Postroll

Preroll

<para>
 Krenuo je u 5. razred u drugu sredinu, sve novo, drugačije. I sad počinju veliki problemi. Ne želi učiti, niti pisati zadaće, u školi je nemiran, ometa nastavu, počeo je lagati. Kad ga pitam zašto je tako, njegov odgovor je uvijek: ne znam. Ne znam što učiniti. Da li mu je potrebna stručna pomoć? Hvala
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>teško je na temelju nekoliko rečenica procijeniti je li Vašem sinu potrebna stručna pomoć i dati jednoznačan odgovor. Stoga smatram da bi bilo najbolje da do odgovora pokušate doći sami kroz moj odgovor na Vaše pitanje.</para>
<para>Prije svega smatram da bi bilo dobro da provjerite sa sinom postoji li negdje dublji uzrok ovog problema: kakvo mu je novo društvo u razredu, kako se uklopio u novu sredinu, kako su ga profesori prihvatili, ima li poteškoća u razumijevanju gradiva... Osim iz razgovora sa sinom, puno informacija možete dobiti i od stručnih djelatnika škole koju Vaš sin pohađa. Ovisno o uzroku problema i način njegova rješavanja će biti drugačiji. Ukoliko se osjeća neprihvaćeno u novom društvu, bilo bi dobro da krene na izvanškolsku aktivnost koja ga zanima i na kojoj bi mogao steći nove prijatelje; ukoliko ima problema s razumijevanjem gradiva, možda postoji netko u okolini tko bi mu ga mogao objasniti, itd.</para>
<para>Nadalje, ukoliko dublji uzrok ne postoji već se radi isključivo o nezainteresiranosti i nemotiviranosti za školu, kao majka mu možete pomoći pri motivaciji.</para>
<para>Mnogi roditelji iz očaja mogu početi pribjegavati materijalnim nagradama, no pokazalo se da dugoročno ovaj način motiviranja ne dovodi do rezultata, niti do osjećaja zadovoljstva i postignuća kod djeteta. Ukoliko dijete uči iz vlastitog interesa, njegovo učenje će biti smislenije, bolje će zadržavati naučeno, postizat će bolje rezultate nego u slučaju kada je motiviran vanjskim faktorima poput materijalnih nagrada. Imajući to na umu, pohvalite njegov trud, prepišite mu zasluge za svaku dobru ocjenu (primjerice, naglasite mu da je dobio dobru ocjenu iz ispita ili zadaće zato jer je učio i trudio se, a ne zato jer je ispit bio lagan).</para>
<para>Nadalje, jedna od korisnih metoda motiviranja je ona „mrkva/bič“, tj. nagrada ili kazna. Neka djeca bolje reagiraju na nagrađivanje, neka na kažnjavanje. Promatrajte svog sina i brzo ćete primjetiti koja je metoda za njega primjerenija. Ukoliko je nagrađivanje ono što ga motivira, pozitivno će reagirati na nagradu koju ćete mu obećati. Nagrada može biti odlazak u kino, nogometnu utakmicu, ovisno o njegovim sklonostima i željama.</para>
<para>Ukoliko pak više reagira na kaznu, nagrada mu neće ništa predstavljati, ali će se jako truditi da izbjegne kaznu. Prije kazne mu svakako izrecite opomenu. Primjerice; „Ako ne ispraviš jedinicu iz matematike ili ne naučiš određeno gradivo do petka, ne smiješ biti na facebooku tjedan dana“. Kod izricanja roka (do kada treba nešto naučiti ili ispraviti) bilo bi dobro da razgovarate s njim što on misli koliko mu vremena za to treba. U tom slučaju argument za neizvršavanje obaveze mu neće moći biti nedostatak vremena.</para>
<para>U svakom slučaju – i izvršavanja i neizvršavanja obaveza – pridržavajte se dogovora i budite dosljedni. Dosljednost je jako bitna jer ćete mu na taj način pokazati da mislite ozbiljno. Ako popustite i dopustite mu zabranjeno prije roka, on će iz te situacije naučiti (s pravom); „Ako budem dovoljno uporan, mama će popustiti, dakle ne trebam se držati dogovora, jer će sve ionako biti po mom“. S druge strane, ako ne dobije obećanu nagradu za izvršavanje obaveze, to može biti prilično demotivirajuće za njega.</para>
<para>Također, važno je da roditelj ima na umu da dijete ide u školu zbog sebe i da se taj stav osjeća u razgovorima koje vodi s djetetom. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji djetetu ne smanjuje volju za učenjem već djeluje motivirajuće. Ukoliko je Vaš stav o školi kao o zabavnom mjestu na kojem se uče zanimljive i korisne stvari, svakako će se i na njega isto odraziti na način da školu ne doživljava kao teret i obavezu. Djeca većinom ne vole učiti stvari koje im se čine besmislene ili nepotrebne. U tom slučaju treba im pomoći da nađu korisnost onoga što uče, da povežu s već naučenim gradivom i svakodnevnim iskustvom. Učenje ne smije biti ograničeno samo na školu ili zadaću, već proces koji traje cijeli život. Dosadne podjele na otrovne i neotrovne insekte, s pripadajućim razlikama, postaju životne kad treba reći je li buba uhvaćena u polju opasna ili ne. Svijet oko nas je pun prilika za učenje, a ako ih koristimo zajedno sa svojom djecom te potičemo djecu da u tome budu aktivni, njihova znatiželja i zaključivanje postat će prisutni u svakom segmentu.</para>
<para>Vodite računa i o tome je li vaše dijete auditivac, vizualac ili kinestetičar; naime, roditelji mogu inzistirati da primjerice dijete mora učiti čitajući naglas, no ako je vaše dijete vizualac i bitno mu je da pri učenju koristi slike, dijagrame i potcrtava bitno, učenje čitajući naglas za njege će biti mučenje (i pri tome ne bude dobro zapamtio ono što je učio). Svatko od nas ima svoj stil učenja i ono što možda odgovara vama, ne znači da će koristiti i vašem djetetu. Ako je vaše dijete kinestetičar, pustite ga da hoda dok uči, nemojte inzistirati da mora sjediti za stolom.</para>
<para>Između ostalog, dijete mora znati što se od njega očekuje u pogledu školskih obveza. Uvažavajući osobnost djeteta i njegove sposobnosti, ta očekivanja bi trebala biti dovoljno visoka ali realna s obzirom na njegove mogućnosti. Očekivanja da mora imati sve odlične ocjene i nezadovoljstvo vrlo dobrim uspjehom možda su previsoka i previše opterećuju dijete – što potom utječe i na njegovu motivaciju („ionako neće biti dovoljno dobro pa zašto bi se uopće trudio“).</para>
<para>Kod motivacije pri učenju vrlo su važni i određeni „tehnički“ detalji: ima li dijete adekvatan prostor za učenje gdje će mu biti osigurani mir i tišina kako ne bi gubilo koncentraciju na razne stvari (npr. tv, blizina ukućana koji razgovaraju i slično). Stvaranje navike učenja uvelike ovisi i o tome ima li ustaljeno vrijeme učenja u svom prostoru (primjerice nakon škole). Naime, djetetu treba pomoći da ustali svoje vrijeme za učenje, da usvoji ritam rada s više kratkih pauza te da se nagrađuje nakon obavljenog posla – izlaskom van s prijeteljima, igranjem video igrica ili nečim što ga veseli.</para>
<para>Vama i Vašem sinu želim puno sreće!</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sin (11) promijenio je školu i postao vrlo problematičan Poštovani, imam sina od 11 godina, uvijek je bio živahan, ali pristojan. Živimo na selu i oduvijek ga zanima sve osim škole i obaveza vezanih za školu. U selu je mala područna škola. 
    Krenuo je u 5. razred u drugu sredinu, sve novo, drugačije. I sad počinju veliki problemi. Ne želi učiti, niti pisati zadaće, u školi je nemiran, ometa nastavu, počeo je lagati. Kad ga pitam zašto je tako, njegov odgovor je uvijek: ne znam. Ne znam što učiniti. Da li mu je potrebna stručna pomoć? Hvala

Draga mama,
teško je na temelju nekoliko rečenica procijeniti je li Vašem sinu potrebna stručna pomoć i dati jednoznačan odgovor. Stoga smatram da bi bilo najbolje da do odgovora pokušate doći sami kroz moj odgovor na Vaše pitanje.
Prije svega smatram da bi bilo dobro da provjerite sa sinom postoji li negdje dublji uzrok ovog problema: kakvo mu je novo društvo u razredu, kako se uklopio u novu sredinu, kako su ga profesori prihvatili, ima li poteškoća u razumijevanju gradiva... Osim iz razgovora sa sinom, puno informacija možete dobiti i od stručnih djelatnika škole koju Vaš sin pohađa. Ovisno o uzroku problema i način njegova rješavanja će biti drugačiji. Ukoliko se osjeća neprihvaćeno u novom društvu, bilo bi dobro da krene na izvanškolsku aktivnost koja ga zanima i na kojoj bi mogao steći nove prijatelje; ukoliko ima problema s razumijevanjem gradiva, možda postoji netko u okolini tko bi mu ga mogao objasniti, itd.
Nadalje, ukoliko dublji uzrok ne postoji već se radi isključivo o nezainteresiranosti i nemotiviranosti za školu, kao majka mu možete pomoći pri motivaciji.
Mnogi roditelji iz očaja mogu početi pribjegavati materijalnim nagradama, no pokazalo se da dugoročno ovaj način motiviranja ne dovodi do rezultata, niti do osjećaja zadovoljstva i postignuća kod djeteta. Ukoliko dijete uči iz vlastitog interesa, njegovo učenje će biti smislenije, bolje će zadržavati naučeno, postizat će bolje rezultate nego u slučaju kada je motiviran vanjskim faktorima poput materijalnih nagrada. Imajući to na umu, pohvalite njegov trud, prepišite mu zasluge za svaku dobru ocjenu (primjerice, naglasite mu da je dobio dobru ocjenu iz ispita ili zadaće zato jer je učio i trudio se, a ne zato jer je ispit bio lagan).
Nadalje, jedna od korisnih metoda motiviranja je ona „mrkva/bič“, tj. nagrada ili kazna. Neka djeca bolje reagiraju na nagrađivanje, neka na kažnjavanje. Promatrajte svog sina i brzo ćete primjetiti koja je metoda za njega primjerenija. Ukoliko je nagrađivanje ono što ga motivira, pozitivno će reagirati na nagradu koju ćete mu obećati. Nagrada može biti odlazak u kino, nogometnu utakmicu, ovisno o njegovim sklonostima i željama.
Ukoliko pak više reagira na kaznu, nagrada mu neće ništa predstavljati, ali će se jako truditi da izbjegne kaznu. Prije kazne mu svakako izrecite opomenu. Primjerice; „Ako ne ispraviš jedinicu iz matematike ili ne naučiš određeno gradivo do petka, ne smiješ biti na facebooku tjedan dana“. Kod izricanja roka (do kada treba nešto naučiti ili ispraviti) bilo bi dobro da razgovarate s njim što on misli koliko mu vremena za to treba. U tom slučaju argument za neizvršavanje obaveze mu neće moći biti nedostatak vremena.
U svakom slučaju – i izvršavanja i neizvršavanja obaveza – pridržavajte se dogovora i budite dosljedni. Dosljednost je jako bitna jer ćete mu na taj način pokazati da mislite ozbiljno. Ako popustite i dopustite mu zabranjeno prije roka, on će iz te situacije naučiti (s pravom); „Ako budem dovoljno uporan, mama će popustiti, dakle ne trebam se držati dogovora, jer će sve ionako biti po mom“. S druge strane, ako ne dobije obećanu nagradu za izvršavanje obaveze, to može biti prilično demotivirajuće za njega.
Također, važno je da roditelj ima na umu da dijete ide u školu zbog sebe i da se taj stav osjeća u razgovorima koje vodi s djetetom. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji djetetu ne smanjuje volju za učenjem već djeluje motivirajuće. Ukoliko je Vaš stav o školi kao o zabavnom mjestu na kojem se uče zanimljive i korisne stvari, svakako će se i na njega isto odraziti na način da školu ne doživljava kao teret i obavezu. Djeca većinom ne vole učiti stvari koje im se čine besmislene ili nepotrebne. U tom slučaju treba im pomoći da nađu korisnost onoga što uče, da povežu s već naučenim gradivom i svakodnevnim iskustvom. Učenje ne smije biti ograničeno samo na školu ili zadaću, već proces koji traje cijeli život. Dosadne podjele na otrovne i neotrovne insekte, s pripadajućim razlikama, postaju životne kad treba reći je li buba uhvaćena u polju opasna ili ne. Svijet oko nas je pun prilika za učenje, a ako ih koristimo zajedno sa svojom djecom te potičemo djecu da u tome budu aktivni, njihova znatiželja i zaključivanje postat će prisutni u svakom segmentu.
Vodite računa i o tome je li vaše dijete auditivac, vizualac ili kinestetičar; naime, roditelji mogu inzistirati da primjerice dijete mora učiti čitajući naglas, no ako je vaše dijete vizualac i bitno mu je da pri učenju koristi slike, dijagrame i potcrtava bitno, učenje čitajući naglas za njege će biti mučenje (i pri tome ne bude dobro zapamtio ono što je učio). Svatko od nas ima svoj stil učenja i ono što možda odgovara vama, ne znači da će koristiti i vašem djetetu. Ako je vaše dijete kinestetičar, pustite ga da hoda dok uči, nemojte inzistirati da mora sjediti za stolom.
Između ostalog, dijete mora znati što se od njega očekuje u pogledu školskih obveza. Uvažavajući osobnost djeteta i njegove sposobnosti, ta očekivanja bi trebala biti dovoljno visoka ali realna s obzirom na njegove mogućnosti. Očekivanja da mora imati sve odlične ocjene i nezadovoljstvo vrlo dobrim uspjehom možda su previsoka i previše opterećuju dijete – što potom utječe i na njegovu motivaciju („ionako neće biti dovoljno dobro pa zašto bi se uopće trudio“).
Kod motivacije pri učenju vrlo su važni i određeni „tehnički“ detalji: ima li dijete adekvatan prostor za učenje gdje će mu biti osigurani mir i tišina kako ne bi gubilo koncentraciju na razne stvari (npr. tv, blizina ukućana koji razgovaraju i slično). Stvaranje navike učenja uvelike ovisi i o tome ima li ustaljeno vrijeme učenja u svom prostoru (primjerice nakon škole). Naime, djetetu treba pomoći da ustali svoje vrijeme za učenje, da usvoji ritam rada s više kratkih pauza te da se nagrađuje nakon obavljenog posla – izlaskom van s prijeteljima, igranjem video igrica ili nečim što ga veseli.
Vama i Vašem sinu želim puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   Centar Budi svoj

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

KRISTINA BAČKONJA

Bolja ja

Moj sin (11) promijenio je školu i postao vrlo problematičan

<para>
 Prvo, budim se noću nekoliko puta i svaki put kada ponovno zaspim i sanjam, svakog sna se sjećam.Jako su čudni i utječu na mene, tako da cijeli dan razmišljam o tome. Nekad ih i miješam sa stvarnošću. Često se dogodi da nakon nekog vremena sanjam nastavak događaja koji sam sanjala nekad u prošlosti ili su detalji tog događaja nekako implementirani u neki drugi san. Događa se i to da u snu postanem svjesna da sanjam najčešće kada je neki stresan san pa sama sebe tjeram da se probudim i uspijem to, ali se "probudim" u nekom drugom snu i tako više puta, kao u filmu Inception. Uglavnom, imaju ogroman utjecaj na mene i nekad ih pomiješam sa stvarnošću, mnogi ljudi zaborave što sanjaju, a ja ih se većine sjećam. Što nije u redu sa mnom? Lexmark
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja <ulink url="http://hr.wikipedia.org/wiki/Svijest">svijesti</ulink> (reducirane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje, čak ni za vrijeme sna tijekom kojeg je naš mozak izuzetno aktivan. U toku sna dolazi do promjena u vrsti i intenzitetu aktivnosti mozga. Najpoznatija moždana aktivnost u snu je sanjanje. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Prvi je stadij najlakše spavanje koje je, prema EEG zapisu, nalik budnom stanju. To je početak uranjanja u san i u tu fazu se vraćamo nekoliko puta tokom noći. Drugi stadij obilježava početak dubljeg spavanja; u trećem su stadiju električni impulsi iz mozga znatno jači, a u tom stadiju nam pada temperatura, srce radi sporije, dišemo lagano i pravilno i teže se budimo iz sna. Četvrti stadij označava najdublju fazu spavanja i u tom stadiju provodimo dosta vremena tijekom prvog ciklusa noćnog spavanja. Taj je stadij za nas važan jer nam omogućuje odmor: što smo tjelesno ili umno umorniji, to nam je potrebniji duboki san četvrtog stadija. Nakon njega ponovno se vraćamo u prvi stadij i tako redom. Prijelaz iz četvrtog stadija u prvi i spavanje u prvom stadiju praćeni su brzim pokretima očiju i živim snovima kojih se ljudi sjećaju neposredno nakon buđenja. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da su se gotovo svi spavači, probuđeni iz ovog i kasnijih perioda istog stadija spavanja, živo i detaljno sjećali svojih snova. U tom smislu, nije neobično ukoliko se detaljno sjećate svojih snova.</para>
<para>Nadalje, istraživanja su pokazala da se otprilike polovina ljudi može prisjetiti da su nekad iskusili lucidni san, dok neki ljudi ovakvu vrstu sna doživljavaju relativno često. Lucidni san je onaj u kojem je osoba svjesna da sanja, čak i dok je još u snu. Ovakav san se može usmjeravati, te kontrolirati njegov sadržaj. Psiholog Stephen La Berge razvio je tehniku lucidnog sanjanja sa svrhom da spavač - sanjač stekne kontrolu nad svojim snovima. Pošavši od pretpostavke da ljudi doista jesu u mogućnosti utjecati na sadržaj svojih snova neki su psiholozi pokušali, kao oblik psihoterapije, razviti različite tehnike upravljanja snovima. Naime, ako se u snove koji su povezani s našim svakodnevnim problemima mogu ubaciti suvisli zaključci, onda nam to može proširiti i budne vidike; ponekad i pomoći da istražimo pravo značenje snova. Njemačkom psihologu Paulu Tholeyu lucidni su snovi, koje je proučavao više godina, pomogli da interpretira i razriješi neke svoje stare konflikte s ocem. Otac mu se znao pojavljivati u snu kao neprijateljska, prijeteća figura, koja bi ga kritizirala i vrijeđala. Tholey bi se ponekad uspijevao obraniti, pretvoriti ga u nekakvu primitivnu spodobu i potjerati. Od toga bi se dobro osjećao, no događalo se da se otac uskoro ponovno pojavi, pa bi se dobri osjećaji istopili. Tada je jedne noći Tholey sanjao kako ga progoni tigar. Ubacio se u san i pitao tigra tko je on. Tigar se pretvorio u oca i odmah počeo prigovarati. Umjesto da ga potjera, Tholey mu je rekao kako ne podnosi takvo njegovo prijeteće ponašanje, iako su neke kritike same po sebi bile opravdane. Potom su se rukovali i postali prijatelji. Nakon toga Tholey više nije nikada imao problema s uspomenom na svoga oca, a nadvladao je i problem odnosa s autoritetima uopće. Nešto više o lucidnim snovima možete pročitati u knjizi D. Miljković i M. Rijavec „S onu stranu zrcala“.</para>
<para>Istraživanja govore da se tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora uvijek dogodi jedan ili više snova. No, dok neki ljudi svoje snove pamte u cijelosti i mogu ih vrlo vjerno reproducirati, drugi svoje potpuno zaboravljaju i tvrde da ih uopće ne sanjaju. Neki se prisjećaju upozorenja dobivenog u snu koje je izmijenilo njihov život, drugi se cijeloga života živo sjećaju strašnog sna koji su sanjali još u djetinjstvu, a treći pričaju o snu koji se ponavlja s vremena na vrijeme.</para>
<para>Često puta kroz san govore osjećaji kojih možda nismo svjesni. San je i trenutak oslobađanja jer govori i o onome sto nas pritišće, a da ne znamo pravi razlog tog pritiska u samim snovima. San možemo povezati s našim osjećajima, s proživljenim iskustvima, s našom podsviješću, a ipak nismo u stanju jasno reći zašto se neki san upravo tada pojavljuje.</para>
<para>Sve dok se naši snovi ne odražavaju na naše funkcioniranje u svakodnevnom životu i ne uzrokuju nemir u nama, vjerujem da razloga za brigu nema. No, ukoliko smo zbog snova uznemireni, ukoliko nas ometaju u izvršavanju svakodnevnih obaveza – tada bi svakako bilo dobro potražiti stručnu pomoć.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</para>
<para>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
</para>
<para> </para>

Muče me snovi i često ih miješam sa stvarnošću Poštovanje, mnogo me muče moji snovi. Kroz konverzaciju sam zaključila da drugi nemaju ovakva iskustva. 
    Prvo, budim se noću nekoliko puta i svaki put kada ponovno zaspim i sanjam, svakog sna se sjećam.Jako su čudni i utječu na mene, tako da cijeli dan razmišljam o tome. Nekad ih i miješam sa stvarnošću. Često se dogodi da nakon nekog vremena sanjam nastavak događaja koji sam sanjala nekad u prošlosti ili su detalji tog događaja nekako implementirani u neki drugi san. Događa se i to da u snu postanem svjesna da sanjam najčešće kada je neki stresan san pa sama sebe tjeram da se probudim i uspijem to, ali se "probudim" u nekom drugom snu i tako više puta, kao u filmu Inception. Uglavnom, imaju ogroman utjecaj na mene i nekad ih pomiješam sa stvarnošću, mnogi ljudi zaborave što sanjaju, a ja ih se većine sjećam. Što nije u redu sa mnom? Lexmark

Poštovana,
spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (reducirane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje, čak ni za vrijeme sna tijekom kojeg je naš mozak izuzetno aktivan. U toku sna dolazi do promjena u vrsti i intenzitetu aktivnosti mozga. Najpoznatija moždana aktivnost u snu je sanjanje. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Prvi je stadij najlakše spavanje koje je, prema EEG zapisu, nalik budnom stanju. To je početak uranjanja u san i u tu fazu se vraćamo nekoliko puta tokom noći. Drugi stadij obilježava početak dubljeg spavanja; u trećem su stadiju električni impulsi iz mozga znatno jači, a u tom stadiju nam pada temperatura, srce radi sporije, dišemo lagano i pravilno i teže se budimo iz sna. Četvrti stadij označava najdublju fazu spavanja i u tom stadiju provodimo dosta vremena tijekom prvog ciklusa noćnog spavanja. Taj je stadij za nas važan jer nam omogućuje odmor: što smo tjelesno ili umno umorniji, to nam je potrebniji duboki san četvrtog stadija. Nakon njega ponovno se vraćamo u prvi stadij i tako redom. Prijelaz iz četvrtog stadija u prvi i spavanje u prvom stadiju praćeni su brzim pokretima očiju i živim snovima kojih se ljudi sjećaju neposredno nakon buđenja. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da su se gotovo svi spavači, probuđeni iz ovog i kasnijih perioda istog stadija spavanja, živo i detaljno sjećali svojih snova. U tom smislu, nije neobično ukoliko se detaljno sjećate svojih snova.
Nadalje, istraživanja su pokazala da se otprilike polovina ljudi može prisjetiti da su nekad iskusili lucidni san, dok neki ljudi ovakvu vrstu sna doživljavaju relativno često. Lucidni san je onaj u kojem je osoba svjesna da sanja, čak i dok je još u snu. Ovakav san se može usmjeravati, te kontrolirati njegov sadržaj. Psiholog Stephen La Berge razvio je tehniku lucidnog sanjanja sa svrhom da spavač - sanjač stekne kontrolu nad svojim snovima. Pošavši od pretpostavke da ljudi doista jesu u mogućnosti utjecati na sadržaj svojih snova neki su psiholozi pokušali, kao oblik psihoterapije, razviti različite tehnike upravljanja snovima. Naime, ako se u snove koji su povezani s našim svakodnevnim problemima mogu ubaciti suvisli zaključci, onda nam to može proširiti i budne vidike; ponekad i pomoći da istražimo pravo značenje snova. Njemačkom psihologu Paulu Tholeyu lucidni su snovi, koje je proučavao više godina, pomogli da interpretira i razriješi neke svoje stare konflikte s ocem. Otac mu se znao pojavljivati u snu kao neprijateljska, prijeteća figura, koja bi ga kritizirala i vrijeđala. Tholey bi se ponekad uspijevao obraniti, pretvoriti ga u nekakvu primitivnu spodobu i potjerati. Od toga bi se dobro osjećao, no događalo se da se otac uskoro ponovno pojavi, pa bi se dobri osjećaji istopili. Tada je jedne noći Tholey sanjao kako ga progoni tigar. Ubacio se u san i pitao tigra tko je on. Tigar se pretvorio u oca i odmah počeo prigovarati. Umjesto da ga potjera, Tholey mu je rekao kako ne podnosi takvo njegovo prijeteće ponašanje, iako su neke kritike same po sebi bile opravdane. Potom su se rukovali i postali prijatelji. Nakon toga Tholey više nije nikada imao problema s uspomenom na svoga oca, a nadvladao je i problem odnosa s autoritetima uopće. Nešto više o lucidnim snovima možete pročitati u knjizi D. Miljković i M. Rijavec „S onu stranu zrcala“.
Istraživanja govore da se tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora uvijek dogodi jedan ili više snova. No, dok neki ljudi svoje snove pamte u cijelosti i mogu ih vrlo vjerno reproducirati, drugi svoje potpuno zaboravljaju i tvrde da ih uopće ne sanjaju. Neki se prisjećaju upozorenja dobivenog u snu koje je izmijenilo njihov život, drugi se cijeloga života živo sjećaju strašnog sna koji su sanjali još u djetinjstvu, a treći pričaju o snu koji se ponavlja s vremena na vrijeme.
Često puta kroz san govore osjećaji kojih možda nismo svjesni. San je i trenutak oslobađanja jer govori i o onome sto nas pritišće, a da ne znamo pravi razlog tog pritiska u samim snovima. San možemo povezati s našim osjećajima, s proživljenim iskustvima, s našom podsviješću, a ipak nismo u stanju jasno reći zašto se neki san upravo tada pojavljuje.
Sve dok se naši snovi ne odražavaju na naše funkcioniranje u svakodnevnom životu i ne uzrokuju nemir u nama, vjerujem da razloga za brigu nema. No, ukoliko smo zbog snova uznemireni, ukoliko nas ometaju u izvršavanju svakodnevnih obaveza – tada bi svakako bilo dobro potražiti stručnu pomoć.
Srdačan pozdrav,
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

   Centar Budi svoj

  Klinfo.hr 

Muče me snovi i često ih miješam sa stvarnošću

<para>
 tjedan, radila sam pretragu udio lijeka u krvi zbog dojenja i rezultat je 135 L. Inače pijem jako malu dozu. Neurologinja savjetuje dojenje za razliku od ginekologice koja ne savjetuje, a ja mislim da Vi kao pedijatar najbolje znate koliko je pametno dojiti pod tom terapijom. Unaprijed zahvalna. Danijela
</para>
<para>Uzimanje terapije Depakina nije kontraindikacija za dojenje. U mlijeko se izlučuju minimalne količine, tako da je koncentracija u mlijeku iznimno niska, te nisu zabilježeni klinički efekti na dijete. Stoga smatram da možete dojiti.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Lijekovi za epilepsiju i dojenje Poštovani, imam mali upit za Vas. Imam dijagnozu epilepsija i pod terapijom sam Depakhine Chrono 500 mg već 15 godina. Sad sam trudna 34. 
    tjedan, radila sam pretragu udio lijeka u krvi zbog dojenja i rezultat je 135 L. Inače pijem jako malu dozu. Neurologinja savjetuje dojenje za razliku od ginekologice koja ne savjetuje, a ja mislim da Vi kao pedijatar najbolje znate koliko je pametno dojiti pod tom terapijom. Unaprijed zahvalna. Danijela

Uzimanje terapije Depakina nije kontraindikacija za dojenje. U mlijeko se izlučuju minimalne količine, tako da je koncentracija u mlijeku iznimno niska, te nisu zabilježeni klinički efekti na dijete. Stoga smatram da možete dojiti.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Lijekovi za epilepsiju i dojenje

<para>
 Naime jutros oko 6 ujutro bebač od 14 mjeseci se probudio s gorućom temperaturom (40 C). Dala sam mu lupocet sirup i u 8 ujutro, temperatura je bila 41,5 a beba se povijala i grčila plačući. Otišli smo kod pedijatrice, dali mu čepić Neofen 60 mg i dobro ga ohladili na 37,5.
</para>
<para>
 Krv: S-C-reaktivni protein 32,1H.
</para>
<para>
 Urin: K-lkc 18,2H, Neutrofilni granulociti 14,5 i netrofilni (rel.) 80H.
</para>
<para>
 Volum.masa 1,020H, Lkc esteraza 500H, Proteini +, ketoni ++, eritrociti +, sediment ništa
</para>
<para>
 Bebač je jedva piškio malo i plakao.
</para>
<para>
 Nakon toga temperatura je opet 39,5 pa smo upućeni u bolnicu i tamo su nam rekli da je nalaz 'odjednom' dobar i da je možda samo viroza, da pričekamo 72 h pa opet ako treba dođemo. U 2. mjesecu ove godine imao je diagnosticiran pijelonefritis K.pneumoniae. Večeras, temperatura je opet 40 C. Recite mi kako da ne budem u strahu kad mi nije jasno što mu je? Tihana
</para>
<para>Poštovana, prema kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima kao i predhodno preboljelom pijelonefritisu jako je sumnjivo da Vaše dijete ima ponovo pijelonefritis. Treba što prije nakon uzimanje urinokulture započeti liječenje antibiotikom. Također treba napraviti ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, a ako se radi o recidivu tj ponovljenoj uroinfekciji potrebna je i dodatna nefrološka obrada koja svakako uključuje cistografiju. Na taj način bi se vidjelo da li dijete ima vezikoureteralni refluks najčešću uroanomaliju koja je razlog ponavljajućih febrilnih uroinfekcija. Dakle, što prije trebate pregled nefrologa liječenje i dijagnostičku obradu.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zašto moja beba ima tako visoku temperaturu nakon preboljenog pijelonefritisa? Dobra večer! Trebala bih vaše mišljenje u vezi našeg problema, jer nisam dobila dovoljno informacija, a u strahu sam i bliži se vikend. 
    Naime jutros oko 6 ujutro bebač od 14 mjeseci se probudio s gorućom temperaturom (40 C). Dala sam mu lupocet sirup i u 8 ujutro, temperatura je bila 41,5 a beba se povijala i grčila plačući. Otišli smo kod pedijatrice, dali mu čepić Neofen 60 mg i dobro ga ohladili na 37,5.


   Krv: S-C-reaktivni protein 32,1H.


   Urin: K-lkc 18,2H, Neutrofilni granulociti 14,5 i netrofilni (rel.) 80H.


   Volum.masa 1,020H, Lkc esteraza 500H, Proteini +, ketoni ++, eritrociti +, sediment ništa


   Bebač je jedva piškio malo i plakao.


   Nakon toga temperatura je opet 39,5 pa smo upućeni u bolnicu i tamo su nam rekli da je nalaz 'odjednom' dobar i da je možda samo viroza, da pričekamo 72 h pa opet ako treba dođemo. U 2. mjesecu ove godine imao je diagnosticiran pijelonefritis K.pneumoniae. Večeras, temperatura je opet 40 C. Recite mi kako da ne budem u strahu kad mi nije jasno što mu je? Tihana

Poštovana, prema kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima kao i predhodno preboljelom pijelonefritisu jako je sumnjivo da Vaše dijete ima ponovo pijelonefritis. Treba što prije nakon uzimanje urinokulture započeti liječenje antibiotikom. Također treba napraviti ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, a ako se radi o recidivu tj ponovljenoj uroinfekciji potrebna je i dodatna nefrološka obrada koja svakako uključuje cistografiju. Na taj način bi se vidjelo da li dijete ima vezikoureteralni refluks najčešću uroanomaliju koja je razlog ponavljajućih febrilnih uroinfekcija. Dakle, što prije trebate pregled nefrologa liječenje i dijagnostičku obradu.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Zašto moja beba ima tako visoku temperaturu nakon preboljenog pijelonefritisa?

<para>
 I to me plaši. Može li se nešto loše dogoditi? Hvala. MV
</para>
<para>Fenistil može uspavljivati, stoga predlažem da ga smanjite (2x5 kapi), a ako nema osipa i prekinete davanje. Svakako se javite svom liječniku kako bi ocijenio da li je potrebna dalja ili druga terapija.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li beba uspavana i mirna zbog Fenistil kapi? Dobar dan. Moja beba je stara 4 i pol mjeseca i dobili smo Fenistil kapi, 3x5 kapi dnevno zbog moguće alergije jer se osula. Naime primijetila sam da mi beba samo spava i jako, jako je mirna. 
    I to me plaši. Može li se nešto loše dogoditi? Hvala. MV

Fenistil može uspavljivati, stoga predlažem da ga smanjite (2x5 kapi), a ako nema osipa i prekinete davanje. Svakako se javite svom liječniku kako bi ocijenio da li je potrebna dalja ili druga terapija.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Je li beba uspavana i mirna zbog Fenistil kapi?

<para>
 Da li je to zabrinjavajuće? Adela
</para>
<para>Neka djeca (kao i neki odrasli) se više znoje od drugih, što može biti konstitucijski (aktivnije znojnice). Dodatno to je češći slučaj kod jače uhranjenih osoba. Svakako nemojte dijete preutopljavati, niti pretopljavati prostorije u kojima boravi, jer to može biti razlog pojačanog znojenja. U pravilu djeca sa 4 godine se puno kreću, puno trče, pa ako su previše obučena, lako se znoje. Ako nema drugih pratećih simptoma kod djeteta (temperature, mršavljenja, slabog apetita, pojave dlačica u pazuhu ili na spolovilu, povećanja dojki) jače znojenje kao izolirana pojava nije zabrinjavajuće.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Intenzivan miris znoja kod 4-godišnjakinje Moja djevojčica ima 4 godine. Brine me to što se njezin znoj ispod pazuha jako osjeća i ima jak miris. Bez obzira što je navečer okupam, sljedeći dan se osjeti taj neugodan miris. 
    Da li je to zabrinjavajuće? Adela

Neka djeca (kao i neki odrasli) se više znoje od drugih, što može biti konstitucijski (aktivnije znojnice). Dodatno to je češći slučaj kod jače uhranjenih osoba. Svakako nemojte dijete preutopljavati, niti pretopljavati prostorije u kojima boravi, jer to može biti razlog pojačanog znojenja. U pravilu djeca sa 4 godine se puno kreću, puno trče, pa ako su previše obučena, lako se znoje. Ako nema drugih pratećih simptoma kod djeteta (temperature, mršavljenja, slabog apetita, pojave dlačica u pazuhu ili na spolovilu, povećanja dojki) jače znojenje kao izolirana pojava nije zabrinjavajuće.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Intenzivan miris znoja kod 4-godišnjakinje

<para>
 Naglašeno nam je da dijete najmanje mjesec dana prije intervencije ne smije koristiti antibiotsku terapiju, čega se držimo. Moje pitanje je da li na opću anesteziju djeluje ili joj smeta korištenje pressinga, koji on trenutno koristi zbog sluzi u nosu?
</para>
<para>Poštovana, prije svake operacije ide se na anesteziološki pregled gdje Vas anesteziolog detaljno pita o svim bolestima Vašeg djeteta kao i lijekovima koje trajno koristi, te pregledava Vaše dijete. U Vašem je slučaju to antihistaminik loratidin, najvjerojatnije zbog alergijskog rinitisa. Nakon savjetovanja s anesteziologom znati ćete točno da li da lijek uzmete taj dan kada dijete ide u anesteziju ili ne. </para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Smeta li pressing zbog sluzi u nosu općoj anesteziji? Poštovani, moj sin bi trebao ubrzo uraditi operaciju nespuštenog testisa. 
    Naglašeno nam je da dijete najmanje mjesec dana prije intervencije ne smije koristiti antibiotsku terapiju, čega se držimo. Moje pitanje je da li na opću anesteziju djeluje ili joj smeta korištenje pressinga, koji on trenutno koristi zbog sluzi u nosu?

Poštovana, prije svake operacije ide se na anesteziološki pregled gdje Vas anesteziolog detaljno pita o svim bolestima Vašeg djeteta kao i lijekovima koje trajno koristi, te pregledava Vaše dijete. U Vašem je slučaju to antihistaminik loratidin, najvjerojatnije zbog alergijskog rinitisa. Nakon savjetovanja s anesteziologom znati ćete točno da li da lijek uzmete taj dan kada dijete ide u anesteziju ili ne. 

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Smeta li pressing zbog sluzi u nosu općoj anesteziji?

<para>
 On je inače nemirno i razdražljivo dijete i uvijek sve mora biti po njegovom. U školi se grubo igra, skače, viče. Što se tiče gradiva, neuredan je i nema volje za učenjem. Prije oko 2 godine posjetili smo psihologa koji nam je rekao da je on visoko iznadprosječno inteligentno dijete, ali on to ne pokazuje ili mi to ne vidimo. Trenutno su nam u obitelji odnosi dosta teški i poljuljani sa čestim svađama. Dajte mi neki savjet molim Vas jer ni razgovor ni kazne ne pomažu. Hvala. Petra
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>izgleda da se nalazite u zaista zahtjevnoj situaciji i da Vam nije lako. Ne znam koji je instrument korišten pri procjeni Vašeg dječaka, ali ako je dobiveno da je visoko nadprosječan, onda zaista može biti riječ o darovitom djetetu.</para>
<para>Darovita djeca su djeca s posebnim potrebama, u svakom smislu, pogotovo u našem obrazovnom sustavu koji nije previše podržavajući za takvu djecu. Naime, daroviti su kognitivno jako napredni naspram svojih vršnjaka, ali emocionalna zrelost često ne prati njihov kognitivni razvoj pa gledano u terminima njihove mentalne dobi, darovita djeca su često emocionalno nezrela. To je ponešto izraženije kod darovitih dječaka, kod kojih je primijećena veća diskrepancija između kognitivnog i emocionalnog razvoja. K tome, daroviti često imaju izraženu crtu perfekcionizma, uz koji ponekad ide i anksioznost, a anksiozna djeca su generalno nemirnija.
Uz sve to, došlo je do velike promjene u njegovom životu, našao se u sredini gdje mora slušati druge, slijediti pravila i surađivati s drugom djecom. K tome, primjećuje da je drugačiji od drugih te se možda osjeća kao da se ne uklapa. Većina djece ipak ide u vrtić prije škole te imaju dobro razvijene socijalne vještine, nešto što njemu možda nedostaje, a k tome nije naviknuo na takvo okruženje, gdje postoji red sam po sebi i gdje se postavljaju određeni zahtjevi prema djeci.</para>
<para>Moj savjet Vam je da razgovarate sa stručnom službom unutar škole te ponovite kognitivnu procjenu u nekoj instituciji koja Vam može izdati papir, koji će stručna služba u školi priznati (ako već oni ne mogu napraviti kognitivnu procjenu). Naime, ako zaista je riječ o nadprosječnom djetetu, Vaš dječak ima pravo na prilagođeni školski program njegovim sposobnostima,a i to je onda i nešto što bi učiteljica i stručna služba u školi trebali imati na umu pri radu s njim.</para>
<para>Nadam se da ćete uspješno riješiti problem!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prvašić je nemoguć u školi Pozdrav. Imam pitanje, odnosno problem. Imam sina od 7 godina koji je krenuo u 1. razred. Nije išao u vrtić i sada mu je teško palo što odjednom ima toliko obaveza. 
    On je inače nemirno i razdražljivo dijete i uvijek sve mora biti po njegovom. U školi se grubo igra, skače, viče. Što se tiče gradiva, neuredan je i nema volje za učenjem. Prije oko 2 godine posjetili smo psihologa koji nam je rekao da je on visoko iznadprosječno inteligentno dijete, ali on to ne pokazuje ili mi to ne vidimo. Trenutno su nam u obitelji odnosi dosta teški i poljuljani sa čestim svađama. Dajte mi neki savjet molim Vas jer ni razgovor ni kazne ne pomažu. Hvala. Petra

Draga mama,
izgleda da se nalazite u zaista zahtjevnoj situaciji i da Vam nije lako. Ne znam koji je instrument korišten pri procjeni Vašeg dječaka, ali ako je dobiveno da je visoko nadprosječan, onda zaista može biti riječ o darovitom djetetu.
Darovita djeca su djeca s posebnim potrebama, u svakom smislu, pogotovo u našem obrazovnom sustavu koji nije previše podržavajući za takvu djecu. Naime, daroviti su kognitivno jako napredni naspram svojih vršnjaka, ali emocionalna zrelost često ne prati njihov kognitivni razvoj pa gledano u terminima njihove mentalne dobi, darovita djeca su često emocionalno nezrela. To je ponešto izraženije kod darovitih dječaka, kod kojih je primijećena veća diskrepancija između kognitivnog i emocionalnog razvoja. K tome, daroviti često imaju izraženu crtu perfekcionizma, uz koji ponekad ide i anksioznost, a anksiozna djeca su generalno nemirnija.
Uz sve to, došlo je do velike promjene u njegovom životu, našao se u sredini gdje mora slušati druge, slijediti pravila i surađivati s drugom djecom. K tome, primjećuje da je drugačiji od drugih te se možda osjeća kao da se ne uklapa. Većina djece ipak ide u vrtić prije škole te imaju dobro razvijene socijalne vještine, nešto što njemu možda nedostaje, a k tome nije naviknuo na takvo okruženje, gdje postoji red sam po sebi i gdje se postavljaju određeni zahtjevi prema djeci.
Moj savjet Vam je da razgovarate sa stručnom službom unutar škole te ponovite kognitivnu procjenu u nekoj instituciji koja Vam može izdati papir, koji će stručna služba u školi priznati (ako već oni ne mogu napraviti kognitivnu procjenu). Naime, ako zaista je riječ o nadprosječnom djetetu, Vaš dječak ima pravo na prilagođeni školski program njegovim sposobnostima,a i to je onda i nešto što bi učiteljica i stručna služba u školi trebali imati na umu pri radu s njim.
Nadam se da ćete uspješno riješiti problem!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

MAJA BONAČIĆ

Prvašić je nemoguć u školi

<para>
 Jako sam osjećajna i stidljiva, premda mi svi govore da tako ne treba biti. Ali lako je njima govoriti. Željela bih biti otvorenija ali ne mogu, pa bi molila za neki savjet, a i za samo samopouzdanje! Anaaa
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>prije nego odgovorim na tvoja pitanja željela bi ti sama njih postaviti nekoliko: očekuješ li da se drugi smiju ukoliko im nešto nije smiješno? Jesu li svim ljudima uvijek smiješne iste stvari? Što će se dogoditi ako se smiješ a nije ti smiješno? Što će se dogoditi ako se ne smiješ kada ti nije smiješno?</para>
<para>Nadalje, kažeš da si osjećajna i stidljiva – tko kaže da ne bi trebala biti takva? Ukoliko se radi o tvom temperamentu i osobinama ličnosti, smatram da je važno prihvatiti sebe i odbaciti ideje da budeš nešto što nisi. Meni se čini da si ti jednostavno po temperamentu introvertan tip ličnosti. Karakteristika introvertnih ljudi jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kako su ekstrovertiranost/introvertiranost stvar osobina ličnosti koje su stabilne i trajne, najvažnije je da prihvatimo sebe onakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, a ne da se borimo da smo kao netko drugi. O tvom samopouzdanju ovisi hoćeš li se prihvatiti takvom kakva jesi i stoga vjerujem da je puno važnije raditi na njemu a ne na osobinama ličnosti koje su relativno stabilne. Preporučila bi ti da pročitaš slijedeći članak koji bi ti mogao pomoći u tome kako da izgradiš samopozdanje i budeš svoja: <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/kako-biti-svoj/">http://www.roditelji.hr/skola/kako-biti-svoj/</ulink>
</para>
<para>Samopouzdanje je nešto na čemu se može raditi. Pritom ti mogu pomoći slijedeći savjeti:</para>
<para>– napiši popis svih svojih pozitivnih osobina, svih dobrih postupaka koje si napravila(sve što ti padne na pamet)</para>
<para>– redovito se pohvali kada nešto dobro napraviš</para>
<para>– svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>– ako se ne baviš, počni se baviti nekom aktivnošću koju voliš</para>
<para>– zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe</para>
<para>– preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam 15 godina i ne znam kako da postanem otvorenija i samopouzdanija Ja imam 15 godina i odlična sam učenica. Rijetko je vidjeti da se smijem, što bih jako željela ali ne mogu, jer me te neke stvari ne nasmijavaju. 
    Jako sam osjećajna i stidljiva, premda mi svi govore da tako ne treba biti. Ali lako je njima govoriti. Željela bih biti otvorenija ali ne mogu, pa bi molila za neki savjet, a i za samo samopouzdanje! Anaaa

Draga čitateljice,
prije nego odgovorim na tvoja pitanja željela bi ti sama njih postaviti nekoliko: očekuješ li da se drugi smiju ukoliko im nešto nije smiješno? Jesu li svim ljudima uvijek smiješne iste stvari? Što će se dogoditi ako se smiješ a nije ti smiješno? Što će se dogoditi ako se ne smiješ kada ti nije smiješno?
Nadalje, kažeš da si osjećajna i stidljiva – tko kaže da ne bi trebala biti takva? Ukoliko se radi o tvom temperamentu i osobinama ličnosti, smatram da je važno prihvatiti sebe i odbaciti ideje da budeš nešto što nisi. Meni se čini da si ti jednostavno po temperamentu introvertan tip ličnosti. Karakteristika introvertnih ljudi jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kako su ekstrovertiranost/introvertiranost stvar osobina ličnosti koje su stabilne i trajne,  najvažnije je da prihvatimo sebe onakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, a ne da se borimo da smo kao netko drugi. O tvom samopouzdanju ovisi hoćeš li se prihvatiti takvom kakva jesi i stoga vjerujem da je puno važnije raditi na njemu a ne na osobinama ličnosti koje su relativno stabilne. Preporučila bi ti da pročitaš slijedeći članak koji bi ti mogao pomoći u tome kako da izgradiš samopozdanje i budeš svoja: http://www.roditelji.hr/skola/kako-biti-svoj/

Samopouzdanje je nešto na čemu se može raditi. Pritom ti mogu pomoći slijedeći savjeti:
– napiši popis svih svojih pozitivnih osobina, svih dobrih postupaka koje si napravila(sve što ti padne na pamet)
– redovito se pohvali kada nešto dobro napraviš
– svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
– ako se ne baviš, počni se baviti nekom aktivnošću koju voliš
– zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
– preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Imam 15 godina i ne znam kako da postanem otvorenija i samopouzdanija

<para>
 . Nakon paničnog napada nisam se mogao vratiti normalnom načinu života, sve što sam ukucao na internetu je ukazivalo da sam anksionzna osoba. O anksioznosti sam puno naučio s interneta i vrlo mi je pomoglo da posložim stvari u svojoj glavi. Usprkos tome što sam osjećao da napredujem ka oporavku tj. počeo sam slagati kockice u svojoj glavi, odlučio sam da uz podršku roditelja odem kod psihologa. Psiholog mi je rekao sve što sam znao, čak mislim da sam više korisnih stvari saznao sa interneta nego od psihologa. Kada sam i to završio, odlučio sam da nema potrebe da idem kod njega, jer prije svega nemam novaca za to, a i siguran sam da se sam mogu oporaviti. Onaj loš osjećaj je skoro nestao, kao da mi je mozak ponovo proradio, ali mene muči jedna stvar zbog koje sam i odlučio potražiti savjet od vas. Svakih nekoliko dana mi se u grudima javlja neki osjećaj koji ne mogu kontrolirati, kao da me nešto počne stezati, ne znam kako to opisati... Taj osjećaj se uglavnom javlja noću i jako me poremeti, koliko god se trudim da ga kontroliram. Kad me obuzme taj osjećaj teško mogu zaspati 3-4 sata nakon toga, iako mi se čini da to ne traje duže od 10 minuta, ali me skroz poremeti. Taj osjećaj u sredini grudi, negdje iznad trbuha me strašno uplaši i teško mi je ostati smiren jer u tom momentu čekam da mi se nešto strašno dogodi, jer je nemoguće da sam zdrav i da mi se javlja takav osjećaj. Kad sam psihologu rekao za ovo, on je odgovorio da je upravo to anksioznost i da ja praktično sam izazivam. Molim vas da mi kažete vaše mišljenje o ovome, da li je stvarno moguće da sam izazivam ovaj osjećaj i koji je najbolji način da izliječim ovakav osjećaj? Još samo da kažem da u tom trenutku samo čekam da mi se sa srcem nešto dogodi ili da mi otkaže nešto drugo i koliko god puta da mi se to javi istog je intenziteta i jednostavno u tom trenutku ne mogu sam sebe umiriti dok samo ne prođe. I kada prođe još neko vrijeme tj. nekoliko dana razmišljam o tome i samo još jednom da kažem da sam bio na raznim pregledima kod kardiologa, pregledao sam pluća i sve je u redu. PUNO BI MI ZNAČILO VAŠE MIŠLJENE, UNAPRIJED HVALA. D.
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>prije svega smatram da je dobro da ste zatražili stručnu pomoć (i medicinsku i psihološku) jer je upravo ta podrška ključna u ozdravljenju. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da jedan ili dva odlazaka kod stručnjaka ne mogu ništa značajno promijeniti – za promjenu je nužan dugotrajniji rad. No ukoliko ste procijenili da se trenutno možete i sami nositi sa simptomima anksioznosti, podržavam i tu opciju.</para>
<para>Budući da su svi medicinski razlozi zbog kojih bi se moglo javljati stezanje u grudima isključeni, pretpostavljam da se ipak radi o simptmima anksioznosti i paničinih napada. Ono što je karakteristično za panične napade jest da je to strah od straha, i da svi simptomi koje netko ima proizlaze iz straha da se napad ponovno ne dogodi. Sve misli koje osoba tada ima u glavi (a koje su uglavnom negativne i usmjerene ka tome da se napad ne dogodi), izazivaju fizičke reakcije organizma. Razlog zbog kojega ne možete zaspati nakon što se javi stezanje u grudima jest taj što u glavi reciklirate misli vezane uz njega – drugim riječima, ako stalno razmišljamo o nečemu neugdnom što nam se dogodilo, naš organizam to interpretira kao da se cijela situacija ponovno odvija (iako se ona odvija samo u mislima) i naš organizam ponovno reagira.</para>
<para>Kako izaći iz tog kruga? Odgovor je vrlo jednostavan no zahtjeva puno truda. Prije svega, smatram da je najvažnije prekinuti obrazac negativnih misli. Možda ga u tom trenutku niste svjesni, no negativne misli su vrlo vjerojatno prisutne budući da Vam treba 3-4 sata da se umirite i ponovno zaspete. Obrazac možete prekinuti na razne načine: skretanjem misli na nešto što Vam je ugodno, promjenom fiziologije (ustanite iz kreveta), koncentriranjem na nešto drugo – primjerice pravilno disanje. Ukoliko prekinite dotok negativnih misli i Vaša fizička reakcija će biti drugačija.</para>
<para>Nadalje, smatram da je važno pustiti tom osjećaju da dođe i prođe – što to znači? Ukoliko ste stalno fokusirani na to kako izbjeći neugodan osjećaj, Vi u svojim mislima ponovno vrtite iste misli a strah se pojavljuje iz razloga što se bojite da će se on vratiti. Promijenite taktiku – zamislite kako on dolazi, zaželite mu dobrodošlicu, recite mu da Vam je žao što će tako kratko ostati i ispratite ga. Primjetite kako se ništa nije dogodilo – i dalje ste dobro i zdravi (što su Vam potvrdile sve pretrage i svi liječnici).</para>
<para>Nadam se da će Vam navedeno (uz dozu ustrajnosti) pomoći. Ukoliko primjetite da Vam ipak treba pomoć stručnjaka, moj savjet je da se ne ustručavate.</para>
<para>Želim Vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako se boriti protiv napadaja anksioznosti? Imam 20 godina i u zadnje vrijeme se osjećam loše, stalno sam napet. Nedavno sam doživio panični napad zbog kojega sam završio na hitnoj. Nakon toga sam vršio razne preglede i sve je bilo u redu 
   . Nakon paničnog napada nisam se mogao vratiti normalnom načinu života, sve što sam ukucao na internetu je ukazivalo da sam anksionzna osoba. O anksioznosti sam puno naučio s interneta i vrlo mi je pomoglo da posložim stvari u svojoj glavi. Usprkos tome što sam osjećao da napredujem ka oporavku tj. počeo sam slagati kockice u svojoj glavi, odlučio sam da uz podršku roditelja odem kod psihologa. Psiholog mi je rekao sve što sam znao, čak mislim da sam više korisnih stvari saznao sa interneta nego od psihologa. Kada sam i to završio, odlučio sam da nema potrebe da idem kod njega, jer prije svega nemam novaca za to, a i siguran sam da se sam mogu oporaviti. Onaj loš osjećaj je skoro nestao, kao da mi je mozak ponovo proradio, ali mene muči jedna stvar zbog koje sam i odlučio potražiti savjet od vas. Svakih nekoliko dana mi se u grudima javlja neki osjećaj koji ne mogu kontrolirati, kao da me nešto počne stezati, ne znam kako to opisati... Taj osjećaj se uglavnom javlja noću i jako me poremeti, koliko god se trudim da ga kontroliram. Kad me obuzme taj osjećaj teško mogu zaspati 3-4 sata nakon toga, iako mi se čini da to ne traje duže od 10 minuta, ali me skroz poremeti. Taj osjećaj u sredini grudi, negdje iznad trbuha me strašno uplaši i teško mi je ostati smiren jer u tom momentu čekam da mi se nešto strašno dogodi, jer je nemoguće da sam zdrav i da mi se javlja takav osjećaj. Kad sam psihologu rekao za ovo, on je odgovorio da je upravo to anksioznost i da ja praktično sam izazivam. Molim vas da mi kažete vaše mišljenje o ovome, da li je stvarno moguće da sam izazivam ovaj osjećaj i koji je najbolji način da izliječim ovakav osjećaj? Još samo da kažem da u tom trenutku samo čekam da mi se sa srcem nešto dogodi ili da mi otkaže nešto drugo i koliko god puta da mi se to javi istog je intenziteta i jednostavno u tom trenutku ne mogu sam sebe umiriti dok samo ne prođe. I kada prođe još neko vrijeme tj. nekoliko dana razmišljam o tome i samo još jednom da kažem da sam bio na raznim pregledima kod kardiologa, pregledao sam pluća i sve je u redu. PUNO BI MI ZNAČILO VAŠE MIŠLJENE, UNAPRIJED HVALA. D.

Dragi čitatelju,
prije svega smatram da je dobro da ste zatražili stručnu pomoć (i medicinsku i psihološku) jer je upravo ta podrška ključna u ozdravljenju. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da jedan ili dva odlazaka kod stručnjaka ne mogu ništa značajno promijeniti – za promjenu je nužan dugotrajniji rad. No ukoliko ste procijenili da se trenutno možete i sami nositi sa simptomima anksioznosti, podržavam i tu opciju.
Budući da su svi medicinski razlozi zbog kojih bi se moglo javljati stezanje u grudima isključeni, pretpostavljam da se ipak radi o simptmima anksioznosti i paničinih napada. Ono što je karakteristično za panične napade jest da je to strah od straha, i da svi simptomi koje netko ima proizlaze iz straha da se napad ponovno ne dogodi. Sve misli koje osoba tada ima u glavi (a koje su uglavnom negativne i usmjerene ka tome da se napad ne dogodi), izazivaju fizičke reakcije organizma. Razlog zbog kojega ne možete zaspati nakon što se javi stezanje u grudima jest taj što u glavi reciklirate misli vezane uz njega – drugim riječima, ako stalno razmišljamo o nečemu neugdnom što nam se dogodilo, naš organizam to interpretira kao da se cijela situacija ponovno odvija (iako se ona odvija samo u mislima) i naš organizam ponovno reagira.
Kako izaći iz tog kruga? Odgovor je vrlo jednostavan no zahtjeva puno truda. Prije svega, smatram da je najvažnije prekinuti obrazac negativnih misli. Možda ga u tom trenutku niste svjesni, no negativne misli su vrlo vjerojatno prisutne budući da Vam treba 3-4 sata da se umirite i ponovno zaspete. Obrazac možete prekinuti na razne načine: skretanjem misli na nešto što Vam je ugodno, promjenom fiziologije (ustanite iz kreveta), koncentriranjem na nešto drugo – primjerice pravilno disanje. Ukoliko prekinite dotok negativnih misli i Vaša fizička reakcija će biti drugačija.
Nadalje, smatram da je važno pustiti tom osjećaju da dođe i prođe – što to znači? Ukoliko ste stalno fokusirani na to kako izbjeći neugodan osjećaj, Vi u svojim mislima ponovno vrtite iste misli a strah se pojavljuje iz razloga što se bojite da će se on vratiti. Promijenite taktiku – zamislite kako on dolazi, zaželite mu dobrodošlicu, recite mu da Vam je žao što će tako kratko ostati i ispratite ga. Primjetite kako se ništa nije dogodilo – i dalje ste dobro i zdravi (što su Vam potvrdile sve pretrage i svi liječnici).
Nadam se da će Vam navedeno (uz dozu ustrajnosti) pomoći. Ukoliko primjetite da Vam ipak treba pomoć stručnjaka, moj savjet je da se ne ustručavate.
Želim Vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako se boriti protiv napadaja anksioznosti?

<para>
 Beba od 5 mjeseci i 9,5 kila na adaptiranom mlijeku ima sljedeći raspored hranjenja:
</para>
<para>
 7:00 bočica
</para>
<para>
 9:00 voćna kašica
</para>
<para>
 9:30 spavanje
</para>
<para>
 12:00 kašica od povrća s palentom ili rižom
</para>
<para>
 12:30 spavanje
</para>
<para>
 15:00 bočica
</para>
<para>
 18:00 bočica
</para>
<para>
 20:00 spavanje
</para>
<para>
 U zadnjih par dana budi se obavezno jednom do dva puta noću i ne želi zaspati dok ne dobije bočicu. Moje pitanje je kako da joj pojačam dnevni unos hrane, jer očito joj je potrebno. Beba je prije spavala cijelu noć. Ili uz samo jedno buđenje oko tri. Dnevno spava 3 i pol do 4 sata. Kako kad. Počeli su rasti zubići, već ima donja dva. Tamivan
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovako veliko dijete treba veću količinu hrane, odnosno energije i hranjivih tvari, stoga je jasno da je tijekom noći gladno! Nije realno da dijete ove dobi i ove kilaže izdrži od 18 sati do 7 ujutro bez hrane, tako da je moja preporuka da se djetetu daju kašice tijekom dana. Znači: u 7h-bočica, 9h- voćna kašica, u 12h-povrtna kašica, u 15h- žitno-voćna kašica, te ovaj zadnji obrok pomaknite na 19h kada bi bilo dobro da djetetu date mliječno-žitnu kašicu. Realno jedan obrok na bočicu oko 00-01 sati je prihvatljivo za dijete od 5 mjeseci i 9 kilograma. Savjetujem da pojačate, nutritivno i energetski poboljšate popodnevne i večernje obroke.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Beba traži bočicu noću. Kako da joj „podebljam“ dnevne obroke? Beba od 5 mjeseci i 9,5 kila na adaptiranom mlijeku ima sljedeći raspored hranjenja:

7:00 bočica

9:00 voćna kašica

9:30 spavanje

12:00 kašica od povrća s palentom ili rižom

12:30 spavanje

15:00 bočica

18:00 bočica

20:00 spavanje

U zadnjih par dana budi se obavezno jednom do dva puta noću i ne želi zaspati dok ne dobije bočicu 
   Beba od 5 mjeseci i 9,5 kila na adaptiranom mlijeku ima sljedeći raspored hranjenja:


   7:00 bočica


   9:00 voćna kašica


   9:30 spavanje


   12:00 kašica od povrća s palentom ili rižom


   12:30 spavanje


   15:00 bočica


   18:00 bočica


   20:00 spavanje


   U zadnjih par dana budi se obavezno jednom do dva puta noću i ne želi zaspati dok ne dobije bočicu. Moje pitanje je kako da joj pojačam dnevni unos hrane, jer očito joj je potrebno. Beba je prije spavala cijelu noć. Ili uz samo jedno buđenje oko tri. Dnevno spava 3 i pol do 4 sata. Kako kad. Počeli su rasti zubići, već ima donja dva. Tamivan

Poštovana,
ovako veliko dijete treba veću količinu hrane, odnosno energije i hranjivih tvari, stoga je jasno da je tijekom noći gladno! Nije realno da dijete ove dobi i ove kilaže izdrži od 18 sati do 7 ujutro bez hrane, tako da je moja preporuka da se djetetu daju kašice tijekom dana. Znači: u 7h-bočica, 9h- voćna kašica, u 12h-povrtna kašica, u 15h- žitno-voćna kašica, te ovaj zadnji obrok pomaknite na 19h kada bi bilo dobro da djetetu date mliječno-žitnu kašicu. Realno jedan obrok na bočicu oko 00-01 sati je prihvatljivo za dijete od 5 mjeseci i 9 kilograma. Savjetujem da pojačate, nutritivno i energetski poboljšate popodnevne i večernje obroke.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Beba traži bočicu noću. Kako da joj „podebljam“ dnevne obroke?

<para>
 Unutar 24 h pojede sveukupno 600-700 ml, obroci su borba, krene jesti dobro, ali nakon cca 80 ml više ne želi i odbija bočicu, bilo da je adaptirano ili moje izdojeno mlijeko (ne želi cicati pa se izdajam). Interesira me da li je to prihvatljiva količina za njegovu dob, te ukoliko nije, što učiniti kako bi se to popravilo? Prvo sam mislila da je stvar u adaptiranom, ali jednako malo pojede i mojeg izdojenog mlijeka. Unaprijed zahvalna. Nina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najpravilniji način procjene koliko hrane dijete treba dnevno konzumirati jest prema njegovoj kilaži. Djeca iste dobi mogu značajno odstupati od standarda i jedno od drugoga. Za Vaše dijete koje ima 6,5 kg, preporuča se oko 650 kcal na dan, što je oko 800-850 ml mlijeka dnevno, no ako dijete dobro napreduje i na nešto manjoj količini hrane, nije nezadovoljno i gladno ne treba ga siliti da pojede točno „koliko mu treba“ jer mu je očito ono što je pojelo dovoljno.</para>
<para>Jedan od najvažnijih faktora u dječjoj prehrani jest ritam hranjenja, ukoliko djetetu prečesto dajete jesti, ono više nema pravi osjećaj gladi, smanjuje unos hrane i konačno slabije napreduje. Stoga je važno da uspostavite pravilan ritam hranjenja. U dobi od 3-4 mjeseca dijete bi trebalo jesto svaka 3 do 4 sata. Između obroka djetetu se ne daje ništa, eventualno malo prokuhane vode sobne temperature. Postupno će se dijete vratiti u red i ritam i početi jesti pravilno.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba od 5 mjeseci odbija cicati i piti mlijeko (izdojeno i adaptirano) Poštovana, imam bebu od 5 mjeseci (6400 g) i do 3,5 mjeseca je bila isključivo dojena dok nije krenuo stagnirati na kilaži te smo uveli adaptirano (Aptamil 1) po preporuci pedijatra. 
    Unutar 24 h pojede sveukupno 600-700 ml, obroci su borba, krene jesti dobro, ali nakon cca 80 ml više ne želi i odbija bočicu, bilo da je adaptirano ili moje izdojeno mlijeko (ne želi cicati pa se izdajam). Interesira me da li je to prihvatljiva količina za njegovu dob, te ukoliko nije, što učiniti kako bi se to popravilo? Prvo sam mislila da je stvar u adaptiranom, ali jednako malo pojede i mojeg izdojenog mlijeka. Unaprijed zahvalna. Nina

Poštovana,
najpravilniji način procjene koliko hrane dijete treba dnevno konzumirati jest prema njegovoj kilaži. Djeca iste dobi mogu značajno odstupati od standarda i jedno od drugoga. Za Vaše dijete koje ima 6,5 kg, preporuča se oko 650 kcal na dan, što je oko 800-850 ml mlijeka dnevno, no ako dijete dobro napreduje i na nešto manjoj količini hrane, nije nezadovoljno i gladno ne treba ga siliti da pojede točno „koliko mu treba“ jer mu je očito ono što je pojelo dovoljno.
Jedan od najvažnijih faktora u dječjoj prehrani jest ritam hranjenja, ukoliko djetetu prečesto dajete jesti, ono više nema pravi osjećaj gladi, smanjuje unos hrane i konačno slabije napreduje. Stoga je važno da uspostavite pravilan ritam hranjenja. U dobi od 3-4 mjeseca dijete bi trebalo jesto svaka 3 do 4 sata. Između obroka djetetu se ne daje ništa, eventualno malo prokuhane vode sobne temperature. Postupno će se dijete vratiti u red i ritam i početi jesti pravilno.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba od 5 mjeseci odbija cicati i piti mlijeko (izdojeno i adaptirano)

<para>
 Ta kombinacija dojenja i AD u praksi je od praktički prvog dana i do sada je dobro funkcionirala. Nikada nije jeo neke velike količine AD (pripisane za njegovu dob), a kako je i na prsima pripisivala sam to upravo kombinaciji (jer naravno da ne znam koliko je uspio posisati). No, u zadnje vrijeme kako sam i rekla, prsa su postala igra, a broj i količna AD mlijeka se nije povećala, dapače počeo ga je odbijati (do te mjere da sam ga hranila na žličicu). Tokom dana jedva navučemo 500 ml, a ponekad svega 300 ml. Beba je rođena prilično velika (4220 kg) i u prva dva mjeseca dobila je puno na kilaži (3 kg) no sada se to počelo drastično smanjivati. Da napomenem, od prvog mjeseca ima zelene, pastaste stolice. Bio je na Aptamilu 1 i kada je počelo odbijanje prešli smo na NAN 1 jer sam čula da je slađi, a i stariji sin je bio na njemu bez problema. No, ništa se nije promijenilo, ni stolice, ni broj, ni količina obroka. Također, već neko vrijeme muku mučimo sa suhom kožom na obrazima i čelu, koja se ponekad upali. Da li je moguće da je dijete alergično na mlijeko i što predlažete da učinimo? Ineska
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bilo bi dobro da se s ovim problemom javite svome pedijatru. Dijete najvjerojatnije nije alergično na mlijeko već se možda radi o suhom zraku uslijed grijanja prostorija. Što se tiče prehrane, probajte djetetu napraviti pravilan ritam hranjenja. Vrlo često se zna dogoditi da se cijeli ritam hranjenja djeteta poremeti osobito kad su u pitanju dojenje i davanje adaptiranog mliječnog pripravka na bočicu.</para>
<para>Savjetujem da uritmite dijete, da mu obroke dajete svaka 3,5 do 4 sata. Prvo mu ponudite dojku, a potom već pripremljenu bočicu mlijeka. Kad se dijete najede dozvolite mu da ogladni, i ponudite mu obrok tek nakon 3,5 do 4 sata. Između obroka, po potrebi dajte mu malo prokuhane vode.</para>
<para>U djetetovoj prehrani jedan od najvažnijih faktora je pravilan ritam hranjenja i održavanje osjećaja gladi i sitosti. Ako se izgubite u tome, i djetetu stalno nutkate hranu, ono više neće imati pravi osjećaj gladi, neće pojesti konkretan obrok i poremetiti će se cijeli odnos prema hrani.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba odbija adaptirano mlijeko Poštovana, beba stara 3,5 mjeseca počela je pa gotovo u potpunosti odbijati AD mlijeko. Inače je i na prsima, ali mogu reći više za igru nego za neko konkretno hranjenje. 
    Ta kombinacija dojenja i AD u praksi je od praktički prvog dana i do sada je dobro funkcionirala. Nikada nije jeo neke velike količine AD (pripisane za njegovu dob),  a kako je i na prsima pripisivala sam to upravo kombinaciji (jer naravno da ne znam koliko je uspio posisati). No, u zadnje vrijeme kako sam i rekla, prsa su postala igra, a broj i količna AD mlijeka se nije povećala, dapače počeo ga je odbijati (do te mjere da sam ga hranila na žličicu). Tokom dana jedva navučemo 500 ml, a ponekad svega 300 ml. Beba je rođena prilično velika (4220 kg) i u prva dva mjeseca dobila je puno na kilaži (3 kg) no sada se to počelo drastično smanjivati. Da napomenem, od prvog mjeseca ima zelene, pastaste stolice. Bio je na Aptamilu 1 i kada je počelo odbijanje prešli smo na NAN 1 jer sam čula da je slađi, a i stariji sin je bio na njemu bez problema. No, ništa se nije promijenilo, ni stolice, ni broj, ni količina obroka. Također, već neko vrijeme muku mučimo sa suhom kožom na obrazima i čelu, koja se ponekad upali. Da li je moguće da je dijete alergično na mlijeko i što predlažete da učinimo? Ineska

Poštovana,
bilo bi dobro da se s ovim problemom javite svome pedijatru. Dijete najvjerojatnije nije alergično na mlijeko već se možda radi o suhom zraku uslijed grijanja prostorija. Što se tiče prehrane, probajte djetetu napraviti pravilan ritam hranjenja. Vrlo često se zna dogoditi da se cijeli ritam hranjenja djeteta poremeti osobito kad su u pitanju dojenje i davanje adaptiranog mliječnog pripravka na bočicu.
Savjetujem da uritmite dijete, da mu obroke dajete svaka 3,5 do 4 sata. Prvo mu ponudite dojku, a potom već pripremljenu bočicu mlijeka. Kad se dijete najede dozvolite mu da ogladni, i ponudite mu obrok tek nakon 3,5 do 4 sata. Između obroka, po potrebi dajte mu malo prokuhane vode.
U djetetovoj prehrani jedan od najvažnijih faktora je pravilan ritam hranjenja i održavanje osjećaja gladi i sitosti. Ako se izgubite u tome, i djetetu stalno nutkate hranu, ono više neće imati pravi osjećaj gladi, neće pojesti konkretan obrok i poremetiti će se cijeli odnos prema hrani.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba odbija adaptirano mlijeko

<para>
 U toku hranjenja pojavi se crvenilo bočno na glavi s lijeve strane iznad uha oko 3cm u obliku prutića koje se povuče 15 minuta poslije hranjenja. Pokušala sam kuhati jabuku i svaki put isto. Da li je to alergijska reakcija? Drugih simptoma nema. Bubamara
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>lako se može raditi o laganoj alergijskoj reakciji na određeno voće, najbolje je da se s ovim podatkom javite svom pedijatru koji će Vas dalje uputiti što činiti. Probajte u dohranu uvesti žitarice poput kukuruza, prosa i riže te povrće poput mrkve i krumpira te promatrajte da li će biti sličnih reakcija. U svakom slučaju ovakve reakcije na hranu nisu rijetkost, no kako dijete sazrijeva i raste, simptomi se često smanjuju i nestaju. Bez obzira, dobro je javiti se svome pedijatru i s oprezom uvoditi nove namirnice u dohranu djeteta.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

S uvođenjem voćnih kašica bebi se javlja crvenilo na glavici Poštovani, beba ima 5 mjeseci i počeli smo sa slatkom dohranom (jabuka, kruška, marelica) iz teglica. 
    U toku hranjenja pojavi se crvenilo bočno na glavi s lijeve strane iznad uha oko 3cm u obliku prutića koje se povuče 15 minuta poslije hranjenja. Pokušala sam kuhati jabuku i svaki put isto. Da li je to alergijska reakcija? Drugih simptoma nema. Bubamara

Poštovana,
lako se može raditi o laganoj alergijskoj reakciji na određeno voće, najbolje je da se s ovim podatkom javite svom pedijatru koji će Vas dalje uputiti što činiti. Probajte u dohranu uvesti žitarice poput kukuruza, prosa i riže te povrće poput mrkve i krumpira te promatrajte da li će biti sličnih reakcija. U svakom slučaju ovakve reakcije na hranu nisu rijetkost, no kako dijete sazrijeva i raste, simptomi se često smanjuju i nestaju. Bez obzira, dobro je javiti se svome pedijatru i s oprezom uvoditi nove namirnice u dohranu djeteta.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

S uvođenjem voćnih kašica bebi se javlja crvenilo na glavici

<para>
 Na kontroli nam je doktorica rekla da moramo ukinuti jedan obrok, moja pretpostavka je da misli na noćni jer on još uvijek voli popapat oko 2 ili 3 ujutro, te da moramo dva obroka zamijeniti - jedan s voćnom kašicom, a drugi s voćnim sokom što je meni apsurd. Tako mjesec dana, pa povrće i meseko nakon toga. On je velika papalica ali je žilav i zdrav i jak i aktivan. Molim Vas za mišljenje i savjet, jer ja djetetu nikako ne bih davala sok umjesto obroka. Dosta šećera ima ionako u ad-u. Kako mi preporučujete da postupim? Unaprijed zahvalna. Sanja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kao što ste i sami rekli, vaš sin je velika beba, stoga mu treba i dosta hrane da zadovolji svoje potrebe. Budući da se radi o djetetu koje ima nepunih 5 mjeseci, s dohranom još možete malo pričekati, no ako smatrate da je dijete spremno te da pokazuje interes za hranom, primjerice dok vi jedete, te imate osjećaj da je sve češće gladan, možete započeti s uvođenjem novih namirnica u prehranu. Na vama je s čime ćete započeti, to može biti voće, povrće ili žitarice. Dijete dobi 5 do 6 mjeseci može imati 5 do 6 obroka na dan, nije strogo određeno, no važno je da ne bude gladno niti da ga preuhranjujete.</para>
<para>Ukoliko se odučite za uvođenje dohrane, možete započeti zamjenom jednog mliječnog obroka na bocu, voćnom kašicom ili žitnom kašicom (riža, proso, kukuruz), te postupno svakih 3 do 5 dana uvoditi novu namirnicu. Namirnice možete davati samostalno ili u kombinaciji s adaptiranim mlijekom. Cilj je da polako, kako dijete odrasta, uvodite sve više namirnica u njegovu prehranu. Ukoliko dijete ima potrebu za obrokom i tijekom noći, slobodno mu ga ponudite. Možete mu navečer prije spavanja dati obrok na žličicu, npr. rižine pahuljice na mlijeku tako da duže bude sit tijekom noći.</para>
<para>Polako i postupno, uvođenjem namirnica u prehranu, djetetovi obroci postat će sve gušći, kašasti što će im podići energetsku i hranjivu vrijednost, dijete će biti sitije i razmak između obroka će se postupno povećavati, tako da će dijete samo od sebe jesti manji broj obroka, no volumenom veći te nutritivno bogatiji.</para>
<para>Voćne sokove ne smatram najboljim izborom, najbolje je da dijete pije vodu i mlijeko, a jede hranu. Ovim načinom izbjeći ćete učenje djeteta na slatke napitke: sokove, čajeve i sl.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Je li u redu djetetu davati sok umjesto konkretnog obroka kod uvođenja dohrane? Poštovani, imam sina od nepunih 5 mjeseci koji je od početka bio veća beba. Rođen je s 3750 i 52 cm a sada ima 9 kg i 67 cm. Papa ad hranu 6 puta po 120 pa do 150 ml. 
    Na kontroli nam je doktorica rekla da moramo ukinuti jedan obrok, moja pretpostavka je da misli na noćni jer on još uvijek voli popapat oko 2 ili 3 ujutro, te da moramo dva obroka zamijeniti - jedan s voćnom kašicom, a drugi s voćnim sokom što je meni apsurd. Tako mjesec dana, pa povrće i meseko nakon toga. On je velika papalica ali je žilav i zdrav i jak i aktivan. Molim Vas za mišljenje i savjet, jer ja djetetu nikako ne bih davala sok umjesto obroka. Dosta šećera ima ionako u ad-u. Kako mi preporučujete da postupim? Unaprijed zahvalna. Sanja

Poštovana,
kao što ste i sami rekli, vaš sin je velika beba, stoga mu treba i dosta hrane da zadovolji svoje potrebe. Budući da se radi o djetetu koje ima nepunih 5 mjeseci, s dohranom još možete malo pričekati, no ako smatrate da je dijete spremno te da pokazuje interes za hranom, primjerice dok vi jedete, te imate osjećaj da je sve češće gladan, možete započeti s uvođenjem novih namirnica u prehranu. Na vama je s čime ćete započeti, to može biti voće, povrće ili žitarice. Dijete dobi 5 do 6 mjeseci može imati 5 do 6 obroka na dan, nije strogo određeno, no važno je da ne bude gladno niti da ga preuhranjujete.
Ukoliko se odučite za uvođenje dohrane, možete započeti zamjenom jednog mliječnog obroka na bocu, voćnom kašicom ili žitnom kašicom (riža, proso, kukuruz), te postupno svakih 3 do 5 dana uvoditi novu namirnicu. Namirnice možete davati samostalno ili u kombinaciji s adaptiranim mlijekom. Cilj je da polako, kako dijete odrasta, uvodite sve više namirnica u njegovu prehranu. Ukoliko dijete ima potrebu za obrokom i tijekom noći, slobodno mu ga ponudite. Možete mu navečer prije spavanja dati obrok na žličicu, npr. rižine pahuljice na mlijeku tako da duže bude sit tijekom noći.
Polako i postupno, uvođenjem namirnica u prehranu, djetetovi obroci postat će sve gušći, kašasti što će im podići energetsku i hranjivu vrijednost, dijete će biti sitije i razmak između obroka će se postupno povećavati, tako da će dijete samo od sebe jesti manji broj obroka, no volumenom veći te nutritivno bogatiji.
Voćne sokove ne smatram najboljim izborom, najbolje je da dijete pije vodu i mlijeko, a jede hranu. Ovim načinom izbjeći ćete učenje djeteta na slatke napitke: sokove, čajeve i sl.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Je li u redu djetetu davati sok umjesto konkretnog obroka kod uvođenja dohrane?

<para>
 Otac je u vojnoj mirovini, PTSP opća-20% i ne može se nositi s djetetom, a ja radim kao medicinska sestra 8 sati. Čula sam da roditelji djece s tim poteškoćama imaju pravo na invalidninu. Moj mi je doktor rekao da bih trebala imati prava na 4 sata i na njegovateljstvo. Ne znam odakle da krenem. Hvala na pomoći. Sanja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postupak ostvarivanja prava iz socijalne skrbi je kompleksan i kako bismo Vam mogli dati konkretniji odgovor na pitanje trebali bismo imati uvid u kompletnu dokumentaciju i dijagnoze Vašeg djeteta. Ono što Vam može pomoći, kako biste se bolje informirali o Vašim pravima, su važeći zakoni i pravilnici. Nabrojat ćemo samo neke od njih:</para>
<para>- Pravilnik o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta</para>
<para>- Zakon o socijalnoj skrbi</para>
<para>- Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima</para>
<para>Najbolji savjet koji Vam možemo dati je da se obratite centru za socijalni rad prema mjestu stanovanja. Oni su prva stepenica u proceduri kroz koju trebate proći kako biste ostvarili svoja prava.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator, <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Imam sina s dijagnozom poremećaja u ponašanju. Koja su nam prava? Poštovani, imam sina od 9 godina. Ide u školu s individualnim pristupom uz asistenta. Ima spinu bifidu, poremećaj ponašanja (F80), ADHD. Mene sad zanima da li ja imam kakva prava? 
    Otac je u vojnoj mirovini, PTSP opća-20% i ne može se nositi s djetetom, a ja radim kao medicinska sestra 8 sati. Čula sam da roditelji djece s tim poteškoćama imaju pravo na invalidninu. Moj mi je doktor rekao da  bih trebala imati prava na 4 sata i na njegovateljstvo. Ne znam odakle da krenem. Hvala na pomoći. Sanja

Poštovana,
postupak ostvarivanja prava iz socijalne skrbi je kompleksan i kako bismo Vam mogli dati konkretniji odgovor na pitanje trebali bismo imati uvid u kompletnu dokumentaciju i dijagnoze Vašeg djeteta. Ono što Vam može pomoći, kako biste se bolje informirali o Vašim pravima, su važeći zakoni i pravilnici. Nabrojat ćemo samo neke od njih:
- Pravilnik o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta
- Zakon o socijalnoj skrbi
- Pravilnik o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima
Najbolji savjet koji Vam možemo dati je da se obratite centru za socijalni rad prema mjestu stanovanja. Oni su prva stepenica u proceduri kroz koju trebate proći kako biste ostvarili svoja prava.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator, Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Imam sina s dijagnozom poremećaja u ponašanju. Koja su nam prava?

<para>
 On sve razumije, ali ne želi pričati. Polazi vrtić ali i tamo ne priča, a dosta se igra sam i ne komunicira sa svojim vršnjacima. Bio je u bolnici sa 1,5 godina gdje mi nisu da li da budem s njim, pa mislim da je možda doživio šok. Uz to još su ga vezali za krevet da ne može van. Ne znam u čemu je problem ali teško je raditi s njim. Ponekad kad mu nešto ne dam, počinje lupati s glavom u pod. Još uvijek kad ga ostavljam u vrtiću jako plače. Tete kaže da je to samo faza, ali nisam više sigurna. DF
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>teškoće Vašeg djeteta koje spominjete ukazuju na moguće zaostajanje u jezično-govornom (npr. "govori par riječi") i socio-emocionalnom razvoju (npr. "igra se sam i ne komunicira sa svojim vršnjacima", "lupa glavom o pod").</para>
<para>Djeca urednog razvoja u dobi od 3 godine pokazuju veliki interes za jezik i komunikaciju i aktivno se služe jezikom u svrhu komunikacije. U govoru se još uvijek javljaju teškoće u izgovoru pojedinih glasova i riječi, ali one su razvojno normalne. Djeca mogu povezano pričati o nedavnim događajima i iskustvima, kao i odgovarati na jednostavna pitanja. U govoru se služe rečenicama od 2 do 4 riječi. Također, djeca u ovoj dobi postaju sve više socijalna i počinju pokazivati interes i uključivati se u igru s vršnjacima. Ako Vaše dijete ne pokazuje navedene vještine svakako postoji razlog za zabrinutost.</para>
<para>Lupanje glavom o pod u situacijama kad ne dobije željenu stvar ukazuje na teškoće u regulaciji emocija i samokontroli. Djeca u ovoj dobi često pokazuju teškoće s nošenjem s emocijama, osobito ljutnjom. Ipak, u ovoj dobi dijete bi već trebalo imati usvojene neke primjerenije strategije pokazivanja svoje ljutnje. Postojeće teškoće mogu biti povezane s teškoćama u jezičnom razumijevanju i izražavanju.</para>
<para>Plač prilikom odvajanja u vrtiću je čest i javlja se i kod starije djece predškolske dobi. Ipak, njegovo dugo zadržavanje može ukazivati na emocionalnu nezrelost i teškoće odvajanja (separacijska anksioznost).</para>
<para>Negativno iskustvo hospitalizacije i odvajanja od majke, koje je vaše dijete doživjelo u ranoj dobi, svakako je imalo utjecaj na njegov razvoj. Moguće je da je ova trauma povezana s djetetovim odbijanjem govorenja, emocionalnom nezrelošću i strahom od odvajanja. Svakako Vam preporučam da se vezano uz postojeće teškoće posavjetujete s logopedom i psihologom.</para>
<para>Asja Dubravčić</para>
<para>mag. rehab. educ., mag. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj sin prešao je 3 godine, ali koristi svega nekoliko riječi Poštovanje, imam jedno pitanje. Imam dijete staro 3 godine i 4 mjeseca. Govori par riječi, ali to je sve malo. Kod nas se u obitelji puno priča i dosta radim s njim ali pomaka nema. 
    On sve razumije, ali ne želi pričati. Polazi vrtić ali i tamo ne priča, a dosta se igra sam i ne komunicira sa svojim vršnjacima. Bio je u bolnici sa 1,5 godina gdje mi nisu da li da budem s njim, pa mislim da je možda doživio šok. Uz to još su ga vezali za krevet da ne može van. Ne znam u čemu je problem ali teško je raditi s njim. Ponekad kad mu nešto ne dam, počinje lupati s glavom u pod. Još uvijek kad ga ostavljam u vrtiću jako plače. Tete kaže da je to samo faza, ali nisam više sigurna. DF

Poštovana mama,
teškoće Vašeg djeteta koje spominjete ukazuju na moguće zaostajanje u jezično-govornom (npr. "govori par riječi") i socio-emocionalnom razvoju (npr. "igra se sam i ne komunicira sa svojim vršnjacima", "lupa glavom o pod").
Djeca urednog razvoja u dobi od 3 godine pokazuju veliki interes za jezik i komunikaciju i aktivno se služe jezikom u svrhu komunikacije. U govoru se još uvijek javljaju teškoće u izgovoru pojedinih glasova i riječi, ali one su razvojno normalne. Djeca mogu povezano pričati o nedavnim događajima i iskustvima, kao i odgovarati na jednostavna pitanja. U govoru se služe rečenicama od 2 do 4 riječi. Također, djeca u ovoj dobi postaju sve više socijalna i počinju pokazivati interes i uključivati se u igru s vršnjacima. Ako Vaše dijete ne pokazuje navedene vještine svakako postoji razlog za zabrinutost.
Lupanje glavom o pod u situacijama kad ne dobije željenu stvar ukazuje na teškoće u regulaciji emocija i samokontroli. Djeca u ovoj dobi često pokazuju teškoće s nošenjem s emocijama, osobito ljutnjom. Ipak, u ovoj dobi dijete bi već trebalo imati usvojene neke primjerenije strategije pokazivanja svoje ljutnje. Postojeće teškoće mogu biti povezane s teškoćama u jezičnom razumijevanju i izražavanju.
Plač prilikom odvajanja u vrtiću je čest i javlja se i kod starije djece predškolske dobi. Ipak, njegovo dugo zadržavanje može ukazivati na emocionalnu nezrelost i teškoće odvajanja (separacijska anksioznost).
Negativno iskustvo hospitalizacije i odvajanja od majke, koje je vaše dijete doživjelo u ranoj dobi, svakako je imalo utjecaj na njegov razvoj. Moguće je da je ova trauma povezana s djetetovim odbijanjem govorenja, emocionalnom nezrelošću i strahom od odvajanja. Svakako Vam preporučam da se vezano uz postojeće teškoće posavjetujete s logopedom i psihologom.
Asja Dubravčić
mag. rehab. educ., mag. logoped

   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Moj sin prešao je 3 godine, ali koristi svega nekoliko riječi

<para>
 Plače i viče ni iz kakvog razloga, ni sam ne zna što bi. Da li bi, kad bi spavao u svojoj sobi, promijenio svoje ponašanje i počeo lijepo spavati? I da li bi onda bilo dobro da muž i ja par puta u noći uđemo u sobu, čisto da ga smirimo i da zna da nije sam? Hvala. A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>nema idealne dobi za staviti dijete da spava u svojoj sobi. Ukoliko se sada budi po noći uz plač i vikanje vjerojatno će to nastaviti raditi i u svojoj sobi. Preseljenje u novu sobu je za svako dijete dodatna promjena, a nekoj djeci promjena može biti manji ili veći stres. Stoga ako Vašem sinu to bude stresno moguće je da će buđenja i plač biti još učestaliji. Mislim da je važno da dijete razvije dovoljan osjećaj sigurnosti i da ​se takve reakcije smanje. Razmislite koji faktori mogu biti povezani s buđenjem po noći. Ponekad određena hrana ili velika stimulacija u poslijepodnevnim satima (npr.gledanje crtića) može biti povezana s kvalitetom sna djeteta.
Ako se odlučite preseliti ga u drugu sobu važno je da i tada zna da može računati na Vas, da ste mu u blizini i da ćete mu pomoći ako se probudi i uzruja.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li sada trenutak da bebu od 14 mjeseci prebacimo u vlastitu sobu? Pozdrav. Da li je prerano da 14-mjesečno dijete spava u svojoj sobi? Naime, budi se po noći samo iz razloga da ga uzmem u ruke i uljuljam ga u san. 
    Plače i viče ni iz kakvog razloga, ni sam ne zna što bi. Da li bi, kad bi spavao u svojoj sobi, promijenio svoje ponašanje i počeo lijepo spavati? I da li bi onda bilo dobro da muž i ja par puta u noći uđemo u sobu, čisto da ga smirimo i da zna da nije sam? Hvala. A.

Draga mama,
nema idealne dobi za staviti dijete da spava u svojoj sobi. Ukoliko se sada budi po noći uz plač i vikanje vjerojatno će to nastaviti raditi i u svojoj sobi. Preseljenje u novu sobu je za svako dijete dodatna promjena, a nekoj djeci promjena može biti manji ili veći stres. Stoga ako Vašem sinu to bude stresno moguće je da će buđenja i plač biti još učestaliji. Mislim da je važno da dijete razvije dovoljan osjećaj sigurnosti i da ​se takve reakcije smanje. Razmislite koji faktori mogu biti povezani s buđenjem po noći. Ponekad određena hrana ili velika stimulacija u poslijepodnevnim satima (npr.gledanje crtića) može biti povezana s kvalitetom sna djeteta.
Ako se odlučite preseliti ga u drugu sobu važno je da i tada zna da može računati na Vas, da ste mu u blizini i da ćete mu pomoći ako se probudi i uzruja.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Je li sada trenutak da bebu od 14 mjeseci prebacimo u vlastitu sobu?

<para>
 Većinu vremena izbivaju jer su na liječenju, a kad su kod kuće to je većinom boravak u krevetu. Prije par mjeseci šogorica je pokušala i samoubojstvo. To nije napravila u kući, tako da dečki i ne znaju ništa o tome. Sad bi ona trebala izaći iz bolnice i doći kući pa me zanima vaše mišljenje, kako da to objasnim djeci i da li uopće išta govoriti? Oni nisu upoznati ni sa bolešću, jer smo ima objasnili da je to samo glavobolja.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je u situaciji u kojoj se nalazite sigurno zahtjevno i izazovno donositi odluke. Smatram da je odlično da ste postavili to pitanje.</para>
<para>Mentalne bolesti još su uvijek u našem društvu često pod velom tajne, ljudi ih se srame i skrivaju da oni ili bilo tko iz njihove obitelji (šire ili dalje) boluje od neke vrste mentalne bolesti.</para>
<para>Ono s čim ću započeti jest da je mentalna bolest, bolest kao i svaka druga. Netko boluje od raka, netko boluje od autoimune bolesti, netko boluje od bipolarnog poremećaja.</para>
<para>Često okolina želi utjecati na bolesnika, u najboljoj namjeri: „nije to tako strašno“, „ima gorih stvari u životu“, „nemoj to tako crno gledati“… Bolesnik ne može drugačije s obzirom da se radi o poremećajima funkcije mozga. Zbog toga su nužno potrebni medikamenti.</para>
<para>Dakle radi se o bolesti.</para>
<para>
 
 <emphasis>Duševna ili mentalna bolest</emphasis>
 
 <emphasis> je u najširem smislu svaki poremećaj funkcija </emphasis>
 <emphasis>mozga</emphasis>
 <emphasis> koji utječe na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da </emphasis>
 <emphasis>komunicira</emphasis>
 <emphasis> sa svojom okolinom.</emphasis>
</para>
<para>Stoga smatram da bi bilo dobro da svojim dječacima objasnite upravo tako: bez pretjerivanja, bez uljepšavanja, realno i jednostavno… da su teta i baka bolesne i da postoje takve vrste bolesti. Zamislite da im objašnjavate da boluju od primjerice lupusa (autoimuna bolest). Razmislite koji biste stav imali da im govorite takvo što.</para>
<para>Mislim da je važno da prvo sami sa sobom poradite, proradite, razmislite, s nekim porazgovarate da su bipolarni poremećaj i depresija jednostavno bolesti. Moj je savjet da se putem interneta malo upoznate s radom dr, Normana Santoriusa. On je uvaženi psihijatar koji se bavi destigmatizacijom duševnih bolesnika. Tek kada vi prihvatite da je to „normalna“ bolest moći ćete s takvim stavom to prenijeti svojoj djeci.</para>
<para>Ukoliko sami ne vjerujete u to, a govorite im da je to normalna bolest postoji mogućnost da budu zbunjeni: mama govori jedno, a njena neverbalna komunikacija odašilje drugo.</para>
<para>Nadalje oni mogu biti zbunjeni i informacijama da boluju od glavobolje, a cijelo vrijeme leže u krevetu. Mogu donijeti razne zaključke koji nemaju veze s realnošću. Ili u najgoroj situaciji, da se slučajno dogodilo da je teta zaista izvršila samoubojstvo, i da se to dogodilo u kući, kako im to objasniti, ako se radi samo o glavobolji.</para>
<para>Vaši sinovi imaju 7 i 9 godina, imaju kapacitete da shvate. Ukoliko se odlučite da im objasnite situaciju prilagodite to njihovom načinu, tj. načinu vaše uobičajene komunikacije. Po mom mišljenju bilo bi dobro da to napravite u sitauaciji, tj. na način kako inače pričate o nekim ozbiljnijim temama.</para>
<para>Možda možete razmisliti o nekoj metafori, tj. priči koja bi objasnila da su ljudi različiti i da su njihove teta i baka posebne na neki način.</para>
<para>U svakom slučaju želim Vam sretno dalje,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik,</para>
<para>Specijalizant psihoterapije, NLP trener</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da djeci kažemo da članovi obitelji boluju od mentalnih bolesti? Poštovana molim vas savjet i mišljenje za moj roditeljski problem. Imam dva sina 7 i 9 godina. Živimo u kućanstvu s muževom sestrom i mamom, koje boluju od depresije i bipolarnog poremećaja. 
    Većinu vremena izbivaju jer su na liječenju, a kad su kod kuće to je većinom boravak u krevetu. Prije par mjeseci šogorica je pokušala i samoubojstvo. To nije napravila u kući, tako da dečki i ne znaju ništa o tome. Sad bi ona trebala izaći iz bolnice i doći kući pa me zanima vaše mišljenje, kako da to objasnim djeci i da li uopće išta govoriti? Oni nisu upoznati ni sa bolešću, jer smo ima objasnili da je to samo glavobolja.

Draga mama,
vjerujem da Vam je u situaciji u kojoj se nalazite sigurno zahtjevno i izazovno donositi odluke. Smatram da je odlično da ste postavili to pitanje.
Mentalne bolesti još su uvijek u našem društvu često pod velom tajne, ljudi ih se srame i skrivaju da oni ili bilo tko iz njihove obitelji (šire ili dalje) boluje od neke vrste mentalne bolesti.
Ono s čim ću započeti jest da je mentalna bolest,  bolest kao i svaka druga. Netko boluje od raka, netko boluje od autoimune bolesti, netko boluje od bipolarnog poremećaja.
Često okolina želi utjecati na bolesnika, u najboljoj namjeri: „nije to tako strašno“, „ima gorih stvari u životu“, „nemoj to tako crno gledati“… Bolesnik ne može drugačije s obzirom da se radi o poremećajima funkcije mozga.  Zbog toga su nužno potrebni medikamenti.
Dakle radi se o bolesti.

   
      Duševna ili mentalna bolest
   
    je u najširem smislu svaki poremećaj funkcija 
   mozga
    koji utječe na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da 
   komunicira
    sa svojom okolinom.

Stoga smatram da bi bilo dobro da svojim dječacima objasnite upravo tako: bez pretjerivanja, bez uljepšavanja, realno i jednostavno… da su teta i baka bolesne i da postoje takve vrste bolesti. Zamislite da im objašnjavate da boluju od primjerice lupusa (autoimuna bolest). Razmislite koji biste stav imali da im govorite takvo što.
Mislim da je važno da prvo sami sa sobom poradite, proradite, razmislite, s nekim porazgovarate da su bipolarni poremećaj i depresija jednostavno bolesti. Moj je savjet da se putem interneta malo upoznate s radom dr, Normana Santoriusa. On je uvaženi psihijatar koji se bavi destigmatizacijom duševnih bolesnika.  Tek kada vi prihvatite da je to „normalna“ bolest moći ćete s takvim stavom to prenijeti svojoj djeci.
Ukoliko sami ne vjerujete u to, a govorite im da je to normalna bolest postoji mogućnost da budu zbunjeni: mama govori jedno, a njena neverbalna komunikacija odašilje drugo.
Nadalje oni mogu biti zbunjeni i informacijama da boluju od glavobolje, a cijelo vrijeme leže u krevetu. Mogu donijeti razne zaključke koji nemaju veze s realnošću. Ili u najgoroj situaciji, da se slučajno dogodilo da je teta zaista izvršila samoubojstvo, i da se to dogodilo u kući,  kako im to objasniti, ako se radi samo o glavobolji.
Vaši sinovi imaju 7 i 9 godina, imaju kapacitete da shvate. Ukoliko se odlučite da im objasnite situaciju prilagodite to njihovom načinu, tj. načinu vaše uobičajene komunikacije. Po mom mišljenju bilo bi dobro da to napravite u sitauaciji, tj. na način kako inače pričate o nekim ozbiljnijim temama.
Možda možete razmisliti o nekoj metafori, tj. priči koja bi objasnila da su ljudi različiti i da su njihove teta i baka posebne na neki način.
U svakom slučaju želim Vam sretno dalje,
Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik,
Specijalizant psihoterapije, NLP trener

   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Kako da djeci kažemo da članovi obitelji boluju od mentalnih bolesti?

<para>
 Međutim, kada čovjek ima sve i nema značajnijih problema, počne si sam stvarati probleme.
</para>
<para>
 Iako je supruga godinu dana starija od mene, često se ponaša poprilično djetinjasto, a onda takvo ponašanje pripisuje meni. Problem je nastao još u vezi, pa se onda nastavio i u braku a svodi se na sljedeće. Moja supruga je odgojena u obitelji gdje je majka "glavna" u obitelji, a otac je mora sve slušati. Onda je ta njena mama željela biti glavna i u našoj obitelji, a ja sam se tome suprotstavio. Onda je majka kćeri počela davati savjete što i kako treba raditi, a ako bi ja imao neko drugačije mišljenje, uvijek bi nastala svađa. Nakon svađe, moja je supruga odlazila kod svojih "na savjetovanje", a onda bi uglavnom dobila potporu i riječi kritike na račun mene. Ja bih uvijek nastojao udovoljiti supruzi, ali ipak ne toliko da bih potpuno pogazio sebe. Nepoštivanje od strane supruge je naraslo do te mjere da me gotovo svakodnevno (i pred sinom i nasamo) počela nazivati pogrdnim imenima: "debilu, debilčino, kretenčino, budalo, glupane, dabogda crka, dabogda krepa, krme...“ a nerijetko bi, izvikujući prethodne pogrdne riječi i fizički nasrtala na mene (ili bi me izgrebala noktima do krvi ili bi me gađala bilo kojim predmetom koji bi joj se našao pri ruci). Takav oblik nekontroliranog ponašanja ponavljao se dosta često da sam se čak počeo pribojavati radi li se tu možda o nekom obliku psihičke bolesti ili poremećaja. Moram napomenuti da mislim da povod za navedeno ponašanje stvarno nikad nije postojao. "Povod" odnosno okidač za takvu reakciju obično bi bio ili neslaganje u mišljenima tijekom običnog razgovora ili situacija tipa kada bih hranio sina pa se nešto prolilo i sl. Moram napomenuti da niti pušim, niti pijem, niti izlazim vani sa društvom, ni po kavama, uglavnom samo radim ili sam doma. Nikad nisam vrijeđao ženu niti podigao ruku na nju, osim par puta, ali samo u samoobrani kada sam joj rekao da mi je dosadilo samo bježati od nje kada me tuče ili glumiti vreću za udaranje. U svakoj svađi uobičajeno viče i "Razvest ćemo se, veselit ću se kada te se riješim, uzet ću ti maloga pa ga nećeš više nikada vidjeti i sl..."
</para>
<para>
 Međutim, njeno ponašanja katkada i varira u potpuno drugome smjeru. Primjerice nekada se za vrijeme njenog i moga posla dogovorimo da zajednički popijemo kavu i onda bude uglavnom sve ok.
</para>
<para>
 U odgoju sina želi baš u svemu odlučivati, a ako ja želim nešto drugačije govori da dijete pripada majci i da joj to ne mogu oduzeti. Želi primjerice kod djeteta uvesti strogi režim spavanja, pa ako primjerice izvedem sina na igralište i vratim se pola sata kasnije nego što je ona zacrtala, opet će me dočekati salva uvreda koje sam gore naveo. U nekim drugim pak stvarima, za koje ja smatram da su važnije za odgoj djeteta, ona je previše popustljiva, pa je dijete postalo prilično razmaženo.
</para>
<para>
 Uglavnom, ja volim i ženu i svoga sina i volio bih imati skladnu obitelj. Ne znam kako da vratim poštovanje svoje žene. Što se tiče ljubavi, tu njeni osjećaji variraju od potpune mržnje do ponekad izljeva ljubavi.
</para>
<para>
 Kada počnem s njom pričati o ovom jako ozbiljnom problemu, ne želi me uopće slušati i samo kaže "Što se svađaš?" Nedavno sam predložio da na jedan papir napišemo svatko po 10-ak pravila što bi želio od onoga drugoga, te da ću ja ispoštivati sve što god ona napiše, ali da očekujem i od nje da se trudi po tome pitanju. Moji su zahtjevi bili uglavnom da me ne vrijeđa, da me poštuje i da ne iskaljuje bijes na meni. Većinu napisanog prekršila je već svega par minuta nakon što sam joj uručio papir i nakon što je pročitala zahtjeve...
</para>
<para>
 Molim oprostite na "romanu" i ako mislite da ima ikakve nade molim za pomoć. Znam da je teško sve objasniti i dati neku dijagnozu na temelju samo onoga što sam napisao u e-mailu i slušajući samo jednu stranu. Vi ste za sada prvi i jedini kojima pišem o ovom problemu, nisam se nikome drugome povjeravao. Nekako mi je najlakše otvoriti dušu anonimno potpunom neznancu. Unaprijed puno, puno hvala! M.
</para>
<para>Poštovani čitatelju,</para>
<para>Prije svega smatram da je dobro da ste se nekome povjerili jer nam ponekad i sam razgovor o problemu koji imamo može pomoći da se olakšamo, da dođemo do novih spoznaja.</para>
<para>Na kraju pisma napisali ste da ukoliko mislim da ima nade molite za pomć – no nisam shvatila kakve točno nade. Nade da će Vaša supruga ipak promijenti ponašanje? Nade da će supruga shvatiti da njezino ponašanje prema Vama nije korektno? Nade da Vi nešto možete učiniti i promijeniti ovu situaciju u kojoj se nalazite?</para>
<para>Iskreno suosjećam s Vama i doista mi je žao što ste izloženi psihičkom i fizičkom nasilju supruge. Nažalost, čini se da sve što ste do sada pokušali u odnosu sa suprugom nije dovelo do značajnih promjena. Činjenica jest da na ponašanje druge osobe ne možemo utjecati – svatko je odgovoran za vlastite postupke i čini kako u određenom trenutku smatra da treba (što ne znači da su ti postupci u redu). Kada nas nešto smeta u odnosu s drugom osobom jedino što možemo mijenjati smo mi sami i naši postupci. Drugim riječima ako imam partnera koji me zlostavlja, moja želja, trud i razgovori s njim o promjeni njegova ponašanja vjerojatno neće uroditi plodom (jer očekujem da on promijeni dugogodišnji obrazac). No ukoliko ja učinim nešto – predložim partneru da krenemo na bračno savjetovanje, postavim ultimatum, prekinem vezu u kojoj sam zlostavljana, odselim iz zajedničkog kućanstva, ne toleriram uvrede, itd. – promjena u mom ponašanju može dovesti do promjene u njegovom ponašanju. Ali i ne mora. No u konačnici je jedino važno da ja prekidam zlostavljanje i živim život kakav zaslužujem, kakav svi zaslužuju – onaj bez patnje zbog nasilja od strane bliskih osoba.</para>
<para>Sami kažete da osjećaji Vaše supruge variraju od potpune mržnje do ponekad izljeva ljubavi – ako sam dobro shvatila, potpuna mržnja prisutna je puno češće nego ljubav. Moje pitanje Vama je sljedeće: želite li život dijeliti s osobom za koju imate osjećaj da Vas mrzi, koja Vas naziva pogrdnim imenima, udara, vrijeđa, ne poštuje? Mislite li da zaslužujete osobu koja će se prema Vama odnositi s poštovanjem, cijeniti Vas, voljeti?</para>
<para>Nadalje, Vaša rečenica u kojoj kažete da ne znate kako da vratite poštovanje žene mi je zapela za oko i ponukala da Vas pitam kako je prije Vaša žena pokazivala poštovanje prema Vama? Je li se nešto promijenilo? Moja pretpostavka je da je njezino ponašanje stvar njezinih unutarnjih procesa i da u cijeloj situciji niste Vi problem pa samim tim niti netko tko bi trebao vraćati njezino poštovanje. Drugim riječima, njezino ponašanje nije reakcija na Vaše neadekvatne postupke već na njezine unutarnje procese.</para>
<para>Postavila bi Vam još nekoliko pitanja o kojima možete razmisliti i koja će Vam možda pomoći da dođete do novih spoznaja. Što će se dogoditi ukoliko ostanete u zajednici sa suprugom koja Vas ne poštuje? Što će se dogoditi ukoliko prekinete tu zajednicu? Znate li svoja roditeljska prava i činjenicu da je roditeljska skrb o djetetu zajednička (čak i ako se roditelji razdvoje), da nisu samo žene „skrbnici“?</para>
<para>Uvjerena sam da svatko od nas traži i zaslužuje sreću. Što će koga usrećiti je vrlo individualno i nema univerzalnog pravila ili recepta. Vama bi savjetovala da se obratite stručnjaku psihoterapeutu za pomoć i da zajedno dođete do toga što Vi možete učiniti a da to ujedno dugoročno bude Vaša ulaznica za sreću.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da vratim poštovanje svoje supruge i popravim naš brak? Poštovana, imam 33 godine, u braku sam 6 godina i imam dijete (sina) od 3 godine. I supruga i ja smo zaposleni, imamo ok posao, stan i mogli bismo imati savršen život. Kažem, mogli bismo... 
    Međutim, kada čovjek ima sve i nema značajnijih problema, počne si sam stvarati probleme.


   Iako je supruga godinu dana starija od mene, često se ponaša poprilično djetinjasto, a onda takvo ponašanje pripisuje meni. Problem je nastao još u vezi, pa se onda nastavio i u braku a svodi se na sljedeće. Moja supruga je odgojena u obitelji gdje je majka "glavna" u obitelji, a otac je mora sve slušati. Onda je ta njena mama željela biti glavna i u našoj obitelji, a ja sam se tome suprotstavio. Onda je majka kćeri počela davati savjete što i kako treba raditi, a ako bi ja imao neko drugačije mišljenje, uvijek bi nastala svađa. Nakon svađe, moja je supruga odlazila kod svojih "na savjetovanje", a onda bi uglavnom dobila potporu i riječi kritike na račun mene. Ja bih uvijek nastojao udovoljiti supruzi, ali ipak ne toliko da bih potpuno pogazio sebe. Nepoštivanje od strane supruge je naraslo do te mjere da me gotovo svakodnevno (i pred sinom i nasamo) počela nazivati pogrdnim imenima: "debilu, debilčino, kretenčino, budalo, glupane, dabogda crka, dabogda krepa, krme...“ a nerijetko bi, izvikujući prethodne pogrdne riječi i fizički nasrtala na mene (ili bi me izgrebala noktima do krvi ili bi me gađala bilo kojim predmetom koji bi joj se našao pri ruci). Takav oblik nekontroliranog ponašanja ponavljao se dosta često da sam se čak počeo pribojavati radi li se tu možda o nekom obliku  psihičke bolesti ili poremećaja.  Moram napomenuti da mislim da povod za navedeno ponašanje stvarno nikad nije postojao. "Povod" odnosno okidač za takvu reakciju obično bi bio ili neslaganje u mišljenima tijekom običnog razgovora ili situacija tipa kada bih hranio sina pa se nešto prolilo i sl. Moram napomenuti da niti pušim, niti pijem, niti izlazim vani sa društvom, ni po kavama, uglavnom samo radim ili sam doma. Nikad nisam vrijeđao ženu niti podigao ruku na nju, osim par puta, ali samo u samoobrani kada sam joj rekao da mi je dosadilo samo bježati od nje kada me tuče ili glumiti vreću za udaranje. U svakoj svađi uobičajeno viče i "Razvest ćemo se, veselit ću se kada te se riješim, uzet ću ti maloga pa ga nećeš više nikada vidjeti i sl..."


   Međutim, njeno ponašanja katkada i varira u potpuno drugome smjeru. Primjerice nekada se za vrijeme njenog i moga posla dogovorimo da zajednički popijemo kavu i onda bude uglavnom sve ok.


   U odgoju sina želi baš u svemu odlučivati, a ako ja želim nešto drugačije govori da dijete pripada majci i da joj to ne mogu oduzeti. Želi primjerice kod djeteta uvesti strogi režim spavanja, pa ako primjerice izvedem sina na igralište i vratim se pola sata kasnije nego što je ona zacrtala, opet će me dočekati salva uvreda koje sam gore naveo. U nekim drugim pak stvarima, za koje ja smatram da su važnije za odgoj djeteta, ona je previše popustljiva, pa je dijete postalo prilično razmaženo.


   Uglavnom, ja volim i ženu i svoga sina i volio bih imati skladnu obitelj. Ne znam kako da vratim poštovanje svoje žene. Što se tiče ljubavi, tu njeni osjećaji variraju od potpune mržnje do ponekad izljeva ljubavi.


   Kada počnem s njom pričati o ovom jako ozbiljnom problemu, ne želi me uopće slušati i samo kaže "Što se svađaš?" Nedavno sam predložio da na jedan papir napišemo svatko po 10-ak pravila što bi želio od onoga drugoga, te da ću ja ispoštivati sve što god ona napiše, ali da očekujem i od nje da se trudi po tome pitanju. Moji su zahtjevi bili uglavnom da me ne vrijeđa, da me poštuje i da ne iskaljuje bijes na meni. Većinu napisanog prekršila je već svega par minuta nakon što sam joj uručio papir i nakon što je pročitala zahtjeve...


   Molim oprostite na "romanu" i ako mislite da ima ikakve nade molim za pomoć. Znam da je teško sve objasniti i dati neku dijagnozu na temelju samo onoga što sam napisao u e-mailu i slušajući samo jednu stranu. Vi ste za sada prvi i jedini kojima pišem o ovom problemu, nisam se nikome drugome povjeravao. Nekako mi je najlakše otvoriti dušu anonimno potpunom neznancu. Unaprijed puno, puno hvala! M.

Poštovani čitatelju,
Prije svega smatram da je dobro da ste se nekome povjerili jer nam ponekad i sam razgovor o problemu koji imamo može pomoći da se olakšamo, da dođemo do novih spoznaja.
Na kraju pisma napisali ste da ukoliko mislim da ima nade molite za pomć – no nisam shvatila kakve točno nade. Nade da će Vaša supruga ipak promijenti ponašanje? Nade da će supruga shvatiti da njezino ponašanje prema Vama nije korektno? Nade da Vi nešto možete učiniti i promijeniti ovu situaciju u kojoj se nalazite?
Iskreno suosjećam s Vama i doista mi je žao što ste izloženi psihičkom i fizičkom nasilju supruge. Nažalost, čini se da sve što ste do sada pokušali u odnosu sa suprugom nije dovelo do značajnih promjena. Činjenica jest da na ponašanje druge osobe ne možemo utjecati – svatko je odgovoran za vlastite postupke i čini kako u određenom trenutku smatra da treba (što ne znači da su ti postupci u redu). Kada nas nešto smeta u odnosu s drugom osobom jedino što možemo mijenjati smo mi sami i naši postupci. Drugim riječima ako imam partnera koji me zlostavlja, moja želja, trud i razgovori s njim o promjeni njegova ponašanja vjerojatno neće uroditi plodom (jer očekujem da on promijeni dugogodišnji obrazac). No ukoliko ja učinim nešto – predložim partneru da krenemo na bračno savjetovanje, postavim ultimatum, prekinem vezu u kojoj sam zlostavljana, odselim iz zajedničkog kućanstva, ne toleriram uvrede, itd. – promjena u mom ponašanju može dovesti do promjene u njegovom ponašanju. Ali i ne mora. No u konačnici je jedino važno da ja prekidam zlostavljanje i živim život kakav zaslužujem, kakav svi zaslužuju – onaj bez patnje zbog nasilja od strane bliskih osoba.
Sami kažete da osjećaji Vaše supruge variraju od potpune mržnje do ponekad izljeva ljubavi – ako sam dobro shvatila, potpuna mržnja prisutna je puno češće nego ljubav. Moje pitanje Vama je sljedeće: želite li život dijeliti s osobom za koju imate osjećaj da Vas mrzi, koja Vas naziva pogrdnim imenima, udara, vrijeđa, ne poštuje? Mislite li da zaslužujete osobu koja će se prema Vama odnositi s poštovanjem, cijeniti Vas, voljeti?
Nadalje, Vaša rečenica u kojoj kažete da ne znate kako da vratite poštovanje žene mi je zapela za oko i ponukala da Vas pitam kako je prije Vaša žena pokazivala poštovanje prema Vama? Je li se nešto promijenilo? Moja pretpostavka je da je njezino ponašanje stvar njezinih unutarnjih procesa i da u cijeloj situciji niste Vi problem pa samim tim niti netko tko bi trebao vraćati njezino poštovanje. Drugim riječima, njezino ponašanje nije reakcija na Vaše neadekvatne postupke već na njezine unutarnje procese.
Postavila bi Vam još nekoliko pitanja o kojima možete razmisliti i koja će Vam možda pomoći da dođete do novih spoznaja. Što će se dogoditi ukoliko ostanete u zajednici sa suprugom koja Vas ne poštuje? Što će se dogoditi ukoliko prekinete tu zajednicu? Znate li svoja roditeljska prava i činjenicu da je roditeljska skrb o djetetu zajednička (čak i ako se roditelji razdvoje), da nisu samo žene „skrbnici“?
Uvjerena sam da svatko od nas traži i zaslužuje sreću. Što će koga usrećiti je vrlo individualno i nema univerzalnog pravila ili recepta. Vama bi savjetovala da se obratite stručnjaku psihoterapeutu za pomoć i da zajedno dođete do toga što Vi možete učiniti a da to ujedno dugoročno bude Vaša ulaznica za sreću.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kako da vratim poštovanje svoje supruge i popravim naš brak?

<para>
 Ima li neko koje smiju jesti bebe alergične na mlijeko ili da ništa ne uvodim ako bude imao dovoljno da doji pa da malo kasnije uz podoje dodajemo malo i čvrste hrane?! Da li bi to bilo dovoljno?
</para>
<para>Postoji niz adaptiranih mliječnih formula koje mogu koristiti djeca s dijagnozom alergije na kravlje mlijeko, a to su: Althera, Allernova, Alfare i Allergy Digestive Care. No, ova mlijeka idu na recept stoga je važno konzultirati se s pedijatrom i dobiti recept. Koriste se jednako kao i standardni dojenački mliječni pripravak.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Kako i s čime ću bebi alergičnoj na mlijeko slagati kašice? Moja beba ima 6 mjeseci i alergična je na mlijeko. Za sada doji, počeli smo i s kašicama po malo, ali brinem ako budem morala uvesti dohranu a ne smijem ovo adaptirano mlijeko koristiti. 
    Ima li neko koje smiju jesti bebe alergične na mlijeko ili da ništa ne uvodim ako bude imao dovoljno da doji pa da malo kasnije uz podoje dodajemo malo i čvrste hrane?! Da li bi to bilo dovoljno?

Postoji niz adaptiranih mliječnih formula koje mogu koristiti djeca s dijagnozom alergije na kravlje mlijeko, a to su: Althera, Allernova, Alfare i Allergy Digestive Care. No, ova mlijeka idu na recept stoga je važno konzultirati se s pedijatrom i dobiti recept. Koriste se jednako kao i standardni dojenački mliječni pripravak.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Kako i s čime ću bebi alergičnoj na mlijeko slagati kašice?

<para>
 Treba da uvedem aptamil 2 i na uputstvu piše broj obroka dnevno 3 puta. Da li beba može popiti više ovog mlijeka od 3 puta dnevno i da li biste bili ljubazni da mi napišete vaš prijedlog rasporeda obroka za bebu od 6 mjeseci? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bez obzira na preporuke s ambalaže adaptiranih dojenačkih mliječnih pripravaka, držite se osnovnih pravila:
</para>
<orderedlist>
 <listitem>
 <para>Dijete dobi 6 mjeseci treba oko 500 - 600 ml mlijeka (majčinog/adaptiranog) na dan</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Treba imati oko 6 do 7 obroka na dan</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Tri obroka mogu biti mliječna (jutro, večer i neka užina koja može biti mliječna kašica)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jedan obrok treba biti mješano povrće ili povrće i meso</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Jedan do dva obroka trebaju biti voćna i/ili povrtna kašica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Obroci bi trebali biti u razmaku 3,5 do 4 sati</para>
 </listitem>
</orderedlist>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Pravila kod uvođenja nove formule i prehrane bebe adaptiranim mlijekom Poštovana, beba je napunila 6 mjeseci i ima oko 8 kg, a rođena je s 3340. Pije aptamil 1, 4 puta dnevno po 180 do 210 ml i ima ručak - povrće i piletinu te užinu voće. 
    Treba da uvedem aptamil 2 i na uputstvu piše broj obroka dnevno 3 puta. Da li beba može popiti više ovog mlijeka od 3 puta dnevno i da li biste bili ljubazni da mi napišete vaš prijedlog rasporeda obroka za bebu od 6 mjeseci? Hvala

Poštovana,
bez obzira na preporuke s ambalaže adaptiranih dojenačkih mliječnih pripravaka, držite se osnovnih pravila:


   
      Dijete dobi 6 mjeseci treba oko 500 - 600 ml mlijeka (majčinog/adaptiranog) na dan
   
   
      Treba imati oko 6 do 7 obroka na dan
   
   
      Tri obroka mogu biti mliječna (jutro, večer i neka užina koja može biti mliječna kašica)
   
   
      Jedan obrok treba biti mješano povrće ili povrće i meso
   
   
      Jedan do dva obroka trebaju biti voćna i/ili povrtna kašica
   
   
      Obroci bi trebali biti u razmaku 3,5 do 4 sati
   










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Pravila kod uvođenja nove formule i prehrane bebe adaptiranim mlijekom

<para> No, zbog određenih mjera opreza (alergijske reakcije, porijeklo namirnice, mikrobiološka ispravnost i sl.) savjetuje se odgođeno davanje ovakvih namirnica djeci. Najranije iza 3. godine, idealno iza 5. godine života.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Da li djeca smiju i u kojoj količini koristiti camu camu prah? Da li djeca smiju i u kojoj količini koristiti camu camu prah?

 

Poštovana,

ne postoje preporuke vezne za camu camu prah. Naime, preporuka za egzotično bilje nema.  No, zbog određenih mjera opreza (alergijske reakcije, porijeklo namirnice, mikrobiološka ispravnost i sl.) savjetuje se odgođeno davanje ovakvih namirnica djeci. Najranije iza 3. godine, idealno iza 5. godine života.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Da li djeca smiju i u kojoj količini koristiti camu camu prah?

<para>
 Amra
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>obavezno nastavite dojiti! Iako ne osjećate da mlijeko nadolazi, ako dijete siše i sretno je i zadovoljnu te uredno napreduje nema potrebe da se birnete. Nastavite dojiti i polako kroz 6. mjesec djetetova života počnite uvoditi dohranu.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Ne osjećam mlijeko u dojkama Imam bebu od 5 mjeseci starosti. Imam mlijeka, ali dok beba doji ne osjećam da mi mlijeko nadolazi u dojkama. Pijem čajeve za dojilje, ali malo pomažu. Da li da nastavim dojiti ili da prestanem? 
    Amra

Poštovana,
obavezno nastavite dojiti! Iako ne osjećate da mlijeko nadolazi, ako dijete siše i sretno je i zadovoljnu te uredno napreduje nema potrebe da se birnete. Nastavite dojiti i polako kroz 6. mjesec djetetova života počnite uvoditi dohranu.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Ne osjećam mlijeko u dojkama

<para>
 Bio je star oko godinu dana kad je prestao jesti krutu hranu i ostao je samo na mlijeku. Uskoro je i to odbacio. Faza, mislila sam, tako da nisam ni reagirala previše. Ponudila sam mu, nije htio. Mislila sam, dok će biti gladan, jest će. Nakon što je ta "faza" potrajala nekoliko mjeseci, posjetili smo pedijatra i napravili krvnu sliku koja je bila u redu. On nije gubio na težini i dalje je bio veselo i zdravo dijete. Sada ponekad pojede koje pecivo, ako je dobre volje malo juhice i kekse. To je sve što on jede. Izbacili smo slatkiše sve, sokove, ali ni tad nije počeo jesti. Krenuo je nedugo u vrtić i mislili smo, nakon što vidi vršnjake da jedu i on će, ali ništa. On jede samo kruh i ponekad voćni jogurt. Bojim se da se ne razboli. Molim Vas neki savjet. Što napraviti iako smo već sve pokušali?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Potreban je pregled specijalista i gastroenterologa (koji će utvrditi da li se radi o nekoj bolesti u podlozi) i psihologa specijalista za poremećaje hranjenja. Ovaj tim postoji u Klinici za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva) pa Vam savjetujem da se naručite na pregled.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Moj sin već godinu dana gotovo ništa ne jede Pozdrav, imam sina od 2,5 godine koji već cca godinu dana skoro ništa ne jede. Dohranu smo počeli sa 6 mjeseci, isključivo zdravo. Bez kravljeg mlijeka, čokolina, bez dodatka soli itd. 
    Bio je star oko godinu dana kad je prestao jesti krutu hranu i ostao je samo na mlijeku. Uskoro je i to odbacio. Faza, mislila sam, tako da nisam ni reagirala previše. Ponudila sam mu, nije htio. Mislila sam, dok će biti gladan, jest će. Nakon što je ta "faza" potrajala nekoliko mjeseci, posjetili smo pedijatra i napravili krvnu sliku koja je bila u redu. On nije gubio na težini i dalje je bio veselo i zdravo dijete. Sada ponekad pojede koje pecivo, ako je dobre volje malo juhice i kekse. To je sve što on jede. Izbacili smo slatkiše sve, sokove, ali ni tad nije počeo jesti. Krenuo je nedugo u vrtić i mislili smo, nakon što vidi vršnjake da jedu i on će, ali ništa. On jede samo kruh i ponekad voćni jogurt. Bojim se da se ne razboli. Molim Vas neki savjet. Što napraviti iako smo već sve pokušali?

Poštovana,
Potreban je pregled specijalista i gastroenterologa (koji će utvrditi da li se radi o nekoj bolesti u podlozi) i psihologa specijalista za poremećaje hranjenja. Ovaj tim postoji u Klinici za dječje bolesti Zagreb (Klaićeva) pa Vam savjetujem da se naručite na pregled.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moj sin već godinu dana gotovo ništa ne jede

<para>
 Uglavnom, mene zabrinjava što je jako sitan u odnosu na svoje vršnjake. S mjesec dana imao je 4160 i 55 cm, s tri mjeseca 5370 g i 61 cm, sa 6 mjeseci 6510 g i 65 cm, s godinu dana 8 kg i 73 cm. S 2 godine i 4 mjeseca imao je 11.5 kg i 86 cm. Ja sam ga dugo dojila i teško je prihvatio dohranu. Pedijatrica me uvjeravala da dobiva minimalno ali dovoljno. VI ste mi odgovorili da je moguće nadoknaditi taj rast, ali s kliničkim praćenjem. Pošto nemam mogućnost dolaska u Zagreb, htjela bih vaše mišljenje da li je danas na povoljnoj krivulji jer sam se posvetila njegovoj prehrani i danas s gotovo četiri godine ima 98 cm i 14,5 kg. Što se tiče genetskog potencijala tata je visok 186, a ja 165 cm. Da li imate kakve preporuke što se tiče prehrane i dodataka prehrani. Hvala unaprijed. zfaca
</para>
<para>Poštovana</para>
<para>upisom tjelesne mase i visine u krivulju rasta vidi se da je Vaše dijete i tjelesnom masom i tjelesnom visinom između 5. i 10. percentile. Proporcinoalno je sitniji, a s obzirom na Vašu tjelesnu visinu to je moguće.</para>
<para>Ako do sada niste napravili specijalistički pregled gastroenterologa i endokrinologa, preporučujem čisto da budete mirni i s te strane.</para>
<para>Od suplemenata tijekom zime savjetujem kompletnu mikronutriciju - multivitamin i mineral adekvatan dobi i D vitamin. Teško je bez konkretnog pregleda savjetovati specifičnu suplementaciju. I dalje savjetujem hiperkaloričnu i nutritivno bogatu prehranu.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Uz pažljivu prehranu moj sin je napredovao. Što još mogu učiniti? Poštovana, ja sam vam već poslala pitanje prije godinu i pol. Radi se o dječaku koji je rođen s težinom 3350 grama i duljinom 51 cm. 
    Uglavnom, mene zabrinjava što je jako sitan u odnosu na svoje vršnjake. S mjesec dana imao je 4160 i 55 cm, s tri mjeseca 5370 g i 61 cm, sa 6 mjeseci 6510 g i 65 cm, s godinu dana 8 kg i 73 cm. S 2 godine i 4 mjeseca imao je 11.5 kg i 86 cm. Ja sam ga dugo dojila i teško je prihvatio dohranu. Pedijatrica me uvjeravala da dobiva minimalno ali dovoljno. VI ste mi odgovorili da je moguće nadoknaditi taj rast, ali s kliničkim praćenjem. Pošto nemam mogućnost dolaska u Zagreb, htjela bih vaše mišljenje da li je danas na povoljnoj krivulji jer sam se posvetila njegovoj prehrani i danas s gotovo četiri godine ima 98 cm i 14,5 kg. Što se tiče genetskog potencijala tata je visok 186, a ja 165 cm. Da li imate kakve preporuke što se tiče prehrane i dodataka prehrani. Hvala unaprijed. zfaca

Poštovana
upisom tjelesne mase i visine u krivulju rasta vidi se da je Vaše dijete i tjelesnom masom i tjelesnom visinom između 5. i 10. percentile. Proporcinoalno je sitniji, a s obzirom na Vašu tjelesnu visinu to je moguće.
Ako do sada niste napravili specijalistički pregled gastroenterologa i endokrinologa, preporučujem čisto da budete mirni i s te strane.
Od suplemenata tijekom zime savjetujem kompletnu mikronutriciju - multivitamin i mineral adekvatan dobi i D vitamin. Teško je bez konkretnog pregleda savjetovati specifičnu suplementaciju. I dalje savjetujem hiperkaloričnu i nutritivno bogatu prehranu.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Uz pažljivu prehranu moj sin je napredovao. Što još mogu učiniti?

<para>
 Dok je na trbuhu glavicu lijepo odiže i dosta dugo se može zadržati u tom položaju. Inače radimo vježbe rotacije na jedan i drugi bok.
</para>
<para>
 Koje vježbe mogu s njom raditi kako bi ju potaknula da se počne okretati te da li ju mogu početi posjedati iako se ne okreće? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. IS
</para>
<para>Poštovana, najbolje joj pokažite neki novi , njoj zanimljiv predmet kada leži na leđima i da se polako postavlja na bok, a sa boka na trbuh kada vi pomičete predmet. U početku joj vi u tome pomažite.</para>
<para>Kada se okrene u potrbušni položaj, ako joj rukica zaostane ispod prednjeg dijela trupa vi joj je izvucite i tako ponavljajte. U slučaju da se samostalna rotacija neće spontano uspostaviti javite se na pregled fizijatru.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koje vježbice mogu raditi s bebom da se počne samostalno okretati na trbuh? Poštovani, mama sam šestmjesečne djevojčice rođene u 37. tjednu trudnoće. Prije nekoliko dana je navršila punih 6 mjeseci no ona se i dalje ne okreće samostalno na trbuh i obratno. 
    Dok je na trbuhu glavicu lijepo odiže i dosta dugo se može zadržati u tom položaju. Inače radimo vježbe rotacije na jedan i drugi bok.


   Koje vježbe mogu s njom raditi kako bi ju potaknula da se počne okretati te da li ju mogu početi posjedati iako se ne okreće? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. IS

Poštovana, najbolje joj pokažite neki novi , njoj zanimljiv predmet kada leži na leđima i da se polako postavlja na bok, a sa boka na trbuh kada vi pomičete predmet. U početku joj vi u tome pomažite.
Kada se okrene u potrbušni položaj, ako joj rukica zaostane ispod prednjeg dijela trupa vi joj je izvucite i tako ponavljajte. U slučaju da se samostalna rotacija neće spontano uspostaviti javite se na pregled fizijatru.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Koje vježbice mogu raditi s bebom da se počne samostalno okretati na trbuh?

<para>
 Tjedan prije uzimanja brisa je bila doma, imala jedan dan temperaturu i malo je grlo boljelo. Svi simptomi su nestali, pa ne znam da li da pije antibiotik. Hvala. DH
</para>
<para>Poštovana, odluka o tome da li da pije ili ne antibiotik ovisi između ostalog i o tome koja je bakterija izolirana. Ako se radi o piogenom streptokoku ili beta hemolitičkom streptokoku grupe A svakako treba uzeti antibiotsku terapiju.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Piti antibiotike nakon što su se svi simptomi povukli ili ne? Pitanje: Poštovana, zanima me da li je nužno da dijete nakon uzimanja brisa grla uzima antibiotik, ukoliko nema simptoma? Pozitivan je bio samo azitromicin, i da li pod antibiotikom smije u vrtić? 
    Tjedan prije uzimanja brisa je bila doma, imala jedan dan temperaturu i malo je grlo boljelo. Svi simptomi su nestali, pa ne znam da li da pije antibiotik. Hvala. DH

Poštovana, odluka o tome da li da pije ili ne antibiotik ovisi između ostalog i o tome koja je bakterija izolirana. Ako se radi o piogenom streptokoku ili beta hemolitičkom streptokoku grupe A svakako treba uzeti antibiotsku terapiju.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Piti antibiotike nakon što su se svi simptomi povukli ili ne?

<para>
 A noć prije dana štucanja se budi svakih sat i pol do dva. MC
</para>
<para>Često se susrećemo sa situacijom da dojenčad štucaju. To je obično provocirano nekoordiniranim gutanjem ili gutanjem zraka, što dovodi do dizanja ošita, te pokreće mehanizam štucanja. Isto je moguće da upravo za vrijeme plakanja dijete povuče dosta zraka, te da to provocira poslije štucanje. Također djeca koja imaju dudu ili piju puno čajeva i sokova znaju češće štucati.</para>
<para>Nastojte da su obroci u ritmu, da se između za žeđ pije voda, a ne obilne količine slatkih tekućina. Ako je moguće nastojte da dijete iza tekućih obroka (mlijeka) podrigne. To su sve načini kako smanjiti štucanje.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Štucanje kod bebe koje traje već dva tjedna Pozdrav! Imam pitanje u vezi štucanja 10-mjesečne bebe. Skoro dva tjedna njemu se tokom dana štuca po 4-5 puta. Još sisa malo, ali i jede krutu hranu. Da li je to normalno? 
    A noć prije dana štucanja se budi svakih sat i pol do dva. MC

Često se susrećemo sa situacijom da dojenčad štucaju. To je obično provocirano nekoordiniranim  gutanjem ili gutanjem zraka, što dovodi do dizanja ošita, te pokreće mehanizam štucanja. Isto je moguće da upravo za vrijeme plakanja dijete povuče dosta zraka, te da to provocira poslije štucanje. Također djeca koja imaju dudu ili piju puno čajeva i sokova znaju češće štucati.
Nastojte da su obroci u ritmu, da se između za žeđ pije voda, a ne obilne količine slatkih tekućina. Ako je moguće nastojte da dijete iza tekućih obroka (mlijeka) podrigne. To su sve načini kako smanjiti štucanje.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Štucanje kod bebe koje traje već dva tjedna

<para>
 Pri otpustu težina je bila 3560 g, a pet dana kasnije (10. dan djetetovog života) 3710 g. Jede Nan sensitive svaka 3 sata, uredno i obilno mokri. Stolica je uredna osim jednog dana što je izostala. Do kad se tolerira uspavanost i da li bi i kada trebali ponovno ići vaditi krv?
</para>
<para>
 Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru i vremenu...
</para>
<para>Dijete u toj dobi načelno puno spava. Ono što je najvažnije je da dobro jede, tj. nije uspavano za obroke, te da dobro napreduje na tjelesnoj masi. Uz to je važno da stolica nije siva, tj. da je obojena. Istovremeno očekujemo da su koža i bjeloočnice sve manje žuti, dok ne pobijele. Ako je to sve tako, nije nužno kontrolirati bilirubin, jer su to sve pokazatelji da on pada.</para>
<para>Međutim, ako bi dijete spavalo toliko da ne uzima mlijeko, bilo jače žuto, ili stolica bila bez pigmenta (bijela ili siva) to bi bili znaci da nešto vezano za bilirubin nije uredu. U tim okolnostima ga treba prekontrolirati, uz neke još druge laboratorijske testove koje će ordinirati Vaš pedijatar.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Novorođenče je jako uspavano. Kada vaditi bilirubin? Dijete rođeno carskim rezom u 39. tt, s 3730 g i 51 cm postaje jako uspavano 3. dan života. Vađen je bilirubin 4. dan koji je iznosio 10,5 mg/dcl i toga istog dana ponovno i bio je u padu. 
    Pri otpustu težina je bila 3560 g, a pet dana kasnije (10. dan djetetovog života) 3710 g. Jede Nan sensitive svaka 3 sata, uredno i obilno mokri. Stolica je uredna osim jednog dana što je izostala. Do kad se tolerira uspavanost i da li bi i kada trebali ponovno ići vaditi krv?


   Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru i vremenu...

Dijete u toj dobi načelno puno spava. Ono što je najvažnije je da dobro jede, tj. nije uspavano za obroke, te da dobro napreduje na tjelesnoj masi. Uz to je važno da stolica nije siva, tj. da je obojena. Istovremeno očekujemo da su koža i bjeloočnice sve manje žuti, dok ne pobijele. Ako je to sve tako, nije nužno kontrolirati bilirubin, jer su to sve pokazatelji da on pada.
Međutim, ako bi dijete spavalo toliko da ne uzima mlijeko, bilo jače žuto, ili stolica bila bez pigmenta (bijela ili siva) to bi bili znaci da nešto vezano za bilirubin nije uredu. U tim okolnostima ga treba prekontrolirati, uz neke još druge laboratorijske testove koje će ordinirati Vaš pedijatar.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Novorođenče je jako uspavano. Kada vaditi bilirubin?

<para>
 Jako vrišti, plače, već dvije večeri mu stavim Eferalgan čepić pa se umiri. Koliko je uputno provoditi novi način uspavljivanja s obzirom na zubiće (ako odgađam, moglo bi potrajati dok svi ne izbiju, a ja sam iscrpljena od nošenja i nespavanja)?! Koliko dugo mu smijem stavljati čepić prije noćnog spavanja? Gelovi mu ne pomažu baš. Uspije zaspati, ali se prvi put probudi nakon 20 minuta i više nikako da se smiri. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nije dobro prečesto koristiti lijekove protiv boli kod nicanja zubića, već samo ako imate osjećaj da ga jako boli, najdulje par noći za redom. Ipak je nicanje zubi fiziološka pojava i ne treba tome pristupati kao bolesti.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Rast zubića i kako koristiti čepiće? Poštovani, molim Vas za savjet. Počela sam s "treningom spavanja" kod svojeg sina starog 7 mjeseci, no zubići su u procesu i nisam sigurna plače li zbog boli ili zbog nove situacije. 
    Jako vrišti, plače, već dvije večeri mu stavim Eferalgan čepić pa se umiri. Koliko je uputno provoditi novi način uspavljivanja s obzirom na zubiće (ako odgađam, moglo bi potrajati dok svi ne izbiju, a ja sam iscrpljena od nošenja i nespavanja)?! Koliko dugo mu smijem stavljati čepić prije noćnog spavanja? Gelovi mu ne pomažu baš. Uspije zaspati, ali se prvi put probudi nakon 20 minuta i više nikako da se smiri. Unaprijed hvala!

Poštovana,
nije dobro prečesto koristiti lijekove protiv boli kod nicanja zubića, već samo ako  imate osjećaj da ga jako boli, najdulje par noći za redom.  Ipak je nicanje zubi fiziološka pojava i ne treba tome pristupati kao bolesti.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Rast zubića i kako koristiti čepiće?

<para>
 Molim vas da mi kažete da li trebam brinuti? Maki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svježa krvi u stolici može biti zbog ragade (oštećenja) prijelaza kože u sluznicu koji može lako nastati zbog osjetljive kože i sluznice beba koja se ošteti u dodiru sa stolicom. Također može biti infektivne prirode (obično tada dijete ima i druge simptome poput temperature, povraćanja), te je uputno učiniti stolicu na bakterije i viruse. Ako nije ništa od toga, a ponavlja se savjetujem pregled gastroenterologa, jer se može raditi o alergiji na proteine kravljeg mlijeka.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Svježa krv i sluzava stolica kod novorođenčeta Poštovana doktorice! Imam bebu staru 8 tjedana i već par puta se pojavljuje svježa krv u stolici u malim količinama. Stolica je žute boje i jučer je bila sluzava. Inače dječak super napreduje. 
    Molim vas da mi kažete da li trebam brinuti? Maki

Poštovana,
svježa krvi u stolici može biti zbog ragade (oštećenja) prijelaza kože u sluznicu koji može lako nastati zbog osjetljive kože i sluznice beba koja se ošteti u dodiru sa stolicom. Također može biti infektivne prirode (obično tada dijete ima i druge simptome poput temperature, povraćanja), te je uputno učiniti stolicu na bakterije i viruse. Ako nije ništa od toga, a ponavlja se savjetujem pregled gastroenterologa, jer se može raditi o alergiji na proteine kravljeg mlijeka.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Svježa krv i sluzava stolica kod novorođenčeta

<para>
 Nakon lječenja Amoxicilinom (ordiniran bez urinokulture) u običnom urinu leukociti niski, povećani eritrociti. Napravljena urinokultura: Citrobacter koseri 10 na 3.CFU/ml. Antibiogram ukazuje na 5 antibiotika kao izbor lječenja. Ali, naša pedijatrica tvrdi da nije potrebna terapija. Jako sam zabrinuta, dijete je imalo prethodno simptome urinoinfekta, povremeno se žali na bol pokazujući na spolovilo. Temperature sada nema, jede normalno, raspoložena. Zbunjuje me. Čemu antibiogram ako to ne treba liječiti. Molim Vas lijepo za hitan odgovor. Srdačan pozdrav, mama SM
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša pedijatrica na temelju urina u kojem su bili povećani samo eritrociti, a ne leukociti, te urinokulture u kojoj se nalazio mali broj bakterija, je ispravno odlučila da to ne treba liječiti. Takvi nalazi mogu biti s vanjskog spolovila osobito ako se uzorak uzimao vrećicom sakupljačem.</para>
<para>Kao pedijatrijski nefrolog savjetujem da se urin i urinokultura ponove, ako dijete ne kontrolira sfinktere kateterom, te ako nalaz nije uredan da se javite na pregled pedijatrijskom nefrologu i za početak učinite barem ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, a ovisno o tome će se vidjeti da li je potrebno liječenje kao i dodatna nefrološka obrada.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Zašto pedijatrica nije propisala terapiju za urinoinfekt? Mojoj djevojčici od 1,5 godine prije 4 tjedna liječena je urinoifekcija. Imala je visoku temperaturu 39,5. 
    Nakon lječenja Amoxicilinom (ordiniran bez urinokulture) u običnom urinu leukociti niski, povećani eritrociti. Napravljena urinokultura: Citrobacter koseri 10 na 3.CFU/ml. Antibiogram ukazuje na 5 antibiotika kao izbor lječenja. Ali, naša pedijatrica tvrdi da nije potrebna terapija. Jako sam zabrinuta, dijete je imalo prethodno simptome urinoinfekta, povremeno se žali na bol pokazujući na spolovilo. Temperature sada nema, jede normalno, raspoložena. Zbunjuje me. Čemu antibiogram ako to ne treba liječiti. Molim Vas lijepo za hitan odgovor. Srdačan pozdrav, mama SM

Poštovana,
vaša pedijatrica na temelju urina u kojem su bili povećani samo eritrociti, a ne leukociti, te urinokulture u kojoj se nalazio mali broj bakterija, je ispravno odlučila da to ne treba liječiti. Takvi nalazi mogu biti s vanjskog spolovila osobito ako se uzorak uzimao vrećicom sakupljačem.
Kao pedijatrijski nefrolog savjetujem da se urin i urinokultura ponove,  ako dijete ne kontrolira sfinktere kateterom, te ako nalaz nije uredan da se javite na pregled pedijatrijskom nefrologu i za početak učinite barem ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, a ovisno o tome će se vidjeti da li je potrebno liječenje kao i dodatna nefrološka obrada.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Zašto pedijatrica nije propisala terapiju za urinoinfekt?

<para>
 S dužnim poštovanjem bih vas zamolila da mi pokušate objasniti to jest odgovoriti na pitanje zbog kojeg sam postala paničar i fobična osoba. Nisam više ista osoba zbog straha od stranog tijela u nosu kod djece. Naime, jedni stručnjaci tvrde da strano tijelo može samo skliznuti ako je duboko u nosu kroz zadnji otvor nosa (hoane) i tako doći u ždrijelo i iz ždrijela otići u dišne putove, grkljan, dušnik pa da se tako dijete može "ugušiti" (jedva i pišem tu riječ). Drugi tvrde da ako je strano tijelo veće da ostaje u nosu, a ako je manje da može skliznuti skroz do kraja u pluća i da bi to najviše uzrokovalo upalu pluća, a da se na taj način nije moguće ugušiti. Pa bih molila vas kao stručnjaka nad svim stručnjacima da mi to rasvijetlite. Tražila sam posvuda koliko je širok dušnik (12-17 mm), a za hoane, taj zadnji prolaz nosa prema grlu, za njih nisam mogla naći koliko su široke. Znam da vam možda sve ovo djeluje bizarno i dramatično ali vjerujte mi da se s tom fobijom borim već par godina. Od dana kad nam se je to desilo s mojom djevojčicom. Hvala Bogu, bilo je izvađeno, ali od tada ne živim normalno. Imam dvije djevojčice, moja dva anđela i taj strah je koban. Toliko koban da se bojim kad god nešto uzmu u ruke. Naime, sklone su tome da sve ispituju, mirišu, njuše. Vi ste ekspert u tome pa vas molim da mi pomognete, da napokon ponovno počnem uživati sa svojim djevojčicama, da ovaj strah nestane! Molim vas za objašnjenje. Želim vam lijep dan i unaprijed hvala! Beskrajno zahvalna!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>mala djeca imaju sklonost da sitne predmete stavljaju u usta, guraju u nos ili uho. Zato i postoji uvijek upozorenje na igračkama s malim predmetima da nije za djecu ispod tri godine. Istina je što govorite da mali predmet kada se stavi u nos može ostati u nosu i tada kada začepi jednu nosnicu ima simptome naglog curenja nosa i suzenje oka s te strane. Ako incident ostane neprimijećen, predmet može s vremenom uzrokovati infekciju nosnice što se prezentira gnojnim iscjetkom uz često sukrvicu i nemogućnost disanja na tu nosnicu.</para>
<para>Nekada ovisno o situaciji kao i veličini, te obliku samog predmeta, a i individualnoj širini nosnica dijete predmet može udahnuti u donje dišne puteve. Simptomi ovise o mjestu njegovog zaustavljanja. Dijete se može ugušiti ako se predmet udahne i potpuno začepi prolaz zraku u području grkljana ili traheje. Ako predmet sklizne u bronhe može začepiti jednog od njih i tada se dijete najčešće prezentira ponavljajućim upalama pluća . Stoga uvijek kod naglo nastalih respiratornih simptoma ili ponavljajućih upala pluća na istom mjestu liječnici pitaju da li je postojala mogućnost aspiracije stranog tijela.</para>
<para>Trebate se osloboditi fobije, no djecu dok su mala imati pod budnim nadzorom i sitne predmete držati dalje od njih.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 <emphasis>
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Strano tijelo u nosu - koji su mogući scenariji? Vesela sam da sam pronašla vašu rubriku... Pozdravljeni! 
    S dužnim poštovanjem bih vas zamolila da mi pokušate objasniti to jest odgovoriti na pitanje zbog kojeg sam postala paničar i fobična osoba. Nisam više ista osoba zbog straha od stranog tijela u nosu kod djece. Naime, jedni stručnjaci tvrde da strano tijelo može samo skliznuti ako je duboko u nosu kroz zadnji otvor nosa (hoane) i tako doći u ždrijelo i iz ždrijela otići u dišne putove, grkljan, dušnik pa da se tako dijete može "ugušiti" (jedva i pišem tu riječ). Drugi tvrde da ako je strano tijelo veće da ostaje u nosu, a ako je manje da može skliznuti skroz do kraja u pluća i da bi to najviše uzrokovalo upalu pluća, a da se na taj način nije moguće ugušiti. Pa bih molila vas kao stručnjaka nad svim stručnjacima da mi to rasvijetlite. Tražila sam posvuda koliko je širok dušnik (12-17 mm), a za hoane, taj zadnji prolaz nosa prema grlu, za njih nisam mogla naći koliko su široke. Znam da vam možda sve ovo djeluje bizarno i dramatično ali vjerujte mi da se s tom fobijom borim već par godina. Od dana kad nam se je to desilo s mojom djevojčicom. Hvala Bogu, bilo je izvađeno, ali od tada ne živim normalno. Imam dvije djevojčice, moja dva anđela i taj strah je koban. Toliko koban da se bojim kad god nešto uzmu u ruke. Naime, sklone su tome da sve ispituju, mirišu, njuše. Vi ste ekspert u tome pa vas molim da mi pomognete, da napokon ponovno počnem uživati sa svojim djevojčicama, da ovaj strah nestane! Molim vas za objašnjenje. Želim vam lijep dan i unaprijed hvala! Beskrajno zahvalna!

Poštovana,
mala djeca imaju sklonost da sitne predmete stavljaju u usta, guraju u nos ili uho. Zato i postoji uvijek upozorenje na igračkama s malim predmetima da nije za djecu ispod tri godine. Istina je što govorite da mali predmet kada se stavi u nos može ostati u nosu i tada kada začepi jednu nosnicu ima simptome naglog curenja nosa i suzenje oka s te strane. Ako incident ostane neprimijećen, predmet može s vremenom uzrokovati infekciju nosnice što se prezentira gnojnim iscjetkom uz često sukrvicu i nemogućnost disanja na tu nosnicu.
Nekada ovisno o situaciji kao i veličini, te obliku samog predmeta, a i individualnoj širini nosnica dijete predmet može udahnuti u donje dišne puteve. Simptomi ovise o mjestu njegovog zaustavljanja. Dijete se može ugušiti ako se predmet udahne i potpuno začepi prolaz zraku u  području grkljana ili traheje. Ako predmet sklizne u bronhe može začepiti jednog od njih i tada se dijete najčešće prezentira ponavljajućim upalama pluća . Stoga uvijek kod naglo nastalih respiratornih simptoma ili ponavljajućih upala pluća na istom mjestu liječnici pitaju da li je postojala mogućnost aspiracije stranog tijela.
Trebate se osloboditi fobije, no  djecu dok su mala imati pod budnim nadzorom i sitne predmete držati dalje od njih.

   Iva Palčić
   
dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Strano tijelo u nosu - koji su mogući scenariji?

<para>
 Gordana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>terapija mucanja pomaže i uči kako prevladati netečnosti u govoru. Sastoji se od nekoliko koraka, a počinje se govornim disanjem i mekim početcima govora.</para>
<para>Sve naučene vježbe primjenjuju se u svim sferama života. U početku u razgovoru s terapeutom pa bližom obitelji. Zadnji korak je razgovor putem telefona.</para>
<para>Savjetujem Vam da se o svim tim vježbama posavjetujete s logopedom.</para>
<para>Stella Rožman, prof. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako spriječiti mucanje kad se javljamo na telefon? Poštovani da vas pitam kako spriječiti mucanje kada se javljamo na telefon ili kada s nekim pričamo. Inače mucam od 8 godine kada me je jedan čovjek preplašio zmijom. Hvala. 
    Gordana

Poštovana,
terapija mucanja pomaže i uči kako prevladati netečnosti u govoru. Sastoji se od nekoliko koraka, a počinje se govornim disanjem i mekim početcima govora.
Sve naučene vježbe primjenjuju se u svim sferama života. U početku u razgovoru s terapeutom pa bližom obitelji. Zadnji korak je razgovor putem telefona.
Savjetujem Vam da se o svim tim vježbama posavjetujete s logopedom.
Stella Rožman, prof. logoped

   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Kako spriječiti mucanje kad se javljamo na telefon?

<para>
 Svi oko nas pitaju je li progovorio, pa kako nije do sada i meni je to postalo previše stresno. On razumije sve kada mu kažem - da ugasi svjetlo, donesi stolicu, sve napravi. Kad ga pitam gdje mu je glava, oči ili ruke ili gdje piški sve mi pokaže prstom. Govori samo mama, babo, dedo i kada mi nešto daje kaže "eto", zna reći da pas laje av, av i ostalo ništa. Kada mu kažem da nešto reče, on kaže aaaaa i ostane na tome, a tako je govorio i s 8 mjeseci. Razigrano je dijete, uvijek bi se sakrivao da ga potražim, dovede me u sobu da gledam kako on skakuće u krevetu, kada hoće van uzme me za ruku da obučemo jaknu, donese i pokaže mi da trebam zakopčati. Igra se samo kada sam ja s njim na podu i pokazujem mu igračke, slaže lego kockice jednu na drugu sam, vozi svoje autiće po stanu, kada mu kažem da stavi medu na auto da on vozi, on to i uradi. Uvijek kada nešto uzme zna odakle je uzeo i vrati na to mjesto, ne zaboravlja ništa, ali ne voli se baš kupati. Voli vodu da se prska i igra, ali ne voli da ga kupam. Bez mene neće ostati ni jedne minute, uvijek je sa mnom i uvijek moram biti tu. Do sada su kontrole bile sve uredne, inače nikada nije bolestan.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>navedene teškoće ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, iako to kašnjenje ne znači nužno razvojno zaostajanje ili postojanje teškoća u razvoju. Kašnjenje u pojavi prve riječi i usporeni jezično-govorni razvoj može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezični teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja. Djeca u dobi od 18 mjeseci obično imaju fond od 50-ak riječi koje mogu izgovoriti, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja. Stoga pretpostavljam da su primarne teškoće Vašeg djeteta one u ekspresivnom jeziku, dok su vještine receptivnog jezika u skladu s dobi.</para>
<para>Važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).</para>
<para>Djeca se također razlikuju s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio-emocioonalnim razvojem. Čini se da Vaše dijete voli biti u interakciji i provoditi vrijeme u igri s Vama, što je važan aspekt učenja. Ipak, pretjerana vezanost i ovisnost djeteta o majci može ukazivati na emocionalnu nezrelost i teškoće odvajanja (separacijska anksioznost). Ove teškoće su normalne i česte kod djece, osobito u razdoblju do 6-24 mjeseci starosti.</para>
<para>Svakako preporučam da nastavite poticati (ali ne forsirati - kako se ne bi stvorio dodatni otpor) i pratiti djetetov jezično-govorni razvoj. Ukoliko se djetetovo kašnjenje zadrži i u dobi od 24-30 mjeseci obratite se logopedu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti</para>
<para>Asja Dubravčić</para>
<para>mag. rehab. educ., mag. logoped</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sinčić kasni u jezično-govornom razvoju Poštovani, moj sin sada ima 1 godinu i 9 mjeseci i ništa ne govori. Mene to malo brine i stalno o tome razmišljam. 
    Svi oko nas pitaju je li progovorio, pa kako nije do sada i meni je to postalo previše stresno. On razumije sve kada mu kažem - da ugasi svjetlo, donesi stolicu, sve napravi. Kad ga pitam gdje mu je glava, oči ili ruke ili gdje piški sve mi pokaže prstom. Govori samo mama, babo, dedo i kada mi nešto daje kaže "eto", zna reći da pas laje av, av i ostalo ništa. Kada mu kažem da nešto reče, on kaže aaaaa i ostane na tome, a tako je govorio i s 8 mjeseci. Razigrano je dijete, uvijek bi se sakrivao da ga potražim, dovede me u sobu da gledam kako on skakuće u krevetu, kada hoće van uzme me za ruku da obučemo jaknu, donese i pokaže mi da trebam zakopčati. Igra se samo kada sam ja s njim na podu i pokazujem mu igračke, slaže lego kockice jednu na drugu sam, vozi svoje autiće po stanu, kada mu kažem da stavi medu na auto da on vozi, on to i uradi. Uvijek kada nešto uzme zna odakle je uzeo i vrati na to mjesto, ne zaboravlja ništa, ali ne voli se baš kupati. Voli vodu da se prska i igra, ali ne voli da ga kupam. Bez mene neće ostati ni jedne minute, uvijek je sa mnom i uvijek moram biti tu. Do sada su kontrole bile sve uredne, inače nikada nije bolestan.

Poštovana mama,
navedene teškoće ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, iako to kašnjenje ne znači nužno razvojno zaostajanje ili postojanje teškoća u razvoju. Kašnjenje u pojavi prve riječi i usporeni jezično-govorni razvoj može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezični teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja.  Djeca u dobi od 18 mjeseci obično imaju fond od 50-ak riječi koje mogu izgovoriti, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja.  Stoga pretpostavljam da su primarne teškoće Vašeg djeteta one u ekspresivnom jeziku, dok su vještine receptivnog jezika u skladu s dobi.
Važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).
Djeca se također razlikuju s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio-emocioonalnim razvojem. Čini se da Vaše dijete voli biti u interakciji i provoditi vrijeme u igri s Vama, što je važan aspekt učenja. Ipak, pretjerana vezanost i ovisnost  djeteta  o majci može ukazivati na emocionalnu nezrelost i teškoće odvajanja (separacijska anksioznost). Ove teškoće su normalne i česte kod djece, osobito u razdoblju do 6-24 mjeseci starosti.
Svakako preporučam da nastavite poticati (ali ne forsirati - kako se ne bi stvorio dodatni otpor) i pratiti djetetov jezično-govorni razvoj. Ukoliko se djetetovo kašnjenje zadrži i u dobi od  24-30 mjeseci obratite se logopedu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnosti
Asja Dubravčić
mag. rehab. educ., mag. logoped

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Moj sinčić kasni u jezično-govornom razvoju

<para>
 Dakle maleni se ne da skidati, kupati, presvlačiti, jede samo kruh i puding od vanilije, pije samo vodu, agresivan je prema okolini, stalno se tuče, nema prag boli, ima česte napade bijesa i histerije, jako loše spava, do željenog cilja me vodi za ruku. Ali on ima kontakt očima, nekad je duži, nekad ne, nekad se odazove na ime, nekad se pravi gluh, ima tik rukama kad je sretan i on govori, ima dosta riječi, mada zna i po svom nešto. Ali uglavnom riječi zna. Štoviše, bolje mu ide engleski. Ja vas ovim putem kao vaše mišljenje molim da mi kažete što tj. koji ishod mogu očekivati na erf-u. Da li stvarno ima naznaka za autizam? Znam da ih ima više vrsta. Hvala vam. Zabrinuta majka
</para>
<para/>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>iz Vašeg opisa mogu razaznati da Vaš dječak odstupa od prosječnog razvoja te pokazuje neke od elemenata autističnog ponašanja. No, da li je zaista riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili nekom drugom razvojnom poremećaju ne mogu Vam reći jer se to jedino može utvrditi multidisciplinarnim postupkom dijagnostike. Bez obzira na to kako ćemo nazvati obilježja njegova ponašanja (autizam ili nekako drugačije) važno je usmjeriti se na pravilno poticanje njegova daljnjeg razvoja. Stoga Vam toplo preporučam da što prije uključite Vaše dijete u logopedsku i defektološku terapiju.</para>
<para>Alma Džanović, mag.rehab.educ.</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Pokazuje li moj sinčić znakove autizma? Pozdrav, imam trogodišnjeg dječaka. Naime, otkriveno je da mu je senzorika loša, uz to sumnja se na autizam. Šalju nas na erf, čekanje nas ubija. 
    Dakle maleni se ne da skidati, kupati, presvlačiti, jede samo kruh i puding od vanilije, pije samo vodu, agresivan je prema okolini, stalno se tuče, nema prag boli, ima česte napade bijesa i histerije, jako loše spava, do željenog cilja me vodi za ruku. Ali on ima kontakt očima, nekad je duži, nekad ne, nekad se odazove na ime, nekad se pravi gluh, ima tik rukama kad je sretan i on govori, ima dosta riječi, mada zna i po svom nešto. Ali uglavnom riječi zna. Štoviše, bolje mu ide engleski. Ja vas ovim putem kao vaše mišljenje molim da mi kažete što tj. koji ishod mogu očekivati na erf-u. Da li stvarno ima naznaka za autizam? Znam da ih ima više vrsta. Hvala vam. Zabrinuta majka


Poštovana mama,
iz Vašeg opisa mogu razaznati da Vaš dječak odstupa od prosječnog razvoja te pokazuje neke od elemenata autističnog ponašanja. No, da li je zaista riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili nekom drugom razvojnom poremećaju ne mogu Vam reći jer se to jedino može utvrditi multidisciplinarnim postupkom dijagnostike. Bez obzira na to kako ćemo nazvati obilježja njegova ponašanja (autizam ili nekako drugačije) važno je usmjeriti se na pravilno poticanje njegova daljnjeg razvoja. Stoga Vam toplo preporučam da što prije uključite Vaše dijete u logopedsku i defektološku terapiju.
Alma Džanović, mag.rehab.educ.

   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

ALMA DŽANOVIĆ

Pokazuje li moj sinčić znakove autizma?

<para>
 Vodili smo ga kod dječjeg psihologa koji je rekao da je previše emotivan i da će to prestati u pubertetu. Ima i emotivni tik rukama kod uzbuđenja. Kome da se obratimo da mu pomognemo? DB
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.</para>
<para>Iako u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova, jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Za Vašeg sina je evidentno situacija u školi u kojoj se mora usmeno izražavati u razredu vrlo stresna. Kako mu onda pomoći?</para>
<para>Prije svega, vjerujem da je Vaše dijete mali introvert kojemu izlaganje pred grupom ljudi nije nešto u čemu će uživati (za razliku od primjerice ekstrovertirane djece). Budući da je to osobina ličnosti koja je relativno trajna, činjenica je da njegovu osobnost ne možemo mijenjati. No možete promijeniti način kako će se on nositi s takvim situacijama. Konkretno mu možete pomoći tako da ga pitate što bi mu koristilo u toj situaciji: možda bi pomoglo da prije izlaganja samo zamisli da se nalazi u dnevnom boravku s Vama i nešto Vam izlaže; možda bi mu pomoglo da gleda samo u učiteljicu i zamisli da su u razredu samo njih dvoje; ili da zamišlja svoje prijatelje sa smiješnim maskama na licu, itd. Nađite zajedno nešto što bi mu moglo pomoći da se prije izlaganja dovede u stanje koje će ga opustiti i otjerati napetost. Kada to nađete, njegov zadatak je da prije izlaganja vraća tu sliku.</para>
<para>Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.</para>
<para>U svakom slučaju nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć ako procijenite da je Vama ili Vašem sinu potrebna. Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (9) ima veliku tremu kod usmenog izražavanja Mom sinu je devet godina i ima problem usmenog izražavanja u razredu. Počne se grčiti, šuti, treba mu poticaj da kaže nešto. 
    Vodili smo ga kod dječjeg psihologa koji je rekao da je previše emotivan i da će to prestati u pubertetu. Ima i emotivni tik rukama kod uzbuđenja. Kome da se obratimo da mu pomognemo? DB

Draga mama,
prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Iako u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova, jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Za Vašeg sina je evidentno situacija u školi u kojoj se mora usmeno izražavati u razredu vrlo stresna. Kako mu onda pomoći?
Prije svega, vjerujem da je Vaše dijete mali introvert kojemu izlaganje pred grupom ljudi nije nešto u čemu će uživati (za razliku od primjerice ekstrovertirane djece). Budući da je to osobina ličnosti koja je relativno trajna, činjenica je da njegovu osobnost ne možemo mijenjati. No možete promijeniti način kako će se on nositi s takvim situacijama. Konkretno mu možete pomoći tako da ga pitate što bi mu koristilo u toj situaciji: možda bi pomoglo da prije izlaganja samo zamisli da se nalazi u dnevnom boravku s Vama i nešto Vam izlaže; možda bi mu pomoglo da gleda samo u učiteljicu i zamisli da su u razredu samo njih dvoje; ili da zamišlja svoje prijatelje sa smiješnim maskama na licu, itd. Nađite zajedno nešto što bi mu moglo pomoći da se prije izlaganja dovede u stanje koje će ga opustiti i otjerati napetost. Kada to nađete, njegov zadatak je da prije izlaganja vraća tu sliku.
Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.
U svakom slučaju nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć ako procijenite da je Vama ili Vašem sinu potrebna. Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Dječak (9) ima veliku tremu kod usmenog izražavanja

<para>
 Ali ima problem da reagira verbalno na neke kritike od ostalih vršnjaka, posebno curica, odnosno ne zna se verbalno obraniti. Npr. ako joj netko kaže da joj je bezveze taj crtež, ona se ne zna obraniti i reći svoje mišljenje o tome. Iako ona jako dobro u glavi ima svoju misao koju ne izgovori. Zatim, nedavno njena prijateljica je dobila bolju ocjenu od nje, odnosno dobila je peticu a ona četvorku iz hrvatskog. I ta prijateljica nije se prestajala hvaliti o toj svojoj ocjeni, cijelo vrijeme je to spominjala. Naime , to znam jer su se taj dan igrale kod nas kući. Moja curica samo šuti i zna da joj prijateljica ima i lošije ocjene ali joj nikad nije naglašavala svoje koje su bolje. Već je bila pažljiva i rekla da je ne želi povrijediti i čak meni rekla nemoj je pitati koliku je dobila ocjenu iz npr. matematike ako je dobila 3 a ne 5 kao moja curica. Kako naučiti svoju curicu da zna da neke stvari treba izgovoriti i da mora sebe verbalno znati obraniti, kao i svoj rad. Da ima taj neki ponos. Da ima tu neku verbalizaciju. Jer učenice koje su jače u komunikaciji te su i glavne u razredu. Kakvu tehniku primjeniti da ona počne zauzimati svoj stav verbalno. I imati svoj ponos. Hvala na odgovoru. Mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kada kažete da bi voljeli da Vaša kćerka ima svoj ponos, prije svega smatram da je važno da Vaše dijete izgradi i učvrsti svoje samopouzdanje. Hoće li nakon toga uslijediti i ona verbalna obrana – vjerojatno hoće, ali na njezin način.</para>
<para>Naime, iz Vašeg pisma sam zaključila da se radi o vrlo empatičnoj djevojčici koja brine i razmišlja o osjećajima drugih. I to svakako smatram vrijednom osobinom. Također, moja procjena je da je Vaše dijete senzibilno, mirnijeg temperamenta i kao takva će naći svoje mjesto pod suncem. Vaš je zadatak prihvatiti je kao takvu.</para>
<para>S druge strane, senzibilna kakva jest, sigurna sam da je kritike vršnjaka pogađaju. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezine prijateljice (i njezina prijateljica koja ima potrebu veličati svoje dobre ocjene a umanjivati tuđe evidentno pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko zadovoljan sobom. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njena sigurnost u vlastite sposobnosti te će se poboljšati odnosi s drugom djecom.</para>
<para>Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)</para>
<para>Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.</para>
<para>Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada ne izgovori željene riječi (i koje su to uopće riječi). Ako se ne osjeća dobro u tim situacijama, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/</ulink>
</para>
<para>Prepoznajte ju baš takva kakva je. Povučena, senzibilna, empatična. Nisu li to lijepe osobine? Povučeni i introvertirani ljudi imaju niz kvaliteta i prednosti koje će joj kasnije u životu biti od koristi. A to što je empatična sigurno će joj pomoći da gradi bliske i intimne odnose.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da naučim svoju kćerku (10) da verbalno obrani svoj ponos? Poštovani! Imam curicu od deset godina. Odlična je učenica. Vrlo dobra djevojčica. 
    Ali ima problem da reagira verbalno na neke kritike od ostalih vršnjaka, posebno curica, odnosno ne zna se verbalno obraniti. Npr. ako joj netko kaže da joj je bezveze taj crtež, ona se ne zna obraniti i reći svoje mišljenje o tome. Iako ona jako dobro u glavi ima svoju misao koju ne izgovori. Zatim, nedavno njena prijateljica je dobila bolju ocjenu od nje, odnosno dobila je peticu a ona četvorku iz hrvatskog. I ta prijateljica nije se prestajala hvaliti o toj svojoj ocjeni, cijelo vrijeme je to spominjala. Naime , to znam jer su se taj dan igrale kod nas kući. Moja curica samo šuti i zna da joj prijateljica ima i lošije ocjene ali joj nikad nije naglašavala svoje koje su bolje. Već je bila pažljiva i rekla da je ne želi povrijediti i čak meni rekla nemoj je pitati koliku je dobila ocjenu iz npr. matematike ako je dobila 3 a ne 5 kao moja curica. Kako naučiti svoju curicu da zna da neke stvari treba izgovoriti i da mora sebe verbalno znati obraniti, kao i svoj rad. Da ima taj neki ponos. Da ima tu neku verbalizaciju. Jer učenice koje su jače u komunikaciji te su i glavne u razredu. Kakvu tehniku primjeniti da ona počne zauzimati svoj stav verbalno. I imati svoj ponos. Hvala na odgovoru. Mama M.

Draga mama,
kada kažete da bi voljeli da Vaša kćerka ima svoj ponos, prije svega smatram da je važno da Vaše dijete izgradi i učvrsti svoje samopouzdanje. Hoće li nakon toga uslijediti i ona verbalna obrana – vjerojatno hoće, ali na njezin način.
Naime, iz Vašeg pisma sam zaključila da se radi o vrlo empatičnoj djevojčici koja brine i razmišlja o osjećajima drugih. I to svakako smatram vrijednom osobinom. Također, moja procjena je da je Vaše dijete senzibilno, mirnijeg temperamenta i kao takva će naći svoje mjesto pod suncem. Vaš je zadatak prihvatiti je kao takvu.
S druge strane, senzibilna kakva jest, sigurna sam da je kritike vršnjaka pogađaju. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezine prijateljice (i njezina prijateljica koja ima potrebu veličati svoje dobre ocjene a umanjivati tuđe evidentno pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko zadovoljan sobom. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njena sigurnost u vlastite sposobnosti te će se poboljšati  odnosi s drugom djecom.
Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)
Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.
Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada ne izgovori željene riječi (i koje su to uopće riječi). Ako se ne osjeća dobro u tim situacijama, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/

Prepoznajte ju baš takva kakva je. Povučena, senzibilna, empatična. Nisu li to lijepe osobine? Povučeni i introvertirani ljudi imaju niz kvaliteta i prednosti koje će joj kasnije u životu biti od koristi. A to što je empatična sigurno će joj pomoći da gradi bliske i intimne odnose.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kako da naučim svoju kćerku (10) da verbalno obrani svoj ponos?

<para>
 Ja nisam to baš primjećivala jer sam mislila da je to normalno kod malih beba dok ne sazrije sustav krvnih žila. Ona mi je rekla da ju pratim i da će mi kod prvog pregleda pedijatrica reći je li ima problema sa srcem ili plućima. Dugo mi je čekati do tada (5.11) pa vas molim da mi odgovorite je li to normalno ili ne. Rođena je s 3530 g u 40. tjednu, apgar 9\10, imala je mekonij u plodnoj vodi ali su pedijatri u bolnici rekli da je sve u redu i išla je normalno doma. Hvala unaprijed. Marins
</para>
<para>U toj dobi mnoga djeca imaju, kao što ste i Vi pretpostavili, tanku kožu iz koje prosijavaju krvne žile pa se ta regija čini plavkasta. Obično ako se radi o pravom plavljenju, tj. cijanozi, plave i usnice i koža oko usnica. No, kako je nezahvalno na neviđeno davati mišljenje o tome, ako ste nesigurni svakako otiđite pedijatru, čak i prije planiranog prvog pregleda.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba stara tri tjedna plava je oko usta dok plače Poštovani, imam curicu staru 3 tjedna i patronažna sestra mi je pri posjetu postavila pitanje da li mi beba ima uvijek plavo oko usta dok plače. 
    Ja nisam to baš primjećivala jer sam mislila da je to normalno kod malih beba dok ne sazrije sustav krvnih žila. Ona mi je rekla da ju pratim i da će mi kod prvog pregleda pedijatrica reći je li ima problema sa srcem ili plućima. Dugo mi je čekati do tada (5.11) pa vas molim da mi odgovorite je li to normalno ili ne. Rođena je s 3530 g u 40. tjednu, apgar 9\10, imala je mekonij u plodnoj vodi ali su pedijatri u bolnici rekli da je sve u redu i išla je normalno doma. Hvala unaprijed. Marins

U toj dobi mnoga djeca imaju, kao što ste i Vi pretpostavili, tanku kožu iz koje prosijavaju krvne žile pa se ta regija čini plavkasta. Obično ako se radi o pravom plavljenju, tj. cijanozi, plave i usnice i koža oko usnica. No, kako je nezahvalno na neviđeno davati mišljenje o tome, ako ste nesigurni svakako otiđite pedijatru, čak i prije planiranog prvog pregleda.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba stara tri tjedna plava je oko usta dok plače

<para>
 No, ne sjedi samostalno. Prije mjesec dana bili smo kod naše pedijatrice na pregledu koja je rekla da ga još ne bi slala na nikakve vježbe. Da li imamo razloga za brigu, treba li ipak ići na neke vježbe? Maja
</para>
<para>Poštovana, s obzirom da puže kao i da se sam podiže, te hoda uz pridržavanje za kauč ne bih za sada radila paniku ako samostalno ne sjedi. Predpostavljam da sjedi, no nema još razvijene mehanizme obrane. Pratite zajedno njegov daljnji motorički razvoj sa svojim pedijatrom i ako će biti potrebno pedijatar će vas sigurno uputiti na pregled fizijatru i neuropedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba od 10 mjeseci još uvijek samostalno ne sjedi. Trebamo li na vježbe? Poštovani, majka sam sina starog deset mjeseci. Jako je živahno dijete, od sedmog mjeseca puže, a zadnjih mjesec dana sam se podiže i hoda uz pridržavanje za kauč ili stolić. 
    No, ne sjedi samostalno. Prije mjesec dana bili smo kod naše pedijatrice na pregledu koja je rekla da ga još ne bi slala na nikakve vježbe. Da li imamo razloga za brigu, treba li ipak ići na neke vježbe? Maja

Poštovana, s obzirom da puže kao i da se sam podiže, te hoda uz pridržavanje za kauč ne bih za sada radila paniku ako samostalno ne sjedi. Predpostavljam da sjedi, no nema još razvijene mehanizme obrane.  Pratite zajedno njegov daljnji motorički razvoj sa svojim pedijatrom i ako će biti potrebno pedijatar će vas sigurno uputiti na pregled fizijatru i neuropedijatru.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba od 10 mjeseci još uvijek samostalno ne sjedi. Trebamo li na vježbe?

<para>
 Ima tri godine, pije medazole dva tjedna, pa mu pedijatrica nije davala više. Onda sam joj rekla da mi je rekla specijalistica da mora piti duže, a ne samo dva tjedna, pa mi ih je jedva prepisala još. On ide u vrtić već dvije godine skoro. Ali sada je naša pedijatrica zabranila da on ide u vrtić dok god se to ne izliječi. Nije mi jasno kako je to dobio?! Čitala sam da liječenje može trajati po godinu, dvije i onda po tome ne bi smio dvije godine u vrtić? Ne razumijem što se događa, a gospođa pedijatrica mi ne objasni ništa, samo kaže svoje i ne smijem pitat zašto niti što se točno događa, jer odmah se svađa sa mnom. Osjećam se bespomoćno. Hvala vam puno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>do infekcije amebama dolazi uglavnom preko hrane i vode koja je kontaminirana cistama tih parazita. Djeca mogu imati takovzane dizenterične tegobe ili neke nespecifične smetnje tipa slabijeg apetita, bolova u trbuhu. Neka djeca nemaju nikakve tegobe.</para>
<para>U svakom slučaju terapija metronidazolom kroz 2 tjedna, čak i 10 dana je uobičajena i u pravilu dovoljna. Ukoliko je od terapije prošlo više od 2 tjedna, skupite uzorak stolice (3 dana za redom), te ih odnesite na ciljanu analizu na amebe u parazitološki laboratorij Klinike za Infektivne bolesti. Ako su negativne, dijete sigurno nema prepreke da ide u vrtić.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Amebe u stolici Dobra večer. Molim vas pomozite mi. Dijete mi ima amebe koje su slučajno pronađene u stolici! Nije imao nikakvih tegoba. 
    Ima tri godine, pije medazole dva tjedna, pa mu pedijatrica nije davala više. Onda sam joj rekla da mi je rekla specijalistica da mora piti duže, a ne samo dva tjedna, pa mi ih je jedva prepisala još. On ide u vrtić već dvije godine skoro. Ali sada je naša pedijatrica zabranila da on ide u vrtić dok god se to ne izliječi. Nije mi jasno kako je to dobio?! Čitala sam da liječenje može trajati po godinu, dvije i onda po tome ne bi smio dvije godine u vrtić? Ne razumijem što se događa, a gospođa pedijatrica mi ne objasni ništa, samo kaže svoje i ne smijem pitat zašto niti što se točno događa, jer odmah se svađa sa mnom. Osjećam se bespomoćno. Hvala vam puno.

Poštovana,
do infekcije amebama dolazi uglavnom preko hrane i vode koja je kontaminirana cistama tih parazita. Djeca mogu imati takovzane dizenterične tegobe ili neke nespecifične smetnje tipa slabijeg apetita, bolova u trbuhu. Neka djeca nemaju nikakve tegobe.
U svakom slučaju terapija metronidazolom kroz 2 tjedna, čak i 10 dana je uobičajena i u pravilu dovoljna. Ukoliko je od terapije prošlo više od 2 tjedna, skupite uzorak stolice (3 dana za redom), te ih odnesite na ciljanu analizu na amebe u parazitološki laboratorij Klinike za Infektivne bolesti. Ako su negativne, dijete sigurno nema prepreke da ide u vrtić.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Amebe u stolici

<para>
 Zdravstvena sam voditeljica u jednom vrtiću pa bi trebala savjet, jer imamo braću koja su jedna na drugo prenijela virusne bradavice. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem.
</para>
<para>Virusne bradavice se prenose dodirom, tako da se mogu prenijeti s djeteta na dijete i treba ih liječiti. Veća je vjerojatnost da će dijete od drugog djeteta dobiti bradavice ako je sniženog imuniteta.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Mogu li se virusne bradavice proširiti među djecom u kolektivu? Poštovana! Imam jedno pitanje u vezi virusnih bradavica - da li se mogu prenositi u kolektivu (npr. vrtiću) s djeteta na dijete? 
    Zdravstvena sam voditeljica u jednom vrtiću pa bi trebala savjet, jer imamo braću koja su jedna na drugo prenijela virusne bradavice. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem.

Virusne bradavice se prenose dodirom, tako da se mogu prenijeti s djeteta na dijete i treba ih liječiti. Veća je vjerojatnost da će dijete od drugog djeteta dobiti bradavice ako je sniženog imuniteta.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Mogu li se virusne bradavice proširiti među djecom u kolektivu?

<para>
 U posljednjih mjesec dana učestalo joj se javlja jako crvenilo oko usnica od dude koje se ne možemo riješiti te nam je doktorica rekla da ju trebamo što prije odviknuti od dude. Pokušavali smo više puta, ali bezuspješno. Problem je što naša djevojčica jako dramatično reagira na oduzimanje dude. Pokušali smo postepeno odvikavanje, dogovorili smo da će dudu imati samo na spavanju sa čime se složila, ali kada bi zatražila dudu preko dana ako joj ne damo počinje histerično plakanje, bacanje, lupanje. Možda to i nije čudno za dijete njene dobi, ali ona se nikada tako ne ponaša. Inače je razumna, mirna i poslušna djevojčica, sve rješavamo razgovorom, osim dude. Inače je dosta emocionalno vezana uz mene, ali kada se radi o dudi govori mi da se maknem od nje, da odem. Ne znam da li je bitno, ali čekamo drugu bebu sa čime ona nema problema, stalno priča o bebi, ljubi trbuh, pjeva bebi i pita kada će se roditi. Nas zanima kako riješiti situaciju? Najviše nas brine da li ti histerični ispadi mogu ostaviti kakve posljedice na djetetu. Nadam se da sam dovoljno jasno opisala situaciju i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Maja
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>izgleda da je Vaša djevojčica zaista privržena svojoj dudi i to nije ništa neobično. Djeca se ponekad vežu za svoje dude, ali pitanje koje si trebate postaviti je: što mislite zašto je Vašoj djevojčici ta duda važna i što ona njoj predstavlja? Sigurnost, utjeha? Koji god osjećaj to bio, važno je da joj se taj osjećaj proba kompenzirati na neki drugi način, postupno zamjenjujući dudu.</para>
<para>Mogući izvor svih pozitivnih osjećaja za dijete je uvijek roditelj, tako da Vi imate moć biti ta kompenzacija, iako prva reakcija na jednu takvu zamjenu može biti odbijanje. Važno je pritom imati puno strpljenja i prihvaćati sve njezine emocionalne reakcije, bile one ugodne ili neugodne. Počnite s postavljanjem granice ili neke situacije kada može imati dudu, a kada ne.</para>
<para>Na primjer, može imati dudu kada se igra, ali ne kada ide u šetnju. Na taj način će ona ipak dobiti zadovoljenje naoko primarne potrebe (duda), djelomično ćete eliminirati dudu, a Vi ćete dobiti priliku kroz igru s njom se "predstaviti" kao potencijalna zamjena. Važno je da pritom to radite na nedirektivan način, reflektirajući njezine emocije. Jedan od načina reflektiranja neke situacije kada nije zadovoljna je: "Znam da ti je jako važna tvoja duda i vidim da si ljuta kada ti ju uzmem. Ne možeš imati dudu kada idemo van, ali možeš kada se igraš. Možemo se ići zajedno igrati, a ti zadrži svoju dudu". Na taj način joj dajete do znanja da razumijete i prihvaćate njezino nezadovoljstvo, pružate joj mogućnost kontrole i da bude po njezinom, a s druge strane se vama otvara situacija u kojoj možete biti s njom, pružiti joj tu emociju kroz igru, koju joj pruža duda te u konačnici vi u potpunosti postati izvor te emocije. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nikako ne uspijevamo svoju djevojčicu odviknuti od dude Poštovani, molim savjet vezano za odvikavanje od dude. Djevojčica ima 2 godine i 10 mjeseci, dojena je 2 godine i 4 mjeseca uz to od rođenja ima dudu. 
    U posljednjih mjesec dana učestalo joj se javlja jako crvenilo oko usnica od dude koje se ne možemo riješiti te nam je doktorica rekla da ju trebamo što prije odviknuti od dude. Pokušavali smo više puta, ali bezuspješno. Problem je što naša djevojčica jako dramatično reagira na oduzimanje dude. Pokušali smo postepeno odvikavanje, dogovorili smo da će dudu imati samo na spavanju sa čime se složila, ali kada bi zatražila dudu preko dana ako joj ne damo počinje histerično plakanje, bacanje, lupanje. Možda to i nije čudno za dijete njene dobi, ali ona se nikada tako ne ponaša. Inače je razumna, mirna i poslušna djevojčica, sve rješavamo razgovorom, osim dude. Inače je dosta emocionalno vezana uz mene, ali kada se radi o dudi govori mi da se maknem od nje, da odem. Ne znam da li je bitno, ali čekamo drugu bebu sa čime ona nema problema, stalno priča o bebi, ljubi trbuh, pjeva bebi i pita kada će se roditi. Nas zanima kako riješiti situaciju? Najviše nas brine da li ti histerični ispadi mogu ostaviti kakve posljedice na djetetu. Nadam se da sam dovoljno jasno opisala situaciju i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Maja

Draga mama,
izgleda da je Vaša djevojčica zaista privržena svojoj dudi i to nije ništa neobično. Djeca se ponekad vežu za svoje dude, ali pitanje koje si trebate postaviti je: što mislite zašto je Vašoj djevojčici ta duda važna i što ona njoj predstavlja? Sigurnost, utjeha? Koji god osjećaj to bio, važno je da joj se taj osjećaj proba kompenzirati na neki drugi način, postupno zamjenjujući dudu.
Mogući izvor svih pozitivnih osjećaja za dijete je uvijek roditelj, tako da Vi imate moć biti ta kompenzacija, iako prva reakcija na jednu takvu zamjenu može biti odbijanje. Važno je pritom imati puno strpljenja i prihvaćati sve njezine emocionalne reakcije, bile one ugodne ili neugodne. Počnite s postavljanjem granice ili neke situacije kada može imati dudu, a kada ne.
Na primjer, može imati dudu kada se igra, ali ne kada ide u šetnju. Na taj način će ona ipak dobiti zadovoljenje naoko primarne potrebe (duda), djelomično ćete eliminirati dudu, a Vi ćete dobiti priliku kroz igru s njom se "predstaviti" kao potencijalna zamjena. Važno je da pritom to radite na nedirektivan način, reflektirajući njezine emocije. Jedan od načina reflektiranja neke situacije kada nije zadovoljna je: "Znam da ti je jako važna tvoja duda i vidim da si ljuta kada ti ju uzmem. Ne možeš imati dudu kada idemo van, ali možeš kada se igraš. Možemo se ići zajedno igrati, a ti zadrži svoju dudu". Na taj način joj dajete do znanja da razumijete i prihvaćate njezino nezadovoljstvo, pružate joj mogućnost kontrole i da bude po njezinom, a s druge strane se vama otvara situacija u kojoj možete biti s njom, pružiti joj tu emociju kroz igru, koju joj pruža duda te u konačnici vi u potpunosti postati izvor te emocije. Sretno!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Nikako ne uspijevamo svoju djevojčicu odviknuti od dude

<para>
 Ali nije mi problem kada se to dogodi u danu, jer znam onda reagirati i biti dosljedna sebi. Naime, naš problem je noć. Veoma često se probudi i onda plače iz petnih žila. Inače, izlaze mu zubi pa mu onda ublažim bol sa gelom ili drugim pripravcima. Ali on ima tu epizodu nakon što se smiri ta bol. Maše rukicama, baca dudu, neće biti u kinderbetu, ni na rukama, ni samnom u krevetu. Zanima me kako da odreagiram u takvoj situaciji? Unaprijed hvala, Megi
</para>
<para>ODGOVOR:</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>izgleda kao da Vam je zaista teško i da niste sigurni što bi trebalo napraviti. Mala djeca prolaze kroz različite faze i manje probleme koji su sastavni dio odrastanja.</para>
<para>Rast zubi je jedan od tih manjih problema koji zaista zna biti neugodan i stvarati velike poteškoće kako djetetu, tako i njegovim skrbnicima. Možda da probate razmisliti što je različito u noćima kada plače i kada ne plače? Možda je senzorno malo osjetljiviji pa mu smeta fizičko utrljavanje gelova. Kako reagira na Vaš dodir, na zvuk Vašeg glasa? Razmislite o situacijama kada ste ga uspjeli utješiti, kako su one izgledale i koji postupak ga je utješio?</para>
<para>Kad je dijete nezadovoljno, bez obzira na dob, važno je dati mu do znanja da ga razumijemo i prihvaćamo, bez obzira na to što se događa. Neki puta je to odraslima zaista izazov, pogotovo po noći, kada je vrijeme da se i Vi malo odmorite. Iako dijete ima samo 13 mjeseci, pričajte mu - "Vidim da ti je teško i da te zaista nešto smeta, mama je tu uz tebe", a uz to kombinirajte nježan dodir da Vas paralelno osjeti i čuje. Možete mu otpjevati i neku uspavanku na kraju, ako pozitivno reagira na Vaš glas. Na kraju, prepustite i suprugu da vam pomogne, koliko je to moguće, kako biste se i vi mogli odmoriti. Nadam se da ćete brzo i uspješno otkloniti Vaš problem!</para>
<para>
 <emphasis>Maja Bonačić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba se noću budi, plače i nervozna je zbog rasta zubića Pozdrav! Majka sam 13-mjesečnog dečkića. Inače je nasmijan i razigran dečkić, ali u zadnje vrijeme kad mu nešto ne dopustiš, ima epizode urlanja i bacanja. Prave ljutnje. 
    Ali nije mi problem kada se to dogodi u danu, jer znam onda reagirati i biti dosljedna sebi. Naime, naš problem je noć. Veoma često se probudi i onda plače iz petnih žila. Inače, izlaze mu zubi pa mu onda ublažim bol sa gelom ili drugim pripravcima. Ali on ima tu epizodu nakon što se smiri ta bol. Maše rukicama, baca dudu, neće biti u kinderbetu, ni na rukama, ni samnom u krevetu. Zanima me kako da odreagiram u takvoj situaciji? Unaprijed hvala, Megi

ODGOVOR:
Draga mama,
izgleda kao da Vam je zaista teško i da niste sigurni što bi trebalo napraviti. Mala djeca prolaze kroz različite faze i manje probleme koji su sastavni dio odrastanja.
Rast zubi je jedan od tih manjih problema koji zaista zna biti neugodan i stvarati velike poteškoće kako djetetu, tako i njegovim skrbnicima. Možda da probate razmisliti što je različito u noćima kada plače i kada ne plače? Možda je senzorno malo osjetljiviji pa mu smeta fizičko utrljavanje gelova. Kako reagira na Vaš dodir, na zvuk Vašeg glasa? Razmislite o situacijama kada ste ga uspjeli utješiti, kako su one izgledale i koji postupak ga je utješio?
Kad je dijete nezadovoljno, bez obzira na dob, važno je dati mu do znanja da ga razumijemo i prihvaćamo, bez obzira na to što se događa. Neki puta je to odraslima zaista izazov, pogotovo po noći, kada je vrijeme da se i Vi malo odmorite. Iako dijete ima samo 13 mjeseci, pričajte mu - "Vidim da ti je teško i da te zaista nešto smeta, mama je tu uz tebe", a uz to kombinirajte nježan dodir da Vas paralelno osjeti i čuje. Možete mu otpjevati i neku uspavanku na kraju, ako pozitivno reagira na Vaš glas. Na kraju, prepustite i suprugu da vam pomogne, koliko je to moguće, kako biste se i vi mogli odmoriti. Nadam se da ćete brzo i uspješno otkloniti Vaš problem!

   Maja Bonačić


   dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Beba se noću budi, plače i nervozna je zbog rasta zubića

<para>
 Stoga me zanima koliko bi trebala težiti, a da to nije težina na granici? Hvala. Ppan
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teško je odgovoriti budući da niste napisali porođajnu masu djeteta, ali ni trenutnu dužinu djeteta. Jedino što Vam mogu reči je da dijete u ovoj dobi treba imati oko 6 obroka na dan. Tri obroka bi trebala biti kašasta, u podlozi žitarice ili krumpir pa se kombinira s voćem, povrćem i/ili mesom. Svakako dodajte kvalitetne masti, maslinovo ulje ili maslac u pojedinu kašicu. Ostali obroci su majčino mlijeko ili adaptirani mliječni pripravak koji možete malo zagustiti žitnim pahuljicama. Ako dijete adekvatno dobiva na tjelesnoj masi, znači u ovoj dobi oko 300-400 g mjesečno i zadovoljno je nema potrebe za brigom. Djeca imaju pravo biti i buckastija, ali i malo gracilnija ovisno o tipu djeteta (tjelesna visina).</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba je "na granici" s težinom. Koliko bi trebala težiti? Poštovani, djevojčica od 7 mjeseci hranjena majčinim mlijekom uz dohranu (kašice) teži 7530 g. Mišljenje pedijatra je da je nekako na granici s težinom. 
    Stoga me zanima koliko bi trebala težiti, a da to nije težina na granici? Hvala. Ppan

Poštovana,
teško je odgovoriti budući da niste napisali porođajnu masu djeteta, ali ni trenutnu dužinu djeteta. Jedino što Vam mogu reči je da dijete u ovoj dobi treba imati oko 6 obroka na dan. Tri obroka bi trebala biti kašasta, u podlozi žitarice ili krumpir pa se kombinira s voćem, povrćem i/ili mesom. Svakako dodajte kvalitetne masti, maslinovo ulje ili maslac u pojedinu kašicu. Ostali obroci su majčino mlijeko ili adaptirani mliječni pripravak koji možete malo zagustiti žitnim pahuljicama. Ako dijete adekvatno dobiva na tjelesnoj masi, znači u ovoj dobi oko 300-400 g mjesečno i zadovoljno je nema potrebe za brigom. Djeca imaju pravo biti i buckastija, ali i malo gracilnija ovisno o tipu djeteta (tjelesna visina).
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Beba je "na granici" s težinom. Koliko bi trebala težiti?

<para>
 Svakodnevno je tu povrće, voće, žitarice (zobene pauljjice, riža ugl. smeđa, proso, amarant), meso, riba, jogurt, skuta, ali kako i koliko bi ih bilo najbolje davati, posebno popodne, navečer? Puno hvala. Ivona
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na navedene namirnice, osobito žitratice mogu zaključiti da izbjegavate gluten u prehrani djeteta. Ovo se prepruča samo u slučaju kad je opravdano, stoga ako je pokazana alergija na gluten, provodite prehranu bez glutena. U suprotnom, za ovim nema potrebe.</para>
<para>Nema nekog posebnog rasporeda kad što treba jesti, već osoba jede po svom osobnom nahođenju i običajima obitelji. Nekakav standard može se smatrati: doručak koji uključuje žitarice i mliječni proizvod, užinu voće +/- žitarice, zatim ručak koji uključuje meso/ribu/jaja +/- mahunarke, žitarice/krumpir, popodnevna užina koja je često voće ili mliječni proizvod/desert te večera koja često u djece bude mlijeko/mliječni proizvod u kombinaciji sa žitaricama, no može biti i konkretnijeg sastava poput ručka ili jela kao što su palačinke, jaja, slani muffini i sl.</para>
<para>U konačnici, bitno je da dijete jede raznoliko i uravnoteženo, te da se ne ograničavate na mali broj namirnica (što vidim da ne radite).</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Prehrana bebe s atopijskim dermatitisom Poštovani, molila bi vas za savjet. Imam dijete, 14 mjeseci, ima atopijski dermatitis, još doji (ujutro, navečer, 1 dnevno). Kako bi trebao izgledati dnevni jelovnik? 
    Svakodnevno je tu povrće, voće, žitarice (zobene pauljjice, riža ugl. smeđa, proso, amarant), meso, riba, jogurt, skuta, ali kako i koliko bi ih bilo najbolje davati, posebno popodne, navečer? Puno hvala. Ivona

Poštovana,
s obzirom na navedene namirnice, osobito žitratice mogu zaključiti da izbjegavate gluten u prehrani djeteta. Ovo se prepruča samo u slučaju kad je opravdano, stoga ako je pokazana alergija na gluten, provodite prehranu bez glutena. U suprotnom, za ovim nema potrebe.
Nema nekog posebnog rasporeda kad što treba jesti, već osoba jede po svom osobnom nahođenju i običajima obitelji. Nekakav standard može se smatrati: doručak koji uključuje žitarice i mliječni proizvod, užinu voće +/- žitarice, zatim ručak koji uključuje meso/ribu/jaja +/- mahunarke, žitarice/krumpir, popodnevna užina koja je često voće ili mliječni proizvod/desert te večera koja često u djece bude mlijeko/mliječni proizvod u kombinaciji sa žitaricama, no može biti i konkretnijeg sastava poput ručka ili jela kao što su palačinke, jaja, slani muffini i sl.
U konačnici, bitno je da dijete jede raznoliko i uravnoteženo, te da se ne ograničavate na mali broj namirnica (što vidim da ne radite).
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Prehrana bebe s atopijskim dermatitisom

<para>
 Nisam primijetila ništa neobično ali sad me strah. Hvala. Aeae mila
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>med se ne preporučuje davati djeci ispod godine dana zbog toga što se sama namirnica ne procesuira te je moguće da sadrži patogene bakterije. Savjetujem da ne zaslađujete djetetovu hranu bilo čime, djetetu je i majčino mlijeko i adaptirani dojenački mliječni pripravak dovoljno sladak, a ako ste počeli s uvođenjem dohrane, voće će dati dovoljno slatkoće jelu. Nema potrebe za zaslađivanjem dječje hrane, jer ovime djetetu podižete toleranciju prema slatkome što se nikako ne preporuča!</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Zašto bebe ne smiju jesti med? Dijete ima 4 mjeseca. Umjesto šećera sam dva puta stavila na vrh žličice malo meda. Da li će to škoditi jer vidim da svi preporučuju med puno kasnije. 
    Nisam primijetila ništa neobično ali sad me strah. Hvala. Aeae mila

Poštovana,
med se ne preporučuje davati djeci ispod godine dana zbog toga što se sama namirnica ne procesuira te je moguće da sadrži patogene bakterije. Savjetujem da ne zaslađujete djetetovu hranu bilo čime, djetetu je i majčino mlijeko i adaptirani dojenački mliječni pripravak dovoljno sladak, a ako ste počeli s uvođenjem dohrane, voće će dati dovoljno slatkoće jelu. Nema potrebe za zaslađivanjem dječje hrane, jer ovime djetetu podižete toleranciju prema slatkome što se nikako ne preporuča!
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Zašto bebe ne smiju jesti med?

<para>
 Kad je prešla na adaptirano, stolice su postale tvrde ali nema ih svaki dan. Međutim, danas nas je iznenadilo jer beba ima cijeli dan proljevastu. Da li nešto nije u redu? Ivana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dijete koje je ovako malo, odnosno koje je staro tek 20-ak dana, još uvijek ima nerazvijen probavni trakt i dozvoljeno mu je da ima stolicu različitih konzistencija. Ukoliko dijete nema temperaturu, zadovoljno je i dobro napreduje, nema mjesta brizi, no ako ste i dalje zabrinuti, preporučujem da se posavjetujete s patronažnom sestrom i pedijatrom.</para>
<para> 
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Bebe mlađe od 30 dana i stolica Bok. Beba ima 20 dana i na adaptiranom mlijeku je. Stolicu ima svaki dan. Mama ga je dojila prvih par dana i imao je normalnu stolicu. 
    Kad je prešla na adaptirano, stolice su postale tvrde ali nema ih svaki dan. Međutim, danas nas je iznenadilo jer beba ima cijeli dan proljevastu. Da li nešto nije u redu? Ivana

Poštovana,
dijete koje je ovako malo, odnosno koje je staro tek 20-ak dana, još uvijek ima nerazvijen probavni trakt i dozvoljeno mu je da ima stolicu različitih konzistencija. Ukoliko dijete nema temperaturu, zadovoljno je i dobro napreduje, nema mjesta brizi, no ako ste i dalje zabrinuti, preporučujem da se posavjetujete s patronažnom sestrom i pedijatrom.
 










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Bebe mlađe od 30 dana i stolica

<para>
 Ojdana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kada je dojka prepunjena puno je lakše sisati, kao što ste i sami rekli, mlijeko praktički samo curi vani. Postoje djeca koja su „ljenija“ stoga se bune ako mlijeko ne ide lagano kako bi oni to htjeli. Normalno je da u ovoj dobi dijete doji i noću.</para>
<para>Budite uporni, napravite pravilne razmake između dojenja tako da dijete osjeti dovoljnu glad i da se Vama dojke stignu napuniti, druga je mogućnost da date djetetu da siše kad god hoće, što onda često rezultira češćim podojima.
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba želi sisati samo ako je dojka prepunjena mlijekom Beba od 3 mjeseca i 15 dana doji samo ako je dojka prepunjena i ako joj odmah krene refleks, u protivnom ostaje gladna i stalno plače. Nije mi jasno jer mlijeka ima. Doji i po noći. 
    Ojdana

Poštovana,
kada je dojka prepunjena puno je lakše sisati, kao što ste i sami rekli, mlijeko praktički samo curi vani. Postoje djeca koja su „ljenija“ stoga se bune ako mlijeko ne ide lagano kako bi oni to htjeli. Normalno je da u ovoj dobi dijete doji i noću.
Budite uporni, napravite pravilne razmake između dojenja tako da dijete osjeti dovoljnu glad i da se Vama dojke stignu napuniti, druga je mogućnost da date djetetu da siše kad god hoće, što onda često rezultira češćim podojima.










Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
 nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 