčine bradavice, malo njezine sline biva "usisano" u prsa. Tamo će receptori u mliječnim žlijezdama otkriti patogene i prenijeti tu informaciju majčinom tijelu da stvori antitijela baš za njih, a koji će se vratiti bebi kroz majčino mlijeko.
8. Enzim lizozim izuzetno je važan za zdravlje crijeva bebe. On štiti od najčešćih krivaca trovanja hranom, a djeluje i protuupalno. Jelena Kovačić 

dojenje beba pixabay

Ovih osam sastojaka čine majčino mlijeko čarobnim napitkom

<para>Rađanje carskim rezom u posljednjih je petnaestak godina dobilo na popularnosti. Sve više budućih majki želi izbjeći bolove i napore koje  iziskuje porođaj, pa se odlučuju na porođaj kirurškim putem. Iako carski rez slovi kao sigurniji, brži i bezbolniji način rađanja i ono ima svoje nedostatke i rizike.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U usporedbi s vaginalnim porodom, uz koji idu manje količine korištenih lijekova i kraći boravak u bolnici, porod kirurškim putem nije lišen rizika i komplikacija. Zato liječnici u pravilu, osim ako to situacija ne iziskuje,  preporučuju prirodni, vaginalni porod.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nedostaci carskog reza<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1. Dulje oporavljanje. Strah od bolova prilikom porođaja često trudnice dovede do odluke rađanja carskim rezom, za koji se smatra kako je to brži proces koji zahtjeva tek dan ili dva boravka u bolnici. No, zbog korištenja anestezije i drugih lijekova, kao i samog operativnog zahvata, oporavak je dulji u usporedbi s prirodnim porodom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2.  Povećana mogućnost infekcija, krvarenja i tromboze. Za razliku od prirodnog poroda, carski rez povećava šanse infekcije i vanjskih i unutarnjih rezova. U nekim se slučajevima može pojaviti jaka infekcija koja zahtijeva daljnje operativne zahvate i jake doze antibiotika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3.  U mnogim se slučajevima žene nakon poroda carskim rezom žale na dobivanje viška kilograma koji se koncentriraju u području ispod reza. Isto tako, mnoge se žene žale na gubitak osjeta na i oko područja reza.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4.  U usporedbi s bebama rođenim prirodnim putem, bebe rođene kirurškim zahvatom, radi lijekova korištenih za vrijeme operacije, nisu u potpunosti receptivne odmah nakon poroda. Također, dojenje „kirurških“ beba zahtjeva više napora od dojenja beba rođenih vaginalnim putem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako izbjeći štetne učinke carskog reza<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako biste izbjegli bolove i traume nakon operacije u svoju dnevnu rutinu možete uvesti neke promjene.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
1.  Počnite šetati redovito već nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo će pomoći održavanju fleksibilnosti tijela i pomoći ukloniti ukočenost nakon operacije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2.  Možete započeti s redovitim režimom vježbanja kako bi vam tijelo ostalo aktivno i fleksibilno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3.  Obavezno uzimajte sve lijekove onoliko dugo koliko vam je propisao liječnik, kako biste spriječili razvijanje post-porođajne infekcije i druge komplikacije.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4.  Odlazite na redovite preglede kako biste izbjegle bilo kakve komplikacije nakon poroda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve u svemu, na carski se rez najbolje odlučiti samo kada je on potreban, a ne kako bi se izbjegla bol i napor pri prirodnom porodu. Zašto riskirati s nepotrebnim kirurškim zahvatom, kad u današnje vrijeme postoje prirodne i bolje tehnike poroda sa puno manje komplikacija?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mnogi današnji liječnici predlažu carski rez zato što im se pacijentice boje boli prilikom prirodnog, vaginalnog poroda. No, carski rez s druge strane može imati mnogo neželjenih nuspojava. Odluku o načinu poroda trebali biste donijeti nakon razmatranja svih činjenica i rizika te obavezno uz rukovođenje vašeg liječnika.</para>

Je li carski rez dobra odluka? Sve se više budućih majki odlučuje na porođaj kirurškim putem Rađanje carskim rezom u posljednjih je petnaestak godina dobilo na popularnosti. Sve više budućih majki želi izbjeći bolove i napore koje  iziskuje porođaj, pa se odlučuju na porođaj kirurškim putem. Iako carski rez slovi kao sigurniji, brži i bezbolniji način rađanja i ono ima svoje nedostatke i rizike.
 
U usporedbi s vaginalnim porodom, uz koji idu manje količine korištenih lijekova i kraći boravak u bolnici, porod kirurškim putem nije lišen rizika i komplikacija. Zato liječnici u pravilu, osim ako to situacija ne iziskuje,  preporučuju prirodni, vaginalni porod.
   Nedostaci carskog reza
   
1. Dulje oporavljanje. Strah od bolova prilikom porođaja često trudnice dovede do odluke rađanja carskim rezom, za koji se smatra kako je to brži proces koji zahtjeva tek dan ili dva boravka u bolnici. No, zbog korištenja anestezije i drugih lijekova, kao i samog operativnog zahvata, oporavak je dulji u usporedbi s prirodnim porodom.
   
2.  Povećana mogućnost infekcija, krvarenja i tromboze. Za razliku od prirodnog poroda, carski rez povećava šanse infekcije i vanjskih i unutarnjih rezova. U nekim se slučajevima može pojaviti jaka infekcija koja zahtijeva daljnje operativne zahvate i jake doze antibiotika.
   
3.  U mnogim se slučajevima žene nakon poroda carskim rezom žale na dobivanje viška kilograma koji se koncentriraju u području ispod reza. Isto tako, mnoge se žene žale na gubitak osjeta na i oko područja reza.  
   
4.  U usporedbi s bebama rođenim prirodnim putem, bebe rođene kirurškim zahvatom, radi lijekova korištenih za vrijeme operacije, nisu u potpunosti receptivne odmah nakon poroda. Također, dojenje „kirurških“ beba zahtjeva više napora od dojenja beba rođenih vaginalnim putem.
   Kako izbjeći štetne učinke carskog reza
   
Kako biste izbjegli bolove i traume nakon operacije u svoju dnevnu rutinu možete uvesti neke promjene.
   
1.  Počnite šetati redovito već nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo će pomoći održavanju fleksibilnosti tijela i pomoći ukloniti ukočenost nakon operacije.
   
2.  Možete započeti s redovitim režimom vježbanja kako bi vam tijelo ostalo aktivno i fleksibilno.
   
3.  Obavezno uzimajte sve lijekove onoliko dugo koliko vam je propisao liječnik, kako biste spriječili razvijanje post-porođajne infekcije i druge komplikacije.  
   
4.  Odlazite na redovite preglede kako biste izbjegle bilo kakve komplikacije nakon poroda.
   
Sve u svemu, na carski se rez najbolje odlučiti samo kada je on potreban, a ne kako bi se izbjegla bol i napor pri prirodnom porodu. Zašto riskirati s nepotrebnim kirurškim zahvatom, kad u današnje vrijeme postoje prirodne i bolje tehnike poroda sa puno manje komplikacija?
   
Mnogi današnji liječnici predlažu carski rez zato što im se pacijentice boje boli prilikom prirodnog, vaginalnog poroda. No, carski rez s druge strane može imati mnogo neželjenih nuspojava. Odluku o načinu poroda trebali biste donijeti nakon razmatranja svih činjenica i rizika te obavezno uz rukovođenje vašeg liječnika. M.N. 

Je li carski rez dobra odluka?

<para>I baš zbog toga nerijetko znamo reći da neki novi klinci nisu onakvi kakvi smo mi bili. Stručnjaci koji rade s djecom ističu da su današnji školarci sve manje samostalni, nekoncentrirani i motorički sve slabiji.</para>
<para>“Treba im puno pomoći da se snađu oko svojih stvari, osobnih stvari, da se brinu o svojim osobnim stvarima kad idu kući. Mislim da ih možda malo previše i štitimo i mislim da im treba zdrave dječje igre. Imaju puno aktivnosti, a nemaju vremena za igru pa čak bi rekla i za dosadu”, ističe učiteljica Vesna Petrušić.</para>

[VIDEO] Koliko se današnji školarci razlikuju od onih prije deset godina? Djeca su se nekada više igrala i zabavljala sama, a danas su im glavne preokupacije mobiteli, računala i internet. I baš zbog toga nerijetko znamo reći da neki novi klinci nisu onakvi kakvi smo mi bili. Stručnjaci koji rade s djecom ističu da su današnji školarci sve manje samostalni, nekoncentrirani i motorički sve slabiji.
“Treba im puno pomoći da se snađu oko svojih stvari, osobnih stvari,  da se brinu o svojim osobnim stvarima kad idu kući. Mislim da ih možda malo previše i štitimo i mislim da im treba zdrave dječje igre. Imaju puno aktivnosti, a nemaju vremena za igru pa čak bi rekla i za dosadu”, ističe učiteljica Vesna Petrušić. Klinfo.hr 

skolarci_rtl

[VIDEO] Koliko se današnji školarci razlikuju od onih prije deset godina?

<para> Zbog sigurnosti djeteta neki roditelji se niz tobogan nerijetko odluče spuštati s djetetom u krilu i bez puno razmišljanja uživati u igranju. Međutim, jesu li se oni ikad zapitali koliko je zapravo (ne)sigurno spuštanje niz tobogan u dvoje?</para>
<para>
 <ulink url="https://www.eurekalert.org/pub_releases/2017-09/aaop-ras090817.php">Prema najnovijoj studiji</ulink>, tobogan baš i nije toliko bezazlen kako se na prvu čini. Dokazano je da spuštanje niz tobogan u krilu roditelja, odnosno odrasle osobe, može biti opasno za dijetekoje pritom može slomiti nogu ili se ozbiljnije ozlijediti na neki drugi način.</para>
<para>Istraživači ističu da kada dijete juri niz tobogan samo, šanse da nogom zapne su vrlo male. Međutim, dok je u roditeljskom krilu, ukupna težina je veća, a to pogoduje razvoju veće brzine. Ako u takvoj situaciji dijete zapne stopalom za tobogan, šanse za lom kosti puno su veće. Vrpoljenje djeteta u krilu roditelja također može povećati šansu od ozljeda.
</para>
<blockquote>
 <para>U većini slučajeva koje sam vidio, roditelji nisu znali da su kod takvog spuštanja znatno veće šanse da se dijete ozbiljno ozlijedi. Uvijek kažu da nikada ne bi to napravili da su znali za opasnost, istaknuo je Charles Jennissen, liječnik i profesor na američkom Medicinskom sveučilištu Carver.
 </para>
</blockquote>
<para>
Stručnjaci savjetuju izbjegavanje ovakvog tipa igre i pritom mole roditelje da uvijek budu na oprezu kada se dijete spušta niz uvijek popularni tobogan. Prema nekim podatcima, najviše ozljeda na toboganima dogodilo se kod djece između 12 i 23 mjeseca starosti. U 35 posto slučajeva radilo se o frakturi donjeg dijela noge.</para>
<para>U Hrvatskoj ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima. No, prema podatcima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/svaki-dan-desetero-djece-zavrsi-u-bolnici-zbog-ozljeda-nastalih-na-igralistu/">dječjim igralištima.</ulink>
</para>

Ne držite dijete u krilu dok se spuštate niz tobogan! Tobogan - jedna od najomiljenijih dječjih sprava na kojima djeca vole provoditi vrijeme.  Zbog sigurnosti djeteta neki roditelji se niz tobogan nerijetko odluče spuštati s djetetom u krilu i bez puno razmišljanja uživati u igranju. Međutim, jesu li se oni ikad zapitali koliko je zapravo (ne)sigurno spuštanje niz tobogan u dvoje?

   Prema najnovijoj studiji, tobogan baš i nije toliko bezazlen kako se na prvu čini. Dokazano je da spuštanje niz tobogan u krilu roditelja, odnosno odrasle osobe, može biti opasno za dijetekoje pritom može slomiti nogu ili se ozbiljnije ozlijediti na neki drugi način.
Istraživači ističu da kada dijete juri niz tobogan samo, šanse da nogom zapne su vrlo male. Međutim, dok je u roditeljskom krilu, ukupna težina je veća, a to pogoduje razvoju veće brzine. Ako u takvoj situaciji dijete zapne stopalom za tobogan, šanse za lom kosti puno su veće. Vrpoljenje djeteta u krilu roditelja također može povećati šansu od ozljeda.


   U većini slučajeva koje sam vidio, roditelji nisu znali da su kod takvog spuštanja znatno veće šanse da se dijete ozbiljno ozlijedi. Uvijek kažu da nikada ne bi to napravili da su znali za opasnost, istaknuo je Charles Jennissen, liječnik i profesor na američkom Medicinskom sveučilištu Carver.
   


Stručnjaci savjetuju izbjegavanje ovakvog tipa igre i pritom mole roditelje da uvijek budu na oprezu kada se dijete spušta niz uvijek popularni tobogan. Prema nekim podatcima, najviše ozljeda na toboganima dogodilo se kod djece između 12 i 23 mjeseca starosti. U 35 posto slučajeva radilo se o frakturi donjeg dijela noge.
U Hrvatskoj ne postoji jedinstvena statistika koliko se ozljeda dogodi na igralištima. No, prema podatcima Klinike za dječje bolesti Zagreb dnevno se zaprimi desetak djece s težim ozljedama nastalim na dječjim igralištima.
 Petra Majetić 

tobogan_pixabay

Ne držite dijete u krilu dok se spuštate niz tobogan!

<para>Htjeli mi to priznati ili ne, tableti, računala, televizori postali su nezaobilazni alati zabave kojima se djeca koriste i baš zbog toga postali su neiscrpna tema mnogih istraživača. Međutim, u suvremenoj znanstvenoj literaturi teško je pronaći istraživanja koja uzimaju u obzir djecu predškolske dobi i vrijeme koje provode pred ekranima. Upravo time su se odlučli "pozabaviti" <ulink url="https://hrabritelefon.hr/"> Hrabri telefon </ulink>i<ulink url="http://www.poliklinika-djeca.hr/"> Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba</ulink> koji su proveli prvo <ulink url="http://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/rijec-ravnateljice/screen-time-prvo-nacionalno-istrazivanje-poliklinike-o-izlozenosti-predskolske-djece-svim-ekranima-2/">nacionalno istraživanje o maloj djeci</ulink> pred malim ekranima u vrtićima diljem Hrvatske 2016. i 2017. godine.</para>
<para>U istraživanju je sudjelovalo 655 sudionika iz ruralnih i urbanih sredina iz različitih dijelova Hrvatske odabranih metodom prigodnog uzorka. Sudionici su bili roditelji ili druge osobe koje brinu o djetetu, a koji su ispunjavali niz upitnika. Djeca o kojoj su prikupljeni podatci imala su od 18 mjeseci do punih sedam godina, od čega je 53 posto dječaka i 47 posto djevojčica. Istraživače je zanimalo koliko, kada, kako i zašto su mala djeca pred malim ekranima? Koja je uloga roditelja i ostalih odraslih osoba uključenih u odgoj i skrb o djeci itd.? Evo i rezultata istraživanja koje se sustavno provodilo pune dvije godine.
</para>
<heading4>
 Zajedničko vrijeme roditelja i djece
</heading4>
<para>
Iako gotovo 90 posto roditelja s djetetom provodi više od četiri sata radnim danom, istraživanje je pokazalo da je tek svaki drugi roditelj zadovoljan količinom vremena koje provode zajedno. Svaki treći roditelj smatra da je kvaliteta vremena koje provodi sa svojom djecom narušena poslom koji nosi kući. Čak 40 posto roditelja smatra da na kvalitetu zajedničkog vremena utječe stres izazvan poslom.
</para>
<heading4>
 Zasićenost ekranima u kućanstvu
</heading4>
<para>
Čak 80 posto mališana živi u kućanstvu s pet ili više elektroničkih uređaja, a 85 posto anketiranih kućanstava s predškolskom djecom posjeduje tablet. Istraživanje je pokazalo da televiziju gleda 97 posto djece, a mobitel i tablet koristi više od dvije trećine njih. Računalom se koristi oko 60 posto djece, a svako četvrto dijete služi se igraćim konzolama. Tijekom tjedna 60 posto predškolaraca uz male ekrane provodi dva ili više sata dnevno, dok se vikendom broj penje na 72 posto. Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, djeca do dvije godine ne bi trebala uopće koristiti male ekrane, a predškolci bi ispred ekrana trebali biti maksimalno dva sata dnevno.
</para>
<heading4>
 Što su naučili?
</heading4>
<para>
Čak 97 posto djece zna samostalno upaliti neki elektronički uređaj, a 90 posto njih samostalno traže i pokreću sadržaje koje žele. Mobitelom fotografira i snima 77 posto predškolske djece, a njih čak 45 posto samostalno koristi Internet.
</para>
<heading4>
 Spavanje i hranjenje uz ekran
</heading4>
<para>
Svako treće dijete barem ponekad koristi elektronički uređaj za vrijeme obroka, a 90 posto njih koristi elektroničke uređaje prije spavanja, što je suprotno pedijatrijskim preporukama. Jedno od deset djece elektroničke uređaje za vrijeme obroka koristi često ili uvijek, a čak 41 posto posto djece ih koristi često ili uvijek neposredno prije spavanja.
</para>
<heading4>
 Zašto roditelji djeci omogućuju vrijeme pred malim ekranima?
</heading4>
<para>
Oko 50 posto roditelja djeci daje male ekrane kako bi se djeca zabavila i kako bi im se zaokupila pažnja. Više od trećine roditelja smatra da su elektronički uređaji djeci korisni za učenje, a neki roditelji smatraju da će se djeca bolje uklopiti u društvo vršnjaka ako koriste suvremene tehnologije. Oko polovine roditelja ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji štetni i jednako tako jesu li korisni za njihovu djecu.
</para>
<heading4>
 Pravila, nadzor, odnos
</heading4>
<para>
Čak četvrtina roditelja svojim predškolcima ne postavlja pravila vezano uz korištenje elektroničkih uređaja. Svaki deseti roditelj nikad ili rijetko kad kaže djetetu što smije gledati. Neki roditelji postavljaju pravila samo za TV, a neki samo za ostale ekrane, a pravila se najčešće tiču ukupno dozvoljenog vremena korištenja. Neki roditelji nagrađuju dijete dodatnim minutama pred ekranom, a neki kažnjavaju dijete ukidanjem minuta pred malim ekranima. Manje se postavljaju pravila vezana za sadržaj koji dijete gleda/koristi na malim ekranima, što je često puno važnije od ukupnog vremena.
</para>
<heading4>
 Sigurnost
</heading4>
<para>
Istraživanje je pokazalo da svaki četvrti roditelj <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/preuzmite-besplatno-brosura-roditelje-sigurnosti-djece-internetu/">osigurava programe</ulink> koji prate aktivnost djeteta i koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Gotovo 20 posto roditelja ne zna što su programi za praćenje aktivnosti ni imaju li ih, dok 12 posto roditelja ne zna o programima koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Suvremene tehnologije ulaze u živote naše djece u sve većoj mjeri i zato je važno da razumijemo kako oni funkcioniraju i kada obogaćuju dječji razvoj, a kada mu štete.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/djeca-mediji-malisani-dozivljavaju-medijski-sadrzaj/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Djeca i tehnologija: Bulje li naši predškolci previše u ekrane? Svake godine sve je veći broj istraživanja na temu korištenja suvremenih tehnologija kod školaraca i utjecaja istih na najmlađe. Htjeli mi to priznati ili ne, tableti, računala, televizori postali su nezaobilazni alati zabave kojima se djeca koriste i baš zbog toga postali su neiscrpna tema mnogih istraživača. Međutim, u suvremenoj znanstvenoj literaturi teško je pronaći istraživanja koja uzimaju u obzir djecu predškolske dobi i vrijeme koje provode pred ekranima. Upravo time su se odlučli "pozabaviti"  Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koji su proveli prvo nacionalno istraživanje o maloj djeci pred malim ekranima u vrtićima diljem Hrvatske 2016. i 2017. godine.
U istraživanju je sudjelovalo 655 sudionika iz ruralnih i urbanih sredina iz različitih dijelova Hrvatske odabranih metodom prigodnog uzorka. Sudionici su bili roditelji ili druge osobe koje brinu o djetetu, a koji su ispunjavali niz upitnika. Djeca o kojoj su prikupljeni podatci imala su od 18 mjeseci do punih sedam godina, od čega je 53 posto dječaka i 47 posto djevojčica. Istraživače je zanimalo koliko, kada, kako i zašto su mala djeca pred malim ekranima? Koja je uloga roditelja i ostalih odraslih osoba uključenih u odgoj i skrb o djeci itd.? Evo i rezultata istraživanja koje se sustavno provodilo pune dvije godine.


   Zajedničko vrijeme roditelja i djece


Iako gotovo 90 posto roditelja s djetetom provodi više od četiri sata radnim danom, istraživanje je pokazalo da je tek svaki drugi roditelj zadovoljan količinom vremena koje provode zajedno. Svaki treći roditelj smatra da je kvaliteta vremena koje provodi sa svojom djecom narušena poslom koji nosi kući. Čak 40 posto roditelja smatra da na kvalitetu zajedničkog vremena utječe stres izazvan poslom.


   Zasićenost ekranima u kućanstvu


Čak 80 posto mališana živi u kućanstvu s pet ili više elektroničkih uređaja, a 85 posto anketiranih kućanstava s predškolskom djecom posjeduje tablet. Istraživanje je pokazalo da televiziju gleda 97 posto djece, a mobitel i tablet koristi više od dvije trećine njih. Računalom se koristi oko 60 posto djece, a svako četvrto dijete služi se igraćim konzolama. Tijekom tjedna 60 posto predškolaraca uz male ekrane provodi dva ili više sata dnevno, dok se vikendom broj penje na 72 posto. Prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije, djeca do dvije godine ne bi trebala uopće koristiti male ekrane, a predškolci bi ispred ekrana trebali biti maksimalno dva sata dnevno.


   Što su naučili?


Čak 97 posto djece zna samostalno upaliti neki elektronički uređaj, a 90 posto njih samostalno traže i pokreću sadržaje koje žele. Mobitelom fotografira i snima 77 posto predškolske djece, a njih čak 45 posto samostalno koristi Internet.


   Spavanje i hranjenje uz ekran


Svako treće dijete barem ponekad koristi elektronički uređaj za vrijeme obroka, a 90 posto njih koristi elektroničke uređaje prije spavanja, što je suprotno pedijatrijskim preporukama. Jedno od deset djece elektroničke uređaje za vrijeme obroka koristi često ili uvijek, a čak 41 posto posto djece ih koristi često ili uvijek neposredno prije spavanja.


   Zašto roditelji djeci omogućuju vrijeme pred malim ekranima?


Oko 50 posto roditelja djeci daje male ekrane kako bi se djeca zabavila i kako bi im se zaokupila pažnja. Više od trećine roditelja smatra da su elektronički uređaji djeci korisni za učenje, a neki roditelji smatraju da će se djeca bolje uklopiti u društvo vršnjaka ako koriste suvremene tehnologije. Oko polovine roditelja ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji štetni i jednako tako jesu li korisni za njihovu djecu.


   Pravila, nadzor, odnos


Čak četvrtina roditelja svojim predškolcima ne postavlja pravila vezano uz korištenje elektroničkih uređaja. Svaki deseti roditelj nikad ili rijetko kad kaže djetetu što smije gledati. Neki roditelji postavljaju pravila samo za TV, a neki samo za ostale ekrane, a pravila se najčešće tiču ukupno dozvoljenog vremena korištenja. Neki roditelji nagrađuju dijete dodatnim minutama pred ekranom, a neki kažnjavaju dijete ukidanjem minuta pred malim ekranima. Manje se postavljaju pravila vezana za sadržaj koji dijete gleda/koristi na malim ekranima, što je često puno važnije od ukupnog vremena.


   Sigurnost


Istraživanje je pokazalo da svaki četvrti roditelj osigurava programe koji prate aktivnost djeteta i koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Gotovo 20 posto roditelja ne zna što su programi za praćenje aktivnosti ni imaju li ih, dok 12 posto roditelja ne zna o programima koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Suvremene tehnologije ulaze u živote naše djece u sve većoj mjeri i zato je važno da razumijemo kako oni funkcioniraju i kada obogaćuju dječji razvoj, a kada mu štete.

   
      
   
 Petra Majetić 

vrticko dijete_pixabay

Djeca i tehnologija: Bulje li naši predškolci previše u ekrane?

<para>. To znači da se jednom rukom vrat treba poduprijeti svaki puta kada bebu dižemo, nosimo ili privijamo uz sebe.</para>
<para>Novorođene bebe u prvih mjesec dana uopće ne mogu kontrolirati vrat i glavu i trebaju našu pomoć. Možda je to priroda tako osmislila kako bi mama i beba što više vremena provele u međusobnom promatranju i gledanju bez puno aktivnosti.</para>
<para>Većina beba uspjet će podići glavu do kraja drugog mjeseca starosti, a tada je dozvoljeno bebu ponekad staviti i na trbuh kada je u budnom stanju. Tada će bebica podizati glavu i pogledom tražiti mamu ili tatu i na taj način jačati mišiće vrata. Položena na trbuh, beba će moći nakratko podići glavu, pa čak ju i okretati u potrazi za mamom. Bebe koje su snažnije i koordiniranije, moći će u toj dobi podići na kratko glavu i dok su u ležećem položaju. Oko 4. mjeseca većina beba može držati glavu uspravno do 45 stupnjeva dok su na trbuhu i stabilno ju držati duže vrijeme podignutom. Mišići vrata i kontrola glave trebali bi osnažiti i biti stabilni oko 6. mjeseca starosti.
</para>
<para>Kada je beba stara između tri i šest mjeseci, može ju se lagano stavljati u sjedeći položaj, ali pritom ju dobro poduprti jastucima sa svih strana, a posebno na području vrata i glavice iza kojih treba staviti oslonac. Prije te dobi ne forsirajte sjedeće pozicije ili čak stajaće, jer se može oštetiti bebina kralježnica. Mišići tada jednostavno nisu još dovoljno jaki da bi držali kralježnicu, vrat i glavicu uspravno. Glavica uvijek treba biti podložena jastučićem, vašom rukom ili nekim drugim mekanim, a opet stabilnim potpornjem. I naravno, ako beba sjedi, nemojte je nikad ostaviti samu, jer se može prevrnuti dok znatiželjno probija svoje vlastite granice i otkriva koliko se može pomicati i kretati.</para>
<para>Kada se beba vozi u kolicima, a prije navršenog 6. mjeseca, uvijek joj poduprite glavicu jastučićem. Pazite kada kolicima prelazite preko neravnih podloga, povišenih dijelova ili rubnika, jer snažno trzanje može izazvati nagle trzaju u vratu bebe. Isto vrijedi i za nosiljke. U nosiljki bebina glavica uvijek mora imati potporanj.</para>
<para>Ako beba ima poteškoća podići glavicu i držati je barem nekoliko sekundi uspravno i nakon 3. mjeseca starosti, to svakako spomenite pedijatru na prvom sljedećem pregledu. Bebe razvijaju vještine drugačije, neke brže od drugih, a kontrola glave nije iznimka. Prijevremeno rođene bebe ovu će vještinu razviti malo kasnije od vršnjaka, ali uvijek je dobro konzultirati se s pedijatrom ako ste zabrinuti.</para>
<para>Nakon što beba uspostavi dobru kontrolu vrata i glave, može se posvetiti novim vještinama: sjedenju, prevrtanju i puzanju. Kontrola glave također je neophodna za gutanje krute hrane i sjedenje u visokoj stolici za hranjenje.</para>

Budite oprezni s bebom dok ne uspostavi kontrolu vrata i glave Vrat kod novorođenih beba je osjetljiv i roditelji ne mogu puno učiniti da potaknu razvoj kontrole glave, ali mogu biti iznimno oprezni dok beba ne uspostavi kontrolu vrata i počne samostalno držati glavicu u uspravnom položaju . To znači da se jednom rukom vrat treba poduprijeti svaki puta kada bebu dižemo, nosimo ili privijamo uz sebe.
Novorođene bebe u prvih mjesec dana uopće ne mogu kontrolirati vrat i glavu i trebaju našu pomoć. Možda je to priroda tako osmislila kako bi mama i beba što više vremena provele u međusobnom promatranju i gledanju bez puno aktivnosti.
Većina beba uspjet će podići glavu do kraja drugog mjeseca starosti, a tada je dozvoljeno bebu ponekad staviti i na trbuh kada je u budnom stanju. Tada će bebica podizati glavu i pogledom tražiti mamu ili tatu i na taj način jačati mišiće vrata. Položena na trbuh, beba će moći nakratko podići glavu, pa čak ju i okretati u potrazi za mamom. Bebe koje su snažnije i koordiniranije, moći će u toj dobi podići na kratko glavu i dok su u ležećem položaju. Oko 4. mjeseca većina beba može držati glavu uspravno do 45 stupnjeva dok su na trbuhu i stabilno ju držati duže vrijeme podignutom. Mišići vrata i kontrola glave trebali bi osnažiti i biti stabilni oko 6. mjeseca starosti.

Kada je beba stara između tri i šest mjeseci, može ju se lagano stavljati u sjedeći položaj, ali pritom ju dobro poduprti jastucima sa svih strana, a posebno na području vrata i glavice iza kojih treba staviti oslonac. Prije te dobi ne forsirajte sjedeće pozicije ili čak stajaće, jer se može oštetiti bebina kralježnica. Mišići tada jednostavno nisu još dovoljno jaki da bi držali kralježnicu, vrat i glavicu uspravno. Glavica uvijek treba biti podložena jastučićem, vašom rukom ili nekim drugim mekanim, a opet stabilnim potpornjem. I naravno, ako beba sjedi, nemojte je nikad ostaviti samu, jer se može prevrnuti dok znatiželjno probija svoje vlastite granice i otkriva koliko se može pomicati i kretati.
Kada se beba vozi u kolicima, a prije navršenog 6. mjeseca, uvijek joj poduprite glavicu jastučićem. Pazite kada kolicima prelazite preko neravnih podloga, povišenih dijelova ili rubnika, jer snažno trzanje može izazvati nagle trzaju u vratu bebe. Isto vrijedi i za nosiljke. U nosiljki bebina glavica uvijek mora imati potporanj.
Ako beba ima poteškoća podići glavicu i držati je barem nekoliko sekundi uspravno i nakon 3. mjeseca starosti, to svakako spomenite pedijatru na prvom sljedećem pregledu. Bebe razvijaju vještine drugačije, neke brže od drugih, a kontrola glave nije iznimka. Prijevremeno rođene bebe ovu će vještinu razviti malo kasnije od vršnjaka, ali uvijek je dobro konzultirati se s pedijatrom ako ste zabrinuti.
Nakon što beba uspostavi dobru kontrolu vrata i glave, može se posvetiti novim vještinama: sjedenju, prevrtanju i puzanju. Kontrola glave također je neophodna za gutanje krute hrane i sjedenje u visokoj stolici za hranjenje. Jelena Kovačić 

majka_beba_Pixabay

Budite oprezni s bebom dok ne uspostavi kontrolu vrata i glave

<para>... Sve su to sastavni dijelovi života s bebom, a onda dođe vrijeme kada se sve to ustabili i dijete spava samo, mirno i cijelu noć. No mnogi roditelji tada nailaze na drugi problem - dijete je ranoranioc i budi se u zoru. A mama i tata bi spavali, još malo, barem još malo. Naravno, postoje roditelji koji su također jutarnji tipovi pa će odmah skočiti na noge i jedva čekati da se dignu u svitanje i započnu dan.</para>
<para>No noćne ptičice i oni koji se vole malo duže izležavati u krevetu, a imaju dijete s drugačijim bioritmom koje ih prisiljava na rano ustajanje, s vremenom će osjetiti kako im manjak sna utječe na raspoloženje, zdravlje i kvalitetu života općenito.
</para>
<para>Stručnjaci koji se bave spavanjem kažu da je navika spavanja, odnosno sklonost noćnom bdijenju ili ranom lijeganju i ranom ustajanju, takozvani kronotip. Pa se često događa da roditelji imaju "noćni" kronotip, a djeca "dnevni". Djeca i inače prema rutini idu ranije spavati, pa će ranije biti i odmorna. Ali neka od njih bude se baš jako rano i trebaju manje sna od vršnjaka.</para>
<para>Sve se može dogovoriti ako je barem jedan roditelj jutarnji tip. Tada noćni roditelj preuzima brigu oko noćnih buđenja, noćnih bdijenja zbog bolesti, loših snova i svih sličnih epizoda, a jutarnji roditelj preuzima smjenu rano ujutro. Stvar olakšava i suživot s bakama i djedovima, pa nerijetko oni "preuzimaju" malene ranoranioce i pobrinu se za higijenu, doručak i spremanje u vrtić ili školu. Svi ostali jednostavno moraju pronaći sredinu - ili stavljati dijete spavati malo kasnije ili promijeniti vlastiti kronotip i buditi se u zoru svakog dana.
</para>
<heading4>Novorođenče i rutina spavanja</heading4>
<para>
Prvi mjeseci s bebom više manje svode se na preživljavanje, no roditelji već tada imaju neke opcije koje mogu uvesti u bebinu rutinu spavanja. U prvih šest mjeseci bebino spavanje je teško regulirati i ne bi se trebalo intervenirati u njezin prirodni tempo. Bebe će se bolje prilagoditi roditeljevoj rutini kada spavaju blizu mame, bilo s njom u krevetu ili u kinderbetu pokraj maminog kreveta. Ako beba spava s roditeljima u krevetu iznimno je važno <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/spavate-s-bebom-istom-krevetu-slijedite-ove-sigurnosne-smjernice/">
 držati se sigurnosnih pravila.
 </ulink>
</para>
<para>Isto tako, moguće je raditi male i suptilne prilagodbe u hranjenju bebe. Prvih šest mjeseci beba jede na zahtjev i svaka dva do tri ili četiri sata, što uključuje i hranjenje noću. No nakon šest mjeseci, roditelji mogu razmake hranjenja preko noći lagano i postepeno produljivati. Kada beba pređe na kašice, tijekom dana i navečer joj se može dati zasitan obrok nakon kojeg će spavati duži period, a da je ne probudi glad.
</para>
<heading4>Popodnevno spavanje</heading4>
<para>
Kod dnevnog spavanja jako je važno vrijeme kada se beba stavlja spavati i pridržavanje rutine. Ako se beba stavlja spavati popodne, moguće je da će navečer duže ostati budna (kao i roditelji koji su noćne ptičice), pa samim time ujutro spavati malo duže. Nakon popodnevnog spavanja, dijete može biti aktivno i trošiti energiju kako bi navečer umorno zaspalo i spavalo duže u komadu. Odličan recept su šetnje i odlazak na svježi zrak u popodnevnim satima.</para>
<para>Važno je i da ujutro, kad bi se beba ili malo dijete moglo probuditi, soba bude zamračena i da nema zvukova i drugih stimulansa koji bi dijete probudili i prerano digli na noge.
</para>
<heading4>Roditelji se također moraju prilagoditi</heading4>
<para>
Postoje djeca koja ni nakon tih suptilnih pomaka u rutini jednostavno neće odstupiti od svog biološkog tempa budnosti i spavanja. Tada se roditelji, ma koliko voljeli biti noćne ptičice, jednostavno moraju prilagoditi djetetu. Ako je roditelju apsolutno nužno 7 sati sna, a dijete se budi u 6 ujutro, to znači da roditelj treba biti u carstvu snova najkasnije do 23 sata. Prosječnom djetetu treba minimalno devet sati sna, pa to znači da će ono biti u krevetu najkasnije do 21 sat, što ostavlja roditeljima dva sata vremena samo za sebe.</para>
<para>Naravno da je teško modificirati vlastiti kronotip ili unutrašnji sat, ali uz ustrajnost i držanje pravila moguće je postepeno postati jutarnji tip. Stručnjaci kažu da nije potrebno mijenjati večernji termin kada se ide spavati, već se spavanje ujutro treba postepeno smanjivati i to svaki tjedan 15 minuta kraće. Za mjesec dana bit će to jedan cijeli sat. Isto tako, važno je ne "posrnuti" za vikend i spavati značajno duže nego u tjednu, jer će to poništiti rutinu i napredak koji se postiže tijekom tjedna. Tijekom dana dobro je izbjegavati kofein i popodnevni drijemež, ako se želi navečer ranije leći, a ujutro ranije ustati, zajedno s djetetom.</para>

Roditelji su noćne ptičice i spavalice, a dijete ranoranioc i jutarnji tip. Kako to pomiriti? Nedostatak sna je top tema među roditeljima beba i male djece  koji u početku uopće ne spavaju, često se bude, ne mogu zaspati, spavaju s vama u krevetu, plaču, ne žele spavati u svom krevetiću ... Sve su to sastavni dijelovi života s bebom, a onda dođe vrijeme kada se sve to ustabili i dijete spava samo, mirno i cijelu noć. No mnogi roditelji tada nailaze na drugi problem - dijete je ranoranioc i budi se u zoru. A mama i tata bi spavali, još malo, barem još malo. Naravno, postoje roditelji koji su također jutarnji tipovi pa će odmah skočiti na noge i jedva čekati da se dignu u svitanje i započnu dan.
No noćne ptičice i oni koji se vole malo duže izležavati u krevetu, a imaju dijete s drugačijim bioritmom koje ih prisiljava na rano ustajanje, s vremenom će osjetiti kako im manjak sna utječe na raspoloženje, zdravlje i kvalitetu života općenito.

Stručnjaci koji se bave spavanjem kažu da je navika spavanja, odnosno sklonost noćnom bdijenju ili ranom lijeganju i ranom ustajanju, takozvani kronotip. Pa se često događa da roditelji imaju "noćni" kronotip, a djeca "dnevni". Djeca i inače prema rutini idu ranije spavati, pa će ranije biti i odmorna. Ali neka od njih bude se baš jako rano i trebaju manje sna od vršnjaka.
Sve se može dogovoriti ako je barem jedan roditelj jutarnji tip. Tada noćni roditelj preuzima brigu oko noćnih buđenja, noćnih bdijenja zbog bolesti, loših snova i svih sličnih epizoda, a jutarnji roditelj preuzima smjenu rano ujutro. Stvar olakšava i suživot s bakama i djedovima, pa nerijetko oni "preuzimaju" malene ranoranioce i pobrinu se za higijenu, doručak i spremanje u vrtić ili školu. Svi ostali jednostavno moraju pronaći sredinu - ili stavljati dijete spavati malo kasnije ili promijeniti vlastiti kronotip i buditi se u zoru svakog dana.

Novorođenče i rutina spavanja

Prvi mjeseci s bebom više manje svode se na preživljavanje, no roditelji već tada imaju neke opcije koje mogu uvesti u bebinu rutinu spavanja. U prvih šest mjeseci bebino spavanje je teško regulirati i ne bi se trebalo intervenirati u njezin prirodni tempo. Bebe će se bolje prilagoditi roditeljevoj rutini kada spavaju blizu mame, bilo s njom u krevetu ili u kinderbetu pokraj maminog kreveta. Ako beba spava s roditeljima u krevetu iznimno je važno 
      držati se sigurnosnih pravila.
   

Isto tako, moguće je raditi male i suptilne prilagodbe u hranjenju bebe. Prvih šest mjeseci beba jede na zahtjev i svaka dva do tri ili četiri sata, što uključuje i hranjenje noću. No nakon šest mjeseci, roditelji mogu razmake hranjenja preko noći lagano i postepeno produljivati. Kada beba pređe na kašice, tijekom dana i navečer joj se može dati zasitan obrok nakon kojeg će spavati duži period, a da je ne probudi glad.

Popodnevno spavanje

Kod dnevnog spavanja jako je važno vrijeme kada se beba stavlja spavati i pridržavanje rutine. Ako se beba stavlja spavati popodne, moguće je da će navečer duže ostati budna (kao i roditelji koji su noćne ptičice), pa samim time ujutro spavati malo duže. Nakon popodnevnog spavanja, dijete može biti aktivno i trošiti energiju kako bi navečer umorno zaspalo i spavalo duže u komadu. Odličan recept su šetnje i odlazak na svježi zrak u popodnevnim satima.
Važno je i da ujutro, kad bi se beba ili malo dijete moglo probuditi, soba bude zamračena i da nema zvukova i drugih stimulansa koji bi dijete probudili i prerano digli na noge.

Roditelji se također moraju prilagoditi

Postoje djeca koja ni nakon tih suptilnih pomaka u rutini jednostavno neće odstupiti od svog biološkog tempa budnosti i spavanja. Tada se roditelji, ma koliko voljeli biti noćne ptičice, jednostavno moraju prilagoditi djetetu. Ako je roditelju apsolutno nužno 7 sati sna, a dijete se budi u 6 ujutro, to znači da roditelj treba biti u carstvu snova najkasnije do 23 sata. Prosječnom djetetu treba minimalno devet sati sna, pa to znači da će ono biti u krevetu najkasnije do 21 sat, što ostavlja roditeljima dva sata vremena samo za sebe.
Naravno da je teško modificirati vlastiti kronotip ili unutrašnji sat, ali uz ustrajnost i držanje pravila moguće je postepeno postati jutarnji tip. Stručnjaci kažu da nije potrebno mijenjati večernji termin kada se ide spavati, već se spavanje ujutro treba postepeno smanjivati i to svaki tjedan 15 minuta kraće. Za mjesec dana bit će to jedan cijeli sat. Isto tako, važno je ne "posrnuti" za vikend i spavati značajno duže nego u tjednu, jer će to poništiti rutinu i napredak koji se postiže tijekom tjedna. Tijekom dana dobro je izbjegavati kofein i popodnevni drijemež, ako se želi navečer ranije leći, a ujutro ranije ustati, zajedno s djetetom. Jelena Kovačić 

spavanje san pixabay

Roditelji su noćne ptičice i spavalice, a dijete ranoranioc i jutarnji tip. Kako to pomiriti?

<para>Time su željeli uputiti poruku svim nadležnima da se što prije riješi slučaj učenika prvog razreda za kojeg tvrde da ima poremećaje u ponašanju i da ugrožava druge učenike.</para>
<para>Prema tvrdnjama roditelja druge djece, prvašić je nožićem prijetio učenicima u svom razredu. Navode da je riječ o romskoj obitelji koja živi u neodgovarajućim uvjetima, a djeca su bez roditeljskog nadzora prepuštena sama sebi.</para>
<para>Centar za socijalnu skrb dogovorio je s roditeljima da problematični učenik u sljedeća dva tjedna prođe sve potrebne preglede i stručni nadzor kako bi se utvrdile mogućnosti daljnjeg postupanja. Ostalih 293 učenika u petak ujutro ponovno je sjelo u svoje školske klupe.
</para>

[VIDEO] Prvašić prijetio nožićem vršnjacima: Djeca u šoku, a roditelji revoltirani U znak prosvjeda, u četvrtak ujutro solidarizirali su roditelji 293 učenika Osnovne škole Ivana Mažuranića iz Novog Vinodolskog i svoju djecu ostavili kod kuće. Time su željeli uputiti poruku svim nadležnima da se što prije riješi slučaj učenika prvog razreda za kojeg tvrde da ima poremećaje u ponašanju i da ugrožava druge učenike.
Prema tvrdnjama roditelja druge djece, prvašić je nožićem prijetio učenicima u svom razredu. Navode da je riječ o romskoj obitelji koja živi u neodgovarajućim uvjetima, a djeca su bez roditeljskog nadzora prepuštena sama sebi.
Centar za socijalnu skrb dogovorio je s roditeljima da problematični učenik u sljedeća dva tjedna prođe sve potrebne preglede i stručni nadzor kako bi se utvrdile mogućnosti daljnjeg postupanja. Ostalih 293 učenika u petak ujutro ponovno je sjelo u svoje školske klupe.
 Klinfo.hr 

skola_rtl

[VIDEO] Prvašić prijetio nožićem vršnjacima: Djeca u šoku, a roditelji revoltirani

<heading4>
 Madeži i promjene na koži
</heading4>
<para>
Na osjetljivoj dječjoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe Sve te promjene zajednički možemo nazvati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/madezi-mrlje-pjegice-promjene-na-bebinoj-kozi-koje-ne-trebaju-zabrinjavati/">kožnim diskoloracijama.</ulink> Diskoloracije se mogu pojaviti u raznim oblicima – pravilne ili nepravilne, „napuhnute“ ili ravne, a boja može varirati od laganog crvenila pa sve do crne ili ljubičaste. Iako je većina njih potpuno bezopasna i s vremenom jednostavno nestaje, neki oblici ipak mogu ukazivati na određene zdravstvene probleme djeteta na koje treba na vrijeme reagirati.</para>
<para>Kada su u pitanju madeži, većina njih je sasvim bezopasna, međutim, ako u nekom trenutku počnu mijenjati svoj izgled, to može upućivati na opasnost od neke ozbiljne bolesti - melanoma kože. Bezopasan madež je pravilnog oblika, tj. okrugli, ovalni ili duguljasti. Boja madeža je također vrlo važna, a bezopasni madeži imaju svjetlo kestenjastu boju ili boju bijele kave. Jako tamni madeži, gotovo crni, razlog su za odlazak liječniku.
</para>
<heading4>
 Gubitak kose
</heading4>
<para>
Zdrava i čvrsta kosa kod djeteta odraz je zdravlja cijelog tijela. Nedostatak i samo jednog nutrijenta u tijelu može se negativno odraziti na kosu, a nerijetko i rezultirati njenim prekomjernim ispadanjem. Prehrana u kojoj nedostaje kvalitetnih proteina može biti uzrokom pretjeranog gubitka kose. Neadekvatan status željeza koji rezultira anemijom jedan je od najčešćih prehrambenih razloga pretjeranog ispadanja kose.
</para>
<para>






Ukoliko primijetite da dijete ne reagira na vaše zahtjeve tj. ne odgovora kada ga nešto upitate, možda vaše dijete ima problema sa sluhom. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi. Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha , koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri upale uha odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje – on će vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu .

Konstantna žeđ može upućivati na neku skrivenu bolest, fizičku bolest ili emocionalnu, a u posljednje vrijeme najčešće ukazuje na dijabetes. Primjerice, djeca s dijabetesom tipa 1 mogu biti stalno žedna. To je zato što njihova razina glukoze u krvi raste, a tekućina se izdvaja iz tkiva. Ova djeca posebno mogu žudjeti za slatkim, hladnim pićima i žaliti se da su im usta suha i ljepljiva, a grlo suho i bolno. Ako vaše dijete pokazuje naznake dijabetesa tipa 1, što prije posjetite pedijatra. Testirajte dijete kako bi bili sigurni da nema dijabetes.








</para>
<para>Mjestimično ispadanje kose kod djece i mladeži može se pojaviti i zbog alopecije. Ovaj poremećaj može dovesti do potpune ćelavosti, iako u gotovo 90 posto slučajeva kosa iznova naraste u roku nekoliko godina. Ako je u pitanju univerzalna alopecija, dolazi do potpunog gubitka kose i tjelesnih dlačica, a vjerojatnost ponovnog rasta vrlo je mala, posebice ako se poremećaj javi u dječjoj dobi. Čupanje vlastite kose poremećaj poznat kao <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/trihotilomanija-bolest-cupanja-kose-kod-djece/">trihotilomanija</ulink> također može biti uzrok opadanja kose, a najčešće se javlja u dječjoj dobi.
</para>
<heading4>
 Promjene u ponašanju i raspoloženju djeteta tj. depresija
</heading4>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/depresija-kod-djece/">Depresija </ulink>kod djece razlikuje se od normalnih promjena raspoloženja i emocija koje se javljaju tijekom dječjeg razvoja. Simptomi depresije kod djece mogu biti različiti i nerijetko zamaskirani ponašanjima kao što su burne emocionalne reakcije ili agresivna ponašanja. To se češće uočava kod mlađe djece, dok starija djeca češće iskazuju sniženo raspoloženje i tugu odnosno simptome sličnije depresivnom ponašanju odraslih. </para>
<para>
 Osnovni simptomi depresije najčešće su vezani uz osjećaj tuge, beznađa i promjena rapoloženja te obično uključuju neke od sljedećih znakova: povlačenje od prijatelja, promjene u apetitu i težini, promjene u spavanju, umor, neuobičajeno nasilno ili buntovno ponašanje, somatske smetnje bez jasnog uzroka itd. Važno je da se roditelj javi za pomoć stručnjacima ukoliko primijeti da žalosno ili razdražljivo raspoloženje djeteta traje dulje od dva tjedna i da se javljaju neki od gore navedenih simptoma. </para>
<heading4>
 Oštećenje sluha
</heading4>
<heading4>
 Neprekidna žeđ
</heading4>
<heading4>Redovito i glasno hrkanje</heading4>
<para>
Djeca kod koje hrkanje prijeđe u pojavu koja se redovito događa, mogu imati veći rizik od razvoja određenih bolesti. Za početak, tu su promjene u svakodnevnom ponašanju koje stručnjaci povezuju s pojavom hrkanja. Neka su istraživanja pokazala da mališani koji hrču često imaju poremećaj pažnje, a kasnije se u životu mogu javiti i anksioznost te depresija.</para>
<para>Hrkanje može biti i posljedica prilično česte pojave kod male djece, a riječ je o trećem krajniku, tkivu koje se nalazi iza nosne šupljine. Ponekad se događa da treći krajnik jednostavno previše izraste i stvara probleme prilikom disanja na nos. Unatoč činjenici da ste primijetili kako vaše dijete zaista hrče gotovo svake noći, ne bi trebalo biti razloga za paniku. No, isto tako ne biste smjeli navedeno u potpunosti ignorirati. Specijalistički pregled je poželjno napraviti kako biste čuli mišljenje liječnika o uzrocima ove pojave.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/ove-simptome-kod-djece-nikad-nemojte-ignorirati/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Primijetite li neke od ovih simptoma dijete obavezno odvedite liječniku Madeži i promjene na koži
Na osjetljivoj dječjoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe. 
   Madeži i promjene na koži


Na osjetljivoj dječjoj koži često se mogu uočiti promjene poput prištića, pjegica, madeža ili pak crvenih mrljica, koje često nestaju same od sebe Sve te promjene zajednički možemo nazvati kožnim diskoloracijama. Diskoloracije se mogu pojaviti u raznim oblicima – pravilne ili nepravilne, „napuhnute“ ili ravne, a boja može varirati od laganog crvenila pa sve do crne ili ljubičaste. Iako je većina njih potpuno bezopasna i s vremenom jednostavno nestaje, neki oblici ipak mogu ukazivati na određene zdravstvene probleme djeteta na koje treba na vrijeme reagirati.
Kada su u pitanju madeži, većina njih je sasvim bezopasna, međutim, ako u nekom trenutku počnu mijenjati svoj izgled, to može upućivati na opasnost od neke ozbiljne bolesti - melanoma kože. Bezopasan madež je pravilnog oblika, tj. okrugli, ovalni ili duguljasti. Boja madeža je također vrlo važna, a bezopasni madeži imaju svjetlo kestenjastu boju ili boju bijele kave. Jako tamni madeži, gotovo crni, razlog su za odlazak liječniku.


   Gubitak kose


Zdrava i čvrsta kosa kod djeteta odraz je zdravlja cijelog tijela. Nedostatak i samo jednog nutrijenta u tijelu može se negativno odraziti na kosu, a nerijetko i rezultirati njenim prekomjernim ispadanjem. Prehrana u kojoj nedostaje kvalitetnih proteina može biti uzrokom pretjeranog gubitka kose. Neadekvatan status željeza koji rezultira anemijom jedan je od najčešćih prehrambenih razloga pretjeranog ispadanja kose.








Ukoliko primijetite da dijete ne reagira na vaše zahtjeve tj. ne odgovora kada ga nešto upitate, možda vaše dijete ima problema sa sluhom. Do oštećenja sluha  može doći u bilo kojem periodu života  – otkad je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi. Postoji i mogućnost da dijete  privremeno izgubi sluh uslijed upale srednjeg uha , koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri  upale uha  odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se  svom pedijatru  i povjeriti mu svoje sumnje – on će vas uputiti  specijalistu otorinolaringologu i logopedu .

Konstantna žeđ može upućivati na neku skrivenu bolest, fizičku bolest ili emocionalnu, a u posljednje vrijeme najčešće ukazuje na  dijabetes.  Primjerice, djeca s dijabetesom tipa 1 mogu biti stalno žedna. To je zato što njihova razina glukoze u krvi raste, a tekućina se izdvaja iz tkiva. Ova djeca posebno mogu  žudjeti za slatkim, hladnim pićima i žaliti se da su im usta suha i ljepljiva, a grlo suho i bolno.  Ako vaše dijete pokazuje naznake dijabetesa tipa 1, što prije posjetite pedijatra. Testirajte dijete kako bi bili sigurni da nema dijabetes.









Mjestimično ispadanje kose kod djece i mladeži može se pojaviti i zbog alopecije. Ovaj poremećaj može dovesti do potpune ćelavosti, iako u gotovo 90 posto slučajeva kosa iznova naraste u roku nekoliko godina. Ako je u pitanju univerzalna alopecija, dolazi do potpunog gubitka kose i tjelesnih dlačica, a vjerojatnost ponovnog rasta vrlo je mala, posebice ako se poremećaj javi u dječjoj dobi. Čupanje vlastite kose poremećaj poznat kao trihotilomanija također može biti uzrok opadanja kose, a najčešće se javlja u dječjoj dobi.


   Promjene u ponašanju i raspoloženju djeteta tj. depresija


   Depresija kod djece razlikuje se od normalnih promjena raspoloženja i emocija koje se javljaju tijekom dječjeg razvoja. Simptomi depresije kod djece mogu biti različiti i nerijetko zamaskirani ponašanjima kao što su burne emocionalne reakcije ili agresivna ponašanja. To se češće uočava kod mlađe djece, dok starija djeca češće iskazuju sniženo raspoloženje i tugu odnosno simptome sličnije depresivnom ponašanju odraslih. 

   Osnovni simptomi depresije najčešće su vezani uz osjećaj tuge, beznađa i promjena rapoloženja te obično uključuju neke od sljedećih znakova: povlačenje od prijatelja, promjene u apetitu i težini,  promjene u spavanju, umor, neuobičajeno nasilno ili buntovno ponašanje, somatske smetnje bez jasnog uzroka itd. Važno je da se roditelj javi za pomoć stručnjacima ukoliko primijeti da žalosno ili razdražljivo raspoloženje djeteta traje dulje od dva tjedna i da se javljaju neki od gore navedenih simptoma. 

   Oštećenje sluha


   Neprekidna žeđ

Redovito i glasno hrkanje

Djeca kod koje hrkanje prijeđe u pojavu koja se redovito događa, mogu imati veći rizik od razvoja određenih bolesti. Za početak, tu su promjene u svakodnevnom ponašanju koje stručnjaci povezuju s pojavom hrkanja. Neka su istraživanja pokazala da mališani koji hrču često imaju poremećaj pažnje, a kasnije se u životu mogu javiti i anksioznost te depresija.
Hrkanje može biti i posljedica prilično česte pojave kod male djece, a riječ je o trećem krajniku, tkivu koje se nalazi iza nosne šupljine. Ponekad se događa da treći krajnik jednostavno previše izraste i stvara probleme prilikom disanja na nos. Unatoč činjenici da ste primijetili kako vaše dijete zaista hrče gotovo svake noći, ne bi trebalo biti razloga za paniku. No, isto tako ne biste smjeli navedeno u potpunosti ignorirati. Specijalistički pregled je poželjno napraviti kako biste čuli mišljenje liječnika o uzrocima ove pojave.

   
      
   
 Petra Majetić 

bolesno dijete_pixabay

Primijetite li neke od ovih simptoma dijete obavezno odvedite liječniku

<para>razredu osnovne škole i moći će se koristiti na svakom školskom satu, od glazbene kulture do tjelesnog odgoja.</para>
<para>Prve korake u programiranju učenici će učiti na malim mikroračunalima. Dosad ih je podijeljeno oko 25 tisuća, a stiže ih još 45 tisuća tako da će apsolutno svako dijete imati svoje mikroračunalo.</para>

[VIDEO] U hrvatske škole stigla prva mikroračunala za programiranje i robotiku U 740 osnovnih škola diljem Hrvatske započela je edukacija iz osnova robotike za dvije tisuće i 250 učitelja. Robotika će biti prilagođena mališanima u 6. razredu osnovne škole i moći će se koristiti na svakom školskom satu, od glazbene kulture do tjelesnog odgoja.
Prve korake u programiranju učenici će učiti na malim mikroračunalima. Dosad ih je podijeljeno oko 25 tisuća, a stiže ih još 45 tisuća tako da će apsolutno svako dijete imati svoje mikroračunalo. Klinfo.hr 

mikroracunala_rtl

[VIDEO] U hrvatske škole stigla prva mikroračunala za programiranje i robotiku

<para>Svatko od nas želi da njegovo dijete bude dobro, ljubazno, iskreno, suosjećajno, hrabro. Međutim, ove lijepe osobine neće se pojaviti niotkuda. Na njima treba raditi i biti ustrajan. Prije nego što vam dijete odraste tj. započne avanturu zvanu odrastanje, naučite ga nekim životnim stvarima zbog kojih će vam kasnije biti zahvalan.
</para>
<heading4>
 Svi smo jednaki i svakog treba poštovati
</heading4>
<para>
Bez obzira na spol, boju kože, godine, financijsko stanje prema svakome se trebamo odnositi jednako i s istim poštovanjem. Ako je netko drukčiji od nas, ne znači da ne zavrjeđuje našu pažnju i poštovanje. Prema drugima se trebamo ponašati onako kako bismo voljeli i da se oni ponašaju prema nama. Jer dobro se dobrim vraća!
</para>
<heading4>
 Ne boj se vlastitih grešaka
</heading4>
<para>
Ljudski je griješiti i greške se događaju i "najboljima." Njih se ne treba sramiti i pribojavati jer iz grešaka se najbolje uči. Ako netko pogriješi, ne znači da je glup ili nesposoban.
</para>
<heading4>
 Znanje je važnije od ocjena
</heading4>
<para>
Školarci moraju shvatiti da ocjena nije uvijek odraz znanja. Iznimno je važno djeci pomoći da postanu svjesni kako je stečeno znanje puno važnije od ocjena. Ako djetetove ocjene nisu uvijek najbolje, recite mu da će sve biti u redu i da ima pravo dobiti lošu ocjenu. Zbog loše ocjene roditelj dijete ne bi trebao kriviti.
</para>
<heading4>
 Roditelji nisu neprijatelji. Zatraži ih pomoć
</heading4>
<para>
Nema većeg bogatstva od prijateljstva s vlastitim djetetom. Međutim, prijateljske odnose treba njegovati. Dajte djetetu do znanja da vam se u bilo kojem mogu trenutku može povjeriti. Ako vam dijete prizna da je učinilo nešto što nije trebalo, nemojte na njega vikati i držati mu lekcije. Većina problema može se riješiti konstruktivnim, iskrenim i kvalitetnim razgovorom.
</para>
<heading4>
 Uvijek budi spreman "stati" iza svoga mišljenja
</heading4>
<para>
Tuđa mišljenja treba poštovati, ali isto tako važno je braniti svoja mišljenja i uvjerenja. Ne znači ako je netko stariji da je pametniji i da mu trebamo dopustiti da nas iskorištava. Dijete treba osjetiti da se njegovo mišljenje cijeni i uvažava.
</para>
<heading4>
 Nemoj raditi ono što ne želiš zbog tzv. popularnosti
</heading4>
<para>
Djeca često misle kako je popularnost među vršnjacima jedna od najvažnijih stvari, zato čine sve kako bi je zadobili. Međutim, djeca moraju znati da je poštovanje i iskrenost puno bitnije od toga. Popularnost je prolazna i ne traje dugo.
</para>
<heading4>
 Ako nešto ne razumiješ, pitaj
</heading4>
<para>
Ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Bolje je postaviti pitanje koje ne razumijemo nego se pretvarati da nam je sve jasno. Pitati za pojašnjenje nije sramota. A djetinjstvo je kao stvoreno za postavljanje brdo pitanja.
</para>
<heading4>
 Ako se ne osjećaš dobro, reci to učitelju
</heading4>
<para>
Neka se djeca boje reći učitelju da se ne osjećaju dobro i da bi željela ići kući. Zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu, a ne ocjene ili strah od nečije reakcije. Ako se osjeća loše, dijete to ne treba skrivati već podijeliti s odraslom osobom koja će znati što treba učiniti u takvim trenutcima.
</para>
<heading4>
 Poštuj okoliš
</heading4>
<para>
Koliko često se žalimo na prljave ulice i uništene travnjake? <ulink url="https://www.evenio.hr/proizvod/bojanke/cuvari-prirode/">Poštovanje prema prirodi </ulink>stječe se u četiri zida obiteljskog doma. Ako ne podignemo papirić koji nam je ispao iz džepa, ako trgamo zaštićeno cvijeće, kako onda od najmlađih očekivati da budu "čuvari okoliša?" Roditelji trebaju biti primjer svojoj djeci.
</para>
<heading4>
 Sasvim je u redu reći "ne" 
</heading4>
<para>
Važno je da dijete zna reći "ne" vršnjacima, odraslima, pa čak i roditeljima. Djetetu treba pomoći da izgradi snažni karakter i osobnost jer će tada biti manje podložno manipulacijama. Naučiti reći "ne" dobro će poslužiti i u odrasloj fazi.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/deset-najcescih-gresaka-kod-odgoja-i-discipliniranja-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

10 stvari koje dijete do 10. godine treba naučiti od roditelja Odgajati dijete nije nimalo lak posao. Donosi sa sobom niz nedoumica, poteškoća, ali i pregršt lijepih trenutaka koji se pamte cijeloga života. Svatko od nas želi da njegovo dijete bude dobro, ljubazno, iskreno, suosjećajno, hrabro. Međutim, ove lijepe osobine neće se pojaviti niotkuda. Na njima treba raditi i biti ustrajan. Prije nego što vam dijete odraste tj. započne avanturu zvanu odrastanje, naučite ga nekim životnim stvarima zbog kojih će vam kasnije biti zahvalan.


   Svi smo jednaki i svakog treba poštovati


Bez obzira na spol, boju kože, godine, financijsko stanje prema svakome se trebamo odnositi jednako i s istim poštovanjem. Ako je netko drukčiji od nas, ne znači da ne zavrjeđuje našu pažnju i poštovanje. Prema drugima se trebamo ponašati onako kako bismo voljeli i da se oni ponašaju prema nama. Jer dobro se dobrim vraća!


   Ne boj se vlastitih grešaka


Ljudski je griješiti i greške se događaju i "najboljima." Njih se ne treba sramiti i pribojavati jer iz grešaka se najbolje uči. Ako netko pogriješi, ne znači da je glup ili nesposoban.


   Znanje je važnije od ocjena


Školarci moraju shvatiti da ocjena nije uvijek odraz znanja. Iznimno je važno djeci pomoći da postanu svjesni kako je stečeno znanje puno važnije od ocjena. Ako djetetove ocjene nisu uvijek najbolje, recite mu da će sve biti u redu i da ima pravo dobiti lošu ocjenu. Zbog loše ocjene roditelj dijete ne bi trebao kriviti.


   Roditelji nisu neprijatelji. Zatraži ih pomoć


Nema većeg bogatstva od prijateljstva s vlastitim djetetom. Međutim, prijateljske odnose treba njegovati. Dajte djetetu do znanja da vam se u bilo kojem mogu trenutku može povjeriti. Ako vam dijete prizna da je učinilo nešto što nije trebalo, nemojte na njega vikati i držati mu lekcije. Većina problema može se riješiti konstruktivnim, iskrenim i kvalitetnim razgovorom.


   Uvijek budi spreman "stati" iza svoga mišljenja


Tuđa mišljenja treba poštovati, ali isto tako važno je braniti svoja mišljenja i uvjerenja. Ne znači ako je netko stariji da je pametniji i da mu trebamo dopustiti da nas iskorištava. Dijete treba osjetiti da se njegovo mišljenje cijeni i uvažava.


   Nemoj raditi ono što ne želiš zbog tzv. popularnosti


Djeca često misle kako je popularnost među vršnjacima jedna od najvažnijih stvari, zato čine sve kako bi je zadobili. Međutim, djeca moraju znati da je poštovanje i iskrenost puno bitnije od toga. Popularnost je prolazna i ne traje dugo.


   Ako nešto ne razumiješ, pitaj


Ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Bolje je postaviti pitanje koje ne razumijemo nego se pretvarati da nam je sve jasno. Pitati za pojašnjenje nije sramota. A djetinjstvo je kao stvoreno za postavljanje brdo pitanja.


   Ako se ne osjećaš dobro, reci to učitelju


Neka se djeca boje reći učitelju da se ne osjećaju dobro i da bi željela ići kući. Zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu, a ne ocjene ili strah od nečije reakcije. Ako se osjeća loše, dijete to ne treba skrivati već podijeliti s odraslom osobom koja će znati što treba učiniti u takvim trenutcima.


   Poštuj okoliš


Koliko često se žalimo na prljave ulice i uništene travnjake? Poštovanje prema prirodi stječe se u četiri zida obiteljskog doma. Ako ne podignemo papirić koji nam je ispao iz džepa, ako trgamo zaštićeno cvijeće, kako onda od najmlađih očekivati da budu "čuvari okoliša?" Roditelji trebaju biti primjer svojoj djeci.


   Sasvim je u redu reći "ne" 


Važno je da dijete zna reći "ne" vršnjacima, odraslima, pa čak i roditeljima. Djetetu treba pomoći da izgradi snažni karakter i osobnost jer će tada biti manje podložno manipulacijama. Naučiti reći "ne" dobro će poslužiti i u odrasloj fazi.

   
      
   

  Petra Majetić 

obitelj_pixabay

10 stvari koje dijete do 10. godine treba naučiti od roditelja

<para>Sa svih strana dolaze razni savjeti, ali mnogi su kontradiktorni, previše različiti da bi bili pravilo, a na forumima i na internetu ista je situacija. Na internetu ima na milijune informacija i podataka, ali pitanje je koji su istiniti i točni. Svaka trudnica je drugačija, svaki porod i svaka beba. Stoga ne čudi da mnoge buduće mame posežu za knjigama i najviše im vjeruju. Ipak su te knjige pisali pedijatri, primalje, psiholozi, roditelji i stručnjaci koji su prošli školovanje i praksu te znaju o čemu govore kad podučavaju buduće mame kako brinuti o bebi.</para>
<para>Međutim, postavlja se pitanje da li te knjige mamama doista olakšavaju život s novorođenčetom ili ih čine opterećenima i ostavljaju u sjećaju da su neadekvatne kad se stvari ne odvijaju onako kako piše u knjizi ili kako su se nadale?
</para>
<para>Trend pisanja savjeta za mlade mame u formi knjige pokrenuo je američki pedijatar, dr. Benjamin Spock, svojom knjigom "Odgoj i njega djeteta". Prvo izdanje ove knjige izašlo je davne 1946. godine i doživjelo mnoga dopunjena izdanja, a i dan danas se smatra svojevrsnom enciklopedijom roditeljstva, najvažnijom i najpotpunijom knjigom s odgovorima na sva pitanja "friških" roditelja. Nakon njega došli su mnogi drugi autori koji uče i ohrabruju roditelje kako što lakše podnijeti teret roditeljstva.
</para>
<heading4>Nema dokaza da su savjeti učinkoviti</heading4>
<para>
Međutim, nova studija objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Early Child Developement and Care</emphasis> otkrila je da majke koje se oslanjaju na savjete iz knjiga i u njima traže pomoć, mnogo češće pokazuju simptome depresije i osjećaju manjak samopouzdanja kao roditelji.
</para>
<para>I stručnjaci su sve zabrinutiji zbog poplave novih knjiga i autora sa savjetima za koje ne postoji nikakav dokaz da su učinkoviti, niti da doista pomažu bebama. Danas gotovo svatko može napisati knjigu o brizi i njezi za bebu i ona će se prodavati, ali je pitanje kako ti savjeti dugoročno utječu na zdravlje djeteta ukoliko ih se roditelji pridržavaju. Posebno se to odnosi na savjete vezane za spavanje i hranjenje, gdje se uvode razni "treninzi" za bebe, a samo kako bi se roditeljima olakšao posao. Međutim, stručnjaci kažu da je normalno da se beba budi, da joj se mijenjaju rutine spavanja, da prolazi kroz razvojne skokove koji mogu značiti više ili manje sna. Svaka beba ima svoj ritam i u vezi hranjenja. Normalno je da neke bebe žele da ih se češće hrani, neke će prespavati noć bez da su pile mlijeko ili dojile. Nema strogih pravila i najgore je nametati bebama rutine i programe samo zato što tako piše u nekoj knjizi, a nije provjereno.</para>
<para>Beba želi da roditelji slijede njezine potrebe i tempo, a kako bi izgradili povezanost i kako bi se beba osjećala sigurno i zadovoljno.
</para>
<heading4>Napetost i manjak samopouzdanja kod majki</heading4>
<para>
Novo istraživanje pratilo je 354 majke s bebama do godinu dana starosti koje su se oslanjale na savjete iz knjiga o njezi bebe u kojima im je preporučeno da se drže strogih i pravilnih rutina s bebom. Više od 53% mama osjećalo se napeto i nervozno nakon čitanja tih knjiga, 47% mama smatralo je da ih knjige vode na krivi put i zavaravaju, a 35,5% bilo je zbunjeno savjetima koje su pročitale. Oko 16% mama se nakon čitanja knjiga osjećalo da su podbacile, da nisu dovoljno dobre i da su neuspješne.
</para>
<para>Čini se kako su mame prozrele poantu i uvidjele da su neke knjige pisane samo kako bi se roditeljima olakšalo bavljenje s bebom i kako roditelji ne bi trebali previše mijenjati svoj način života.</para>
<para>Nešto više od 36% mama izjavilo je da su se osjećale kompetentnijima nakon čitanja knjiga, a 24% je osjetilo olakšanje. No moguće je da su to mame mirnijih, nezahtjevnih i "dobrih" beba, pa kod njih neke rutine prolaze same od sebe.
</para>
<heading4>Nedostatak društvene pomoći i osjećaj izoliranosti</heading4>
<para>
Nekada se za novorođenče brinula cijela zajednica, šira obitelj ili pleme. Danas su roditelji prepušteni sami sebi ili okruženi raznim savjetima i prijedlozima za koje nisu sigurni jesu li točni i provjereni. Roditeljstvo je postalo samotnjačko iskustvo u kojem se svatko snalazi kako zna i umije. Stoga ne čudi da se roditelji okreću knjigama koje im obećavaju više sna, manje stresa i strukturu.</para>
<para>Mnoge buduće mame provode dane same kod kuće, udaljene od ostalih članova obitelji i okreću se onome što im je dostupno - internetu i knjigama. Ne dobivaju podršku u zajednici, obitelji i društvu, a to je ključno ukoliko se želi spriječiti postnatalna depresija, stres i napetost, koji mogu dovesti do krivih odluka vezanih za njegu i brigu o bebi, odnosno utjecati na fizičko i emocionalno zdravlje bebe koja je u najintenzivnijem periodu razvoja.</para>

Knjige i savjeti o njezi i brizi za bebu čine mame napetima i opterećenima? Prva trudnoća. U glavi buduće mame na tisuću je pitanja. Treba se informirati, treba se educirati. Sa svih strana dolaze razni savjeti, ali mnogi su kontradiktorni, previše različiti da bi bili pravilo, a na forumima i na internetu ista je situacija. Na internetu ima na milijune informacija i podataka, ali pitanje je koji su istiniti i točni. Svaka trudnica je drugačija, svaki porod i svaka beba. Stoga ne čudi da mnoge buduće mame posežu za knjigama i najviše im vjeruju. Ipak su te knjige pisali pedijatri, primalje, psiholozi, roditelji i stručnjaci koji su prošli školovanje i praksu te znaju o čemu govore kad podučavaju buduće mame kako brinuti o bebi.
Međutim, postavlja se pitanje da li te knjige mamama doista olakšavaju život s novorođenčetom ili ih čine opterećenima i ostavljaju u sjećaju da su neadekvatne kad se stvari ne odvijaju onako kako piše u knjizi ili kako su se nadale?

Trend pisanja savjeta za mlade mame u formi knjige pokrenuo je američki pedijatar, dr. Benjamin Spock, svojom knjigom "Odgoj i njega djeteta". Prvo izdanje ove knjige izašlo je davne 1946. godine i doživjelo mnoga dopunjena izdanja, a i dan danas se smatra svojevrsnom enciklopedijom roditeljstva, najvažnijom i najpotpunijom knjigom s odgovorima na sva pitanja "friških" roditelja. Nakon njega došli su mnogi drugi autori koji uče i ohrabruju roditelje kako što lakše podnijeti teret roditeljstva.

Nema dokaza da su savjeti učinkoviti

Međutim, nova studija objavljena u stručnom časopisu Early Child Developement and Care otkrila je da majke koje se oslanjaju na savjete iz knjiga i u njima traže pomoć, mnogo češće pokazuju simptome depresije i osjećaju manjak samopouzdanja kao roditelji.

I stručnjaci su sve zabrinutiji zbog poplave novih knjiga i autora sa savjetima za koje ne postoji nikakav dokaz da su učinkoviti, niti da doista pomažu bebama. Danas gotovo svatko može napisati knjigu o brizi i njezi za bebu i ona će se prodavati, ali je pitanje kako ti savjeti dugoročno utječu na zdravlje djeteta ukoliko ih se roditelji pridržavaju. Posebno se to odnosi na savjete vezane za spavanje i hranjenje, gdje se uvode razni "treninzi" za bebe, a samo kako bi se roditeljima olakšao posao. Međutim, stručnjaci kažu da je normalno da se beba budi, da joj se mijenjaju rutine spavanja, da prolazi kroz razvojne skokove koji mogu značiti više ili manje sna. Svaka beba ima svoj ritam i u vezi hranjenja. Normalno je da neke bebe žele da ih se češće hrani, neke će prespavati noć bez da su pile mlijeko ili dojile. Nema strogih pravila i najgore je nametati bebama rutine i programe samo zato što tako piše u nekoj knjizi, a nije provjereno.
Beba želi da roditelji slijede njezine potrebe i tempo, a kako bi izgradili povezanost i kako bi se beba osjećala sigurno i zadovoljno.

Napetost i manjak samopouzdanja kod majki

Novo istraživanje pratilo je 354 majke s bebama do godinu dana starosti koje su se oslanjale na savjete iz knjiga o njezi bebe u kojima im je preporučeno da se drže strogih i pravilnih rutina s bebom. Više od 53% mama osjećalo se napeto i nervozno nakon čitanja tih knjiga, 47% mama smatralo je da ih knjige vode na krivi put i zavaravaju, a 35,5% bilo je zbunjeno savjetima koje su pročitale. Oko 16% mama se nakon čitanja knjiga osjećalo da su podbacile, da nisu dovoljno dobre i da su neuspješne.

Čini se kako su mame prozrele poantu i uvidjele da su neke knjige pisane samo kako bi se roditeljima olakšalo bavljenje s bebom i kako roditelji ne bi trebali previše mijenjati svoj način života.
Nešto više od 36% mama izjavilo je da su se osjećale kompetentnijima nakon čitanja knjiga, a 24% je osjetilo olakšanje. No moguće je da su to mame mirnijih, nezahtjevnih i "dobrih" beba, pa kod njih neke rutine prolaze same od sebe.

Nedostatak društvene pomoći i osjećaj izoliranosti

Nekada se za novorođenče brinula cijela zajednica, šira obitelj ili pleme. Danas su roditelji prepušteni sami sebi ili okruženi raznim savjetima i prijedlozima za koje nisu sigurni jesu li točni i provjereni. Roditeljstvo je postalo samotnjačko iskustvo u kojem se svatko snalazi kako zna i umije. Stoga ne čudi da se roditelji okreću knjigama koje im obećavaju više sna, manje stresa i strukturu.
Mnoge buduće mame provode dane same kod kuće, udaljene od ostalih članova obitelji i okreću se onome što im je dostupno - internetu i knjigama. Ne dobivaju podršku u zajednici, obitelji i društvu, a to je ključno ukoliko se želi spriječiti postnatalna depresija, stres i napetost, koji mogu dovesti do krivih odluka vezanih za njegu i brigu o bebi, odnosno utjecati na fizičko i emocionalno zdravlje bebe koja je u najintenzivnijem periodu razvoja. Jelena Kovačić 

citanje zena knjige pixabay

Knjige i savjeti o njezi i brizi za bebu čine mame napetima i opterećenima?

<para>Zdravstveni djelatnici savjetovat će sljedeće: žene koje boluju od dijabetesa imaju veću šansu imati i zdravu trudnoću ako se za nju pripreme, odnosno zdravo jedu, bave se fizičkim aktivnostima i uredno provjeravaju svoj šećer. Drugim riječima, i prije samog začeća potrebno je uvesti zdrave navike i kontrolirati razine šećera u krvi.</para>
<para>Naime, ako opće zdravlje i razine šećera nisu u dobrom stanju prije začeća, mogu se pojaviti ozbiljne komplikacije. One uključuju visoki krvni tlak (opasno stanje poznato i kao 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/preeklampsija-ozbiljni-trudnicki-poremecaj-na-koji-treba-odmah-reagirati/">preeklampsija</ulink>
 ), hitni carski rez zbog veličine bebe, više infekcija i pogoršanje postojećih simptoma dijabetesa. Najgori ishod koji se također može dogoditi je pobačaj ili čak mrtvorođenje.</para>
<para>Vrlo važno je provjeravati šećer u krvi od samog začeća, odnosno dok još samo postoji mogućnost za trudnoću. Naime, još i prije nego test pokaže da je žena trudna, kod fetusa se počinju razvijati vitalni organi u tim prvim tjednima trudnoće.
</para>
<heading2>Što učiniti prije začeća, odnosno trudnoće?</heading2>
<para>
Ako bolujete od dijabetesa a želite postati majka, uravnotežite prehranu, budite aktivni, ali i tražite sve moguće savjete od svog liječnika. Tu su i razne dijabetičke udruge koje pružaju savjete i podršku, a pronaći ih možete na stranicama Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga (<ulink url="https://www.dijabetes.hr/">www.dijabetes.hr</ulink>).</para>
<para>Ono što liječnici preporučuju prije trudnoće, je da glukoza u krvi bude između 70 i 100 miligrama po decilitru prije obroka i ispod 140 mg/dL dva sata nakon jela. Hemoglobin A1C trebao bi biti 7 posto ili niže, ali najtočniji savjet dat će vam vaš endokrinolog s obzirom na vašu dijagnozu i ostale zdravstvene implikacije.
</para>
<para>Tijekom trudnoće, optimalne razine šećera su 60 do 90 mg/dL nakon buđenja i jela, ispod 105 mg/dL prije ručka i ispod 120 mg/dL dva sata nakon jela. Stoga je redovito mjerenje vrlo važno, jer svako značajno odskakanje od ovih vrijednosti zahtijeva brze konzultacije s liječnikom.
</para>
<heading2>Ključna je uravnotežena i kvalitetna prehrana</heading2>
<para>
I inače je u trudnoći vrlo važna prehrana, to znamo, no kod žena s dijabetesom ona nema samo funkciju zdravo hraniti bebu, već mamu i bebu držati izvan opasnosti od teških zdravstvenih komplikacija. Kada imate dijabetes i trudnica ste, važno je da ne preskačete obroke, ali nije dobro ni prejedati se. Najvažnije je unositi zdrave ugljikohidrate. To znači izbjegavati procesuirane i umjetno stvorene šećere (keksi, grickalice, corn flakes, sokovi...), a unositi kompleksne prirodne ugljikohidrate iz voća, povrća i žitarica te zdrave masnoće iz avokada, sjemenki i orašastih plodova.
</para>
<heading2>Vježbajte ako vam liječnik daje dozvolu</heading2>
<para>
Vježbanje će vam pomoći da dobijete na snazi i izdržljivosti te lakše podnesete trudnoću i porod. Preporučeno je vježbati 30 minuta, pet dana u tjednu, no ako ne možete držati taj ritam, smanjite na 10-15 minuta dnevno. Odlična vježba je i šetnja, odnosno hodanje. No prije bilo kakvog vježbanja, iznimno je važno da se posavjetujete sa svojim liječnikom i da slušate svoje tijelo. Ako mu treba više odmora i ležanja, nemojte se forsirati ili u aktivnosti krenite postepeno. Doslovno po pet minuta dnevno.
</para>
<heading2>Posavjetujte se s liječnikom oko lijekova</heading2>
<para>
Govoreći općenito, većinu lijekova koje ste uzimali prije trudnoće, vjerojatno ćete moći uzimati i tijekom trudnoće. Ono što se često događa u trudnoći, je da se poveća otpornost inzulina i tu će svakako trebati neke korekcije u terapijama. Iznimno je važno da se oko svega posavjetujete s liječnikom oko obavezne terapije, ali i oko dodataka prehrani i biljnim suplementima koje namjeravate uzimati tijekom trudnoće.</para>
<para>Ista pravila vrijede i za gestacijski ili trudnički dijabetes koji se javlja samo u trudnoći i obično se povlači nakon poroda.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/trudnicki-dijabetes-prevencija-moze-poceti-godinama-prije-samog-zaceca/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para> </para>

Kod žena s dijabetesom najvažnija je dobra priprema za trudnoću Žene koje boluju od dijabetesa žele se unaprijed informirati o opasnostima koje ih eventualno očekuju u trudnoći i kako će taj poremećaj metabolizma šećera utjecati na njihovu bebu. Zdravstveni djelatnici savjetovat će sljedeće: žene koje boluju od dijabetesa imaju veću šansu imati i zdravu trudnoću ako se za nju pripreme, odnosno zdravo jedu, bave se fizičkim aktivnostima i uredno provjeravaju svoj šećer. Drugim riječima, i prije samog začeća potrebno je uvesti zdrave navike i kontrolirati razine šećera u krvi.
Naime, ako opće zdravlje i razine šećera nisu u dobrom stanju prije začeća, mogu se pojaviti ozbiljne komplikacije. One uključuju visoki krvni tlak (opasno stanje poznato i kao 
      preeklampsija
   ), hitni carski rez zbog veličine bebe, više infekcija i pogoršanje postojećih simptoma dijabetesa. Najgori ishod koji se također može dogoditi je pobačaj ili čak mrtvorođenje.
Vrlo važno je provjeravati šećer u krvi od samog začeća, odnosno dok još samo postoji mogućnost za trudnoću. Naime, još i prije nego test pokaže da je žena trudna, kod fetusa se počinju razvijati vitalni organi u tim prvim tjednima trudnoće.

Što učiniti prije začeća, odnosno trudnoće?

Ako bolujete od dijabetesa a želite postati majka, uravnotežite prehranu, budite aktivni, ali i tražite sve moguće savjete od svog liječnika. Tu su i razne dijabetičke udruge koje pružaju savjete i podršku, a pronaći ih možete na stranicama Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga (www.dijabetes.hr).
Ono što liječnici preporučuju prije trudnoće, je da glukoza u krvi bude između 70 i 100 miligrama po decilitru prije obroka i ispod 140 mg/dL dva sata nakon jela. Hemoglobin A1C trebao bi biti 7 posto ili niže, ali najtočniji savjet dat će vam vaš endokrinolog s obzirom na vašu dijagnozu i ostale zdravstvene implikacije.

Tijekom trudnoće, optimalne razine šećera su 60 do 90 mg/dL nakon buđenja i jela, ispod 105 mg/dL prije ručka i ispod 120 mg/dL dva sata nakon jela. Stoga je redovito mjerenje vrlo važno, jer svako značajno odskakanje od ovih vrijednosti zahtijeva brze konzultacije s liječnikom.

Ključna je uravnotežena i kvalitetna prehrana

I inače je u trudnoći vrlo važna prehrana, to znamo, no kod žena s dijabetesom ona nema samo funkciju zdravo hraniti bebu, već mamu i bebu držati izvan opasnosti od teških zdravstvenih komplikacija. Kada imate dijabetes i trudnica ste, važno je da ne preskačete obroke, ali nije dobro ni prejedati se. Najvažnije je unositi zdrave ugljikohidrate. To znači izbjegavati procesuirane i umjetno stvorene šećere (keksi, grickalice, corn flakes, sokovi...), a unositi kompleksne prirodne ugljikohidrate iz voća, povrća i žitarica te zdrave masnoće iz avokada, sjemenki i orašastih plodova.

Vježbajte ako vam liječnik daje dozvolu

Vježbanje će vam pomoći da dobijete na snazi i izdržljivosti te lakše podnesete trudnoću i porod. Preporučeno je vježbati 30 minuta, pet dana u tjednu, no ako ne možete držati taj ritam, smanjite na 10-15 minuta dnevno. Odlična vježba je i šetnja, odnosno hodanje. No prije bilo kakvog vježbanja, iznimno je važno da se posavjetujete sa svojim liječnikom i da slušate svoje tijelo. Ako mu treba više odmora i ležanja, nemojte se forsirati ili u aktivnosti krenite postepeno. Doslovno po pet minuta dnevno.

Posavjetujte se s liječnikom oko lijekova

Govoreći općenito, većinu lijekova koje ste uzimali prije trudnoće, vjerojatno ćete moći uzimati i tijekom trudnoće. Ono što se često događa u trudnoći, je da se poveća otpornost inzulina i tu će svakako trebati neke korekcije u terapijama. Iznimno je važno da se oko svega posavjetujete s liječnikom oko obavezne terapije, ali i oko dodataka prehrani i biljnim suplementima koje namjeravate uzimati tijekom trudnoće.
Ista pravila vrijede i za gestacijski ili trudnički dijabetes koji se javlja samo u trudnoći i obično se povlači nakon poroda.

   
      
   

  Jelena Kovačić 

trudnica jesen pixabay

Kod žena s dijabetesom najvažnija je dobra priprema za trudnoću

<para>. Iako smo to gledali u američkim filmovima, događa se i u stvarnosti da odrasli, kada postanu roditelji, preko svoje djece žele ostvariti sportske ambicije i snove. To znači da od malih nogu djecu guraju u "svoj" sport. Neka djeca to prihvate i, dapače, ostvaruju vrlo dobre rezultate, uživaju i žele tome posvetiti puno vremena, no neki neće uspjeti jer jednostavno nisu naslijedili taj gen.</para>
<para>Djeca se sve ranije upisuju u sportske škole ili grupe. Vježbanje ima vrlo važne i korisne utjecaje na djetetov rast i razvoj, no guranje djece u sport iz krivih razloga i pod svaku cijenu utječe na njihov emocionalni razvoj. Isto tako, ono narušava vezu na relaciji roditelj-dijete, a ima negativan utjecaj i na roditelja.</para>
<para>S jedne strane, dijete je pod pritiskom da mora ostvariti očekivane rezultate, što je veliki teret ukoliko i samo nije pasionirano vezano za taj sport (ili sport općenito). Očekivanja roditelja koja se teško ispunjavaju mogu u djetetu izazvati probleme sa samopouzdanjem. S obzirom da se radi o njihovom djetetu, roditelji ponekad ne vide objektivno i realno mogućnosti svog djeteta, pa ga mogu pritiskati sve jače i jače te ga forsirati da se natječe. Kada se unatoč trudu nagomila niz poraza, za dijete je to ponižavajuće i u njemu se počinju gomilati stres, napetost, nezadovoljstvo. Dijete također može razviti negativnu sliku o sebi zbog toga što nije ispunilo očekivanja i nije dovoljno dobro.</para>
<para>Umjesto da se sportom kultivira zdravo samopouzdanje, u ovom slučaju odgaja se dijete koje je samo poslušno i koje se trudi zbog roditelja a ne zbog sebe te u sebi ne nalazi dovoljno kapaciteta da kroz sport raste kao osoba.</para>
<para>Iz istih razloga, umjesto da napreduje u cjelokupnom razvoju, prisilno sudjelovanje u natjecanjima može spriječiti dijete da uživa u samoj sportskoj aktivnosti. Dijete gubi želju za uspjehom i pod povećanim je rizikom od ozljeda. Isto tako, dijete može početi negativno gledati na sport i izgubiti interes za natjecanjima i kretanjem općenito. Dijete više jednostavno ne vidi mnoge pozitivne aspekte povezane sa zdravim sudjelovanjem u sportskim aktivnostima. Guranje djeteta u stalna natjecanja također može spriječiti dijete da uči upravljati svojim životom i, naravno, prirodno razvijati interese za neke druge aktivnosti. Ti čimbenici mogu oštetiti cijelokupno zdravlje i produktivnost djeteta i zaustaviti urođenu djetetovu kreativnost.
</para>
<para>I na kraju, dijete se može jednog dana probuditi i shvatiti da nije sretno i da za to krivi isključivo roditelje. Odnos će biti narušen i dijete više neće s roditeljem dijeliti svoje potrebe, želje i razmišljanja. Time se onemogućava otvorena komunikacija između roditelja i djeteta.
Ako dijete ne može otvoreno razgovarati s roditeljima, ono će zadržavati svoje osjećaje u sebi ili se emocionalno pouzdati u vršnjake koji nemaju uvijek na umu ono što je u najboljem interesu djeteta.</para>
<para>A roditelji? I oni će na kraju biti nesretni. Svoj san neće ostvariti, vrijeme neće moći vratiti, a ostat će im i taj gorak okus u ustima da im dijete nakon svega uopće nije sretno. Stoga je pametno ponuditi djetetu opcije. Ako je ono rođeni atleta, s velikim veseljem uključit će se u sportove i neće biti problema. Ali ako je ono zaintersirano za neke druge stvari, neka sport bude obavezna rekreacija i zabava, a roditelji neka ipak slušaju koje su njegove potrebe te ga s jednakim sportskim žarom trebaju podržavati u području koje njega ili nju zanima. To je recept za emocionalno i fizički zdravo dijete i dugoročno dobar odnos svih članova obitelji.</para>

Što se događa kad roditelji preko djece žele ostvariti svoje sportske ambicije i snove? Uspjeti u sportu iznimno je teško. Većina dođe jako blizu, ali samo rijetki uspiju biti upisani u povijest. Ljubav prema sportu općenito ili prema nekom određenom sportu, ipak traje cijeli život . Iako smo to gledali u američkim filmovima, događa se i u stvarnosti da odrasli, kada postanu roditelji, preko svoje djece žele ostvariti sportske ambicije i snove. To znači da od malih nogu djecu guraju u "svoj" sport. Neka djeca to prihvate i, dapače, ostvaruju vrlo dobre rezultate, uživaju i žele tome posvetiti puno vremena, no neki neće uspjeti jer jednostavno nisu naslijedili taj gen.
Djeca se sve ranije upisuju u sportske škole ili grupe. Vježbanje ima vrlo važne i korisne utjecaje na djetetov rast i razvoj, no guranje djece u sport iz krivih razloga i pod svaku cijenu utječe na njihov emocionalni razvoj. Isto tako, ono narušava vezu na relaciji roditelj-dijete, a ima negativan utjecaj i na roditelja.
S jedne strane, dijete je pod pritiskom da mora ostvariti očekivane rezultate, što je veliki teret ukoliko i samo nije pasionirano vezano za taj sport (ili sport općenito). Očekivanja roditelja koja se teško ispunjavaju mogu u djetetu izazvati probleme sa samopouzdanjem. S obzirom da se radi o njihovom djetetu, roditelji ponekad ne vide objektivno i realno mogućnosti svog djeteta, pa ga mogu pritiskati sve jače i jače te ga forsirati da se natječe. Kada se unatoč trudu nagomila niz poraza, za dijete je to ponižavajuće i u njemu se počinju gomilati stres, napetost, nezadovoljstvo. Dijete također može razviti negativnu sliku o sebi zbog toga što nije ispunilo očekivanja i nije dovoljno dobro.
Umjesto da se sportom kultivira zdravo samopouzdanje, u ovom slučaju odgaja se dijete koje je samo poslušno i koje se trudi zbog roditelja a ne zbog sebe te u sebi ne nalazi dovoljno kapaciteta da kroz sport raste kao osoba.
Iz istih razloga, umjesto da napreduje u cjelokupnom razvoju, prisilno sudjelovanje u natjecanjima može spriječiti dijete da uživa u samoj sportskoj aktivnosti. Dijete gubi želju za uspjehom i pod povećanim je rizikom od ozljeda. Isto tako, dijete može početi negativno gledati na sport i izgubiti interes za natjecanjima i kretanjem općenito. Dijete više jednostavno ne vidi mnoge pozitivne aspekte povezane sa zdravim sudjelovanjem u sportskim aktivnostima. Guranje djeteta u stalna natjecanja također može spriječiti dijete da uči upravljati svojim životom i, naravno, prirodno razvijati interese za neke druge aktivnosti. Ti čimbenici mogu oštetiti cijelokupno zdravlje i produktivnost djeteta i zaustaviti urođenu djetetovu kreativnost.

I na kraju, dijete se može jednog dana probuditi i shvatiti da nije sretno i da za to krivi isključivo roditelje. Odnos će biti narušen i dijete više neće s roditeljem dijeliti svoje potrebe, želje i razmišljanja. Time se onemogućava otvorena komunikacija između roditelja i djeteta.
Ako dijete ne može otvoreno razgovarati s roditeljima, ono će zadržavati svoje osjećaje u sebi ili se emocionalno pouzdati u vršnjake koji nemaju uvijek na umu ono što je u najboljem interesu djeteta.
A roditelji? I oni će na kraju biti nesretni. Svoj san neće ostvariti, vrijeme neće moći vratiti, a ostat će im i taj gorak okus u ustima da im dijete nakon svega uopće nije sretno. Stoga je pametno ponuditi djetetu opcije. Ako je ono rođeni atleta, s velikim veseljem uključit će se u sportove i neće biti problema. Ali ako je ono zaintersirano za neke druge stvari, neka sport bude obavezna rekreacija i zabava, a roditelji neka ipak slušaju koje su njegove potrebe te ga s jednakim sportskim žarom trebaju podržavati u području koje njega ili nju zanima. To je recept za emocionalno i fizički zdravo dijete i dugoročno dobar odnos svih članova obitelji. Jelena Kovačić 

nogomet djecak pixabay

Što se događa kad roditelji preko djece žele ostvariti svoje sportske ambicije i snove?

<para>Nerijetko se svađe događaju pred djecom, pa se mnogi roditelji pitaju kako te svađe utječu na dobrobit mališana Odgovor na to mogu dati istraživanja, a najnovije kaže da nije bitno zašto se svađaju, već je najvažnije kako se partneri svađaju, odnosno kako se snose u konfliktnim situacijama. Znanstvenici sa <emphasis>Sveučilišta u Arizoni</emphasis> pručavali su konfliktne situacije među partnerima u više faza. Prvo istraživanje provedeno još za vrijeme trudnoće, a zadnje kad su djeca napunila tri godine.</para>
<para>Rezultati, koji će biti objavljeni u stručnom časopisu <emphasis>Journal of Family Psychology</emphasis>, pokazali su da "konstruktivne" svađe mogu čak biti i korisne i poučne, dok "destruktivne" svađe utječu negativno na emocionalni život djece u smislu da im uništavaju osjećaj sigurnosti.
</para>
<para>Ovo istraživanje poklapa se i s nekim prethodnim studijama o obiteljskim konfliktima. Djeca su vrlo osjetljiva na znakove ljutnje i na ono što smatraju prijetećom situacijom za svoju sigurnost. Pa kad na licima roditelja vide ekspresije ljutnje ili čuju vikanje i prijetnje ili pak kod jednog roditelja vide i osjete strah, to potkopava njihov osjećaj emocionalne sigurnosti. Ne samo da se djeca osjećaju uplašeno, već oni koji bi ih trebali utješiti, njihovi roditelji, nisu dostupni da to učine jer su zapeli u svojoj frustraciji. To je dodatna prijetnja djetetu, jer osim straha za roditelje, ona ne dobivaju potrebnu utjehu, smirenje i osjećaj sigurnosti. Djeca ne znaju da je to samo prolazna svađa. U njihovim glavicama destruktivna svađa ravna je katastrofi, jer djeca žive u trenutku i ne projiciraju konflikt kao nešto što će proći i sve se vratiti na staro.
</para>
<heading2>Konstruktivni nasuprot destruktivnom konfliktu</heading2>
<para>
Što se točno misli pod konstruktivnim i destruktivnim konfliktom? I kako uopće znati, usred svađe i rasprave, da li se svađamo "na ispravan način"?</para>
<para>Konstruktivni konflikt podrazumijeva strategiju u kojoj se drugoga ne čini bijesnim ili još frustriranijim, a djecu ne čini uplašenima. U konstruktivnoj svađi parovi vode smirenu diskusiju koja je usmjerena na rješavanje problema. U konstruktivnoj svađi svatko podjednako izlaže i podjednako sluša. Obje strane imaju za cilj pronaći rješenje i razriješiti konflikt. Kod ovakvih svađa fokus je na problemu, a ne na drugoj osobi. Nema preuveličavanja, vrijeđanja, nepoštivanja i povrjeđivanja, već se traži neki kompromis. Konflikt završava izražavanjem privrženosti i topline.</para>
<para>U destruktivnim svađama dijete osjeća veliku nesigurnost i prijetnju jer svjedoči: izražavanju velikog bijesa, verbalnoj ili fizičkoj agresivnosti, ponižavanju među partnerima, bacanju stvari ili lupanju vratima, suzama, strahu na licu jednog ili oba roditelja, prijetnjama i sličnim negativnim ponašanjima.</para>
<para>Najgora destruktivna svađa je ona u čije se središte stavlja dijete i kod koje se od djeteta očekuje da odabere stranu, presudi ili osudi jednog roditelja.
</para>
<heading2>Posljedice izloženosti destruktivnim svađama</heading2>
<para>
Djeca koja su konstantno izložena destruktivnim svađama imaju velikih poteškoća opustiti se i osjećati sigurno, a to ima veliki utjecaj na njihovo zdravlje, obrazovanje i sposobnost da sami grade zdrave odnose. Emocionalna sigurnost je osnovna ljudska potreba. Ako je dijete zabrinuto za svoju emocionalnu sigurnost, ono se ne može do kraja opustiti i fokusirati na učenje, druženje, igranje, pravila i sl. Kad se osoba osjeća sigurno, ona je i najotvorenija za učenje i druženje. Stalna napetost uzima danak na emocionalnu stabilnost djeteta i to dugoročno.</para>
<para>Djeca koja su duže vrijeme izložena destruktivnim svađama poduzet će obrambene mjere da si pomognu: izvodit će razne nepodopštine kako bi roditelje odvratili od svađa i njihovih konflikata. Neka djeca će se skrivati, bježati ili pokrivati oči i uši rukama dok se roditelji svađaju. Neka djece pokušat će se i umiješati, ma koliko malena bila, te će pokušati posredovati u rješenju konflikta, no za to nemaju kapaciteta, znanja ni zrelosti. Neka djeca željet će u konfliktu biti nevidljiva, pa će šutjeti i stisnuti se negdje gdje ih roditelji neće moći umiješati u svađu. U svakom slučaju, izloženost destruktivnim svađama u djetetu stvara intenzivnu napetost, tugu i bol.
</para>
<heading2>Je li bolje uopće se ne svađati pred djecom?</heading2>
<para>
Neki roditelji smatraju da su svađe općenito loše za djecu i baš nikada se pred njima ne svađaju. Možda je to i zato što nisu sigurni kako će u trenutcima povišenog adrenalina i uzrujanosti reagirati i hoće li moći zadržati konflikt u granicama normalnosti ili će se on pretvoriti u neprijateljski rat.</para>
<para>No istraživači kažu da svađe samo se sebi nisu loše. To je realnost i događa se svima i kad tad dogodit će se i djetetu. Ono što je problematično i što treba izbjegavati kod svađe su - agresivnost, ponižavanje, prijetnje.</para>
<para>Štoviše, izloženost konstruktivnom sukobu zapravo može biti korisno, jer djeca svjedoče kako ljudi upravljaju nesuglasicama, a ta vještina će im dobro doći kada će se i sami naći u sukobu s braćom ili vršnjacima, a jednog dana i s vlastitim partnerima. Dakle, ako želite emotivno zdravo dijete, što manje ga izlažite destruktivnim sukobima. Pokušajte razmirice držati u granicama poštovanja i uvijek budite u prepirkama fokusirani na nalaženje rješenja. Odustanite od optuživanja i koristite formulu: imamo problem, o njemu trebamo razgovarati uz puno poštovanje sugovornika, trebamo reći što nas tišti i saslušati drugu stranu, a potom zajednički predlagati rješenja.</para>

Razlika između konstruktivnih i destruktivnih svađa i njihov utjecaj na dobrobit djeteta Svi parovi imaju nesuglasice koje često rezultiraju prepirkama i svađama. Nerijetko se svađe događaju pred djecom, pa se mnogi roditelji pitaju kako te svađe utječu na dobrobit mališana. Nerijetko se svađe događaju pred djecom, pa se mnogi roditelji pitaju kako te svađe utječu na dobrobit mališana Odgovor na to mogu dati istraživanja, a najnovije kaže da nije bitno zašto se svađaju, već je najvažnije kako se partneri svađaju, odnosno kako se snose u konfliktnim situacijama. Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni pručavali su konfliktne situacije među partnerima u više faza. Prvo istraživanje provedeno još za vrijeme trudnoće, a zadnje kad su djeca napunila tri godine.
Rezultati, koji će biti objavljeni u stručnom časopisu Journal of Family Psychology, pokazali su da "konstruktivne" svađe mogu čak biti i korisne i poučne, dok "destruktivne" svađe utječu negativno na emocionalni život djece u smislu da im uništavaju osjećaj sigurnosti.

Ovo istraživanje poklapa se i s nekim prethodnim studijama o obiteljskim konfliktima. Djeca su vrlo osjetljiva na znakove ljutnje i na ono što smatraju prijetećom situacijom za svoju sigurnost. Pa kad na licima roditelja vide ekspresije ljutnje ili čuju vikanje i prijetnje ili pak kod jednog roditelja vide i osjete strah, to potkopava njihov osjećaj emocionalne sigurnosti. Ne samo da se djeca osjećaju uplašeno, već oni koji bi ih trebali utješiti, njihovi roditelji, nisu dostupni da to učine jer su zapeli u svojoj frustraciji. To je dodatna prijetnja djetetu, jer osim straha za roditelje, ona ne dobivaju potrebnu utjehu, smirenje i osjećaj sigurnosti. Djeca ne znaju da je to samo prolazna svađa. U njihovim glavicama destruktivna svađa ravna je katastrofi, jer djeca žive u trenutku i ne projiciraju konflikt kao nešto što će proći i sve se vratiti na staro.

Konstruktivni nasuprot destruktivnom konfliktu

Što se točno misli pod konstruktivnim i destruktivnim konfliktom? I kako uopće znati, usred svađe i rasprave, da li se svađamo "na ispravan način"?
Konstruktivni konflikt podrazumijeva strategiju u kojoj se drugoga ne čini bijesnim ili još frustriranijim, a djecu ne čini uplašenima. U konstruktivnoj svađi parovi vode smirenu diskusiju koja je usmjerena na rješavanje problema. U konstruktivnoj svađi svatko podjednako izlaže i podjednako sluša. Obje strane imaju za cilj pronaći rješenje i razriješiti konflikt. Kod ovakvih svađa fokus je na problemu, a ne na drugoj osobi. Nema preuveličavanja, vrijeđanja, nepoštivanja i povrjeđivanja, već se traži neki kompromis. Konflikt završava izražavanjem privrženosti i topline.
U destruktivnim svađama dijete osjeća veliku nesigurnost i prijetnju jer svjedoči: izražavanju velikog bijesa, verbalnoj ili fizičkoj agresivnosti, ponižavanju među partnerima, bacanju stvari ili lupanju vratima, suzama, strahu na licu jednog ili oba roditelja, prijetnjama i sličnim negativnim ponašanjima.
Najgora destruktivna svađa je ona u čije se središte stavlja dijete i kod koje se od djeteta očekuje da odabere stranu, presudi ili osudi jednog roditelja.

Posljedice izloženosti destruktivnim svađama

Djeca koja su konstantno izložena destruktivnim svađama imaju velikih poteškoća opustiti se i osjećati sigurno, a to ima veliki utjecaj na njihovo zdravlje, obrazovanje i sposobnost da sami grade zdrave odnose. Emocionalna sigurnost je osnovna ljudska potreba. Ako je dijete zabrinuto za svoju emocionalnu sigurnost, ono se ne može do kraja opustiti i fokusirati na učenje, druženje, igranje, pravila i sl. Kad se osoba osjeća sigurno, ona je i najotvorenija za učenje i druženje. Stalna napetost uzima danak na emocionalnu stabilnost djeteta i to dugoročno.
Djeca koja su duže vrijeme izložena destruktivnim svađama poduzet će obrambene mjere da si pomognu: izvodit će razne nepodopštine kako bi roditelje odvratili od svađa i njihovih konflikata. Neka djeca će se skrivati, bježati ili pokrivati oči i uši rukama dok se roditelji svađaju. Neka djece pokušat će se i umiješati, ma koliko malena bila, te će pokušati posredovati u rješenju konflikta, no za to nemaju kapaciteta, znanja ni zrelosti. Neka djeca željet će u konfliktu biti nevidljiva, pa će šutjeti i stisnuti se negdje gdje ih roditelji neće moći umiješati u svađu. U svakom slučaju, izloženost destruktivnim svađama u djetetu stvara intenzivnu napetost, tugu i bol.

Je li bolje uopće se ne svađati pred djecom?

Neki roditelji smatraju da su svađe općenito loše za djecu i baš nikada se pred njima ne svađaju. Možda je to i zato što nisu sigurni kako će u trenutcima povišenog adrenalina i uzrujanosti reagirati i hoće li moći zadržati konflikt u granicama normalnosti ili će se on pretvoriti u neprijateljski rat.
No istraživači kažu da svađe samo se sebi nisu loše. To je realnost i događa se svima i kad tad dogodit će se i djetetu. Ono što je problematično i što treba izbjegavati kod svađe su - agresivnost, ponižavanje, prijetnje.
Štoviše, izloženost konstruktivnom sukobu zapravo može biti korisno, jer djeca svjedoče kako ljudi upravljaju nesuglasicama, a ta vještina će im dobro doći kada će se i sami naći u sukobu s braćom ili vršnjacima, a jednog dana i s vlastitim partnerima. Dakle, ako želite emotivno zdravo dijete, što manje ga izlažite destruktivnim sukobima. Pokušajte razmirice držati u granicama poštovanja i uvijek budite u prepirkama fokusirani na nalaženje rješenja. Odustanite od optuživanja i koristite formulu: imamo problem, o njemu trebamo razgovarati uz puno poštovanje sugovornika, trebamo reći što nas tišti i saslušati drugu stranu, a potom zajednički predlagati rješenja. Jelena Kovačić 

Quarrel of parents

Razlika između konstruktivnih i destruktivnih svađa i njihov utjecaj na dobrobit djeteta

<para>Kod djece vrtićke dobi vodene kozice su jedna od najčešćih zaraznih bolesti, koja se uglavnom javlja između 1. i 7.godine i obično prođe bez posljedica. Budući da se vrlo lako prenosi i da za nju postoji velika sklonost kod osoba koje ju još nisu preboljele, ova se zarazna bolest najčešće javlja u epidemijama, osobito u dječjim ustanovama kao što su jaslice, vrtići, škole, te dječji odjeli u bolnicama. No, komplikacije nisu isključene, pogotovo kad se vodene kozice jave kod odraslih osoba, pa je obavezno kontaktirati liječnika.    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Simptomi bolesti
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodene kozice uzrokuje virus varicella-zoster iz porodice herpes virusa. Izvor zaraze je isključivo zaražena osoba. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem i neposrednim dodirom s oboljelom osobom  koji luči virus u sekretu dišnih putova i u sadržaju mjehurića na koži. Bolest počinje općim, nespecifičnim simptomima koji ne upućuju na to koja će se bolest razviti. Dijete se može loše osjećati, imati glavobolju, slabiji apetit, moguća je i povišena  temperatura, te imati poteškoće vezane uz dišne putove.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Tek izbijanjem osipa u vidu mjehurića, može se postaviti dijagnoza. Osip obično najprije izbije po glavi i iza uha, nakon nekoliko dana i po trbuhu, leđima, rukama i nogama, a sve to prati povećanje limfnih čvorova. Dok izbija osip može se pojaviti povišena temperatura, glavobolja, a obično je izražen i jači svrbež kože. Bolest traje od 7 do 10 dana. Od kontakta sa zaraženom osobom pa do pojave bolesti potrebno je obično 14 dana. Roditelji i djeca svakako bi se trebali pridržavati uputa liječnika i iz kuće ne izlaziti barem sedam dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Doživotna zaštita  
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodene kozice ne ostavljaju ožiljke, osim ako se kraste ne inficiraju ili ih dijete stalno guli. Obično treba 6-12 mjeseci da se koža oporavi i vrati u prijašnji izgled. Preboljele vodene kozice ostavljaju trajni imunitet, pa zdrave osobe ne obolijevaju dvaput. No, nakon preboljenih vodenih kozica, virus ostaje trajno prisutan, pa zbog određenih imunoloških promjena u organizmu virus se može ponovno u jednom trenutku aktivirati. Reaktivacija virusa se očituje kao herpes zoster, koji se pojavljuje sporadično, pretežno kod osoba starije dobi. Ipak može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi pa i u najmlađoj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Moguće komplikacije
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao i kod svake druge bolesti, i kod vodenih kozica postoji mogućnost komplikacija, od razvoja sekundarne bakterijske infekcije, pa sve do bolesti mozga, pa je preporuka liječnika da se vodene kozice shvate ozbiljno. Djeca mlađa od godine dana, posebno novorođenčad majki koje nisu preboljele vodene kozice, kao i adolescenti i odrasli mogu imati teži oblik bolesti s većim rizikom za nastanak komplikacija. Komplikacije mogu biti uzrokovane lokacijom i težim promjenama na koži, te zahvaćanjem drugih organa i sustava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodene kozice često se mogu javiti i u kombinaciji s drugim zaraznim bolestima. Najčešća je kombinacija vodenih kozica i šarlaha. Ta kombinacija nepovoljno utječe na tijek bolesti jer vodene kozice pod utjecajem šarlaha naginju gnojenju, a šarlah se češće pod utjecajem kozica komplicira upalom bubrega.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Terapija
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodene kozice treba liječiti simptomatski nastojeći smanjiti rizik od komplikacija, osobito od bakterijskih infekcija. To znači da treba paziti na čistoću tijela i posteljine, izbjegavati dodirivanje oštećene kože. Paracetamol se daje djetetu ako ima temperaturu iznad 38°C. Ne smijete djetetu dati aspirin ili andol jer se može razviti Reyeov sindrom (oštećenje jetara, mozga i bubrega). U prevenciji ili sprečavanju širenja vodenih kozica najvažnije je bolesno dijete izolirati. To je osobito važno u bolnicama i dječjim ustanovama zbog visoke infektivnosti i kapljičnog prijenosa virusa i opasnosti za druge rizične bolesnike, zaposlenike i posjetitelje. Djecu treba izolirati barem 7 dana od početka osipa, odnosno za vrijeme stvaranja i trajanja mjehurića.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Serološki test
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Praksa pokazuje da odrasli mogu vodene kozice dobiti i nakon 40 godine, ali ipak rjeđe. Vodene kozice su veći problem za odrasle jer kod njih isti virus obično izaziva bolest herpes zoster. Svi koji nisu sigurni jesu li imali vodene kozice, mogu to provjeriti krvnim testom. Provjeravanje postojanja protutijela protiv virusa vodenih kozica može se učiniti serološkim testiranjem u mikrobiološkom laboratoriju, u Odjelu za virusologiju u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo Zagreb.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Cijepljenje protiv vodenih kozica
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cijepljenje protiv vodenih kozica sprečava pojavljivanje bolesti. Većina cijepljene djece neće se zaraziti vodenim kozicama. Ako se takvo dijete i zarazi, kod njega će bolest proteći vrlo blago i puno će se brže oporaviti. No, cijepljenje protiv vodenih kozica se preporuča samo za rizične skupine. U tom slučaju, u dobi od 12 mjeseci do 13. godine života daje se jedna doza cjepiva, a osobama starijim od 13 godina dvije doze cjepiva u razmaku od 6 do 10 tjedana. U tom slučaju cjepivo je na teret HZZO-a. a ostali cjepivo plaćaju sami. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Neka djeca ne smiju se cijepiti protiv vodenih kozica. Djeca koja su ikada prije u životu imala alergijsku reakciju na želatinu, antibiotik neomicin ili za one koji se cijepe s dvije doze na prethodnu dozu cjepiva protiv vodenih kozica, ne smiju se cijepiti. Trudnice se ne smiju cijepiti, a žena cijepljena protiv vodenih kozica treba pričekati tri mjeseca prije nego zatrudni. Ne smiju se cijepiti djeca koja imaju oslabljen imunološki sustav.</para>

Vodene kozice - koji su simptomi i kako ih liječiti? I odrasli mogu dobiti vodene kozice, ali ipak rjeđe nego djeca Kod djece vrtićke dobi vodene kozice su jedna od najčešćih zaraznih bolesti, koja se uglavnom javlja između 1. i 7.godine i obično prođe bez posljedica. Budući da se vrlo lako prenosi i da za nju postoji velika sklonost kod osoba koje ju još nisu preboljele, ova se zarazna bolest najčešće javlja u epidemijama, osobito u dječjim ustanovama kao što su jaslice, vrtići, škole, te dječji odjeli u bolnicama. No, komplikacije nisu isključene, pogotovo kad se vodene kozice jave kod odraslih osoba, pa je obavezno kontaktirati liječnika.    
   
   Simptomi bolesti
   
   
Vodene kozice uzrokuje virus varicella-zoster iz porodice herpes virusa. Izvor zaraze je isključivo zaražena osoba. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem i neposrednim dodirom s oboljelom osobom  koji luči virus u sekretu dišnih putova i u sadržaju mjehurića na koži. Bolest počinje općim, nespecifičnim simptomima koji ne upućuju na to koja će se bolest razviti. Dijete se može loše osjećati, imati glavobolju, slabiji apetit, moguća je i povišena  temperatura, te imati poteškoće vezane uz dišne putove.
   
Tek izbijanjem osipa u vidu mjehurića, može se postaviti dijagnoza. Osip obično najprije izbije po glavi i iza uha, nakon nekoliko dana i po trbuhu, leđima, rukama i nogama, a sve to prati povećanje limfnih čvorova. Dok izbija osip može se pojaviti povišena temperatura, glavobolja, a obično je izražen i jači svrbež kože. Bolest traje od 7 do 10 dana. Od kontakta sa zaraženom osobom pa do pojave bolesti potrebno je obično 14 dana. Roditelji i djeca svakako bi se trebali pridržavati uputa liječnika i iz kuće ne izlaziti barem sedam dana.
   
   Doživotna zaštita  
   
   
Vodene kozice ne ostavljaju ožiljke, osim ako se kraste ne inficiraju ili ih dijete stalno guli. Obično treba 6-12 mjeseci da se koža oporavi i vrati u prijašnji izgled. Preboljele vodene kozice ostavljaju trajni imunitet, pa zdrave osobe ne obolijevaju dvaput. No, nakon preboljenih vodenih kozica, virus ostaje trajno prisutan, pa zbog određenih imunoloških promjena u organizmu virus se može ponovno u jednom trenutku aktivirati. Reaktivacija virusa se očituje kao herpes zoster, koji se pojavljuje sporadično, pretežno kod osoba starije dobi. Ipak može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi pa i u najmlađoj.
   
   Moguće komplikacije
   
   
Kao i kod svake druge bolesti, i kod vodenih kozica postoji mogućnost komplikacija, od razvoja sekundarne bakterijske infekcije, pa sve do bolesti mozga, pa je preporuka liječnika da se vodene kozice shvate ozbiljno. Djeca mlađa od godine dana, posebno novorođenčad majki koje nisu preboljele vodene kozice, kao i adolescenti i odrasli mogu imati teži oblik bolesti s većim rizikom za nastanak komplikacija. Komplikacije mogu biti uzrokovane lokacijom i težim promjenama na koži, te zahvaćanjem drugih organa i sustava.
   
Vodene kozice često se mogu javiti i u kombinaciji s drugim zaraznim bolestima. Najčešća je kombinacija vodenih kozica i šarlaha. Ta kombinacija nepovoljno utječe na tijek bolesti jer vodene kozice pod utjecajem šarlaha naginju gnojenju, a šarlah se češće pod utjecajem kozica komplicira upalom bubrega.
   
   Terapija
   
   
Vodene kozice treba liječiti simptomatski nastojeći smanjiti rizik od komplikacija, osobito od bakterijskih infekcija. To znači da treba paziti na čistoću tijela i posteljine, izbjegavati dodirivanje oštećene kože. Paracetamol se daje djetetu ako ima temperaturu iznad 38°C. Ne smijete djetetu dati aspirin ili andol jer se može razviti Reyeov sindrom (oštećenje jetara, mozga i bubrega). U prevenciji ili sprečavanju širenja vodenih kozica najvažnije je bolesno dijete izolirati. To je osobito važno u bolnicama i dječjim ustanovama zbog visoke infektivnosti i kapljičnog prijenosa virusa i opasnosti za druge rizične bolesnike, zaposlenike i posjetitelje. Djecu treba izolirati barem 7 dana od početka osipa, odnosno za vrijeme stvaranja i trajanja mjehurića.
   
   Serološki test
   
   
Praksa pokazuje da odrasli mogu vodene kozice dobiti i nakon 40 godine, ali ipak rjeđe. Vodene kozice su veći problem za odrasle jer kod njih isti virus obično izaziva bolest herpes zoster. Svi koji nisu sigurni jesu li imali vodene kozice, mogu to provjeriti krvnim testom. Provjeravanje postojanja protutijela protiv virusa vodenih kozica može se učiniti serološkim testiranjem u mikrobiološkom laboratoriju, u Odjelu za virusologiju u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo Zagreb.
   
   Cijepljenje protiv vodenih kozica
   
   
Cijepljenje protiv vodenih kozica sprečava pojavljivanje bolesti. Većina cijepljene djece neće se zaraziti vodenim kozicama. Ako se takvo dijete i zarazi, kod njega će bolest proteći vrlo blago i puno će se brže oporaviti. No, cijepljenje protiv vodenih kozica se preporuča samo za rizične skupine. U tom slučaju, u dobi od 12 mjeseci do 13. godine života daje se jedna doza cjepiva, a osobama starijim od 13 godina dvije doze cjepiva u razmaku od 6 do 10 tjedana. U tom slučaju cjepivo je na teret HZZO-a. a ostali cjepivo plaćaju sami. 
   
Neka djeca ne smiju se cijepiti protiv vodenih kozica. Djeca koja su ikada prije u životu imala alergijsku reakciju na želatinu, antibiotik neomicin ili za one koji se cijepe s dvije doze na prethodnu dozu cjepiva protiv vodenih kozica, ne smiju se cijepiti. Trudnice se ne smiju cijepiti, a žena cijepljena protiv vodenih kozica treba pričekati tri mjeseca prije nego zatrudni. Ne smiju se cijepiti djeca koja imaju oslabljen imunološki sustav. M.G. 

Vodene kozice - koji su simptomi i kako ih liječiti?

<para>Male stvari postaju velike stvari u životima male djece. Dječja igra sastavni  je dio svakog odrastanja, a da bi igra bila zabavnija tu su igračke. Jer sreća je u malim stvarima, a male stvari upravo su igračke koje uljepšavaju odrastanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na novoj adresi Vjenceslava Richtera 4, Zagreb, može se pronaći dućan Male Stvari, koji u svojoj ponudi ima sve što treba jedan mališan. Prilikom ulaska imat ćete dojam da ste ušli u svijet neke od Andersenovih bajki ili da ste se pak našli u Alisinoj zemlji čudesa. Oni koji su u potrazi za kvalitetnom opremom za novorođenče, zasigurno su već dobili preporuku za dućan „male stvari“, jer se tamo može naći sve iz ponude nizozemskog brenda Bugaboo, norveški namještaj Stokke, danski namještaj Leander, zanimljivi i neviđeno praktični bicikal i guralice Wishbone  te čarobne posteljine Snurk dizajnirane u Nizozemskoj, a proizvedene u Portugalu. Svaka djevojčica barem jednom u životu poželjela je biti balerina, princeza ili sirena, dok za dječake nude nogometaše, gusare, vatrogasce, vitezove pa čak i dinosaure.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pored dječjih kolica, hranilica, pribora za jelo i posteljine, asortiman dućana Male Stvari ima također i sjajan izbor dječjih igračkaka namijenjenih djevojčicama i dječacima svih uzrasta, od novorođenčadi do školaraca, kojima je cilj pak osvojiti dječja srca i učiniti im odrastanje zabavnim i zaigranim.. <emphasis>Fancy</emphasis> pribori za jelo kojima se vježba fina motorika, didaktičke drvene igračke s kojima se  može zabavljati cijela obitelj, preslatke <emphasis>stylish</emphasis> kacige za vožnju biciklom ili na romobilu, ultrakvalitetni romobili, najfora plišanci i koferi. Igračke su zabavnog i poučnog sadržaja te pospješuju motoriku, a idealne su kao pokloni za razne prigode kao što su rođendani, darivanja prije rođenja djeteta i slično. Bit ovih igračaka je njihova funkcionalnost i zabava, što je svakom budućem i sadašnjem roditelju itekako potrebno i nadasve korisno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sav asortiman dostupan je na prodajnom mjestu, tek nekoliko metara od Bundeka ili dva klika odavde, na web shopu (
 <ulink url="https://male-stvari.hr/shop/">
 https://male-stvari.hr/shop/
 </ulink>
 ). Jer sreća zaista jest – u Malim stvarima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto: promo </para>

Sreća je u malim stvarima Nova adresa omiljenog dječjeg dućana za bolje i ljepše odrastanje Male stvari postaju velike stvari u životima male djece. Dječja igra sastavni  je dio svakog odrastanja, a da bi igra bila zabavnija tu su igračke. Jer sreća je u malim stvarima, a male stvari upravo su igračke koje uljepšavaju odrastanje.
 
Na novoj adresi Vjenceslava Richtera 4, Zagreb, može se pronaći dućan Male Stvari, koji u svojoj ponudi ima sve što treba jedan mališan. Prilikom ulaska imat ćete dojam da ste ušli u svijet neke od Andersenovih bajki ili da ste se pak našli u Alisinoj zemlji čudesa. Oni koji su u potrazi za kvalitetnom opremom za novorođenče, zasigurno su već dobili preporuku za dućan „male stvari“, jer se tamo može naći sve iz ponude nizozemskog brenda Bugaboo, norveški namještaj Stokke, danski namještaj Leander, zanimljivi i neviđeno praktični bicikal i guralice Wishbone  te čarobne posteljine Snurk dizajnirane u Nizozemskoj, a proizvedene u Portugalu. Svaka djevojčica barem jednom u životu poželjela je biti balerina, princeza ili sirena, dok za dječake nude nogometaše, gusare, vatrogasce, vitezove pa čak i dinosaure.
 
Pored dječjih kolica, hranilica, pribora za jelo i posteljine, asortiman dućana Male Stvari ima također i sjajan izbor dječjih igračkaka namijenjenih djevojčicama i dječacima svih uzrasta, od novorođenčadi do školaraca, kojima je cilj pak osvojiti dječja srca i učiniti im odrastanje zabavnim i zaigranim.. Fancy pribori za jelo kojima se vježba fina motorika, didaktičke drvene igračke s kojima se  može zabavljati cijela obitelj, preslatke stylish kacige za vožnju biciklom ili na romobilu, ultrakvalitetni romobili, najfora plišanci i koferi. Igračke su zabavnog i poučnog sadržaja te pospješuju motoriku, a idealne su kao pokloni za razne prigode kao što su rođendani, darivanja prije rođenja djeteta i slično. Bit ovih igračaka je njihova funkcionalnost i zabava, što je svakom budućem i sadašnjem roditelju itekako potrebno i nadasve korisno. 
 
Sav asortiman dostupan je na prodajnom mjestu, tek nekoliko metara od Bundeka ili dva klika odavde, na web shopu (
   
      https://male-stvari.hr/shop/
   
   ). Jer sreća zaista jest – u Malim stvarima.
 
Foto: promo  žena.hr 

Sreća je u malim stvarima

<para>Fotografija jedne majke iz Pennsylvanije njenog uništenog automobila pokraj kojeg su dvije neoštećene autosjedalice, ovih je dana <ulink url="https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10102408309959648&amp;set=a.642519119688.2189200.31703248&amp;type=3&amp;theater">kružila Facebookom</ulink> i podsjetila sve roditelje da uvijek i bez iznimke djecu u autu voze u autosjedalicama i to kopčane na pravilan način. Jenna Casado Rabberman podijelila je fotografiju svoje uništene Honde u utorak. Iz njezinog teksta saznajemo da su se u sjedalicama vozili 3-godišnjak i beba stara svega 6 tjedana.</para>
<para>Evo što je napisala u tekstu posta na Facebooku:</para>
<para>
 <emphasis>"Nisam jedna od onih koji će na Facebooku objavljivati nešto preteško ili preosobno, ali ljudi... OVO je razlog zbog kojeg djecu trebamo stavljati u autosjedalice, ispravno i UVIJEK. Čak i kad vrište da ih pojasevi stišću. Čak i kad se žale na kopču na prsima ili zbog toga što su okrenuti prema stražnjem dijelu.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Jučer smo na putu iz vrtića stali da uzmemo mlijeko. Bili smo svega nekoliko minuta od kuće. Drugi auto zabio se u nas. Misliš da se tebi to nikad ne bi moglo dogoditi. Moji sinovi izvukli su se bez ogrebotine, ali bolničari su mi rekli da je moglo biti drugačije da si nisam uzela 2 ekstra minute kako bi se uvjerila da su pravilno vezani. Bit ću u redu, moja djeca će biti u redu, sve ostalo može se zamijeniti. Šaljem zahvalu Bogu što nas je čuvao (ali i Hondi, Gracou i Chiccou)."</emphasis>
</para>
<para/>
<hmn:facebook xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fjenna.casadorabberman%2Fposts%2F10102408310069428&amp;width=500"/>
<para>Jenna nije očekivala tako veliku reakciju ljudi diljem svijeta jer je post objavila samo za svoje prijatelje i obitelj, pa je kasnije dodala i zahvalu te kazala da je sretna ako je spasila neke druge živote podsjećajući roditelje da dobro i propisno vežu djecu kad ih voze u autu.</para>

Fotografija ove nesreće podsjetit će nas da dijete uvijek mora biti propisno vezano u autosjedalici! Fotografija jedne majke iz Pennsylvanije njenog uništenog automobila pokraj kojeg su dvije neoštećene autosjedalice, ovih je dana kružila Facebookom i podsjetila sve roditelje da uvijek i bez iznimke djecu u autu voze u autosjedalicama i to kopčane na pravilan način Fotografija jedne majke iz Pennsylvanije njenog uništenog automobila pokraj kojeg su dvije neoštećene autosjedalice, ovih je dana kružila Facebookom i podsjetila sve roditelje da uvijek i bez iznimke djecu u autu voze u autosjedalicama i to kopčane na pravilan način. Jenna Casado Rabberman podijelila je fotografiju svoje uništene Honde u utorak. Iz njezinog teksta saznajemo da su se u sjedalicama vozili 3-godišnjak i beba stara svega 6 tjedana.
Evo što je napisala u tekstu posta na Facebooku:

   "Nisam jedna od onih koji će na Facebooku objavljivati nešto preteško ili preosobno, ali ljudi... OVO je razlog zbog kojeg djecu trebamo stavljati u autosjedalice, ispravno i UVIJEK. Čak i kad vrište da ih pojasevi stišću. Čak i kad se žale na kopču na prsima ili zbog toga što su okrenuti prema stražnjem dijelu.


   Jučer smo na putu iz vrtića stali da uzmemo mlijeko. Bili smo svega nekoliko minuta od kuće. Drugi auto zabio se u nas. Misliš da se tebi to nikad ne bi moglo dogoditi. Moji sinovi izvukli su se bez ogrebotine, ali bolničari su mi rekli da je moglo biti drugačije da si nisam uzela 2 ekstra minute kako bi se uvjerila da su pravilno vezani. Bit ću u redu, moja djeca će biti u redu, sve ostalo može se zamijeniti. Šaljem zahvalu Bogu što nas je čuvao (ali i Hondi, Gracou i Chiccou)."



Jenna nije očekivala tako veliku reakciju ljudi diljem svijeta jer je post objavila samo za svoje prijatelje i obitelj, pa je kasnije dodala i zahvalu te kazala da je sretna ako je spasila neke druge živote podsjećajući roditelje da dobro i propisno vežu djecu kad ih voze u autu. Klinfo.hr 

fotka nesrece fb

Fotografija ove nesreće podsjetit će nas da dijete uvijek mora biti propisno vezano u autosjedalici!

<para>.</para>
<para> Djetetovo izbjegavanje aktivnosti u kojima je potrebna dobro razvijena <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-5-nezainteresiran-crtanje-pisanje-bojanje/">fina motorika </ulink>alarm je da se u navedenom području razvoja javljaju teškoće te je potrebno dijete dodatno poticati i stimulirati na izvođenje takvih aktivnosti. Na koji način?
</para>
<blockquote>
 <para>Dijete treba uključiti u svakodnevne aktivnosti koje zahtijevaju spretnost ruku (oblačenje i svlačenje, sortiranje čarapa, vješanje veša, postavljanje stola, priprema hrane i sl.), smatra
 mag.rehab.educ. Nataša Čičin Šain.
 </para>
</blockquote>
<para>
Za poticanje razvoja fine motorike kod djeteta ne morate kupovati različite specijalizirane igre i pomagala. U svom domu možete pronaći dovoljno materijala za različite zabavne, a korisne aktivnosti u kojima će djeca uživati. Predlažemo vam neke od sljedećih:
</para>
<heading4>
 Jesen
</heading4>
<para>
 Što Vam je potrebno:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Veći bijeli papir (ili nekoliko manjih papira spojenih)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kolaž papir</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ljepilo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Lišće od kolaž papira</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Boje za iscrtavanje stabla</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<para>
 Upute:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Postavite bijeli papir na vrata.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Nacrtajte razgranato stablo na bijelom papiru.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Izrezano, šareno lišće pripremiti i postavite ispod vrata.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Uputite djecu da ukrase stablo, veselim bojama jeseni.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<para>
 
</para>
<heading4>
 Ploča od stiropora
</heading4>
<para>
 Što Vam je potrebno:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Stiropor</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Šareni čavlići</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Bojice (flomasteri ili voštane bojice)</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<para>
 Upute:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Iscrtajte na stiroporu puno različitih kružića u bojama u kojim imate čavliće.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Stavite čavliće pred djetetom i neka pokuša staviti ogovarajući čavlić na svoje mjesto.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pri tome neka ponavlja boje (plavi čavlić ide u plavi kružić).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ne zaboravite pohvaliti dijete za uspješno obavljen zadatak.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<para>
 
</para>
<heading4>
 Šarena tjestenina
</heading4>
<para>
Što Vam je potrebno:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Domaći plastelin (Recept vidite <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kreativko/uradi-sam/napravite-domaci-sareni-mirisni-plastelin/">OVDJE</ulink>)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Raznovrsna tjestenina.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Proizvoljno: vodene bojice za bojanje tjestenine.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para/>
<para>
 Upute:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Obojite tjesteninu uz pomoć kista i vodenih boja. Ostavite da se tjestenina prosuši.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pripremite plastelin (dosta plastelina).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kreativan tijek misli može započeti.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Nemojte zaboraviti da finu motoriku treba razvijati od najranije dobi jer se zone koje odgovaraju za <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/je-li-fina-motorika-ruku-povezana-s-razvojem-govora/">govor </ulink>i pokrete prstiju u mozgu nalaze vrlo blizu. Poticanjem fine motorike, potičemo i susjedne zone što upravljaju govorom.
</para>
<blockquote>
 <para>Povezanost tih dviju funkcija lako je uočiti. Sigurno ste primijetili da si djeca, u trenutku kada ne mogu pronaći potrebnu riječ, pomognu rukama i gestama. I obrnuto, dijete dok piše ili crta, često nesvjesno plazi jezik, objašnjava mag.rehab.educ. Stela Horvat.
 </para>
</blockquote>
<para>
Fina motorika uključuje i grafomotoriku čija kvaliteta je jako važna prilikom polaska djeteta u školu. Svi segmenti dječjeg razvoja su usko povezani, a nedostatan razvoj jednog segmenta utječe na razvoj ostalih segmenata.</para>
<para>
 <emphasis>(Izvor predloženih aktivnosti: <ulink url="http://www.maligenijalci.com/">Mali genijalci. com</ulink>)</emphasis>
</para>

Kako na zabavan i kreativan način pomoći djetetu da razvija finu motoriku? Fina motorika uključuje mogućnost finog pokretanja sitnih mišića šake i prstiju s ciljem obavljanja aktivnosti poput hvatanja sitnih predmeta, slaganja puzzli, zakopčavanja gumba, vezanja vezica na cipelama, listanja slikovnice, crtanja, bojanja i pisanja, upotrebe škara, sviranja glazbenih instrumenata i obavljanja ostalih aktivnosti koje zahtjevaju precizne pokrete prstiju .
 Djetetovo izbjegavanje aktivnosti u kojima je potrebna dobro razvijena fina motorika alarm je da se u navedenom području razvoja javljaju teškoće te je potrebno dijete dodatno poticati i stimulirati na izvođenje takvih aktivnosti. Na koji način?


   Dijete treba uključiti u svakodnevne aktivnosti koje zahtijevaju spretnost ruku (oblačenje i svlačenje, sortiranje čarapa, vješanje veša, postavljanje stola, priprema hrane i sl.), smatra
       mag.rehab.educ. Nataša Čičin Šain.
   


Za poticanje razvoja fine motorike kod djeteta ne morate kupovati različite specijalizirane igre i pomagala. U svom domu možete pronaći dovoljno materijala za različite zabavne, a korisne aktivnosti u kojima će djeca uživati. Predlažemo vam neke od sljedećih:


   Jesen


   Što Vam je potrebno:


   
      Veći bijeli papir (ili nekoliko manjih papira spojenih)
   
   
      Kolaž papir
   
   
      Ljepilo
   
   
      Lišće od kolaž papira
   
   
      Boje za iscrtavanje stabla
   



   Upute:


   
      Postavite bijeli papir na vrata.
   
   
      Nacrtajte razgranato stablo na bijelom papiru.
   
   
      Izrezano, šareno lišće pripremiti i postavite ispod vrata.
   
   
      Uputite djecu da ukrase stablo, veselim bojama jeseni.
   



 


   Ploča od stiropora


   Što Vam je potrebno:


   
      Stiropor
   
   
      Šareni čavlići
   
   
      Bojice (flomasteri ili voštane bojice)
   



   Upute:


   
      Iscrtajte na stiroporu puno različitih kružića u bojama u kojim imate čavliće.
   
   
      Stavite čavliće pred djetetom i neka pokuša staviti ogovarajući čavlić na svoje mjesto.
   
   
      Pri tome neka ponavlja boje (plavi čavlić ide u plavi kružić).
   
   
      Ne zaboravite pohvaliti dijete za uspješno obavljen zadatak.
   



 


   Šarena tjestenina


Što Vam je potrebno:


   
      Domaći plastelin (Recept vidite OVDJE)
   
   
      Raznovrsna tjestenina.
   
   
      Proizvoljno: vodene bojice za bojanje tjestenine.
   



   Upute:


   
      Obojite tjesteninu uz pomoć kista i vodenih boja. Ostavite da se tjestenina prosuši.
   
   
      Pripremite plastelin (dosta plastelina).
   
   
      Kreativan tijek misli može započeti.
   


Nemojte zaboraviti da finu motoriku treba razvijati od najranije dobi jer se zone koje odgovaraju za govor i pokrete prstiju u mozgu nalaze vrlo blizu. Poticanjem fine motorike, potičemo i susjedne zone što upravljaju govorom.


   Povezanost tih dviju funkcija lako je uočiti. Sigurno ste primijetili da si djeca, u trenutku kada ne mogu pronaći potrebnu riječ, pomognu rukama i gestama. I obrnuto, dijete dok piše ili crta, često nesvjesno plazi jezik, objašnjava mag.rehab.educ. Stela Horvat.
   


Fina motorika uključuje i grafomotoriku čija kvaliteta je jako važna prilikom polaska djeteta u školu. Svi segmenti dječjeg razvoja su usko povezani, a nedostatan razvoj jednog segmenta utječe na razvoj ostalih segmenata.

   (Izvor predloženih aktivnosti: Mali genijalci. com)
 Petra Majetić 

tjestenina-i-plastelin1

Kako na zabavan i kreativan način pomoći djetetu da razvija finu motoriku?

<para>To je teorija, no u praksi mnogi roditelji muku muče s time da se dijete najede i dobije sve potrebne nutrijente za zdravi rast i razvoj, ali da usput i nauči neke osnove bontona za stolom. Kod malenih izbirljivaca i djece koja teško dobivaju na težini, situacija je još teža, jer se hranjenje često svodi na pregovaranje, nagovaranje, a nerijetko i svađe jer takva djeca se češće igraju s hranom, dugo jedu i nemirna su za stolom.</para>
<para>Međutim, hranjenje kod takve djece nije samo fiziološki proces, već može postati i psihološko-emocionalni. Kada malo dijete primijeti da je roditeljima hranjenje jako važno, pokušat će preko njega zadovoljiti i neke druge potrebe. Ako je hranjenje stalno u fokusu i roditelji se oko toga jako živciraju, ono postaje područje nad kojim dijete ima kakvu-takvu kontrolu i s vremenom će to početi koristiti na nesvjesnoj razini.</para>
<para>Nacionalni institut za zdravlje (National Institute for Health) u Velikoj Britaniji izdao je nove smjernice za hranjenje djece koja presporo dobivaju na težini, a po kojima se takvoj djeci treba dozvoliti da se igraju hranom, stavljaju prste u hranu te da se hranjenje za njih učini što manje stresnim. To znači da se na dijete ne bi trebao stavljati pritisak da jede, ne bi ga se smjelo forsirati, ali niti ometati njegovu pažnju s nečim trećim. Tijekom obroka obitelj bi trebala razgovarati o temama koje nisu povezane s hranom, opušteno i bez stresa. Djetetu koje teško, sporo i nevoljko jede trebalo bi se dati vremena da pojede, bez fokusa isključivo na njegovo jedenje.</para>
<para>Dijete se također treba ohrabrivati od najranije dobi da se samo hrani te mu se treba dozvoliti da rukama osjeti teksturu hrane, da ju proučava, miriše i koristi naizmjence prste i pribor (prilagođen djetetovoj dobi).</para>
<para>
 Između obroka djetetu se ne smiju nuditi zaslađeni napitci (sokovi, slatki čajevi) i jako slatke užine (keksići, pudinzi i sl.), jer će ih šećer brzo napuniti energijom i potisnuti osjet gladi.</para>
<para>Druge preporuke su da hranjenje i obrok ne bi trebali biti previše kratki ili predugi, a roditelji bi trebali izbjegavati prisiljavati svoje dijete da jede. Trebali bi postaviti "razumne granice za ponašanje tijekom obroka, izbjegavajući kazne i nagrade" za pojedeno. Važno je i uspostaviti rutinu obroka, kao što su tri obroka i dvije užine dnevno.</para>
<para>Ako dijete ne dobiva na težini ili počinje puno sporije napredovati nego prije (a što će najtočnije odrediti vaš pedijatar), to može biti uznemirujuće za roditelje i njegovatelje. Međutim, jednostavne stvari kao što su poticanje opuštenog i ugodnog hranjenja i obroka, zajednički obiteljski obroci ili dozvoljavanje da dijete bude "neuredno" i istražuje svoju hranu, može pomoći da se dijete ohrabri da jede. Promjena se neće dogoditi preko noći, pa je potrebno imati i strpljenja.</para>
<para>Pedijatri će svakako prvo savjetovati roditelje da u vlastitom domu promijene metode hranjenja i pristup, ali ako dijete ni nakon nekog vremena ne počne dobivati dovoljno na težini, liječnik će roditelje uputiti na pretrage kod gastroenterologa, ali i preporučiti savjetovanje kod psihologa i nutricionista.</para>

Djeci koja ne dobivaju dovoljno na težini treba dozvoliti da se igraju hranom Generacije djece odgajane su da se za stolom sjedi mirno, da se s hranom ne igra i ne radi nered za stolom, da treba sve pojesti i za sobom pospremiti. To je teorija, no u praksi mnogi roditelji muku muče s time da se dijete najede i dobije sve potrebne nutrijente za zdravi rast i razvoj, ali da usput i nauči neke osnove bontona za stolom. Kod malenih izbirljivaca i djece koja teško dobivaju na težini, situacija je još teža, jer se hranjenje često svodi na pregovaranje, nagovaranje, a nerijetko i svađe jer takva djeca se češće igraju s hranom, dugo jedu i nemirna su za stolom.
Međutim, hranjenje kod takve djece nije samo fiziološki proces, već može postati i psihološko-emocionalni. Kada malo dijete primijeti da je roditeljima hranjenje jako važno, pokušat će preko njega zadovoljiti i neke druge potrebe. Ako je hranjenje stalno u fokusu i roditelji se oko toga jako živciraju, ono postaje područje nad kojim dijete ima kakvu-takvu kontrolu i s vremenom će to početi koristiti na nesvjesnoj razini.
Nacionalni institut za zdravlje (National Institute for Health) u Velikoj Britaniji izdao je nove smjernice za hranjenje djece koja presporo dobivaju na težini, a po kojima se takvoj djeci treba dozvoliti da se igraju hranom, stavljaju prste u hranu te da se hranjenje za njih učini što manje stresnim. To znači da se na dijete ne bi trebao stavljati pritisak da jede, ne bi ga se smjelo forsirati, ali niti ometati njegovu pažnju s nečim trećim. Tijekom obroka obitelj bi trebala razgovarati o temama koje nisu povezane s hranom, opušteno i bez stresa. Djetetu koje teško, sporo i nevoljko jede trebalo bi se dati vremena da pojede, bez fokusa isključivo na njegovo jedenje.
Dijete se također treba ohrabrivati od najranije dobi da se samo hrani te mu se treba dozvoliti da rukama osjeti teksturu hrane, da ju proučava, miriše i koristi naizmjence prste i pribor (prilagođen djetetovoj dobi).

   Između obroka djetetu se ne smiju nuditi zaslađeni napitci (sokovi, slatki čajevi) i jako slatke užine (keksići, pudinzi i sl.), jer će ih šećer brzo napuniti energijom i potisnuti osjet gladi.
Druge preporuke su da hranjenje i obrok ne bi trebali biti previše kratki ili predugi, a roditelji bi trebali izbjegavati prisiljavati svoje dijete da jede. Trebali bi postaviti "razumne granice za ponašanje tijekom obroka, izbjegavajući kazne i nagrade" za pojedeno. Važno je i uspostaviti rutinu obroka, kao što su tri obroka i dvije užine dnevno.
Ako dijete ne dobiva na težini ili počinje puno sporije napredovati nego prije (a što će najtočnije odrediti vaš pedijatar), to može biti uznemirujuće za roditelje i njegovatelje. Međutim, jednostavne stvari kao što su poticanje opuštenog i ugodnog hranjenja i obroka, zajednički obiteljski obroci ili dozvoljavanje da dijete bude "neuredno" i istražuje svoju hranu, može pomoći da se dijete ohrabri da jede. Promjena se neće dogoditi preko noći, pa je potrebno imati i strpljenja.
Pedijatri će svakako prvo savjetovati roditelje da u vlastitom domu promijene metode hranjenja i pristup, ali ako dijete ni nakon nekog vremena ne počne dobivati dovoljno na težini, liječnik će roditelje uputiti na pretrage kod gastroenterologa, ali i preporučiti savjetovanje kod psihologa i nutricionista. Klinfo.hr 

dohrana beba pixabay

Djeci koja ne dobivaju dovoljno na težini treba dozvoliti da se igraju hranom

<para>Bebe mogu započeti svoj put prema pretilosti prije ili ubrzo nakon rođenja, tvrdi nova knjiga u kojoj autori sugeriraju da prekomjerno hranjenje u prvim tjednima i mjesecima života može trajno reprogramirati metabolizam za pretilost u odrasloj dobi. Cilj knjige je ukazati na potrebu rane intervencije kako bi se spriječio problem pretilosti i prekomjerne težine kod novih generacija. Knjiga nosi naziv <emphasis>Fetal and Early Postnatal Programming and its Influence on Adult Health</emphasis>. Autori su Mulchand Patel, profesor biokemije na Sveučilištu u Buffalu i Jens Høiriis Nielsen, profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu. Oboje su karijeru posvetili istraživanjima kako postnatalna prehrana utječe na zdravlje osobe u odrasloj dobi.</para>
<para>Niz godina radili su istrživanja na životinjama i proučavali njihov metabolizam.</para>
<para>"Naše istraživanje na životinjama pokazalo je da preopterećenje ili povećani unos kalorija izdvojenih iz ugljikohidrata u postnatalnom razdoblju može reprogramirati metabolizam, stvarajući negativne zdravstvene ishode kasnije u životu. Rezultati studija na štakorima pokazala su i da se biokemijski procesi koji su odgovorni za metaboličko programiranje tijekom razdoblja sisanja, ne mogu poništiti ili preokrenuti umjerenim kalorijskim unosom u kasnijoj dobi", kazao je prof. Patel.</para>
<para>Neki od postupaka hranjenja kod ljudi u dojenačkoj dobi, kao što je hranjenje djece s formulom mlijeka bez ograničenja (moguće prekomjerno hranjenje) i uvođenje kašaste hrane koja je tipično ugljikohidratna (obično žitarice i voće), također može dovesti do takvog metaboličkog programiranja.
</para>
<para>Postoje dokazi da fetalni i rani postnatalni nutritivni doživljaji mogu imati dugotrajne učinke, pa čak i rezultirati epigenetskim modifikacijama koje utječu na promjene u DNK, odnosno na osobu i njezin razvoj, ali i na buduće generacije.</para>
<para>Jedna od poanta ove knjige je poticanje majki na dojenje.</para>
<para>"Povoljni učinci dojenja na smanjenje pretilosti u dječjoj dobi, kao i utjecaj ranih prehrambenih intervencija na mikrobiom crijeva, sve se više prepoznaju", kaže Patel. Dok dojenje poboljšava dugoročno zdravlje pojedinca, izmijenjeni aspekti fetalnog i ranog postnatalnog prehrambenog iskustva (hranjenje adaptiranim mlijekom) imaju više negativnih posljedica među kojima su pretilost, dijabetes tip 2 i drugi metabolički poremećaji.</para>

Prekomjerno hranjenje "programira" bebin metabolizam za pretilost u odrasloj dobi? Bebe mogu započeti svoj put prema pretilosti prije ili ubrzo nakon rođenja, tvrdi nova knjiga u kojoj autori sugeriraju da prekomjerno hranjenje u prvim tjednima i mjesecima života može trajno reprogramirati metabolizam za pretilost u odrasloj dobi Bebe mogu započeti svoj put prema pretilosti prije ili ubrzo nakon rođenja, tvrdi nova knjiga u kojoj autori sugeriraju da prekomjerno hranjenje u prvim tjednima i mjesecima života može trajno reprogramirati metabolizam za pretilost u odrasloj dobi. Cilj knjige je ukazati na potrebu rane intervencije kako bi se spriječio problem pretilosti i prekomjerne težine kod novih generacija. Knjiga nosi naziv Fetal and Early Postnatal Programming and its Influence on Adult Health. Autori su Mulchand Patel, profesor biokemije na Sveučilištu u Buffalu i Jens Høiriis Nielsen, profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu. Oboje su karijeru posvetili istraživanjima kako postnatalna prehrana utječe na zdravlje osobe u odrasloj dobi.
Niz godina radili su istrživanja na životinjama i proučavali njihov metabolizam.
"Naše istraživanje na životinjama pokazalo je da preopterećenje ili povećani unos kalorija izdvojenih iz ugljikohidrata u postnatalnom razdoblju može reprogramirati metabolizam, stvarajući negativne zdravstvene ishode kasnije u životu. Rezultati studija na štakorima pokazala su i da se biokemijski procesi koji su odgovorni za metaboličko programiranje tijekom razdoblja sisanja, ne mogu poništiti ili preokrenuti umjerenim kalorijskim unosom u kasnijoj dobi", kazao je prof. Patel.
Neki od postupaka hranjenja kod ljudi u dojenačkoj dobi, kao što je hranjenje djece s formulom mlijeka bez ograničenja (moguće prekomjerno hranjenje) i uvođenje kašaste hrane koja je tipično ugljikohidratna (obično žitarice i voće), također može dovesti do takvog metaboličkog programiranja.

Postoje dokazi da fetalni i rani postnatalni nutritivni doživljaji mogu imati dugotrajne učinke, pa čak i rezultirati epigenetskim modifikacijama koje utječu na promjene u DNK, odnosno na osobu i njezin razvoj, ali i na buduće generacije.
Jedna od poanta ove knjige je poticanje majki na dojenje.
"Povoljni učinci dojenja na smanjenje pretilosti u dječjoj dobi, kao i utjecaj ranih prehrambenih intervencija na mikrobiom crijeva, sve se više prepoznaju", kaže Patel. Dok dojenje poboljšava dugoročno zdravlje pojedinca, izmijenjeni aspekti fetalnog i ranog postnatalnog prehrambenog iskustva (hranjenje adaptiranim mlijekom) imaju više negativnih posljedica među kojima su pretilost, dijabetes tip 2 i drugi metabolički poremećaji. Jelena Kovačić 

Beba_pije_Pixabay

Prekomjerno hranjenje "programira" bebin metabolizam za pretilost u odrasloj dobi?

<para>Vruću stolicu preuzela je u ključnim trenutcima za hrvatsko obrazovanje. Provođenje kurikularne reforme, uvođenje informatike u sve škole, povlačenje novaca iz europskih fondova samo su neke od boljki koje su je dočekale i s kojima će se morati intenzivno baviti. U videu poslušajte kako je ministrica Divjak odlučila promijeniti hrvatsko obrazovanje nabolje.</para>
<para> </para>

[VIDEO] Intervju ministrice obrazovanja Divjak: Kakve nas sve promjene čekaju u školstvu? Blaženka Divjak, donedavno redovita profesorica matematike na Fakultetu informatike i organizacije u Varaždinu, u Ministarstvo znanosti i obrazovanja došla je prije nekoliko mjeseci. Vruću stolicu preuzela je u ključnim trenutcima za hrvatsko obrazovanje. Provođenje kurikularne reforme, uvođenje informatike u sve škole, povlačenje novaca iz europskih fondova samo su neke od boljki koje su je dočekale i s kojima će se morati intenzivno baviti. U videu poslušajte kako je ministrica Divjak odlučila promijeniti hrvatsko obrazovanje nabolje.
  Klinfo.hr 

ministrica obrazovanja_rtl

[VIDEO] Intervju ministrice obrazovanja Divjak: Kakve nas sve promjene čekaju u školstvu?

<para> Nijedna teta u vrtiću nije ni primijetila da djeteta nema punih 45 minuta dok ih nije nazvala šokirana majka kojoj su susjedi javili da se dječak vratio kući. U vrtiću su svjesni da je došlo do propusta, odgajateljica nije na radnom mjestu, a neslužbeno se doznaje da je dobila opomenu pred otkaz.</para>

[VIDEO] Usred dana petogodišnjak odšetao iz vrtića pa hodao sam dva kilometra do kuće Usred dana petogodišnjak iz Rijeke izašao je iz vrtića na Viškovu, u kojem inače boravi i to kroz dvoja vrata, prohodao dva kilometra kroz prometne ceste te se vratio kući.  Nijedna teta u vrtiću nije ni primijetila da djeteta nema punih 45 minuta dok ih nije nazvala šokirana majka kojoj su susjedi javili da se dječak vratio kući. U vrtiću su svjesni da je došlo do propusta, odgajateljica nije na radnom mjestu, a neslužbeno se doznaje da je dobila opomenu pred otkaz. Klinfo.hr 

vrtic_rtl

[VIDEO] Usred dana petogodišnjak odšetao iz vrtića pa hodao sam dva kilometra do kuće

<para>Prema podatcima <ulink url="http://wwwnestali.hr/default.aspx?id=15">Nacionalne evidencije nestalih osoba</ulink> policija trenutno traga za više desetaka maloljetnih osoba. Poražavajuća je to statistika koja svakom roditelju tjera strah u kosti i nameće samo jedno pitanje - zašto djeca nestaju iz domova i kako tome stati na kraj? Dosad u Hrvatskoj klasičnih otmica nije bilo i uglavnom je bilo riječ o bijegu iz obiteljskih domova i odgojnih institucija. Iskustva stručnjaka pokazala su da razlozi zbog kojih se dijete odlučuje na bijeg mogu biti različiti.
</para>
<blockquote>
 <para>Od obiteljskih problema – nepovoljna obiteljska situacija što uključuje zlostavljanja roditelja, alkoholizam, psihičke bolesti i slično, problema u školi s kojima se dijete ne zna nositi, a koji su djelomično odgođeni dok je dijete u bijegu, buntovnosti – dijete probija postavljene granice i kroz bijeg želi ostvariti svoje želje, avanturizma te zaljubljenosti, ističe psihologica Kristina Bačkonja.
 </para>
</blockquote>
<para>
Odlazak djeteta iz doma je situacija u kojoj ulogu igra niz faktora, od osobina ličnosti djeteta, obiteljskih čimbenika u kojima se dijete nalazi te okolinskih faktora tj. utjecaj društva i slično. Ukoliko je dijete buntovnije, a roditelji mu postave granice, primjerice vezano uz izlaske, psihologica Bačkonja ističe da će ono možda razmišljati o bijegu od kuće kako bi ostvarilo svoj naum o dužem izlasku i probilo granice roditelja. Isti problem vjerojatno neće imati roditelji kada postave granice djetetu koje po prirodi nije buntovno.
</para>
<heading4>
 Može li se prevenirati bijeg od kuće ili iz odgojne ustanove?
</heading4>
<para>
Psiholozi smatraju da je prevencija jedini i najvažniji alat u bijegu od kuće. Dijete s kojim roditelji razgovaraju, uvažavaju ga, argumentiraju stavove, ne vrijeđaju, imaju izgrađen odnos povjerenja – na dobrom su putu da preveniraju takve situacije. Međutim, čak i unatoč tome što roditelji imaju dobar odnos s djetetom ne mogu posve utjecati na ponašanje djeteta i njegovu odluku o bijegu.
</para>
<heading4>
 Nestanak treba prijaviti čim prije
</heading4>
<para>
Svaki nestanak djeteta bitno je što prije prijaviti policiji jer opasnosti koje prijete maloljetnicima bez nadzora su bezbrojne. Važno je za istaknuti da ne postoji pravno uporište u kojem stoji da treba čekati 24 sata da se prijavi nestanak djeteta. Što se brže reagira, veća je vjerojatnost da će traganje biti uspješnije.
</para>
<blockquote>
 <para>Ukoliko iz obiteljskog doma nestane dijete ili maloljetnik, bilo da se radi o samovoljnom udaljenju ili situaciji da je žrtva neke kažnjive radnje, njen nestanak mora se odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji. Prijavite nestanak bez odgađanja, ističu iz Nacionalne evidencije nestalih osoba.
 </para>
</blockquote>
<heading4>
 Češći bijegovi iz odgojnih ustanova
</heading4>
<para>
Prema nekim podatcima češće nestaju djeca smještena u odgojnim ustanovama. U jednom zagrebačkom odgojnom domu u prosjeku se u kalendarskoj godini nalazi jedno dijete koje uslijed raznih okolnosti opetovano bježi iz ustanove. Na pitanje koji su najčešći motivi bježanja, naša sugovornica koja je htjela ostati anonimna ističe da je uglavnom razlog - postavljanje granica od strane odgajatelja čega u obiteljskom domu iz kojeg je dijete došlo uglavnom nije bilo. Praksa naše sugovornice pokazala je da se nestale maloljetne osobe uglavnom u dom nakon nekog vremena vrate samovoljno. Nakon toga najčešće odlaze na procjenu kod stručnjaka izvan doma tj. na pregled kod liječnika te na razgovor s psihijatrom.
</para>
<heading4>
 Kako se ponašati prema djetetu nakon što se vrati kući?
</heading4>
<para>
Ovisno o razlogu problema zbog kojih je dijete odlučilo napustiti dom. Psihologica Bačkonja ističe da djetetu koje je pobjeglo zbog postavljenih granica, ne treba popustiti i sve dozvoliti samo zato jer se vratilo kući. Na taj način dijete uči da će bijegom dobiti sve što želi. Djetetu koje je pobjeglo radi problema u školi treba pomoći da se suoči sa situacijom i poslati mu poruku da bijegom ništa ne rješavamo već samo odgađamo.
</para>
<blockquote>
 <para>U svakom slučaju s djetetom uvijek treba razgovarati, saznati razloge bijega, pružiti podršku, ali i granice te potražiti pomoć stručnjaka, napominje Bačkonja.
 </para>
</blockquote>
<heading4>
 NENO - Nacionalna evidencija nestalih osoba
</heading4>
<para>
Najveća policijska potraga u Hrvatskoj odvila se nakon nestanka maloljetne Antonije Bilić 2011. godine. Nakon tog slučaja policija je odlučila pokrenuti interaktivni portal NENO - nacionalnu evidenciju nestalih osoba sa svim profilima na jednom mjestu. Isto tako, otvoren je i <ulink url="http://www.nestaladjeca.hr/">nacionalni telefon za nestalu djecu </ulink>kojim upravlja osječki centar za nestalu i zlostavljanu djecu, a koji tijekom godine primi na desetke poziva. Broj 116 000 dostupan je 24 sata na dan, a na njemu svakodnevno dežuraju psiholozi, socijalni radnici i pedagozi. Njihova je glavna uloga preuzeti što više podataka od osobe koja prijavljuje nestanak, sve prikupljene informacije prenijeti policiji te pritom nastaviti pružati psihološku pomoć osobi koja je nazvala ili djetetu koje se vratilo ili tek nažalost planira pobjeći.</para>
<para>Prema njihovim podacima veći broj nestanaka osoba mlađih od 18 godina evidentira se u ljetnim mjesecima (odlazak na more bez dozvole roditelja), na kraju školske godine (zbog loših ocjena ili u strahu od roditeljske reakcije), dok je recidivizam najčešće evidentiran kod štićenika domova i ustanova.
</para>
<blockquote>
 <para>Nestanak osobe nikada ne treba olako shvatiti, osobito kada se radi o najranjivijoj skupini, djeci. Potrebno ih je upozoriti da mogu postati žrtvama nasilja, iskorištavanja ili nekog drugog kaznenog djela. Jednako tako, silom prilika mogu postati počinitelji kaznenog djela, kada se nađu na ulici bez nadzora roditelja ili adekvatne skrbi, ističu iz Nacionalne evidencije nestalih osoba.
 </para>
</blockquote>
<para>Svjetske statistike o udaljenosti mjesta pronalaska djeteta od mjesta na kojem je posljednji put viđeno prije nestanka govore nam da će djeca do 3 godine u 95 posto slučajeva pronaći u krugu od 1,1 km, a što su djeca starija to će radijus biti veći i potragu treba sve više širiti. Tako se u dobi od 4-6 godina u 95 posto pronalaze u radijusu 3 od 3,4 kilometra, djeca od 7 – 9 godina na udaljenosti od 5,2 kilometra dok se kod djece od 10 - 12 godina u 95 posto slučajeva radijus širi na 5,8 kilometara.</para>

Zašto nam djeca nestaju iz obiteljskih domova i kako tome stati na kraj? Prema podatcima Nacionalne evidencije nestalih osoba policija trenutno traga za više desetaka maloljetnih osoba. Prema podatcima Nacionalne evidencije nestalih osoba policija trenutno traga za više desetaka maloljetnih osoba. Poražavajuća je to statistika koja svakom roditelju tjera strah u kosti i nameće samo jedno pitanje - zašto djeca nestaju iz domova i kako tome stati na kraj? Dosad u Hrvatskoj klasičnih otmica nije bilo i uglavnom je bilo riječ o bijegu iz obiteljskih domova i odgojnih institucija. Iskustva stručnjaka pokazala su da razlozi zbog kojih se dijete odlučuje na bijeg mogu biti različiti.


   Od obiteljskih problema – nepovoljna obiteljska situacija što uključuje zlostavljanja roditelja, alkoholizam, psihičke bolesti i slično, problema u školi s kojima se dijete ne zna nositi, a koji su djelomično odgođeni dok je dijete u bijegu, buntovnosti – dijete probija postavljene granice i kroz bijeg želi ostvariti svoje želje, avanturizma te zaljubljenosti, ističe psihologica Kristina Bačkonja.
   


Odlazak djeteta iz doma je situacija u kojoj ulogu igra niz faktora, od osobina ličnosti djeteta, obiteljskih čimbenika u kojima se dijete nalazi te okolinskih faktora tj. utjecaj društva i slično. Ukoliko je dijete buntovnije, a roditelji mu postave granice, primjerice vezano uz izlaske, psihologica Bačkonja ističe da će ono možda razmišljati o bijegu od kuće kako bi ostvarilo svoj naum o dužem izlasku i probilo granice roditelja. Isti problem vjerojatno neće imati roditelji kada postave granice djetetu koje po prirodi nije buntovno.


   Može li se prevenirati bijeg od kuće ili iz odgojne ustanove?


Psiholozi smatraju da je prevencija jedini i najvažniji alat u bijegu od kuće. Dijete s kojim roditelji razgovaraju, uvažavaju ga, argumentiraju stavove, ne vrijeđaju, imaju izgrađen odnos povjerenja – na dobrom su putu da preveniraju takve situacije. Međutim, čak i unatoč tome što roditelji imaju dobar odnos s djetetom ne mogu posve utjecati na ponašanje djeteta i njegovu odluku o bijegu.


   Nestanak treba prijaviti čim prije


Svaki nestanak djeteta bitno je što prije prijaviti policiji jer opasnosti koje prijete maloljetnicima bez nadzora su bezbrojne. Važno je za istaknuti da ne postoji pravno uporište u kojem stoji da treba čekati 24 sata da se prijavi nestanak djeteta. Što se brže reagira, veća je vjerojatnost da će traganje biti uspješnije.


   Ukoliko iz obiteljskog doma nestane dijete ili maloljetnik, bilo da se radi o samovoljnom udaljenju ili situaciji da je žrtva neke kažnjive radnje, njen nestanak mora se odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji. Prijavite nestanak bez odgađanja, ističu iz Nacionalne evidencije nestalih osoba.
   


   Češći bijegovi iz odgojnih ustanova


Prema nekim podatcima češće nestaju djeca smještena u odgojnim ustanovama. U jednom zagrebačkom odgojnom domu u prosjeku se u kalendarskoj godini nalazi jedno dijete koje uslijed raznih okolnosti opetovano bježi iz ustanove. Na pitanje koji su najčešći motivi bježanja, naša sugovornica koja je htjela ostati anonimna ističe da je uglavnom razlog - postavljanje granica od strane odgajatelja čega u obiteljskom domu iz kojeg je dijete došlo uglavnom nije bilo. Praksa naše sugovornice pokazala je da se nestale maloljetne osobe uglavnom u dom nakon nekog vremena vrate samovoljno. Nakon toga najčešće odlaze na procjenu kod stručnjaka izvan doma tj. na pregled kod liječnika te na razgovor s psihijatrom.


   Kako se ponašati prema djetetu nakon što se vrati kući?


Ovisno o razlogu problema zbog kojih je dijete odlučilo napustiti dom. Psihologica Bačkonja ističe da djetetu koje je pobjeglo zbog postavljenih granica, ne treba popustiti i sve dozvoliti samo zato jer se vratilo kući. Na taj način dijete uči da će bijegom dobiti sve što želi. Djetetu koje je pobjeglo radi problema u školi treba pomoći da se suoči sa situacijom i poslati mu poruku da bijegom ništa ne rješavamo već samo odgađamo.


   U svakom slučaju s djetetom uvijek treba razgovarati, saznati razloge bijega, pružiti podršku, ali i granice te potražiti pomoć stručnjaka, napominje Bačkonja.
   


   NENO - Nacionalna evidencija nestalih osoba


Najveća policijska potraga u Hrvatskoj odvila se nakon nestanka maloljetne Antonije Bilić 2011. godine. Nakon tog slučaja policija je odlučila pokrenuti interaktivni portal NENO - nacionalnu evidenciju nestalih osoba sa svim profilima na jednom mjestu. Isto tako, otvoren je i nacionalni telefon za nestalu djecu kojim upravlja osječki centar za nestalu i zlostavljanu djecu, a koji tijekom godine primi na desetke poziva. Broj 116 000 dostupan je 24 sata na dan, a na njemu svakodnevno dežuraju psiholozi, socijalni radnici i pedagozi. Njihova je glavna uloga preuzeti što više podataka od osobe koja prijavljuje nestanak, sve prikupljene informacije prenijeti policiji te pritom nastaviti pružati psihološku pomoć osobi koja je nazvala ili djetetu koje se vratilo ili tek nažalost planira pobjeći.
Prema njihovim podacima veći broj nestanaka osoba mlađih od 18 godina evidentira se u ljetnim mjesecima (odlazak na more bez dozvole roditelja), na kraju školske godine (zbog loših ocjena ili u strahu od roditeljske reakcije), dok je recidivizam najčešće evidentiran kod štićenika domova i ustanova.


   Nestanak osobe nikada ne treba olako shvatiti, osobito kada se radi o najranjivijoj skupini, djeci. Potrebno ih je upozoriti da mogu postati žrtvama nasilja, iskorištavanja ili nekog drugog kaznenog djela. Jednako tako, silom prilika mogu postati počinitelji kaznenog djela, kada se nađu na ulici bez nadzora roditelja ili adekvatne skrbi, ističu iz Nacionalne evidencije nestalih osoba.
   

Svjetske statistike o udaljenosti mjesta pronalaska djeteta od mjesta na kojem je posljednji put viđeno prije nestanka govore nam da će djeca do 3 godine u 95 posto slučajeva pronaći u krugu od 1,1 km, a što su djeca starija to će radijus biti veći i potragu treba sve više širiti. Tako se u dobi od 4-6 godina u 95 posto pronalaze u radijusu  3 od 3,4 kilometra, djeca od 7 – 9 godina na udaljenosti od 5,2 kilometra dok se kod djece od 10 - 12 godina u 95 posto slučajeva radijus širi na 5,8 kilometara. Petra Majetić 

nestalo dijete_pixabay2

Zašto nam djeca nestaju iz obiteljskih domova i kako tome stati na kraj?

<para>Međutim, "jela na žlicu" iznimno su zdrava i hranjiva pa se stoga moramo potruditi da djeca rado i redovito na svojim tanjurima "ugošćuju" variva. Osim što su zdrava, variva su i vrlo jednostavna za pripremu, ne zahtijevaju puno vremena za štednjakom, a može se skuhati i veća količina za dan poslije.
</para>
<heading4>
 Kako pripremiti varivo za djecu?
</heading4>
<para>
Za djecu se mogu pripremati variva od krumpira, graška, tikvice, kupusa, mrkve, kelja itd. Puno djece nisu preveliki ljubitelji variva, stoga treba obratiti pozornost na omjer namirnica prilikom pripreme kako niti jedna namirnica ne bi dominirala mirisom i okusom. Većina variva se može podgrijati, ali najbolja su svježe pripremljena i ne predugo kuhana jer se tako čuva količina nutritivnih tvari. Prilikom pripreme variva za djecu, ciljanu je gustoću bolje postići pasiranjem nekoliko žlica kuhanog variva nego koristiti dodatak popečenog brašna. Ukoliko dijete u prehrani izbjegava meso, meso za variva poželjno je dobro usitniti ili pak pirjati u većem komadu koji će se djetetu moći poslužiti na tanjuru.
</para>
<heading4>
 Kako "natjerati" djecu da zavole jesti variva?
</heading4>
<para>
Na nekoliko jednostavnih načina. Za početak, dodavanjem nekih novih okusa u varivo. Primjerice, možete dodati žlicu-dvije kečapa koji će varivu dati slatkasnu notu. Ako djeca ne vole određeno povrće, npr. krumpir, uvijek ga možete zgnječiti vilicom da se "ne vidi." Djeca su vizualni tipovi pa se angažirajte i oko prezentacije jela. Najmlađi "padaju" na boje pa se potrudite da vam variva budu što šarenija i da se u njima nalaze različite teksture. Od pomoći vam mogu biti i minijaturne modlice za povrće kako bi najobičnije namirnice, poput krumpira i mrkve dobile novu dimenziju. Dobar recept kad su u pitanju klinci zlata vrijedi pa smo za vas prikupili nekoliko njih.
</para>
<heading4>
 Variva koja će djeca obožavati
</heading4>
<heading4/>
<heading4>
 Varivo od mahuna
</heading4>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 kg mahuna</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 velika glavica luka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 mrkve</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 krumpira</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1,5 l vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1-2 žlice brašna</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žlice zobenih pahuljica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žličica crvene mljevene paprike</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 češnja češnjaka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sol, papar, kurkuma</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Peršinov list, kopar</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ocat, kiselo vrhnje, ulje/mast</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Mahune oprati, očistiti i narezati na manje komade.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Luk, mrkvu i krumpir oguliti. Luk sitno nasjeckati, mrkvu narezati na kolutiće, a krumpir na kockice.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Na malo masnoće kratko pržiti luk, kada malo smekša i postane staklast dodati mrkvu i krumpir, povremeno promiješati pa nakon 10 minuta dodati mahune. Sve zajedno pirjati još 10 minuta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodati brašno, crvenu mljevenu papriku i češnjak (nasjeckan ili protisnut), promiješati i nastaviti pirjati oko 5 minuta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodati vodu, zobene pahuljice, sol i papar pa kuhati 30 minuta. Pri kraju kuhanja dodati malo kurkume u prahu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Na kraju u varivo dodati sitno nasjeckani peršinov list, kopar i ocat. 7. Kiselo vrhnje svatko si, po želji, može dodati u tanjur.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept Tatjane Pastuović Klaić preuzet je s portala Gastro.hr</emphasis>
</para>
<para/>
<heading4>
 Hranjivo varivo od repe i povrća
</heading4>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>30 dag svježe repe</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 glavica luka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 mrkva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 korabica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>mali komadić celerovog korijena</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 krumpira</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žlice kiselog vrhnja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>žličica limunovog soka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sjeckani peršin</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ulje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>žličica začina po želji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sol, papar</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Repu, korabicu, krumpir, mrkvu i celer oguli, operi i nareži na kockice.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Na zagrijanom ulju poprži nasjeckani luk, dodaj povrće i zajedno kratko pirjaj, a zatim zalij vodom da sve bude pokriveno i kuhaj dok sve potpuno ne omekša.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Posoli, pospi začinima i umiješaj kiselo vrhnje. Zajedno kuhaj oko 5 minuta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Gotovo varivo pospi nasjeckanim peršinovim listom i zakiseli limunovim sokom.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept je preuzet s portala Zdravakrava.hr</emphasis>
</para>
<heading4/>
<heading4>
 Maneštra ili varivo od leće
</heading4>
<para>
Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>500 g suhe zelene leće</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 poriluk</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>3 mrkve</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>stručak celera</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 lovorova lista</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>3 češnja češnjaka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>kurkuma</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>maslinovo ulje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Namočite leću 2 sata prije jela u hladnoj vodi. Na maslinovom ulju popržite poriluk i mrkvu narezanu na kolutove.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodati im ocijeđenu leću, ubaciti lovorov list, narezani celer posoliti, popapriti i zaliti vodom da prekrije leću. Pustiti kuhati oko 25 minuta.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vode dodavati po potrebi ako pokuha. Pred kraj kuhanja dodati 3 iskosana češnja češnjaka i pola žličice kurkume.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jelo treba nakon kuhanja odstajati oko pola sata da se malo zgusne. Može se dodati još nekoliko kapi maslinovog ulja.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept Ingrid Periše preuzet je s portala Gastro.hr</emphasis>
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/trikovi-za-povecanje-apetita-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako "natjerati" djecu da zavole jesti zdrava i hranjiva variva Činjenica je da većini djece variva nisu primamljiva i kad god uhvate priliku vole ih zaobići u velikom luku. Međutim, "jela na žlicu" iznimno su zdrava i hranjiva pa se stoga moramo potruditi da djeca rado i redovito na svojim tanjurima "ugošćuju" variva. Osim što su zdrava, variva su i vrlo jednostavna za pripremu, ne zahtijevaju puno vremena za štednjakom, a može se skuhati i veća količina za dan poslije.


   Kako pripremiti varivo za djecu?


Za djecu se mogu pripremati variva od krumpira, graška, tikvice, kupusa, mrkve, kelja itd. Puno djece nisu preveliki ljubitelji variva, stoga treba obratiti pozornost na omjer namirnica prilikom pripreme kako niti jedna namirnica ne bi dominirala mirisom i okusom. Većina variva se može podgrijati, ali najbolja su svježe pripremljena i ne predugo kuhana jer se tako čuva količina nutritivnih tvari. Prilikom pripreme variva za djecu, ciljanu je gustoću bolje postići pasiranjem nekoliko žlica kuhanog variva nego koristiti dodatak popečenog brašna. Ukoliko dijete u prehrani izbjegava meso, meso za variva poželjno je dobro usitniti ili pak pirjati u većem komadu koji će se djetetu moći poslužiti na tanjuru.


   Kako "natjerati" djecu da zavole jesti variva?


Na nekoliko jednostavnih načina. Za početak, dodavanjem nekih novih okusa u varivo. Primjerice, možete dodati žlicu-dvije kečapa koji će varivu dati slatkasnu notu. Ako djeca ne vole određeno povrće, npr. krumpir, uvijek ga možete zgnječiti vilicom da se "ne vidi." Djeca su vizualni tipovi pa se angažirajte i oko prezentacije jela. Najmlađi "padaju" na boje pa se potrudite da vam variva budu što šarenija i da se u njima nalaze različite teksture. Od pomoći vam mogu biti i minijaturne modlice za povrće kako bi najobičnije namirnice, poput krumpira i mrkve dobile novu dimenziju. Dobar recept kad su u pitanju klinci zlata vrijedi pa smo za vas prikupili nekoliko njih.


   Variva koja će djeca obožavati



   Varivo od mahuna


   Potrebni sastojci:


   
      1 kg mahuna
   
   
      1 velika glavica luka
   
   
      2 mrkve
   
   
      2 krumpira
   
   
      1,5 l vode
   
   
      1-2 žlice brašna
   
   
      2 žlice zobenih pahuljica
   
   
      1 žličica crvene mljevene paprike
   
   
      2 češnja češnjaka
   
   
      Sol, papar, kurkuma
   
   
      Peršinov list, kopar
   
   
      Ocat, kiselo vrhnje, ulje/mast
   


   Priprema:


   
      Mahune oprati, očistiti i narezati na manje komade.
   
   
      Luk, mrkvu i krumpir oguliti. Luk sitno nasjeckati, mrkvu narezati na kolutiće, a krumpir na kockice.
   
   
      Na malo masnoće kratko pržiti luk, kada malo smekša i postane staklast dodati mrkvu i krumpir, povremeno promiješati pa nakon 10 minuta dodati mahune. Sve zajedno pirjati još 10 minuta.
   
   
      Dodati brašno, crvenu mljevenu papriku i češnjak (nasjeckan ili protisnut), promiješati i nastaviti pirjati oko 5 minuta.
   
   
      Dodati vodu, zobene pahuljice, sol i papar pa kuhati 30 minuta. Pri kraju kuhanja dodati malo  kurkume u prahu.
   
   
      Na kraju u varivo dodati sitno nasjeckani peršinov list, kopar i ocat. 7. Kiselo vrhnje svatko si, po  želji, može dodati u tanjur.
   


   Recept Tatjane Pastuović Klaić preuzet je s portala Gastro.hr



   Hranjivo varivo od repe i povrća


   Potrebni sastojci:


   
      30 dag svježe repe
   
   
      1 glavica luka
   
   
      1 mrkva
   
   
      1 korabica
   
   
      mali komadić celerovog korijena
   
   
      2 krumpira
   
   
      2 žlice kiselog vrhnja
   
   
      žličica limunovog soka
   
   
      sjeckani peršin
   
   
      ulje
   
   
      žličica začina po želji
   
   
      sol, papar
   


   Priprema:


   
      Repu, korabicu, krumpir, mrkvu i celer oguli, operi i nareži na kockice.
   
   
      Na zagrijanom ulju poprži nasjeckani luk, dodaj povrće i zajedno kratko pirjaj, a zatim zalij vodom da sve bude pokriveno i kuhaj dok sve potpuno ne omekša.
   
   
      Posoli, pospi začinima i umiješaj kiselo vrhnje. Zajedno kuhaj oko 5 minuta.
   
   
      Gotovo varivo pospi nasjeckanim peršinovim listom i zakiseli limunovim sokom.
   


   Recept je preuzet s portala Zdravakrava.hr



   Maneštra ili varivo od leće


Potrebni sastojci:


   
      500 g suhe zelene leće
   
   
      1 poriluk
   
   
      3 mrkve
   
   
      stručak celera
   
   
      2 lovorova lista
   
   
      3 češnja češnjaka
   
   
      kurkuma
   
   
      maslinovo ulje
   


   Priprema:


   
      Namočite leću 2 sata prije jela u hladnoj vodi. Na maslinovom ulju popržite poriluk i mrkvu narezanu na kolutove.
   
   
      Dodati im ocijeđenu leću, ubaciti lovorov list, narezani celer posoliti, popapriti i zaliti vodom da prekrije leću. Pustiti kuhati oko 25 minuta.
   
   
      Vode dodavati po potrebi ako pokuha. Pred kraj kuhanja dodati 3 iskosana češnja češnjaka i pola žličice kurkume.
   
   
      Jelo treba nakon kuhanja odstajati oko pola sata da se malo zgusne. Može se dodati još nekoliko kapi maslinovog ulja.
   


   Recept Ingrid Periše preuzet je s portala Gastro.hr


   
      
   
 Petra Majetić 

varivo1

Kako "natjerati" djecu da zavole jesti zdrava i hranjiva variva

<para>Naime, odnedavno se u nekim kozmetičkim salonima možete podvrgnuti jednom od najnovijih i najneobičnijih kozmetičkih tretmana - LED fototerapijom. Iako na prvu naziv tretmana zvuči kompliciran, postupak je vrlo jednostavan. Maska se postavi na lice i emitira zrake svjetlosti na različitim valnim duljinama, mijenjajući boju svjetla ovisno o njima.</para>
<para>Ima li učinkovitosti ovaj tretman? Istraživanja su pokazala da se korištenjem ove terapije povećava proizvodnja kolagena, uništavaju bakterije koje uzrokuju akne, smanjuju se upale, poboljšava tonus kože, njezine teksture i čistoće.</para>
<para>Za čudotvornom maskom Hrvatice su se već pomamile jer za samo 80 kuna mogu dobiti hollywoodski tretman s hrvatskim cijenama. Inače, do 2022. godine u svijetu će se potrošiti 430 milijardi dolara na kozmetičku industriju.</para>

[VIDEO] Hollywoodski trend po hrvatskoj cijeni: Neobičan kozmetički tretman stigao i kod nas Kad su u pitanju najnoviji trendovi u kozmetičkoj industriji, čini se da i Hrvatska pokušava biti ukorak s njima. Naime, odnedavno se u nekim kozmetičkim salonima možete podvrgnuti jednom od najnovijih i najneobičnijih kozmetičkih tretmana - LED fototerapijom. Iako na prvu naziv tretmana zvuči kompliciran, postupak je vrlo jednostavan. Maska se postavi na lice i emitira zrake svjetlosti na različitim valnim duljinama, mijenjajući boju svjetla ovisno o njima.
Ima li učinkovitosti ovaj tretman? Istraživanja su pokazala da se korištenjem ove terapije povećava proizvodnja kolagena, uništavaju bakterije koje uzrokuju akne, smanjuju se upale, poboljšava tonus kože, njezine teksture i čistoće.
Za čudotvornom maskom Hrvatice su se već pomamile jer za samo 80 kuna mogu dobiti hollywoodski tretman s hrvatskim cijenama. Inače, do 2022. godine u svijetu će se potrošiti 430 milijardi dolara na kozmetičku industriju. Klinfo.hr 

kozmeticki-tretman-rtl

[VIDEO] Hollywoodski trend po hrvatskoj cijeni: Neobičan kozmetički tretman stigao i kod nas

<para>Što god da dijete napravi odgovoran je roditelj koji nije prije ili poslije porazgovarao s djetetom. Amen!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Drugi par rukava je ono što se vama diže kosa na glavi od ove rečenice.  Naime, to što vi mislite da katkada gubite kontrolu nad djetetom, na to biste trebali gledati kao na svojevrstan izazov. Nitko se nije rodio a da sve zna, pa tako ni vi, a najmanje dijete. Djeca isprobavaju granice, testiraju vašu volju i izdržljivost. S druge strane, djeca vole ograničenja, no ako im ih vi ne postavite, tražit će onog tko to hoće. Njega će poštovati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ima jedna zgodna istinita priča iz davnih vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nekog obijesnog mladića koji je napravio dosta grešaka u životu, uhvatili su i osudili na vješala. Prije nego li su ga trebali objesiti, pitali su ga za posljednju želju. Rekao je da želi nešto reći ujni koja ga je odgojila (pošto nije imao roditelje). Kad mu je prišla, tražio je da joj nešto šapne na uho. Šapnuo joj je: „Ti si kriva što si mi sve ono dozvolila i zbog toga sam danas ovdje“. Nakon što joj je to rekao, odgrizao joj je uho.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Poanta je da će vas djeca jednog dana kriviti za to što im niste postavili granice, za to što ste im sve dozvoljavali. Njima trebaju granice, ma kako se bunili protiv njih. Što prije vi to shvatite, prije ćete se uskladiti s time.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nama ljudima treba ograničiti uživanje jer tek tada možemo u potpunosti uživati u trenutku. Tek tada smo zahvalni za ono što imamo i tek tada cijenimo ono što smo dobili. U suprotnom, niti smo zahvalni, niti cijenimo a niti smo sretni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što je vaše dijete zločesto, vaša je odgovornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što vaše dijete ima loše ocjene, vaša je odgovornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što nije odgojeno kako biste vi željeli, vaša je odgovornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
To što se žalite na dijete da nije ovakvo ili onakvo, vaša je odgovornost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bijeg od odgovornosti ne vodi vas nikud. Samim time što ste dobili priliku biti roditelj, to samo znači da trebate učiniti sve, ama baš sve da ispravite što se god da.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Naučite, educirajte se, konzultirajte, potražite stručnjake koji znaju, učinite što god treba, što god ste u mogućnosti i poradite na tome na što se žalite i krivite druge da su odgovorni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dijete je vaše, vaša je briga i odgovornost! To je prava istina!¨ Sve ostalo je zavaravanje, bijeg od istine i stavljanje stvari pod tepih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Čim preuzmete odgovornost na sebe, to će vas potaknuti da što prije riješite situaciju, vama će biti lakše, dijete će shvatiti da ga volite usprkos svemu i jednog dana će vam biti zahvalno na tome što ste učinili za njega. Ovako, bit će sve gore i gore, i po vas i po dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I sad samo da vam kažem nešto o odgovornosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Odgovornost je traženje odgovora. Kada tražite odgovore? Kada nešto ne znate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U današnje doba nije teško pronaći odgovore jer imate internet, literaturu i sve moguće i nemoguće stručnjake za svako područje. Čak i ako nisu blizu vas, tehnologija vam olakšava dostup informacijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dakle, nema opravdanja da do odgovora ne možete doći. Pitanje je samo želite li odgovore ili bježite od njih. Želite li i dalje kriviti druge ili mislite da je vrijeme da nešto poduzmete?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
I sama sam majka dvoje djece. I sama sam sebe uhvatila u situacijama kada bih bježala od odgovornosti. Na vrijeme sam shvatila da se tada ništa ne rješava samo jer nije na drugima da rade moj posao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Razumijem da vam se u početku čini teško, no čim krenete tražiti, brzo se sve otpetlja i vjerujte mi lakše je, puno lakše i za vas i za dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Stoga vas molim, prihvatite svoju ulogu roditelja, preuzmite potpunu odgovornost za dijete, borite se za tu ulogu i dajte sve od sebe da dođete do odgovora i pomoći kada vidite da vas dijete treba. To je jedini način dobar za dijete, vas i društvo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Autor: Anita Vadas,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
savjetnica za roditeljstvo<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://anitavadas.com">anitavadas.com</ulink>
</para>

Sve što dijete napravi, vaša je odgovornost! Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno. Što god da dijete napravi odgovoran je roditelj koji nije prije ili poslije porazgovarao s djetetom. Amen!
   
Drugi par rukava je ono što se vama diže kosa na glavi od ove rečenice.  Naime, to što vi mislite da katkada gubite kontrolu nad djetetom, na to biste trebali gledati kao na svojevrstan izazov. Nitko se nije rodio a da sve zna, pa tako ni vi, a najmanje dijete. Djeca isprobavaju granice, testiraju vašu volju i izdržljivost. S druge strane, djeca vole ograničenja, no ako im ih vi ne postavite, tražit će onog tko to hoće. Njega će poštovati.
   
Ima jedna zgodna istinita priča iz davnih vremena.
   
Nekog obijesnog mladića koji je napravio dosta grešaka u životu, uhvatili su i osudili na vješala. Prije nego li su ga trebali objesiti, pitali su ga za posljednju želju. Rekao je da želi nešto reći ujni koja ga je odgojila (pošto nije imao roditelje). Kad mu je prišla, tražio je da joj nešto šapne na uho. Šapnuo joj je: „Ti si kriva što si mi sve ono dozvolila i zbog toga sam danas ovdje“. Nakon što joj je to rekao, odgrizao joj je uho.
   
Poanta je da će vas djeca jednog dana kriviti za to što im niste postavili granice, za to što ste im sve dozvoljavali. Njima trebaju granice, ma kako se bunili protiv njih. Što prije vi to shvatite, prije ćete se uskladiti s time.
   
Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno.
   
Nama ljudima treba ograničiti uživanje jer tek tada možemo u potpunosti uživati u trenutku. Tek tada smo zahvalni za ono što imamo i tek tada cijenimo ono što smo dobili. U suprotnom, niti smo zahvalni, niti cijenimo a niti smo sretni.
   
To što je vaše dijete zločesto, vaša je odgovornost.
   
To što vaše dijete ima loše ocjene, vaša je odgovornost.
   
To što nije odgojeno kako biste vi željeli, vaša je odgovornost.
   
To što se žalite na dijete da nije ovakvo ili onakvo, vaša je odgovornost.
   
Bijeg od odgovornosti ne vodi vas nikud. Samim time što ste dobili priliku biti roditelj, to samo znači da trebate učiniti sve, ama baš sve da ispravite što se god da.
   
Naučite, educirajte se, konzultirajte, potražite stručnjake koji znaju, učinite što god treba, što god ste u mogućnosti i poradite na tome na što se žalite i krivite druge da su odgovorni.
   
Dijete je vaše, vaša je briga i odgovornost! To je prava istina!¨ Sve ostalo je zavaravanje, bijeg od istine i stavljanje stvari pod tepih.
   
Čim preuzmete odgovornost na sebe, to će vas potaknuti da što prije riješite situaciju, vama će biti lakše, dijete će shvatiti da ga volite usprkos svemu i jednog dana će vam biti zahvalno na tome što ste učinili za njega. Ovako, bit će sve gore i gore, i po vas i po dijete.
   
I sad samo da vam kažem nešto o odgovornosti.
   
Odgovornost je traženje odgovora. Kada tražite odgovore? Kada nešto ne znate.
   
U današnje doba nije teško pronaći odgovore jer imate internet, literaturu i sve moguće i nemoguće stručnjake za svako područje. Čak i ako nisu blizu vas, tehnologija vam olakšava dostup informacijama.
   
Dakle, nema opravdanja da do odgovora ne možete doći. Pitanje je samo želite li odgovore ili bježite od njih. Želite li i dalje kriviti druge ili mislite da je vrijeme da nešto poduzmete?
   
I sama sam majka dvoje djece. I sama sam sebe uhvatila u situacijama kada bih bježala od odgovornosti. Na vrijeme sam shvatila da se tada ništa ne rješava samo jer nije na drugima da rade moj posao.
   
Razumijem da vam se u početku čini teško, no čim krenete tražiti, brzo se sve otpetlja i vjerujte mi lakše je, puno lakše i za vas i za dijete.
   
Stoga vas molim, prihvatite svoju ulogu roditelja, preuzmite potpunu odgovornost za dijete, borite se za tu ulogu i dajte sve od sebe da dođete do odgovora i pomoći kada vidite da vas dijete treba. To je jedini način dobar za dijete, vas i društvo.
 

Autor: Anita Vadas,
savjetnica za roditeljstvo
   anitavadas.com
 Anita Vadas 

Sve što dijete napravi, vaša je odgovornost!

<para>Rodna očekivanja i stereotipi koji se nameću djeci stvaraju trajnu štetu u odrasloj dobi, prema novoj studiji objavljenoj u <emphasis>The Journal of Adolescent Health</emphasis> Istraživači su intervjuirali 450 djece (zajedno s njihovim roditeljima ili skrbnicima) u 15 zemalja na pet kontinenata. Kulturne razlike su velike, ali nemaju utjecaja na krute spolne stereotipe postavljene djeci. Studija je pokazala da se dječake uči da budu jaki i nezavisni dok se djevojčice poučava da budu ranjive i da se o njima netko treba brinuti.
</para>
<para>"Mitovi o tome da su djevojčice slabe, a dječaci snažni bili su tako globalno prožimajući da smo ih vidjeli kako se iznova i iznova ponavljaju u 15 zemalja i preko pet kontinenata", rekao je Robert Blum, direktor Global Early Adolescent Study na Sveučilištu Johns Hopkins. Takva je situacija u Boliviji, Belgiji, Burkini Faso, Kini, Demokratskoj Republici Kongo, Ekvadoru, Egiptu, Indiji, Keniji, Malaviju, Nigeriji, Škotskoj, Južnoafričkoj Republici, SAD i Vijetnamu, odnosno kako u razvijenim zapadnim demokracijama, bogatim ekonomijama tako i u zemljama trećeg svijeta.</para>
<para>Istraživači su zaključili da između 10. i 14. godine djeca počinju u potpunosti prihvaćati i internalizirati uvjerenje da su djevojčice i dječaci različiti i da se u skladu s time trebaju i ponašati i djelovati.
</para>
<para>Samo za primjer, 12-godišnja djevojčica u Delhiju, izjavila je istraživačima da "kad su djevojčice male, mogu nositi odjeću koju žele, ali kako odrastaju, odjećom se trebaju pokrivati i trebaju paziti kako razgovaraju". U Šangaju su i roditelji i djeca rekli da djevojke trebaju djelovati nježno i tiho, a dječaci bi trebali biti hrabri, snažni i oštri. I 13-godišnji dječak u Baltimoreu objasnio je da očevi ne trebaju štititi svoje sinove kao što trebaju svoje kćeri, jer je sin odgajan da "bude muškarac", dok će kći uvijek biti "mala princeza".</para>
<para>"Zdravstvene posljedice tih rodnih normi su ogromne", kaže Blum. "Kada se dječaci podučavaju da su djevojke slabe, da su seksualni predmeti koje se uzima, adolescentice plaćaju ogromnu cijenu. Pod većim su rizikom od HIV-a i spolnih bolesti, ulaska u brak prije punoljetnosti, ranije napuštaju školu i pod daleko su većim rizikom od rodno uvjetovanog nasilja".</para>
<para>Za dječake, naglasak na tome da su jaki - ili macho - potiče ih da se uključe u rizično ponašanje poput pušenja, pijenja i droga u ranijoj dobi. Oni također više stradavaju u prometnim nesrećama i umiru u nasilnim sukobima.</para>
<para>"Vjerovati da neki profitiraju, a drugi su žrtve, apsolutno je pogrešno - svi su žrtve tih rodnih normi", kaže Blum.</para>
<para>Blum je objasnio da su rodne uloge u početku naučene kod kuće, a potom pojačane od strane braće i sestara, kolega iz razreda, rodbine, svećenstva i trenera.</para>
<para>Blumova studija nosi naziv <emphasis>"Počinje s deset: Kako rodna očekivanja oblikuju ranu adolescenciju diljem svijeta"</emphasis>, no drugi istraživači otkrili su da rodni stereotipi utječu na djecu starosti svega pet godina.</para>
<para>"Djevojčice dobivaju poruku da ne bi trebale biti u ulogama vođa, a dječaci dobivaju poruku da trebaju biti uporniji i agresivniji", izjavila je Deborah Best, profesorica psihologije Sveučilišta Wake Forest koji proučava rodne stereotipe. Istraživanja objavljena ranije ove godine sugeriraju da djevojčice stare svega šest godina vjeruju kako su dečki "pametniji".
</para>
<para>Ovi kruti stereotipi uzrokuju štetu koja traje duboko u odraslu dob. Oni, primjerice, pridonose nejednakim plaćama između žena i muškaraca za iste pozicije, obiteljskom nasilju i razvoju mentalnih oboljenja.</para>
<para>Cilj ovog i svih ranijih istraživanja je osvijestiti roditelje globalno da aktivno podižu svoju djecu s što manje "rodnih normi". Rodno obrazovanje mora početi od najranije dobi.</para>
<para>Mnogi zdravstveni i sigurnosni rizici u adolescentskoj dobi oblikovani su ponašanjem ukorijenjenim u rodnim ulogama koje se formiraju do dobi od 10 ili 11 godina. Milijarde dolara širom svijeta ulažu se u zdravstvene programe za adolescente koji se provode od 15. godine, a do tada je vjerojatno već kasno da bi se napravio neki značajan korak.</para>
<para>U UNICEF-u smatraju da veliku ulogu u promjeni rodnih normi imaju i vlade, odnosno politika. Potrebni su i zakoni koji djevojčicama omogućuju pristup školovanju i zdravstvenoj skrbi (osobito preventivnim zdravstvenim programima), odnosno zakoni koji osnažuju djevojke i žene. Važno je i raditi s adolescentima i djecom kroz radionice i seminare te ih učiti da uvijek preispituju rodne stereotipe i razmisle mogu li promjenom svog ponašanja i svojih uvjerenja izgraditi pravednije i zdravije društvo.</para>

Macho man i mala princeza: Rodni stereotipi trajno ugrožavaju djecu diljem svijeta Rodna očekivanja i stereotipi koji se nameću djeci stvaraju trajnu štetu u odrasloj dobi, prema novoj studiji objavljenoj u The Journal of Adolescent Health. Rodna očekivanja i stereotipi koji se nameću djeci stvaraju trajnu štetu u odrasloj dobi, prema novoj studiji objavljenoj u The Journal of Adolescent Health Istraživači su intervjuirali 450 djece (zajedno s njihovim roditeljima ili skrbnicima) u 15 zemalja na pet kontinenata. Kulturne razlike su velike, ali nemaju utjecaja na krute spolne stereotipe postavljene djeci. Studija je pokazala da se dječake uči da budu jaki i nezavisni dok se djevojčice poučava da budu ranjive i da se o njima netko treba brinuti.

"Mitovi o tome da su djevojčice slabe, a dječaci snažni bili su tako globalno prožimajući da smo ih vidjeli kako se iznova i iznova ponavljaju u 15 zemalja i preko pet kontinenata", rekao je Robert Blum, direktor Global Early Adolescent Study na Sveučilištu Johns Hopkins. Takva je situacija u Boliviji, Belgiji, Burkini Faso, Kini, Demokratskoj Republici Kongo, Ekvadoru, Egiptu, Indiji, Keniji, Malaviju, Nigeriji, Škotskoj, Južnoafričkoj Republici, SAD i Vijetnamu, odnosno kako u razvijenim zapadnim demokracijama, bogatim ekonomijama tako i u zemljama trećeg svijeta.
Istraživači su zaključili da između 10. i 14. godine djeca počinju u potpunosti prihvaćati i internalizirati uvjerenje da su djevojčice i dječaci različiti i da se u skladu s time trebaju i ponašati i djelovati.

Samo za primjer, 12-godišnja djevojčica u Delhiju, izjavila je istraživačima da "kad su djevojčice male, mogu nositi odjeću koju žele, ali kako odrastaju, odjećom se trebaju pokrivati i trebaju paziti kako razgovaraju". U Šangaju su i roditelji i djeca rekli da djevojke trebaju djelovati nježno i tiho, a dječaci bi trebali biti hrabri, snažni i oštri. I 13-godišnji dječak u Baltimoreu objasnio je da očevi ne trebaju štititi svoje sinove kao što trebaju svoje kćeri, jer je sin odgajan da "bude muškarac", dok će kći uvijek biti "mala princeza".
"Zdravstvene posljedice tih rodnih normi su ogromne", kaže Blum. "Kada se dječaci podučavaju da su djevojke slabe, da su seksualni predmeti koje se uzima, adolescentice plaćaju ogromnu cijenu. Pod većim su rizikom od HIV-a i spolnih bolesti, ulaska u brak prije punoljetnosti, ranije napuštaju školu i pod daleko su većim rizikom od rodno uvjetovanog nasilja".
Za dječake, naglasak na tome da su jaki - ili macho - potiče ih da se uključe u rizično ponašanje poput pušenja, pijenja i droga u ranijoj dobi. Oni također više stradavaju u prometnim nesrećama i umiru u nasilnim sukobima.
"Vjerovati da neki profitiraju, a drugi su žrtve, apsolutno je pogrešno - svi su žrtve tih rodnih normi", kaže Blum.
Blum je objasnio da su rodne uloge u početku naučene kod kuće, a potom pojačane od strane braće i sestara, kolega iz razreda, rodbine, svećenstva i trenera.
Blumova studija nosi naziv "Počinje s deset: Kako rodna očekivanja oblikuju ranu adolescenciju diljem svijeta", no drugi istraživači otkrili su da rodni stereotipi utječu na djecu starosti svega pet godina.
"Djevojčice dobivaju poruku da ne bi trebale biti u ulogama vođa, a dječaci dobivaju poruku da trebaju biti uporniji i agresivniji", izjavila je Deborah Best, profesorica psihologije Sveučilišta Wake Forest koji proučava rodne stereotipe. Istraživanja objavljena ranije ove godine sugeriraju da djevojčice stare svega šest godina vjeruju kako su dečki "pametniji".

Ovi kruti stereotipi uzrokuju štetu koja traje duboko u odraslu dob. Oni, primjerice, pridonose nejednakim plaćama između žena i muškaraca za iste pozicije, obiteljskom nasilju i razvoju mentalnih oboljenja.
Cilj ovog i svih ranijih istraživanja je osvijestiti roditelje globalno da aktivno podižu svoju djecu s što manje "rodnih normi". Rodno obrazovanje mora početi od najranije dobi.
Mnogi zdravstveni i sigurnosni rizici u adolescentskoj dobi oblikovani su ponašanjem ukorijenjenim u rodnim ulogama koje se formiraju do dobi od 10 ili 11 godina. Milijarde dolara širom svijeta ulažu se u zdravstvene programe za adolescente koji se provode od 15. godine, a do tada je vjerojatno već kasno da bi se napravio neki značajan korak.
U UNICEF-u smatraju da veliku ulogu u promjeni rodnih normi imaju i vlade, odnosno politika. Potrebni su i zakoni koji djevojčicama omogućuju pristup školovanju i zdravstvenoj skrbi (osobito preventivnim zdravstvenim programima), odnosno zakoni koji osnažuju djevojke i žene. Važno je i raditi s adolescentima i djecom kroz radionice i seminare te ih učiti da uvijek preispituju rodne stereotipe i razmisle mogu li promjenom svog ponašanja i svojih uvjerenja izgraditi pravednije i zdravije društvo. Jelena Kovačić 

rodni stereotipi pixabay

Macho man i mala princeza: Rodni stereotipi trajno ugrožavaju djecu diljem svijeta

<para>Vođenim tim riječima, za vas smo odlučili istražiti kamo biste ovaj vikend mogli otići s djecom, što vidjeti i kako se dobro i kvalitetno obiteljski podružiti. Pronjuškali smo malo što se nudi u subotu i nedjelju i u oko su nam upala ova četiri događanja.
</para>
<heading4>
 Obiteljski festival u Parku
</heading4>
<para>Foto: Centar za kulturu Trešnjevka</para>
<para>
Ako se niste svi zajedno, kao obitelj, već duže vrijeme družili, 7. Obiteljski festival u Parku je idealna prilika za to promijeniti. Centar za kulturu Trešnjevka pripremio je pregršt raznovrsnih programa za cijelu obitelj. Prijepodnevni program u subotu 23. rujna u 11 sati započet će nastupom dječjih zborova i zanimljivim radionicama. Udruga Vestigium organizira radionicu nošenja beba, a svi zmajoljupci moći će sudjelovati na radionici izrade i puštanja zmajeva. Za one roditelje i djecu koji paze na zdravu prehranu, organiziran je i Eko plac na kojem će mali, lokalni proizvodači predstaviti svoje domaće proizvode. Bit će održan i mali sajam knjiga na kojem će knjigoljupci imati priliku razmjenjivati školsku lektiru i udžbenike. Uglavnom, za svakog ponešto. Više detalja o ovom festivalu možete saznati <ulink url="http://www.cekate.hr/?p=28718">OVDJE</ulink>.
</para>
<heading4>
 Pješački pohod na Okić
</heading4>
<para>Foto: Pixabay</para>
<para>
Želite li da vaša obitelj dobro protegne noge i nauživa se svježega zraka predlažemo da se uputite na Okić. DŠR "Šport za sve" Samobor svake godine već tradicionalno organizira pješačke pohode u Samoborsko gorje pod geslom "U susret zdravlju", pa tako u sklopu Europskog tjedna sporta organiziran je <ulink url="http://europski-tjedan-sporta.hr/dogadanja/pjesacki-pohod-okic-2017/">Pješački pohod "Okić 2017".</ulink> Polazak je ispred Samoborskog muzeja 23. rujna od 8 do 10 sati. Pohod je namijenjen ljudima svih dobnih skupina, od 5 do 75 godine života.
</para>
<heading4>
 Srednjovjekovni dani na Medvednici
</heading4>
<para>Foto: Srednjovjekovni dani na Medvednici/Facebook</para>
<para>
Ako se želite barem na trenutak vratiti u srednji vijek, vidjeti viteze, dvorske lude i medvedničke coprnice, posjetite Srednjovjekovne dana na Medvednici koji će se održati u subotu i nedjelju, 23. i 24. rujna 2017. od 12 do 20 sati. Ove godine pripremljen je i poseban program rezerviran za najsretnije – program na kuli: “Pričom te zovem!” Cijena ulaznice je 20 kn, a za djecu do 7 godina u pratnji roditelja ulaz je besplatan. Više o ovoj manifestaciji možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/izlog/vijesti/srednjovjekovni-dani-na-medvednici-uzivajte-u-viteskim-turnirima-zonglerima-i-predstavama/">OVDJE</ulink>.
</para>
<heading4>
 Interaktivna izložba u tunelu Grič
</heading4>
<para>Foto: Tunel Grič/Facebook</para>
<para>Koliko su vaši klinci upoznati s burnim hrvatskim povijesnim zbivanjima? Znaju li tko je Nikola Tesla, August Šenoa? Njihovo nikakvo ili krhko znanje o povijesnim velikanima i događanjima možete usavršiti odlaskom na <ulink url="http://www.zagreb.hr/en/interaktivna-izlozba-croatia-je-hrvatska-o-133-god/114234">multimedijalnu izložbu u tunel Grič.</ulink> Tamo će vas dočekati vremeplov kroz 13 desetljeća, od prošlosti i osamdesetih godina 19. stoljeća do sadašnjosti i 2017. Glavna atrakcija izložbe definitivno je tzv. kišna soba s pravom kišom kroz koju će se u kapima vode ocrtavati hologrami Marije Jurić Zagorke, A.G.Matoša, bana Josipa Jelačića, djevojke Mande, Vatroslava Lisinskog i drugih povijesnih i kulturnih uglednika. Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kamo-na-izlet-odvedite-djecu-u-najljepse-dvorce-hrvatske/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ne znate kamo s djecom za vikend? Evo nekoliko zanimljivih prijedloga Kažu da djeca ne pamte ono što su u djetinjstvu imali, već mjesta koja su posjetili, stvari koje su vidjeli, ljude koje su upoznali te osjećaje koji su doživjeli. Vođenim tim riječima, za vas smo odlučili istražiti kamo biste ovaj vikend mogli otići s djecom, što vidjeti i kako se dobro i kvalitetno obiteljski podružiti. Pronjuškali smo malo što se nudi u subotu i nedjelju i u oko su nam upala ova četiri događanja.


   Obiteljski festival u Parku

Foto: Centar za kulturu Trešnjevka

Ako se niste svi zajedno, kao obitelj, već duže vrijeme družili, 7. Obiteljski festival u Parku je idealna prilika za to promijeniti. Centar za kulturu Trešnjevka pripremio je pregršt raznovrsnih programa za cijelu obitelj. Prijepodnevni program u subotu 23. rujna u 11 sati započet će nastupom dječjih zborova i zanimljivim radionicama. Udruga Vestigium organizira radionicu nošenja beba, a svi zmajoljupci moći će sudjelovati na radionici izrade i puštanja zmajeva. Za one roditelje i djecu koji paze na zdravu prehranu, organiziran je i Eko plac na kojem će mali, lokalni proizvodači predstaviti svoje domaće proizvode. Bit će održan i mali sajam knjiga na kojem će knjigoljupci imati priliku razmjenjivati školsku lektiru i udžbenike. Uglavnom, za svakog ponešto. Više detalja o ovom festivalu možete saznati OVDJE.


   Pješački pohod na Okić

Foto: Pixabay

Želite li da vaša obitelj dobro protegne noge i nauživa se svježega zraka predlažemo da se uputite na Okić. DŠR "Šport za sve" Samobor svake godine već tradicionalno organizira pješačke pohode u Samoborsko gorje pod geslom "U susret zdravlju", pa tako u sklopu Europskog tjedna sporta organiziran je  Pješački pohod "Okić 2017". Polazak je ispred Samoborskog muzeja 23. rujna od 8 do 10 sati. Pohod je namijenjen ljudima svih dobnih skupina, od 5 do 75 godine života.


   Srednjovjekovni dani na Medvednici

Foto: Srednjovjekovni dani na Medvednici/Facebook

Ako se želite barem na trenutak  vratiti u srednji vijek, vidjeti viteze, dvorske lude i medvedničke coprnice, posjetite Srednjovjekovne dana na Medvednici koji će se održati u subotu i nedjelju, 23. i 24. rujna 2017. od 12 do 20 sati. Ove godine pripremljen je i poseban program rezerviran za najsretnije – program na kuli: “Pričom te zovem!” Cijena ulaznice je 20 kn, a za djecu do 7 godina u pratnji roditelja ulaz je besplatan. Više o ovoj manifestaciji možete pročitati OVDJE.


   Interaktivna izložba u tunelu Grič

Foto: Tunel Grič/Facebook
Koliko su vaši klinci upoznati s burnim hrvatskim povijesnim zbivanjima? Znaju li tko je Nikola Tesla, August Šenoa? Njihovo nikakvo ili krhko znanje o povijesnim velikanima i događanjima možete usavršiti odlaskom na multimedijalnu izložbu u tunel Grič. Tamo će vas dočekati vremeplov kroz 13 desetljeća, od prošlosti i osamdesetih godina 19. stoljeća do sadašnjosti i 2017. Glavna atrakcija izložbe definitivno je tzv. kišna soba s pravom kišom kroz koju će se u kapima vode ocrtavati hologrami Marije Jurić Zagorke, A.G.Matoša, bana Josipa Jelačića, djevojke Mande, Vatroslava Lisinskog i drugih povijesnih i kulturnih uglednika. Ulaz je besplatan za sve posjetitelje.

   
      
   
 Petra Majetić 

Ne znate kamo s djecom za vikend? Evo nekoliko zanimljivih prijedloga

<para>Dobra stvar kod vježbanja je ta da se u njega mogu uključiti i djeca. Štoviše, oni mogu postati vaši idealni kompići za tjelesne aktivnosti i vaši glavni motivatori. Vježbanje može postati vaša regularna zajednička aktivnost u kojoj će biti puno smijeha, zabave i povezivanja. A nakon vježbanja svi zajedno ćete uživati u onom dobrom osjećaju zdravog umora.
</para>
<para>Ključno kod vježbanja s djecom je biti kreativan, fleksibilan i pronaći načina da u vježbe uključite i djecu.</para>
<para>Randi Zinn, osnivačica projekta BeyondMom.com koji pomaže mamama nakon poroda ponovno aktivirati um i tijelo, dala je neke savjete kako vježbati s djecom svih dobi.
</para>
<heading4>Vježbanje s bebama</heading4>
<para>
U ovoj dobi beba, naravno, ne može raditi vježbe koje vi radite, ali s obzirom na to da je fascinirana svakim pokretom koji napravite, beba će vas voljeti promatrati kako se istežete i radite jednostavne vježbe. Možda će vas čak pokušati i oponašati. Stoga stavite mekanu dekicu na tepih i na nju položite bebu. Dok se beba igra i istražuje svoje ručice i nožice, vi možete pokraj nje raditi čučnjeve, istezanja, plankove i druge vježbe na podu i prostirci.</para>
<para>Ako je to nemoguće jer je vaša beba preaktivna ili plačljiva i ne voli se sama igrati i promatrati vas, uvijek možete uzeti bebu u nosiljku i raditi duge šetnje. Jedan sat hoda je otprilike 4 km, no ako imate snage i volje za još uživajte u ovoj vrsti zdrave aktivnosti dok vaša beba spava u nosiljci ili uživa u promatranju okoline. Ako vam je beba preteška, isti efekt hodanja postići ćete i s bebom u kolicima, ali će vaše tijelo biti manje opterećeno težinom.
</para>
<heading4>Vježbanje s djecom od 2 do 6 godina</heading4>
<para>
Nakon što dijete prohoda i postane stabilno na svojim nožicama, imat će iznimno puno energije i stalno će biti u pokretu. U toj dobi dijete je više zainteresirano za istraživanje svoje okoline i teško se fokusira na jednu stvar, pa će vježbanje s djetetom biti još veći izazov. Stoga je lakše prilagoditi se djetetu. Slijedite prirođenu želju djeteta da trči, penje se, pleše i valja po podu. Imitirajte ga i radite te iste stvari. To je slobodno i nestrukturirano vježbanje, ali itekako ćete se oznojiti i naprezati kada se stavite u cipele svog malog istraživača.</para>
<para>Možda najjednostavnija aktivnost u kojoj možete zajedno sudjelovati je ples. Stavite omiljenu plesnu glazbu i pokažite svom mališanu svoje omiljene pokrete - čučnjeve, ruke u zrak, vrtnja bokovima, dizanje nogu i sl. Vježbanje kroz ples možete "razbiti" u nekoliko serija po 5-10 minuta, uz kratke pauze, jer ćete tako lakše animirati malo dijete kojemu pažnja i ne može duže biti na jednoj aktivnosti. Jednostavno se uskladite i uživajte u najprirodnijoj aktivnosti koja je izvrsna za sve mišiće u tijelu - plesu.
</para>
<heading4>Vježbanje s djecom od 7 do 11 godina</heading4>
<para>
Školarci već mogu razumjeti što je vježbanje, zašto vježbamo i zašto je to dobro za naše zdravlje. Vježbanje sada može postati planirana aktivnost uvrštena u vašu obiteljsku rutinu. Osim vježbanja i plesanja kod kuće, dijete ove dobi možete voditi na duge šetnje, planinarenja, vožnju biciklima ili plivanje. Možete zajedno igrati badminton, bacati frizbi, igrati se loptom i mnoge druge zabavne obiteljske aktivnosti.</para>
<para>Isto tako, možete djetetu prepustiti da uči i vodi vas, neka on bude vaš trener na način da vam pokaže sve vježbe koje radi u školi na tjelesnom ili u sportskom klubu ako trenira neki sport. Djeca vole osjećaj da su ravnopravna i da se njihove vještine uvažavaju, pa će uživati u vježbanju u kojem oni mogu pokazati što znaju.
</para>
<heading4>Vježbanje s tinejdžerima</heading4>
<para>
U ovoj dobi dijete ulazi u pubertet i vjerojatno će radije vježbati i trenirati u nekom klubu, u školi i sa svojim vršnjacima, ali to ne znači da ga ne možete i dalje uključivati u svoje aktivnosti. Ako trčite, pozovite svog tinejdžera ili tinejdžericu da vam se pridruži. Isto vrijedi i za vožnju biciklom, hodanje, planinarenje i druge aktivnosti na otvorenom. U pauzama možete razgovarati i graditi svoje prijateljstvo.</para>
<para>A ako mislite da vaš pubertetlija neće željeti s vama raditi nešto tako luckasto i bedasto kao što je plesanje po stanu ili kući, ne znači da ne trebate probati. Mama i tata koji plešu po dnevnoj sobi na glazbu iz svoje mladosti nisu uopće cool, ali ples je zarazan i možda se iznenadite kad vam se vaš tinejdžer ili tinejdžerica ipak pridruže, jer je sve zajedno toliko zabavno i djetinjasto, da jednostavno ne može biti loše.</para>

Djeca mogu biti odlični partneri za vježbanje: Kako vježbati s djecom svih dobi? Znamo. Uz posao, kućanstvo, obaveze i djecu, teško je naći vremena za vježbanje. No gdje postoji volja, postoji i vremena i prostora. Dobra stvar kod vježbanja je ta da se u njega mogu uključiti i djeca. Štoviše, oni mogu postati vaši idealni kompići za tjelesne aktivnosti i vaši glavni motivatori. Vježbanje može postati vaša regularna zajednička aktivnost u kojoj će biti puno smijeha, zabave i povezivanja. A nakon vježbanja svi zajedno ćete uživati u onom dobrom osjećaju zdravog umora.

Ključno kod vježbanja s djecom je biti kreativan, fleksibilan i pronaći načina da u vježbe uključite i djecu.
Randi Zinn, osnivačica projekta BeyondMom.com koji pomaže mamama nakon poroda ponovno aktivirati um i tijelo, dala je neke savjete kako vježbati s djecom svih dobi.

Vježbanje s bebama

U ovoj dobi beba, naravno, ne može raditi vježbe koje vi radite, ali s obzirom na to da je fascinirana svakim pokretom koji napravite, beba će vas voljeti promatrati kako se istežete i radite jednostavne vježbe. Možda će vas čak pokušati i oponašati. Stoga stavite mekanu dekicu na tepih i na nju položite bebu. Dok se beba igra i istražuje svoje ručice i nožice, vi možete pokraj nje raditi čučnjeve, istezanja, plankove i druge vježbe na podu i prostirci.
Ako je to nemoguće jer je vaša beba preaktivna ili plačljiva i ne voli se sama igrati i promatrati vas, uvijek možete uzeti bebu u nosiljku i raditi duge šetnje. Jedan sat hoda je otprilike 4 km, no ako imate snage i volje za još uživajte u ovoj vrsti zdrave aktivnosti dok vaša beba spava u nosiljci ili uživa u promatranju okoline. Ako vam je beba preteška, isti efekt hodanja postići ćete i s bebom u kolicima, ali će vaše tijelo biti manje opterećeno težinom.

Vježbanje s djecom od 2 do 6 godina

Nakon što dijete prohoda i postane stabilno na svojim nožicama, imat će iznimno puno energije i stalno će biti u pokretu. U toj dobi dijete je više zainteresirano za istraživanje svoje okoline i teško se fokusira na jednu stvar, pa će vježbanje s djetetom biti još veći izazov. Stoga je lakše prilagoditi se djetetu. Slijedite prirođenu želju djeteta da trči, penje se, pleše i valja po podu. Imitirajte ga i radite te iste stvari. To je slobodno i nestrukturirano vježbanje, ali itekako ćete se oznojiti i naprezati kada se stavite u cipele svog malog istraživača.
Možda najjednostavnija aktivnost u kojoj možete zajedno sudjelovati je ples. Stavite omiljenu plesnu glazbu i pokažite svom mališanu svoje omiljene pokrete - čučnjeve, ruke u zrak, vrtnja bokovima, dizanje nogu i sl. Vježbanje kroz ples možete "razbiti" u nekoliko serija po 5-10 minuta, uz kratke pauze, jer ćete tako lakše animirati malo dijete kojemu pažnja i ne može duže biti na jednoj aktivnosti. Jednostavno se uskladite i uživajte u najprirodnijoj aktivnosti koja je izvrsna za sve mišiće u tijelu - plesu.

Vježbanje s djecom od 7 do 11 godina

Školarci već mogu razumjeti što je vježbanje, zašto vježbamo i zašto je to dobro za naše zdravlje. Vježbanje sada može postati planirana aktivnost uvrštena u vašu obiteljsku rutinu. Osim vježbanja i plesanja kod kuće, dijete ove dobi možete voditi na duge šetnje, planinarenja, vožnju biciklima ili plivanje. Možete zajedno igrati badminton, bacati frizbi, igrati se loptom i mnoge druge zabavne obiteljske aktivnosti.
Isto tako, možete djetetu prepustiti da uči i vodi vas, neka on bude vaš trener na način da vam pokaže sve vježbe koje radi u školi na tjelesnom ili u sportskom klubu ako trenira neki sport. Djeca vole osjećaj da su ravnopravna i da se njihove vještine uvažavaju, pa će uživati u vježbanju u kojem oni mogu pokazati što znaju.

Vježbanje s tinejdžerima

U ovoj dobi dijete ulazi u pubertet i vjerojatno će radije vježbati i trenirati u nekom klubu, u školi i sa svojim vršnjacima, ali to ne znači da ga ne možete i dalje uključivati u svoje aktivnosti. Ako trčite, pozovite svog tinejdžera ili tinejdžericu da vam se pridruži. Isto vrijedi i za vožnju biciklom, hodanje, planinarenje i druge aktivnosti na otvorenom. U pauzama možete razgovarati i graditi svoje prijateljstvo.
A ako mislite da vaš pubertetlija neće željeti s vama raditi nešto tako luckasto i bedasto kao što je plesanje po stanu ili kući, ne znači da ne trebate probati. Mama i tata koji plešu po dnevnoj sobi na glazbu iz svoje mladosti nisu uopće cool, ali ples je zarazan i možda se iznenadite kad vam se vaš tinejdžer ili tinejdžerica ipak pridruže, jer je sve zajedno toliko zabavno i djetinjasto, da jednostavno ne može biti loše. Jelena Kovačić 

vjezbanje s djecom pixabay

Djeca mogu biti odlični partneri za vježbanje: Kako vježbati s djecom svih dobi?

<para>Danas je bundeva postala omiljena jesenska namirnica svih onih koji imalo paze na kvalitetan unos namirnica. Bilo da je kuhana, pečena, u juhi, rižotu ili muffinu uvijek očarava svojom finoćom okusa i bojom, ali i cijenom. Budući da je sezona bundeve u punom jeku, donosimo vam tri slasna recepta s kojima ne možete pogriješiti.</para>
<para>No, prije nego što se bacite na kuhanje, evo i nekoliko kratkih savjeta. Kod većih i manjih sorti, koje se kupuju cijele, važno je obratiti pozornost na to je li im vanjski dio neoštećen, koža svijetla i bez plijesni, a težina s obzirom na obujam neumanjena. Bundevi prije pripreme treba skinuti vanjski dio kore, a iznutra nožem vlaknatu sredinu iz koje se mogu izdvojiti sjemenke. Mesnati dio bundeve najčešće se reže na ploške, veće ili manje kocke ili se riba. Bundevu narezanu na manje dijelove možete nekoliko dana očuvati na temperaturi od 4°C, a na temperaturi -18°C do šest mjeseci.
</para>
<para>Foto: Gastro.hr</para>
<heading4>
 Rižoto od buče s vrganjima
</heading4>
<para>
 Potrebno vam je (4 porcije):
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>350 g riže</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>300 g vrganja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>500 g buče</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 crveni luk</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para> sol i svježe mljeveni papar</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>50 g maslac, slani</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>0.05 l ulje maslinovo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>list peršina i crveni papar</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Rižu operite i dobro ocijedite. Luk očistite, narežite na sitno te stavite pržiti na maslacu i maslinovom ulju.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para> Zatim dodajte buću rezanu na kockice pa rižu. Sve zajedno pržite, zatim podlijte vodom ili jušnim temeljcom, začinite i pustite da se lagano pirja.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vrganje očistite, narežite na kockice, na ostatku masnoće prepržite i kad je riža već skoro gotova dodajte prepržene gljive u rižu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sjedinite u jednoličnu masu te na kraju dodajte malo maslaca.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept Branka Ognjenovića preuzet je s portala Gastro.hr</emphasis>
</para>
<para>Foto: Pixabay</para>
<heading4>
 Jesenska juha od bundeve
</heading4>
<para>
 Potrebno vam je:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 bundeva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 manja glavica luka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 veći krumpir</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 jušne žlice oštrog brašna (po izboru)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 jušne žlice kiselog vrhnja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>maslinovo ulje 2 litre vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vegeta</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>sol i papar</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Na maslinovom ulju popržite luk, pospite brašnom i zalijte hladnom vodom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Dodajte na kockice narezanu bundevu i krumpir, te začinite Vegetom, soli i paprom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kuhajte dok povrće ne omekša (oko 20 minuta).</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Sve izmiksajte štapnim mikserom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Umiješajte kiselo vrhnje i poslužite vruće.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept Sanja Kruljac preuzet je s portala Zdravakrava.hr</emphasis>
</para>
<para>Foto: Pixabay</para>
<heading4>
 Muffini od bundeve
</heading4>
<para>
 Potrebno vam je (12 komada):
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>200 g očišćene bundeve</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>300 g pšeničnog oštrog brašna</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 prašak za pecivo</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žličica cimeta u prahu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>120 g šećera u prahu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>3 jaja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>50 ml kravljeg mlijeka</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>50 ml biljnog ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>50 g grožđica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 kriška maslaca</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>50 g kristal šećera</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Bundevu stavite u posudu i dodajte tek toliko vode da je prekrije. Kuhajte na laganoj vatri. Nakon kuhanja ocijedite suvišnu tekućinu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Još toplu bundevu usitnite u električnoj sjeckalici. Brašno promiješajte s praškom za pecivo, cimetom i šećerom.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Posebno električnom mješalicom istucite jaja, dodajte mlijeko, ulje i bundevu. Postupno umiješajte brašno i grožđice.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kalupe za muffine premažite maslacem. Napunite ih pripremljenom smjesom, pospite kristal šećerom ( ili šećer u kocki) i pecite u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 20 minuta.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 <emphasis>Recept je preuzet s portala Gastro.hr</emphasis>
</para>
<para>Želimo vam dobar tek!</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zeleno-roditeljstvo/zdrava-namirnica-tjedna-bundeva/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Tri jesenska recepta s najjeftinijom namirnicom - bundevom Prije pedesetak godina, bundeva, poznata još i kao buča ili tikva koristila se kao stočna hrana ili hrana za sirotinju. Danas je bundeva postala omiljena jesenska namirnica svih onih koji imalo paze na kvalitetan unos namirnica. Bilo da je kuhana, pečena, u juhi, rižotu ili muffinu uvijek očarava svojom finoćom okusa i bojom, ali i cijenom. Budući da je sezona bundeve u punom jeku, donosimo vam tri slasna recepta s kojima ne možete pogriješiti.
No, prije nego što se bacite na kuhanje, evo i nekoliko kratkih savjeta. Kod većih i manjih sorti, koje se kupuju cijele, važno je obratiti pozornost na to je li im vanjski dio neoštećen, koža svijetla i bez plijesni, a težina s obzirom na obujam neumanjena. Bundevi prije pripreme treba skinuti vanjski dio kore, a iznutra nožem vlaknatu sredinu iz koje se mogu izdvojiti sjemenke. Mesnati dio bundeve najčešće se reže na ploške, veće ili manje kocke ili se riba. Bundevu narezanu na manje dijelove možete nekoliko dana očuvati na temperaturi od 4°C, a na temperaturi -18°C do šest mjeseci.

Foto: Gastro.hr

   Rižoto od buče s vrganjima


   Potrebno vam je (4 porcije):


   
      350 g riže
   
   
      300 g vrganja
   
   
      500 g buče
   
   
      1 crveni luk
   
   
       sol i svježe mljeveni papar
   
   
      50 g maslac, slani
   
   
      0.05 l ulje maslinovo
   
   
      list peršina i crveni papar
   


   Priprema:


   
      Rižu operite i dobro ocijedite. Luk očistite, narežite na sitno te stavite pržiti na maslacu i maslinovom ulju.
   
   
       Zatim dodajte buću rezanu na kockice pa rižu. Sve zajedno pržite, zatim podlijte vodom ili jušnim temeljcom, začinite i pustite da se lagano pirja.
   
   
      Vrganje očistite, narežite na kockice, na ostatku masnoće prepržite i kad je riža već skoro gotova dodajte prepržene gljive u rižu.
   
   
      Sjedinite u jednoličnu masu te na kraju dodajte malo maslaca.
   


   Recept Branka Ognjenovića preuzet je s portala Gastro.hr

Foto: Pixabay

   Jesenska juha od bundeve


   Potrebno vam je:


   
      1 bundeva
   
   
      1 manja glavica luka
   
   
      1 veći krumpir
   
   
      2 jušne žlice oštrog brašna (po izboru)
   
   
      2 jušne žlice kiselog vrhnja
   
   
      maslinovo ulje 2 litre vode
   
   
      Vegeta
   
   
      sol i papar
   


   Priprema:


   
      Na maslinovom ulju popržite luk, pospite brašnom i zalijte hladnom vodom.
   
   
      Dodajte na kockice narezanu bundevu i krumpir, te začinite Vegetom, soli i paprom.
   
   
      Kuhajte dok povrće ne omekša (oko 20 minuta).
   
   
      Sve izmiksajte štapnim mikserom.
   
   
      Umiješajte kiselo vrhnje i poslužite vruće.
   


   Recept Sanja Kruljac preuzet je s portala Zdravakrava.hr

Foto: Pixabay

   Muffini od bundeve


   Potrebno vam je (12 komada):


   
      200 g očišćene bundeve
   
   
      300 g pšeničnog oštrog brašna
   
   
      1 prašak za pecivo
   
   
      1 žličica cimeta u prahu
   
   
      120 g šećera u prahu
   
   
      3  jaja
   
   
      50 ml kravljeg mlijeka
   
   
      50 ml biljnog ulja
   
   
      50 g grožđica
   
   
      1 kriška maslaca
   
   
      50 g kristal šećera
   


   Priprema:


   
      Bundevu stavite u posudu i dodajte tek toliko vode da je prekrije. Kuhajte na laganoj vatri. Nakon kuhanja ocijedite suvišnu tekućinu.
   
   
      Još toplu bundevu usitnite u električnoj sjeckalici. Brašno promiješajte s praškom za pecivo, cimetom i šećerom.
   
   
      Posebno električnom mješalicom istucite jaja, dodajte mlijeko, ulje i bundevu. Postupno umiješajte brašno i grožđice.
   
   
      Kalupe za muffine premažite maslacem. Napunite ih pripremljenom smjesom, pospite kristal šećerom ( ili šećer u kocki) i pecite u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 20 minuta.
   


   Recept je preuzet  s portala Gastro.hr

Želimo vam dobar tek!

   
      
   
 Petra Majetić 

bundeva_pixabay

Tri jesenska recepta s najjeftinijom namirnicom - bundevom

<para>Naime, u više navrata dokazano je da ovaj oblik umjetnosti kod djeteta može unaprijediti nekoliko važnih vještina. Na temelju više istraživanja, američka znanstvenica Ainissa G. Ramirez tvrdi da origami poboljšava 3D percepciju, logičko i sekvencijalno razmišljanje, fokusiranje i koncentraciju. Evo nekoliko savjeta kako da iskoristite origami da biste poboljšali nekoliko djetetovih vještina koje je na svom <ulink url="https://www.edutopia.org/blog/why-origami-improves-students-skills-ainissa-ramirez">blogu </ulink>podijelila znanstvenica Ramirez.
</para>
<heading4>
 Geometrija
</heading4>
<para>
Prema američkom Nacionalnom centru za statistiku obrazovanja, geometrija je jedno od područja koje veliki broj učenika teže svladava. Pokazalo se da origami može poboljšati razumijevanje geometrijskih koncepata. Primjerice, označavajući origamijeve strukture dužinom, širinom i visinom, djeca mogu naučiti ključne termine i načine kako opisati neki oblik.
</para>
<heading4>
 Vještine razmišljanja
</heading4>
<para>
Origami potiče druge modalitete učenja. Pokazalo se da može poboljšati vještine prostorne vizualizacije koristeći izravan pristup. Takve vještine omogućuju djeci da razumiju, okarakteriziraju te izrade vlastiti dijalekt za svijet oko sebe. Zajedno s djetetom pronađite origami ili geometrijske oblike i zatim ga zamolite da ih opiše geometrijskim terminima.
</para>
<heading4>
 Razlomci
</heading4>
<para>
Operacije s razlomcima znaju biti noćna mora, i djeci i roditeljima. Origami je odlično sredstvo za objašnjavanje razlomaka. Savijanjem papira možete ilustrirati polovine, trećine ili četvrtine i pritom postavljati pitanja o tome koliko puta bi trebalo svinuti papir da se napravi određeni oblik.
</para>
<heading4>
 Rješavanje problema
</heading4>
<para>
Često u raznim zadacima postoji jedan tip rješenja i jedan način da se do njega dođe. Origami djeci pruža priliku da riješe nešto što nije prethodno propisano i daje im priliku da se suoče s neuspjehom (metodom pokušaja i pogrešaka). Tijekom učenja pokažite djeci neki oblik i zatražite od njih da nađu način da ga naprave. Do rješenja mogu doći različitim pristupima. Imajte na umu da pogrešan odgovor ne postoji.
</para>
<heading4>
 Zabavna znanost
</heading4>
<para>
Origami je također zabavan način za objašnjavanje koncepata iz fizike. Tanki list papira nije vrlo snažan, ali ako ga presavijete poput harmonike postat će dovoljno jak. Mostovi se temelje na tom konceptu. Također, origami je zabavan način za objašnjavanje molekula. Mnoge molekule imaju oblik tetraedra ili poliedra. Ukratko, ova drevna vještina odličan je spoj povezivanja znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike.</para>
<para>
 <ulink url="https://origamiusa.org/diagrams">OVDJE</ulink> možete skinuti nekoliko zanimljivih origami modela s kojima vaše dijete može raditi.</para>

Uz pomoć origamija poboljšajte nekoliko djetetovih važnih vještina Znaju li vaša djeca što je origami - drevna vještina savijanja papira? Ako ne znaju, vrijeme je da i vi i oni ponovite gradivo. Naime, u više navrata dokazano je da ovaj oblik umjetnosti kod djeteta može unaprijediti nekoliko važnih vještina. Na temelju više istraživanja, američka znanstvenica Ainissa G. Ramirez tvrdi da origami poboljšava 3D percepciju, logičko i sekvencijalno razmišljanje, fokusiranje i koncentraciju. Evo nekoliko savjeta kako da iskoristite origami da biste poboljšali nekoliko djetetovih vještina koje je na svom blogu podijelila znanstvenica Ramirez.


   Geometrija


Prema američkom Nacionalnom centru za statistiku obrazovanja, geometrija je jedno od područja koje veliki broj učenika teže svladava. Pokazalo se da origami može poboljšati razumijevanje geometrijskih koncepata. Primjerice, označavajući origamijeve strukture dužinom, širinom i visinom, djeca mogu naučiti ključne termine i načine kako opisati neki oblik.


   Vještine razmišljanja


Origami potiče druge modalitete učenja. Pokazalo se da može poboljšati vještine prostorne vizualizacije koristeći izravan pristup. Takve vještine omogućuju djeci da razumiju, okarakteriziraju te izrade vlastiti dijalekt za svijet oko sebe. Zajedno s djetetom pronađite origami ili geometrijske oblike i zatim ga zamolite da ih opiše geometrijskim terminima.


   Razlomci


Operacije s razlomcima znaju biti noćna mora, i djeci i roditeljima. Origami je odlično sredstvo za objašnjavanje razlomaka. Savijanjem papira možete ilustrirati polovine, trećine ili četvrtine i pritom postavljati pitanja o tome koliko puta bi trebalo svinuti papir da se napravi određeni oblik.


   Rješavanje problema


Često u raznim zadacima postoji jedan tip rješenja i jedan način da se do njega dođe. Origami djeci pruža priliku da riješe nešto što nije prethodno propisano i daje im priliku da se suoče s neuspjehom (metodom pokušaja i pogrešaka). Tijekom učenja pokažite djeci neki oblik i zatražite od njih da nađu način da ga naprave. Do rješenja mogu doći različitim pristupima. Imajte na umu da pogrešan odgovor ne postoji.


   Zabavna znanost


Origami je također zabavan način za objašnjavanje koncepata iz fizike. Tanki list papira nije vrlo snažan, ali ako ga presavijete poput harmonike postat će dovoljno jak. Mostovi se temelje na tom konceptu. Također, origami je zabavan način za objašnjavanje molekula. Mnoge molekule imaju oblik tetraedra ili poliedra. Ukratko, ova drevna vještina odličan je spoj povezivanja znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike.

   OVDJE možete skinuti nekoliko zanimljivih origami modela s kojima vaše dijete može raditi. Petra Majetić 

origami_pixabay

Uz pomoć origamija poboljšajte nekoliko djetetovih važnih vještina

<para>Više nije čudno vidjeti dvogodišnjaka kako u kolicima drži tablet ili prvašića s najnovijim pametnim telefonom. Sve je i veći broj zabrinutih roditelja, pedijatara i psihologa koji raspravlja o mogućim negativnim posljedicama koje tableti, mobiteli i ostala čuda tehnologije mogu ostaviti. Svi postavljaju samo jedno pitanje -<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/psiholog-savjetuje-djecu-skinuti-s-pametnih-telefona-tableta/"> kako maksimalno zaštititi dijete?</ulink> Nemamo magičan odgovor ali imamo nekoliko smjernica koje će vam pomoći u odgoju djeteta koje ne bi trebalo biti ovisno o mobitelu i tabletu.
</para>
<heading4>
 Odrediti maksimalno vrijeme "visenja" na uređajima
</heading4>
<para>
Na pitanje koliko dugo djeca smiju "visiti" na tabletima i mobitelima, odgovor je vrlo jednostavan - ovisno o dobi. Američka pedijatrijska akademija dala je neke smjernice kojih bi se prema njihovom mišljenju trebalo pridržavati. Oni smatraju da dijete do 18 mjeseci nema što raditi ispred ekrana. Za djecu od dvije do pet godina preporuča se sat vremena gledanja primjerice crtića ispred televizora, na tabletu ili mobitelu. Za djecu stariju od šest godina preporučuje se maksimalno korištenje suvremenih tehnologija od dva sata tijekom dana.
</para>
<heading4>
 Bez stroge zabrane
</heading4>
<para>
Zabranjeno voće, pogotovo dječjem umu, najslađe je voće. Stoga, strogo zabranjivanje, male ucjene i kazne ne dolaze u obzir. Umjesto svakodnevnog govorenja "ostavi taj mobitel na miru", okrenite ploču. Ponudite djetetu alternativu i neku drugu aktivnost koja bi mogla zaintrigirati i "natjerati" da buljenje u ekran zamijeni nekim hobijem.
</para>
<heading4>
 Budite dobar primjer
</heading4>
<para>
Prije nego što djetetu počnete "soliti pamet", preispitajte sebe i svoje ponašanje. Koliko ste dnevno na mobitelu, koristite li se s njime i tijekom zajedničkih obroka? Jeste li nervozni kad ostanete bez interneta i sl.? Ako i vi imate problema s "visenjem" na pametnim telefonima, onda ne možete očekivati od djeteta da svoj telefon ili tablet spremi u ladicu i ne dira ga cijeli dan.
</para>
<heading4>
 Kontrolirajte sadržaj
</heading4>
<para>
Cyber prostor, odnosno prostor interneta, društvenih mreža i mobilnih informacijsko-komunikacijskih aplikacija vjerojatno je jedino područje ljudskog djelovanja o kojem su djeca i mladi bolje informirani i bolje se njima služe od odraslih. To roditelje stavlja u posebno osjetljiv položaj i zahtijeva preuzimanje novog, vrlo značajnog i izazovnog odgojnog zadatka. Stoga je iznimno važno imati pod kontrolom sve sadržaje koji su djeci dostupni.Već neko vrijeme, na tržištu je prisutan cijeli niz aplikacija za mobitele koji omogućuju ograničavanje vremena koje dijete provodi na mobitelu ili pojedinim <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/aplikacije-koje-prate-sto-djeca-rade-na-mobitelu/">aplikacijama</ulink> kao i pregled aplikacija koje dijete koristi. Preporučamo da se s nekima od njih i poslužite.
</para>
<heading4>
 Upozorite ga na opasnosti
</heading4>
<para>
Jednom kad se dijete upozna sa svim mogućnostima koje tableti i pametni telefoni pružaju, na vama je da ga upozorite na sve potencijalne opasnosti koje na njima vrebaju. Iznimno je važno djetetu dati do znanja i pojasniti mu neke osnovne smjernice korištenja. Kao na primjer, pojasniti mu pojam elektroničkog nasilja i kako se od njega zaštititi. Naposljetku, vaše dijete uvijek mora znati da ste vi prva osoba kojoj se treba obratiti ukoliko nešto pođe po zlu.</para>
<para>Moderne tehnologije mogu biti opasne, ali nemojte težiti tome da dijete od njih potpuno izolirate. Jer upravo ti mali uređaji ponekad mogu biti čudesni izvori zabave i kreativnosti. Sve što je u granicama normale, ne može naškoditi. Na vama je samo da postavite granice i da budite u toku.</para>
<para> </para>

Kako odgojiti dijete koje neće biti ovisno o mobitelu i tabletu? Trendu korištenja suvremenih tehnologija podliježe i sve veći broj djece, i to od najranije dobi. Više nije čudno vidjeti dvogodišnjaka kako u kolicima drži tablet ili prvašića s najnovijim pametnim telefonom. Sve je i veći broj zabrinutih roditelja, pedijatara i psihologa koji raspravlja o mogućim negativnim posljedicama koje tableti, mobiteli i ostala čuda tehnologije mogu ostaviti. Svi postavljaju samo jedno pitanje - kako maksimalno zaštititi dijete? Nemamo magičan odgovor ali imamo nekoliko smjernica koje će vam pomoći u odgoju djeteta koje ne bi trebalo biti ovisno o mobitelu i tabletu.


   Odrediti maksimalno vrijeme "visenja" na uređajima


Na pitanje koliko dugo djeca smiju "visiti" na tabletima i mobitelima, odgovor je vrlo jednostavan - ovisno o dobi. Američka pedijatrijska akademija dala je neke smjernice kojih bi se prema njihovom mišljenju trebalo pridržavati. Oni smatraju da dijete do 18 mjeseci nema što raditi ispred ekrana. Za djecu od dvije do pet godina preporuča se sat vremena gledanja primjerice crtića ispred televizora, na tabletu ili mobitelu. Za djecu stariju od šest godina preporučuje se maksimalno korištenje suvremenih tehnologija od dva sata tijekom dana.


   Bez stroge zabrane


Zabranjeno voće, pogotovo dječjem umu, najslađe je voće. Stoga, strogo zabranjivanje, male ucjene i kazne ne dolaze u obzir. Umjesto svakodnevnog govorenja "ostavi taj mobitel na miru", okrenite ploču. Ponudite djetetu alternativu i neku drugu aktivnost koja bi mogla zaintrigirati i "natjerati" da buljenje u ekran zamijeni nekim hobijem.


   Budite dobar primjer


Prije nego što djetetu počnete "soliti pamet", preispitajte sebe i svoje ponašanje. Koliko ste dnevno na mobitelu, koristite li se s njime i tijekom zajedničkih obroka? Jeste li nervozni kad ostanete bez interneta i sl.? Ako i vi imate problema s "visenjem" na pametnim telefonima, onda ne možete očekivati od djeteta da svoj telefon ili tablet spremi u ladicu i ne dira ga cijeli dan.


   Kontrolirajte sadržaj


Cyber prostor, odnosno prostor interneta, društvenih mreža i mobilnih informacijsko-komunikacijskih aplikacija vjerojatno je jedino područje ljudskog djelovanja o kojem su djeca i mladi bolje informirani i bolje se njima služe od odraslih. To roditelje stavlja u posebno osjetljiv položaj i zahtijeva preuzimanje novog, vrlo značajnog i izazovnog odgojnog zadatka. Stoga je iznimno važno imati pod kontrolom sve sadržaje koji su djeci dostupni.Već neko vrijeme, na tržištu je prisutan cijeli niz aplikacija za mobitele koji omogućuju ograničavanje vremena koje dijete provodi na mobitelu ili pojedinim aplikacijama kao i pregled aplikacija koje dijete koristi. Preporučamo da se s nekima od njih i poslužite.


   Upozorite ga na opasnosti


Jednom kad se dijete upozna sa svim mogućnostima koje tableti i pametni telefoni pružaju, na vama je da ga upozorite na sve potencijalne opasnosti koje na njima vrebaju. Iznimno je važno djetetu dati do znanja i pojasniti mu neke osnovne smjernice korištenja. Kao na primjer, pojasniti mu pojam elektroničkog nasilja i kako se od njega zaštititi. Naposljetku, vaše dijete uvijek mora znati da ste vi prva osoba kojoj se treba obratiti ukoliko nešto pođe po zlu.
Moderne tehnologije mogu biti opasne, ali nemojte težiti tome da dijete od njih potpuno izolirate. Jer upravo ti mali uređaji ponekad mogu biti čudesni izvori zabave i kreativnosti. Sve što je u granicama normale, ne može naškoditi. Na vama je samo da postavite granice i da budite u toku.
  Petra Majetić 

mobiteli_pixabay

Kako odgojiti dijete koje neće biti ovisno o mobitelu i tabletu?

<para>I dok dojenje nekome ide "k'o od šale" od prvog dana, većina mama trebaju pomoć i uz pravo vodstvo u rodilištu, mlijeko počinju u dostatnim količinama "proizvoditi" tri do četiri dana po bebinu rođenju. Stoga ne čudi da se mame pitaju mogu li išta učiniti da potaknu stvaranje mlijeka u dojkama i ubrzaju proces kako beba ne bi bila gladna i završila na adaptiranom mlijeku.</para>
<para>Prvih nekoliko dana mama proizvodi kolostrum, mlijeko bogato nutrijentima i antitijelima koje služi kao prva hrana bebi. Čak i ako ga rodilja ne proizvodi u velikim količinama, ono je vrlo važno za bebu dok mama ne počne proizvoditi mlijeko koje će biti bebina "prava" i jedina hrana u prvih šest mjeseci života. Male količine kolostruma (od 37 do 123 mililitara) u dojkama se stvaraju u prva 24 sata po porodu i ako beba pravilno siše, preko kolostruma će dobiti sve potrebne nutrijente.</para>
<para>No većina dojilja osjetit će puninu i težinu u grudima tek tri do četiri dana poslije poroda, a to je signal da se kolostrum pretvara u majčino mlijeko. Ponekad taj period traje kraće ili duže jer svaka je dojilja i svaka beba posebna i jedinstvena, a liječnici i sestre procijenit će treba li bebi dohrana adaptiranim mlijekom dok traje ta tranzicija u majčinu organizmu. U prosjeku se prvo "pravo" mlijeko u grudima javlja između 50 i 60 sati nakon poroda. Isto tako, mame koje su već dojile stariju djecu, vjerojatno će brže početi proizvoditi mlijeko i u većim količinama od žena koje su prvi put majke, pokazuje praksa. Vjerojatno je to zato što su samopouzdanije i iskusnije te upoznate s čitavom procedurom.
</para>
<heading4>Kako se što bolje pripremiti i ubrzati stvaranje mlijeka?</heading4>
<para>
Važno je da se bebu što prije stavi na prsa, jer bebino sisanje najbolji je stimulans stvaranja mlijeka. Prvi podoj trebao bi se dogoditi unutar 30 minuta nakon poroda, pri čemu je jako važan i položaj. Ako sve ne ide idealno, u rodilištu se koristi ručna stimulacija, ali i električne izdajalice.</para>
<para>Mlijeko će se brže formirati i ako tijekom poroda nisu korišteni lijekovi poput epiduralne, jer dolazi do disbalansa tjelesnih tekućina u procesu razgradnje lijeka.</para>
<para>No dolazak mlijeka ipak najviše ovisi o vašoj bebi i njezinoj vještini da pravilno siše. Dojenje joj se treba što češće nuditi i pomoći joj da pravilno zahvati bradavicu i nauči povlačiti mlijeko. Beba ustima treba obuhvatiti i bradavicu i veći dio areole. Ako beba nepravilno hvata bradavicu, može doći do stvaranja regada, odnosno ranica koje uzrokuju bol za majku. Uz to, beba se jako napreže dok siše i ne može doći do svog raspoloživog kolostruma. Osim ranica na bradavicama, kasnije može doći i do zastoja mlijeka s upalom (mastitisa). Sve zajedno jako je bolno i remeti stvaranje majčinog mlijeka te dojenje. Beba također osjeća majčinu uznemirenost i paniku, pa to može stvoriti dodatne probleme s dojenjem u prvim danima i tjednima.</para>
<para>Ako je beba iz bilo kojeg razloga odvojena od mame, dobro je ručno izdajati ili koristiti bolničku izdajalicu.</para>
<para>Na žalost, nikakva hrana, dodaci prehrani i lijekovi neće pomoći u poticanju stvaranja mlijeka. No ipak postoji nešto što mama može napraviti, a to je da se opusti, da otpusti stres i brigu i dozvoli prirodi da napravi svoje, u punom povjerenju i opušteno. Dojenje je i fiziološki i psihološki fenomen pa se preporučuje da dojilja što više bude koncentrirana na malo klupko sreće, da od njega prima i daje ljubav, bude pozitivna i odbaci frustraciju vezano za dojenje.</para>
<para>Nadalje, mlijeka neće biti ako u organizmu postoji dehidracija, pa je dobro piti puno vode.</para>
<para>Napunite bocu s vodom, pijuckajte svako malo, opuštajte se uz svoje novorođenče i dozvolite svome tijelu da radi ono za što je stvoreno. Priroda će učiniti svoje i sve će biti u redu.</para>
<para>Kada mlijeko počne teći u većim količinama nakon tri dana te osjetite da su dojke tvrde i/ili kvrgave, svakako masirajte dojke i izdajajte mlijeko, kako ne bi došlo do zastoja mlijeka u žlijezdama i upala. Pomažu i topli oblozi, topli tuš i češće stavljanje bebe na dojku.</para>

Prvi dani dojenja: Mogu li "ubrzati" stvaranje mlijeka u dojkama? Veliki broj mama osviješteno je o važnosti dojenja, minimalno šest mjeseci prema preporuci pedijatra, ali po mogućnosti i duže. I dok dojenje nekome ide "k'o od šale" od prvog dana, većina mama trebaju pomoć i uz pravo vodstvo u rodilištu, mlijeko počinju u dostatnim količinama "proizvoditi" tri do četiri dana po bebinu rođenju. Stoga ne čudi da se mame pitaju mogu li išta učiniti da potaknu stvaranje mlijeka u dojkama i ubrzaju proces kako beba ne bi bila gladna i završila na adaptiranom mlijeku.
Prvih nekoliko dana mama proizvodi kolostrum, mlijeko bogato nutrijentima i antitijelima koje služi kao prva hrana bebi. Čak i ako ga rodilja ne proizvodi u velikim količinama, ono je vrlo važno za bebu dok mama ne počne proizvoditi mlijeko koje će biti bebina "prava" i jedina hrana u prvih šest mjeseci života. Male količine kolostruma (od 37 do 123 mililitara) u dojkama se stvaraju u prva 24 sata po porodu i ako beba pravilno siše, preko kolostruma će dobiti sve potrebne nutrijente.
No većina dojilja osjetit će puninu i težinu u grudima tek tri do četiri dana poslije poroda, a to je signal da se kolostrum pretvara u majčino mlijeko. Ponekad taj period traje kraće ili duže jer svaka je dojilja i svaka beba posebna i jedinstvena, a liječnici i sestre procijenit će treba li bebi dohrana adaptiranim mlijekom dok traje ta tranzicija u majčinu organizmu. U prosjeku se prvo "pravo" mlijeko u grudima javlja između 50 i 60 sati nakon poroda. Isto tako, mame koje su već dojile stariju djecu, vjerojatno će brže početi proizvoditi mlijeko i u većim količinama od žena koje su prvi put majke, pokazuje praksa. Vjerojatno je to zato što su samopouzdanije i iskusnije te upoznate s čitavom procedurom.

Kako se što bolje pripremiti i ubrzati stvaranje mlijeka?

Važno je da se bebu što prije stavi na prsa, jer bebino sisanje najbolji je stimulans stvaranja mlijeka. Prvi podoj trebao bi se dogoditi unutar 30 minuta nakon poroda, pri čemu je jako važan i položaj. Ako sve ne ide idealno, u rodilištu se koristi ručna stimulacija, ali i električne izdajalice.
Mlijeko će se brže formirati i ako tijekom poroda nisu korišteni lijekovi poput epiduralne, jer dolazi do disbalansa tjelesnih tekućina u procesu razgradnje lijeka.
No dolazak mlijeka ipak najviše ovisi o vašoj bebi i njezinoj vještini da pravilno siše. Dojenje joj se treba što češće nuditi i pomoći joj da pravilno zahvati bradavicu i nauči povlačiti mlijeko. Beba ustima treba obuhvatiti i bradavicu i veći dio areole. Ako beba nepravilno hvata bradavicu, može doći do stvaranja regada, odnosno ranica koje uzrokuju bol za majku. Uz to, beba se jako napreže dok siše i ne može doći do svog raspoloživog kolostruma. Osim ranica na bradavicama, kasnije može doći i do zastoja mlijeka s upalom (mastitisa). Sve zajedno jako je bolno i remeti stvaranje majčinog mlijeka te dojenje. Beba također osjeća majčinu uznemirenost i paniku, pa to može stvoriti dodatne probleme s dojenjem u prvim danima i tjednima.
Ako je beba iz bilo kojeg razloga odvojena od mame, dobro je ručno izdajati ili koristiti bolničku izdajalicu.
Na žalost, nikakva hrana, dodaci prehrani i lijekovi neće pomoći u poticanju stvaranja mlijeka. No ipak postoji nešto što mama može napraviti, a to je da se opusti, da otpusti stres i brigu i dozvoli prirodi da napravi svoje, u punom povjerenju i opušteno. Dojenje je i fiziološki i psihološki fenomen pa se preporučuje da dojilja što više bude koncentrirana na malo klupko sreće, da od njega prima i daje ljubav, bude pozitivna i odbaci frustraciju vezano za dojenje.
Nadalje, mlijeka neće biti ako u organizmu postoji dehidracija, pa je dobro piti puno vode.
Napunite bocu s vodom, pijuckajte svako malo, opuštajte se uz svoje novorođenče i dozvolite svome tijelu da radi ono za što je stvoreno. Priroda će učiniti svoje i sve će biti u redu.
Kada mlijeko počne teći u većim količinama nakon tri dana te osjetite da su dojke tvrde i/ili kvrgave, svakako masirajte dojke i izdajajte mlijeko, kako ne bi došlo do zastoja mlijeka u žlijezdama i upala. Pomažu i topli oblozi, topli tuš i češće stavljanje bebe na dojku. Jelena Kovačić 

dojenje_pixabay

Prvi dani dojenja: Mogu li "ubrzati" stvaranje mlijeka u dojkama?

<para>Postoji razlog zbog kojeg je Facebook video “1st Pregnancy vs the REST”, mame Esther Anderson, pogledan više od 3 milijuna puta i od dana kad ga je stavila dijeli se na sve strane Razlog je taj što je urnebesno smiješan i mnoge mame koje su rodile dva ili tri puta, definitivno će se u njemu pronaći. Esther je i blogerica te na stranici <ulink url="http://www.storyofthislife.com/">Story of This Life</ulink> piše o podizanju dvoje djece te dolasku trećeg. Njezina kći Ellia ima 3 godine, Tessa 18 mjeseci, a u siječnju dolazi i treća curica.</para>
<para>Esther živi u Rochesteru, New York i u videu objašnjava kako je u prvoj trudnoći pažljivo vodila dnevnik trudnoće, pazila što jede, znala težinu bebe u trbuhu u gram, a s trećom trudnoćom jedva se sjeća u kojem je tjednu. U videu se naizmjence prikazuje Esther u prvoj i u trećoj trudnoći te komentira neke od tipičnih trudničkih pojava.</para>
<para>"Ovaj video bilo mi je jednostavno napisati jer sam to ja!", kaže Esther Anderson, dodajući kako je jedna stvar uvijek ista sa svim trudnoćama. "Mislim da se svi možemo složiti da je očekivanje susreta novog, dragocjenog života jednako uzbudljivo za svaku trudnoću. Dolazak svake od mojih djevojčica bio je najbolji dan u životu, svaki put. I ne mogu dočekati svoj sljedeći najbolji dan."</para>
<para/>
<hmn:facebook xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.facebook.com/plugins/video.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FStoryofThisAndersonLife%2Fvideos%2F1425717760879043%2F&amp;show_text=0&amp;width=560"/>

Pogledajte šaljivi video u kojem mama objašnjava razliku između prve i treće trudnoće Postoji razlog zbog kojeg je Facebook video “1st Pregnancy vs. the REST”, mame Esther Anderson, pogledan više od 3 milijuna puta i od dana kad ga je stavila dijeli se na sve strane. Postoji razlog zbog kojeg je Facebook video “1st Pregnancy vs the REST”, mame Esther Anderson, pogledan više od 3 milijuna puta i od dana kad ga je stavila dijeli se na sve strane Razlog je taj što je urnebesno smiješan i mnoge mame koje su rodile dva ili tri puta, definitivno će se u njemu pronaći. Esther je i blogerica te na stranici Story of This Life piše o podizanju dvoje djece te dolasku trećeg. Njezina kći Ellia ima 3 godine, Tessa 18 mjeseci, a u siječnju dolazi i treća curica.
Esther živi u Rochesteru, New York i u videu objašnjava kako je u prvoj trudnoći pažljivo vodila dnevnik trudnoće, pazila što jede, znala težinu bebe u trbuhu u gram, a s trećom trudnoćom jedva se sjeća u kojem je tjednu. U videu se naizmjence prikazuje Esther u prvoj i u trećoj trudnoći te komentira neke od tipičnih trudničkih pojava.
"Ovaj video bilo mi je jednostavno napisati jer sam to ja!", kaže Esther Anderson, dodajući kako je jedna stvar uvijek ista sa svim trudnoćama. "Mislim da se svi možemo složiti da je očekivanje susreta novog, dragocjenog života jednako uzbudljivo za svaku trudnoću. Dolazak svake od mojih djevojčica bio je najbolji dan u životu, svaki put. I ne mogu dočekati svoj sljedeći najbolji dan."

 Klinfo.hr 