Postroll

Preroll

<para>
 Nekoliko puta smo joj dali jogurt i mladi sir od kravljeg mlijeka pa me zanima koje je bolja opcija za bebe? Također, po nekim tablicama dohrane s 10 mjeseci moguće je bebama dati puding. Kako pripremiti taj puding, kada se ne preporuča konzumacija kravljeg mlijeka do prve godine života? S druge strane, zagrijavanjem adaptiranog mlijeka uništavaju se vrijedni sastojci.
</para>
<para>
 Ujedno imam i nedoumice glede uvođenja kravljeg mlijeka u prehranu. Neki preporučaju da dijete konzumira adaptirano mlijeko i nakon prve godine života - idu tako daleko da to preporučuju čak i do šeste godine života. Znači li takvo odgađanje ujedno i smanjenje mogućnosti alergije ili ne? Pitam zato jer i sama teško podnosim laktozu, a kravlje mlijeko mi je davano od 6. mjeseca zivota, što smatram preranim, ali isto tako odgađanje do školske dobi smatram pretjeranim.
</para>
<para>
 Unaprijed zahvaljujem! Sirena
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bez obzira da li se radi o kravljem ili kozjem mlijeku, oboje se može uvesti u djetetovu prehranu prije navršene 1. godine života. No, bitno je napomenuti da ova mlijeka ne mogu biti zamjena majčinom mlijeku ili adaptiranom mliječnom pripravku, odnosno ne mogu biti djetetov osnovni mliječni napitak. Punomasno kravlje mlijeko i kozje mlijeko mogu se djetetu po navršenoj prvoj godini života postupno početi davati kao osnovno mlijeko i više nema potrebe za davanjem dojenačkog mlijeka. Tijekom dobi kad se djetetu uvode nove namirnice, do prve godine života, manje količine kravljeg ili kozjeg mlijeka i njihovih proizvoda poput svježeg sira, jogurta, kefira, acidofila, vrhnja, slobodno možete dodati u voćnu ili žitnu kašicu, bitno je jedino da ova mlijeka ne budu osnovni mliječni napici tijekom prve godine života.</para>
<para>Alergija na kravlje mlijeko nije isto što i laktoza intolerancija. Odgađanjem davanja alergena, pa i kravljeg mlijeka, ne smanjuje se vjerojatnost da će dijete imati alergiju, štoviše ranije uvođenje alergena u dohranu djeteta smanjuje pojavu alergije. Laktoza intolerancija je vrlo rijetka u djece. Naime, laktoza je mliječni šećer kojeg majčino mlijeko ima najviše, preko 7 grama na 100 ml, kravlje mlijeko ga ima upola manje. Laktoza intolerancija manifestira se kao proljev, nadutost, vjetrovi, a prisutna je uglavnom u odrasloj populaciji, osobito onoj starije životne dobi.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kada u dohranu uvesti kozje mlijeko i sir, a kada kravlje mlijeko? Poštovana, imam bebu koja će imati uskoro 10 mjeseci, pa me zanima kada se bebama smiju davati proizvodi od kozjeg mlijeka - sir i jogurt? 
    Nekoliko puta smo joj dali jogurt i mladi sir od kravljeg mlijeka pa me zanima koje je bolja opcija za bebe? Također, po nekim tablicama dohrane s 10 mjeseci moguće je bebama dati puding. Kako pripremiti taj puding, kada se ne preporuča konzumacija kravljeg mlijeka do prve godine života? S druge strane, zagrijavanjem adaptiranog mlijeka uništavaju se vrijedni sastojci.


   Ujedno imam i nedoumice glede uvođenja kravljeg mlijeka u prehranu. Neki preporučaju da dijete konzumira adaptirano mlijeko i nakon prve godine života - idu tako daleko da to preporučuju čak i do šeste godine života. Znači li takvo odgađanje ujedno i smanjenje mogućnosti alergije ili ne? Pitam zato jer i sama teško podnosim laktozu, a kravlje mlijeko mi je davano od 6. mjeseca zivota, što smatram preranim, ali isto tako odgađanje do školske dobi smatram pretjeranim.


   Unaprijed zahvaljujem! Sirena

Poštovana,
bez obzira da li se radi o kravljem ili kozjem mlijeku, oboje se može uvesti u djetetovu prehranu prije navršene 1. godine života. No, bitno je napomenuti da ova mlijeka ne mogu biti zamjena majčinom mlijeku ili adaptiranom mliječnom pripravku, odnosno ne mogu biti djetetov osnovni mliječni napitak. Punomasno kravlje mlijeko i kozje mlijeko mogu se djetetu po navršenoj prvoj godini života postupno početi davati kao osnovno mlijeko i više nema potrebe za davanjem dojenačkog mlijeka. Tijekom dobi kad se djetetu uvode nove namirnice, do prve godine života, manje količine kravljeg ili kozjeg mlijeka i njihovih proizvoda poput svježeg sira, jogurta, kefira, acidofila, vrhnja, slobodno možete dodati u voćnu ili žitnu kašicu, bitno je jedino da ova mlijeka ne budu osnovni mliječni napici tijekom prve godine života.
Alergija na kravlje mlijeko nije isto što i laktoza intolerancija. Odgađanjem davanja alergena, pa i kravljeg mlijeka, ne smanjuje se vjerojatnost da će dijete imati alergiju, štoviše ranije uvođenje alergena u dohranu djeteta smanjuje pojavu alergije. Laktoza intolerancija je vrlo rijetka u djece. Naime, laktoza je mliječni šećer kojeg majčino mlijeko ima najviše, preko 7 grama na 100 ml, kravlje mlijeko ga ima upola manje. Laktoza intolerancija manifestira se kao proljev, nadutost, vjetrovi, a prisutna je uglavnom u odrasloj populaciji, osobito onoj starije životne dobi.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TENA NISETEO

Bolja ja

Kada u dohranu uvesti kozje mlijeko i sir, a kada kravlje mlijeko?

<para/>
<para>
 Naime, moj dečkić (za par dana punih 8 mjeseci i oko 11 kg, vesela, napredna beba) i dalje noću svaka dva, tri sata traži bočicu (210ml) bez obzira na naš trud da ju zamijenimo vodom, nunanjem ili tješenjem te je popije do zadnje kapi.
</para>
<para>
 Zbog malih komplikacija tijekom poroda dojen je dva mjeseca, ali također uz nadohranu, te smo na preporuku pedijatra krenuli s dohranom sa 4 mjeseca.
</para>
<para>
 Od samog početka smo na Nanu, trenutno Nan 2, ali ja bih pokušala s nekom drugom (npr. bebimil 2 ili Novalac 2) ne bi li ga možda više zasitila. Stoga me zanima Vaš savjet i mišljenje o tome. Ukoliko podržavate prijelaz na drugo adaptirano mlijeko, na koji način da mu postepeno uvedem? Svaki dan jednu bočicu zamijenit drugim ad ili?
</para>
<para>
 Inače naš raspored obroka izgleda otprilike ovako:
</para>
<para>
 9 h: mliječno žitna kašica
</para>
<para>
 11.30 h: malo palente sa sviježim sirom, voće ili par zalogaja nečeg drugog da mu ručak malo "pomaknemo"
</para>
<para>
 13 h: ručak - povrće s mesom i krumpirom ili rižine pahuljice
</para>
<para>
 16 h: voćno žitna kašica ili samo voćna
</para>
<para>
 19 h: mliječno žitna kašica (keksolino, kašica za laku noć, gris..)
</para>
<para>
 Oko 20 h ide spavati
</para>
<para>
 23 h: bočica 210ml
</para>
<para>
 02 h: bočica 210ml
</para>
<para>
 05 h: bočica 210ml
</para>
<para>
 Ponekad još tokom dana dam keksić (dječji) ili jogurt koji smo nedavno uveli.
</para>
<para>
 Ukoliko smatrate da nešto krivo radim, svaki savjet je dobrodošao.
</para>
<para>
 Zaista sam poslušala svačiji savjet vezan za odvikavanje s bočice noću, ali bezuspješno. Najviše se trudim zbog zubića koje će, nadamo se, ubrzo dobiti a znam da ih noćno hranjenje (pogotovo bočica) kvari.
</para>
<para>
 Unaprijed hvala, lijep pozdrav! Dina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša beba je velika i treba joj nešto više hrane nego onima iste dobi koji su manji. Iz vašeg opisa jelovnika vidim da mu je zadnji obrok u 19 h, i da spava do 9 ujutro. To bi bilo oko 14 sati bez hrane, a vaše dijete je još uvijek premalo i ne može tako dugo izdržati bez hrane. Upravo iz ovog razloga vas tijekom noći traži jesti, jer je zaista gladan i upravo ga zato ne možete odviknuti od bočice.</para>
<para>Znači... večeru mu dajte što je kasnije moguće tako da ga duže tijekom noći drži sitim, a noćne obroke maksimalno zagustite pahuljicama. Na ovaj način postupno ćete smanjiti broj i količinu noćnih obroka, no nemojte očekivati da će tako malo dijete u komadu i bez hrane biti tako dug vremenski period.</para>
<para>Što se tiče promjene adaptiranog mliječnog pripravka, to se zapravo ne preporuča, a u konačnici svi su pripravci vrlo sličnog ili gotovo istog sastava tako da samom promjenom mlijeka nećete postići da je dijete sitije.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da zasitim bebu da tri puta noću ne pije bočicu? Poštovani, s obzirom da sam već tražila pomoć od Vas odlučila sam Vas zamolit za još jedan savjet ukoliko je moguće. Znam da imate mnogo upita pa ću ukratko opisat naš režim prehrane. 

   Naime, moj dečkić (za par dana punih 8 mjeseci i oko 11 kg, vesela, napredna beba) i dalje noću svaka dva, tri sata traži bočicu (210ml) bez obzira na naš trud da ju zamijenimo vodom, nunanjem ili tješenjem te je popije do zadnje kapi.


   Zbog malih komplikacija tijekom poroda dojen je dva mjeseca, ali također uz nadohranu, te smo na preporuku pedijatra krenuli s dohranom sa 4 mjeseca.


   Od samog početka smo na Nanu, trenutno Nan 2, ali ja bih pokušala s nekom drugom (npr. bebimil 2 ili Novalac 2) ne bi li ga možda više zasitila. Stoga me zanima Vaš savjet i mišljenje o tome. Ukoliko podržavate prijelaz na drugo adaptirano mlijeko, na koji način da mu postepeno uvedem? Svaki dan jednu bočicu zamijenit drugim ad ili?


   Inače naš raspored obroka izgleda otprilike ovako:


   9 h: mliječno žitna kašica


   11.30 h: malo palente sa sviježim sirom, voće ili par zalogaja nečeg drugog da mu ručak malo "pomaknemo"


   13 h: ručak - povrće s mesom i krumpirom ili rižine pahuljice


   16 h: voćno žitna kašica ili samo voćna


   19 h: mliječno žitna kašica (keksolino, kašica za laku noć, gris..)


   Oko 20 h ide spavati


   23 h: bočica 210ml


   02 h: bočica 210ml


   05 h: bočica 210ml


   Ponekad još tokom dana dam keksić (dječji) ili jogurt koji smo nedavno uveli.


   Ukoliko smatrate da nešto krivo radim, svaki savjet je dobrodošao.


   Zaista sam poslušala svačiji savjet vezan za odvikavanje s bočice noću, ali bezuspješno. Najviše se trudim zbog zubića koje će, nadamo se, ubrzo dobiti a znam da ih noćno hranjenje (pogotovo bočica) kvari.


   Unaprijed hvala, lijep pozdrav! Dina

Poštovana,
vaša beba je velika i treba joj nešto više hrane nego onima iste dobi koji su manji. Iz vašeg opisa jelovnika vidim da mu je zadnji obrok u 19 h, i da spava do 9 ujutro. To bi bilo oko 14 sati bez hrane, a vaše dijete je još uvijek premalo i ne može tako dugo izdržati bez hrane. Upravo iz ovog razloga vas tijekom noći traži jesti, jer je zaista gladan i upravo ga zato ne možete odviknuti od bočice.
Znači... večeru mu dajte što je kasnije moguće tako da ga duže tijekom noći drži sitim, a noćne obroke maksimalno zagustite pahuljicama. Na ovaj način postupno ćete smanjiti broj i količinu noćnih obroka, no nemojte očekivati da će tako malo dijete u komadu i bez hrane biti tako dug vremenski period.
Što se tiče promjene adaptiranog mliječnog pripravka, to se zapravo ne preporuča, a u konačnici svi su pripravci vrlo sličnog ili gotovo istog sastava tako da samom promjenom mlijeka nećete postići da je dijete sitije.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako da zasitim bebu da tri puta noću ne pije bočicu?

<para>
 No prije nekih 3 tjedna primijetila sam da mu je penis natečen i crven i kožica se neda provući. Išli smo kod pedijatrice, najprije dobili Betrion mast, i sad tjedan dana mažem sa Plimycol kremom i čini mi se da ona ima bolje djelovanje. Nije više natečeno ni crveno, ali se kožica još ne da provući. Uputila nas je pedijatrica na dječjeg krirurga. Zanima me što mu je i što mogu kod kirurga očekivati? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>po ovome što opisujete Vaš je sin najvjerojatnije imao balanitis, upalu potkožnog tkiva spolovila. Kirurg će vidjeti da li je dovoljno raditi adheziolizu (operacijski zahvat kojim se uklanjaju sraštenja (priraslice)) ili je potrebna cirkumcizija (uklanjanje viška kožice koja prekriva glans penisa).</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Nakon oticanja i crvenila na penisu, pedijatrica nas šalje kirurgu. Što očekivati? Poštovani! Sin je navršio 4 godine u 6. mjesecu, i kožica na penisu mu se relativno brzo skroz mogla provući. 
    No prije nekih 3 tjedna primijetila sam da mu je penis natečen i crven i kožica se neda provući. Išli smo kod pedijatrice, najprije dobili Betrion mast, i sad tjedan dana mažem sa Plimycol kremom i čini mi se da ona ima bolje djelovanje. Nije više natečeno ni crveno, ali se kožica još ne da provući. Uputila nas je pedijatrica na dječjeg krirurga. Zanima me što mu je i što mogu kod kirurga očekivati? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru.

Poštovana,
po ovome što opisujete Vaš je sin najvjerojatnije imao balanitis, upalu potkožnog tkiva spolovila. Kirurg će vidjeti da li je dovoljno raditi adheziolizu (operacijski zahvat kojim se uklanjaju sraštenja (priraslice)) ili je potrebna cirkumcizija (uklanjanje viška kožice koja prekriva glans penisa).

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Nakon oticanja i crvenila na penisu, pedijatrica nas šalje kirurgu. Što očekivati?

<para>
 Jako smo uporni u nuđenju istih, spravljamo na sve moguće načine i isti okus joj nudimo više puta, ali ne pali. Brine me to jer mojeg mlijeka više nema dovoljno, a ne želi ni bebimil, ni nan, ni hipp, ni aptamil niti novalac, ništa. Što dati tako tvrdoglavoj bebi?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>na Vama je da budete strpljivi i uporni kao i ona. Pokušajte malo Vašeg izdojenog mlijeka dodati u kašice pa da joj okus bude sličan. Nemojte odmah popustljivo stavljati na prsa kad odbije obrok, već neka ju pokuša hraniti i netko drugi, kako ne bi očekivala samo podoj.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ponestaje mi mlijeka, a moja beba odbija i dohranu i adaptirane formule Poštovani, imam djevojčicu od šest mjeseci koja je dojena beba i počele smo s dohranom u obliku kašica, ali ne želi jesti. 
    Jako smo uporni u nuđenju istih, spravljamo na sve moguće načine i isti okus joj nudimo više puta, ali ne pali. Brine me to jer mojeg mlijeka više nema dovoljno, a ne želi ni bebimil, ni nan, ni hipp, ni aptamil niti novalac, ništa. Što dati tako tvrdoglavoj bebi?

Poštovana,
na Vama je da budete strpljivi i uporni kao i ona. Pokušajte malo Vašeg izdojenog mlijeka dodati u kašice pa da joj okus bude sličan. Nemojte odmah popustljivo stavljati na prsa kad odbije obrok, već neka ju pokuša hraniti i  netko drugi, kako ne bi očekivala samo podoj.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Ponestaje mi mlijeka, a moja beba odbija i dohranu i adaptirane formule

<para>
 dan starosti liječnici dijagnosticiraju da je krvarenje bilo 4. stupnja na desnoj strani, kasnije da se ugrušak proširio i na lijevu. Daju jako loše prognoze, cerebralnu paralizu i mentalnu retardaciju. Da li se može postaviti tako rano takva dijagnoza ili dijete ipak može uz pomoć vježbi biti i razviti se normalno? B.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vrlo je teško davati definitivne prognoze tako rano. No, svakako se mora uzeti u obzir da se radi o ekstremnoj nezrelosti i da je krvarenje u mozgu IV. stupnja vrlo loš prognostički parametar za kasniji normalan neurološki razvoj.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba palčić i krvarenje u mozgu uz vrlo loše prognoze Muško dijete rođeno u 24. tjednu zbog genitalne infekcije. 745 g 31 cm. Prvi dan nakon poroda krvarenje u mozgu. Inače vitalan i stabilan. Na majčinom mlijeku. Na 20. 
    dan starosti liječnici dijagnosticiraju da je krvarenje bilo 4. stupnja na desnoj strani, kasnije da se ugrušak proširio i na lijevu. Daju jako loše prognoze, cerebralnu paralizu i mentalnu retardaciju. Da li se može postaviti tako rano takva dijagnoza ili dijete ipak može uz pomoć vježbi biti i razviti se normalno? B.

Poštovana,
vrlo je teško davati definitivne prognoze tako rano. No, svakako se mora uzeti u obzir da se radi o ekstremnoj nezrelosti i da je krvarenje u mozgu IV. stupnja vrlo loš prognostički parametar za kasniji normalan neurološki razvoj.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Beba palčić i krvarenje u mozgu uz vrlo loše prognoze

<para>
 Ono što me muči je da mu povremeno, kada ga dižem, a rjeđe kada leži, zatitra brada i donja usnica. Znate li možda što bi to moglo biti? Imam li razloga za brigu? Kiki
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to je samo odraz još uvijek nezrelosti u ovoj dobi i uskoro će biti iza Vas. Isto tako može biti da se događa i ako je dječaku hladno. Samo u slučaju da se pojačava ili proširuje na druge regije, javite se svom pedijatru.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebi od mjesec dana povremeno zadrhti brada i donja usnica Lijep pozdrav, imam dječaka od mjesec dana. Dojim ga i u mjesec dana je dobio 1700 g i narastao 6 cm. Lijepo jede i spava, povremeno ima grčeve. Refleksi su mu isto u redu. 
    Ono što me muči je da mu povremeno, kada ga dižem, a rjeđe kada leži, zatitra brada i donja usnica. Znate li možda što bi to moglo biti? Imam li razloga za brigu? Kiki

Poštovana,
to je samo odraz još uvijek nezrelosti u ovoj dobi i uskoro će biti iza Vas. Isto tako može biti da se događa i ako je dječaku hladno. Samo u slučaju da se pojačava ili proširuje na druge regije, javite se svom pedijatru.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Bebi od mjesec dana povremeno zadrhti brada i donja usnica

<para>
 Naime, od kad smo prešli s adaptiranog mlijeka na kravlje s 18 mjeseci, počeli su problemi s mlijekom, ali barem je jela svaki dan acedofil ili čvrsti jogurt. Sad ne želi niti to. Jede dobro ostalu hranu. Povrće se jede svaki dan, meso, riba, ali brine me da ne jede ništa mliječno.
 Što mi je činiti? Koja hrana je jako bogata kalcijem? I kako je pripremiti?
 Može li se nešto dogoditi ako ne unese dovoljno kalcija i ostalih vitamina i minerala iz mliječnih proizvoda? Hvala, Lucija
</para>
<para>Poštovana,
većina namirnica koje sadrže kalcij poput kelja, brokule, soje, bamije, graha, orašastih plodova, ribe nisu dovoljno dobar izvor da bi mogla biti adekvatna zamjena mlijeku i mliječnim proizvodima u dječjoj dobi. Iz ovog razloga savjetovala bih suplementaciju kalcijem, u dnevnoj dozi oko 400 mg (postoje proizvodi namijenjeni djeci) u obliku kalcij citrata. Mlijeko i mliječne proizvode pokušajte kamufilrati kao dio nekog drugog jela, npr. krem juhe, kašice, pudinga, namaza.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja kćerkica odbija mlijeko i mliječne proizvode. Brinem se zbog unosa kalcija Poštovani, trebam vaš savjet. Imam curicu od 5 godina koja ne želi i ne voli mliječne proizvode. 
    Naime, od kad smo prešli s adaptiranog mlijeka na kravlje s 18 mjeseci, počeli su problemi s mlijekom, ali barem je jela svaki dan acedofil ili čvrsti jogurt. Sad ne želi niti to. Jede dobro ostalu hranu. Povrće se jede svaki dan, meso, riba, ali brine me da ne jede ništa mliječno.
   Što mi je činiti? Koja hrana je jako bogata kalcijem? I kako je pripremiti?
   Može li se nešto dogoditi ako ne unese dovoljno kalcija i ostalih vitamina i minerala iz mliječnih proizvoda? Hvala, Lucija

Poštovana,
većina namirnica koje sadrže kalcij poput kelja, brokule, soje, bamije, graha, orašastih plodova, ribe nisu dovoljno dobar izvor da bi mogla biti adekvatna zamjena mlijeku i mliječnim proizvodima u dječjoj dobi. Iz ovog razloga savjetovala bih suplementaciju kalcijem, u dnevnoj dozi oko 400 mg (postoje proizvodi namijenjeni djeci) u obliku kalcij citrata. Mlijeko i mliječne proizvode pokušajte kamufilrati kao dio nekog drugog jela, npr. krem juhe, kašice, pudinga, namaza.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerkica odbija mlijeko i mliječne proizvode. Brinem se zbog unosa kalcija

<para>
 Njegov raspored hranjenja izgleda ovako (s razmakom cca 2h između obroka):
 D: žitarice+voće+svježi kravlji sir
 U: podoj prije spavanja
 R: meso/riba/jaja+povrće+žitarice/krumpir
 U: jogurt+voće
 V: žitarice
 Do prije par dana je iza večere i dojio, ali zadnjih dana odbija jer je očito sit. Međutim, budi se jednom noću, pred jutro, i tada doji.
</para>
<para>
 Molim Vasu pomoć oko sljedećih pitanja:
 1. Je li ovakav ritam hranjenja i raspored namirnica adekvatan? Ako ne, što bi trebalo promijeniti?
 2. Koliko količinski bi trebao pojesti za svaki obrok?
 3. Zbog skorog povratka na posao morat ću izbaciti dnevni podoj. Što mogu dati djetetu umjesto njega? Da li će dobivati dovoljno mlijeka ako prekinem dojenje i što moram u tom slučaju promijeniti u prehrani? Hvala puno unaprijed, Mama s puno pitanja
</para>
<para>Poštovana,
1. Svako dijete je individua kojoj paše njegov osobni obrazac prehrane, iako, postoje određeni standardi i preporuke (no istih se nije potrebnoi slijepo držati). Naime, za dijete dobi 11 mjeseci savjetuje se 4, odnosno 5 konkretna obroka i dojenje kao dodatak, odnosno nakon obroka i prije spavanja. Ako se vaše dijete budi i zaista doji da se nahrani, znači da je gladan, no ako je to čisto maženje i provjeravanje vaše prisutnosti, onda ne mora biti da je gladan i da mu išta nedostaje. Mogu Vam predložiti da jutarnju užinu pretvorite u manji obrok - međuobrok voće i iza toga ga podojite (iako to nije nužno).
2. Ovisno o veličini djeteta, veća djeca jedu veće količine hrane, oni sitniji nešto manje, najčešće, no nije uvijek i apsolutno. Po prilici oko 150 do 200 grama po obroku, ovisno o obroku i danu, nitko ne jede uvijek isto pa tako neće ni vaše dijete.
3. Kao užinu možete ponuditi voćnu kašicu, a budući da djetetu nakon prve godine života, najnormalnije osnovni mliječni napitak može biti punomasno kravlje mlijeko, savjetujem vam da isto i učinite. Jutarnja i večernja mliječna kašica zadovoljit će potrebe za mlijekom, odn. kalcijem. Preporuka je oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan za djecu iznad 1 godine (naglasak u prehrani djeteta kad govorimo o mlijeku i mliječnim proizvodima, stavite na fermentirane mliječne proizvode kao što su probiotički jogurt, kefir, acidofil i kiselo mlijeko).</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Raspored hranjenja 11-mjesečne bebe. Je li adekvatan? Poštovana, moj sin ima 11 mjeseci. 
    Njegov raspored hranjenja izgleda ovako (s razmakom cca 2h između obroka):
   D: žitarice+voće+svježi kravlji sir
   U: podoj prije spavanja
   R: meso/riba/jaja+povrće+žitarice/krumpir
   U: jogurt+voće
   V: žitarice
   Do prije par dana je iza večere i dojio, ali zadnjih dana odbija jer je očito sit. Međutim, budi se jednom noću, pred jutro, i tada doji.


   Molim Vasu pomoć oko sljedećih pitanja:
   1. Je li ovakav ritam hranjenja i raspored namirnica adekvatan? Ako ne, što bi trebalo promijeniti?
   2. Koliko količinski bi trebao pojesti za svaki obrok?
   3. Zbog skorog povratka na posao morat ću izbaciti dnevni podoj. Što mogu dati djetetu umjesto njega? Da li će dobivati dovoljno mlijeka ako prekinem dojenje i što moram u tom slučaju promijeniti u prehrani? Hvala puno unaprijed, Mama s puno pitanja

Poštovana,
1. Svako dijete je individua kojoj paše njegov osobni obrazac prehrane, iako, postoje određeni standardi i preporuke (no istih se nije potrebnoi slijepo držati). Naime, za dijete dobi 11 mjeseci savjetuje se 4, odnosno 5 konkretna obroka i dojenje kao dodatak, odnosno nakon obroka i prije spavanja. Ako se vaše dijete budi i zaista doji da se nahrani, znači da je gladan, no ako je to čisto maženje i provjeravanje vaše prisutnosti, onda ne mora biti da je gladan i da mu išta nedostaje. Mogu Vam predložiti da jutarnju užinu pretvorite u manji obrok - međuobrok voće i iza toga ga podojite (iako to nije nužno).
2. Ovisno o veličini djeteta, veća djeca jedu veće količine hrane, oni sitniji nešto manje, najčešće, no nije uvijek i apsolutno. Po prilici oko 150 do 200 grama po obroku, ovisno o obroku i danu, nitko ne jede uvijek isto pa tako neće ni vaše dijete.
3. Kao užinu možete ponuditi voćnu kašicu, a budući da djetetu nakon prve godine života, najnormalnije osnovni mliječni napitak može biti punomasno kravlje mlijeko, savjetujem vam da isto i učinite. Jutarnja i večernja mliječna kašica zadovoljit će potrebe za mlijekom, odn. kalcijem. Preporuka je oko 400 ml mlijeka i mliječnih proizvoda na dan za djecu iznad 1 godine (naglasak u prehrani djeteta kad govorimo o mlijeku i mliječnim proizvodima, stavite na fermentirane mliječne proizvode kao što su probiotički jogurt, kefir, acidofil i kiselo mlijeko).

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Raspored hranjenja 11-mjesečne bebe. Je li adekvatan?

<para>
 Jovana
</para>
<para>Poštovana,
smijete. Naime, ne savjetuje se često mijenjanje formula kao osnovnog mliječnog napitka, no ako pričamo o kašicama i jelima, nema problema ako kašica sadrži neku drugu formulu ili mlijeko.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete pije Novalac formulu. Smijem li mu dati mliječne kašice drugog proizvođača? Poštovani, zanima me da li osmomjesečnoj bebi koja pije Novalac 2, smijem dati Hippove mliječno-žitne kašice koje u sebi sadrže hipovu formulu? Hvala unaprijed. 
    Jovana

Poštovana,
smijete. Naime, ne savjetuje se često mijenjanje formula kao osnovnog mliječnog napitka, no ako pričamo o kašicama i jelima, nema problema ako kašica sadrži neku drugu formulu ili mlijeko.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Dijete pije Novalac formulu. Smijem li mu dati mliječne kašice drugog proizvođača?

<para>
 Prilikom pregleda obavila sam i vađenje krvi te mi je liječnik rekao da imam povišenu razinu kolesterola u krvi. Inače se hranim studentski, odnosno sendvič, pecivo, malo slatkog, tu i tamo voće.
 Liječnik mi je rekao neka promijenim način prehrane, odnosno smanjim unos masne hrane, slatkog te peciva i sličnih proizvoda pa bih vas molila za savjet. Kakve promjene u načinu prehrane bih trebala uvesti u svoj način života te koji bi unos namjernica trebala smanjiti, a koji unos povećati.
 Također me zanima koje namjernice svojim unosom u organizam dodatno pomažu u smanjenju kolesterola u krvi? Sanela 
</para>
<para>Poštovana,
najpametniji i najbolji način prehrane je da se držite tri osnovna pravila: uravnoteženo, raznoliko i umjereno. To znači da s ničim ne pretjerujete, niti s bezmasnim, niti s premasnim, i tako vrijedi za sve. Znači, idelano bi bilo da imate plan prehrane koji podrazumijeva: doručak: pahuljice (koje sadrže visoki udio vlakana)+jogurt (ili neki drugi fermenitrani mliječni proizvod – kefir, kiselo mlijeko, acidofil) ili sendvič od integralnog kruha, svježeg kravljeg sira i par šnitica šunke (krafne, bureci, piroške, kroasani i slično mogu biti zastupljeni povremeno i rijetko kad Vas baš uhvati želja); ručak: variva, povrtne juhe, više ići na varijantu kuhanog i pečenog (izbjegavati prženo i pohano), radije birati ribu, krto meso (meso sa smanjenom količinom masti); užina: mliječni proizvod, integralno pecivo, integralni keks, kreker, voće; večera: juha, lagani sendvič, mliječni proizvod. Od suplementacije savjetujem ulje jetre bakalara, odnosno omega3 masne kiseline, koje reguliraju koncentraciju kolesterola u krvi.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako se hraniti kod povišenog kolesterola u krvi? Poštovani, moje ime je Sanela te sam nedavno bila na redovnom kontrolnom pregledu kod liječnika opće prakse. 
   Prilikom pregleda obavila sam i vađenje krvi te mi je liječnik rekao da imam povišenu razinu kolesterola u krvi. Inače se hranim studentski, odnosno sendvič, pecivo, malo slatkog, tu i tamo voće.
   Liječnik mi je rekao neka promijenim način prehrane, odnosno smanjim unos masne hrane, slatkog te peciva i sličnih proizvoda pa bih vas molila za savjet. Kakve promjene u načinu prehrane bih trebala uvesti u svoj način života te koji bi unos namjernica trebala smanjiti, a koji unos povećati.
   Također me zanima koje namjernice svojim unosom u organizam dodatno pomažu u smanjenju kolesterola u krvi? Sanela 

Poštovana,
najpametniji i najbolji način prehrane je da se držite tri osnovna pravila: uravnoteženo, raznoliko i umjereno. To znači da s ničim ne pretjerujete, niti s bezmasnim, niti s premasnim, i tako vrijedi za sve. Znači, idelano bi bilo da imate plan prehrane koji podrazumijeva: doručak: pahuljice (koje sadrže visoki udio vlakana)+jogurt (ili neki drugi fermenitrani mliječni proizvod – kefir, kiselo mlijeko, acidofil) ili sendvič od integralnog kruha, svježeg kravljeg sira i par šnitica šunke (krafne, bureci, piroške, kroasani i slično mogu biti zastupljeni povremeno i rijetko kad Vas baš uhvati želja); ručak: variva, povrtne juhe, više ići na varijantu kuhanog i pečenog (izbjegavati prženo i pohano), radije birati ribu, krto meso (meso sa smanjenom količinom masti); užina: mliječni proizvod, integralno pecivo, integralni keks, kreker, voće; večera: juha, lagani sendvič, mliječni proizvod. Od suplementacije savjetujem ulje jetre bakalara, odnosno omega3 masne kiseline, koje reguliraju koncentraciju kolesterola u krvi.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Kako se hraniti kod povišenog kolesterola u krvi?

<para>
 Prehranu je svela na nekoliko jela i namirnica koje želi a za sve ostalo ne želi niti čuti. Jede juhe (povrtne, izmiksane i samo s rezancima), pečeni krumpir, voćni jogurt, pohano meso, kruh i to je otprilike sve! Ne bi to bilo niti toliko zabrinjavajuće da i te svari ne jede u premalim količinama. Obavili smo sve pretrage koje smo mogli (od analiza krvi do gastroskopije) i fizički je sve u redu. Inače je vesela, razigrana, rado ide u vrtić, već čita i piše, jako je znatiželjna, ali kad je riječ o hrani svi imamo osjećaj kao da ju tjeramo na nešto grozno. Mislim da je važno napomenuti da to što ne jede dovoljno ona ne nadoknadi niti slatkišima (kao većina djece). Njoj je jedan kiki bombon dnevno sasvim dovoljan :-) Naša pedijatrica nam je savjetovala da potražimo psihološku pomoć (jer to traje već drugu godinu i sad je po visini u granicama za svoju dob ali po težini je na doljnjoj granici) ali jako je teško dobiti termin u našim dječjim klinikama. Treba nam savjet što vi mislite da li je to kod tako male djece samo prolazna faza ili bi nam psiholog trebao i mogao pomoći?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u Klinici za dječje bolesti postoji multidisciplinarni tim (psiholog, nutricionist, radni terapeut) koji se bave upravo ovakvim slučajevima stoga bi vam bilo najbolje da se javite svom pedijatru i zadražite da vas uputnicom uputi u Klaićevu bolnicu. Put je takav da vas pošalje gastroenterologu da isključi sve organske uzroke odbijanja hrane, a on kad to učini šalje vas dalje na obradu i terapiju u ostatak tima.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naša kćerka jede doslovno samo pet namirnica, sve drugo odbija Naša kćerkica ima 5 godina i naše je treće dijete (ima 2 starija brata) te ima velikih problema s hranom. 
    Prehranu je svela na nekoliko jela i namirnica koje želi a za sve ostalo ne želi niti čuti. Jede juhe (povrtne, izmiksane i samo s rezancima), pečeni krumpir, voćni jogurt, pohano meso, kruh i to je otprilike sve! Ne bi to bilo niti toliko zabrinjavajuće da i te svari ne jede u premalim količinama. Obavili smo sve pretrage koje smo mogli (od analiza krvi do gastroskopije) i fizički je sve u redu. Inače je vesela, razigrana, rado ide u vrtić, već čita i piše, jako je znatiželjna, ali kad je riječ o hrani svi imamo osjećaj kao da ju tjeramo na nešto grozno. Mislim da je važno napomenuti da to što ne jede dovoljno ona ne nadoknadi niti slatkišima (kao većina djece). Njoj je jedan kiki bombon dnevno sasvim dovoljan :-) Naša pedijatrica nam je savjetovala da potražimo psihološku pomoć (jer to traje već drugu godinu i sad je po visini u granicama za svoju dob ali po težini je na doljnjoj granici) ali jako je teško dobiti termin u našim dječjim klinikama. Treba nam savjet što vi mislite da li je to kod tako male djece samo prolazna faza ili bi nam psiholog trebao i mogao pomoći?

