razred jer je običaj njene škole da se u tom razredu djeca razmještaju i međusobno miješaju po razredima. Saznali smo da u njezin razred od ove godine ne ide ni jedna njezina najbolja prijateljica s kojima se družila 4 godine što je ona doživjela kao ogroman šok. Plače već dva dana svako malo kad se sjeti. Na pitanje pedagoginji da li je moguće da je prebace barem s jednom prijateljicom rečeno je da nije moguće. Mene zanima je li to pravilan način rada s djecom i da li je pedagoški da dijete koje je tako emotivno sad već i u pubertetu doživi takav šok? Ne znam što napraviti da li tražiti pregled psihologa jer poznavajući svoje dijete ovo tugovanje moglo bi potrajati, a strah me posljedica. Što mi Vi savjetujete? Unaprijed hvala!
Draga mama,
vjerujem da je Vašoj djevojčici – koja je evidentno po prirodi emotivnija – u ovakvoj situaciji prilično teško. Osim što se prelaskom u 5. razred odvaja od učiteljice, dobiva nove obaveze i profesore, odvojena je i od prijateljica s kojima se družila duži period. Za nju je ovo velika promjena s kojom se teško nosi.
Je li preporučljivo ili ne razdvajati djecu već u 5. razredu – mišljenja su podijeljena. Budući da se sa sličnom promjenom djeca suočavaju po završetku osnovne škole, mnogi će smatrati da je ovo dobra prilika da se uče prilagodbi na nove situacije. S druge strane, što su djeca starija imaju bolje mehanizme suočavanja sa stresom pa bi u tom slučaju za njih ipak možda bilo bolje da se s takvim promjenama prvi put susretnu tek u dobi od 14 godina.
Budući da Vam je pedagoginja već rekla da nije moguće da Vašu kćer prebace u razred s jednom od prijateljica, smatram da bi bilo dobro da se sada koncentrirate na njezino suočavanje i nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi.
Ono što joj svakako može pomoći jest Vaš stav prema ovoj situaciji. Naime, ukoliko joj kažete da razumijete kako se osjeća i da je normalno da je tužna što nije u istom razredu s prijateljicama,Vaša kćer će dobiti potvrdu da su njezini osjećaji priznati i prihvaćeni, odnosno da ih nitko ne omalovažava. Ali isto tako joj možete reći da rješenja uvijek ima. Možda rješenje koje bi se njoj najviše svidjelo (prelazak u drugi razred) trenutno nije moguće – no to ne znači da je to i jedino rješenje s kojim bi bila zadovoljna. S prijateljicama se uvijek može družiti nakon škole, pod odmorom i slično, a ovo joj je ujedno i prilika da upozna još dobrih djevojčica i proširi krug prijateljstva. U njezinom razredu sigurno ima još djece koja su jednako tako tužna i usamljena – zašto ne usmjeriti pažnju i na njih? Budite strpljivi, pružite joj podršku i pomognite joj da sama nađe rješenje kojim će biti zadovoljna.
Ona sada prolazi na proces žalovanja i potrebno joj je vrijeme da se adaptira na novu situaciju. Period adaptacije može trajati duže vrijeme - sve što sam navela, sigurna sam da će joj pomoći u tom periodu. Ponekad je potrebna i podrška stručne osobe, pa ukoliko primijetite da ne dolazi do nikakvih pomaka, svakako se obratite stručnjaku.
Vama i Vašoj djevojčici želim puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener