Prvo, budim se noću nekoliko puta i svaki put kada ponovno zaspim i sanjam, svakog sna se sjećam.Jako su čudni i utječu na mene, tako da cijeli dan razmišljam o tome. Nekad ih i miješam sa stvarnošću. Često se dogodi da nakon nekog vremena sanjam nastavak događaja koji sam sanjala nekad u prošlosti ili su detalji tog događaja nekako implementirani u neki drugi san. Događa se i to da u snu postanem svjesna da sanjam najčešće kada je neki stresan san pa sama sebe tjeram da se probudim i uspijem to, ali se "probudim" u nekom drugom snu i tako više puta, kao u filmu Inception. Uglavnom, imaju ogroman utjecaj na mene i nekad ih pomiješam sa stvarnošću, mnogi ljudi zaborave što sanjaju, a ja ih se većine sjećam. Što nije u redu sa mnom? Lexmark
Poštovana,
spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (reducirane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje, čak ni za vrijeme sna tijekom kojeg je naš mozak izuzetno aktivan. U toku sna dolazi do promjena u vrsti i intenzitetu aktivnosti mozga. Najpoznatija moždana aktivnost u snu je sanjanje. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Prvi je stadij najlakše spavanje koje je, prema EEG zapisu, nalik budnom stanju. To je početak uranjanja u san i u tu fazu se vraćamo nekoliko puta tokom noći. Drugi stadij obilježava početak dubljeg spavanja; u trećem su stadiju električni impulsi iz mozga znatno jači, a u tom stadiju nam pada temperatura, srce radi sporije, dišemo lagano i pravilno i teže se budimo iz sna. Četvrti stadij označava najdublju fazu spavanja i u tom stadiju provodimo dosta vremena tijekom prvog ciklusa noćnog spavanja. Taj je stadij za nas važan jer nam omogućuje odmor: što smo tjelesno ili umno umorniji, to nam je potrebniji duboki san četvrtog stadija. Nakon njega ponovno se vraćamo u prvi stadij i tako redom. Prijelaz iz četvrtog stadija u prvi i spavanje u prvom stadiju praćeni su brzim pokretima očiju i živim snovima kojih se ljudi sjećaju neposredno nakon buđenja. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da su se gotovo svi spavači, probuđeni iz ovog i kasnijih perioda istog stadija spavanja, živo i detaljno sjećali svojih snova. U tom smislu, nije neobično ukoliko se detaljno sjećate svojih snova.
Nadalje, istraživanja su pokazala da se otprilike polovina ljudi može prisjetiti da su nekad iskusili lucidni san, dok neki ljudi ovakvu vrstu sna doživljavaju relativno često. Lucidni san je onaj u kojem je osoba svjesna da sanja, čak i dok je još u snu. Ovakav san se može usmjeravati, te kontrolirati njegov sadržaj. Psiholog Stephen La Berge razvio je tehniku lucidnog sanjanja sa svrhom da spavač - sanjač stekne kontrolu nad svojim snovima. Pošavši od pretpostavke da ljudi doista jesu u mogućnosti utjecati na sadržaj svojih snova neki su psiholozi pokušali, kao oblik psihoterapije, razviti različite tehnike upravljanja snovima. Naime, ako se u snove koji su povezani s našim svakodnevnim problemima mogu ubaciti suvisli zaključci, onda nam to može proširiti i budne vidike; ponekad i pomoći da istražimo pravo značenje snova. Njemačkom psihologu Paulu Tholeyu lucidni su snovi, koje je proučavao više godina, pomogli da interpretira i razriješi neke svoje stare konflikte s ocem. Otac mu se znao pojavljivati u snu kao neprijateljska, prijeteća figura, koja bi ga kritizirala i vrijeđala. Tholey bi se ponekad uspijevao obraniti, pretvoriti ga u nekakvu primitivnu spodobu i potjerati. Od toga bi se dobro osjećao, no događalo se da se otac uskoro ponovno pojavi, pa bi se dobri osjećaji istopili. Tada je jedne noći Tholey sanjao kako ga progoni tigar. Ubacio se u san i pitao tigra tko je on. Tigar se pretvorio u oca i odmah počeo prigovarati. Umjesto da ga potjera, Tholey mu je rekao kako ne podnosi takvo njegovo prijeteće ponašanje, iako su neke kritike same po sebi bile opravdane. Potom su se rukovali i postali prijatelji. Nakon toga Tholey više nije nikada imao problema s uspomenom na svoga oca, a nadvladao je i problem odnosa s autoritetima uopće. Nešto više o lucidnim snovima možete pročitati u knjizi D. Miljković i M. Rijavec „S onu stranu zrcala“.
Istraživanja govore da se tijekom normalnog noćnog ili dnevnog odmora uvijek dogodi jedan ili više snova. No, dok neki ljudi svoje snove pamte u cijelosti i mogu ih vrlo vjerno reproducirati, drugi svoje potpuno zaboravljaju i tvrde da ih uopće ne sanjaju. Neki se prisjećaju upozorenja dobivenog u snu koje je izmijenilo njihov život, drugi se cijeloga života živo sjećaju strašnog sna koji su sanjali još u djetinjstvu, a treći pričaju o snu koji se ponavlja s vremena na vrijeme.
Često puta kroz san govore osjećaji kojih možda nismo svjesni. San je i trenutak oslobađanja jer govori i o onome sto nas pritišće, a da ne znamo pravi razlog tog pritiska u samim snovima. San možemo povezati s našim osjećajima, s proživljenim iskustvima, s našom podsviješću, a ipak nismo u stanju jasno reći zašto se neki san upravo tada pojavljuje.
Sve dok se naši snovi ne odražavaju na naše funkcioniranje u svakodnevnom životu i ne uzrokuju nemir u nama, vjerujem da razloga za brigu nema. No, ukoliko smo zbog snova uznemireni, ukoliko nas ometaju u izvršavanju svakodnevnih obaveza – tada bi svakako bilo dobro potražiti stručnu pomoć.
Srdačan pozdrav,
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener