Od kad se rodio dosta pažnje je, kao što je normalno, preusmjereno na dijete od strane mene. Imali smo fin i uzoran brak. Međutim moj se suprug počeo povlačiti u sebe, i nedavno mi je izjavio da se osjeća emotivno prazno i da sam ja kriva zbog toga,jer sam svu ljubav dala djetetu, naravno uz konstataciju da sam jedina osoba u njegovom životu u koju vjeruje i kao prijatelj. Kaže da mu treba vremena da vidi što želi dalje. Da li mu mogu ja nekako pomoći? Jer imam osjećaj da je pao u neki vid depresije, nije zadovoljan na poslu, nije zadovoljan financijskom situacijom jer je previše ambiciozan. Da li je moguće da potiskuje neke osjećaje i bježi od stvarnosti? Hvala puno.
Draga čitateljice,
budući da ne poznajem Vašeg supruga te da o cijeloj situaciji znam vrlo malo, teško je sa sigurnošću tvrditi da Vaš suprug potiskuje neke osjećaje i da bježi od stvarnosti. Iz svega što ste napisali mogu zaključiti jedino da on evidentno prolazi kroz teško razdoblje u svom životu i da mu je sada potrebna Vaša podrška i ljubav. Podrška u smislu emocionalne dostupnosti, razgovora, pažnje a ne savjeta što bi trebao učiniti (osim ako Vas za isto sam pita).
S druge strane, smatram da je normalno da je žena/majka u jednom periodu života više posvećena brizi oko djeteta: no ukoliko procjenjujete da ste u potpunosti zapostavili partnerski odnos, bilo bi dobro da porazgovarate sa suprugom i nađete zajedničko rješenje što možete učiniti po pitanju toga.
Svakako bi Vam savjetovala da komunicirate, bez međusobnog okrivljavanja i traženja odgovornog za navedene probleme – usmjerite se na rješenje, odnosno na sve što oboje možete učiniti da se Vaš odnos popravi. Ponudite suprugu podršku i razgovor kada na njega bude bio spreman, a ukoliko procijenite da Vam je potrebna pomoć stručnjaka kao treće, nepristrane osobe koja Vas može voditi i usmjeravati da zajedničkim snagama riješite probleme s kojima ste se suočili, slobodno nam se obratite u naš Centar.
Vama i Vašem suprugu želim puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener