Koliko god mu objašnjavali da to ne smije, on to ne shvaća nego uporno to radi. Ljuti se jako ako mu se nešto zabrani, a kad mu malo duže nešto branimo, onda se počne jako ljutiti, bacati, kričati i na kraju se cijeli toliko iživcira da se nekontrolirano baca, ne može se smiriti nikako. Stvarno ne znam kako u tim trenutcima postupiti. Ne mogu mu sve dopustati ali koliko ja god bila uporna u svome naumu, on opet ne posluša, već opet isto. Po danu zna biti i dosta grintav, kenjkav. Ne može mu se objasniti nikako da nešto nema ili da se ne može napraviti, pa nekad traži nešto što stvarno nema, ali ne možeš mu nikako to dokazati. Također, nekad kad se naljuti, zna me ili jako počupati ili udariti. Prije se znao često buditi po noći u jakom plaču, kričao bi, bacao se, ne bi se skroz probudio, kao da bi to sve radio u polusnu i teško bi ga smirili. U zadnje vrijeme se to nije događalo, ali prije nekoliko večeri se ponovilo, isto tako probudio i nikako se nije mogao smiriti. Nije nikome htio doći, kao da nije vidio tko mu dolazi i tko ga želi uzeti. U jednom trenutku dok sam ga držala počeo me jako grebati, čupati, gristi. Ja sam to otrpjela jer sam samo željela da se smiri, nisam htjela pogoršavati situaciju, ali zapravo ni ne znam kako se u takvoj situaciji trebam ponijeti? I koji bi uopće mogao biti razlog njegovog takvog buđenja u plaču i da se ne može nikako umiriti? Nadam se da ćete mi nekim savjetom pomoći. Puno hvala. Mama N.
Draga mama,
čini se kako u odnosu s Vašim sinčićem postoje situacije kada niste sigurni kako se treba postaviti i što je najbolje tada učiniti. Prema ovome što ste naveli može se zaključiti da Vaš dječak ima snažne emocionalne reakcije te da ima dosta jaku izraženu karakteristiku temperamenta – upotnost. To može biti otežavajuća kombinacija pogotovo ako su kod roditelja te dvije karakteristike temperamenta slabije izražene.
U situacijama postavljanja granica roditelj se naprosto treba „natjerati“ da bude uporniji od djeteta, odnosno da ostane dosljedan onome što je odlučio. Spomenuli ste da mu u tim situacijama Vi znate objašnjavati zašto nešto ne može ili ne smije. Ponekad je dječici, a pogotovo onoj mlađoj, teško shvatiti neka objašnjenja jer su u tom trenutku fokusirani na svoju potrebu i ni jedno objašnjenje im nije dovoljno dobro, dapače, neka od njih ih mogu samo dodatno zbuniti i naljutiti.
Ukoliko je dijete već emocionalno pobuđeno tada vrlo vjerojatno neće doživjeti Vaše objašnjenje. U tom slučaju, objašnjenje ostavite za nakon što se dijete smiri i prihvati granicu, a u trenutku kada je ljuto zbog postavljene granice važno je fokusirati se na njegovu trentnu emociju. On tek treba naučiti kako se nositi sa emocijom ljutnje i za to mu treba Vaša pomoć. Više o emociji ljutnje i o tome kako se s njom nositi možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/. Također, o agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.
Situacije koje ste opisali da se ponekad događaju noću kod djece nazivaju se noćnim strahovima. Djeca u tim trenutcima uglavnom nisu svjesna što se događa jer se oni javljaju na nesvjesnoj ili polu svjesnoj razini. Do njih može doći zbog strahova koje dijete osjeća i preko dana ih uspijeva kontrolirati, ali onda noću oni dolaze do izražaja. U situaciji kada se oni događaju potrebno je zaštititi dijete (da se ne ozljedi), ali i onemogućiti ga da ozljeđuje Vas. Ponekad noćni strahovi nestanu sami od sebe, a ponekad je za njihovo rješavanje potrebna stručna pomoć.
Tea Knežević magistra psihologije, praktičarka terapije igrom