Postroll

Preroll

<para>
 Pedijatar kaže da je sve ok, nije nikada bolestan, jako ima dobar imunitet. Bojim se da ću imati problema zbog upisa u školu, pošto nema dovoljno kg. Vaše mišljenje? Emina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ucrtavanjem parametara za tjelesnu masu i tjelesnu visinu Vašega sina u krivulju rasta vidi se da tjelesnom masom leži ispod 5. percentilne krivulje, a tjelesnom visinom između 10. i 25. percentile. Ovo ukazuje na slabiju uhranjenost, no ako Vi smatrate da Vaše dijete jede adekvatno svojoj dobi i statsu, može se raditi o gracilnijem djetetu.</para>
<para>Za profesionalnu procjenu adekvatnog unosa hrane potrebno je provoditi trodnevni dnevnik prehrane, no ukoliko Vi kao majka, odnosno. roditelji smatrate da Vaš sin jede uredno nema potrebe za ikakvim intervencijama. Upis u školu ne bi trebao biti problem ukoliko pedijatar napiše nalaz da je dijete zdravo te da je gracilnije i sitnije građe.</para>
<para>Naime, otac spada u muškarce niže tjelesne visine, a Vi u žene srednje tjelesne visine u što se uklapa i visina Vašeg sina. Eventualno savjetujem kroz zimski period dati djetetu multivitamin adekvatan dječjoj dobi, jer ovime se može djelovati na povečanje aptetita djeteta, a u konačnici ćete osigurati veći unos vitamina i minerala tijekom perioda kada voća i povrća nema u izobilju.
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sin je sitan i bojim se da neće imati dovoljno kilograma za upis u školu Moj sin ima 15 kg, a u prosincu će imati 6 godina. Visok je 110 cm. Suprug ima 70 kg i 1.70 je visok,a ja 65 kg i 1.70 visine. Dječak je narastao u 3 godine 19 cm i dobio 5 kg. 
    Pedijatar kaže da je sve ok, nije nikada bolestan, jako ima dobar imunitet. Bojim se da ću imati problema zbog upisa u školu, pošto nema dovoljno kg. Vaše mišljenje? Emina

Poštovana,
ucrtavanjem parametara za tjelesnu masu i tjelesnu visinu Vašega sina u krivulju rasta vidi se da tjelesnom masom leži ispod 5. percentilne krivulje, a tjelesnom visinom između  10. i 25. percentile. Ovo ukazuje na slabiju uhranjenost, no ako Vi smatrate da Vaše dijete jede adekvatno svojoj dobi i statsu, može se raditi o gracilnijem djetetu.
Za profesionalnu procjenu adekvatnog unosa hrane potrebno je provoditi trodnevni dnevnik prehrane, no ukoliko Vi kao majka, odnosno. roditelji smatrate da Vaš sin jede uredno nema potrebe za ikakvim intervencijama. Upis u školu ne bi trebao biti problem ukoliko pedijatar napiše nalaz da je dijete zdravo te da je gracilnije i sitnije građe.
Naime, otac spada u muškarce niže tjelesne visine, a Vi u žene srednje tjelesne visine u što se uklapa i visina Vašeg sina. Eventualno savjetujem kroz zimski period dati djetetu multivitamin adekvatan dječjoj dobi, jer ovime se može djelovati na povečanje aptetita djeteta, a u konačnici ćete osigurati veći unos vitamina i minerala tijekom perioda kada voća i povrća nema u izobilju.











Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TENA NISETEO

Bolja ja

Moj sin je sitan i bojim se da neće imati dovoljno kilograma za upis u školu

<para>
 Logoped ga je pregledao, obavili smo sve testove i zaključeno je da je s djetetom sve u redu samo da par mjeseci kasni s govornim razvojem od svojih vršnjaka, odnosno termin "kasni" i nije sasvim prikladan budući da je logoped rekao da je kod djece te dobi razvoj govora u veoma velikom rasponu. Dakle neko dijete može s 2 godine bolje govoriti od drugog koji ima 3 godine. Uglavnom rečeno nam je da se s vremenom taj raspon smanjuje i negdje u dobi od 5 godina bi sva djeca trebala imati bar približno slične govorne sposobnosti.
</para>
<para>
 Zadnjih pola godine dječak je počeo izgovarati slova s kvačicama: č, š, ž, ali ne još skroz čisto. Uglavnom vidimo da mu je fond riječi daleko veći i da je počeo slagati složenije rečenice. Na govori još uvijek slovo L, a to je preduvjet za slovo R. Isto tako kad izgovara riječi ne može u svakoj riječi još izgovoriti slovo š, npr. može reći miš, ali ne zna reći lišće... Naše pitanje je da li bi dječak morao ići na govorne vježbe ili da još malo pričekamo da vidimo kako će se razvijati njegov govor? Napominjem da dijete pohađa vrtić i da nam u vrtiću nisu skretali pozornost na njegov govor, odnosno njegov govor smatraju uobičajenim za njegovu dob. Manita
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>svako dijete je različito i ima vlastiti tempo razvoja. Svakako, postoje određene razvojne norme koje nam govore o vještinama koje bi dijete trebalo imati usvojeno s obzirom na dob. Kao što Vam je logoped već rekao, te norme nisu fiksne, već one predstavljaju raspon unutar kojeg se određene vještine razvijaju. Kriterij za razvoj određene vještine je sazrijevanje te vještine u oko 75 % djece te dobi. Smatra se da oko 4. godine dijete nauči osnove materinskoga jezika, no on još nije iskristaliziran ni učvršćen. Tek nakon 3./4. godine počinje automatizacija izgovora glasova, ali ta automatizacija teče sporo. Neki glasovi su teži za izgovor i stoga ih dijete kasnije usvaja. Tako dijete u dobi od 2.-3. godine treba imati usvojene samoglasnike i određene suglasnike (f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j), dok dijete u dobi od 3,5-4,5 godina treba usvojiti glasove: s, z, c, š, ž, l, lj. Glasovi č, ć, dž, đ, r su teži za izgovor i dijete ih zadnje usvaja. Dakle Vaše dijete pokazuje sposobnosti sukladne svojoj dobi.</para>
<para>Također nema potrebe da Vas zabrinjavaju djetetova nesustavnost u izgovoru glasa š. Naime, mi glasove ne slušamo niti izgovaramo izolirano, već uklopljene u fonetski kontekst koji se mijenja i različit je. Tako u riječi miš glas š dolazi na kraju riječi i pored njega stoji samoglasnik i, te je stoga s obzirom na svoju poziciju glas š djetetu lagan za izgovor. S druge strane u riječi lišće, glas š se nalazi u sredini riječi (što je za izgovor teže nego kad je glas na kraju ili početku riječi), te je poslije njega suglasnik ć, što dodatno stvara kontekst koji čini glas š težim za izgovor. Ove teškoće u izgovoru i njihova nesustavnost su razvojno normalne s obzirom na dob djeteta.</para>
<para>Stoga bih se složila bih sa stavom logopeda da Vaše dijete ne pokazuje teškoće u jezično-govornom razvoju te trenutno ne vidim razloga za uključivanje djeteta u logopedsku terapiju. Svakako nastavite pratiti djetetov razvoj i poticati njegov jezik i govor.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin ima poteškoće u govoru, ali i tek 3,5 godine. Trbamo li logopedu? Poštovanje, naš sin ima 3,5 godine. Kad je navršio 3 godine pedijatrica nas je poslala logopedu jer je djetetov govor bio dosta nerazumljiv. 
    Logoped ga je pregledao, obavili smo sve testove i zaključeno je da je s djetetom sve u redu samo da par mjeseci kasni s govornim razvojem od svojih vršnjaka, odnosno termin "kasni" i nije sasvim prikladan budući da je logoped rekao da je kod djece te dobi razvoj govora u veoma velikom rasponu. Dakle neko dijete može s 2 godine bolje govoriti od drugog koji ima 3 godine. Uglavnom rečeno nam je da se s vremenom taj raspon smanjuje i negdje u dobi od 5 godina bi sva djeca trebala imati bar približno slične govorne sposobnosti.


   Zadnjih pola godine dječak je počeo izgovarati slova s kvačicama: č, š, ž, ali ne još skroz čisto. Uglavnom vidimo da mu je fond riječi daleko veći i da je počeo slagati složenije rečenice. Na govori još uvijek slovo L, a to je preduvjet za slovo R. Isto tako kad izgovara riječi ne može u svakoj riječi još izgovoriti slovo š, npr. može reći miš, ali ne zna reći lišće... Naše pitanje je da li bi dječak morao ići na govorne vježbe ili da još malo pričekamo da vidimo kako će se razvijati njegov govor? Napominjem da dijete pohađa vrtić i da nam u vrtiću nisu skretali pozornost na njegov govor, odnosno njegov govor smatraju uobičajenim za njegovu dob. Manita

Poštovana  mama,
svako dijete je različito i ima vlastiti tempo razvoja. Svakako, postoje određene razvojne norme koje nam govore o vještinama koje bi dijete trebalo imati usvojeno s obzirom na dob. Kao što Vam je logoped već rekao, te norme nisu fiksne, već one predstavljaju raspon unutar kojeg se određene vještine razvijaju.  Kriterij za razvoj određene vještine je sazrijevanje te vještine u oko 75 % djece te dobi. Smatra se da oko 4. godine dijete nauči osnove materinskoga jezika, no on još nije iskristaliziran ni učvršćen. Tek nakon 3./4. godine počinje automatizacija izgovora glasova, ali ta automatizacija teče sporo. Neki glasovi su teži za izgovor i stoga ih dijete kasnije usvaja. Tako dijete u dobi od 2.-3. godine treba imati usvojene samoglasnike i određene suglasnike (f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j), dok dijete u dobi od 3,5-4,5 godina treba usvojiti glasove: s, z, c, š, ž, l, lj. Glasovi č, ć, dž, đ,  r su teži za izgovor i dijete ih zadnje usvaja. Dakle Vaše dijete pokazuje sposobnosti sukladne svojoj dobi.
Također nema potrebe da Vas zabrinjavaju djetetova nesustavnost u izgovoru glasa š. Naime, mi glasove ne slušamo niti izgovaramo izolirano, već uklopljene u fonetski kontekst koji se mijenja i različit je. Tako u riječi miš glas š dolazi na kraju riječi i pored njega stoji samoglasnik i, te je stoga s obzirom na svoju poziciju glas š djetetu lagan za izgovor. S druge strane u riječi lišće, glas š se nalazi u sredini riječi (što je za izgovor teže nego kad je glas na kraju ili početku riječi), te je poslije njega suglasnik ć, što dodatno stvara kontekst koji čini glas š težim za izgovor. Ove teškoće u izgovoru i njihova nesustavnost su razvojno normalne s obzirom na dob djeteta.
Stoga bih se složila bih sa stavom logopeda da Vaše dijete ne pokazuje teškoće u jezično-govornom razvoju te trenutno ne vidim razloga za uključivanje djeteta u logopedsku terapiju. Svakako nastavite pratiti djetetov razvoj i poticati njegov jezik i govor.


   Asja Dubravčić 


   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Moj sin ima poteškoće u govoru, ali i tek 3,5 godine. Trbamo li logopedu?

<para>
 Kad piše diktat ili čita uvijek čuje samo prvo slovo i mijenja slova npr. slovo n zamijeni s m ili v zamijeni sa k. Mama Valentina
</para>
<para/>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće o kojima govorite ("Kad piše diktat ili čita uvijek čuje samo prvo slovo i mijenja slova") svakako ukazuju na poteškoće s čitanjem i pisanjem, što vjerujem utječe na cjelokupno usvajanje školskog gradiva. Polazak u školu predstavlja veliku prekretnicu u djetetovom životu. Od tog trenutka zahtjevi koji se postavljaju na dijete postaju puno veći i od djeteta se traži da u kratkom periodu usvoji mnoge vještine (npr. čitanje, pisanje, učenje, ...), što za dijete koje ima teškoće predstavlja dodatni izazov.</para>
<para>Čitanje je vještina koja se ne razvija spontano i zahtijeva učenje. Prije nego što dijete počne čitati ono treba usvojiti čitav niz drugih vještina. Mogući razlog sporog napretka Vašeg djeteta je to što nije u potpunosti savladalo sve predvještine nužne za čitanje i pisanje (npr. fonološka analiza i sinteza, fonološko pamćenje, grafomotorika). Također treba utvrditi uzrok djetetovih teškoća koji može biti povezan s teškoćama u vizualnoj percepciji i diskriminaciji (vidi "krivo" slovo), auditivnoj/fonemskoj diskriminaciji i percepciji (čuje "krivi" glas ili čuje samo dio glasova u riječi) i/ili dodatnim jezičnim teškoćama.</para>
<para>Od dodatne pomoći može biti i utvrđivanje djetetovog stila i modaliteta učenja, pošto se pokazalo da djeca s teškoćama u čitanju često pokazuju specifičan stil učenja, a dobra “kontrola” okolinskih varijabli daje pouzdanije rezultate pri učenju.</para>
<para>Svakako Vam savjetujem nastavak logopedske terapije, te da porazgovarate s logopedom o razlozima Vaše zabrinutosti. U dogovoru s logopedom i po potrebi preporučam napraviti detaljniju procjenu djetetovih jezičnih sposobnosti.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica je krenula u prvi razred i ima velike poteškoće s čitanjem Naša kćerka je krenula u prvi razred i ima velike poteškoće sa čitanjem. Inače hodamo već godinu dana kod logopeda i nema baš velikog napretka. 
    Kad piše diktat ili čita uvijek čuje samo prvo slovo i mijenja slova npr. slovo n zamijeni s m ili v zamijeni sa k. Mama Valentina


Poštovana mama,
teškoće o kojima govorite ("Kad piše diktat ili čita uvijek čuje samo prvo slovo i mijenja slova") svakako ukazuju na poteškoće s čitanjem i pisanjem, što vjerujem utječe na cjelokupno usvajanje školskog gradiva. Polazak u školu predstavlja veliku prekretnicu u djetetovom životu.  Od tog trenutka zahtjevi koji se postavljaju na dijete postaju puno veći i od djeteta se traži da u kratkom periodu usvoji  mnoge vještine (npr. čitanje, pisanje,  učenje, ...), što za dijete koje ima teškoće predstavlja dodatni izazov.
Čitanje je vještina koja se ne razvija spontano i zahtijeva učenje. Prije nego što dijete počne čitati ono treba usvojiti čitav niz drugih vještina. Mogući razlog sporog napretka Vašeg djeteta je to što nije u potpunosti savladalo sve predvještine nužne za čitanje i pisanje (npr. fonološka analiza i sinteza, fonološko pamćenje, grafomotorika). Također treba utvrditi uzrok djetetovih teškoća koji može biti povezan s teškoćama u vizualnoj percepciji i diskriminaciji (vidi "krivo" slovo), auditivnoj/fonemskoj diskriminaciji i percepciji  (čuje "krivi" glas ili čuje samo dio glasova u riječi) i/ili dodatnim jezičnim teškoćama.
Od dodatne pomoći može biti i  utvrđivanje djetetovog stila i modaliteta učenja, pošto  se pokazalo da djeca s teškoćama u čitanju često pokazuju specifičan stil učenja, a dobra “kontrola” okolinskih varijabli daje pouzdanije rezultate pri učenju.
Svakako  Vam savjetujem nastavak logopedske terapije, te da porazgovarate s logopedom o razlozima  Vaše zabrinutosti. U dogovoru s logopedom i po potrebi preporučam napraviti detaljniju procjenu djetetovih jezičnih sposobnosti.


   Asja Dubravčić


   mag. rehab. educ., mag. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica je krenula u prvi razred i ima velike poteškoće s čitanjem

<para>
 Čim nije onako kako on želi, ili mu se nešto ne dozvoli što bi on htio odmah počinje burno reagirati, odnosno udarati glavom o pod, u zid.. neki dan se naljutio na starijeg brata (3,5 god) i udario od bijesa glavom o štok od vrata... Udarac je bio toliko jak da mu je nateklo veličine jajeta. Mi uvijek pazimo da izbjegavamo konfliktne situacije bas zbog tog njegovog udaranja glavom, ali cesto se to dogodi i dok mi ne vidimo i ne stignemo reagirati na vrijeme, npr. u igri sa starijim bratom... Nema smisla da dijete cijelo vrijeme držim za ruku da se on iz nekog svog bijesa (koji uopće nije opravdan) ne udara glavom... Molim Vas savjet kako postupiti, to mu je toliko grozna navika da smo čak i tete u vrtiću upozorile na to. Svaki dan strahujem da mu se nešto ne dogodi. Napominjem da je vrlo temperamentan i težak je karakter, stalno nezadovoljan, od jutra se buni, prkosi, ništa mu ne odgovara, za razliku od starijeg brata koji je cista suprotnost. Naravno da zna biti i dobrih i mirnih dana ali to je uglavnom kada je npr. sam doma sa jednim roditeljem, čim smo svi odmah je nervozan. Suprug kada je s njim doma kaže da je skroz drugo dijete, isto tako i meni kad smo sami... da ne opisujem situaciju kada nam u goste dođu baka i deda...dijete odmah počinje manipulirati njima i čim ga krivo pogledaju ili prime brata u krilo a ne njega glava je već na podu... Molim Vas pomoć jer ponekad smo toliko bespomoćni da ne vjerujemo da ce ovo ikada završiti. Manita
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako je Vaš drugi sin prema temperamentu dosta drugačiji od Vašeg starijeg sina. Prema ovome što ste naveli moglo bi biti da ima snažne emocionalne reakcije i da je prema generalnom raspoloženju nešto sniženiji. Ipak, da biste lakše razlikovali što je od njega posljedica temperamenta, a što možda nekih situacijskih okolnosti bilo bi dobro da pročitate u ovom članku nešto više o temperametu i njegovim dimenzijama: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>.</para>
<para>S obzirom da se Vaš dječak lako naljuti i da onda ne zna kako tada reagirati već najčešće ide na auto agresiju, jako je važno da ga se potiče na druge načine kako može iskazivati ljutnju. Kada vidite da je ljut, puno je bolje da ga usmjerite na neku fizičku aktivnost kroz koju će izbaciti svoju ljutnju nego da udari sebe.</para>
<para>Kada dođe do toga da vidite da će ozljediti sebe potrebno ga je odmah fizički zaustaviti i jasno mu reći „Ne! Ti nisi za udaranje!“ uz to možete mu reflektirati njegov osjećaj ljutnje i dati mu alternativu – npr. „Znam da si sad jako ljut, ali ti nisi za udaranje. Možeš udariti po krevetu.“ i usmjetiti ga na tu radnju, pokazati mu kako može udariti npr.po krevetu. Važno je da ga preusmjerite na radnje koje ne ugrpžavanju njega ili nekoga drugoga u okolini. To neće uvijek biti jednostavno no važno je da budete uporni i da se odvikne od samoozljeđivanja.</para>
<para>Više o ljutnji i agresivnom ponašanju možete pročitati u sljedećim člancima: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/</ulink> , <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink> .</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kad nije po njegovom. moj sin (1,5) burno reagira i udara glavom o pod ili zid Poštovanje, naš sin od 1,5 godinu je vrlo temperamentan i hoće da sve uvijek bude po njegovom. 
    Čim nije onako kako on želi, ili mu se nešto ne dozvoli što bi on htio odmah počinje burno reagirati, odnosno udarati glavom o pod, u zid.. neki dan se naljutio na starijeg brata (3,5 god) i udario od bijesa glavom o štok od vrata... Udarac je bio toliko jak da mu je nateklo veličine jajeta. Mi uvijek pazimo da izbjegavamo konfliktne situacije bas zbog tog njegovog udaranja glavom, ali cesto se to dogodi i dok mi ne vidimo i ne stignemo reagirati na vrijeme, npr. u igri sa starijim bratom... Nema smisla da dijete cijelo vrijeme držim za ruku da se on iz nekog svog bijesa (koji uopće nije opravdan) ne udara glavom... Molim Vas savjet kako postupiti, to mu je toliko grozna navika da smo čak i tete u vrtiću upozorile na to. Svaki dan strahujem da mu se nešto ne dogodi. Napominjem da je vrlo temperamentan i težak je karakter, stalno nezadovoljan, od jutra se buni, prkosi, ništa mu ne odgovara, za razliku od starijeg brata koji je cista suprotnost. Naravno da zna biti i dobrih i mirnih dana ali to je uglavnom kada je npr. sam doma sa jednim roditeljem, čim smo svi odmah je nervozan. Suprug kada je s njim doma kaže da je skroz drugo dijete, isto tako i meni kad smo sami... da ne opisujem situaciju kada nam u goste dođu baka i deda...dijete odmah počinje manipulirati njima i čim ga krivo pogledaju ili prime brata u krilo a ne njega glava je već na podu... Molim Vas pomoć jer ponekad smo toliko bespomoćni da ne vjerujemo da ce ovo ikada završiti. Manita

Draga mama,
čini se kako je Vaš drugi sin prema temperamentu dosta drugačiji od Vašeg starijeg sina. Prema ovome što ste naveli moglo bi biti da ima snažne emocionalne reakcije i da je prema generalnom raspoloženju nešto sniženiji. Ipak, da biste lakše razlikovali što je od njega posljedica temperamenta, a što možda nekih situacijskih okolnosti bilo bi dobro da pročitate u ovom članku nešto više o temperametu i njegovim dimenzijama: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
S obzirom da se Vaš dječak lako naljuti i da onda ne zna kako tada reagirati već najčešće ide na auto agresiju, jako je važno da ga se potiče na druge načine kako može iskazivati ljutnju. Kada vidite da je ljut, puno je bolje da ga usmjerite na neku fizičku aktivnost kroz koju će izbaciti svoju ljutnju nego da udari sebe.
Kada dođe do toga da vidite da će ozljediti sebe potrebno ga je odmah fizički zaustaviti i jasno mu reći „Ne! Ti nisi za udaranje!“ uz to možete mu reflektirati njegov osjećaj ljutnje i dati mu alternativu – npr. „Znam da si sad jako ljut, ali ti nisi za udaranje. Možeš udariti po krevetu.“ i usmjetiti ga na tu radnju, pokazati mu kako može udariti npr.po krevetu. Važno je da ga preusmjerite na radnje koje ne ugrpžavanju njega ili nekoga drugoga u okolini. To neće uvijek biti jednostavno no važno je da budete uporni i da se odvikne od samoozljeđivanja.
Više o ljutnji i agresivnom ponašanju možete pročitati u sljedećim člancima: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/ , https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ .

   Tea Knežević


   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Kad nije po njegovom. moj sin (1,5) burno reagira i udara glavom o pod ili zid

<para>
 . Ujutro kad je ostavimo, sve je u redu, doduše u početku je bila malo uplašena, ali dosta hrabro je podnosila novu situaciju. Po povratku iz vrtića, skoro ništa ne priča, što se događalo i pored moje velike upornosti i čestog vraćanja na temu. Skoro na svako pitanje odgovara s "Ne znam". Željela sam da razgovaramo ne bih li shvatila kako se ponaša, kako se nosi sa svime, no nisam uspjela. 
 Na prvom roditeljskom sastanku, tete su me obavjestile da plače prilikom ručka. Pomislila sam da je možda zato što joj se ne jede, ali to se ponašanje nastavilo i dalje. Dva su mjeseca od kad je krenula, s pauzom od dva tjedna (bila je bolesna). Još se nekoliko puta desilo i to da su gaćice bile prljave od kake, čini se kao da je potiskivala refleks pa se malo omaklo, što se do sada nije događalo.
 Danas sam otišla po nju u vrijeme ručka i zavirila u trpezariju. Srce me zaboljelo kad sam vidjela tu scenu, ona plače, sva crvena od plača i jede. Teta se bori da je umiri na sve načine.
 Što da radim? Da li je to faza koja će proći? Inače, komunikativna je i druži se s ostalom djecom dok se ne približi ručak, tada krene plakati, pa sve do spavanja. Ja sam kod kuće s bebom starom osam mjeseci (braco). Mamuška
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>opisali ste da je Vaša djevojčica na početku hrabro podnosila situaciju ostajanja u vrtiću. Može se raditi o tome da je takvom reakcijom htjela zadovoljiti Vaša očekivanja, ali da joj zapravo nije bilo tako lako kao što se naizgled činilo.</para>
<para>Polazak u vrtić velika je promjena za svako dijete i, neovisno o tome koliko mu je zabavno u vrtiću, ipak dijete tada prvi puta ostaje na nekom novom mjestu, okružen novom djecom i tetama. Čini se da njezino razdoblje prihvaćanja vrtića još uvijek traje i da je vrijeme ručka za nju posebno teško, pa se tada više ne uspijeva kontrolirati već iz nje izađe sva nakupljenja tuga, nezadovoljstvo, strah ili neka druga emocija a koja ju muči.</para>
<para>Super je što pokušavate s djevojčicom razgovarati o tome, no čini se da je njoj teško otvoriti se vezano uz tu temu. Jako je važno da u vašem glasu osjeti empatiju, iskreni interes i podršku te da se ne osjeti krivom zato što plače tijekom ručka. Tek tada će se lakše opustiti i reći Vam nešto više. Još jedan način na koji možete komunicirati s njom vezano uz vrtić je da uočite njezinu emociju ili stanje i krenete od reflektiranja odnosno imenovanja toga. Npr. ako vidite da je sretna možete joj reći „Baš si dobre volje danas.“ ili ako je namrštena „Izgleda mi kao da te netko naljutio.“. Kada dijete čuje takvu rečenicu puno je veća šansa da će nešto podijeliti s vama. Naime, sadržaj ovih rečenica šalje mu nekoliko važnih poruka: primjetili ste, razumijete ga i važno vam je. Također, s obzirom da niste postavili izravno pitanje dijete će osjećati manji pritisak da vam baš mora sada odgovoriti. Ako želi, pojasnit će vam i ispričati što se dogodilo jer ste ga svojim komentarom prihvaćanja njegova stanja na to potaknuli. Ako ipak i dalje ne želi, to je potrebno ispoštivati i ne inzistirati već pustiti da prođe neko vrijeme pa se poslije vratiti na to. Tada možete reći: „Danas kad sam te pokupila u vrtiću, djelovala si mi malo tužno. Baš se pitam što se dogodilo.“ Cilj je da dijete ne osjeti veliki pritisak da vam mora odgovoriti jer to može imati samo kontraefekt.</para>
<para>Pratite i dalje kako će reagirati u vrtiću te je li se promijenilo njeno ponašanje kada nije u vrtiću. Također, budite u kontaktu s tetama s obzirom da Vam one najviše toga mogu reći o tome što točno se događa u vrtiću i misle li da je njezin plač vezan uz ručak (ne želi jesti), uz to što tada postane umorna ili se sjeti Vas, pa plače jer joj nedostajete.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (4) plače u vrtiću uvijek za vrijeme ručka Poštovana, obraćam vam se jer sam jako uznemirena zbog ponašanja moje kćerke (koja ima nepune četiri godine). Naime, u rujnu je prvi put krenula u vrtić, oduševljena idejom i pričama o vrtiću 
   . Ujutro kad je ostavimo, sve je u redu, doduše u početku je bila malo uplašena, ali dosta hrabro je podnosila novu situaciju. Po povratku iz vrtića, skoro ništa ne priča, što se događalo i pored moje velike upornosti i čestog vraćanja na temu. Skoro na svako pitanje odgovara s "Ne znam". Željela sam da razgovaramo ne bih li shvatila kako se ponaša, kako se nosi sa svime, no nisam uspjela. 
   Na prvom roditeljskom sastanku, tete su me obavjestile da plače prilikom ručka. Pomislila sam da je možda zato što joj se ne jede, ali to se ponašanje nastavilo i dalje. Dva su mjeseca od kad je krenula, s pauzom od dva tjedna (bila je bolesna). Još se nekoliko puta desilo i to da su gaćice bile prljave od kake, čini se kao da je potiskivala refleks pa se malo omaklo, što se do sada nije događalo.
   Danas sam otišla po nju u vrijeme ručka i zavirila u trpezariju. Srce me zaboljelo kad sam vidjela tu scenu, ona plače, sva crvena od plača i jede. Teta se bori da je umiri na sve načine.
   Što da radim? Da li je to faza koja će proći? Inače, komunikativna je i druži se s ostalom djecom dok se ne približi ručak, tada krene plakati, pa sve do spavanja. Ja sam kod kuće s bebom starom osam mjeseci (braco). Mamuška

Draga mama,
opisali ste da je Vaša djevojčica na početku hrabro podnosila situaciju ostajanja u vrtiću. Može se raditi o tome da je takvom reakcijom htjela zadovoljiti Vaša očekivanja, ali da joj zapravo nije bilo tako lako kao što se naizgled činilo.
Polazak u vrtić velika je promjena za svako dijete i, neovisno o tome koliko mu je zabavno u vrtiću, ipak dijete tada prvi puta ostaje na nekom novom mjestu, okružen novom djecom i tetama. Čini se da njezino razdoblje prihvaćanja vrtića još uvijek traje i da je vrijeme ručka za nju posebno teško, pa se tada više ne uspijeva kontrolirati već iz nje izađe sva nakupljenja tuga, nezadovoljstvo, strah ili neka druga emocija a koja ju muči.
Super je što pokušavate s djevojčicom razgovarati o tome, no čini se da je njoj teško otvoriti se vezano uz tu temu. Jako je važno da u vašem glasu osjeti empatiju, iskreni interes i podršku te da se ne osjeti krivom zato što plače tijekom ručka. Tek tada će se lakše opustiti i reći Vam nešto više. Još jedan način na koji možete komunicirati s njom vezano uz vrtić je da uočite njezinu emociju ili stanje i krenete od reflektiranja odnosno imenovanja toga. Npr. ako vidite da je sretna možete joj reći „Baš si dobre volje danas.“ ili ako je namrštena „Izgleda mi kao da te netko naljutio.“. Kada dijete čuje takvu rečenicu puno je veća šansa da će nešto podijeliti s vama. Naime, sadržaj ovih rečenica šalje mu nekoliko važnih poruka: primjetili ste, razumijete ga i važno vam je. Također, s obzirom da niste postavili izravno pitanje dijete će osjećati manji pritisak da vam baš mora sada odgovoriti. Ako želi, pojasnit će vam i ispričati što se dogodilo jer ste ga svojim komentarom prihvaćanja njegova stanja na to potaknuli. Ako ipak i dalje ne želi, to je potrebno ispoštivati i ne inzistirati već pustiti da prođe neko vrijeme pa se poslije vratiti na to. Tada možete reći: „Danas kad sam te pokupila u vrtiću, djelovala si mi malo tužno. Baš se pitam što se dogodilo.“ Cilj je da dijete ne osjeti veliki pritisak da vam mora odgovoriti jer to može imati samo kontraefekt.
Pratite i dalje kako će reagirati u vrtiću te je li se promijenilo njeno ponašanje kada nije u vrtiću. Također, budite u kontaktu s tetama s obzirom da Vam one najviše toga mogu reći o tome što točno se događa u vrtiću i misle li da je njezin plač vezan uz ručak (ne želi jesti), uz to što tada postane umorna ili se sjeti Vas, pa plače jer joj nedostajete.

   Tea Knežević


   magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (4) plače u vrtiću uvijek za vrijeme ručka

<para>
 Ja bi htjela da imam sve petice u školi ali ne ide (inače sam uvijek bila odlična učenica). Najveća želja mi je da završim fakultet. Ali teško se osjećam kad dobijem npr.2. Imam podršku roditelja. Inače za sebe mislim da sam ružna, iako svi kažu da nisam. Molim vas dajte mi savjet. Laki
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije svega mislim da je dobro da si se nekome obratila jer to znači da si motivirana i da se želiš osjećati dobro u svojoj koži. Ono što odmah moram naglasiti je da na taj osjećaj i tu promjenu možeš utjecati samo ti – psiholog ti može pomoći da nađeš svoj način, ali nema nikakve moći niti čarobni štapić kojim bi mogao zamahnuti i utjecati na tvoje stanje. Sve ono što ti može pomoći da se nosiš sa stresom zbog škole i negativnih misli već je u tebi.</para>
<para>Prije nego nastavim dalje, imam za tebe nekoliko pitanja koja ti mogu pomoći da iz malo drugačijeg kuta vidiš stvari:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Što će se dogoditi ako ne dobiješ uvijek peticu?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Upisuju li fakultet samo oni koji imaju sve petice?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Znaš li nekoga tko je upisao fakultet a nije imao sve petice u školi?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Znaš li nekoga tko je imao sve petice u školi a nije upisao željeni fakultet?</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako slabiju ocjenu doživljavaš kao neuspjeh, tada si zasigurno bezvoljna i obeshrabrena. A to nije put ka boljoj ocjeni. S druge strane, ako na ocjenu gledaš kao na povratnu informaciju – npr. možda ta dvojka znači da nisi prošla cijelo gradivo; da si premalo pažnje obratila na jedan dio gradiva; da taj profesor/ica ima drugačije kriterije – to znači da tu povratnu informaciju možeš iskoristiti idući put i dobiti višu ocjenu. Sve što činimo ili ne ostavlja posljedice – na nama je da učimo iz tih posljedica i da drugi put budemo još bolji. Dakle, neuspjeha nema: samo povratnih informacija o našem radu, koje možemo iskoristiti.</para>
<para>Što se tiče fizičkog izgleda, sigurna sam da i većina tvojih prijateljica ima sličan ili isti problem kao i ti (samo možda o tome ne govore pred drugima). Smatraš li da su one lijepe? Je li ti se ikada dogodilo da je tebi netko bio lijep a tvojoj prijateljici/obitelji/poznaniku nije? Ili obrnuto: tebi nije a njima jest? Ljepota je subjektivna procjena i uvijek je moguće da je jedna osoba nekome lijepa a drugome ne. Nažalost (ili sreću) ne možemo se svima sviđati. I dobro je da je tako. Jer, kada bi se svima sviđali isti ljudi, kako bi onda nastali parovi?</para>
<para>Također, ljepotu ne čini samo fizički izgled. Vjerujem da je nečija osobnost ali i način na koji osoba sama sebe doživljava puno snažniji i upečatljiviji od samog vanjskog izgleda. Sigurno se možeš sjetiti bar jedne poznate osobe koja ostavlja bez daha, a nije toliko fizički privlačna. Samouvjerenost i zadovoljstvo koje osjeća u „svojoj koži“ su ti koji je čine privlačnom.</para>
<para>Kako biti zadovoljan sobom? Jednostavno! Svaki dan napiši bar 10 stvari kojima si zadovoljna kod sebe. To može biti neki postupak (npr. utješila sam prijateljicu), može biti vezano uz tvoj izgled (npr. danas sam imala baš dobru frizuru/bila sam lijepo našminkana) i slično. Na taj način počet ćeš obraćati pažnju na sve ono što je kod tebe dobro, a što često puta uzimamo „zdravo za gotovo“. Ako se dogodi da kreneš s negativnim, odmah se zaustavi i usmjeri samo na pozitivno. Sve što tijekom dana zapišeš, pročitaj navečer prije spavanja. Kada te uhvate negativne misli, samo izvuci svoje zapisane misli i prisjeti se svega što kod sebe voliš. Sigurna sam da će ti ova vježba pomoći da prepoznaš svoje kvalitetete i da se počneš osjećati bolje, samouvjerenije.</para>
<para>Na kraju, imaj na umu da sve svoje brige možeš podijeliti s roditeljima i/ili stručnjakom koji će ti pružiti podršku. I mi odrasli smo prošli kroz slične periode i preživjeli.</para>
<para>Želim ti puno ustrajnosti i sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Pod stresom sam zbog škole i mislim o sebi da sam ružna Pozdrav, imam 16 godina i već tri puta sam išla kod psihologa, ali ne pomaže. Moj problem je nervoza i stres zbog škole i fizičkog izgleda. 
    Ja bi htjela da imam sve petice u školi ali ne ide (inače sam uvijek bila odlična učenica). Najveća želja mi je da završim fakultet. Ali teško se osjećam kad dobijem npr.2. Imam podršku roditelja. Inače za sebe mislim da sam ružna, iako svi kažu da nisam. Molim vas dajte mi savjet. Laki

Draga čitateljice,
prije svega mislim da je dobro da si se nekome obratila jer to znači da si motivirana i da se želiš osjećati dobro u svojoj koži. Ono što odmah moram naglasiti je da na taj osjećaj i tu promjenu možeš utjecati samo ti – psiholog ti može pomoći da nađeš svoj način, ali nema nikakve moći niti čarobni štapić kojim bi mogao zamahnuti i utjecati na tvoje stanje. Sve ono što ti može pomoći da se nosiš sa stresom zbog škole i negativnih misli već je u tebi.
Prije nego nastavim dalje, imam za tebe nekoliko pitanja koja ti mogu pomoći da iz malo drugačijeg kuta vidiš stvari:


   
      Što će se dogoditi ako ne dobiješ uvijek peticu?
   
   
      Upisuju li fakultet samo oni koji imaju sve petice?
   
   
      Znaš li nekoga tko je upisao fakultet a nije imao sve petice u školi?
   
   
      Znaš li nekoga tko je imao sve petice u školi a nije upisao željeni fakultet?
   


Ako slabiju ocjenu doživljavaš kao neuspjeh, tada si zasigurno bezvoljna i obeshrabrena. A to nije put ka boljoj ocjeni. S druge strane, ako na ocjenu gledaš kao na povratnu informaciju – npr. možda ta dvojka znači da nisi prošla cijelo gradivo; da si premalo pažnje obratila na jedan dio gradiva; da taj profesor/ica ima drugačije kriterije – to znači da tu povratnu informaciju možeš iskoristiti idući put i dobiti višu ocjenu. Sve što činimo ili ne ostavlja posljedice – na nama je da učimo iz tih posljedica i da drugi put budemo još bolji. Dakle, neuspjeha nema: samo povratnih informacija o našem radu, koje možemo iskoristiti.
Što se tiče fizičkog izgleda, sigurna sam da i većina tvojih prijateljica ima sličan ili isti problem kao i ti (samo možda o tome ne govore pred drugima). Smatraš li da su one lijepe? Je li ti se ikada dogodilo da je tebi netko bio lijep a tvojoj prijateljici/obitelji/poznaniku nije? Ili obrnuto: tebi nije a njima jest? Ljepota je subjektivna procjena i uvijek je moguće da je jedna osoba nekome lijepa a drugome ne. Nažalost (ili sreću) ne možemo se svima sviđati. I dobro je da je tako. Jer, kada bi se svima sviđali isti ljudi, kako bi onda nastali parovi?
Također, ljepotu ne čini samo fizički izgled. Vjerujem da je nečija osobnost ali i način na koji osoba sama sebe doživljava puno snažniji i upečatljiviji od samog vanjskog izgleda.  Sigurno se možeš sjetiti bar jedne poznate osobe koja ostavlja bez daha, a nije toliko fizički privlačna. Samouvjerenost i zadovoljstvo koje osjeća u „svojoj koži“ su ti koji je čine privlačnom.
Kako biti zadovoljan sobom? Jednostavno! Svaki dan napiši bar 10 stvari kojima si zadovoljna kod sebe. To može biti neki postupak (npr. utješila sam prijateljicu), može biti vezano uz tvoj izgled (npr. danas sam imala baš dobru frizuru/bila sam lijepo našminkana) i slično. Na taj način počet ćeš obraćati pažnju na sve ono što je kod tebe dobro, a što često puta uzimamo „zdravo za gotovo“. Ako se dogodi da kreneš s negativnim, odmah se zaustavi i usmjeri samo na pozitivno. Sve što tijekom dana zapišeš, pročitaj navečer prije spavanja. Kada te uhvate negativne misli, samo izvuci svoje zapisane misli i prisjeti se svega što kod sebe voliš. Sigurna sam da će ti ova vježba pomoći da prepoznaš svoje kvalitetete i da se počneš osjećati bolje, samouvjerenije.
Na kraju,  imaj na umu da sve svoje brige možeš podijeliti s roditeljima i/ili stručnjakom koji će ti pružiti podršku. I mi odrasli smo prošli kroz slične periode i preživjeli.
Želim ti puno ustrajnosti i sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Pod stresom sam zbog škole i mislim o sebi da sam ružna

<para>
 . Rodila sam curicu prije 12 dana i dojim, pa me zanima da li joj može biti nešto ako je dojim?
</para>
<para>Poštovana, Vašoj bebi ne može ništa biti od Vašeg mlijeka, no potrebno je paziti na higijenu i ako je voda zaražena dok se stvari ne poprave, možda bi bilo poželjno da prije dojenja i ruke, i vaše grudi operete kupovnom vodom. Također dok voda ne postane higijenski zadovoljavajuća za piće, pijte kupovnu vodu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

E-Coli i dojenje Kod nas u selu je voda zaražena već 4 dana i rekli su da ima E-coli i još neka bakterija, a ja sam ju pila 3 dana ne znajući da je nečista i to sam pila puno vode i danas sam imala proljev pa me to zabrinilo 
   . Rodila sam curicu prije 12 dana i dojim, pa me zanima da li joj može biti nešto ako je dojim?

Poštovana, Vašoj bebi ne može ništa biti od Vašeg mlijeka, no potrebno je paziti na higijenu i ako je voda zaražena dok se stvari ne poprave, možda bi bilo poželjno da prije dojenja i ruke, i vaše grudi operete kupovnom vodom. Također dok voda ne postane higijenski zadovoljavajuća za piće, pijte kupovnu vodu.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

E-Coli i dojenje

<para>
 Najviše je bio suh 2 mjeseca. Što učiniti dalje? Hvala! IŠ
</para>
<para>Poštovani, prošlo je 3 godine od kada ste započeli s liječenjem noćnog mokrenja, dakle u dobi 5 godina kada to i počinjemo smatrati problemom.</para>
<para>S obzirom da problem još uvijek postoji potrebno je javiti se nefrologu na kontrolu da se napravi revizija stanja, potrebnih pretraga i vidi gdje je problem kako bi se poduzelo odgovarajuće liječenje.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Primarna noćna enureza kod 8-godišnjaka Moj osmogodišnjak još uvijek mokri u krevet: primarna noćna enureza. Godine 2011. smo bili u Poliklinici Helena. Pio je driptane. Poslije minirin. Jedno vrijeme je bio dobro i sad opet po starom. 
    Najviše je bio suh 2 mjeseca. Što učiniti dalje? Hvala! IŠ

Poštovani, prošlo je 3 godine od kada ste započeli s liječenjem noćnog mokrenja, dakle u dobi 5 godina kada to i počinjemo smatrati problemom.
S obzirom da problem još uvijek postoji potrebno je javiti se nefrologu na kontrolu da se napravi revizija stanja, potrebnih pretraga i vidi gdje je problem kako bi se poduzelo odgovarajuće liječenje.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Primarna noćna enureza kod 8-godišnjaka

<para>
 Dobila je sirup za željezo koji uzima jednom dnevno. 
</para>
<para>LEUKOCITI 10.6</para>
<para>ERITROCITI 3.73</para>
<para>HEMOGLOBIN 9.5</para>
<para>HEMATOKRIT 0.29</para>
<para>MCV 78.4</para>
<para>MCH 25.5</para>
<para>MCHC 32.5</para>
<para>TROMBOCITI 400</para>
<para>RDW 14.2</para>
<para>MPV 8.0</para>
<para>NEUTROFILNI GRANULOCITI 39.7</para>
<para>LIMFOCITI 50.8</para>
<para>MONOCITI 7.6</para>
<para>EOZINOFILNI GRANULOCITI 1.40</para>
<para>BAZOFILNI GRANULOCITI 0.500</para>
<para>GLUKOZA SERUM 4.08</para>
<para>UREA 4.5</para>
<para>KREATININ 39</para>
<para>ZELJEZO 7.20</para>
<para>BILIRUBIN UKUPNO 3.4</para>
<para>AST 43</para>
<para>ALT 16</para>
<para>PROTEINI UKUPNI 62.8</para>
<para>ALBUMINI 42.5</para>
<para>ALBUMINI/GLOBULINI-OMJER 2.1</para>
<para>
 Trebamo li joj još nešto davati osim željeza? Hvala Vam unaprijed!
</para>
<para>Poštovana, budući da je djevojčica zaista tjelesnom masom na 3centili za dob (što je nisko), svakako je potreban pregled gastroetnerologa koji će nakon pregleda procijeniti da li su potrebne još neke pretrage te korigirati jelovnik najbolje što je moguće (prema njezinim afinitetima) kako bi Vaša djevojčica unijela optimalnu prehranu sa što više kalorija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Krvna slika djeteta s premalom kilažom Dobar dan. Molim Vas komentar za podatke krvne slike moje ćerke. Ona ima 22 mjeseca, devet kg i niska kilaža je razlog što nas je liječnik poslao na analizu krvi. 
    Dobila je sirup za željezo koji uzima jednom dnevno. 

LEUKOCITI 10.6
ERITROCITI 3.73
HEMOGLOBIN 9.5
HEMATOKRIT 0.29
MCV 78.4
MCH 25.5
MCHC 32.5
TROMBOCITI 400
RDW 14.2
MPV 8.0
NEUTROFILNI GRANULOCITI 39.7
LIMFOCITI 50.8
MONOCITI 7.6
EOZINOFILNI GRANULOCITI 1.40
BAZOFILNI GRANULOCITI 0.500
GLUKOZA SERUM 4.08
UREA 4.5
KREATININ 39
ZELJEZO 7.20
BILIRUBIN UKUPNO 3.4
AST 43
ALT 16
PROTEINI UKUPNI 62.8
ALBUMINI 42.5
ALBUMINI/GLOBULINI-OMJER 2.1

   Trebamo li joj još nešto davati osim željeza? Hvala Vam unaprijed!

Poštovana, budući da je djevojčica zaista tjelesnom masom na 3centili za dob (što je nisko), svakako je potreban pregled gastroetnerologa koji će nakon pregleda procijeniti da li su potrebne još neke pretrage te korigirati jelovnik najbolje što je moguće (prema njezinim afinitetima) kako bi Vaša djevojčica unijela optimalnu prehranu sa što više kalorija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Krvna slika djeteta s premalom kilažom

<para>
 Coka
</para>
<para>Poštovana, s obzirom da beba ima tek 5 tjedana pretpostavljam da ste temperature mjerili rektalno. Ako jeste to ne smatramo povišenom temperaturom i ne treba se ništa poduzimati.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Temperatura nakon cijepljenja protiv hepatitisa B Da li je moguće da beba dobije temperaturu 37.5 poslije druge vakcine hepatitis B! Beba je stara pet tjedana! 
    Coka

Poštovana, s obzirom da beba ima tek 5 tjedana pretpostavljam da ste temperature mjerili rektalno. Ako jeste to ne smatramo povišenom temperaturom i ne treba se ništa poduzimati.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Temperatura nakon cijepljenja protiv hepatitisa B

<para>
 I da li bebi od 7 tjedana treba dodatna tekućina (voda) ili ne? Mama Ž.
</para>
<para>Poštovana, priprema dojenačkog mliječnog pripravka trebala bi biti što je moguće više preciznija. Sva ekstra tekućina, najbolje prokuhana voda, daje se djetetu između obroka a ne kroz obrok.</para>
<para>Razrijeđivanje dojenačkog mliječnog pripravka može rezultirati s gladi djeteta, a prevelike koncentracije dehidracijom i proljevom.</para>
<para>Prilikom pripreme dojenačkog mliječnog pripravka držite se uputa s pakiranja!</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Smijem li u dojenački pripravak dodavati više vode? Poštovani, zanima me smije li se u adaptirano mlijeko dodavati više vode od navedenog na kutiji ili ne? Npr. umjesto 90 ml staviti 110 ml vode na 3 mjerice. 
    I da li bebi od 7 tjedana treba dodatna tekućina (voda) ili ne? Mama Ž.

Poštovana, priprema dojenačkog mliječnog pripravka trebala bi biti što je moguće više preciznija. Sva ekstra tekućina, najbolje prokuhana voda, daje se djetetu između obroka a ne kroz obrok.
Razrijeđivanje dojenačkog mliječnog pripravka može rezultirati s gladi djeteta, a prevelike koncentracije dehidracijom i proljevom.
Prilikom pripreme dojenačkog mliječnog pripravka držite se uputa s pakiranja!
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Smijem li u dojenački pripravak dodavati više vode?

<para>
 SH
</para>
<para>Poštovana s obzirom na krivulje rasta vaš dječak je tjelesnom masom preko 95 percentilne krivulje, a tjelesnom visinom između 75 i 90. Idealno se percentilne krivulje poklapaju, i u tom slučaju Vaš bi sin trebao imati oko 14-15 kg.</para>
<para>No, dva kilograma više od prosječnog u ovoj dobi ne smatraju se previše niti je potrebno dijete stavljati na ikakvu posebnu dijetu osim ako djetetova prehrana sama po sebi nije prema nutricionističkim smjernicama, no ako Vaše dijete jede raznoliko i kvalitetno nema brige.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Ima li moj sinčić urednu kilažu u odnosu na njegovu visinu i dob? Dobar dan! Dječak od 2 godine i 3 mjeseca ima 17 kg, pa me zanima da li je to puno za njegovu dob? Visok je 92 cm. Lijep pozdrav. 
    SH

Poštovana s obzirom na krivulje rasta vaš dječak je tjelesnom masom preko 95 percentilne krivulje, a tjelesnom visinom između 75 i 90. Idealno se percentilne krivulje poklapaju, i u tom slučaju Vaš bi sin trebao imati oko 14-15 kg.
No, dva kilograma više od prosječnog u ovoj dobi ne smatraju se previše niti je potrebno dijete stavljati na ikakvu posebnu dijetu osim ako djetetova prehrana sama po sebi nije prema nutricionističkim smjernicama, no ako Vaše dijete jede raznoliko i kvalitetno nema brige.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Ima li moj sinčić urednu kilažu u odnosu na njegovu visinu i dob?

<para>
 Sada, nakon 2 godine pohađanja vrtića ne želi više ići. Razgovarala sam s njom, ništa joj se nije dogodilo, sve je super, voli djecu, voli tetu. Odlazi svako jutro s bratom u vrtić, on ostaje u svojoj grupi, ona već tjedan dana vrišti i ne želi ući u svoju grupu.
 Kako mi živimo na katu, a baka u prizemlju, često su s njom i curica je dosta vezana uz baku. Mi rano idemo na posao, pa ih baka vodi u vrtić, koja joj je popustila i odvela ju kući. Jel' to ključni problem, što ona zna da može otići s bakom, bez obzira što joj i baka i mi objašnjavamo da baka radi i ne može je čuvati. Ne razumijem što se dogodilo?! Puno hvala na odgovoru. Lijepi pozdrav, Mirjana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema svemu što ste naveli teško je donijeti zaključak što se točno dogodilo. Naime, spominjete da ste razgovarali s djevojčicom i da se prema njenim odgovorima čini kao da je u vrtiću i dalje sve ok odnosno da nije bilo nekog stresnog događaja ili promjene koja bi mogla potaknuti njenu želju da prestane ići u vrtić.
Kako biste bili sigurniji u to svakako je poželjno da razgovarate s tetom i da od nje čujete je li primjetila da se dogodilo nešto što je djevojčici bilo neugodno. Uz to, važno je provjeriti ponaša li se drugačije kada, nakon negodovanja, ostane u vrtiću ili je njeno ponašanje i igra jednaka kakva i bila i prije razdoblja negodovanja.</para>
<para>Ako se u vrtiću zaista ništa nije promijenilo i nije se dogodilo nešto što bi djevojčici stvorilo averziju na vrtić, tada je moguće da je ona naprosto zaključila da je njoj ljepše provoditi vrijeme izvan vrtića i biti s bakom, nego biti u vrtiću.</para>
<para>Bakino popuštanje da ju povede kući kada nije htjela ostati u nekoj je mjeri pridonijelo tome da djevojčica sada više inzistira jer je logično da smatra da ako je jednom tako uspjela nagovoriti baku, da će to uspjeti ponovno ako bude dovoljno uporna, glasna i sl. Tu njezinu ideju važno joj je empatički reflektirati odnosno reći joj da znate da je njoj ljepše biti s bakom i da bi radije ostala s njom nego išla u vrtić, ali da će u vrtić ići (ukoliko je to Vaša odluka). S obzirom da ste naveli da je na adaptaciji za vrtić djevojčici trebalo neko vrijeme (1-1,5 mjesec) da se prilagodi moguće je da će joj i sada trebati nešto vremena da prihvati ideju da se u vrtić ide i onda kada ona to ne bi htjela.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon 2 godine urednog pohađanja, djevojčica odjednom više ne želi ići u vrtić Poštovana, imam dječaka od 5 godina i djevojčicu od 3,5. Oboje idu u vrtić, dječak je bez problema prihvatio vrtić, dok je curici trebalo 1-1,5 mjesec da se prilagodi. 
    Sada, nakon 2 godine pohađanja vrtića ne želi više ići. Razgovarala sam s njom, ništa joj se nije dogodilo, sve je super, voli djecu, voli tetu. Odlazi svako jutro s bratom u vrtić, on ostaje u svojoj grupi, ona već tjedan dana vrišti i ne želi ući u svoju grupu.
   Kako mi živimo na katu, a baka u prizemlju, često su s njom i curica je dosta vezana uz baku. Mi rano idemo na posao, pa ih baka vodi u vrtić, koja joj je popustila i odvela ju kući. Jel' to ključni problem, što ona zna da može otići s bakom, bez obzira što joj i baka i mi objašnjavamo da baka radi i ne može je čuvati. Ne razumijem što se dogodilo?! Puno hvala na odgovoru. Lijepi pozdrav, Mirjana

Draga mama,
prema svemu što ste naveli teško je donijeti zaključak što se točno dogodilo. Naime, spominjete da ste razgovarali s djevojčicom i da se prema njenim odgovorima čini kao da je u vrtiću i dalje sve ok odnosno da nije bilo nekog stresnog događaja ili promjene koja bi mogla potaknuti njenu želju da prestane ići u vrtić.
Kako biste bili sigurniji u to svakako je poželjno da razgovarate s tetom i da od nje čujete je li primjetila da se dogodilo nešto što je djevojčici bilo neugodno. Uz to, važno je provjeriti ponaša li se drugačije kada, nakon negodovanja, ostane u vrtiću ili je njeno ponašanje i igra jednaka kakva i bila i prije razdoblja negodovanja.
Ako se u vrtiću zaista ništa nije promijenilo i nije se dogodilo nešto što bi djevojčici stvorilo averziju na vrtić, tada je moguće da je ona naprosto zaključila da je njoj ljepše provoditi vrijeme izvan vrtića i biti s bakom, nego biti u vrtiću.
Bakino popuštanje da ju povede kući kada nije htjela ostati u nekoj je mjeri pridonijelo tome da djevojčica sada više inzistira jer je logično da smatra da ako je jednom tako uspjela nagovoriti baku, da će to uspjeti ponovno ako bude dovoljno uporna, glasna i sl. Tu njezinu ideju važno joj je empatički reflektirati odnosno reći joj da znate da je njoj ljepše biti s bakom i da bi radije ostala s njom nego išla u vrtić, ali da će u vrtić ići (ukoliko je to Vaša odluka). S obzirom da ste naveli da je na adaptaciji za vrtić djevojčici trebalo neko vrijeme (1-1,5 mjesec) da se prilagodi moguće je da će joj i sada trebati nešto vremena da prihvati ideju da se u vrtić ide i onda kada ona to ne bi htjela.

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Nakon 2 godine urednog pohađanja, djevojčica odjednom više ne želi ići u vrtić

<para>
 On sad ima 3 godine i iskreno ne poznajemo parove s djecom i nikad se s djecom ne druži, jedino kad odemo u park, ali i onda se više igra sam, pogotovo jer još uvijek ne priča rečenice i dosta mu je teško komunicirati s djecom. Zanima me kako će se prilagoditi? Strah me da se ne povuče, da će stajati po strani. Kao i svaki roditelj želim sve najbolje za njega i zato već sad glavu razbijam kako će to sve proći. On je stvarno pametno dijete, veselo, ali pred strancima i djecom se povuče. Možete li mi dati kakav savjet? Unaprijed zahvaljujem. Anonimno
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>odlazak u vrtić je veliki i lijepi trenutak za svako dijete, ali ujedno i poprilično stresan, jer se događa puno novih stvari - odvaja se na duže vrijeme od svog dragog i dobro poznatog skrbnika, dolazi u jedan kolektiv koji ima svoju uhodanu rutinu, kojoj se dijete mora prilagoditi, upoznaje odjednom veliki broj djece, upoznaje nove skrbnike (odgojitelje) itd.</para>
<para>Razumljivo je da ste zabrinuti i da niste sigurni kako će Vaše dijete reagirati u jednoj tako zahtjevnoj situaciji. Djeca međusobno drugačije reagiraju na prve dane vrtića, ali sva djeca prolaze adaptaciju, koja kod neke djece traje kraće, a kod druge duže. Ako je Vaše dijete po prirodi povučenije, možda će spadati u onu grupu djece kojoj će trebati malo više vremena da se u potpunosti opusti, ali sva djeca imaju prirodne nagone za druženjem i igranjem, tako da je velika vjerojatnost da će se bez problema uspješno adaptirati.</para>
<para>Ono što Vi možete napraviti je da unaprijed pripremate dijete i pričate mu da će sada ići među drugu djecu, da će imati prilike upoznati puno novih prijatelja te da će osoba od povjerenja i koju voli uvijek doći po njega. Također, možete Vi probati pomoći djetetu da na primjer uspostavi komunikaciju s djecom u parku. Na taj način će se dijete osjećati sigurno uz Vas i uvijek možete intervenirati ako se stvari ne budu odvijale prema planu. Predlažem da po dolasku u park malo zajedno vidite kakva je situacija, date vremena djetetu da se opusti te da onda probate nježno ohrabriti dijete da zajedno s Vama otiđe do drugog djeteta i uključi se u igru s njim. Možda je najbolje da uzmete loptu ili neku sličnu društvenu aktivnost te se krenete igrati s Vašim djetetom te se na taj način možda spontano u vašu igru uključi i neko drugo dijete.</para>
<para>U slučaju ako svejedno budete zabrinuti pri polasku Vašeg djeteta u vrtić, možete podijeliti svoju zabrinutost s odgojiteljicom ili nekim članom stručne službe vrtića, čisto da malo više obrate pozornost na Vaše dijete, iako su oni svi dobro opremljeni i imaju iskustva u takvim situacijama. Odlazak u kolektiv s drugom djecom je sastavni dio odrastanja i ponekad nas djeca iznenade te zaista uživaju u novoj okolini!</para>
<para>Želim Vam puno sreće u novim avanturama Vašeg mališana!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (3) se vrlo malo druži s djecom, a uskoro kreće u vrtić. Kako će se prilgoditi? Pozdrav, naše dijete ide u vrtić sljedeće godine. 
    On sad ima 3 godine i iskreno ne poznajemo parove s djecom i nikad se s djecom ne druži, jedino kad odemo u park, ali i onda se više igra sam, pogotovo jer još uvijek ne priča rečenice i dosta mu je teško komunicirati s djecom. Zanima me kako će se prilagoditi? Strah me da se ne povuče, da će stajati po strani. Kao i svaki roditelj želim sve najbolje za njega i zato već sad glavu razbijam kako će to sve proći. On je stvarno pametno dijete, veselo, ali pred strancima i djecom se povuče. Možete li mi dati kakav savjet? Unaprijed zahvaljujem. Anonimno

Poštovani,
odlazak u vrtić je veliki i lijepi trenutak za svako dijete, ali ujedno i poprilično stresan, jer se događa puno novih stvari - odvaja se na duže vrijeme od svog dragog i dobro poznatog skrbnika, dolazi u jedan kolektiv koji ima svoju uhodanu rutinu, kojoj se dijete mora prilagoditi, upoznaje odjednom veliki broj djece, upoznaje nove skrbnike (odgojitelje) itd.
Razumljivo je da ste zabrinuti i da niste sigurni kako će Vaše dijete reagirati u jednoj tako zahtjevnoj situaciji. Djeca međusobno drugačije reagiraju na prve dane vrtića, ali sva djeca prolaze adaptaciju, koja kod neke djece traje kraće, a kod druge duže. Ako je Vaše dijete po prirodi povučenije, možda će spadati u onu grupu djece kojoj će trebati malo više vremena da se u potpunosti opusti, ali sva djeca imaju prirodne nagone za druženjem i igranjem, tako da je velika vjerojatnost da će se bez problema uspješno adaptirati.
Ono što Vi možete napraviti je da unaprijed pripremate dijete i pričate mu da će sada ići među drugu djecu, da će imati prilike upoznati puno novih prijatelja te da će osoba od povjerenja i koju voli uvijek doći po njega. Također, možete Vi probati pomoći djetetu da na primjer uspostavi komunikaciju s djecom u parku. Na taj način će se dijete osjećati sigurno uz Vas i uvijek možete intervenirati ako se stvari ne budu odvijale prema planu. Predlažem da po dolasku u park malo zajedno vidite kakva je situacija, date vremena djetetu da se opusti te da onda probate nježno ohrabriti dijete da zajedno s Vama otiđe do drugog djeteta i uključi se u igru s njim. Možda je najbolje da uzmete loptu ili neku sličnu društvenu aktivnost te se krenete igrati s Vašim djetetom te se na taj način možda spontano u vašu igru uključi i neko drugo dijete.
U slučaju ako svejedno budete zabrinuti pri polasku Vašeg djeteta u vrtić, možete podijeliti svoju zabrinutost s odgojiteljicom ili nekim članom stručne službe vrtića, čisto da malo više obrate pozornost na Vaše dijete, iako su oni svi dobro opremljeni i imaju iskustva u takvim situacijama. Odlazak u kolektiv s drugom djecom je sastavni dio odrastanja i ponekad nas djeca iznenade te zaista uživaju u novoj okolini!
Želim Vam puno sreće u novim avanturama Vašeg mališana!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Dječak (3) se vrlo malo druži s djecom, a uskoro kreće u vrtić. Kako će se prilgoditi?

<para>
 VG
</para>
<para>Poštovani Vaš sin je na 75 centili visinom za svoju dob i ako pogledamo kolika je 95 centila za krvni tlak i njegovu centilu visine onda su ove vrijednosti granicama normale i nema razloga za brigu. S obzirom da mu je sistoliški tlak na 95 centili za dob i visinu preporučam da se još koji puta izmjeri jer je možda bio takav zbog treme od liječnika. Tek u slučaju ako bi vrijednosti krvnog tlaka u više navrata prelazile 130/83 mmHG preporučila bih učiniti 24 satni monitoring krvnoga tlaka i pregled dječjeg nefrologa.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Krvni tlak kod 14-godišnjaka Sin ima 14 godina, 55 kg 170 je visok. Na sistematskom mu je tlak bio 130/70. Kažu da je to u redu. Ima li razloga za brigu? 
    VG

Poštovani Vaš sin je na 75 centili visinom za svoju dob i ako pogledamo kolika je 95 centila za krvni tlak i njegovu centilu visine onda su ove vrijednosti  granicama normale i nema razloga za brigu. S obzirom da mu je sistoliški tlak na 95 centili za dob i visinu preporučam da se još koji puta izmjeri jer je možda bio takav zbog treme od liječnika. Tek u slučaju ako bi vrijednosti krvnog tlaka u više navrata prelazile 130/83 mmHG preporučila bih učiniti 24 satni monitoring krvnoga tlaka i pregled dječjeg nefrologa.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Krvni tlak kod 14-godišnjaka

<para>
 kad je najjače djelovanje istih, damo Enterosgel. Lijek je dozvoljen za njegovu dob, ali na uputama piše da može izazvati ATONIJU crijeva, dok na internet stranici proizvođača istu kontraindikacju opovrgavaju. Mislite li da je ipak dijete premalo da bi mu se na taj način "OČISTILA" crijeva i smanjila alergija iako su na prvim pretragama utvrdili smetnje u dišnim putevima, ali još ne i na plućima. Hvala. Nermina
</para>
<para>Enterosgel se može davati djetetu od 4 godine, a i mlađoj djeci. To je selektivni enterosorbent koji prema dosadašnjim istraživanjima štiti crijevnu sluznicu, uklanja neke toksine (i alergene), te podržava integritet sluznice i smanjuje mogućnost senzibilizacje. U tom smislu djeluje povoljno kod alergije.</para>
<para>Nuspojave su iznimno rijetke, no proizvođač ih je dužan napisati ako postoji ma i najmanji rizik. Realno, nema niti jedne tvari koja se primjenjuje a da je potpuno bez nuspojava.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Lijek Enterosgel i alergija na trave i pelud kod 4- godišnjaka Farmaceut je predložio da djetetu od 4 godine, kojem je jučer prvim nalazom dokazana sumnja na alergiju na travu i pelud te zakazan ponovni pregled tek u veljači 2015 godine tj. 
    kad je najjače djelovanje istih, damo Enterosgel. Lijek je dozvoljen za njegovu dob, ali na uputama piše da može izazvati ATONIJU crijeva, dok na internet stranici proizvođača istu kontraindikacju opovrgavaju. Mislite li da je ipak dijete premalo da bi mu se na taj način "OČISTILA" crijeva i smanjila alergija iako su na prvim pretragama utvrdili smetnje u dišnim putevima, ali još ne i na plućima. Hvala. Nermina

Enterosgel se može davati djetetu od 4 godine, a  i mlađoj djeci. To je selektivni enterosorbent koji prema dosadašnjim istraživanjima štiti crijevnu sluznicu, uklanja neke toksine (i alergene), te podržava integritet sluznice i smanjuje mogućnost senzibilizacje.  U tom smislu djeluje povoljno kod alergije.
Nuspojave su iznimno rijetke, no proizvođač ih je dužan napisati ako postoji ma i najmanji rizik. Realno, nema niti jedne tvari koja se primjenjuje a da je potpuno bez nuspojava.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Lijek Enterosgel i alergija na trave i pelud kod 4- godišnjaka

<para>
 Vrlo slabo jede, neće uopće otvarati usta, pije ali ne baš puno i ne znam što da radim. Dijete mi ima godinu dana i ne mogu nikako s njim, nikako ga ne mogu nagovoriti na hranu. Zanima me kad to prođe i koliko to traje? Hoće li mi početi opet jesti kako treba? U panici sam jer to traje već peti dan, a doktor mi je rekao da je kod viroza bitno da pije i da će proći, ali meni je panika jer gotovo ništa nije jeo pet dana. Što da radim. Hvala. Ana
</para>
<para>Crijevna viroza može trajati tjedan dana, a nekada i više. Dijete kao i mi odrasli, tada osjeća mučninu, nema apetita. Ono što je važno tijekom bolesti je da je dobro hidriran, znači da pije. Nije dobro davati sokove jer pospješuju proljev, već čaj ili oralnu rehidracijsku otopinu kojih je danas veliki izbor na tržištu (njima se nadoknađuje i tekućina i elektroliti).</para>
<para>Od hrane se može nuditi sve, osim koncentriranih ugljikohidrata (slatkiši), a ako tegobe dulje traju onda se prolazno može dati mlijeko bez laktoze umjesto običnog, jer često neprobavljena laktoza (mliječni šećer) podržava proljev. Apetit će se vratiti spontano nakon što prođe bolest.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (1) ima želučanu virozu i već pet dana gotovo ništa nije jeo Dijete mi ima već pet dana proljev, čak i povraćanje, ali ne konstantno već samo kad pojede nešto što mu naškodi. 
    Vrlo slabo jede, neće uopće otvarati usta, pije ali ne baš puno i ne znam što da radim. Dijete mi ima godinu dana i ne mogu nikako s njim, nikako ga ne mogu nagovoriti na hranu. Zanima me kad to prođe i koliko to traje? Hoće li mi početi opet jesti kako treba? U panici sam jer to traje već peti dan, a doktor mi je rekao da je kod viroza bitno da pije i da će proći, ali meni je panika jer gotovo ništa nije jeo pet dana. Što da radim. Hvala. Ana

Crijevna viroza može trajati tjedan dana, a nekada i više. Dijete kao i mi odrasli, tada osjeća mučninu, nema apetita. Ono što je važno tijekom bolesti je da je dobro hidriran, znači da pije. Nije dobro davati sokove jer pospješuju proljev, već čaj ili oralnu rehidracijsku otopinu kojih je danas veliki izbor na tržištu (njima se nadoknađuje i tekućina i elektroliti).
Od hrane se može nuditi sve, osim koncentriranih ugljikohidrata (slatkiši), a ako tegobe dulje traju onda se prolazno može dati mlijeko bez laktoze umjesto običnog,  jer često neprobavljena laktoza (mliječni šećer) podržava proljev. Apetit će se vratiti spontano nakon što prođe bolest.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dječak (1) ima želučanu virozu i već pet dana gotovo ništa nije jeo

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>i prije nego što se dijete u školi susretne s pojmovima čitanja i pisanja potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine, kao na primjer: prepoznavanje rime (sličnih riječi, npr. koja se riječ razlikuje: sir-kokos-vir), rastavljanje riječi na slogove (npr. kutija = ku-ti-ja) te sastavljanje slogova u smislenu riječ (npr. ma-ra-mi-ca = maramica), prepoznavanje prvog glasa u riječi (npr. kojim glasom počinje riječ SLON i koje sve riječi počinju glasom S), a kasnije rastavljanje (u početku kraćih) riječi na glasove (npr. pas = p-a-s) te sastavljanje glasova u smislenu riječ (npr. m-i-š = miš).</para>
<para>Sve ove vještine dijete bi trebalo svladati do polaska u prvi razred. Ukoliko ne primjećujete napredak ovih vještina kod svog djeteta obavezno se javite logopedu.</para>
<para> </para>

Dijete poznaje sva slova, ali teško sastavlja riječi Imam dijete u prvom razredu. Sva slova zna pročitati, ali kad treba sastaviti riječ, tu zastane. Na primjer, proslovkat će riječ "eva" i kad je pitam što je pročitala ona kaže "va". 
Poštovana,
i prije nego što se dijete u školi susretne s pojmovima čitanja i pisanja potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine, kao na primjer: prepoznavanje rime (sličnih riječi, npr. koja se riječ razlikuje: sir-kokos-vir), rastavljanje riječi na slogove (npr. kutija = ku-ti-ja) te sastavljanje slogova u smislenu riječ (npr. ma-ra-mi-ca = maramica), prepoznavanje prvog glasa u riječi (npr. kojim glasom počinje riječ SLON i koje sve riječi počinju glasom S), a kasnije rastavljanje (u početku kraćih) riječi na glasove (npr. pas = p-a-s) te sastavljanje glasova u smislenu riječ (npr. m-i-š = miš).
Sve ove vještine dijete bi trebalo svladati do polaska u prvi razred. Ukoliko ne primjećujete napredak ovih vještina kod svog djeteta obavezno se javite logopedu.
  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Dijete poznaje sva slova, ali teško sastavlja riječi

<para>
 Od rođenja pa do danas razvoj je bio uredan, ostvaruje kontakt očima, razumijevanje mu je sve bolje i bolje, pokazuje prstom kad nešto želi i tek ponekad imenuje to što traži: ota je lopta, oda je voda, bavo je bravo, kaže auto, počeo je od prije dva tjedna koristiti "daj", "to", ali ne svaki put kad traži, ponekad samo pokazuje prstom, "ajde" kad nas zove, dva puta je rekao i "dođi", pokazivao je još prošle godine nos i oko, ali mu to nije naročito zanimljivo više.
</para>
<para>
 Pažnja mu je dobra, igra se s bockalicama i po sat vremena, pokazujemo mu slikovnice, ali još uvijek ne imenuje predmete, osim kava za kravu, teta i dijete. Radimo vježbe fine motorike, dajemo mu lizalicu, jezik je pokretan, ne koristi dude ni flašice, pije iz plastične čaše sam, koristi malu vilicu i žlicu, sudjeluje u kućnim aktivnostima, stavlja makarone u hladnu vodu kad treba, jako je bistro dijete. Kada mu kažemo "ne" uglavnom posluša, izbjegava rernu, grijalicu, upaljače zato što zna da je to "pec, pec", ali je radoznao dosta, voli sve da pipne da vidi što je, i ako mu se ne sviđa, vrati na mjesto, ali ako mu se neka igračka ne sviđa, baci je na pod. Ponekad, kad je umoran, hvata ga nervoza, i razdražljiv je, ponekad i zavrišti, ali to je vjerojatno normalno.
</para>
<para>
 Naše pitanje je kako da ga potaknemo da koristi riječi svaki dan. Imamo jednog jedinog logopeda u gradu koji već dva mjeseca izbjegava zakazati tretmane. Rekao je da ga dovedemo u vrtić da vidi kako se ponaša s djecom. Išao je prvi put u vrtić, stavio ga je u grupu s djecom od četiri-pet godina, on ih je uporno hvatao za ruku da se igraju, ali su oni sjedili na stolicama, morali su biti mirni kao u školi. Tražio je od nas balon i loptu da se igra, a nakon toga nam je logoped rekao da dječak ne zna "što znači riječ ne". Nije plakao ni histerizirao, ono što nije smio nismo mu dali, ali nam je logoped rekao da je to problem, da on ne zna što znači ne. Očekivao je da sjedi s ostalom djecom na stolici i da bude miran. Molim za savjet. Kupili smo i Progovorilicu pa ćemo s njim raditi svakodnevno uz pomoć vježbica iz knjige. Vele
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>govorno-jezični razvoj djeteta razlikuje se od djeteta do djeteta i ovisi o mnogo čimbenika. U prosjeku djeca u razdoblju između druge i treće godine koriste kraću rečenicu, imenuju većinu predmeta oko sebe, postavljaju jednostavna pitanja i njihov je govor razumljiv svim osobama iz njihove bliže okoline.</para>
<para>S obzirom da Vi primjećujete napredak savjetujem Vam da taj napredak pomno pratite. Ako je on uočljiv, tj. ako dijete svaki mjesec postiže zamjetan napredak i time sve više dostiže svoje vršnjake samo nastavite s puno rada:</para>
<para>imenujte sve predmete u svojoj okolini na koje dijete obraća pažnju;
potaknite ga da Vam uz pokaznu gestu i kaže što želi;
obraćajte mu se kraćim i jednostavnijim rečenicama;
imitirajte zvukove iz okoline (glasanje životinja, prijevoznih sredstava i sl.);
postavljajte pitanja na koja može odgovoriti s da ili ne ili jednom riječju; i sl.).</para>
<para>Ukoliko je napredak sporiji i nedostatan obratite se logopedu, ako ste u mogućnosti u nekom drugom gradu.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (3) slabije koristi riječi u svakodnevnoj komunikaciji Poštovani,  imamo sina koji za mjesec i po dana puni tri godine. Problem je to što slabije koristi riječi u svakodnevnoj komunikaciji. 
    Od rođenja pa do danas razvoj je bio uredan, ostvaruje kontakt očima, razumijevanje mu je sve bolje i bolje, pokazuje prstom kad nešto želi i tek ponekad imenuje to što traži: ota je lopta, oda je voda, bavo je bravo, kaže auto, počeo je od prije dva tjedna koristiti "daj", "to", ali ne svaki put kad traži, ponekad samo pokazuje prstom, "ajde" kad nas zove, dva puta je rekao i "dođi", pokazivao je još prošle godine nos i oko, ali mu to nije naročito zanimljivo više.


   Pažnja mu je dobra, igra se s bockalicama i po sat vremena, pokazujemo mu slikovnice, ali još uvijek ne imenuje predmete, osim kava za kravu, teta i dijete. Radimo vježbe fine motorike, dajemo mu lizalicu, jezik je pokretan, ne koristi dude ni flašice, pije iz plastične čaše sam, koristi malu vilicu i žlicu, sudjeluje u kućnim aktivnostima, stavlja makarone u hladnu vodu kad treba, jako je bistro dijete. Kada mu kažemo "ne" uglavnom posluša, izbjegava rernu, grijalicu, upaljače zato što zna da je to "pec, pec", ali je radoznao dosta, voli sve da pipne da vidi što je, i ako mu se ne sviđa, vrati na mjesto, ali ako mu se neka igračka ne sviđa, baci je na pod. Ponekad, kad je umoran, hvata ga nervoza, i razdražljiv je, ponekad i zavrišti, ali to je vjerojatno normalno.


   Naše pitanje je kako da ga potaknemo da koristi riječi svaki dan. Imamo jednog jedinog logopeda u gradu koji već dva mjeseca izbjegava zakazati tretmane. Rekao je da ga dovedemo u vrtić da vidi kako se ponaša s djecom. Išao je prvi put u vrtić, stavio ga je u grupu s djecom od četiri-pet godina, on ih je uporno hvatao za ruku da se igraju, ali su oni sjedili na stolicama, morali su biti mirni kao u školi. Tražio je od nas balon i loptu da se igra, a nakon toga nam je logoped rekao da dječak ne zna "što znači riječ ne". Nije plakao ni histerizirao, ono što nije smio nismo mu dali, ali nam je logoped rekao da je to problem, da on ne zna što znači ne. Očekivao je da sjedi s ostalom djecom na stolici i da bude miran. Molim za savjet. Kupili smo i Progovorilicu pa ćemo s njim raditi svakodnevno uz pomoć vježbica iz knjige. Vele

Poštovana,
govorno-jezični razvoj djeteta razlikuje se od djeteta do djeteta i ovisi o mnogo čimbenika. U prosjeku djeca u razdoblju između druge i treće godine koriste kraću rečenicu, imenuju većinu predmeta oko sebe, postavljaju jednostavna pitanja i njihov je govor razumljiv svim osobama iz njihove bliže okoline.
S obzirom da Vi primjećujete napredak savjetujem Vam da taj napredak pomno pratite. Ako je on uočljiv, tj. ako dijete svaki mjesec postiže zamjetan napredak i time sve više dostiže svoje vršnjake samo nastavite s puno rada:
imenujte sve predmete u svojoj okolini na koje dijete obraća pažnju;
potaknite ga da Vam uz pokaznu gestu i kaže što želi;
obraćajte mu se kraćim i jednostavnijim rečenicama;
imitirajte zvukove iz okoline (glasanje životinja, prijevoznih sredstava i sl.);
postavljajte pitanja na koja može odgovoriti s da ili ne ili jednom riječju; i sl.).
Ukoliko je napredak sporiji i nedostatan obratite se logopedu, ako ste u mogućnosti u nekom drugom gradu.

   Stella Rožman, prof. logoped


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Dječak (3) slabije koristi riječi u svakodnevnoj komunikaciji

<para>
 Na njoj vidimo da ima volje. Ali moramo biti unutra s njom. Ni tada nije s drugom djecom i tetom koja to vodi, već je u kutku kod nas. Drugi put je na početku bila s njima na okupu, ali cijelo vrijeme stavlja prste u usta (inače to radi kad joj je jako neugodno, kad se srami ili kad joj je teško) i nakon 5 minuta je u suzama dotrčala do mene u kutak i od tada je cijelo vrijeme bila kod mene. Na sam spomen da ostane unutra sama s nepoznatima i spoznaju da ju mi vani čekamo stavlja prste u usta i gleda plačućim pogledom. Inače i s nepoznatom djecom ne kreće u igru, srami se. Ja ju mogu razumjeti jer sam i ja jako povučen, sramežljiv i sl. No, vidim da želi na ritmiku ali joj je teško. Kako da postupimo da ne izazovemo kontraefekt? Hvala! Tata D.
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako gledati Vašu djevojčicu kako se bori, s jedne strane s time da bi jako htjela na ritmiku, a s druge strane s time da joj to njen strah i nelagoda onemogućava. Jako je dobro da u ovakvoj situaciji možete djelomično razumjeti kako se ona osjeća jer je, kao što ste naveli, prema toj dimenziji temperamenta slična Vama.</para>
<para>Naime, naziv jedne dimenzije temperamenta je upravo "prva reakcija" odnosno ona govori o sklonosti pristupanju drugima ili povlačenju. Prema Vašem opisu čini se kako je Vaša djevojčica na tom kontinuumu više na strani povlačenja. Takva djeca se u novim situacijama osjećaju nelagodno i treba im više vremena da se opuste. Jako je važno da prihvatite tu njenu osobinu, jer vrlo je vjerojatno da će se ona tako ponašati u većini novih situacija. Stoga je bitno da se postepeno uključuje i da joj se pomaže u tome da se opusti bez da ju se gura u nešto.</para>
<para>U trenutcima kada joj je teško, empatički joj reflektirajte to što vidite na njoj. Možete joj reći: "Izgleda mi kao da bi htjela ići na ritmiku, ali da ti je teško ostati unutra bez nas.", "Nije ti lako odvojiti se od nas,", "Ne sviđa ti se ideja da budeš s njima sama unutra." i sl. Odnosno, time ćete joj dati do znanja da razumijete njezin osjećaj. Takve rečenice treba izgovarati bez imalo kritike i osude u glasu. Samim time što izgovarate na glas to što vidite kod nje, pomažete joj da se opusti jer joj pokazujete da ju razumijete i da je ok da se tako osjeća.</para>
<para>Naveli ste da kada joj je jako neugodno da onda stavlja prste u usta. To je neki njezin mehanizam kako da si pomogne da se smiri. Ako Vam smeta ta njena radnja važno je pomoći joj da razvije nove načine kako si može pomoći kada joj je neugodno. Također, u svakodnevici možete raditi neke vježbice opuštanja, masažice i slično kako bi s vremenom i ona sama naučila kako da se ona sama u određenim situacijama smiri.</para>
<para>Sve u svemu, čini mi se da jako dobro radite s njom i da i dalje trebate nastaviti tako da joj budete podrška i poticaj i da joj pokazujete kako je u redu da se osjeća tako kako se osjeća. Njoj jednostavno treba nešto više vremena i sasvim je u redu da ga dobije i na taj način se opusti i uključi kad se osjeti spremnom.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije,</para>
<para>praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (5) želi na ritmiku, ali ne želi tamo ostati sama i jako se srami Poštovani! Imamo kćer od 5 godina. Jako teško se opusti i prepusti u nepoznatoj okolini. Najbolje da dočaram na primjeru. Dva puta smo ju odveli na ritmiku, prvi puta na neku takvu aktivnost. 
    Na njoj vidimo da ima volje. Ali moramo biti unutra s njom. Ni tada nije s drugom djecom i tetom koja to vodi, već je u kutku kod nas. Drugi put je na početku bila s njima na okupu, ali cijelo vrijeme stavlja prste u usta (inače to radi kad joj je jako neugodno, kad se srami ili kad joj je teško) i nakon 5 minuta je u suzama dotrčala do mene u kutak i od tada je cijelo vrijeme bila kod mene. Na sam spomen da ostane unutra sama s nepoznatima i spoznaju da ju mi vani čekamo stavlja prste u usta i gleda plačućim pogledom. Inače i s nepoznatom djecom ne kreće u igru, srami se. Ja ju mogu razumjeti jer sam i ja jako povučen, sramežljiv i sl. No, vidim da želi na ritmiku ali joj je teško. Kako da postupimo da ne izazovemo kontraefekt? Hvala! Tata D.

Dragi tata,
vjerujem da Vam nije lako gledati Vašu djevojčicu kako se bori, s jedne strane s time da bi jako htjela na ritmiku, a s druge strane s time da joj to njen strah i nelagoda onemogućava. Jako je dobro da u ovakvoj situaciji možete djelomično razumjeti kako se ona osjeća jer je, kao što ste naveli, prema toj dimenziji temperamenta slična Vama.
Naime, naziv jedne dimenzije temperamenta je upravo "prva reakcija" odnosno ona govori o sklonosti pristupanju drugima ili povlačenju. Prema Vašem opisu čini se kako je Vaša djevojčica na tom kontinuumu više na strani povlačenja. Takva djeca se u novim situacijama osjećaju nelagodno i treba im više vremena da se opuste. Jako je važno da prihvatite tu njenu osobinu, jer vrlo je vjerojatno da će se ona tako ponašati u većini novih situacija. Stoga je bitno da se postepeno uključuje i da joj se pomaže u tome da se opusti bez da ju se gura u nešto.
U trenutcima kada joj je teško, empatički joj reflektirajte to što vidite na njoj. Možete joj reći: "Izgleda mi kao da bi htjela ići na ritmiku, ali da ti je teško ostati unutra bez nas.", "Nije ti lako odvojiti se od nas,", "Ne sviđa ti se ideja da budeš s njima sama unutra." i sl. Odnosno, time ćete joj dati do znanja da razumijete njezin osjećaj. Takve rečenice treba izgovarati bez imalo kritike i osude u glasu. Samim time što izgovarate na glas to što vidite kod nje, pomažete joj da se opusti jer joj pokazujete da ju razumijete i da je ok da se tako osjeća.
Naveli ste da kada joj je jako neugodno da onda stavlja prste u usta. To je neki njezin mehanizam kako da si pomogne da se smiri. Ako Vam smeta ta njena radnja važno je pomoći joj da razvije nove načine kako si može pomoći kada joj je neugodno. Također, u svakodnevici možete raditi neke vježbice opuštanja, masažice i slično kako bi s vremenom i ona sama naučila kako da se ona sama u određenim situacijama smiri.
Sve u svemu, čini mi se da jako dobro radite s njom i da i dalje trebate nastaviti tako da joj budete podrška i poticaj i da joj pokazujete kako je u redu da se osjeća tako kako se osjeća. Njoj jednostavno treba nešto više vremena i sasvim je u redu da ga dobije i na taj način se opusti i uključi kad se osjeti spremnom.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (5) želi na ritmiku, ali ne želi tamo ostati sama i jako se srami

<para>
 Zadnjih godinu dana počeo je imati ispade koji mene jako potresu i isto tako i njega. Upravo prije nekih sat i pol bili smo kod moje prijateljice koja ima sina nešto mlađeg od njega, i kako se njen maleni igrao sa svojim društvom moj sin se krenuo buniti. Da skratim, pošto ja nisam stala na njegovu stranu, jer nije bila ispravna, krenulo je "ti nisi moja mama, ti si od djece mama, marš u g....., bacit ču te u smeće", pa je opsovao, udarao me. Pokušala sam razgovorom ga smiriti, ali ne ide. Na kraju sam ga naravno istukla. Kad se isplakao i smirio rekao je "nekada su na zemlji živjeli dinosaursi, danas živimo mi ljudi i mi ljudi imamo jezik i mozak, i ti imaš jezik i ja imam jezik i moram reći što mislim". Ostala sam bez teksta.
 Suprug mi je prije koji dan donio buket cvijeća, a on se počeo plakati zašto njemu nije donio cvijeće, da se njemu nikad ne kupuje cvijeće, da što mi čekamo da on umre, da mu donesemo cvijeće. Naime, ima takve odgovore da se sledimo, a tek je ušao u šestu godinu s time da on od malih nogu ima takve odgovore koji ne pristaju tako malom djetetu tj. ne mogu shvatiti kako tako malo biće daje takve zaključke. Mi, ja i suprug, doista ne znamo što da radimo, u biti je jako dobar, strašno inteligentan, osim kada smo negdje ili kod nekog, tada očekujemo ispad i izjave od kojih se sledimo. Što je najgore, te izjave nije čuo od nas. Evo molila bih za bilo kakav savjet. Velika hvala i lijepi pozdrav Vama. S poštovanjem. IŠ
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>drago mi je vidjeti da svog dječaka opisujete kao dobro dijete. Prema Vašem opisu konkretnih primjera koji su se dogodili i njegova ponašanja čini se kako mu je jako teško nositi se s frustracijom te tada ima neprimjerena ponašanja.</para>
<para>Kada se dijete jako naljuti, tada osjeti silan nalet energije koje na neki način treba "izbaciti". U tom smislu, kada ga nešto frustrira ili naljuti potrebno mu je pomoći, usmjeriti ga na neki drugi način iskazivanja ljutnje, umjesto da Vas udara i psuje. Nešto više o tome kako reagirati na djetetovo agresivno ponašanje možete pročitati u sljedećem članku - <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">Agresivno ponašanje kod djece</ulink>.</para>
<para>Ono što je jako važno je da ne koristite fizičko kažnjavanje već da na vrijeme prepoznate kada postajete uzrujani i nemoćni te da prvo pomognete sebi da se smirite, a tek onda krenete pomagati djetetu da učini to isto. Kada imamo dva uzrujana organizma velika je vjerojatnost da konflikt neće dobro završiti i da će se obje strane nakon toga osjećati loše.</para>
<para>Naveli ste kako je Vaš dječak vrlo emotivan i upravo zbog toga njega neke stvari povrjeđuju više nego što bi povrijedile nekoga tko nije tako emotivan pa stoga ima i snažnije ponašajne reakcije. Važno je da stoga u situacijama poput one kada je bio povrijeđen, kada on nije dobio cvijeće, ne banalizirate njegov osjećaj već da mu empatički reflektirate njegovo stanje povrijeđenosti i tek nakon toga pružite mu utjehu. Uvjeravati ga da se nema zašto osjećati povrijeđeno proizvest će sam kontraefekt i dijete će to shvatiti kao da ga još manje razumijete te će njegova reakciji biti samo još snažnija.</para>
<para>Što se tiče njegovih neobičnih izjava, znamo kako djeca tek uče o svijetu i slažu si sliku toga kako svijet funkcionira. Njihova ideja je jednostavna, simplificirana i posljedica kombinacije različitog znanja kojeg su negdje usvojili. Stoga logika, da ako imamo jezik da trebamo izgovoriti ono što mislimo, za njega potpuno ima smisla i stoga u trenutcima ljutnje izgovori nešto što u tom trenu misli, iako naravno, u nekoj drugoj situaciji ne misli tako. Sličan obrazac se može vidjeti i kod velikog broja odraslih.</para>
<para>Razmislite o tome koje se njegove emocije kriju iza njegove reakcije na to kada nije dobio cvijeće. Je li to osjećaj tuge, usamljenosti, povrijeđenosti, razočarenja...? Ima li nekih drugih situacija koje se događaju u zadnje vrijeme a da u njemu bude takve osjećaje? Ponekad neka naizgled nebitna situacija može biti okidač za to da se ispolje emocije koje su potisnute jer nisu bile izražene u nekom prethodnom trenutku kada se dijete tako osjećalo pa razmislite je li i u slučaju Vašeg dječaka tako.</para>
<para>Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (6 g) ima agresivne ispade i izjave koje su iznad njegove dobi Poštovana, imam sina od 6 godina. On je jako dobro dijete i jako, jako je emotivan. Naime on je zadnjih 5 godina proveo više vremena kod bake i dede, koji su naravno popuštali u svemu. 
    Zadnjih godinu dana počeo je imati ispade koji mene jako potresu i isto tako i njega. Upravo prije nekih sat i pol bili smo kod moje prijateljice koja ima sina nešto mlađeg od njega, i kako se njen maleni igrao sa svojim društvom moj sin se krenuo buniti. Da skratim, pošto ja nisam stala na njegovu stranu, jer nije bila ispravna, krenulo je "ti nisi moja mama, ti si od djece mama, marš u g....., bacit ču te u smeće", pa je opsovao, udarao me. Pokušala sam razgovorom ga smiriti, ali ne ide. Na kraju sam ga naravno istukla. Kad se isplakao i smirio rekao je "nekada su na zemlji živjeli dinosaursi, danas živimo mi ljudi i mi ljudi imamo jezik i mozak, i ti imaš jezik i ja imam jezik i moram reći što mislim". Ostala sam bez teksta.
   Suprug mi je prije koji dan donio buket cvijeća, a on se počeo plakati zašto njemu nije donio cvijeće, da se njemu nikad ne kupuje cvijeće, da što mi čekamo da on umre, da mu donesemo cvijeće. Naime, ima takve odgovore da se sledimo, a tek je ušao u šestu godinu s time da on od malih nogu ima takve odgovore koji ne pristaju tako malom djetetu tj. ne mogu shvatiti kako tako malo biće daje takve zaključke. Mi, ja i suprug, doista ne znamo što da radimo, u biti je jako dobar, strašno inteligentan, osim kada smo negdje ili kod nekog, tada očekujemo ispad i izjave od kojih se sledimo. Što je najgore, te izjave nije čuo od nas. Evo molila bih za bilo kakav savjet. Velika hvala i lijepi pozdrav Vama. S poštovanjem. IŠ

Draga mama,
drago mi je vidjeti da svog dječaka opisujete kao dobro dijete. Prema Vašem opisu konkretnih primjera koji su se dogodili i njegova ponašanja čini se kako mu je jako teško nositi se s frustracijom te tada ima neprimjerena ponašanja.
Kada se dijete jako naljuti, tada osjeti silan nalet energije koje na neki način treba "izbaciti". U tom smislu, kada ga nešto frustrira ili naljuti potrebno mu je pomoći, usmjeriti ga na neki drugi način iskazivanja ljutnje, umjesto da Vas udara i psuje. Nešto više o tome kako reagirati na djetetovo agresivno ponašanje možete pročitati u sljedećem članku - Agresivno ponašanje kod djece.
Ono što je jako važno je da ne koristite fizičko kažnjavanje već da na vrijeme prepoznate kada postajete uzrujani i nemoćni te da prvo pomognete sebi da se smirite, a tek onda krenete pomagati djetetu da učini to isto. Kada imamo dva uzrujana organizma velika je vjerojatnost da konflikt neće dobro završiti i da će se obje strane nakon toga osjećati loše.
Naveli ste kako je Vaš dječak vrlo emotivan i upravo zbog toga njega neke stvari povrjeđuju više nego što bi povrijedile nekoga tko nije tako emotivan pa stoga ima i snažnije ponašajne reakcije. Važno je da stoga u situacijama poput one kada je bio povrijeđen, kada on nije dobio cvijeće, ne banalizirate njegov osjećaj već da mu empatički reflektirate njegovo stanje povrijeđenosti i tek nakon toga pružite mu utjehu. Uvjeravati ga da se nema zašto osjećati povrijeđeno proizvest će sam kontraefekt i dijete će to shvatiti kao da ga još manje razumijete te će njegova reakciji biti samo još snažnija.
Što se tiče njegovih neobičnih izjava, znamo kako djeca tek uče o svijetu i slažu si sliku toga kako svijet funkcionira. Njihova ideja je jednostavna, simplificirana i posljedica kombinacije različitog znanja kojeg su negdje usvojili. Stoga logika, da ako imamo jezik da trebamo izgovoriti ono što mislimo, za njega potpuno ima smisla i stoga u trenutcima ljutnje izgovori nešto što u tom trenu misli, iako naravno, u nekoj drugoj situaciji ne misli tako. Sličan obrazac se može vidjeti i kod velikog broja odraslih.
Razmislite o tome koje se njegove emocije kriju iza njegove reakcije na to kada nije dobio cvijeće. Je li to osjećaj tuge, usamljenosti, povrijeđenosti, razočarenja...? Ima li nekih drugih situacija koje se događaju u zadnje vrijeme a da u njemu bude takve osjećaje? Ponekad neka naizgled nebitna situacija može biti okidač za to da se ispolje emocije koje su potisnute jer nisu bile izražene u nekom prethodnom trenutku kada se dijete tako osjećalo pa razmislite je li i u slučaju Vašeg dječaka tako.
Tea Knežević, magistra psihologije,
praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (6 g) ima agresivne ispade i izjave koje su iznad njegove dobi

<para>
 Prije nekoliko dana počela je povraćati kad je popila mlijeko. Napravili smo test na alergije i pokazalo je da je alergična na mlijeko, prašinu i čokoladu. Interesira me da li može koristiti druge mliječne proizvode i što vi mislite o tome? Ona već nekoliko dana ne koristi ove namirnice i koža joj više nije suha i tijelo joj je čisto. Hvala Vam puno. Enida
</para>
<para>Ako je dijete alergično na mlijeko, tada je i na mliječne proizvode, jer i u njima postoji protein koji izaziva alergiju. Ako je taj protein razgrađen postupcima pripreme nekih namirnica možda reakcija neće biti tako jaka, ali najčešće je ipak bude.</para>
<para>Stoga se uvijek kod alergija preporuča eliminacija mlijeka i mliječnih proizvoda, ali je bitno da dijete ima zamjenu za mlijeko (npr. sojino mlijeko ili neku semielementarnu formulu) zbog kalcija. Ako ne jede mlijeko, niti zamjenu za mlijeko, tada treba supstituciju kalcija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Smije li dijete s alergijom na mlijeko jesti druge mliječne proizvode? Pozdrav, kćerka mi ima 3 godine i kao mala imala je suhu kožu i rekli su nam da je to dječji ekcem. Dali su nam kreme, i uz kreme bi prolazilo i opet se vraćalo. 
    Prije nekoliko dana počela je povraćati kad je popila mlijeko. Napravili smo test na alergije i pokazalo je da je alergična na mlijeko, prašinu i čokoladu. Interesira me da li može koristiti druge mliječne proizvode i što vi mislite o tome? Ona već nekoliko dana ne koristi ove namirnice i koža joj više nije suha i tijelo joj je čisto. Hvala Vam puno. Enida

Ako je dijete alergično na mlijeko, tada je i na mliječne proizvode, jer i u njima postoji protein koji izaziva alergiju. Ako je taj protein razgrađen postupcima pripreme nekih namirnica možda reakcija neće biti tako jaka, ali najčešće je ipak bude.
Stoga se uvijek kod alergija preporuča eliminacija mlijeka i mliječnih proizvoda, ali je bitno da dijete ima zamjenu za mlijeko (npr. sojino mlijeko ili neku semielementarnu formulu) zbog kalcija. Ako ne jede mlijeko, niti zamjenu za mlijeko, tada treba supstituciju kalcija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Smije li dijete s alergijom na mlijeko jesti druge mliječne proizvode?

<para>
 . Nije do sad imala problema s time, iako je kao mala beba dosta "bljuckala". S obzirom da suprug ima GERB i sumnju na Barettov jednjak (pod terapijom je s Controlocom), i općenito je u njegovoj obitelji sklonost želučanim tegobama, bojim se da i kod nje nije krenulo sa sličnim poteškoćama? Molim Vas za savjet. Što da učinimo? Željka
</para>
<para>
 Unaprijed hvala.
</para>
<para>Obzirom na tegobe i Vašu obiteljsku anamnezu, svakako je potreban pregled gastroenterologa te vjerojatno i planiranje obrade kojom će se procijeniti radi li se zaista o refluksu (za što postoje elementi) i koje je težine (što je bitno za duljinu i način liječenja).</para>
<para>Pretraga koja se obično radi je 24h phmetrija jednjaka - putem tanke cjevčice koja se aplicira kroz nos u jednjak mjeri se kroz 24 sata broj i trajanje refluksnih epizoda. Niti jedna druga pretraga nije dovoljno pouzdana za procjenu refluksa.</para>
<para>Simptomatske mjere protiv refluksa možete već sada provoditi:</para>
<para>1. redovni, manji a češći obroci,
2.izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, čokoladne i gazirane napitke, također i jače masnu hranu,
3. ne jesti 2 h pred odlazak na spavanje i
4.spavati na povišenom uzglavlju.</para>
<para/>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

9-godišnjakinja ima žgaravice i genetske predispozicije za želučane tegobe Poštovani, moja kćer stara 9 godina u posljednje vrijeme se žali na tegobe koje, čini mi se, najbliže odgovaraju žgaravici - žali se na pečenje u jednjaku, grlu/ustima i neugodan okus/miris kao da je došlo do refluksa 
   . Nije do sad imala problema s time, iako je kao mala beba dosta "bljuckala". S obzirom da suprug ima GERB i sumnju na Barettov jednjak (pod terapijom je s Controlocom), i općenito je u njegovoj obitelji sklonost želučanim tegobama, bojim se da i kod nje nije krenulo sa sličnim poteškoćama? Molim Vas za savjet. Što da učinimo? Željka


   Unaprijed hvala.

Obzirom na tegobe i Vašu obiteljsku anamnezu, svakako je potreban pregled gastroenterologa te vjerojatno i planiranje obrade kojom će se procijeniti radi li se zaista o refluksu (za što postoje elementi) i koje je težine (što je bitno za duljinu i način liječenja).
Pretraga koja se obično radi je 24h phmetrija jednjaka - putem tanke cjevčice koja se aplicira kroz nos u jednjak mjeri se kroz 24 sata broj i trajanje refluksnih epizoda. Niti jedna druga pretraga nije dovoljno pouzdana za procjenu refluksa.
Simptomatske mjere protiv refluksa možete već sada provoditi:
1. redovni, manji a češći obroci,
2.izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, čokoladne i gazirane napitke, također i jače masnu hranu,
3. ne jesti 2 h pred odlazak na spavanje i
4.spavati na povišenom uzglavlju.


   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

9-godišnjakinja ima žgaravice i genetske predispozicije za želučane tegobe

<para/>
<para>Poštovana, ako osim dlačica ispod pazuha Vaša kćer nema stidne dlačice, niti joj rastu dojke nema razloga za brigu. No ima li, ili se pojave i ovi ostali simptomi, trebalo bi se javiti endokrinologu jer se može raditi o preuranjenom pubertetu.</para>
<para>
 Kod dječaka od 7 godina jako su pojačane dlačice ispod koljena. Što da radim i ima li mjesta zabrinutosti. Hvala. Mama D.
</para>
<para>Poštovana, ako je dlakavost kod Vašeg sina pojačana samo po potkoljenicama nema mjesta zabrinutosti. Vjerojatno je konstitucionalna tj. netko u obitelji je jače dlakav.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Pojava pubertetskih dlačica kod 7-godišnjaka Imam djevojčicu staru 8 godina i već prošle godine, sa sedam, je počela dobivati dlačice ispod pazduha? Je li to normalno? Mama V. 
Poštovana, ako osim dlačica ispod pazuha Vaša kćer nema stidne dlačice, niti joj rastu dojke nema razloga za brigu. No ima li, ili se pojave i ovi ostali simptomi, trebalo bi se javiti endokrinologu jer se može raditi o preuranjenom pubertetu.

   Kod dječaka od 7 godina jako su pojačane dlačice ispod koljena. Što da radim i ima li mjesta zabrinutosti. Hvala. Mama D.

Poštovana, ako je dlakavost kod Vašeg sina pojačana samo po potkoljenicama nema mjesta zabrinutosti. Vjerojatno je konstitucionalna tj. netko u obitelji je jače dlakav.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Pojava pubertetskih dlačica kod 7-godišnjaka

<para>
 Molim da mi pomognete kako da objasnimo svojoj curici da će ostati jedinica jer stalno ispituje i moli da i ona dobije sestricu ili bracu? Hvala puno na odgovoru. LuPe
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>to je dob kada se intenzivno razvija socijalna komunikacija i interakcija, a uspoređivanje s drugima je jedan od uobičajenih aspekata te komunikacije. K tome, djeca prirodno u toj dobi vole igrati igre njegovanja te im se sviđa pomisao da imaju bebu u kući, s kojom bi se oni igrali te oko koje bi oni brinuli i njegovali.</para>
<para>Vjerujem da vam trenutno nije lako, jer vaše dijete ima trenutno želju kojoj ne možete udovoljiti na direktan način. Probajte se igrati njegovanja s vašim djetetom, možda s lutkom, plišanom igračkom ili napravite od kartona neku kuću za lutke.</para>
<para>Također, u toj dobi djeca razumiju puno više, nego što to odrasli ponekad misle pa joj tako kroz tu igru možete reći: "Znam da želiš imati jako bracu ili seku, ali tvoj tata i ja smo odlučili imati samo tebe i dati ti svu svoju ljubav. Možemo se igrati kao da imamo bracu ili seku". Druga opcija, malo zahtjevnija je kupnja kućnog ljubimca, ako postoji mogućnost za to, oko kojeg bi se dijete onda
brinulo. Ne mora to biti nikakav veći ljubimac, koji zahtijeva veće financijsko opterećenje i svoj prostor, može biti i ribica ili hrčak. Osim toga, to je nešto oko čega će se vaše dijete razlikovati možda od druge djece, u pozitivnom smislu. Uz zadovoljenje potrebe za njegovanjem, dijete će se ujedno naučiti i odgovornosti te se osjećati jako dobro jer ste mu povjerili neki zadatak i brigu oko nečega.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da objasnim kćerki (4) da neće dobiti bracu ni seku? Poštovani, molim pomoć oko situacije u kojoj smo se našli. Moja curica ima 4 godine i više manje sva djeca u vrtiću ili imaju braću ili sestre ili su im majke trudne. 
    Molim da mi pomognete kako da objasnimo svojoj curici da će ostati jedinica jer stalno ispituje i moli da i ona dobije sestricu ili bracu? Hvala puno na odgovoru. LuPe

Draga mama,
to je dob kada se intenzivno razvija socijalna komunikacija i interakcija, a uspoređivanje s drugima je jedan od uobičajenih aspekata te komunikacije. K tome, djeca prirodno u toj dobi vole igrati igre njegovanja te im se sviđa pomisao da imaju bebu u kući, s kojom bi se oni igrali te oko koje bi oni brinuli i njegovali.
Vjerujem da vam trenutno nije lako, jer vaše dijete ima trenutno želju kojoj ne možete udovoljiti na direktan način. Probajte se igrati njegovanja s vašim djetetom, možda s lutkom, plišanom igračkom ili napravite od kartona neku kuću za lutke.
Također, u toj dobi djeca razumiju puno više, nego što to odrasli ponekad misle pa joj tako kroz tu igru možete reći: "Znam da želiš imati jako bracu ili seku, ali tvoj tata i ja smo odlučili imati samo tebe i dati ti svu svoju ljubav. Možemo se igrati kao da imamo bracu ili seku". Druga opcija, malo zahtjevnija je kupnja kućnog ljubimca, ako postoji mogućnost za to, oko kojeg bi se dijete onda
brinulo. Ne mora to biti nikakav veći ljubimac, koji zahtijeva veće financijsko opterećenje i svoj prostor, može biti i ribica ili hrčak. Osim toga, to je nešto oko čega će se vaše dijete razlikovati možda od druge djece, u pozitivnom smislu. Uz zadovoljenje potrebe za njegovanjem, dijete će se ujedno naučiti i odgovornosti te se osjećati jako dobro jer ste mu povjerili neki zadatak i brigu oko nečega.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da objasnim kćerki (4) da neće dobiti bracu ni seku?

<para>
 Pije Humanu ujutro i navečer, jede žitarice, voće, povrće, meso, jogurt, ali ima vrlo često zelenu stolicu, nekada i tamno zelenu. Davala sam joj probiotike ali bilo je isto, bar dva puta dnevno ima zelenu stolicu. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete odlično jede i napreduje što su dva glavna pokazatelja da je dijete zdravo i dobro. Budući da se djetetov probavni trakt još uvijek razvija ono ima pravo imati stolicu od zelenkaste do smeđe. Ako mislite da je zelena solica znak gladi, možete se opustiti ovo mišljenje davno je napušteno te se zelena stolica smatra normalnom dječjom stolicom.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Moja beba odlično napreduje, ali često ima zelenu stolicu Poštovana, moja beba ima 8 mjeseci, teška je 9,200, dugačka 70 cm. 
    Pije Humanu ujutro i navečer, jede žitarice, voće, povrće, meso, jogurt, ali ima vrlo često zelenu stolicu, nekada i tamno zelenu. Davala sam joj probiotike ali bilo je isto, bar dva puta dnevno ima zelenu stolicu. Hvala unaprijed.

Poštovana,
vaše dijete odlično jede i napreduje što su dva glavna pokazatelja da je dijete zdravo i dobro. Budući da se djetetov probavni trakt još uvijek razvija ono ima pravo imati stolicu od zelenkaste do smeđe. Ako mislite da je zelena solica znak gladi, možete se opustiti ovo mišljenje davno je napušteno te se zelena stolica smatra normalnom dječjom stolicom.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Moja beba odlično napreduje, ali često ima zelenu stolicu

<para>
 Mimi
</para>
<para>Draga Mimi,</para>
<para>najbolji način da oblikuješ tijelo je da pravilno jedeš i baviš se sportom, stoga ti preporučam za doručak obavezno žitarice, jogurt i voće, za ručak meso ili ribu s krumpirom i povrćem i salatom, a za večeru sir ili jaja, npr. kajganu s povrćem ili svježi kravlji sir sa suncokretovim i bučinim sjemenkama i šnitom integralnog kruha.</para>
<para>Pazi na unos slatiša i grickalica, a sokove svedi na minimum, pij ih samo u određenim prilikama- rođendani i proslave, inače pij vodu i čajeve. Između obroka pojedi voće, tako ćeš smanjti glad i nećeš
pojesti previše za ručak i večeru.</para>
<para>I ono što je izrazito važno upiši se na neki sport, za djevojke je uvijek dobar izbor odbojka ili tenis, gimnastika, ples, zumba, aerobik i slično.</para>
<para>Tena Niseteo</para>
<para>
 <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Imam 12 godina i želim smršaviti. Što da jedem? Imam 12 godina, visoka sam 165 cm i imam 60 kg. Željela bih skinuti salo na stomaku. Možete li mi reći što da jedem za doručak, ručak i večeru? 
    Mimi

Draga Mimi,
najbolji način da oblikuješ tijelo je da pravilno jedeš i baviš se sportom, stoga ti preporučam za doručak obavezno žitarice, jogurt i voće, za ručak meso ili ribu s krumpirom i povrćem i salatom, a za večeru sir ili jaja, npr. kajganu s povrćem ili svježi kravlji sir sa suncokretovim i bučinim sjemenkama i šnitom integralnog kruha.
Pazi na unos slatiša i grickalica, a sokove svedi na minimum, pij ih samo u određenim prilikama- rođendani i proslave, inače pij vodu i čajeve. Između obroka pojedi voće, tako ćeš smanjti glad i nećeš
pojesti previše za ručak i večeru.
I ono što je izrazito važno upiši se na neki sport, za djevojke je uvijek dobar izbor odbojka ili tenis, gimnastika, ples, zumba, aerobik i slično.
Tena Niseteo

   dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Imam 12 godina i želim smršaviti. Što da jedem?

<para>
 Ima tri nemliječna obroka, ujutro voćne kašice, poslijepodne krumpir i razno povrće, a predvečer juhicu, izmešu toga puno dojim, ali zbog alergije sam iz svoje prehrane izbacila mlijeko, ribu i jaja, pa me zanima da li je moje mlijeko dovoljno kvalitetno? Beba dobro napreduje. Midy
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kvaliteta vašeg mlijeka jest pod utjecajem vaše prehrane, no ne može baš lako opasti. Naime, mlijeko se sastavom prilagođava potrebama djeteta tako da se sve ono što nedostaje u vašoj prehrani „izvlači“ iz vaših zaliha. Budući da ne uzimate mlijeko i mliječne proizvode obavezno savjetujem da uzimate preparat kalcij citrata svakodnevno.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Zbog bebine alegije izbacila sam neke namirnice. Je li moje mlijeko kvalitetno? Poštovana, imam bebu od devet mjeseci, alergična je na jaja, ribu i mlijeko. 
    Ima tri nemliječna obroka, ujutro voćne kašice, poslijepodne krumpir i razno povrće, a predvečer juhicu, izmešu toga puno dojim, ali zbog alergije sam iz svoje prehrane izbacila mlijeko, ribu i jaja, pa me zanima da li je moje mlijeko dovoljno kvalitetno? Beba dobro napreduje. Midy

Poštovana,
kvaliteta vašeg mlijeka jest pod utjecajem vaše prehrane, no ne može baš lako opasti. Naime, mlijeko se sastavom prilagođava potrebama djeteta tako da se sve ono što nedostaje u vašoj prehrani „izvlači“ iz vaših zaliha. Budući da ne uzimate mlijeko i mliječne proizvode obavezno savjetujem da uzimate preparat kalcij citrata svakodnevno.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Zbog bebine alegije izbacila sam neke namirnice. Je li moje mlijeko kvalitetno?

<para>
 Jedina utjeha je što doji redovno, a odbija dohranu bilo koje vrste. Što i kako dalje? Unaprijed hvala. Tata S.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>istina je da dijete nešto salabije napreduje zbog čega savjetujem da vodite dnevnik dojenja. Naime, ako dijete prečesto traži dojenje znači da se tijekom samog podoja ne najede kako treba te da vrlo brzo ogladni, stoga ne bi bilo loše da se uz dojenje djetetu doda malo dojenačkog mliječnog pripravka i to odmah nakon dojenja da se vidi da li mu nedostaje hrane.</para>
<para>Ako vaše dijete ne prihvaća dohranu onda još uvijek nije ni spremno za nju što nije ni čudno jer mu je tek 4 mjeseca, stoga savjetujem da pričekate još koji tjedan i pokušate ponovo, najbolje sa što hranjivijim i okusom što neutralnijim kašicama, npr. rižine pahuljice na majčinom mlijeku.</para>
<para>Prve namirnice možete djetetu ponuditi u kombinaciji s majčinim mlijekom da ih lakše prihvati s nečim što mu je već poznato okusom i mirisom.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba od 4 mjeseca ima anemiju i slabije napreduje Bebač ima 4 mjeseca. Ima anemiju i hemoglobin mu je bio 91. Rođen je s 2700 a sad ima 4100. Slabo napreduje, skoro ništa. Pije sirup ferum 2 mililitra. 
    Jedina utjeha je što doji redovno, a odbija dohranu bilo koje vrste. Što i kako dalje? Unaprijed hvala. Tata S.

Poštovani,
istina je da dijete nešto salabije napreduje zbog čega savjetujem da vodite dnevnik dojenja. Naime, ako dijete prečesto traži dojenje znači da se tijekom samog podoja ne najede kako treba te da vrlo brzo ogladni, stoga ne bi bilo loše da se uz dojenje djetetu doda malo dojenačkog mliječnog pripravka i to odmah nakon dojenja da se vidi da li mu nedostaje hrane.
Ako vaše dijete ne prihvaća dohranu onda još uvijek nije ni spremno za nju što nije ni čudno jer mu je tek 4 mjeseca, stoga savjetujem da pričekate još koji tjedan i pokušate ponovo, najbolje sa što hranjivijim i okusom što neutralnijim kašicama, npr. rižine pahuljice na majčinom mlijeku.
Prve namirnice možete djetetu ponuditi u kombinaciji s majčinim mlijekom da ih lakše prihvati s nečim što mu je već poznato okusom i mirisom.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba od 4 mjeseca ima anemiju i slabije napreduje

<para>
 Zahvaljujem. Choco
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>kakao prah je namirnica izrazito bogata antioksidansima i biokativnim tvarima pogodnim za zdravlje čovjeka, a ako ste u prilici isti nabaviti iz organske proizvodnje još bolje! Možete ga pripravljati kako god hoćete, kao mliječni napitak ili kao namaz.</para>
<para>Nema razloga da ovu namirnciu ne dajete svojoj djeci, osobito ako se vesele popiti kakao za doručak.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Koliko je kakao prah poželjan u prehrani beba i male djece? Pozdrav, zanima me koliko je kakao prah (organski) poželjan u ishrani djece i beba (4 i 2 godine). Da li je pravilan način konzumacije sa čašom mlijeka i žlicom meda za doručak, ako ne, zašto? 
    Zahvaljujem. Choco

Poštovani,
kakao prah je namirnica izrazito bogata antioksidansima i biokativnim tvarima pogodnim za zdravlje čovjeka, a ako ste u prilici isti nabaviti iz organske proizvodnje još bolje! Možete ga pripravljati kako god hoćete, kao mliječni napitak ili kao namaz.
Nema razloga da ovu namirnciu ne dajete svojoj djeci, osobito ako se vesele popiti kakao za doručak.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koliko je kakao prah poželjan u prehrani beba i male djece?

<para>
 I koliko vremenski povećavati uvođenje kašica u ishranu, da li tjedno, mjesečno? Hvala Vam lijepa na odgovoru. Poz, Elvisa
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>točno određenog pravila nema, sve ovisi od djeteta do djeteta. Optimalno bi bilo da dijete ima 1 do 2 kašasta obroka u 6. mjesecu života, zatim u 7. i 8. mjesecu života 3 do 4 kašasta obroka, a sa 9 i 10 mjeseci 4 do 5 kašasta obroka. Količine povećavate s obzirom na to kako dijete prihvaća kašice, ako dijete pojede cijelu kašicu i vidite da bi moglo još sljedeći obrok napravite 10-tak grama više kašastog obroka.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Koja su pravila kod uvođenja dohrane? Poštovana, imam bebicu od 5 mjeseci i uskoro planiram uvesti dohranu. Interesira me koliko dnevno treba imati obroka, mislim na kašice? 
    I koliko vremenski povećavati uvođenje kašica u ishranu, da li tjedno, mjesečno? Hvala Vam lijepa na odgovoru. Poz, Elvisa

Poštovana,
točno određenog pravila nema, sve ovisi od djeteta do djeteta. Optimalno bi bilo da dijete ima 1 do 2 kašasta obroka u 6. mjesecu života, zatim u 7. i 8. mjesecu života 3 do 4 kašasta obroka, a sa 9 i 10 mjeseci 4 do 5 kašasta obroka. Količine povećavate s obzirom na to kako dijete prihvaća kašice, ako dijete pojede cijelu kašicu i vidite da bi moglo još sljedeći obrok napravite 10-tak grama više kašastog obroka.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Koja su pravila kod uvođenja dohrane?

<para>
 Napominjem da prvi jutarnji obrok ima oko 8h a posljednji u ponoć. Inače se ne budi noću i ne traži dodatni obrok ili tekućinu. Prema preporuci pedijatra počeli smo dohranu uvođenjem voćnih sokova, zasad ih dobro tolerira iako količina koju popije varira od 10 ml do 70 ml ovisno o tome kako je raspoložena. Probala sam joj davati vodu između obroka no ona ju odbija. Kada mogu početi umjesto sokova davati voćnu kašicu te kada mogu početi s uvođenjem drugog obroka dohrane u vidu povrća? Koliko treba iznositi količina soka ili kašice kao međuobroka za njenu dob? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Irena Sopina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete početi davati kašice svome djetetu. Najbolje je da budu u kombinaciji ivoća, povrća i žitarica, prvo onih bez glutena, a zatim i one koje ga sadrže. Uvodite namirnicu po namirnicu svaka tri dana. Počnite dijete učiti jesti na žličicu. Preporučam dva obroka na žličicu tijekom dana, npr jedan oko 12 -13 sati kao ručak i jedan kao užina oko 16 -17 sati. Pripremite oko 60 do 90 grama kašice, no dijete nemojte forsirati, neka pojede koliko može i hoće.</para>
<para>Ostali obroci mogu biti mlijeko. Postupno kroz nadolazeće mjesece povećavajte gustoću, količinu i broj kašastih obroka. Imajte na umu da djetetu između obroka uvijek nudite vodu i piti će
ako je žedna, no mora joj biti dostupna.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Kada mogu bebi početi davati voćne kašice umjesto voćnih sokića? Poštovana, mama sam 5-mjesečne djevojčice rođene sa 2670 g i 46 cm. Prije tjedan dana imala je 5650 g i 62 cm. Inače je beba hranjena Aptamilom (ima 4 mlječna obroka po 130 - 160 ml). 
    Napominjem da prvi jutarnji obrok ima oko 8h a posljednji u ponoć. Inače se ne budi noću i ne traži dodatni obrok ili tekućinu. Prema preporuci pedijatra počeli smo dohranu uvođenjem voćnih sokova, zasad ih dobro tolerira iako količina koju popije varira od 10 ml do 70 ml ovisno o tome kako je raspoložena. Probala sam joj davati vodu između obroka no ona ju odbija. Kada mogu početi umjesto sokova davati voćnu kašicu te kada mogu početi s uvođenjem drugog obroka dohrane u vidu povrća? Koliko treba iznositi količina soka ili kašice kao međuobroka za njenu dob? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Irena Sopina

Poštovana,
možete početi davati kašice svome djetetu. Najbolje je da budu u kombinaciji ivoća, povrća i žitarica, prvo onih bez glutena, a zatim i one koje ga sadrže. Uvodite namirnicu po namirnicu svaka tri dana. Počnite dijete učiti jesti na žličicu. Preporučam dva obroka na žličicu tijekom dana, npr jedan oko 12 -13 sati kao ručak i jedan kao užina oko 16 -17 sati. Pripremite oko 60 do 90 grama kašice, no dijete nemojte forsirati, neka pojede koliko može i hoće.
Ostali obroci mogu biti mlijeko. Postupno kroz nadolazeće mjesece povećavajte gustoću, količinu i broj kašastih obroka. Imajte na umu da djetetu između obroka uvijek nudite vodu i piti će
ako je žedna, no mora joj biti dostupna.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kada mogu bebi početi davati voćne kašice umjesto voćnih sokića?

<para>
 Ja sam već na izmaku snaga, jer ne mogu svaki dan sjediti s njim i prepričavati mu lekcije. I zato smo u stalnoj svađi, narušen nam je odnos. On učenje, na žalost smatra kaznom, i stalno ponavlja: sad ti baš neću učiti. Pokušavam mu objasniti da uči za sebe, a ne za mene. Međutim bez uspjeha. Ne znam više sto i kako napraviti, što poduzeti. Nema ambicija, osim što voli sport i crtanje. Ali ne uzrujava se previše oko škole i obaveza, ja to radim umjesto njega. Jedino što sam primijetila da ponekad izostavlja slova dok piše, iako mu je rukopis jako uredan, čak i previše i jako sporo piše. Ali odbijanje učenja je već skoro pa patologija, i noćna mora, ne znam kako postići da sam sjedne i krene barem zadaću napisati, jer istog trenutka počne vikati: ja to ne razumijem! A nije ni pokušao sam. Kad mu ja objasnim i prepričam lekciju, voli da ga se ispituje, na taj način dosta upamti, ali ga frustrira rekla bih čim mora nešto sam pročitati i naučiti. Ja sam očajna, jako puno vremena mi oduzima s neučenjem, moljenjem da sjedne, nauči, a čitanje lektire mu je isto bauk. Puno više nauči sistemom ispitivanja, gledanjem primjera, iskustvom, ali za to zaista nemam svaki dan vremena. Hvala. Mama H.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sve što opisujete ukazuje na to da vaše dijete ima neku teškoću u učenju. Otpor prema učenju koji je stvoren kod njega proizašao je iz činjenice da mu je učenje zbog nekog razloga teško te da ostvaruje lošiji rezultat od očekivanog pa nerado uči i marginalizira ga. To je naime njegov obrambeni mehanizam od frustracije koju mu učenje stvara. Očito je u slučajuVašeg sina potrebno napraviti procjenu dječakovih sposobnosti koja će otkriti što je u pozadini cijelog slučaja. S obzirom da navodite kako dječak ispušta slova, ne razumije pročitano, mnogo lakše uči ako mu vi čitate, potrebno je utvrditi radi li se možda o disleksiji.</para>
<para>U svakom slučaju, cjelokupna procjena dat će odgovore na mnoga pitanja i pokazati kako pomoći Vašem sinu (a i Vama). U našem Kabinetu možete obaviti procjenu. Također nudimo i pomoć u učenju na način da otkrijemo kakav je stil učenja vašeg djeteta i podučimo ga što učinkovitijim tehnikama učenja.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (11) iskazuje izniman otpor prema učenju Poštovana, imam velikih problema sa sinom od 11 godina (5. razred). Naime on ne želi učiti, ne želi sjesti za stol i samostalno pročitati lekciju i krenuti rješavati zadaću. 
    Ja sam već na izmaku snaga, jer ne mogu svaki dan sjediti s njim i prepričavati mu lekcije. I zato smo u stalnoj svađi, narušen nam je odnos. On učenje, na žalost smatra kaznom, i stalno ponavlja: sad ti baš neću učiti. Pokušavam mu objasniti da uči za sebe, a ne za mene. Međutim bez uspjeha. Ne znam više sto i kako napraviti, što poduzeti. Nema ambicija, osim što voli sport i crtanje. Ali ne uzrujava se previše oko škole i obaveza, ja to radim umjesto njega. Jedino što sam primijetila da ponekad izostavlja slova dok piše, iako mu je rukopis jako uredan, čak i previše i jako sporo piše. Ali odbijanje učenja je već skoro pa patologija, i noćna mora, ne znam kako postići da sam sjedne i krene barem zadaću napisati, jer istog trenutka počne vikati: ja to ne razumijem! A nije ni pokušao sam. Kad mu ja objasnim i prepričam lekciju, voli da ga se ispituje, na taj način dosta upamti, ali ga frustrira rekla bih čim mora nešto sam pročitati i naučiti. Ja sam očajna, jako puno vremena mi oduzima s neučenjem, moljenjem da sjedne, nauči, a čitanje lektire mu je isto bauk. Puno više nauči sistemom ispitivanja, gledanjem primjera, iskustvom, ali za to zaista nemam svaki dan vremena. Hvala. Mama H.

Poštovana,
sve što opisujete ukazuje na to da vaše dijete ima neku teškoću u učenju. Otpor prema učenju koji je stvoren kod njega proizašao je iz činjenice da mu je učenje zbog nekog razloga teško te da ostvaruje lošiji rezultat od očekivanog pa nerado uči i marginalizira ga. To je naime njegov obrambeni mehanizam od frustracije koju mu učenje stvara. Očito je u slučajuVašeg sina potrebno napraviti procjenu dječakovih sposobnosti koja će otkriti što je u pozadini cijelog slučaja. S obzirom da navodite kako dječak ispušta slova, ne razumije pročitano, mnogo lakše uči ako mu vi čitate, potrebno je utvrditi radi li se možda o disleksiji.
U svakom slučaju, cjelokupna procjena dat će odgovore na mnoga pitanja i pokazati kako pomoći Vašem sinu (a i Vama). U našem Kabinetu možete obaviti procjenu. Također nudimo i pomoć u učenju na način da otkrijemo kakav je stil učenja vašeg djeteta i podučimo ga što učinkovitijim tehnikama učenja.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Moj sin (11) iskazuje izniman otpor prema učenju

<para>
 Primijetila sam slučajno, pregledavajući njegove bilježnice, iako jako, za moj pojam i preuredno piše. Više daje važnosti estetici nego točnosti, pa ne mogu procijeniti radi li se o brzopletosti, jer mu je rukopis uredan. Međutim izostanak slova je učestao, isto tako ne želi učiti, sjesti za knjigu, tako da veliki napor ulažem prepričavajući mu lekcije, jer na taj način zapamti gradivo, što vjerojatno i iskorištava. U govoru zna pobrkati padeže, ali i to sam pripisivala manjku čitanja knjiga i igranju igrica. Hvala. Mama H.
</para>
<para>Poštovana,
u ovoj dobi djeca bi već trebala biti vrlo samostalna u učenju osnovnoškolskog gradiva, roditelj bi trebao biti tu samo da pojasni nepoznate pojmove i da preispita je li dijete naučilo i shvatilo određeno gradivo. Prepričavanje lekcija, i to samo u određenoj količini, preporuča se samo kod djece koja imaju teškoće učenja.</para>
<para>Što se tiče izostavljanja slova uzrok može biti svakojak, može imati veze s teškoćama učenja (razlog zašto lakše usvaja lekciju kad ju čuje) ili se može raditi o čistoj površnosti u pisanju. Isto vrijedi i za
nepravilnu uporabu padeža u govoru.</para>
<para>Ukoliko primjećujete da dijete, čak ni kad ga uputite da postoji pogreška, ne ispravlja pogrešno napisanu ili izgovorenu riječ savjetujem Vas da se obratite logopedu radi određivanja uzroka istog.</para>
<para>
 <emphasis>Stella Rožman, prof. logoped</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin (11) izostavlja pojedina slova dok piše Poštovani, primijetila sam da moj sin od 11 godina, koji ide u 5.razred, izostavlja slova dok piše. 
    Primijetila sam slučajno, pregledavajući njegove bilježnice, iako jako, za moj pojam i preuredno piše. Više daje važnosti estetici nego točnosti, pa ne mogu procijeniti radi li se o brzopletosti, jer mu je rukopis uredan. Međutim izostanak slova je učestao, isto tako ne želi učiti, sjesti za knjigu, tako da veliki napor ulažem prepričavajući mu lekcije, jer na taj način zapamti gradivo, što vjerojatno i iskorištava. U govoru zna pobrkati padeže, ali i to sam pripisivala manjku čitanja knjiga i igranju igrica. Hvala. Mama H.

Poštovana,
u ovoj dobi djeca bi već trebala biti vrlo samostalna u učenju osnovnoškolskog gradiva, roditelj bi trebao biti tu samo da pojasni nepoznate pojmove i da preispita je li dijete naučilo i shvatilo određeno gradivo. Prepričavanje lekcija, i to samo u određenoj količini, preporuča se samo kod djece koja imaju teškoće učenja.
Što se tiče izostavljanja slova uzrok može biti svakojak, može imati veze s teškoćama učenja (razlog zašto lakše usvaja lekciju kad ju čuje) ili se može raditi o čistoj površnosti u pisanju. Isto vrijedi i za
nepravilnu uporabu padeža u govoru.
Ukoliko primjećujete da dijete, čak ni kad ga uputite da postoji pogreška, ne ispravlja pogrešno napisanu ili izgovorenu riječ savjetujem Vas da se obratite logopedu radi određivanja uzroka istog.

   Stella Rožman, prof. logoped
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Moj sin (11) izostavlja pojedina slova dok piše

<para>
 Kad je pitam čega se boji kaže da se boji da je netko ne napadne. Da li trebamo potražiti stručnu pomoć? Hvala. Meli
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>budući da imam premalo informacija da Vam ponudim konkretan odgovor, prije nego što odgovorim na Vaše pitanje zamolila bi Vas da razmislite o slijedećem:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Je li Vaša kćerka možda izložena filmovima u kojima je prisutno nasilje ili scenama koje bi mogle biti zastrašujuće?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Je li možda nedavno gledala film čiji ju je sadržaj uplašio?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Gleda li inače dinamične, agresivne crtiće?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Je li se nedavno dogodila značajna promjena u njezinom životu? (značajna promjena za dijete ne mora nužno biti značajna promjena i za nas odrasle – primjerice, za dijete značajna promjena može biti i preseljenje prijatelja iz škole)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kako Vaša kćerka funkcionira vani: jesu li strahovi prisutni i tamo, odnosno traži li Vašu prisutnost i u parkiću?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kako Vaša kćerka funkcionira u školi; pokazuje li znakove straha i tamo? Jeste li razgovarali s učiteljicom, primjećuje li i ona neke promjene u ponašanju Vaše kćerke?</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Je li Vaša kćerka prije spavala sama u sobi? Ako je, možete li se sjetiti postoji li nešto što se dogodilo neposredno prije njezine želje da spava s Vama?</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Odgovori na ova pitanja će Vam možda pomoći da sami dođete do određenih odgovora. Naime, moguće je da je Vaša kćerka nedavno gledala film ili crtić čiji ju je sadržaj toliko uplašio da se odrazio na njezine sadašnje strahove. Moguće je da je ova promjena nastupila i nakon nekog za nju traumatičnog događaja (pri tome imajte na umu da nama odraslima stvari ne moraju izgledati značajne, ali djeci jesu). Ako nikada prije spavala sama u krevetu, logično je da je njezina prvotna reakcija strah. Drugim riječima, odgovora je mnogo a pravi se nalazi u Vašoj djevojčici. Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći u razjašnjavanju nedoumica koje imate.</para>
<para>Ukoliko Vam pitanja nisu pomogla ili ni unatoč njima ne možete dokučiti o čemu se radi, tada Vam svakako savjetujem da potražite pomoć stručnjaka.</para>
<para>Vama i Vašoj kćerki želim puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica od 9 godina ima jako izražene iracionalne strahove Poštovani, moja djevojčica od 9 godina ima neke strahove. Boji se spavati sama i spava uz upaljen televizor s nama u sobi. Boji se sama otići u drugi dio stana i po noći i po danu. 
    Kad je pitam čega se boji kaže da se boji da je netko ne napadne. Da li trebamo potražiti stručnu pomoć? Hvala. Meli

Poštovana mama,
budući da imam premalo informacija da Vam ponudim konkretan odgovor, prije nego što odgovorim na Vaše pitanje zamolila bi Vas da razmislite o slijedećem:


   
      Je li Vaša kćerka možda izložena filmovima u kojima je prisutno nasilje ili scenama koje bi mogle biti zastrašujuće?
   
   
      Je li možda nedavno gledala film čiji ju je sadržaj uplašio?
   
   
      Gleda li inače dinamične, agresivne crtiće?
   
   
      Je li se nedavno dogodila značajna promjena u njezinom životu? (značajna promjena za dijete ne mora nužno biti značajna promjena i za nas odrasle – primjerice, za dijete značajna promjena može biti i preseljenje prijatelja iz škole)
   
   
      Kako Vaša kćerka funkcionira vani: jesu li strahovi prisutni i tamo, odnosno traži li Vašu prisutnost i u parkiću?
   
   
      Kako Vaša kćerka funkcionira u školi; pokazuje li znakove straha i tamo? Jeste li razgovarali s učiteljicom, primjećuje li i ona neke promjene u ponašanju Vaše kćerke?
   
   
      Je li Vaša kćerka prije spavala sama u sobi? Ako je, možete li se sjetiti postoji li nešto što se dogodilo neposredno prije njezine želje da spava s Vama?
   


Odgovori na ova pitanja će Vam možda pomoći da sami dođete do određenih odgovora. Naime, moguće je da je Vaša kćerka nedavno gledala film ili crtić čiji ju je sadržaj toliko uplašio da se odrazio na njezine sadašnje strahove. Moguće je da je ova promjena nastupila i nakon nekog za nju traumatičnog događaja (pri tome imajte na umu da nama odraslima stvari ne moraju izgledati značajne, ali djeci jesu). Ako nikada prije spavala sama u krevetu, logično je da je njezina prvotna reakcija strah. Drugim riječima, odgovora je mnogo a pravi se nalazi u Vašoj djevojčici. Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći u razjašnjavanju nedoumica koje imate.
Ukoliko Vam pitanja nisu pomogla ili ni unatoč njima ne možete dokučiti o čemu se radi, tada Vam svakako savjetujem da potražite pomoć stručnjaka.
Vama i Vašoj kćerki želim puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica od 9 godina ima jako izražene iracionalne strahove

<para>
 Kad mu ona slovka nije problem, nego kad on mora slovkati onda to traje i većinom je točno, ali traje jako dugo. Rijetko kad zamijeni zadnja dva slova u riječi. Zanima me kako mu ja mogu pomoći, kakve vježbe raditi s njim? HVALA. Roky
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postoji nekoliko predčitačkih vještina koje bi dijete trebalo usvojiti i prije samog polaska u školu. Također treba imati na umu da neće sva djeca usvajati vještine sinteze (spajanja glasova u riječ) i analize (rastavljanje riječi na glasove) jednakom brzinom.
Za početak vježbajte prepoznavanje rime. Zatim rastavljanje riječi na slogove te sastavljanje slogova u smislenu riječ. Kasnije izdvajanje prvog glasa u riječi, prepoznavanje zadnjeg glasa u riječi te nalazi li se zadani glas u sredini riječi. Tek kada ste uvježbali ove vještine sastavljajte i rastavljajte, u početku kraće riječi, na glasove.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped
<emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da pomognem svom prvašiću da nauči slovkati? Pozdrav. Moj maleni je krenuo u prvi razred. Učiteljica ga je stavila na dop radi slovkanja. 
    Kad mu ona slovka nije problem, nego kad on mora slovkati onda to traje i većinom je točno, ali traje jako dugo. Rijetko kad zamijeni zadnja dva slova u riječi. Zanima me kako mu ja mogu pomoći, kakve vježbe raditi s njim? HVALA. Roky

Poštovana,
postoji nekoliko predčitačkih vještina koje bi dijete trebalo usvojiti i prije samog polaska u školu. Također treba imati na umu da neće sva djeca usvajati vještine sinteze (spajanja glasova u riječ) i analize (rastavljanje riječi na glasove) jednakom brzinom.
Za početak vježbajte prepoznavanje rime. Zatim rastavljanje riječi na slogove te sastavljanje slogova u smislenu riječ. Kasnije izdvajanje prvog glasa u riječi, prepoznavanje zadnjeg glasa u riječi te nalazi li se zadani glas u sredini riječi. Tek kada ste uvježbali ove vještine sastavljajte i rastavljajte, u početku kraće riječi, na glasove.
Stella Rožman, prof. logoped

      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Kako da pomognem svom prvašiću da nauči slovkati?

<para>
 Od tih, nazovimo ih tako, stručnih obrada po bolnicama, koje neću imenovati nisam dobila do današnjeg dana konkretan način ili bar neke smjernice što poduzeti u smjeru da se govor počne razvijati. Inače sam i sama odgajatelj, radim u vrtiću, samohrani sam roditelj i nije prelako funkcionirati u takvom "sistemu" pa vas molim neki stručni konkretni savjet i mišljenje. Unaprijed hvala! Emilija
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće koje navodite (nerazvijen govor u dobi od 10 godina) ukazuju na značajno odstupanje u jezično-govornom razvoju. Postojeće teškoće ukazuju i na postojanje mogućih teškoća u komunikaciji, koja predstavlja temelj za usvajanje jezika. Komunikacija uključuje sudjelovanje u uzajamno reguliranim socijalnim interakcijama u kojima sugovornici (majka i dijete) međusobno utječu jedan na drugoga i dijele vlastita iskustva. Dijete razvojno prvo treba shvatiti da svojim ponašanjem može utjecati na drugu osobu, te ono zatim počinje komunicirati u svrhu zadovoljavanja vlastitih potreba (npr. pokazuje na bočicu kada želi piti) i u svrhu podjele interesa (npr. donosi i pokazuje vam cvijet koji je našao). U početku dijete koristi neverbalna komunikacijska sredstava, kao što su usmjerenost pogleda, mimika, facijalna ekspresija, geste i vokalizacije, a tek kasnije počinje koristit jezik kao sredstvo komunikacije.</para>
<para>Stoga vam savjetujem da se ne fokusirate isključivo na poticanje govora, već na poticanje socijalne interakcije i predjezičnih komunikacijskih sredstava koja čine predvještine za razvoj jezika. Uključite se u igru djeteta ili aktivnosti koje voli raditi, prateći njegove prirodne interese. Time ste napravili prvi i najvažniji korak, zainteresirali dijete za interakciju i komunikaciju s Vama. Kroz igru potičite dijete na vokalizaciju, oponašajte zvukove u prirodi, glasanje životinja. Sve što radite, radite s puno afekta, naglašenom mimikom, intonacijom i prozodijom, kako bi dijete istovremeno moglo vidjeti, čuti i osjetiti vaše izraze. Tijekom aktivnosti, kad ste pridobili dijete na interakciju, zastanite i tražite od djeteta da vam na neki način signalizira da želi nastavak aktivnosti (to učinite nekoliko puta tijekom aktivnosti).</para>
<para>Na ovaj način djetetu dajete mogućnost da Vam pokaže što želi, te nadograđujete zajedničku interakciju. U svakodnevnim situacijama stvarajte prilike za komunikaciju (npr. stavite predmete vam dohvata ili ih spremite u kutiju/ladicu), kako bi dijete moralo inicirati interakciju s Vama. Kroz aktivnosti i igru s djetetom imenujte sve što radite i potičite dijete da ponovi za Vama, npr. tijekom igre dodavanja s loptom vokalizirajte (npr. OOOOOOO - OP), zatim potičite dijete da ponovi vaš govorni model i onda mu tek bacite loptu, ako dijete ne ponovi za Vama, nemojte ga forsirati već zatražite od djeteta da vam kroz pogled ili gestu signalizira želju za nastavkom aktivnosti. Za početak potičite vokalizaciju izvodeći produljene glasove samoglasnika (A,E,I,O,U), kako biste zaokupili djetetovu pažnju. Samoglasnike također možete upariti sa suglasnicima P, B, M, T, D, N (npr. pa, ba, op, du, to).</para>
<para>Svakako Vam preporučam uključivanje djeteta u logopedski i defektološki rad.</para>
<para>
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>mag. rehab. educ, mag. logoped.</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako pomoći dječaku (10) da razvije govorne vještine? Lijep pozdrav. Imam dijete staro 10 godina, nema razvijen govor, ima dosta rijetku kromosomopatiju (Ring 22), elemente autizma i uz prijevremen porod oštećenja u motorici (finoj). 
    Od tih, nazovimo ih tako, stručnih obrada po bolnicama, koje neću imenovati nisam dobila do današnjeg dana konkretan način ili bar neke smjernice što poduzeti u smjeru da se govor počne razvijati. Inače sam i sama odgajatelj, radim u vrtiću, samohrani sam roditelj i nije prelako funkcionirati u takvom "sistemu" pa vas molim neki stručni konkretni savjet i mišljenje. Unaprijed hvala! Emilija

Poštovana mama,
teškoće koje navodite (nerazvijen govor u dobi od 10 godina) ukazuju na značajno odstupanje u jezično-govornom razvoju. Postojeće teškoće ukazuju i na postojanje mogućih teškoća u komunikaciji, koja predstavlja temelj za usvajanje jezika. Komunikacija uključuje sudjelovanje u uzajamno reguliranim socijalnim interakcijama u kojima sugovornici (majka i dijete) međusobno utječu jedan na drugoga i dijele vlastita iskustva. Dijete razvojno prvo treba shvatiti da svojim ponašanjem može utjecati na drugu osobu, te ono zatim počinje komunicirati u svrhu zadovoljavanja vlastitih potreba (npr. pokazuje na bočicu kada želi piti) i u svrhu podjele interesa (npr. donosi i pokazuje vam cvijet koji je našao). U početku dijete koristi neverbalna komunikacijska sredstava, kao što su usmjerenost pogleda, mimika, facijalna ekspresija, geste i vokalizacije, a tek kasnije počinje koristit jezik kao sredstvo komunikacije.
Stoga vam savjetujem da se ne fokusirate isključivo na poticanje govora, već na poticanje socijalne interakcije i predjezičnih komunikacijskih sredstava koja čine predvještine za razvoj jezika. Uključite se u igru djeteta ili aktivnosti koje voli raditi, prateći njegove prirodne interese. Time ste napravili prvi i najvažniji korak, zainteresirali dijete za interakciju i komunikaciju s Vama. Kroz igru potičite dijete na vokalizaciju, oponašajte zvukove u prirodi, glasanje životinja. Sve što radite, radite s puno afekta, naglašenom mimikom, intonacijom i prozodijom, kako bi dijete istovremeno moglo vidjeti, čuti i osjetiti vaše izraze. Tijekom aktivnosti, kad ste pridobili dijete na interakciju, zastanite i tražite od djeteta da vam na neki način signalizira da želi nastavak aktivnosti (to učinite nekoliko puta tijekom aktivnosti).
Na ovaj način djetetu dajete mogućnost da Vam pokaže što želi, te nadograđujete zajedničku interakciju. U svakodnevnim situacijama stvarajte prilike za komunikaciju (npr. stavite predmete vam dohvata ili ih spremite u kutiju/ladicu), kako bi dijete moralo inicirati interakciju s Vama. Kroz aktivnosti i igru s djetetom imenujte sve što radite i potičite dijete da ponovi za Vama, npr. tijekom igre dodavanja s loptom vokalizirajte (npr. OOOOOOO - OP), zatim potičite dijete da ponovi vaš govorni model i onda mu tek bacite loptu, ako dijete ne ponovi za Vama, nemojte ga forsirati već zatražite od djeteta da vam kroz pogled ili gestu signalizira želju za nastavkom aktivnosti. Za početak potičite vokalizaciju izvodeći produljene glasove samoglasnika (A,E,I,O,U), kako biste zaokupili djetetovu pažnju. Samoglasnike također možete upariti sa suglasnicima P, B, M, T, D, N (npr. pa, ba, op, du, to).
Svakako Vam preporučam uključivanje djeteta u logopedski i defektološki rad.

   Asja Dubravčić


   mag. rehab. educ, mag. logoped.
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Kako pomoći dječaku (10) da razvije govorne vještine?

<para>
 Za hrvatski jezik nije zainteresirana, kada je pokušavamo učiti, ne želi izgovarati riječi ili ih izvrće. Jako je živa i razigrana, te se ne može koncentrirati, zbog toga ima problema u socijalizaciji. Ne ide u vrtić jer nema mjesta, što nas još više zabrinjava. Svima nam je to bilo simpatično ali sada već postaje pomalo zabrinjavajuće. Poslali su nas logopedu koji je rekao da je sa djetetom sve u redu šta se njega tiče jer slaže rečenice, samo ih slaže na drugom jeziku. Unaprijed Veliko hvala.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djevojčice i dali odgovore na Vaša pitanja preporučam da napravite cjelovitu razvojnu procjenu kod psihologa i defektologa. Isto tako preporučam da svakako zatražite drugo mišljenje logopeda. Tek nakon temeljite procjene može se ustvrditi razlog i postojanost odstupanja u razvoju i oblikovati tretman koji će biti usklađen s djetetovim razvojnim potrebama. Preporučam da procjenu napravite što prije kako bi se što ranije krenulo s intervencijom.</para>
<para>U međuvremenu preporučam da smanjite gledanje crtanih filmova i igranje računalnih igara na engleskom jeziku jer pretpostavljam da putem tih medija djevojčica usvaja engleski jezik. Provodite što više vremena u igri s djevojčicom na način da slijedite njezin interes i na taj način potičete interakciju i verbalizaciju. Pošto djevojčica odbija i ima poteškoća s izgovaranjem riječi na hrvatskom jeziku, treba paziti da se ne stvori dodatni otpor prema usvajanju jezika, što bi dodatno otežalo daljnje učenje.</para>
<para>Stoga Vam savjetujem da u komunikaciji i igri s djetetom ne ispravljate i ne "kritizirate" njezine engleske izraze, također ih nemojte ignorirati, jer oni imaju značenje za dijete. Ipak, djevojčica treba shvatiti da engleski jezik nije sredstvo komunikacije okoline u kojoj živi već je to hrvatski jezik. Savjetujem Vam da u komunikaciji s djetetom Vi isključivo koristite hrvatski jezik. Kada Vam dijete nešto kaže na engleskom, Vi njezin iskaz ponovite na hrvatskom i uz to tražite (ali nemojte forsirati) da ona ponovi hrvatski izraz - npr. Dijete: "cookie eat", Vi: "želiš jesti keks",zatim zatražite od djeteta da izgovori "keks" ili "jesti keks" i tek onda joj dajte keks". Također, tokom dana i u interakciji s djetetom opisujte sve što Vaše dijete radi kako bi poboljšali njezino govorno razumijevanje i izražavanje na hrvatskom jeziku.</para>
<para>Isto tako obratite pažnju koliko često djevojčica komunicira s Vama kako bi Vas pozvala na igru, pokazala nešto zanimljivo, podijelila s Vama neko iskustvo. Također je bitno prepoznati kakvo je djetetovo jezično razumijevanje (da li razumije kad joj se obraćate na hrvatskom jeziku, da li može izvršiti jednostavne ili složene upute koje joj date - npr. Donesi jaknu i obuci cipele), te da li dijete koristi usvojene riječi (u ovom slučaju engleske) u svrhu komunikacije i interakcije s Vama. To će svakako biti vrijedne informacije za stručnjaka kod kojeg će te ići na procjenu.</para>
<para>
 <emphasis>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (4) odbija i ima poteškoća s izgovaranjem riječi na hrvatskom jeziku Poštovana, molila bih Vas za savjet jer ne znam kako i kome da se obratimo. Živimo u Rijeci. Kćer mi ima 4 godine i priča samo engleskim jezikom. Koristi ga kao materinji. 
    Za hrvatski jezik nije zainteresirana, kada je  pokušavamo učiti, ne želi izgovarati riječi ili ih izvrće. Jako je živa i razigrana, te se ne može koncentrirati, zbog toga ima problema u socijalizaciji. Ne ide u vrtić jer nema mjesta, što nas još više zabrinjava. Svima nam je to bilo simpatično ali sada već postaje pomalo zabrinjavajuće. Poslali su nas logopedu koji je rekao da je sa djetetom sve u redu šta se njega tiče jer slaže rečenice, samo ih slaže na drugom jeziku. Unaprijed Veliko hvala.

Poštovana mama,
kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djevojčice i dali odgovore na Vaša pitanja preporučam da napravite cjelovitu razvojnu procjenu kod psihologa i defektologa. Isto tako preporučam da svakako zatražite drugo mišljenje logopeda. Tek nakon temeljite procjene može se ustvrditi razlog i postojanost odstupanja u razvoju i oblikovati tretman koji će biti usklađen s djetetovim razvojnim potrebama.  Preporučam da procjenu napravite što prije kako bi se što ranije krenulo s intervencijom.
U međuvremenu preporučam da smanjite gledanje crtanih filmova i igranje računalnih igara na engleskom jeziku jer pretpostavljam da putem tih medija djevojčica usvaja engleski jezik. Provodite što više vremena u igri s djevojčicom na način da slijedite njezin interes i na taj način potičete interakciju i verbalizaciju. Pošto djevojčica odbija i ima poteškoća s izgovaranjem riječi na hrvatskom jeziku, treba paziti da se ne stvori dodatni otpor prema usvajanju jezika, što bi dodatno otežalo daljnje učenje.
Stoga Vam savjetujem da u komunikaciji i igri s djetetom ne ispravljate i ne "kritizirate" njezine engleske izraze, također ih nemojte ignorirati, jer oni imaju značenje za dijete. Ipak, djevojčica treba shvatiti da engleski jezik nije sredstvo komunikacije okoline u kojoj živi već je to hrvatski jezik.  Savjetujem Vam da u komunikaciji s djetetom Vi isključivo koristite hrvatski jezik. Kada Vam dijete nešto kaže na engleskom, Vi njezin iskaz ponovite na hrvatskom i uz to tražite (ali nemojte forsirati) da ona ponovi hrvatski izraz - npr. Dijete: "cookie eat", Vi: "želiš jesti keks",zatim  zatražite od djeteta da izgovori "keks" ili "jesti keks"  i tek onda joj dajte keks". Također, tokom dana i u interakciji s djetetom opisujte sve što Vaše dijete radi kako bi poboljšali njezino govorno razumijevanje i izražavanje na hrvatskom jeziku.
Isto tako obratite pažnju koliko često djevojčica komunicira s Vama kako bi Vas pozvala na igru, pokazala nešto zanimljivo, podijelila s Vama neko iskustvo. Također je bitno prepoznati kakvo je djetetovo jezično razumijevanje (da li razumije kad joj se obraćate na hrvatskom jeziku, da li može izvršiti jednostavne ili složene upute koje joj date - npr. Donesi jaknu i obuci cipele), te da li dijete koristi usvojene riječi (u ovom slučaju engleske) u svrhu komunikacije i interakcije s Vama. To će svakako biti vrijedne informacije za stručnjaka kod kojeg će te ići na procjenu.

   Alma Džanović, mag.rehab.educ.


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Djevojčica (4) odbija i ima poteškoća s izgovaranjem riječi na hrvatskom jeziku

<para>
 Ta je faza prošla bez ikakve posjete lječniku, međutim u zadnje vrijeme ide non stop u wc. U početku sam mislila da je prehlađena ali poslije nalaza urina uspostavilo se da nema nikakve infekcije ni bakterija. Kad je pitam zašto ide u wc tako često, kaže da kad vidi da se neko ljubi na TV-u ide WC. Ne znam kako da joj pristupim? Je li to normalno za taj uzrast? Unaprijed hvala. Emma
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema ovome što ste naveli ponašanje Vaše djevojčice nije zabrinjavajuće. Iako je odraslima neobično povezivati pojam djeteta i pojam samozadovoljavanja, važno je prihvatiti da to je normalan dio djetetova razvoja. Naime, kada se radi o normalnom razvoju djetetovo samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnim odnosom kakvog imaju odrasli ljudi već s time što je dijete u nekom trenutku otkrilo kako mu diranje po intimnim djelovima tijela pruža ugodu. Spomenuli ste da je Vaša djevojčica u razdoblju kada je išla u vrtić već imala fazu samozadovoljavanja, razmislite je li to bilo razdoblje pojačanog stresa za Vašu djevojčicu te je li sada opet takvo razdoblje u njenu životu (je li sada krenula u školu ili se dogodila neka druga promjena u okolini).
Samozodovoljavanje se može javiti ili postati učestalije kada je dijete napeto jer je dijete to prepoznalo kao efikasan način da se opusti ili utješi ako ga nešto muči.</para>
<para>Što se tiče Vaše reakcije, važno je da ju ne kažnjavate niti ne kritizirate zbog samozadovoljavanja odnosno da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom. Jako je dobro što to radi kada je sama i što je to prepoznala kao svoju privatnost. Roditelj nikako ne može, niti bi trebao utjecati na to da dijete to prestane raditi pa je stoga puno bolje razgovarati s djetetom o tome i eventualno naglasiti da je važno da bude nježna prema sebi i da je potrebno voditi računa o higijeni.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Samozadovoljavanje kod 10-godišnje djevojčice Poštovana, imam djevojčicu od 7 godina. Prije dvije godine dok je još išla u vrtić imala je fazu da se dira po intimnim dijelovima. To se događalo kad je bila sama, nekad i u vriću. 
    Ta je faza prošla bez ikakve posjete lječniku, međutim u zadnje vrijeme ide non stop u wc. U početku sam mislila da je prehlađena ali poslije nalaza urina uspostavilo se da nema nikakve infekcije ni bakterija. Kad je pitam zašto ide u wc tako često, kaže da kad vidi da se neko ljubi na TV-u ide WC. Ne znam kako da joj pristupim? Je li to normalno za taj uzrast? Unaprijed hvala. Emma

Draga mama,
prema ovome što ste naveli ponašanje Vaše djevojčice nije zabrinjavajuće. Iako je odraslima neobično povezivati pojam djeteta i pojam samozadovoljavanja, važno je prihvatiti da to je normalan dio djetetova razvoja. Naime, kada se radi o normalnom razvoju djetetovo samozadovoljavanje nije povezano sa seksualnim odnosom kakvog imaju odrasli ljudi već s time što je dijete u nekom trenutku otkrilo kako mu diranje po intimnim djelovima tijela pruža ugodu. Spomenuli ste da je Vaša djevojčica u razdoblju kada je išla u vrtić već imala fazu samozadovoljavanja, razmislite je li to bilo razdoblje pojačanog stresa za Vašu djevojčicu te je li sada opet takvo razdoblje u njenu životu (je li sada krenula u školu ili se dogodila neka druga promjena u okolini).
Samozodovoljavanje se može javiti ili postati učestalije kada je dijete napeto jer je dijete to prepoznalo kao efikasan način da se opusti ili utješi ako ga nešto muči.
Što se tiče Vaše reakcije, važno je da ju ne kažnjavate niti ne kritizirate zbog samozadovoljavanja odnosno da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom. Jako je dobro što to radi kada je sama i što je to prepoznala kao svoju privatnost. Roditelj nikako ne može, niti bi trebao utjecati na to da dijete to prestane raditi pa je stoga puno bolje razgovarati s djetetom o tome i eventualno naglasiti da je važno da bude nježna prema sebi i da je potrebno voditi računa o higijeni.

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Samozadovoljavanje kod 10-godišnje djevojčice

<para>
 Nata
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam nije lako tako malom djetetu nešto "objasniti". Naime, u toj dobi ona svakako nema kognitivni kapacitet da bi mogla razumjeti duga verbalna objašnjenja. Ali ono što može jest vidjeti Vašu reakciju i izraz neodobravanja takvog postupka.
Kada joj nešto branite normalno je da osjeti ljutnju, a ljutnja je emocija koja sa sobom nosi silnu energiju. Ponekad djeca tu energiju izbace na način da miču rukama ili nogama i pri tome nekoga udare ili pak nešto bace, a ponekad i namjerno udaraju jer su negdje vidjeli da je to netko radio kada je ljut.</para>
<para>Važno je da u trenutku kada vidite da će Vas udariti da joj nježno ali odlučno zaustavite ruku i kažete odlučno "ne, to se ne radi". Ipak, bilo bi dobro dati joj neku alternativu kako ipak može izbaciti tu energiju iz sebe pa joj možete dati neku igračku za stiskanje ili npr. mekanu lopticu koju može baciti. U svakom slučaju, važno je shvatiti da kad je ljuta, ima potrebu za nekom radnjom i stoga joj je potrebno sugerirati na koji drugi način se može izraziti, a da pri tome ne ozljedi Vas, druge, ili ne uništava nešto.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba kad je ljuta, udara sve oko sebe Beba starosti od nepunih godinu dana ima tendenciju tući drugu djecu i roditelje, kad joj branimo nešto. Kako joj objasniti da to ne radi?! Hvala unaprijed. 
    Nata

Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako tako malom djetetu nešto "objasniti". Naime, u toj dobi ona svakako nema kognitivni kapacitet da bi mogla razumjeti duga verbalna objašnjenja. Ali ono što može jest vidjeti Vašu reakciju i izraz neodobravanja takvog postupka.
Kada joj nešto branite normalno je da osjeti ljutnju, a ljutnja je emocija koja sa sobom nosi silnu energiju. Ponekad djeca tu energiju izbace na način da miču rukama ili nogama i pri tome nekoga udare ili pak nešto bace, a ponekad i namjerno udaraju jer su negdje vidjeli da je to netko radio kada je ljut.
Važno je da u trenutku kada vidite da će Vas udariti da joj nježno ali odlučno zaustavite ruku i kažete odlučno "ne, to se ne radi". Ipak, bilo bi dobro dati joj neku alternativu kako ipak može izbaciti tu energiju iz sebe pa joj možete dati neku igračku za stiskanje ili npr. mekanu lopticu koju može baciti. U svakom slučaju, važno je shvatiti da kad je ljuta, ima potrebu za nekom radnjom i stoga joj je potrebno sugerirati na koji drugi način se može izraziti, a da pri tome ne ozljedi Vas, druge, ili ne uništava nešto.

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Beba kad je ljuta, udara sve oko sebe

<para>
 Sva djeca sjednu za stol i sudjeluju u aktivnostima, dok moje dijete ostane na podu (kao da je u nekom svom svijetu, a ne u stvarnom svijetu) i onda se nakon 15 minuta digne i sjedne. Sva djeca sudjeluju u temama koje rade s tetama dok moje dijete ne sudjeluje.Kao da je u nekom svom Svijetu. Preko ljeta je bila spojena u vrtiću s jaslicama pa meni doma od tada stalno oponaša malu djecu i plaće za svaku sitnicu i neće lijepo pričati nego kroz plač traži nešto. Mislila sam da je to samo faza koja će proći ali na upozorenje odgajatelja to me uplašilo. U grupi ima 4 djece koja će ići s njom u školu, a druga djeca idu godinu dana poslije nje. Mislila sam da će je prebaciti u stariju grupu s njenim vršnjacima pa da će ta faza proći, ali nisu i ta faza traje. Odgajateljice me uvjeravaju da nema veze što je s mlađima od sebe jer da su oni intelektualno na višoj razini od nje. Njoj se nije desio klik u glavi da više nije dijete. Njen otac i ja već godinu dana nismo zajedno, nismo živjeli zajedno, ali je razlika u tome što je tata viđa jednom mjesečno tj. kada njemu paše. Ali odgajateljice su mi rekle da je ta faza počela od proljeća. Pa ta faza može biti i odlazak tete iz vrtića za koju se je jako vezala. Ta teta mi je rekla da je moja curica od Nove godine skroz drugačija, surađuje s njima, više priča, potakne na neku temu. I znala mi je reći da stalno ide za njom. Od proljeća je dobila umjesto nje drugu tetu i nju voli, ali je možda izgubila sigurnost. Kao samohrana mama trudim se oko nje, razgovaramo, igramo se. Ali ona ni sa mnom ne želi surađivati, odnosno surađuje samo u onome što joj paše. Peči kolače, graditi dvorce od lego kocaka, crtati, ali ako je ispitujem boje ili učimo brojeve ona nije zainteresirana. Molim pomoć! Hvala! Dea
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>izgleda da Vi i vaša curica zaista proživljavate teško i stresno razdoblje. Svako dijete drugačije reagira na stres, a razvod i promjena tete u vrtiću neposredno nakon toga su ipak poprilično veliki stresori. Prema opisanom ponašanju i s obzirom na cijeli kontekst situacije, mislim da bi bilo najbolje da ipak porazgovarate sa stručnom službom u vrtiću, ako ju vrtić ima (dakle, neka stručna osoba poput psihologa ili defektologa, koja može promatrati dijete u prirodnom okruženju, unutar skupine) ili ako nema, da odete s djetetom kod psihologa izvan vrtića na razgovor.</para>
<para>Neki puta roditelji oklijevaju odlaziti s djecom kod psihologa, jer smatraju da situacija mora biti zaista teška te da će dijete svakako dobiti neku dijagnozu, ali psiholog je isto kao i pedijatar - njegova puno važnija uloga od dijagnostike je prevencija, odnosno zaštita djeteta od okolinskih štetnih faktora. Pedijatar štiti dijete od bakterija i bolesti, a psiholog od stresnih situacija i drugih stresora iz okoliša. Osim toga, pomoći će i Vama ako Vam netko stručan objasni cijelu situaciju te Vas na taj način umiri. Možda će biti dovoljno da Vam da samo par smjernica koje će Vama i Vašoj curici znatno olakšati cijelu situaciju. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica od 4,5 godine ne surađuje u vrtiću i pribjegava regresivnom ponašanju Tete u vrtiću su me upozorile da moje dijete ne želi surađivati s njima, da ne ide stepenicu više u svom razvoju nego da se ponaša kao manja djeca. Puže po podu, često glumi psa ili konjića. 
    Sva djeca sjednu za stol i sudjeluju u aktivnostima, dok moje dijete ostane na podu (kao da je u nekom svom svijetu, a ne u stvarnom svijetu) i onda se nakon 15 minuta digne i sjedne. Sva djeca sudjeluju u temama koje rade s tetama dok moje dijete ne sudjeluje.Kao da je u nekom svom Svijetu. Preko ljeta je bila spojena u vrtiću s jaslicama pa meni doma od tada stalno oponaša malu djecu i plaće za svaku sitnicu i neće lijepo pričati nego kroz plač traži nešto. Mislila sam da je to samo faza koja će proći ali na upozorenje odgajatelja to me uplašilo. U grupi ima 4 djece koja će ići s njom u školu, a druga djeca idu godinu dana poslije nje. Mislila sam da će je prebaciti u stariju grupu s njenim vršnjacima pa da će ta faza proći, ali nisu i ta faza traje. Odgajateljice me uvjeravaju da nema veze što je s mlađima od sebe jer da su oni intelektualno na višoj razini od nje. Njoj se nije desio klik u glavi da više nije dijete. Njen otac i ja već godinu dana nismo zajedno, nismo živjeli zajedno, ali je razlika u tome što je tata viđa jednom mjesečno tj. kada njemu paše. Ali odgajateljice su mi rekle da je ta faza počela od proljeća. Pa ta faza može biti i odlazak tete iz vrtića za koju se je jako vezala. Ta teta mi je rekla da je moja curica od Nove godine skroz drugačija, surađuje s njima, više priča, potakne na neku temu. I znala mi je reći da stalno ide za njom. Od proljeća je dobila umjesto nje drugu tetu i nju voli, ali je možda izgubila sigurnost. Kao samohrana mama trudim se oko nje, razgovaramo, igramo se. Ali ona ni sa mnom ne želi surađivati, odnosno surađuje samo u onome što joj paše. Peči kolače, graditi dvorce od lego kocaka, crtati, ali ako je ispitujem boje ili učimo brojeve ona nije zainteresirana.  Molim pomoć! Hvala! Dea

Draga mama,
izgleda da Vi i vaša curica zaista proživljavate teško i stresno razdoblje.  Svako dijete drugačije reagira na stres, a razvod i promjena tete u vrtiću neposredno nakon toga su ipak poprilično veliki stresori. Prema opisanom ponašanju i s obzirom na cijeli kontekst situacije, mislim da bi bilo najbolje da ipak porazgovarate sa stručnom službom u vrtiću, ako ju vrtić ima (dakle, neka stručna osoba poput psihologa ili defektologa, koja može promatrati dijete u prirodnom okruženju, unutar skupine) ili ako nema, da odete s djetetom kod psihologa izvan vrtića na razgovor.
Neki puta roditelji oklijevaju odlaziti s djecom kod psihologa, jer smatraju da situacija mora biti zaista teška te da će dijete svakako dobiti neku dijagnozu, ali psiholog je isto kao i pedijatar - njegova puno važnija uloga od dijagnostike je prevencija, odnosno zaštita djeteta od okolinskih štetnih faktora. Pedijatar štiti dijete od bakterija i bolesti, a psiholog od stresnih situacija i drugih stresora iz okoliša. Osim toga, pomoći će i Vama ako Vam netko stručan objasni cijelu situaciju te Vas na taj način umiri. Možda će biti dovoljno da Vam da samo par smjernica koje će Vama i Vašoj curici znatno olakšati cijelu situaciju. Sretno!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica od 4,5 godine ne surađuje u vrtiću i pribjegava regresivnom ponašanju

<para>
 Posljednjih 10 mjeseci imamo problem što on ne želi da nitko dođe kod nas i kad mi odemo bilo gdje i kod bilo koga bez obzira da li se radi o odraslom čovjeku ili djetetu dragoj mu osobi, prijatelju ili potpunom strancu ne želi izaći iz auta već mrzovoljno sjedi i viče da svi odu. Pokušali smo razgovorom ustanovit o čemu se radi jer kad ga kod kuće pitamo, uvijek rado negdje želi ići, a kad na odredište dođemo nastane problem. Međutim, nismo ništa pametniji. Kako da se postavimo kako bi problem riješili jer smo trenutno u situaciji da izbjegavamo ići bilo gdje s njim i nikoga ne zovemo kod sebe od srama na njegovo ponašanje. Mama K.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>zvuči kao da Vam zaista nije lako i da Vas najviše muči to što ne znate razlog takvom ponašanju. Djeca kroz svoje odrastanje, prolaze kroz različite faze te se moraju nositi s različitim poteškoćama koje svako doba nosi sa sobom. Predškolsko doba karakterizira rani socio-emocionalni razvoj te je glavni zadatak djece, kako bi prikladno funkcionirala u društvu i obrazovnom kolektivu, razviti emocionalnu samoregulaciju te zdravi obrazac uspostavljanja socijalnih odnosa s okolinom.</para>
<para>Problem kod tako male djece je što ona zaista rijetko kada verbaliziraju svoje probleme, zato što ne znaju kako, a mi kao odrasli im često tako pristupamo, jer gledamo stvari iz svoje perspektive - mi volimo razgovarati kada nas nešto muči.</para>
<para>Probajte obratiti malo više pažnju na djetetovu igru ili probajte odigrati kroz igru (na primjer iz uloge neke plišane životinje ili akcijskog junaka) neku situaciju iz stvarnog života i vidjeti kako će se dijete ponašati i hoćete li kroz igru saznati što ga muči. Moguće je da se dogodila nekakva promjena u trenutku kada je započelo neobično ponašanje, koje je onda potaknulo to ponašanje, promjena koju vi možda niste zamijetili ili niste smatrali važnom, a dijete ju je doživjelo možda drugačije nego Vi.</para>
<para>U slučaju da smatrate da takvo ponašanje ometa djetetovo ili Vaše svakodnevno funkcioniranje, topla preporuka je porazgovarati sa psihologom, koji će možda kroz razgovor s Vama ili kroz igru s djetetom uspjeti doći do razloga takvog ponašanja.</para>
<para>Želim Vam puno sreće u rješavanju problema!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (4) ne želi nigdje ići niti da itko dođe k nama Poštovani, majka sam djeteta od 4 godine koje redovno ide u vrtić. 
    Posljednjih 10 mjeseci imamo problem što on ne želi da nitko dođe kod nas i kad mi odemo bilo gdje i kod bilo koga bez obzira da li se radi o odraslom čovjeku ili djetetu dragoj mu osobi, prijatelju ili potpunom strancu ne želi izaći iz auta već mrzovoljno sjedi i viče da svi odu. Pokušali smo razgovorom ustanovit o čemu se radi jer kad ga kod kuće pitamo, uvijek rado negdje želi ići, a kad na odredište dođemo nastane problem. Međutim, nismo ništa pametniji. Kako da se postavimo kako bi problem riješili jer smo trenutno u situaciji da izbjegavamo ići bilo gdje s njim i nikoga ne zovemo kod sebe od srama na njegovo ponašanje. Mama K.

Draga mama,
zvuči kao da Vam zaista nije lako i da Vas najviše muči to što ne znate razlog takvom ponašanju. Djeca kroz svoje odrastanje, prolaze kroz različite faze  te se moraju nositi s različitim poteškoćama koje svako doba nosi sa sobom. Predškolsko doba karakterizira rani socio-emocionalni razvoj te je glavni zadatak djece, kako bi prikladno funkcionirala u društvu i obrazovnom kolektivu, razviti emocionalnu samoregulaciju te zdravi obrazac uspostavljanja socijalnih odnosa s okolinom.
Problem kod tako male djece je što ona zaista rijetko kada verbaliziraju svoje probleme, zato što ne znaju kako, a mi kao odrasli im često tako pristupamo, jer gledamo stvari iz svoje perspektive - mi volimo razgovarati kada nas nešto muči.
Probajte obratiti malo više pažnju na djetetovu igru ili probajte odigrati kroz igru (na primjer iz uloge neke plišane životinje ili akcijskog junaka) neku situaciju iz stvarnog života i vidjeti kako će se dijete ponašati i hoćete li kroz igru saznati što ga muči. Moguće je da se dogodila nekakva promjena u trenutku kada je započelo neobično ponašanje, koje je onda potaknulo to ponašanje, promjena koju vi možda niste zamijetili ili niste smatrali važnom, a dijete ju je doživjelo možda drugačije nego Vi.
U slučaju da smatrate da takvo ponašanje ometa djetetovo ili Vaše svakodnevno funkcioniranje, topla preporuka je porazgovarati sa psihologom, koji će možda kroz razgovor s Vama ili kroz igru s djetetom uspjeti doći do razloga takvog ponašanja.
Želim Vam puno sreće u rješavanju problema!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (4) ne želi nigdje ići niti da itko dođe k nama

<para>
 Oduvijek je bila živo i aktivno, ali i poslušno dijete, nikada nisam imala problema ni sa spavanjem, ni odlaskom iz parka, kupovinom i sl. Početkom ove godine dobili smo još jednu djevojčicu. Prema njoj se odnosi s puno ljubavi i nježnosti i jako ju voli nasmijavati. Problemi su počeli prije oko 2 mjeseca. Pokušavala sam analizirati situacije i promjene u životu ne bi li došla do stvarnog uzroka problema. Da li je to dolazak bebe ili jednostavno odrastanje, takav period. Naše se ponašanje prema njoj od dolaska bebe nije uvelike promijenilo, životni ritam nam je isti i dalje smo joj posvećeni u igri i njezinim aktivnostima jer smo si to zadali kao primaran cilj, da ju ne zapostavimo. Postala je neposlušna, odsutna kad joj se nešto kaže. Na moje "obuci se" rekla bi "Evo" ali to ne bi učinila dok ja to ne bi ponovila barem deset puta. I tako za sve. Stalno ima neke svoje ideje, moram ovo, moram ono i jedva doživi ono što joj se kaže. Prije 2 mjeseca počela se više družiti s curicom (6) iz susjedstva. Tada sam primijetila kako je od nje preuzela geste, izraze i načine ponašanja i dok sam verbalne stvari uspijela riješiti konstantnim ispravljanjem, ostalo mi ne ide za rukom. Ali načine igre ne smatram primjerenima za njihovu dob. Tako su jedno popodne skakale na trampolinu i pjevale: "Skoči se, ubi se!". Moram napomenuti da djevojčica iz susjedstva ima starijeg brata (11) koji ju čuva uglavnom cijeli dan jer su roditelji prezaposleni. U momentu sam odreagirala, i jasno joj dala do znanja da se takve stvari ne govore. Po tom pitanju i shvaća, kad ju ispravim u nekim izrazima koje je preuzela ona se ispravi i nastavi ih pravilno koristiti. Ali načine u ponašanju, prvenstveno neposluhu, nedoživljavanju roditelja i konstantnom negodovanju oko svega što kažemo, odlučimo, jedemo nikako ne mogu dovesti u red. Konstantno ponavljanje napravi ovo, ono i tako po deset puta me dovodi do ludila. Pokušala sam ograničiti njihova druženja time da sam prestala izlaziti u vlastito dvorište jer bi se curica odmah pojavila na ogradi i tražila da uđe, pa je sada počela zvoniti na vrata i tražiti da se dođe igrati kod nas u kuću. I to po 4, 5 puta na dan... Zaista ne znam kako si pomoći, probala sam s povišenim tonovima, ucjenama, ograničavanjima i ništa nije napravilo dugotrajniji učinak. Molim Vas za bilo kakav savjet jer osjećam kao da mi stvar izmiče kontroli. Hvala! Chichi
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidljivo je da ste već poprilično izmučeni cijelom situacijom i potpunosti je razumljivo da Vam je teško. Odgoj dvoje djece, od kojih je jedno beba, zahtijeva jako puno energije, vremena i truda. Čini mi se da i sami niste sigurni što bi mogao biti razlog promjene ponašanja Vaše curice - je li to rođenje mlađe sestre ili druženje sa susjedom.</para>
<para>Vjerojatno je kombinacija pomalo oboje. Djeca uvijek imaju reakciju na dolazak nove bebe u kuću, jer oni prestaju biti centar svemira svojoj mami te mama mora puno vremena i pažnje odvajati za nekog drugog, što je sasvim normalno i prirodno. To naravno ne znači da ona jednako ne uživa u društvu nove sestrice i štoviše, to zadovoljava njezine potrebe za njegovanjem.</para>
<para>Problem je što djeca u njezinoj dobi ne znaju verbalizirati svoje probleme ili ono što ih muči, a često niti sami nisu svjesni ili posve sigurni što ih uopće muči. Onda to 'izlazi' na razne načine van, bilo poput nekih fizičkih simptoma ili neprimjerenog ponašanja. U cijeloj toj, za nju možda zbunjujućoj situaciji, je našla nekoga tko joj posvećuje jako puno pažnje, a na taj način dobiva i jako puno vaše pažnje.</para>
<para>Naime, djeca u toj dobi nisu buntovna namjerno, s ciljem da povrijede roditelja, nego vide to kao jedan od mehanizama dobivanja pažnje, jer i nepoželjna pažnja u obliku kazne je opet pažnja, što je njihov cilj. Kod male djece koja se nepoželjno ponašaju ili manifestiraju bilo kakve probleme u ponašanju uvijek postoji neka sekundarna dobit - je li to pažnja, pozornost, dodatna briga i sl. ovisi od slučaja do slučaja.</para>
<para>Probajte, još više se igrati s njom i kroz igru prolaziti teme njegovanja i teme oko dolaska novog člana obitelji, koje će se sigurno prirodno pojaviti u igri. Na taj način će curica moći bolje shvatiti svoje emocije, provesti će ugodno vrijeme s vama, a i dobiti jako puno isključivo pozitivne pažnje. Glede situacija u kojoj Vaša djevojčica ne posluša odmah, primijenite metodu postavljanja granica opisanu u <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/treba-znati-odrediti-granice-u-odgoju/">ovom članku</ulink>. U slučaju da niste sigurni što biste i kako trebali raditi, uvijek se možete konzultirati sa stručnom osobom, najbolje psihologom, koji će Vas onda dodatno uputiti što i kako je najbolje napraviti.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon rođenja sestrice, kćerkica (4) je postala neposlušna i odsutna Poštovana, imam pitanje vezano za promijene u ponašanju moje četverogodišnje djevojčice. 
    Oduvijek je bila živo i aktivno, ali i poslušno dijete, nikada nisam imala problema ni sa spavanjem, ni odlaskom iz parka, kupovinom i sl. Početkom ove godine dobili smo još jednu djevojčicu. Prema njoj se odnosi s puno ljubavi i nježnosti i jako ju voli nasmijavati. Problemi su počeli prije oko 2 mjeseca. Pokušavala sam analizirati situacije i promjene u životu ne bi li došla do stvarnog uzroka problema. Da li je to dolazak bebe ili jednostavno odrastanje, takav period. Naše se ponašanje prema njoj od dolaska bebe nije uvelike promijenilo, životni ritam nam je isti i dalje smo joj posvećeni u igri i njezinim aktivnostima jer smo si to zadali kao primaran cilj, da ju ne zapostavimo. Postala je neposlušna, odsutna kad joj se nešto kaže. Na moje "obuci se" rekla bi "Evo" ali to ne bi učinila dok ja to ne bi ponovila barem deset puta. I tako za sve. Stalno ima neke svoje ideje, moram ovo, moram ono i jedva doživi ono što joj se kaže. Prije 2 mjeseca počela se više družiti s curicom (6) iz susjedstva. Tada sam primijetila kako je od nje preuzela geste, izraze i načine ponašanja i dok sam verbalne stvari uspijela riješiti konstantnim ispravljanjem, ostalo mi ne ide za rukom. Ali načine igre ne smatram primjerenima za njihovu dob. Tako su jedno popodne skakale na trampolinu i pjevale: "Skoči se, ubi se!". Moram napomenuti da djevojčica iz susjedstva ima starijeg brata (11) koji ju čuva uglavnom cijeli dan jer su roditelji prezaposleni. U momentu sam odreagirala, i jasno joj dala do znanja da se takve stvari ne govore. Po tom pitanju i shvaća, kad ju ispravim u nekim izrazima koje je preuzela ona se ispravi i nastavi ih pravilno koristiti. Ali načine u ponašanju, prvenstveno neposluhu, nedoživljavanju roditelja i konstantnom negodovanju oko svega što kažemo, odlučimo, jedemo nikako ne mogu dovesti u red. Konstantno ponavljanje napravi ovo, ono i tako po deset puta me dovodi do ludila. Pokušala sam ograničiti njihova druženja time da sam prestala izlaziti u vlastito dvorište jer bi se curica odmah pojavila na ogradi i tražila da uđe, pa je sada počela zvoniti na vrata i tražiti da se dođe igrati kod nas u kuću. I to po 4, 5 puta na dan... Zaista ne znam kako si pomoći, probala sam s povišenim tonovima, ucjenama, ograničavanjima i ništa nije napravilo dugotrajniji učinak. Molim Vas za bilo kakav savjet jer osjećam kao da mi stvar izmiče kontroli. Hvala! Chichi

Draga mama,
vidljivo je da ste već poprilično izmučeni cijelom situacijom i potpunosti je razumljivo da Vam je teško. Odgoj dvoje djece, od kojih je jedno beba, zahtijeva jako puno energije, vremena i truda. Čini mi se da i sami niste sigurni što bi mogao biti razlog promjene ponašanja Vaše curice - je li to rođenje mlađe sestre ili druženje sa susjedom.
Vjerojatno je kombinacija pomalo oboje. Djeca uvijek imaju reakciju na dolazak nove bebe u kuću, jer oni prestaju biti centar svemira svojoj mami te mama mora puno vremena i pažnje odvajati za nekog drugog, što je sasvim normalno i prirodno. To naravno ne znači da ona jednako ne uživa u društvu nove sestrice i štoviše, to zadovoljava njezine potrebe za njegovanjem.
Problem je što djeca u njezinoj dobi ne znaju verbalizirati svoje probleme ili ono što ih muči, a često niti sami nisu svjesni ili posve sigurni što ih uopće muči. Onda to 'izlazi' na razne načine van, bilo poput nekih fizičkih simptoma ili neprimjerenog ponašanja. U cijeloj toj, za nju možda zbunjujućoj situaciji, je našla nekoga tko joj posvećuje jako puno pažnje, a na taj način dobiva i jako puno vaše pažnje.
Naime, djeca u toj dobi nisu buntovna namjerno, s ciljem da povrijede roditelja, nego vide to kao jedan od mehanizama dobivanja pažnje, jer i nepoželjna pažnja u obliku kazne je opet pažnja, što je njihov cilj. Kod male djece koja se nepoželjno ponašaju ili manifestiraju bilo kakve probleme u ponašanju uvijek postoji neka sekundarna dobit - je li to pažnja, pozornost, dodatna briga i sl. ovisi od slučaja do slučaja.
Probajte, još više se igrati s njom i kroz igru prolaziti teme njegovanja i teme oko dolaska novog člana obitelji, koje će se sigurno prirodno pojaviti u igri. Na taj način će curica moći bolje shvatiti svoje emocije, provesti će ugodno vrijeme s vama, a i dobiti jako puno isključivo pozitivne pažnje. Glede situacija u kojoj Vaša djevojčica ne posluša odmah, primijenite metodu postavljanja granica opisanu u ovom članku. U slučaju da niste sigurni što biste i kako trebali raditi, uvijek se možete konzultirati sa stručnom osobom, najbolje psihologom, koji će Vas onda dodatno uputiti što i kako je najbolje napraviti.
Želim Vam puno sreće!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Nakon rođenja sestrice, kćerkica (4) je postala neposlušna i odsutna

<para>
 tete u vrtiću, trenerice na sportu (čak i kad se radi o trenerici na zamjeni koju prvi put vidi). Inače je vrlo otvorena i lako sklapa prijateljstva te vrlo često ljudima odmah nudi zagrljaj. Zanima me je li to dio razvojne faze i hoće li proći samo od sebe te kad je vrijeme da joj počnem objašnjavati da nije primjereno baš svakoga grliti u svakoj situaciji. Hvala unaprijed. Petruša
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema opisanom, čini se da imate emocionalno toplu i društvenu djevojčicu. Njezina potreba za grljenjem može biti dio razvojne faze i istraživanja novih dimenzija socijalnih odnosa, no na Vama je da procijenite u kojem trenu to počinje biti problem.</para>
<para>Neki puta nije baš sasvim jasna granica između primjerenog i neprimjerenog ponašanja, jer što ako se neko društveno poželjno i lijepo ponašanje počne prečesto događati i kako uopće definirati "prečesto".</para>
<para>Mislim da bi Vam misao vodilja trebala biti da li to ponašanje smeta drugim ljudima te da počnete reagirati kada primijetite da drugi negoduju ili kad vam se učini da je to nešto što ona 'mora' raditi..</para>
<para>U tim situacijama možete svojoj djevojčici nježno prići i reći nešto poput „Znam da ti voliš grliti druge, ali pogledaj lice/tijelo ove osobe – kada su ljudi tako napeti, onda je to znak da ih ne treba grliti. Ali ako hoćeš, ja ću ti dati jedan veliki zagrljaj“. U slučaju da u narednom periodu uočite kod svoje djevojčice da grli druge zato što misli da „mora“, zato što misli da će tako biti prihvaćena i sl., predlažem da porazgovarate s psihologom o mogućim uzrocima takvog ponašanja te detaljnije kako joj možete pomoći.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (6) ima veliku potrebu za zagrljajima i dodirom Poštovani, imam curicu od gotovo 6 godina koja ima veliku potrebu za zagrljajima i dodirom. To meni ne predstavlja nikakav problem, no primijetila sam da zagrljaje traži i od drugih ljudi - npr. 
    tete u vrtiću, trenerice na sportu (čak i kad se radi o trenerici na zamjeni koju prvi put vidi). Inače je vrlo otvorena i lako sklapa prijateljstva te vrlo često ljudima odmah nudi zagrljaj. Zanima me je li to dio razvojne faze i hoće li proći samo od sebe te kad je vrijeme da joj počnem objašnjavati da nije primjereno baš svakoga grliti u svakoj situaciji. Hvala unaprijed. Petruša

Draga mama,
prema opisanom, čini se da imate emocionalno toplu i društvenu djevojčicu. Njezina potreba za grljenjem može biti dio razvojne faze i istraživanja novih dimenzija socijalnih odnosa, no na Vama je da procijenite u kojem trenu to počinje biti problem.
Neki puta nije baš sasvim jasna granica između primjerenog i neprimjerenog ponašanja, jer što ako se neko društveno poželjno i lijepo ponašanje počne prečesto događati i kako uopće definirati "prečesto".
Mislim da bi Vam misao vodilja trebala biti da li to ponašanje smeta drugim ljudima te da počnete reagirati kada primijetite da drugi negoduju ili kad vam se učini da je to nešto što ona 'mora' raditi..
U tim situacijama možete svojoj djevojčici nježno prići i reći nešto poput „Znam da ti voliš grliti druge, ali pogledaj lice/tijelo ove osobe – kada su ljudi tako napeti, onda je to znak da ih ne treba grliti. Ali ako hoćeš, ja ću ti dati jedan veliki zagrljaj“.  U slučaju da u narednom periodu uočite kod svoje djevojčice da grli druge zato što misli da „mora“, zato što misli da će tako biti prihvaćena i sl., predlažem da porazgovarate s psihologom o mogućim uzrocima takvog ponašanja te detaljnije kako joj možete pomoći.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (6) ima veliku potrebu za zagrljajima i dodirom

<para>
 Kaže da se ne odaziva kad ga zove, tek kad povisi stroži ton onda ju pogleda. Znam da je u pravu, jer zna tako reagirati i kod kuće i s bližom rodbinom, ali nije uvijek tako. Predoložila mi je da se posavjetujem sa stručnom osobom. Zanima me Vaše mišljenje. U čemu je problem? Lijep pozdrav. Daisy
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>odlično je što niste imali poteškoća s adaptacijom i da ste imali dobar početak u vrtiću. Tete u vrtiću imaju puno iskustva i velik broj različite djece, tako da možda lakše uočavaju neka neobična ponašanja djeteta, nego sam roditelj. Teško je reći ovako što bi moglo biti u pitanju i ne mora zaista ništa biti ozbiljno ili problematično, no ako je teta u vrtiću savjetovala razgovor sa stručnom osobom, onda je moja preporuka da to i napravite, čisto da otklonite bilo kakve sumnje na mogući problem.</para>
<para>Pritom se nemojte unaprijed zabrinjavati, možda je upravo to jedna od reakcija na adaptaciju. Ipak, uvijek je dobro provjeriti i potvrditi da je sve u redu, a prava osoba za to je netko iz stručnog tima vrtića, po mogućnosti psiholog, ako postoji.</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić (3) ignorira tete u vrtiću Poštovani, imam sina od 2 godine i 10 mjeseci. Krenuo je u vrtić prije 2 tjedna i sve je odlično prošlo. No teta se u vrtiću žali na to da ju ne doživljava ni 1%, da je u svom svijetu. 
    Kaže da se ne odaziva kad ga zove, tek kad povisi stroži ton onda ju pogleda. Znam da je u pravu, jer zna tako reagirati i kod kuće i s bližom rodbinom, ali nije uvijek tako. Predoložila mi je da se posavjetujem sa stručnom osobom. Zanima me Vaše mišljenje. U čemu je problem? Lijep pozdrav. Daisy

Draga mama,
odlično je što niste imali poteškoća s adaptacijom i da ste imali dobar početak u vrtiću. Tete u vrtiću imaju puno iskustva i velik broj različite djece, tako da možda lakše uočavaju neka neobična ponašanja djeteta, nego sam roditelj. Teško je reći ovako što bi moglo biti u pitanju i ne mora zaista ništa biti ozbiljno ili problematično, no ako je teta u vrtiću savjetovala razgovor sa stručnom osobom, onda je moja preporuka da to i napravite, čisto da otklonite bilo kakve sumnje na mogući problem.
Pritom se nemojte unaprijed zabrinjavati, možda je upravo to jedna od reakcija na adaptaciju. Ipak, uvijek je dobro provjeriti i potvrditi da je sve u redu, a prava osoba za to je netko iz stručnog tima vrtića, po mogućnosti psiholog, ako postoji.

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić (3) ignorira tete u vrtiću

<para>
 Od 2 mjeseca starosti je počela spavati cijelu noć u komadu i od tada se ne budi po noći osim ako nije prehlađena ili nešto slično. No, neku noć mi se probudila i počela plakati, kako je bila prehlađena mislila sam da ju nosić muči. Kada sam stala nad krevetić da ju umirim ona je i dalje plakala ali oči su joj bile zatvorene, znači da je spavala i očito nešto ružno sanjala i ja sam ju uzela u naručje s namjerom da ju umirim, mislila sam, kada osjeti mene da će se umiriti. No tu počinje drama. Ona u mom naručju pojačava plač i vidim da je budna, odjednom počinje vrištiti i staje, ne diše, mokra je sva, ja u panici, ona bez zraka, počinje mi se u rukama trzati snažno, počinje plaviti i ja ju okrećem, ne znam kako da reagiram i tu ona dolazi do daha ali i dalje plače, tu ju ja uspijem umirit i ona nakon nekog vremena zaspi meni na rukama. Ujutro dijete kao novo, kao da se ništa nije dogodilo. I prije mi se znala tako zaplakati kada bi se udarila ali ne ovako, nikada.. Osjećala sam se tako bespomoćno. Čitala sam da je možda riječ o afektivnoj respiratorskoj krizi ali mene zanima zašto se to dogodilo u snu? I sinoć se budila i plakala ali ju nisam dizala iz kreveta, nego sam ju mazila i dala joj igračku i umirila se. Da li sam spriječila još jednu moguću krizu ili? Zašto se to događa? O čemu je riječ? Jako sam zabrinuta, prvo mi je dijete. Oprostite na ovako dugačkom mailu i molim vas da mi pomognete. Hvala. Mama K.
</para>
<para>Moguće je da se radilo o afektivnoj respiratornoj krizi kako ste i naveli, a neka djeca su tome sklona.</para>
<para>Vjerojatno ju je buđenje iza sna uznemirlo, a dizanje koje ste vi učinili, u najboljoj namjeri, uvelo u tu krizu. Dobro ste učinili što ju više ne dižete iz krevetića noću, kada se uznemiri, već ju umirujute u položaju u kojem već je. Dobro je da ste smireni i da ne paničarite, jer to djeca osjete i to može uzrokovati nove afektivne krize. Tipično je da ih djeca ponavaljaju kod istog roditelja koji pokaže neku, ma i malu nesigurnost.</para>
<para>Ukoliko bi bilo više takvih događaja, javite se liječniku.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba plače u snu, a kad se probudi ostaje bez zraka uz trzaje tijela Dobar dan. Imam dijete od 9 mjeseci. Riječ je o djevojčici potpuno zdravoj i veseloj i mogu reći da je dobra. 
    Od 2 mjeseca starosti je počela spavati cijelu noć u komadu i od tada se ne budi po noći osim ako nije prehlađena ili nešto slično. No, neku noć mi se probudila i počela plakati, kako je bila prehlađena mislila sam da ju nosić muči. Kada sam stala nad krevetić da ju umirim ona je i dalje plakala ali oči su joj bile zatvorene, znači da je spavala i očito nešto ružno sanjala i ja sam ju uzela u naručje s namjerom da ju umirim, mislila sam, kada osjeti mene da će se umiriti. No tu počinje drama. Ona u mom naručju pojačava plač i vidim da je budna, odjednom počinje vrištiti i staje, ne diše, mokra je sva, ja u panici, ona bez zraka, počinje mi se u rukama trzati snažno, počinje plaviti i ja ju okrećem, ne znam kako da reagiram i tu ona dolazi do daha ali i dalje plače, tu ju ja uspijem umirit i ona nakon nekog vremena zaspi meni na rukama. Ujutro dijete kao novo, kao da se ništa nije dogodilo. I prije mi se znala tako zaplakati kada bi se udarila ali ne ovako, nikada.. Osjećala sam se tako bespomoćno. Čitala sam da je možda riječ o afektivnoj respiratorskoj krizi ali mene zanima zašto se to dogodilo u snu? I sinoć se budila i plakala ali ju nisam dizala iz kreveta, nego sam ju mazila i dala joj igračku i umirila se. Da li sam spriječila još jednu moguću krizu ili? Zašto se to događa? O čemu je riječ? Jako sam zabrinuta, prvo mi je dijete. Oprostite na ovako dugačkom mailu i molim vas da mi pomognete. Hvala. Mama K.

Moguće je da se radilo o afektivnoj respiratornoj krizi kako ste i naveli, a neka djeca su tome sklona.
Vjerojatno ju je buđenje iza sna uznemirlo, a dizanje koje ste vi učinili, u najboljoj namjeri, uvelo u tu krizu. Dobro ste učinili što ju više ne dižete iz krevetića noću, kada se uznemiri, već ju umirujute u položaju u kojem već je. Dobro je da ste smireni i da ne paničarite, jer to djeca osjete i to može uzrokovati nove afektivne krize. Tipično je da ih djeca ponavaljaju kod istog roditelja koji pokaže neku, ma i malu nesigurnost.
Ukoliko bi bilo više takvih događaja, javite se liječniku.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba plače u snu, a kad se probudi ostaje bez zraka uz trzaje tijela

<para>
 Kristina
</para>
<para>Poštovana, ako je biokemijski nalaz urina uredan i dijete nema nikakvih simptoma vezanih za bolest mokraćnog sustava, a inače se ne liječi od neke ozbiljnije anomalije mokraćnog sustava, to se ne liječi.</para>
<para>Preporučujm da ponovite urinokulturu nakon pravilne toalete spolovila, a ako nalaz nije uredan prvo treba istražiti zašto tj. da li je greška kod samog uzimanja, te vam preporučam da se javite svom pedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Klinsiella bakterija kod 3-godišnjaka Poštovanje! Dijete je staro 3 godine. Ima Klinsiella bakteriju 10na3. Da li to trebamo liječiti ili što da napravimo? 
    Kristina

Poštovana, ako je biokemijski nalaz urina uredan i dijete nema nikakvih simptoma vezanih za bolest mokraćnog sustava, a inače se ne liječi od neke ozbiljnije anomalije mokraćnog sustava, to se ne liječi.
Preporučujm da ponovite urinokulturu nakon pravilne toalete spolovila, a ako nalaz nije uredan prvo treba istražiti zašto tj. da li je greška kod samog uzimanja, te vam preporučam da se javite svom pedijatru.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Klinsiella bakterija kod 3-godišnjaka

<para>
 Nakon 7 dana je opet dobila temperaturu koja ne prelazi 38,4. Šmrca još i kašljuca. Mene brine ta varijacija temperature. Prvo ima, pa sedam dana nema, pa opet ima. Danas je 3. dan. Molim za mišljenje? Hvala. Sanela
</para>
<para>Poštovani, postoje dvije mogućnosti. Prva je da se kod vaše djevojčice radi o dva odvojena respiratorna infekta uz temperaturu, te će i ova druga temperatura sada najvjerojatnije, ako se radi o virusnom infektu proći.</para>
<para>Druga je mogućnost, a ta dolazi u obzir ako je šmrcanje i kašaljanje cijelo vrijeme trajalo, da se radi o komplikaciji, tj bakterijskoj superinfekciji početnog virusnog infekta. Svakako je potreban pregled liječnika kao i laboratorijski nalazi.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Zašto tjelesna temperatura tako varira tijekom liječenja prehlade? Poštovana, molim za Vaše mišljenje. Curica od 6 godina je krenula u školu. Ubrzo se prehladila, nos, kašalj i temperatura. Nakon 3 dana je temperatura pala. 
    Nakon 7 dana je opet dobila temperaturu koja ne prelazi 38,4. Šmrca još i kašljuca. Mene brine ta varijacija temperature. Prvo ima, pa sedam dana nema, pa opet ima. Danas je 3. dan. Molim za mišljenje? Hvala. Sanela

Poštovani, postoje dvije mogućnosti. Prva je da se kod vaše djevojčice radi o dva odvojena respiratorna infekta uz temperaturu, te će i ova druga temperatura sada najvjerojatnije, ako se radi o virusnom infektu proći.
Druga je mogućnost, a ta dolazi u obzir ako je šmrcanje i kašaljanje cijelo vrijeme trajalo, da se radi o komplikaciji, tj bakterijskoj superinfekciji početnog virusnog infekta. Svakako je potreban pregled liječnika kao i laboratorijski nalazi.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Zašto tjelesna temperatura tako varira tijekom liječenja prehlade?

<para/>
<para>Draga mama,</para>
<para>Nisam sigurna u kojoj mjeri ta „zaluđnost higijenom“ Vašeg sina narušava njegovo svakodnevno funkcioniranje, no prema mojoj procjeni radi se o nečemu gdje je nužna uključenost stručnjaka.</para>
<para>Prema opisu ponašanja Vašeg sina moglo bi se zaključiti kako se radi o razvoju opsesivno kompulzivnog poremećaja koji je relativno učestao kod djece školske dobi. Temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli (intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u svijest stalno se ponavljajući) i/ ili kompulzivne radnje (stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju – u koje svakako možemo ubrojiti i stalno pranje ruku). Prema nekim teorijama, kompulzivne radnje se javljaju kao pokušaj reduciranja anksioznosti (npr. osoba brine da će netko provaliti u kuću te zbog toga stalno provjerava jesu li vrata zaključana) ili kao odgovor na određeni impuls (npr. nakon korištenja WC-a osoba osjeća snažan poriv da pere ruke sat vremena), ili da bi se osoba osjećala ugodnije (npr. osoba mora upaliti i ugasiti noćnu lampu točno deset puta da bi mogla otići spavati) itd.</para>
<para>Iako nije točno poznat uzrok ovog poremećaja, neke teorije pretpostavljaju da se poremećaj u djetinjstvu može pojaviti u raznim po dijete stresnim životnim situacijama, ali i u situacijama koje nisu naočigled tako stresne ali u djetetu izazivaju osjećaje uznemirenosti i tjeskobe (npr. promjene u obiteljskoj dinamici, svađe između roditelja, itd). Stoga bi bilo dobro da razmislite je li se prije ove „zaluđenosti higijenom“ dogodilo nešto što je moglo utjecati na Vašeg sina i na njegove pokušaje da kroz ove radnje zadrži kontrolu u svom životu. Svakako bi Vam savjetovala da razgovarate sa sinom i da na ležeran, neispitivački način pokušate saznati postoji li nešto što ga muči. Samo saznanje o tome, razgovor i podrška mogu biti od velike pomoći Vašem sinu – što će posljedično utjecati i na njegovo ponašanje.</para>
<para>Sve tegobe koje ima Vaš sin rješive su uz stručnu pomoć: stoga se s punim povjerenjem obratite stručnjaku koji će Vama i Vašem djetetu pomoći da zajedno prevladate sve poteškoće.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin (12) opsesivno se zamara higijenom Molim vas pomoć. Imam dječaka od 12 godina koji je zaluđen higijenom. Stalno pere ruke, ništa ne dira, uvijek traži da se pere pod itd. Dođe mi već da poludim. Molim savjet ili pomoć. 
Draga mama,
Nisam sigurna u kojoj mjeri ta „zaluđnost higijenom“ Vašeg sina narušava njegovo svakodnevno funkcioniranje, no prema mojoj procjeni radi se o nečemu gdje je nužna uključenost stručnjaka.
Prema opisu ponašanja Vašeg sina moglo bi se zaključiti kako se radi o razvoju opsesivno kompulzivnog poremećaja koji je relativno učestao kod djece školske dobi. Temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli (intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u svijest stalno se ponavljajući) i/ ili kompulzivne radnje (stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju – u koje svakako možemo ubrojiti i stalno pranje ruku). Prema nekim teorijama, kompulzivne radnje se javljaju kao pokušaj reduciranja anksioznosti (npr. osoba brine da će netko provaliti u kuću te zbog toga stalno provjerava jesu li vrata zaključana) ili kao odgovor na određeni impuls (npr. nakon korištenja WC-a osoba osjeća snažan poriv da pere ruke sat vremena), ili da bi se osoba osjećala ugodnije (npr. osoba mora upaliti i ugasiti noćnu lampu točno deset puta da bi mogla otići spavati) itd.
Iako nije točno poznat uzrok ovog poremećaja, neke teorije pretpostavljaju da se poremećaj u djetinjstvu može pojaviti u raznim po dijete stresnim životnim situacijama, ali i u situacijama koje nisu naočigled tako stresne ali u djetetu izazivaju osjećaje uznemirenosti i tjeskobe (npr. promjene u obiteljskoj dinamici, svađe između roditelja, itd). Stoga bi bilo dobro da razmislite je li se prije ove „zaluđenosti higijenom“ dogodilo nešto što je moglo utjecati na Vašeg sina i na njegove pokušaje da kroz ove radnje zadrži kontrolu u svom životu. Svakako bi Vam savjetovala da razgovarate sa sinom i da na ležeran, neispitivački način pokušate saznati postoji li nešto što ga muči. Samo saznanje o tome, razgovor i podrška mogu biti od velike pomoći Vašem sinu – što će posljedično utjecati i na njegovo ponašanje.
Sve tegobe koje ima Vaš sin rješive su uz stručnu pomoć: stoga se s punim povjerenjem obratite stručnjaku koji će Vama i Vašem djetetu pomoći da zajedno prevladate sve poteškoće.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Moj sin (12) opsesivno se zamara higijenom

<para>
 Zanima me sljedeće - ona je inače jako znatiželjna i živahna djevojčica i čim je došla u vrtić odmah je živahno istraživala prostor. Za mamom uopće nije plakala, niti je pitala gdje joj je mama. Odgajateljice su mi rekle da je živa i da ne poštuje pravila vrtića (npr. sjedenje za vrijeme ručka). Mene zanima da li je to normalna reakcija ili se moram zabrinuti i naravno, kako ja mogu utjecati da poštuje pravila ponašanja. Hvala na odgovoru. MK
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kao što ste naveli adaptacija Vaše djevojčice na vrtić još uvijek traje. Prema ovome što ste opisali – da je na početku živahno istraživala prostor i da teško prihvaća sjedenje za stolom tijekom ručka, zapravo se vidi dimenzija njezina temperamenta – razina aktivnosti koja je kod nje viša te se stoga tako i ponaša. To samo znači da je njoj teže usvojiti pravila koja zahtjevaju smanjenu fizičku aktivnost u odnosu na neko drugo dijete koje nema potrebu biti toliko aktivno.</para>
<para>Također, neka djeca su u prvim danima vrtića jako zainteresirana za istraživanje igračaka, prostora i ostalih novih podražaja u vrtiću pa ni nisu toliko fokusirana na to da se odvajaju od mame. Nekada se onda dogodi da imaju odgođenu reakciju na vrtić odnosno da tek kasnije shvate što to znači i počnu negodovati zbog toga.</para>
<para>U svakom slučaju, prema ovome što ste naveli čini se da nemate razloga za zabrinutost. Vezano uz to kako joj pomoći da lakše poštuje pravila ponašanju u vrtiću, odgovor je da ju Vi možete u drugim situacijama učiti kako da se ragulira kada bi npr. htjela biti aktivna, a trebala bi sjediti i sl. Odnosno kako da na neki drugi, primjereni način, zadovolji potrebu koju ima.
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, </emphasis>
 <emphasis>praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako mogu pomoći svojoj djevojčici da poštuje pravila ponašanja u vrtiću? Poštovana Tatjana, molim vas za pomoć. Moja trogodišnja kći krenula je u vrtić. Sveukupno smo pet dana u vrtiću. Adaptacija dakle još traje. 
    Zanima me sljedeće - ona je inače jako znatiželjna i živahna djevojčica i čim je došla u vrtić odmah je živahno istraživala prostor. Za mamom uopće nije plakala, niti je pitala gdje joj je mama. Odgajateljice su mi rekle da je živa i da ne poštuje pravila vrtića (npr. sjedenje za vrijeme ručka). Mene zanima da li je to normalna reakcija ili se moram zabrinuti i naravno, kako ja mogu utjecati da poštuje pravila ponašanja. Hvala na odgovoru. MK

Draga mama,
kao što ste naveli adaptacija Vaše djevojčice na vrtić još uvijek traje. Prema ovome što ste opisali – da je na početku živahno istraživala prostor i da teško prihvaća sjedenje za stolom tijekom ručka, zapravo se vidi dimenzija njezina temperamenta – razina aktivnosti koja je kod nje viša te se stoga tako i ponaša. To samo znači da je njoj teže usvojiti pravila koja zahtjevaju smanjenu fizičku aktivnost u odnosu na neko drugo dijete koje nema potrebu biti toliko aktivno.
Također, neka djeca su u prvim danima vrtića jako zainteresirana za istraživanje igračaka, prostora i ostalih novih podražaja u vrtiću pa ni nisu toliko fokusirana na to da se odvajaju od mame. Nekada se onda dogodi da imaju odgođenu reakciju na vrtić odnosno da tek kasnije shvate što to znači i počnu negodovati zbog toga.
U svakom slučaju, prema ovome što ste naveli čini se da nemate razloga za zabrinutost. Vezano uz to kako joj pomoći da lakše poštuje pravila ponašanju u vrtiću, odgovor je da ju Vi možete u drugim situacijama učiti kako da se ragulira kada bi npr. htjela biti aktivna, a trebala bi sjediti i sl. Odnosno kako da na neki drugi, primjereni način, zadovolji potrebu koju ima.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, 
   praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 