Poštovana,
u Klinici za dječje bolesti postoji multidisciplinarni tim (psiholog, nutricionist, radni terapeut) koji se bave upravo ovakvim slučajevima stoga bi vam bilo najbolje da se javite svom pedijatru i zadražite da vas uputnicom uputi u Klaićevu bolnicu. Put je takav da vas pošalje gastroenterologu da isključi sve organske uzroke odbijanja hrane, a on kad to učini šalje vas dalje na obradu i terapiju u ostatak tima.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Naša kćerka jede doslovno samo pet namirnica, sve drugo odbija

<para>
 Rođena je s dg gastroschisis te je usred 5 operacija koje je prošla, ostala bez dijela tankog crijeva te dobila dg sindrom kratkoga crijeva.
 Nakon skoro godine dana bolnice, ušli smo u fazu malo doma - malo bolnica. Problem je što je uporno šalju doma s naputcima da je hranim kao zdravu bebu, a ona očito to nije. Kao posljedica svega bude povraćanje, proljevi, dehidracija i oporavljanje uz infuziju.
 S 11 mjeseci imala je svoj maksimum na težini (6,7 kg), te je tada skinuta s potpune parenteralne prehrane na kojoj je bila skoro cijeli život. S 11,5 mjeseci je poslana kući te su tada počeli gore navedeni problemi.
 Trenutno je u bolnici i vraćena je na Neocate što dokazano tolerira i namjeravam tražiti da je ovaj puta pošalju kući na Neocateu umjesto Bebimila i ostale hrane za zdrava crijeva. No problem je što je trenutno na 5,7 kg i stoji. To se odražava na njeno fizičko stanje (slabije je pokretna što je vidljivo frustrira), psihičko stanje (ne zanimaju je ni stare ni nove igračke, potpuni gubitak interesa za okolinu) i emocionalno (ne da više ni da je pomazim, ponaša se prema meni kao strancu iako sam svaki dan uz nju). Budući da zbog odrastanja u bolnici nije još ni propuzala, pored svega nas još čega i dug put fizioterapije, što nikako da krenemo pošto njena gastro-epizoda još nije završena.
 Molim savjet što bih ja kao majka mogla učiniti da pomognem svojem djetetu? Da li mogu zatražiti vraćanje na parenteralnu prehranu na tjedan-dva, da vrati dio mase i da ima bolji start za daljnje napredovanje? Koja bolnica u Hrvatskoj bi mogla najbolje riješiti problem moje kćeri?
 Unaprijed hvala na odgovoru. Nightangel
</para>
<para>Poštovana,
moja osnovna pozicija je klinički nutricionist na odjelu za gastroenterologiju u Klinici za dječje polesti Zagreb. Ovdje je tim gastroenterologa, klinički nutricionist, klinički prosholog i radni terapeut koji se bave prehranom djece sa sindromom kratog crijeva i poremećajima hranjenja.</para>
<para>Smatram da bi se trebali javiti kod nas na Kliniku i tražiti drugo mišljenje gastroenterologa ili ekspertizu (za to dobijete uputnicu od svog liječnika). Naš tim se bavi upravo slučajevima ovog tipa. Budući da vam konkretno ne mogu pomoći ovim putem i da ste pre ozbiljan slučaj da bi pisanim putem obavljala savjetovanje, savjetujem Vam da nam se javite što prije.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sindrom kratkog crijeva i problemi s dobivanjem na težini Poštovani, imam curicu koja je upravo navršila godinu dana. 
    Rođena je s dg gastroschisis te je usred 5 operacija koje je prošla, ostala bez dijela tankog crijeva te dobila dg sindrom kratkoga crijeva.
   Nakon skoro godine dana bolnice, ušli smo u fazu malo doma - malo bolnica. Problem je što je uporno šalju doma s naputcima da je hranim kao zdravu bebu, a ona očito to nije. Kao posljedica svega bude povraćanje, proljevi, dehidracija i oporavljanje uz infuziju.
   S 11 mjeseci imala je svoj maksimum na težini (6,7 kg), te je tada skinuta s potpune parenteralne prehrane na kojoj je bila skoro cijeli život. S 11,5 mjeseci je poslana kući te su tada počeli gore navedeni problemi.
   Trenutno je u bolnici i vraćena je na Neocate što dokazano tolerira i namjeravam tražiti da je ovaj puta pošalju kući na Neocateu umjesto Bebimila i ostale hrane za zdrava crijeva. No problem je što je trenutno na 5,7 kg i stoji. To se odražava na njeno fizičko stanje (slabije je pokretna što je vidljivo frustrira), psihičko stanje (ne zanimaju je ni stare ni nove igračke, potpuni gubitak interesa za okolinu) i emocionalno (ne da više ni da je pomazim, ponaša se prema meni kao strancu iako sam svaki dan uz nju). Budući da zbog odrastanja u bolnici nije još ni propuzala, pored svega nas još čega i dug put fizioterapije, što nikako da krenemo pošto njena gastro-epizoda još nije završena.
   Molim savjet što bih ja kao majka mogla učiniti da pomognem svojem djetetu? Da li mogu zatražiti vraćanje na parenteralnu prehranu na tjedan-dva, da vrati dio mase i da ima bolji start za daljnje napredovanje? Koja bolnica u Hrvatskoj bi mogla najbolje riješiti problem moje kćeri?
   Unaprijed hvala na odgovoru. Nightangel

Poštovana,
moja osnovna pozicija je klinički nutricionist na odjelu za gastroenterologiju u Klinici za dječje polesti Zagreb. Ovdje je tim gastroenterologa, klinički nutricionist, klinički prosholog i radni terapeut koji se bave prehranom djece sa sindromom kratog crijeva i poremećajima hranjenja.
Smatram da bi se trebali javiti kod nas na Kliniku i tražiti drugo mišljenje gastroenterologa ili ekspertizu (za to dobijete uputnicu od svog liječnika). Naš tim se bavi upravo slučajevima ovog tipa. Budući da vam konkretno ne mogu pomoći ovim putem i da ste pre ozbiljan slučaj da bi pisanim putem obavljala savjetovanje, savjetujem Vam da nam se javite što prije.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Sindrom kratkog crijeva i problemi s dobivanjem na težini

<para>
 . Ali, od prošle godine ponovo su joj se javili problemi sa stolicom (upisala je fakultet u Zagrebu). U godinu dana stolica joj se nije stabilizirala, par dana joj je zatvor ili tvrda stolica, a par dana joj je proljev. Ima povremene bolove u gornjem dijelu želuca. Nalaz krvi joj je uredan (blaga anemija) i nalaz ultrazvuka abdomena joj je uredan. Molim vaše mišljenje.
</para>
<para>Poštovana, na temelju ovih podataka ne može se sa sigurnošću reći da li je kod Vaše kćeri problem iritabilnog kolona (nervoznog crijeva) ili se radi o nekom organskom ozbiljnijem razlogu, tim više što je i anemična. Svakako predlažem da se učine upalni pokazatelji (Se, CRP, kalprotektin u stolici), testovi na celijakiju i da ju pregleda gastroenterolog.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>

Helicobacter i problemi sa stolicom Moja kćerka (20 godina) imala je prije 5 godina afte, povraćanje te meku stolicu. Nađena joj je heliko bakterija. Nakon što se iz škole u Dubrovniku preselila nazad kući, stanje se stabiliziralo 
   . Ali, od prošle godine ponovo su joj se javili problemi sa stolicom (upisala je fakultet u Zagrebu). U godinu dana stolica joj se nije stabilizirala, par dana joj je zatvor ili tvrda stolica, a par dana joj je proljev. Ima povremene bolove u gornjem dijelu želuca. Nalaz krvi joj je uredan (blaga anemija) i nalaz ultrazvuka abdomena joj je uredan. Molim vaše mišljenje.

Poštovana, na temelju ovih podataka ne može se sa sigurnošću reći da li je kod Vaše kćeri problem iritabilnog kolona (nervoznog crijeva) ili se radi o nekom organskom ozbiljnijem razlogu, tim više što je i anemična. Svakako predlažem da se učine upalni pokazatelji (Se, CRP, kalprotektin u stolici),  testovi na celijakiju i da ju pregleda gastroenterolog.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   
 Klinfo.hr 

Helicobacter i problemi sa stolicom

<para>
 Kad sam otišla na ultrazvuk konstatirali su mi kamen u žučnom kanalu 7mm i još dva u žućnoj vrećici. Poslali su me kući i dali mi čaj (sastav čaja: centauri herba, sbsinti herba, trifolli fabrini folium, menthae piperitae folium, angelicine radix, chamomillae flas, gentianae radix) čaj za razrjeđivanje žuči koji je gorak i pijem 2 litre dnevno uz žučnu dijetu. Od tada moja beba kada kaki, ima jako obilnu i jako rijetku stolicu koja je više zelena senf boja nego žuta a u početku dok nisam pazila na hranu bila je žuta i zrnasta.
</para>
<para>
 Pa me zanima da li je beba gladna i može li se normalno razvijati i dobiva li sve vitamine koji joj trenutno trebaju? Hvala unaprijed na odgovoru. Pozdrav
</para>
<para>Poštovana, najbolji pokazatelj da li je dijete dobro je napredak na tjelesnoj masi. Ako je to dobro, onda nema straha da je dijete gladno i da ne dobiva dovoljno vitamina. Iskreno nisam sigurna da će Vama pomoći biljni čaj.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Čajevi za žučni kamenac i promjena stolice kod dojene bebe Poštovana, imam jedan problem i jako sam zabrinuta. Porodila sam se prije 2 mjeseca i dobila napad žuči. 
    Kad sam otišla na ultrazvuk konstatirali su mi kamen u žučnom kanalu 7mm i još dva u žućnoj vrećici. Poslali su me kući i dali mi čaj (sastav čaja: centauri herba, sbsinti herba, trifolli fabrini folium, menthae piperitae folium, angelicine radix, chamomillae flas, gentianae radix) čaj za razrjeđivanje žuči koji je gorak i pijem 2 litre dnevno uz žučnu dijetu. Od tada moja beba kada kaki, ima jako obilnu i jako rijetku stolicu koja je više zelena senf boja nego žuta a u početku dok nisam pazila na hranu bila je žuta i zrnasta.


   Pa me zanima da li je beba gladna i može li se normalno razvijati i dobiva li sve vitamine koji joj trenutno trebaju? Hvala unaprijed na odgovoru. Pozdrav

Poštovana, najbolji pokazatelj da li je dijete dobro je napredak na tjelesnoj masi. Ako je to dobro, onda nema straha da je dijete gladno i da ne dobiva dovoljno vitamina. Iskreno nisam sigurna da će Vama pomoći biljni čaj.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Čajevi za žučni kamenac i promjena stolice kod dojene bebe

<para>
 Kroz ljeto je bio kod kuće da se više druži s tatom. U rujnu je opet krenuo, ali nakon par dana ista priča. Govori kako mu je tamo dosadno, ljut je jer mora na spavanje (ne spava već dvije godine). U radu i programu rado sudjeluje. Ne znam što mi je činiti - da ga ispišem ili da nastavim agoniju odlazaka u vrtić? Tete su divne, otvorene i spremne na komunikaciju, savjetuju mi da nastavimo dolaziti, ali plače, ne želi ni ustati iz kreveta. Što učiniti?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se da se dječak nikada nije u potpunosti adaptirao na vrtić. Bilo bi dobro razmisliti kako reagira u drugim situacijama kada treba nekoliko sati ostati bez vas? Što mislite da je u podlozi njegova negodovanja? Nekoj djeci treba više vremena da bi prihvatila novu okolinu, da bi se prilagodila. Djeca koja su prema temperamentu, na dimenziji prilagodljivosti, više na strani onih koji se sporo prilagođavaju češće će negodovati i oko nečega što im zapravo nije loše. Negodovanje je u tom slučaju znak otpora prema samoj promjeni okoline ili okolnosti, a ne nekom konkretnom mjestu. Više o temperamentu možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Uz to, kako biste lakše donijeli odluku, razmislite i porazgovarajte s odgojiteljicama o tome kakav je kada je u vrtiću? Vidi li se tada na njemu da je nesretan ili je tamo dobro raspoložen? Ukoliko je dijete cijelo vrijeme neraspoloženo u vrtiću svakako treba vidjeti kako mu se to može olakšati, a ako je u vrtiću ok, a negoduje jedino u vašoj prisutnosti tada dječak treba osjetiti vašu sigurnost vezano uz njegove odlaske u vrtić.</para>
<para>Prije konačne odluke svakako se dodatno posavjetujete s odgojiteljicama ili stručnom službom vrtića.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Od travnja, naš se sin (5) još uvijek nije priviknuo na vrtić Imam problem i ne znam kako ga riješiti. Sin mi uskoro navršava 5 godina. Ove godine u travnju krenuo je u vrtić, ali nikada dobrovoljno. Uvijek neka obećanja, nagovaranja, ali postaje sve gore. 
    Kroz ljeto je bio kod kuće da se više druži s tatom. U rujnu je opet krenuo, ali nakon par dana ista priča. Govori kako mu je tamo dosadno, ljut je jer mora na spavanje (ne spava već dvije godine). U radu i programu rado sudjeluje. Ne znam što mi je činiti - da ga ispišem ili da nastavim agoniju odlazaka u vrtić? Tete su divne, otvorene i spremne na komunikaciju, savjetuju mi da nastavimo dolaziti, ali plače, ne želi ni ustati iz kreveta. Što učiniti?

Draga mama,
čini se da se dječak nikada nije u potpunosti adaptirao na vrtić. Bilo bi dobro razmisliti kako reagira u drugim situacijama kada treba nekoliko sati ostati bez vas? Što mislite da je u podlozi njegova negodovanja? Nekoj djeci treba više vremena da bi prihvatila novu okolinu, da bi se prilagodila. Djeca koja su prema temperamentu, na dimenziji prilagodljivosti, više na strani onih koji se sporo prilagođavaju češće će negodovati i oko nečega što im zapravo nije loše. Negodovanje je u tom slučaju znak otpora prema samoj promjeni okoline ili okolnosti, a ne nekom konkretnom mjestu. Više o temperamentu možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Uz to, kako biste lakše donijeli odluku, razmislite i porazgovarajte s odgojiteljicama o tome kakav je kada je u vrtiću? Vidi li se tada na njemu da je nesretan ili je tamo dobro raspoložen? Ukoliko je dijete cijelo vrijeme neraspoloženo u vrtiću svakako treba vidjeti kako mu se to može olakšati, a ako je u vrtiću ok, a negoduje jedino u vašoj prisutnosti tada dječak treba osjetiti vašu sigurnost vezano uz njegove odlaske u vrtić.
Prije konačne odluke svakako se dodatno posavjetujete s odgojiteljicama ili stručnom službom vrtića.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Od travnja, naš se sin (5) još uvijek nije priviknuo na vrtić

<para>
 Iz tog razloga ja ništa nisam u stanju napraviti, a na žalost, do navečer sam sama s njime kod kuće. 
 Ručak je nemoguća misija, jer ne želi biti u viperu ili hranilici duže od dvije minute. Ako smo na podu i igramo se ili vježbamo, ja se ne smijem pomaknuti više od pola metra, već je panika. Ne histerizira jedino na rukama ili kad je netko drugi s nama kod kuće, jer onda ima pažnju te druge osobe. Naravno, u tom slučaju, ako je to primjerice moj muž, on naravno ne vjeruje da ja nisam u stanju ni na wc bez djeteta otići i ispada da u stvari ja histeriziram. I tako se već dva tjedna vrtimo u krug. Kad smo sami, histerizira većinu vremena dok se ne bavim njime, osim kad mi je na rukama, a nekad čak i onda jer mu je vruće. Čim netko dođe, on je divno, milo i nasmijano dijete a ljudi me optužuju da sam prezahtjevna mater, da sam ga razmazila i sl. Kako naučiti bebu biti bar dvije minute samu kako bi mogla bar nuždu obaviti bez da slušam to vrištanje, kako ga naučiti da se bar nakratko zabavi s nečime, kako pomoći i njemu i sebi? Teško mi ga je gledati stalno nesretnoga. Hvala puno na bilo kakvom savjetu! Tihana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da je veliki izazov biti svaku minutu uz vašeg mališana. Biti majka znači jako puno ugodnih trenutaka, ali znači i jako puno izazova, nedostatka vremena za sebe te preispitivanje svojih postupaka prema djetetu. S obzirom na dob vašeg sinčića, važno je spomenuti da se djeca u toj dobi ne mogu sama pobrinuti za sebe, stoga ako ne osjećaju da je u blizini netko uz koga se osjećaju sigurni može im se javiti osjećaj straha. To može biti u podlozi plača.</para>
<para>Kako bi se olakšalo Vašem mališanu, ali i Vama, bitno je da on osjeti da ste mu u blizini. Možete ga gledati, pjevušiti mu ili na neki drugi način davati do znanja da brinete o njemu i da Vam je važan čak i kada vam nije u rukama. Važno je da stekne osjećaj sigurnosti da je sve ok i kada Vas ne osjeti izravno dodirom kože o kožu.</para>
<para>Također, bilo bi dobro da razmislite kako je Vama kada ste odvojeni od njega? Vjerujete li da će on biti ok?</para>
<para>Djeca osjete našu napetost ili nesigurnost stoga je prije svega potrebno pomoći sebi, smiriti se i vjerovati u sebe kao majku. Tada će i dijete osjetiti veću sigurnost, a to je nešto što je svakom djetetu potrebno.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Ne smijem se maknuti ni sekundu, a da moj 7-mjesečni sin ne počne histerično plakati Poštovani, imam sedmomjesečnog sina. Problem je u tome što se ne smijem maknuti iz njegove blizine, on histerično plače. Nije to cendranje ili tužan plač, to je baš histeriziranje. 
    Iz tog razloga ja ništa nisam u stanju napraviti, a na žalost, do navečer sam sama s njime kod kuće. 
   Ručak je nemoguća misija, jer ne želi biti u viperu ili hranilici duže od dvije minute. Ako smo na podu i igramo se ili vježbamo, ja se ne smijem pomaknuti više od pola metra, već je panika. Ne histerizira jedino na rukama ili kad je netko drugi s nama kod kuće, jer onda ima pažnju te druge osobe. Naravno, u tom slučaju, ako je to primjerice moj muž, on naravno ne vjeruje da ja nisam u stanju ni na wc bez djeteta otići i ispada da u stvari ja histeriziram. I tako se već dva tjedna vrtimo u krug. Kad smo sami, histerizira većinu vremena dok se ne bavim njime, osim kad mi je na rukama, a nekad čak i onda jer mu je vruće. Čim netko dođe, on je divno, milo i nasmijano dijete a ljudi me optužuju da sam prezahtjevna mater, da sam ga razmazila i sl. Kako naučiti bebu biti bar dvije minute samu kako bi mogla bar nuždu obaviti bez da slušam to vrištanje, kako ga naučiti da se bar nakratko zabavi s nečime, kako pomoći i njemu i sebi? Teško mi ga je gledati stalno nesretnoga. Hvala puno na bilo kakvom savjetu! Tihana

Draga mama,
vjerujem da je veliki izazov biti svaku minutu uz vašeg mališana. Biti majka znači jako puno ugodnih trenutaka, ali znači i jako puno izazova, nedostatka vremena za sebe te preispitivanje svojih postupaka prema djetetu. S obzirom na dob vašeg sinčića, važno je spomenuti da se djeca u toj dobi ne mogu sama pobrinuti za sebe, stoga ako ne osjećaju da je u blizini netko uz koga se osjećaju sigurni može im se javiti osjećaj straha. To može biti u podlozi plača.
Kako bi se olakšalo Vašem mališanu, ali i Vama, bitno je da on osjeti da ste mu u blizini. Možete ga gledati, pjevušiti mu ili na neki drugi način davati do znanja da brinete o njemu i da Vam je važan čak i kada vam nije u rukama. Važno je da stekne osjećaj sigurnosti da je sve ok i kada Vas ne osjeti izravno dodirom kože o kožu.
Također, bilo bi dobro da razmislite kako je Vama kada ste odvojeni od njega? Vjerujete li da će on biti ok?
Djeca osjete našu napetost ili nesigurnost stoga je prije svega potrebno pomoći sebi, smiriti se i vjerovati u sebe kao majku. Tada će i dijete osjetiti veću sigurnost, a to je nešto što je svakom djetetu potrebno.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Ne smijem se maknuti ni sekundu, a da moj 7-mjesečni sin ne počne histerično plakati

<para>
 . Njegov otac smatra da pretjerujem i da ga treba pustiti. A što je sa odgovornošću, redom u kući i slično? Tko je u pravu? Ovo je preraslo u obiteljski problem. Unaprijed zahvalna, Olga
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako suprug i Vi drugačije gledate na to koliko dugo bi Vaš sin trebao biti vani te tko bi o tome trebao odlučivati. S obzirom da ste vi roditelji, jako je važno da se usuglasite oko toga koje vrijeme vam je prihvatljivo, da se unaprijed to najavi vašem dječaku i da se ustraje u tome da se to poštuje. U redu je ponekad predomisliti se i prilagoditi, ali svakako nije rješenje da dijete samo bira koliko će dugo biti vani.</para>
<para>Kada se djetetu kaže da je vrijeme za ići kući, normalno je da će negodovati ako mu se vani baš sviđa. Tada je ok prihvatiti djetetovo negodovanje, reći mu da razumijemo da bi se on još htio igrati, da mu je vani lijepo… ali da je sad vrijeme da se ide kući. Da bi dijete to lakše prihvatilo može mu se ponuditi neka alternativa u obliku aktivnosti koje bi mogao kod kuće raditi, a da su mu privlačne.</para>
<para>Ukoliko dijete ne prihvaća vašu granicu, važno je da unaprijed zna koja je posljedica i da u izvršenju iste budete dosljedni. Ako posljedicu nekada izvršite, a nekada ne, tada će se dijete teže regulirati i više će testirati granicu. Ako će znati da će posljedica sigurno biti sprovedena - u obliku nagrade ako ispoštuje dogovor ili u obliku oduzimanja neke povlastice – npr. gledanja crtića, slatkiša ili nečeg drugog što je djetetu bitno, tada će se dijete lakše izregulirati i ispoštovati postavljenu granicu. Puno strpljenja i upornosti vam želim!</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Kad ode van na igranje, moj sin (7) se ne želi do kasno vratiti kući Poštovani, naučite me kako da riješim problem sa sedmogodišnjim sinom koji kad izađe van da se igra, ne želi do kasno uvečer doći kući usprkos mojim molbama i kaznama (zabrana izlaska sljedećeg dana, raniji odlazak u krevet) 
   . Njegov otac smatra da pretjerujem i da ga treba pustiti. A što je sa odgovornošću, redom u kući i slično? Tko je u pravu? Ovo je preraslo u obiteljski problem. Unaprijed zahvalna, Olga

Draga mama,
čini se kako suprug i Vi drugačije gledate na to koliko dugo bi Vaš sin trebao biti vani te tko bi o tome trebao odlučivati. S obzirom da ste vi roditelji, jako je važno da se usuglasite oko toga koje vrijeme vam je prihvatljivo, da se unaprijed to najavi vašem dječaku i da se ustraje u tome da se to poštuje. U redu je ponekad predomisliti se i prilagoditi, ali svakako nije rješenje da dijete samo bira koliko će dugo biti vani.
Kada se djetetu kaže da je vrijeme za ići kući, normalno je da će negodovati ako mu se vani baš sviđa. Tada je ok prihvatiti djetetovo negodovanje, reći mu da razumijemo da bi se on još htio igrati, da mu je vani lijepo… ali da je sad vrijeme da se ide kući. Da bi dijete to lakše prihvatilo može mu se ponuditi neka alternativa u obliku aktivnosti koje bi mogao kod kuće raditi, a da su mu privlačne.
Ukoliko dijete ne prihvaća vašu granicu, važno je da unaprijed zna koja je posljedica i da u izvršenju iste budete dosljedni. Ako posljedicu nekada izvršite, a nekada ne, tada će se dijete teže regulirati i više će testirati granicu. Ako će znati da će posljedica sigurno biti sprovedena - u obliku nagrade ako ispoštuje dogovor ili u obliku oduzimanja neke povlastice – npr. gledanja crtića, slatkiša ili nečeg drugog što je djetetu bitno, tada će se dijete lakše izregulirati i ispoštovati postavljenu granicu. Puno strpljenja i upornosti vam želim!

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Kad ode van na igranje, moj sin (7) se ne želi do kasno vratiti kući

<para>
 Zna se dogoditi da drugi očevi dođu po svoju djecu a ja se sjetim da kod mene to ne može biti i otrčim do groba i rasplačem se do kraja. Nekad dođem doma i uzmem piće, hranu, pustim najdražu pjesmu i rasplačem se gledajući njegovu sliku. Pokušavam biti jaka zbog mame, ali mi ne ide. Najviše me boli to što moji prijatelji ne poštuju svoje roditelje i ne mogu šutjeti jer oni bar imaju oba roditelja. Nekada pokušavam pobjeći od kuće, ali nije problem gdje nego to što ne mogu pobjeći istini. Često odbijam razgovor o njemu iako to žarko želim. Imam osjećaj kao da mi se drugi ismijavaju zbog toga što nemam tatu. A tek kad pomislim što smo trebali proživjeti... Ne znam kako da se ponašam više i što da radim da ispunim taj dio srca koji mi nedostaje? I kako da ga riješim ako mi je neugodno pričati o njemu, iako mi je on sve? T.
</para>
<para>Draga T.,</para>
<para>jako mi je žao zbog tvog tate. Znam koliko je teško i bolno izgubiti nekoga s kim smo bili bliski, koliko možemo biti ljuti zbog nepravde što je baš netko naš morao umrijeti... Biti jak u takvim trenucima nije realno i treba nam podrška bliskih ljudi, treba nam netko tko će nas utješiti.</para>
<para>Iz tvog pisma nisam saznala kada ti je tata umro, no u svakom slučaju željela bi da znaš da je potreban jedan period da odtugujemo, da se prilagodimo na život bez bliske osobe. Osoba koju smo izgubili će nam uvijek nedostajati i sigurno će i dalje biti prisutna u našim mislima, ali s vremenom ćemo se naviknuti na život bez nje. S vremenom ćemo se pri pomisli na nju sjećati lijepih trenutaka s njom i ona tuga koju osjećaš sada, više neće biti toliko jaka.</para>
<para>Nije moguće pobjeći istini niti je moguće ne osjećati tugu kada izgubimo nekoga koga volimo. Dio srca koji nedostaje možeš ispuniti jedino utjehom i podrškom ljudi oko sebe – nekoga tko ti je blizak. Spomenula si mamu – ako se trudiš biti jaka u njezinom prisustvu, ona ne može znati koliko ti je teško. Moj savjet je da se prvo obratiš njoj: reci joj koliko ti je teško, rasplači se, zatraži je da te utješi... Ako je tvojoj majci to preteško, postoje ljudi koji mogu razgovarati s tobom, primjerice psiholog. Nekada je možda lakše razgovarati s nekim tko nam nije u rodu ili nam nije blizak: s osobom kojoj možemo reći sve bez straha od prosuđivanja, nekome tko će nam znati pomoći. Ako ne znaš postoji li u mjestu gdje živiš takva osoba, pitaj mamu. Ili se obrati u naš Centar u kojemu se nalaze ljudi s kojima možeš razgovarati o svemu.</para>
<para>Na kraju, želim ti reći da je tuga koju osjećaš normalna. I ona će s vremenom oslabiti. Pomoći i rješenja uvijek ima i zato bi bilo najbolje da zatražiš podršku.</para>
<para>Šaljem ti veliki zagrljaj.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Od kad sam ostala bez oca, ne znam kako se snositi s tugom Imam 13 godina i ostala sam bez oca i tada sam izgubila smisao za život. Mama mi je često na poslu pa ne zna za moj problem. U školi pokušavam biti hrabra, ali ne mogu. 
    Zna se dogoditi da drugi očevi dođu po svoju djecu a ja se sjetim da kod mene to ne može biti i otrčim do groba i rasplačem se do kraja. Nekad dođem doma i uzmem piće, hranu, pustim najdražu pjesmu i rasplačem se gledajući njegovu sliku. Pokušavam biti jaka zbog mame, ali mi ne ide. Najviše me boli to što moji prijatelji ne poštuju svoje roditelje i ne mogu šutjeti jer oni bar imaju oba roditelja. Nekada pokušavam pobjeći od kuće, ali nije problem gdje  nego to što ne mogu pobjeći istini. Često odbijam razgovor o njemu iako to žarko želim. Imam osjećaj kao da mi se drugi ismijavaju zbog toga što nemam tatu. A tek kad pomislim što smo trebali proživjeti... Ne znam kako da se ponašam više i što da radim da ispunim taj dio srca koji mi nedostaje? I kako da ga riješim ako mi je neugodno pričati o njemu, iako mi je on sve? T.

Draga T.,
jako mi je žao zbog tvog tate. Znam koliko je teško i bolno izgubiti nekoga s kim smo bili bliski, koliko možemo biti ljuti zbog nepravde što je baš netko naš morao umrijeti... Biti jak u takvim trenucima nije realno i treba nam podrška bliskih ljudi, treba nam netko tko će nas utješiti.
Iz tvog pisma nisam saznala kada ti je tata umro, no u svakom slučaju željela bi da znaš da je potreban jedan period da odtugujemo, da se prilagodimo na život bez bliske osobe. Osoba koju smo izgubili će nam uvijek nedostajati i sigurno će i dalje biti prisutna u našim mislima, ali s vremenom ćemo se naviknuti na život bez nje. S vremenom ćemo se pri pomisli na nju sjećati lijepih trenutaka s njom i ona tuga koju osjećaš sada, više neće biti toliko jaka.
Nije moguće pobjeći istini niti je moguće ne osjećati tugu kada izgubimo nekoga koga volimo. Dio srca koji nedostaje možeš ispuniti jedino utjehom i podrškom ljudi oko sebe – nekoga tko ti je blizak. Spomenula si mamu – ako se trudiš biti jaka u njezinom prisustvu, ona ne može znati koliko ti je teško. Moj savjet je da se prvo obratiš njoj: reci joj koliko ti je teško, rasplači se, zatraži je da te utješi... Ako je tvojoj majci to preteško, postoje ljudi koji mogu razgovarati s tobom, primjerice psiholog. Nekada je možda lakše razgovarati s nekim tko nam nije u rodu ili nam nije blizak: s osobom kojoj možemo reći sve bez straha od prosuđivanja, nekome tko će nam znati pomoći. Ako ne znaš postoji li u mjestu gdje živiš takva osoba, pitaj mamu. Ili se obrati u naš Centar u kojemu se nalaze ljudi s kojima možeš razgovarati o svemu.
Na kraju, želim ti reći da je tuga koju osjećaš normalna. I ona će s vremenom oslabiti. Pomoći i rješenja uvijek ima i zato bi bilo najbolje da zatražiš podršku.
Šaljem ti veliki zagrljaj.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Od kad sam ostala bez oca, ne znam kako se snositi s tugom

<para/>
<para>
 Kad god mi priđe neki dječak ja sam stisnuta i ne znam što da radim, ni što da kažem, a takva sam i među prijateljicama nekima s kojim se ne družim stalno ili mi ne paše njihovo prisustvo dok sam s drugima slobodna i sretna. Također za sebe nekad mislim da sam ružna i lijepa. Najviše bi voljela vidjeti kako me drugi vide.
</para>
<para>
 Ali cura sam koja brine i njeguje se. Nadam se da ćeš shvatiti moj problem i dati mi jako koristan savjet. Unaprijed Hvala, Maja
</para>
<para>Draga Maja,</para>
<para>prije svega žao mi je što se osjećaš nesigurno – vjerujem da većina nas ponekada osjeća nesigurnost neovisno o tome koliko ima godina, kako izgleda i slično. Nesigurnost se posebno može javiti u situacijama u kojima nam je nešto novo, nepoznato i kada ne znamo što se od nas očekuje. Tako da nije neobično što osjećaš nesigurnost u društvu prijateljica koje ne znaš dobro ili kada se dogodi situacija u kojoj ti netko priđe.</para>
<para>Postoje ljudi kojima treba malo više vremena da se opuste u društvu ljudi koje ne poznaju – nekima je lako odmah upustiti se u razgovor s drugom osobom (pa čak i nepoznatom) a nekima nije. I jedno i drugo je normalno i niti jedan se ne bi trebao mijenjati jer smatra da je ono drugo bolje, poželjnije. Moj savjet tebi je da prihvatiš sebe takvu kakva jesi – ako ti treba više vremena da se opustiš, uzmi si vremena, ne moraš odmah ispričati sve o sebi. Ako ti priđe dječak i ne znaš što da radiš, usmjeri se na njega, pitaj ga nešto što te zaista zanima kod njega (npr. koju glazbu voli, jel ima kućnog ljubimca i slično). Ako ti postavi pitanje, usmjeri se na svoj odgovor a ne na to kakav dojam ostavljaš. To uopće nije važno.</para>
<para>Najvažnije je što ti misliš o sebi i kako se ti osjećaš u svojoj koži, te da samu sebe prihvatiš sa svim svojim vrlinama i manama. Nitko od nas nije savršen, a netko tko je lijep i simpatičan tebi ne mora biti lijep i simpatičan nekome drugome. Nekome ćeš se ti sviđati upravo takva kakva jesi a nekome nećeš. I nije cilj da mijenjaš sebe i pokušavaš se svidjeti svima jer je to nemoguće. Najvažnije je da si ti super sebi – a vjerujem da jesi i da to što se njeguješ puno govori o tome i kako izgledaš i kako o sebi zapravo imaš dobro mišljenje.</para>
<para>Znam da je nemoguće da smo sami sebi svaki dan lijepi i dobro raspoloženi. Zato je moj savjet da se u one dane kada se osjećaš nesigurno i manje lijepo usmjeriš na sve ono što je kod tebe pozitivno: svaki dan nađi nešto što ti se sviđa na tebi, bilo od osobina ili nešto vezano uz fizički izgled (npr. ja sam uvijek zadovoljna sa svojim smeđim očima). Uvijek možeš pronaći nešto kod sebe što ti se sviđa (ako ti je to teško, pitaj svoje bližnje što im se sviđa kod tebe).</para>
<para>Nadam se da su ti ovi savjeti pomogli. Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

U pubertetu sam i jako me muči stidljivost i nesigurnost Moj problem je nesigurnost, stidljivost. 

   Kad god mi priđe neki dječak ja sam stisnuta i ne znam što da radim, ni što da kažem, a takva sam i među prijateljicama nekima s kojim se ne družim stalno ili mi ne paše njihovo prisustvo dok sam s drugima slobodna i sretna. Također za sebe nekad mislim da sam ružna i lijepa. Najviše bi voljela vidjeti kako me drugi vide.


   Ali cura sam koja brine i njeguje se. Nadam se da ćeš shvatiti moj problem i dati mi jako koristan savjet. Unaprijed Hvala, Maja

Draga Maja,
prije svega žao mi je što se osjećaš nesigurno – vjerujem da većina nas ponekada osjeća nesigurnost neovisno o tome koliko ima godina, kako izgleda i slično. Nesigurnost se posebno može javiti u situacijama u kojima nam je nešto novo, nepoznato i kada ne znamo što se od nas očekuje. Tako da nije neobično što osjećaš nesigurnost u društvu prijateljica koje ne znaš dobro ili kada se dogodi situacija u kojoj ti netko priđe.
Postoje ljudi kojima treba malo više vremena da se opuste u društvu ljudi koje ne poznaju – nekima je lako odmah upustiti se u razgovor s drugom osobom (pa čak i nepoznatom) a nekima nije. I jedno i drugo je normalno i niti jedan se ne bi trebao mijenjati jer smatra da je ono drugo bolje, poželjnije. Moj savjet tebi je da prihvatiš sebe takvu kakva jesi – ako ti treba više vremena da se opustiš, uzmi si vremena, ne moraš odmah ispričati sve o sebi. Ako ti priđe dječak i ne znaš što da radiš, usmjeri se na njega, pitaj ga nešto što te zaista zanima kod njega (npr. koju glazbu voli, jel ima kućnog ljubimca i slično). Ako ti postavi pitanje, usmjeri se na svoj odgovor a ne na to kakav dojam ostavljaš. To uopće nije važno.
Najvažnije je što ti misliš o sebi i kako se ti osjećaš u svojoj koži, te da samu sebe prihvatiš sa svim svojim vrlinama i manama. Nitko od nas nije savršen, a netko tko je lijep i simpatičan tebi ne mora biti lijep i simpatičan nekome drugome. Nekome ćeš se ti sviđati upravo takva kakva jesi a nekome nećeš. I nije cilj da mijenjaš sebe i pokušavaš se svidjeti svima jer je to nemoguće. Najvažnije je da si ti super sebi – a vjerujem da jesi i da to što se njeguješ puno govori o tome i kako izgledaš i kako o sebi zapravo imaš dobro mišljenje.
Znam da je nemoguće da smo sami sebi svaki dan lijepi i dobro raspoloženi. Zato je moj savjet da se u one dane kada se osjećaš nesigurno i manje lijepo usmjeriš na sve ono što je kod tebe pozitivno: svaki dan nađi nešto što ti se sviđa na tebi, bilo od osobina ili nešto vezano uz fizički izgled (npr. ja sam uvijek zadovoljna sa svojim smeđim očima). Uvijek možeš pronaći nešto kod sebe što ti se sviđa (ako ti je to teško, pitaj svoje bližnje što im se sviđa kod tebe).
Nadam se da su ti ovi savjeti pomogli. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

U pubertetu sam i jako me muči stidljivost i nesigurnost

<para>
 Nekako mi je nevjerojatno da 4 mjeseca nakon operacije ona i dalje priča kroz nos. Da li bi trebali posjetiti logopeda s obzirom da ona do toga zahvata nije tako pričala. Ima 6 godina. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nakon operacije treće mandule dijete može privremeno razviti tzv. nazalan govor, iliti govor “kroz nos”, što spontano prolazi nakon dva do tri tjedna. Ukoliko potraje dulje od dva mjeseca (a kod vas je to slučaj) svakako bi bilo dobro obratiti se stručnjaku za savjet.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stella Rožman, prof. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>

Operacija trećeg krajnika i govor "kroz nos" Poštovani, moja kćerka je u lipnju ove godine operirala treći krajnik i od tada priča kroz nos. Na svakoj kontroli uvjeravaju me da je to u redu, da će se to ispraviti. 
    Nekako mi je nevjerojatno da 4 mjeseca nakon operacije ona i dalje priča kroz nos. Da li bi trebali posjetiti logopeda s obzirom da ona do toga zahvata nije tako pričala. Ima 6 godina. Unaprijed hvala.

Poštovana,
nakon operacije treće mandule dijete može privremeno razviti tzv. nazalan govor, iliti govor “kroz nos”, što spontano prolazi nakon dva do tri tjedna. Ukoliko potraje dulje od dva mjeseca (a kod vas je to slučaj) svakako bi bilo dobro obratiti se stručnjaku za savjet.

   
      Stella Rožman, prof. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Operacija trećeg krajnika i govor "kroz nos"

<para>
 Poštovani, 
 moj sin ide u drugi razred Još uvijek mora dobro razmisliti da se sjeti imena nekog djeteta iz razreda. Kada izađe iz škole teško mu je ispričat što su radili. Jako je uredan i lijepo piše i crta, možda najbolje u razredu, ali ne stiže prepisati s ploče. Sve što radi TRAJE. Pranje zuba traje i po pola sata. Uvijek ga moram požurivati. Pokušavam ga potaknuti kako znam i umijem. Nagradim svako obavljanje zadatka "na vrijeme". Da li pretjerujem ili bi bilo dobro da netko stručan to procjeni? Postoje li kakve vježbe/igre koje bi pomogle?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postoje poteškoće koncentracije koje se ne moraju očitovati kroz psihomotorni nemir i nestrpljivost. I prevelika usredotočenost na zadatak može predstavljati problem koncentracije. Kada opisujete otežano prisjećanje imena prijatelja Vašeg djeteta, možemo govoriti o teškoćama na području slušnog pamćenja koje uzrok mogu ponovno imati u slaboj koncentraciji ili pak u nekim jezičnim teškoćama. Ukoliko ste zabrinuti predlažemo da učinite inicijalnu procjenu koja će pokazati ima li dijete neku teškoću. Postoje određene ciljane vježbe koje će umanjiti eventualno uočenu teškoću.</para>
<para/>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
 
</para>

Dječak (8) je jako zaboravljiv i spor kod obavljanja obaveza Poštovani, moj sin ide u drugi razred. Uvijek je bio mirno dijete, druželjubiv i komunikativan. Ono što me brine, već neko vrijeme, je njegova zaboravljivost. Jako teško pamti imena. 
   Poštovani, 
   moj sin ide u drugi razred Još uvijek mora dobro razmisliti da se sjeti imena nekog djeteta iz razreda. Kada izađe iz škole teško mu je ispričat što su radili. Jako je uredan i lijepo piše i crta, možda najbolje u razredu, ali ne stiže prepisati s ploče. Sve što radi TRAJE. Pranje zuba traje i po pola sata. Uvijek ga moram požurivati. Pokušavam ga potaknuti kako znam i umijem. Nagradim svako obavljanje zadatka "na vrijeme". Da li pretjerujem ili bi bilo dobro da netko stručan to procjeni? Postoje li kakve vježbe/igre koje bi pomogle?

Poštovana,
postoje poteškoće koncentracije koje se ne moraju očitovati kroz psihomotorni nemir i nestrpljivost. I prevelika usredotočenost na zadatak može predstavljati problem koncentracije. Kada opisujete otežano prisjećanje imena prijatelja Vašeg djeteta, možemo govoriti o teškoćama na području slušnog pamćenja koje uzrok mogu ponovno imati u slaboj koncentraciji ili pak u nekim jezičnim teškoćama. Ukoliko ste zabrinuti predlažemo da učinite inicijalnu procjenu koja će pokazati ima li dijete neku teškoću. Postoje određene ciljane vježbe koje će umanjiti  eventualno uočenu teškoću.


   
      Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak (8) je jako zaboravljiv i spor kod obavljanja obaveza

<para>
 Od tolikog stiskanja se zna i preznojiti! Nekad imam osjećaj da to više radi kada joj neki od zubića kreće van, ali me već počelo i brinuti. Ima perioda kada to uopće ne radi, a i perioda kad konstantno to radi. Nisam sigurna što je i kad će je proći. Nadam se da mi možete barem malo pomoći?! Zahvaljujem.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vaše djevojčice. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro i dalje pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica stišće. Kako djeluje neposredno prije i neposredno poslije? Je li nakon toga smirenija?</para>
<para>Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Unutarnja napetost može se javiti zbog raznih razloga, bilo da djevojčicu nešto brine, ima neki strah ili ju nešto fizički smeta (kao npr. bol zbog rasta zuba). U svakom slučaju, bilo bi dobro pronaći neke druge načine na koje se djevojčica može otpustiti napetost (neka fizička aktivnost, radnja) i nakon toga se opustiti (neka masažica, maženje). U svakom slučaju, ako uspijete naći drugi "kanal" kroz koji bi djevojčica zadovoljila istu potrebu, vrlo vjerojatno će se smanjiti učestalost toga da se stišće.</para>
<para>Ako to ipak potraje, slobodno se javite.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Djevojčica (2) se stišće ručicama u području spolovila Poštovani, imam kćerkicu koja će brzo napuniti 2 godine. Već duži period se ona sama od sebe stišće, na način da stavi ručice na dno trbuha blizu spolovila i stišće se. 
    Od tolikog stiskanja se zna i preznojiti! Nekad imam osjećaj da to više radi kada joj neki od zubića kreće van, ali me već počelo i brinuti. Ima perioda kada to uopće ne radi, a i perioda kad konstantno to radi. Nisam sigurna što je i kad će je proći. Nadam se da mi možete barem malo pomoći?! Zahvaljujem.

Draga mama,
vjerujem da Vas zbunjuje ponašanje Vaše djevojčice. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro i dalje pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica stišće. Kako djeluje neposredno prije i neposredno poslije? Je li nakon toga smirenija?
Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Unutarnja napetost može se javiti zbog raznih razloga, bilo da djevojčicu nešto brine, ima neki strah ili ju nešto fizički smeta (kao npr. bol zbog rasta zuba). U svakom slučaju, bilo bi dobro pronaći neke druge načine na koje se djevojčica može otpustiti napetost (neka fizička aktivnost, radnja) i nakon toga se opustiti (neka masažica, maženje). U svakom slučaju, ako uspijete naći drugi "kanal" kroz koji bi djevojčica zadovoljila istu potrebu, vrlo vjerojatno će se smanjiti učestalost toga da se stišće.
Ako to ipak potraje, slobodno se javite.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (2) se stišće ručicama u području spolovila

<para>
 To traje i po dva tri sata, neutješno plače, ne može mu se ni na koji način skrenuti pažnja na nešto drugo, a da ne kažem utješiti ga lijepim riječima, maženjem, igranjem i sl. Prije toga je prebolio virozu, popraćenu s povraćanjem i visokom temperaturom. Dva puta se dogodilo da je povraćao za vrijeme noćnog spavanja, te ga je to naglo probudilo iz sna. Kada se u snu probudi i kada primijeti da je u svom krevetiću ili u našem krevetu, nebitno da li je dan ili noć, iste sekunde počne plakati i pokušava sići s kreveta, odnosno izaći iz svoga krevetića. Možda je bitno napomenuti da se rodio u 29. tjednu trudnoće i da je bio skoro tri mjeseca u bolnici, prvo u inkubatoru, a kasnije u normalnom krevetiću. Sve je završilo bez posljedica, jedino što idemo kod fizioterapeuta jedanput tjedno radi vježbi i ubrzavanja procesa hodanja.
 Do sada nije pokazivao nikakvo nezadovoljstvo kad bi išao na spavanje, to su bile jako rijetke situacije. Povremena buđenja su bila pod normalno, ali ništa ni približno ovome. Obasipan je s puno pažnje i stalno sam s njim. Sada je odbacio i dudu i jako je rijetko stavlja, a prije nismo mogli zamisliti spavanje bez dude. Sve ove nagle promjene nastupile su u zadnjih sedam dana, pa vas stoga molim ako nam možete pomoći i dati nekakav odgovor o čemu bi se moglo raditi. Unaprijed hvala, Mihaela
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako Vaš dječak, zbog neugodnog iskustva koje je imao tijekom viroze, sada ima strah od odlaska na spavanje. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog povraćanja može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumijeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.</para>
<para>Uz to, znamo koliko je djeci važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posbno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da želite da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne "prepusti" spavanju. Kao što ste i sami naveli, tada ga je teško umiriti. Ipak, vjerujem da će uz Vašu pažnju, ljubav i zadovoljavanje osjećaja sigurnosti te vremenski odmak od tog stresnog razdoblja, Vaš dječak malo po malo ipak uspijevati opustiti se navečer i lakše zaspati.</para>
<para>
 
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječačić (1,5) iznenada je počeo histerizirati i vrištati prilikom odlaska u krevet Poštovani, imamo sina od 16 mjeseci koji je u zadnjih sedam dana počeo prije svakog odlaska na spavanje, bilo dnevno ili noćno, histerično plakati, vrištati, bacati se i lupati glavom u nešto. 
    To traje i po dva tri sata, neutješno plače, ne može mu se ni na koji način skrenuti pažnja na nešto drugo, a da ne kažem utješiti ga lijepim riječima, maženjem, igranjem i sl. Prije toga je prebolio virozu, popraćenu s povraćanjem i visokom temperaturom. Dva puta se dogodilo da je povraćao za vrijeme noćnog spavanja, te ga je to naglo probudilo iz sna. Kada se u snu probudi i kada primijeti da je u svom krevetiću ili u našem krevetu, nebitno da li je dan ili noć, iste sekunde počne plakati i pokušava sići s kreveta, odnosno izaći iz svoga krevetića. Možda je bitno napomenuti da se rodio u 29. tjednu trudnoće i da je bio skoro tri mjeseca u bolnici, prvo u inkubatoru, a kasnije u normalnom krevetiću. Sve je završilo bez posljedica, jedino što idemo kod fizioterapeuta jedanput tjedno radi vježbi i ubrzavanja procesa hodanja.
   Do sada nije pokazivao nikakvo nezadovoljstvo kad bi išao na spavanje, to su bile jako rijetke situacije. Povremena buđenja su bila pod normalno, ali ništa ni približno ovome. Obasipan je s puno pažnje i stalno sam s njim. Sada je odbacio i dudu i jako je rijetko stavlja, a prije nismo mogli zamisliti spavanje bez dude. Sve ove nagle promjene nastupile su u zadnjih sedam dana, pa vas stoga molim ako nam možete pomoći i dati nekakav odgovor o čemu bi se moglo raditi. Unaprijed hvala, Mihaela

Draga mama,
čini se kako Vaš dječak, zbog neugodnog iskustva koje je imao tijekom viroze, sada ima strah od odlaska na spavanje. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog povraćanja može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumijeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.
Uz to, znamo koliko je djeci važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posbno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da želite da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne "prepusti" spavanju. Kao što ste i sami naveli, tada ga je teško umiriti. Ipak, vjerujem da će uz Vašu pažnju, ljubav i zadovoljavanje osjećaja sigurnosti te vremenski odmak od tog stresnog razdoblja, Vaš dječak malo po malo ipak uspijevati opustiti se navečer i lakše zaspati.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Dječačić (1,5) iznenada je počeo histerizirati i vrištati prilikom odlaska u krevet

<para>
 Radi se od dvije hiperaktivne (hiper koju ne smatram bolešću, dapače, ta njihova hiperaktivnost im daje savršenu motoriku i grafomotoriku i sve druge vještine u snalaženju u svakodnevnim situacijama, uz sve to, pošto su dvije, vječito neko natjecanje i rivalstvo), otvorene, komunikativne, društvene djevojčice, bez ikakvih strahova. Njihov problem s koncentracijom najviše se odražava u ČITANJU. To jest ne vole čitati i bježe na sve moguće načine od čitanja. Sve sam pokušavala, kupovala im stripove, razna dječja izdanja, pričice, ali ništa ih nije zainteresiralo. Ljetne praznike smo proveli tako da sam im svaki dan dala obvezu da pročitaju dvije stranice. Igra, kupanje, odmor i onda čitanje koje je često počinjalo s plačem, "ne bi sada, zašto moram čitati" i razno razne njihove nagodbe samo da odgode čitanje. Konkretno me zabrinjava čitanje s razumijevanjem u obliku netočno pročitanog štiva i u neregistriranju zadnjeg slova u riječi u pisanju. Često M pišu kao N ili obrnuto (mama je Dalmatinka pa poprime dosta riječi: nisan, jesan...). A ponekad u čitanju mijenjaju B i D i brkaju ta slova. Navodim da nekad pročitaju točno i napišu točno, a nekad pogrešno. Da li je u njih prisutna disleksija, da li bi trebala potražiti logopeda ili defektologa da na stručan način procijene njihove vještine čitanja. Prvi i drugi razred prošle su s 5, ali to je moj rad s njima koji iziskuje mnogo vremena, rada i vježbe. Ovim javljanjem vama, želim olakšati sebi i njima u rješavanju njihova problema. Blizanke
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teškoće čitanja i pisanja često su rezultat nedovoljno usvojenih predvještina čitanja i pisanja. Također mogu biti i rezultat teškoća vizualne percepcije ili neke od sastavnice jezika, prvenstveno fonologije. Kod djece koja imaju smanjenu pažnju i koncentraciju nerijetko se javlja da neke od predvještina čitanja i pisanja nisu u potpunosti usvojene te se kasnije, u školi, primjećuju kao lošija tehnika čitanja što može utjecati i na razumijevanje pročitanog teksta. Ukoliko su simptomi koje navodite nastali iz nekog od gore navedenih razloga čitanje se neće poboljšati samim čitanjem već su potrebne određene logopedske vježbe. Savjetovala bih Vas da djevojčice odvedete na logopedsku procjenu te ako je potrebno uključite u oblik terapije primjeren njima kako im čitanje, a i Vama, ne bi bila muka.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stella Rožman, prof. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Osmogodišnje blizanke imaju teškoće čitanja i pisanja Poštovanje! Ja sam mama blizanki koje imaju 8 godina i 6 mjeseci i idu u 3. razred osnovne škole. 
    Radi se od dvije hiperaktivne (hiper koju ne smatram bolešću, dapače, ta njihova hiperaktivnost im daje savršenu motoriku i  grafomotoriku i sve druge vještine u snalaženju u svakodnevnim situacijama, uz sve to, pošto su dvije, vječito neko natjecanje i rivalstvo), otvorene, komunikativne, društvene djevojčice, bez ikakvih strahova. Njihov problem s koncentracijom najviše se odražava u ČITANJU. To jest ne vole čitati i bježe na sve moguće načine od čitanja. Sve sam pokušavala, kupovala im stripove, razna dječja izdanja, pričice, ali ništa ih nije zainteresiralo. Ljetne praznike smo proveli tako da sam im  svaki dan dala obvezu da pročitaju dvije stranice. Igra, kupanje, odmor i onda čitanje koje je često počinjalo s plačem, "ne bi sada, zašto moram čitati" i razno razne njihove nagodbe samo da odgode čitanje. Konkretno me zabrinjava čitanje s razumijevanjem u obliku netočno pročitanog štiva  i u neregistriranju zadnjeg slova u riječi u pisanju. Često M pišu kao N ili obrnuto (mama je Dalmatinka pa poprime dosta riječi: nisan, jesan...). A ponekad u čitanju mijenjaju B i D i brkaju ta slova. Navodim da nekad pročitaju točno i napišu točno, a nekad pogrešno. Da li je u njih prisutna disleksija, da li bi trebala potražiti logopeda ili defektologa da na stručan način procijene njihove vještine čitanja. Prvi i drugi razred prošle su s 5, ali to je moj rad s njima koji iziskuje mnogo vremena, rada i vježbe. Ovim javljanjem vama, želim olakšati sebi i njima u rješavanju njihova problema. Blizanke

Poštovana,
teškoće čitanja i pisanja često su rezultat nedovoljno usvojenih predvještina čitanja i pisanja. Također mogu biti i rezultat teškoća vizualne percepcije ili neke od sastavnice jezika, prvenstveno fonologije. Kod djece koja imaju smanjenu pažnju i koncentraciju nerijetko se javlja da neke od predvještina čitanja i pisanja nisu u potpunosti usvojene te se kasnije, u školi, primjećuju kao lošija tehnika čitanja što može utjecati i na razumijevanje pročitanog teksta. Ukoliko su simptomi koje navodite nastali iz nekog od gore navedenih razloga čitanje se neće poboljšati samim čitanjem već su potrebne određene logopedske vježbe. Savjetovala bih Vas da djevojčice odvedete na logopedsku procjenu te ako je potrebno uključite u oblik terapije primjeren njima kako im čitanje, a i Vama, ne bi bila muka.

   
      Stella Rožman, prof. logoped
   


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Osmogodišnje blizanke imaju teškoće čitanja i pisanja

<para>
 Nerazgovjetno i nepotpuno izgovaraju riječi, a rečenice gotovo nikako ne sastavljaju. Smatrala sam da su mali, potom dječaci, blizanci a malo i genetski jer mi je brat propričao s 3,5 godine. Idu u grupu sa starijom djecom za njihovu dob, koja imaju 3,5 ili skoro 4 godine. Strah me je da pomalo postaju sramežljivi, kada su s prijateljima iz vrtića. 
 Zamolila bih Vas za pomoć.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca s navršene tri godine još uvijek mogu izgovarati velik broj glasova nepravilno, a da se to i dalje smatra urednim razvojem. Ono na što trebate obratiti pozornost kao znak upozorenja da možda nešto nije u redu jest:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>ukoliko dijete ne izvodi dvočlane zapovijedi (odi u sobu i donesi svoje cipele, otvori ladicu i izvadi olovku, ...)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ukoliko dijete ne povezuje dvije riječi u jednostavnu rečenicu (daj vode, mama dođi, ...)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ukoliko dijete ima siromašan rječnik (ne imenuje ili ne pokazuje životinje na slici ili općenito predmete u svojoj okolini)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>ukoliko je djetetov govor nerazumljiv osobama iz njegove bliže okoline (roditeljima, bakama/djedovima, tetama u vrtiću, ...).</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako ste kod svoje djece primijetili nešto od gore navedenoga možda biste se trebali obratiti stručnjaku za pomoć i detaljnije savjete.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stella Rožman, prof. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>
<para> </para>

Dječaci blizanci (3) nepotpuno i nerazgovjetno izgovaraju riječi Poštovana, majka sam blizanaca starih 3 godine i 12 dana. Moji dječaci pohađaju vrtić, od svojih napunjenih 10 mjeseci, prvenstveno jaslice. 
    Nerazgovjetno i nepotpuno izgovaraju riječi, a rečenice gotovo nikako ne sastavljaju. Smatrala sam da su mali, potom dječaci, blizanci a malo i genetski jer mi je brat propričao s 3,5 godine. Idu u grupu sa starijom djecom za njihovu dob, koja imaju 3,5 ili skoro 4 godine. Strah me je da pomalo postaju sramežljivi, kada su s prijateljima iz vrtića. 
   Zamolila bih Vas za pomoć.

Poštovana,
djeca s navršene tri godine još uvijek mogu izgovarati velik broj glasova nepravilno, a da se to i dalje smatra urednim razvojem.  Ono na što trebate obratiti pozornost kao znak upozorenja da možda nešto nije u redu jest:


   
      ukoliko dijete ne izvodi dvočlane zapovijedi (odi u sobu i donesi svoje cipele, otvori ladicu i izvadi olovku, ...)
   
   
      ukoliko dijete ne povezuje dvije riječi u jednostavnu rečenicu (daj vode, mama dođi, ...)
   
   
      ukoliko dijete ima siromašan rječnik (ne imenuje ili ne pokazuje životinje na slici ili općenito predmete u svojoj okolini)
   
   
      ukoliko je djetetov govor nerazumljiv osobama iz njegove bliže okoline (roditeljima, bakama/djedovima, tetama u vrtiću, ...).
   


Ako ste kod svoje djece primijetili nešto od gore navedenoga možda biste se trebali obratiti stručnjaku za pomoć i detaljnije savjete.

   
      Stella Rožman, prof. logoped
   


   
      Kabinet Korneo
   

  Klinfo.hr 

Dječaci blizanci (3) nepotpuno i nerazgovjetno izgovaraju riječi

<para>
 Kada je trebao primiti drugu dozu imao je virozu i tako je neko vrijeme vukao virozice i njegova doktorica je odgađala cijepljenja da bi smo danas došli na cijepljenje i ona nam kaže da ona prva doza više ne vrijedi. Cijepila ga je sa 6u1 danas , za 6 tjedana trebamo opet 5u1+hep.B i nakon toga još jedno 6u1. Moje pitanje je da li je neophodno dodatno ga cijepiti ili je samo preporučeno, te koliki je maksimalan razmak između cijepljenja koji smijemo napraviti. Lp
</para>
<para>Poštovani, prva doza kojom ste cijepili dijete računa se kao prva doza primovakcinacije i nije potrebno dodatno ga cijepiti. Ipak, optimalo je da razmaci između doza primovakcinacije budu do 3 mjeseca.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Je li moguće da prva doza cjepiva 5u1 ne vrijedi zbog odgođenog cijepljenja? Poštovani, trebala bih informaciju. Imam bebicu rođenu 6.3.2015. i prvi put se cijepio krajem svibnja s 5u1+hep B. 
    Kada je trebao primiti drugu dozu imao je virozu  i tako je neko vrijeme vukao virozice i njegova doktorica je odgađala cijepljenja da bi smo danas došli na cijepljenje i ona nam kaže da ona prva doza više ne vrijedi. Cijepila ga je sa 6u1 danas , za 6 tjedana trebamo opet 5u1+hep.B i nakon toga još jedno 6u1. Moje pitanje je da li je neophodno dodatno ga cijepiti ili je samo preporučeno, te koliki je maksimalan razmak između cijepljenja koji smijemo napraviti. Lp

Poštovani, prva doza kojom ste cijepili dijete računa se kao prva doza primovakcinacije i nije potrebno dodatno ga cijepiti.  Ipak, optimalo je da razmaci između doza primovakcinacije budu do 3 mjeseca.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Je li moguće da prva doza cjepiva 5u1 ne vrijedi zbog odgođenog cijepljenja?

<para>
 Inače je dobro raspoložena i jede normalno, ali mislim da je muči trbuh jer ne spava mirno. 
 Doktorica je rekla da joj dajem kapi koje su homeopatski proizvod, ali one nisu pomogle. JB
</para>
<para>Za dijete na prsima koje ima 8 tjedna, smatramo da ima proljev ako su stolice učestale i obilne i dijete ne napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju dijete treba pregled gastroenterologa. Dijete koje ima samo mekane stolice, koje nisu brojne niti voluminozne i uz to dobro napreduje, ne smatramo bolesnim. U toj dobi djeca se nerijetko često bude, a sve senzacije iz crijeva se čuju, jer je prehrana tekuća i stijenka trbuha tanka, osim toga nerijetko se nagutaju zraka pri uzimanju obroka. To također samo po sebi ne znači bolest.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dojeno novorođenče ima već 15 dana proljev jako neugodnog mirisa Dobar dan. Moja 8 tjedana stara curica već 15-ak dana ima proljev, skroz rijetku stolicu neugodnog mirisa. Proljev ima svaki dan jednom do dva puta dnevno. Trenutno ju samo dojim. 
   Inače je dobro raspoložena i jede normalno, ali mislim da je muči trbuh jer ne spava mirno. 
   Doktorica je rekla da joj dajem kapi koje su homeopatski proizvod, ali one nisu pomogle. JB

Za dijete na prsima koje ima 8 tjedna, smatramo da ima proljev ako su stolice učestale i obilne i dijete ne napreduje na tjelesnoj masi. U tom slučaju dijete treba pregled gastroenterologa. Dijete koje ima samo mekane stolice, koje nisu brojne niti voluminozne i uz to dobro napreduje, ne smatramo bolesnim. U toj dobi djeca se nerijetko često bude, a sve senzacije iz crijeva se čuju, jer je prehrana tekuća i stijenka trbuha tanka, osim toga nerijetko se nagutaju zraka pri uzimanju obroka. To također samo po sebi ne znači bolest.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Dojeno novorođenče ima već 15 dana proljev jako neugodnog mirisa

<para>
 U zadnja dva tjedna mali se prehladio i stavljala sam mu fiziološku u nosić i izvlačila s aspiratorom koji ide na usisivač. Nema toliko sekreta u nosu više, ali više puta dnevno hropće. Muči me to hroptanje. Zbog čega mu se to događa? 
 Kad naslonim uho na njegova prsa, ne čuje se ništa. Normalno diše, ali hropće iz grla. Molim Vas za savjet što da radim? Unaprijed zahvalna!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>čujete li samo hroptanje ili on nešto iskašlje kada hropti pa se to smiri? Ako je tako, onda se valjda stvara još sluzi koja ne ide na nos van, nego se spušta niz nosni dio ždrijela što se čuje kao hroptanje i proći će. Ako nema nikakvog sekreta, možda samo čujete vibriranje mekanih hrskavica u gornjim dišnim putevima djeteta kada povremeno brže diše. Ako će stanje trajati preporučam da se prvo javite svom pedijatru na kontrolu, pa će on procijeniti trebate li pregled ORL specijaliste ili pedijatrijskog pulmologa, te eventualno dodatnu obradu. Ako se to javlja rijetko tijekom dana i traje kratko, bilo bi zgodno da to snimite kako bi mogli video pokazati liječniku.</para>

Nakon prehlade beba glasno hropće iz grla Poštovani, imam bebu od  3 i pol mjeseca koja super napreduje, jede i spava, a isključivo ju samo dojim. 
    U zadnja dva tjedna mali se prehladio i stavljala sam mu fiziološku u nosić i izvlačila s aspiratorom koji ide na usisivač. Nema toliko sekreta u nosu više, ali više puta dnevno hropće. Muči me to hroptanje. Zbog čega mu se to događa? 
   Kad naslonim uho na njegova prsa, ne čuje se ništa. Normalno diše, ali hropće iz grla. Molim Vas za savjet što da radim? Unaprijed zahvalna!

Poštovana,
čujete li samo hroptanje ili on nešto iskašlje kada hropti pa se to smiri? Ako je tako, onda se valjda stvara još sluzi koja ne ide na nos van, nego se spušta niz nosni dio ždrijela što se čuje kao hroptanje i proći će.  Ako nema nikakvog sekreta, možda samo čujete vibriranje mekanih hrskavica u gornjim dišnim putevima djeteta kada povremeno brže diše. Ako će stanje trajati preporučam da se prvo javite svom pedijatru na kontrolu, pa će on procijeniti trebate li pregled ORL specijaliste ili pedijatrijskog pulmologa, te eventualno dodatnu obradu. Ako se to javlja rijetko tijekom dana i traje kratko, bilo bi zgodno da to snimite kako bi mogli video pokazati liječniku. Klinfo.hr 

Nakon prehlade beba glasno hropće iz grla

<para>
 Imam djevojčicu od 15 mjeseci koja je oduvijek (osim u periodu sa cca 6 mjeseci, kad je propuzala, a pretpostavljam da se radilo o regresiji spavanja) dobro spavala, a od cca godinu dana spava cijelu noć. A onda, prije 5-6 noći smo imale dramu - bila je budna od ponoći do pola 5 h, plakala kad bi ju stavila u krevetić (što nikada prije nije bilo slučaj), jako nemirna i plačljiva i jedva se smirila i zaspala. Otada teško zaspi i puno lošije spava. To traje već 5 -6 noći. Trudim se ne podizati ju iz krevetića, osim kad baš jako plače, ali i na rukama mi bude nemirna i na kraju jedva zaspi.
</para>
<para>
 E sad, mene to sve jako podsjeća na regresiju, makar nikako nije u nekom periodu u kojem se ona obično javlja. Ili se uplašila... Ne znam točno što mi je činiti pa vas molim za savjet! Unaprijed hvala! Mama R
</para>
<para>Kod djeteta koje je prije spavalo, a sada se budi i loše spava, treba zaista vidjeti muči li ju što. To može biti rast zubića, ili neredvona stolica, ili začepljen nosić. Pokušajte joj dati tekućine da nije žedna i provjerite je li dobro večerala. Ukoliko se isto nastavi, a nije ništa od ovih banalnih razloga, javite se pedijatru na pregled kako bi se uvjerili je li sve uredu.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Što da radim s bebom od 15 mjeseci koja ne može po cijele noći zaspati i samo plače? Poštovani! 
    Imam djevojčicu od 15 mjeseci koja je oduvijek (osim u periodu sa cca 6 mjeseci, kad je propuzala, a pretpostavljam da se radilo o regresiji spavanja) dobro spavala, a od cca godinu dana spava cijelu noć. A onda, prije 5-6 noći smo imale dramu - bila je budna od ponoći do pola 5 h, plakala kad bi ju stavila u krevetić (što nikada prije nije bilo slučaj), jako nemirna i plačljiva i jedva se smirila i zaspala. Otada teško zaspi i puno lošije spava. To traje već 5 -6 noći. Trudim se ne podizati ju iz krevetića, osim kad baš jako plače, ali i na rukama mi bude nemirna i na kraju jedva zaspi.


   E sad, mene to sve jako podsjeća na regresiju, makar nikako nije u nekom periodu u kojem se ona obično javlja. Ili se uplašila... Ne znam točno što mi je činiti pa vas molim za savjet! Unaprijed hvala! Mama R

Kod djeteta koje je prije spavalo, a sada se budi i loše spava, treba zaista vidjeti muči li ju što. To može biti rast zubića, ili neredvona stolica, ili začepljen nosić. Pokušajte joj dati tekućine da nije žedna i provjerite je li dobro večerala. Ukoliko se isto nastavi, a nije ništa od ovih banalnih razloga, javite se pedijatru na pregled kako bi se uvjerili je li sve uredu.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Što da radim s bebom od 15 mjeseci koja ne može po cijele noći zaspati i samo plače?

<para>
 Stalno vježbamo kod kupanja, ali se žali da ga jako boli. Da li treba ići na kakav zahvat ili ima još vremena za to? Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kao prvo je potreban pregled dječjeg nefrologa ili urologa kako bi se procijenilo da li se radi o fimozi ili samo adhezijama prepucija, te je također bitno da li dječak ima uredan mlaz urina, da li je ikada imao infekcije mokraćnih kanala ili upale spolovila. Na temelju svega se donosi odluka da li bi liječenje bilo konzervativno uz kortikosteroidnu kremu i praćenje ili kirurško.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kožica spolovila kod 5-godišnjaka ne može se provući. Je li vrijeme za kirurški zahvat? Poštovani! Mama sam 5-godišnjeg dječaka. Sretno je, veselo i zaigrano dijete. Muči me njegovo spolovilo. Naime, kožica mu se još ni malo neda povući prema gore. 
    Stalno vježbamo kod kupanja, ali se žali da ga jako boli. Da li treba ići na kakav zahvat ili ima još vremena za to? Zabrinuta mama

Poštovana,
kao prvo je potreban pregled dječjeg nefrologa ili urologa kako bi se procijenilo da li se radi o fimozi ili samo adhezijama prepucija, te je također bitno da li dječak ima uredan mlaz urina, da li je ikada imao infekcije mokraćnih kanala ili upale spolovila. Na temelju svega se donosi odluka da li bi liječenje bilo konzervativno uz kortikosteroidnu kremu i praćenje ili kirurško.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kožica spolovila kod 5-godišnjaka ne može se provući. Je li vrijeme za kirurški zahvat?

<para>
 Imam osjećaj da će dobiti nervni slom. Sin i snaha ne popuštaju pred takvim ponašanjem. Kako živimo u istoj kući, ja i dida to jako teško podnosimo, jer smatramo da bi bilo manje tih histeričnih napadaja kad bi našli kompromis s unukom. Bojimo se za njeno psihičko zdravlje. Molim vas recite mi kako najbezbolnije rješavati ovakve situacije. Hvala. Baka Mira
</para>
<para>Draga baka,</para>
<para>vidi se da Vam je Vaša unuka jako važna i da Vam je stalo do toga da joj pomognete koliko možete. Spominjete kako je u zadnje vrijeme djevojčica postala buntovna i ima snažne emocionalne reakcije. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Je li doživjela neku promjenu ili stresnu situaciju? Djeca tek uče kako da na primjeren način izražavaju emocije, a to im je posebno teško vezano uz ljutnju ili osjećaj unutarnje napetosti. Vjerujem da joj Vi u tome želite pomoći i zaštititi ju od neprimjerenih reakcija okoline.</para>
<para>Ono što je važno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba promoć odraslih. Ponekad, kada primjetite da je napeta korisno bi bilo uključit ju u neku aktivnost u kojoj je motorički aktivna – tako da izbaci tu napetost na van, a pri tome da ne ozljedi sebe niti druge. Također, pomaže tehnika empatičkog reflektiranja kroz koju dijete uči o svojim stanjima i emocijama pa ih onda može i lakše kontrolirati. To bi značilo kada uočite da je ljuta ili da joj je teško, da joj to verbalizirate. Npr.”Baš te naljutilo to što ne smiješ gledati još jedan crtić.”, “Teško ti je što moraš čekati…” i sl.</para>
<para>Važno je također da joj se granice postavljaju na njezino ponašanje, ali da se ona osjeća voljenom i prihvaćenom bez obzira na svoje ponašanje. Vjerujem da će joj vaša pažnja i ljubav u tome pomoći!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Unuka je postala buntovna, a sin i snaha su jako kruti i nepopustljivi Poštovana, baka sam unuke od 6,5 godina. U zadnje vrijeme jako je postala buntovna, teško prihvaća sugestije u bilo čemu i kad nije po njenom onda plače, koči se. 
    Imam osjećaj da će dobiti nervni slom. Sin i snaha ne popuštaju pred takvim ponašanjem. Kako živimo u istoj kući, ja i dida to jako teško podnosimo, jer smatramo da bi bilo manje tih histeričnih napadaja kad bi našli kompromis s unukom. Bojimo se za njeno psihičko zdravlje. Molim vas recite mi kako najbezbolnije rješavati ovakve situacije. Hvala. Baka Mira

Draga baka,
vidi se da Vam je Vaša unuka jako važna i da Vam je stalo do toga da joj pomognete koliko možete. Spominjete kako je u zadnje vrijeme djevojčica postala buntovna i ima snažne emocionalne reakcije. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Je li doživjela neku promjenu ili stresnu situaciju? Djeca tek uče kako da na primjeren način izražavaju emocije, a to im je posebno teško vezano uz ljutnju ili osjećaj unutarnje napetosti. Vjerujem da joj Vi u tome želite pomoći i zaštititi ju od neprimjerenih reakcija okoline.
Ono što je važno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba promoć odraslih. Ponekad, kada primjetite da je napeta korisno bi bilo uključit ju u neku aktivnost u kojoj je motorički aktivna – tako da izbaci tu napetost na van, a pri tome da ne ozljedi sebe niti druge. Također, pomaže tehnika empatičkog reflektiranja kroz koju dijete uči o svojim stanjima i emocijama pa ih onda može i lakše kontrolirati. To bi značilo kada uočite da je ljuta ili da joj je teško, da joj to verbalizirate. Npr.”Baš te naljutilo to što ne smiješ gledati još jedan crtić.”, “Teško ti je što moraš čekati…” i sl.
Važno je također da joj se granice postavljaju na njezino ponašanje, ali da se ona osjeća voljenom i prihvaćenom bez obzira na svoje ponašanje. Vjerujem da će joj vaša pažnja i ljubav u tome pomoći!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Unuka je postala buntovna, a sin i snaha su jako kruti i nepopustljivi

<para>
 Moj muž je stvorio naviku kod djeteta da legne navečer u njegov krevet, priča mu priče, maze se i tamo je skroz dok dijete ne zaspe. Naravno i on pritom zaspe i nerijetko počne hrkati pa ga ja onda budim, on se seli u bračni krevet. Ako se dijete po noći probudi, opet zove tatu da dođe k njemu, svi se tada budimo i nerijetko ja ne mogu niti zaspati kasnije. Moje je mišljenje da se treba pomaziti s djetetom, pročitati mu priču i ostaviti ga da zaspe, nakon toga treba ostati samo u krevetu što moj muž ne prihvaća "jer dijete tako ne želi". Molim vas vaše mišljenje o ovome. Hvala. Ivana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>čini se kako suprug i Vi imate različito mišljenje o tome kako bi trebao izgledati odlazak na spavanje vašeg dječaka. Iako Vaš suprug ima najbolju namjeru – maksimalno izaći u susret željama Vašeg sina, čini se da Vi ne odobravate da legne spavati s njim jer smatrate da to nije potrebno.</para>
<para>Naravno, ukoliko dijete ima poteškoće sa zaspivanjem važno je da mu roditelj to olakša na način na mu pomogne da se opusti i da dijete, s vremenom, samo nauči kako se opustiti i zaspati sam. U ovoj situaciji treba vidjeti čija potreba se tu uistinu zadovoljava – potreba Vašeg dječaka ili supruga. Naravno da je djetetu lakše i draže biti uz roditelja nego biti odvojen od njega, a posebno kada je dijete umorno. Ipak, dugoročno rješenje nije da roditelj spava uz dijete. Koliko god to roditelju nije teško ili mu je čak zadovoljstvo zaspati uz dijete, to ne bi trebala biti svakodnevna rutina.</para>
<para>Mijenjanje bilo kakve rutine treba ići postepeno pa tako i mijenjanje obrasca kojeg je Vaš suprug stvorio, ali važno je da se ide u tom smjeru. To ne znači da se dijete treba ostaviti u sobi i zahtijevati da se samo umiri i zaspi (ako mu je to izuzetno teško), ali postepeno odvajanje i učenje djeteta da se može osjećati opušteno i sigurno čak i kada netko od Vas nije tik do njega u trenutku zaspivanja, važna je za svako dijete.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ne slažem se sa suprugom oko metoda uspavljivanja našeg djeteta (7) Poštovani, moje pitanje se odnosi na uspavljivanje djeteta koje će uskoro u školu - 7 godina je staro. 
    Moj muž je stvorio naviku kod djeteta da legne navečer u njegov krevet, priča mu priče, maze se i tamo je skroz dok dijete ne zaspe. Naravno i on pritom zaspe i nerijetko počne hrkati pa ga ja onda budim, on se seli u bračni krevet. Ako se dijete po noći probudi, opet zove tatu da dođe k njemu, svi se tada budimo i nerijetko ja ne mogu niti zaspati kasnije. Moje je mišljenje da se treba pomaziti s djetetom, pročitati mu priču i ostaviti ga da zaspe, nakon toga treba ostati samo u krevetu što moj muž ne prihvaća "jer dijete tako ne želi". Molim vas vaše mišljenje o ovome. Hvala. Ivana

Draga mama,
čini se kako suprug i Vi imate različito mišljenje o tome kako bi trebao izgledati odlazak na spavanje vašeg dječaka. Iako Vaš suprug ima najbolju namjeru – maksimalno izaći u susret željama Vašeg sina, čini se da Vi ne odobravate da legne spavati s njim jer smatrate da to nije potrebno.
Naravno, ukoliko dijete ima poteškoće sa zaspivanjem važno je da mu roditelj to olakša na način na mu pomogne da se opusti i da dijete, s vremenom, samo nauči kako se opustiti i zaspati sam. U ovoj situaciji treba vidjeti čija potreba se tu uistinu zadovoljava – potreba Vašeg dječaka ili supruga. Naravno da je djetetu lakše i draže biti uz roditelja nego biti odvojen od njega, a posebno kada je dijete umorno. Ipak, dugoročno rješenje nije da roditelj spava uz dijete. Koliko god to roditelju nije teško ili mu je čak zadovoljstvo zaspati uz dijete, to ne bi trebala biti svakodnevna rutina.
Mijenjanje bilo kakve rutine treba ići postepeno pa tako i mijenjanje obrasca kojeg je Vaš suprug stvorio, ali važno je da se ide u tom smjeru. To ne znači da se dijete treba ostaviti u sobi i zahtijevati da se samo umiri i zaspi (ako mu je to izuzetno teško), ali postepeno odvajanje i učenje djeteta da se može osjećati opušteno i sigurno čak i kada netko od Vas nije tik do njega u trenutku zaspivanja, važna je za svako dijete.

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Ne slažem se sa suprugom oko metoda uspavljivanja našeg djeteta (7)

<para>
 Moj suprug i ja smo to tek nakon pola godine otkrili i od tada je to priča bez kraja. Ona to radi navečer prije spavanja. Na sva pitanja zašto to radi, nema odgovora, kaže da ne zna i da to ona ne želi.
 Kako joj pomoći? Mi smo probali s autogenim treningom, meditacijom, čak smo i flastere na ruke stavljali. S flasterima je bilo odlično, 3 tjedna su rasle trepavice i onda u jednom trenutku, opet su sve nestale.
 Molim Vas za pomoć! Mladenka
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>navodite da Vaša djevojčica već dvije godine čupa trepavice i da ste pokušali različite načine kako da to prestane činiti ali da to njeno ponašanje i dalje traje. Čupanje trepavica i radnje slične tome djeca najčešće rade kako bi otpustili neku unutarnju napetost. Čini se kako Vaša djevojčica, sada već iz navike, upravo to koristi kao način umirivanja. Da bi se situacija dugoročno promijenila sam fokus na to kako ju zaustaviti da čupa trepavice neće riješiti problem. Naime, važno je vidjeti što održava njezin osjećaj unutarnje napetosti i koje druge načine može naći za samoumirivanje.</para>
<para>Spomenuli ste da to najčešće radi navečer pa bi stoga bilo dobro da ju se navečer angažira u neke druge aktivnosti koje će na nju imati sličan učinak (npr. gnječenje plastelina ili nešto slično), odnosno koje će ju dovoljno opustiti.</para>
<para>Istina je da ona sama nema odgovor na to zašto to radi i treba joj vjerovati da bi i ona htjela prestati to raditi. Na kognitivnoj razini, ona shvaća da to ne bi trebala raditi, ali emocionalna potreba joj prevlada i ne uspije se izregulirati. U toj regulaciji potrebna joj je Vaša podrška, a ako ni to neće imati rezultata slobodno se javite nama ili nekom drugom dječjem psihologu.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica prstićima čupa trepavice Poštovana, moja djevojčica (10 godina) čupa trepavice, i to već skoro 2 godine. Čupa ih stalno. Taman krenu rasti i ona ih ponosno pokaže, kad drugi dan - nema ničega. 
   Moj suprug i ja smo to tek nakon pola godine otkrili i od tada je to priča bez kraja. Ona to radi navečer prije spavanja. Na sva pitanja zašto to radi, nema odgovora, kaže da ne zna i da to ona ne želi.
   Kako joj pomoći? Mi smo probali s autogenim treningom, meditacijom, čak smo i flastere na ruke stavljali. S flasterima je bilo odlično, 3 tjedna su rasle trepavice i onda u jednom trenutku, opet su sve nestale.
   Molim Vas za pomoć! Mladenka

Draga mama,
navodite da Vaša djevojčica već dvije godine čupa trepavice i da ste pokušali različite načine kako da to prestane činiti ali da to njeno ponašanje i dalje traje. Čupanje trepavica i radnje slične tome djeca najčešće rade kako bi otpustili neku unutarnju napetost. Čini se kako Vaša djevojčica, sada već iz navike, upravo to koristi kao način umirivanja. Da bi se situacija dugoročno promijenila sam fokus na to kako ju zaustaviti da čupa trepavice neće riješiti problem. Naime, važno je vidjeti što održava njezin osjećaj unutarnje napetosti i koje druge načine može naći za samoumirivanje.
Spomenuli ste da to najčešće radi navečer pa bi stoga bilo dobro da ju se navečer angažira u neke druge aktivnosti koje će na nju imati sličan učinak (npr. gnječenje plastelina ili nešto slično), odnosno koje će ju dovoljno opustiti.
Istina je da ona sama nema odgovor na to zašto to radi i treba joj vjerovati da bi i ona htjela prestati to raditi. Na kognitivnoj razini, ona shvaća da to ne bi trebala raditi, ali emocionalna potreba joj prevlada i ne uspije se izregulirati. U toj regulaciji potrebna joj je Vaša podrška, a ako ni to neće imati rezultata slobodno se javite nama ili nekom drugom dječjem psihologu.
Lijepi pozdrav,

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica prstićima čupa trepavice

<para>
 zbližavanja i pričanje s drugim i nepoznatim ljudima. Zanima me vaše mišljenje o istom. K.
</para>
<para>Draga K.,</para>
<para>žao mi je što osjećaš da te nitko ne voli i da s tobom nešto nije u redu. Vjerujem da većina nas u životu doživi period kada se tako osjeća i kada bi radije bili u koži nekog drugog. No, na sreću za svaki problem postoji rješenje pa tako iskreno vjerujem da svatko od nas ima kapacitete da postane sretan i zadovoljan sobom.</para>
<para>Prije nego što ti kažem svoje mišljenje, voljela bih ti postaviti neka pitanja: kada kažeš da u društvu pomisliš da te nitko ne voli, postoji li neki razlog zbog kojega si to zaključila? Kako se nađeš u tom društvu – pozove li te netko, prihvati li tvoju sugestiju za druženjem? Vjerujem da u dobrom djelu slučajeva ni ne završimo u društvu ljudi kojima nismo dragi – iz jednog jedinog razloga, a to je zato jer nas ni ne zovu ili ne prihvate naše sugestiju za druženjem. Nadalje, čak i ako nekome nismo dragi to ne znači ujedno da nismo nikome dragi. Ni nama se ne sviđaju baš svi ljudi; onda je sasvim normalno i logično da se ni mi ne sviđamo svima. I to nam samo može biti poticaj da tražimo društvo ljudi s kojima se slažemo, s kojima nam je ugodno i koji nam se sviđaju.</para>
<para>Iz tvog pisma nisam saznala postoje li u tvojoj okolini ljudi s kojima si bliska, netko kome se možeš povjeriti, razgovarati o svemu? Ako postoji, okruži se ljudima s kojima ti je ugodno, koji su pažljivi prema tebi. Ispuni vrijeme aktivnostima koje te vesele, misli na sebe.</para>
<para>Kako sam sama po prirodi introvert kojega nove situacije pomalo plaše i koji nije glavna zvijezda u društvu nepoznatih ljudi, tako razumijem tvoj strah od pričanja i zbližavanja s nepoznatim ljudima. Ne reagiramo svi isto: nekome je lako zbližiti se s drugima, a nekome treba malo više vremena. I sve dok nam to nije problem (u smislu da izbjegavamo sve ljude iz nama neobjašnjivih razloga i pritom se osjećamo usamljeno), problema zapravo nema. Iz tvog pisma nisam dobila dovoljno informacija da bi mogla procijeniti jesi li samo introvert kojemu treba više vremena da se otvori ili je to nešto što ozbiljno narušava tvoje svakodnevno funkcioniranje i čini te nesretnom. Ukoliko se osjećaš nesretno, svakako smatram da bi ti dobro došla podrška stručnjaka koji će te razumjeti, prihvatiti bez prosuđivanja i osuđivanja i osnažiti te kako bi se uspješno mogla nositi sa svim izazovima.</para>
<para>Osim što bi bilo dobro da se javiš stručnjaku, postoje načini kako sama sebi možeš pomoći i osnažiti se:</para>
<para>– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…</para>
<para>– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš</para>
<para>– Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš</para>
<para>– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)</para>
<para>– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)</para>
<para>– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)</para>
<para>– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.</para>
<para>– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

U društvu se osjećam odbačenom, nevoljenom i manje vrijednom Pozdrav, već neko vrijeme osjećam se odbačenom, manje vrijednom. Kada sam u društvu mislim da me nitko ne voli te da sa mnom nešto nije u redu. Ponekad me je strah i najmanjih stvari kao npr. 
    zbližavanja i pričanje s drugim i nepoznatim ljudima. Zanima me vaše mišljenje o istom. K.

Draga K.,
žao mi je što osjećaš da te nitko ne voli i da s tobom nešto nije u redu. Vjerujem da većina nas u životu doživi period kada se tako osjeća i kada bi radije bili u koži nekog drugog. No, na sreću za svaki problem postoji rješenje pa tako iskreno vjerujem da svatko od nas ima kapacitete da postane sretan i zadovoljan sobom.
Prije nego što ti kažem svoje mišljenje, voljela bih ti postaviti neka pitanja: kada kažeš da u društvu pomisliš da te nitko ne voli, postoji li neki razlog zbog kojega si to zaključila? Kako se nađeš u tom društvu – pozove li te netko, prihvati li tvoju sugestiju za druženjem? Vjerujem da u dobrom djelu slučajeva ni ne završimo u društvu ljudi kojima nismo dragi – iz jednog jedinog razloga, a to je zato jer nas ni ne zovu ili ne prihvate naše sugestiju za druženjem. Nadalje, čak i ako nekome nismo dragi to ne znači ujedno da nismo nikome dragi. Ni nama se ne sviđaju baš svi ljudi; onda je sasvim normalno i logično da se ni mi ne sviđamo svima. I to nam samo može biti poticaj da tražimo društvo ljudi s kojima se slažemo, s kojima nam je ugodno i koji nam se sviđaju.
Iz tvog pisma nisam saznala postoje li u tvojoj okolini ljudi s kojima si bliska, netko kome se možeš povjeriti, razgovarati o svemu? Ako postoji, okruži se ljudima s kojima ti je ugodno, koji su pažljivi prema tebi. Ispuni vrijeme aktivnostima koje te vesele, misli na sebe.
Kako sam sama po prirodi introvert kojega nove situacije pomalo plaše i koji nije glavna zvijezda u društvu nepoznatih ljudi, tako razumijem tvoj strah od pričanja i zbližavanja s nepoznatim ljudima. Ne reagiramo svi isto: nekome je lako zbližiti se s drugima, a nekome treba malo više vremena. I sve dok nam to nije problem (u smislu da izbjegavamo sve ljude iz nama neobjašnjivih razloga i pritom se osjećamo usamljeno), problema zapravo nema. Iz tvog pisma nisam dobila dovoljno informacija da bi mogla procijeniti jesi li samo introvert kojemu treba više vremena da se otvori ili je to nešto što ozbiljno narušava tvoje svakodnevno funkcioniranje i čini te nesretnom. Ukoliko se osjećaš nesretno, svakako smatram da bi ti dobro došla podrška stručnjaka koji će te razumjeti, prihvatiti bez prosuđivanja i osuđivanja i osnažiti te kako bi se uspješno mogla nositi sa svim izazovima.
Osim što bi bilo dobro da se javiš stručnjaku, postoje načini kako sama sebi možeš pomoći i osnažiti se:
– Sama sebi napiši jedno pismo koje će početi s „Draga ja“ u kojem se nahvali za sve dobro što si učinila za sebe i za druge, za sve što si postigla…
– Pohvali samu sebe kada nešto dobro napraviš
– Ispričaj se sama sebi kada pomisliš da te nitko ne voli, da se nikome ne sviđaš
– Ako se ne baviš, počni se baviti nekom fizičkom aktivnošću (vožnja bicikla, trčanje, brzo hodanje…)
– Ako već to ne radiš, uvedi redovne obroke (jedi voće i povrće)
– Napiši popis svojih karakteristika koje voliš (sve što ti padne na pamet)
– Preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
– Svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
Želim ti puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   
 Klinfo.hr 

U društvu se osjećam odbačenom, nevoljenom i manje vrijednom

<para>
 Često zna histerično jadikovati i govoriti kako se zbog toga jako brine kao i svi oko mene i da jako zbog toga pati. Mene to naravno pogađa. počeo bih jesti meso no bojim se da bih tada postao tužan i anksiozan kao što sam bio prije nego što sam postao vegetarijanac. Teško joj je i reći da me pogađa to što govori jer bi se zbog toga možda još više brinula, a objašnjavati joj bilo što je uzaludno. Ipak mi je teška i ova situacija u kojoj sam nakon razgovora s njom iscrpljen i tužan (ponekada i razmišljam o samoubojstvu, ali samo u kutku uma). Što napraviti? Hvala vam na odgovoru. Robert
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>žao mi je što te baka ne razumije i što nemaš njezinu podršku u pogledu svog načina prehrane. Nažalost, ponekada se događa da se ne možemo složiti oko pojedinih stvari s ljudima s kojima smo povezani i koje volimo. U toj situaciji najčešće se događa da svatko od nas ima svoj pogled na situaciju i čvrsto je uvjeren da je njegovo stajalište ispravno. I koliko god nekoga uvjeravali da to nije tako (iz našeg kuta gledanja), toliko iz kuta te osobe to uopće ne izgleda tako kako izgleda nama.</para>
<para>Kako tvoja baka vjerojatno već ima i dosta godina, činjenica jest da stariji ljudi s već izgrađenim sustavom vrijednosti i stavovima teže mijenjaju svoja uvjerenja. U krajnjoj liniji, kako je razlika u godinama između vas sigurno velika tako treba biti svjestan činjenice da su i vremena u kojima ste odrastali ti i tvoja baka posve drugačija. Stoga, bilo bi dobro da se staviš u njezinu poziciju i pokušaš razumjeti odakle dolaze njezina uvjerenja i zašto želi da ti jedeš meso (primjerice, možda je ona kada je bila u tvojoj dobi bila gladna, možda je njezina obitelj oskudijevala i ona sada samo želi da tebi ništa ne nedostaje).</para>
<para>Razumijevanje bake ne znači ujedno i prihvaćanje njezinih stavova – kako sam iz tvog pisma stekla dojam da ti znaš što želiš, smatram da je dobro da imaš svoj put i da znaš što ti je cilj. Stoga, jedino što možeš u trenutku kada te baka uvjerava da trebaš jesti meso jest da pokažeš razumijevanje za njezine stavove i da sam sebe dovedeš u stanje da te to ne uzrujava. Umjesto da se uzrujavaš, usmjeri razgovor prema nečemu konstruktivnijem: promjeni temu, ponudi baki da joj napraviš svoje omiljeno vegetarijansko jelo, pričaj joj o svojoj simpatiji... Možda bakino prigovaranje proizlazi iz straha – educiraj je, pokaži joj svoje nalaze od liječnika da si zdrav i da ti ne nedostaje ni vitamina ni minerala.</para>
<para>Nadalje, kako si u pismu spomenuo da u nekom kutku tvog uma postoji misao o samoubojstvu, moj savjet je da se obratiš stručnjaku. Iako je ta misao samo u kutku, smatram da bi bilo dobro dobiti više informacija o tome kako bi ona u potpunosti nestala.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Pod velikim sam pritiskom obitelji zato što sam vegetarijanac Poštovani, 19 mi je godina i vegetarijanac sam. Baka s kojom sam jako vezan zbog toga negoduje. 
    Često zna histerično jadikovati i govoriti kako se zbog toga jako brine kao i svi oko mene i da jako zbog toga pati. Mene to naravno pogađa. počeo bih jesti meso no bojim se da bih tada postao tužan i anksiozan kao što sam bio prije nego što sam postao vegetarijanac. Teško joj je i reći da me pogađa to što govori jer bi se zbog toga možda još više brinula, a objašnjavati joj bilo što je uzaludno. Ipak mi je teška i ova situacija u kojoj sam nakon razgovora s njom iscrpljen i tužan (ponekada i razmišljam o samoubojstvu, ali samo u kutku uma). Što napraviti? Hvala vam na odgovoru. Robert

Dragi čitatelju,
žao mi je što te baka ne razumije i što nemaš njezinu podršku u pogledu svog načina prehrane. Nažalost, ponekada se događa da se ne možemo složiti oko pojedinih stvari s ljudima s kojima smo povezani i koje volimo. U toj situaciji najčešće se događa da svatko od nas ima svoj pogled na situaciju i čvrsto je uvjeren da je njegovo stajalište ispravno. I koliko god nekoga uvjeravali da to nije tako (iz našeg kuta gledanja), toliko iz kuta te osobe to uopće ne izgleda tako kako izgleda nama.
Kako tvoja baka vjerojatno već ima i dosta godina, činjenica jest da stariji ljudi s već izgrađenim sustavom vrijednosti i stavovima teže mijenjaju svoja uvjerenja. U krajnjoj liniji, kako je razlika u godinama između vas sigurno velika tako treba biti svjestan činjenice da su i vremena u kojima ste odrastali ti i tvoja baka posve drugačija. Stoga, bilo bi dobro da se staviš u njezinu poziciju i pokušaš razumjeti odakle dolaze njezina uvjerenja i zašto želi da ti jedeš meso (primjerice, možda je ona kada je bila u tvojoj dobi bila gladna, možda je njezina obitelj oskudijevala i ona sada samo želi da tebi ništa ne nedostaje).
Razumijevanje bake ne znači ujedno i prihvaćanje njezinih stavova – kako sam iz tvog pisma stekla dojam da ti znaš što želiš, smatram da je dobro da imaš svoj put i da znaš što ti je cilj. Stoga, jedino što možeš u trenutku kada te baka uvjerava da trebaš jesti meso jest da pokažeš razumijevanje za njezine stavove i da sam sebe dovedeš u stanje da te to ne uzrujava. Umjesto da se uzrujavaš, usmjeri razgovor prema nečemu konstruktivnijem: promjeni temu, ponudi baki da joj napraviš svoje omiljeno vegetarijansko jelo, pričaj joj o svojoj simpatiji... Možda bakino prigovaranje proizlazi iz straha – educiraj je, pokaži joj svoje nalaze od liječnika da si zdrav i da ti ne nedostaje ni vitamina ni minerala.
Nadalje, kako si u pismu spomenuo da u nekom kutku tvog uma postoji misao o samoubojstvu, moj savjet je da se obratiš stručnjaku. Iako je ta misao samo u kutku, smatram da bi bilo dobro dobiti više informacija o tome kako bi ona u potpunosti nestala.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      
         Centar Budi svoj
      
   

  Klinfo.hr 

Pod velikim sam pritiskom obitelji zato što sam vegetarijanac

<para>
 Svađa se sa mnom i nadmudruje, kad mu kažem da nešto uradi on neće, a baki i djedi hoće. Počeo je i lagati kad mu zabranim da ide njima. On ode i meni laže da nije išao. Kad on slaže njima je to smiješno, uživaju u tome. Bojim se da će tako i u školi. Do sad je bio dobar. Ja mu recimo ne dozvoljavam da cijepa drva da se ne ozlijedi, a oni mu to dopuste. Ne znam što više da radim, ne mogu se više izboriti sama, bojim se da će dijete izrasti na ovakav način u lošu osobu a s njima nema dogovora. Oni sve namjerno rade protivno mojim odredbama. Molim vas za savjet. Imam još 2 djevojčice. Jedna je beba od 8 mjeseci. Kažnjavala sam ga i za užinu da mu ne dam novac, a oni ga vide vani i daju mu, i na to kažu nismo mu dali. U kući je koliko toliko dobar, ali vani, još kad su i starci tu, on radi sve po svom i oni se samo na to smiju. Molim vas za savjet, na rubu sam živaca. Da li bi pomoglo da ga vodim psihologu? Mirela
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vam je trenutna situacija s Vašim sinom izuzetno zahtjevna, posebice jer ste majka još dvoje djece od kojih je jedno vrlo malo. S obzirom na Vaš angažman oko djece i želje da Vam djeca izrastu u dobre osobe, sigurna sam da ćete učiniti sve što je u Vašoj moći da to zaista tako i bude.</para>
<para>Prije svega Vam moram reći da se Vaš sin po svemu sudeći nalazi u dobi kada je ovakvo ponašanje očekivano – ulaskom u pubertet (koji je vrlo vjerojatno nastupio i kod Vašeg sina), djeca postaju buntovna, iskušavaju granice roditelja te se roditeljima može činiti kao da su vlastitoj djeci postali najgori neprijatelji. Naravno, ukoliko se u cijeli odgoj upletu i članovi obitelji, cijela situacija postaje još teža. Tada i ponašanje djeteta može eskalirati, odnosno ukoliko dijete dobiva podršku za neadekvatno ponašanje drugih članova obitelji, može se dogoditi da njegovo ponašanje postane problematično.</para>
<para>Kako se sve to ne bi dogodilo, svakako Vam predlažem da prvo razgovarate s njegovim djedom i bakom i iskreno im kažete koliko je sada bitno da zajednički nastupate u odgoju: svima Vam je važno isto, a to je da on bude sretan i da jednog dana izraste u dobrog čovjeka kojim ćete se svi ponositi. Možda djed i baka strahuju da ih unuk neće voljeti ako mu ne udovolje željama; ni njihove namjere nisu loše, odnosno moguće je da ne sabotiraju namjerno Vaše postupke. Dajte im do znanja da ih razumijete i da isto tako mislite kako su oni divni spram njega i da jedno uskraćivanje novaca (kada mu Vi to zabranite) sigurno neće prouzrokavati da ih unuk prestane voljeti. Objasnite im zašto ste mu uskratili novce, a kada se odlučite kazniti ga na taj način, objasnite i njemu da je zapravo sam tako izabrao (neka uvijek zna koja će biti posljedica njegovog postupka) i kaznu uvijek ograničite (neka ona ne traje vječno). Objasnite djedu i baki koliko Vam je to važno i ukoliko mu požele dati novce, neka to sačuvaju za trenutak kada kazna više ne bude na snazi (u suprotnom kažnjavanje bez kazne nema smisla).</para>
<para>Nažalost ne možete utjecati na to hoće li Vas djed i baka podržati ili ne. U tom slučaju predlažem da Vaše kazne budu takve da ih oni ne mogu sabotirati (primjerice, zabrana odlaska na školski izlet, uzimanje mobitela i slično) a sinu uvijek prije objasnite što će se dogoditi ukoliko Vas ne posluša i pri tome mu redovito ponavljajte da ga Vi nećete kazniti, već samo reagirati na njegovo ponašanje – konci su u njegovim rukama i on ima uvijek ima izbora: može odabrati biti bez mobitela ili s mobitelom.</para>
<para>Dosljednost, razgovor, toplina i iskrenost će sigurno uroditi plodom tijekom vremena. Kako s njim razgovarati i ostvariti dobar odnos a pri tome zadržati autoritet možete pročitati u slijedećim člancima:</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/</ulink>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/">http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/</ulink>
</para>
<para>Ukoliko procijenite da je njegovo ponašanje eskaliralo i da Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar za pomoć.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak koristi popustljivost bake i djeda da mi prkosi i da me ne sluša Majka sam dječaka od 9 godina i živimo u zajedničkoj kući muževih roditelja, imamo svoj ulaz posebno. U zadnje vrijeme je postao jako bezobrazan i neposlušan. 
    Svađa se sa mnom i nadmudruje, kad mu kažem da nešto uradi on neće, a baki i djedi hoće. Počeo je i lagati kad mu zabranim da ide njima. On ode i meni laže da nije išao. Kad on slaže njima je to smiješno, uživaju u tome. Bojim se da će tako i u školi. Do sad je bio dobar. Ja mu recimo ne dozvoljavam da cijepa drva da se ne ozlijedi, a oni mu to dopuste. Ne znam što više da radim, ne mogu se više izboriti sama, bojim se da će dijete izrasti na ovakav način u lošu osobu a s njima nema dogovora. Oni sve namjerno rade protivno mojim odredbama. Molim vas za savjet. Imam još 2 djevojčice. Jedna je beba od 8 mjeseci. Kažnjavala sam ga i za užinu da mu ne dam novac, a oni ga vide vani i daju mu, i na to kažu nismo mu dali. U kući je koliko toliko dobar, ali vani, još kad su i starci tu, on radi sve po svom i oni se samo na to smiju. Molim vas za savjet, na rubu sam živaca. Da li bi pomoglo da ga vodim psihologu? Mirela

Draga mama,
vjerujem da Vam je trenutna situacija s Vašim sinom izuzetno zahtjevna, posebice jer ste majka još dvoje djece od kojih je jedno vrlo malo. S obzirom na Vaš angažman oko djece i želje da Vam djeca izrastu u dobre osobe, sigurna sam da ćete učiniti sve što je u Vašoj moći da to zaista tako i bude.
Prije svega Vam moram reći da se Vaš sin po svemu sudeći nalazi u dobi kada je ovakvo ponašanje očekivano – ulaskom u pubertet (koji je vrlo vjerojatno nastupio i kod Vašeg sina), djeca postaju buntovna, iskušavaju granice roditelja te se roditeljima može činiti kao da su vlastitoj djeci postali najgori neprijatelji. Naravno, ukoliko se u cijeli odgoj upletu i članovi obitelji, cijela situacija postaje još teža. Tada i ponašanje djeteta može eskalirati, odnosno ukoliko dijete dobiva podršku za neadekvatno ponašanje drugih članova obitelji, može se dogoditi da njegovo ponašanje postane problematično.
Kako se sve to ne bi dogodilo, svakako Vam predlažem da prvo razgovarate s njegovim djedom i bakom i iskreno im kažete koliko je sada bitno da zajednički nastupate u odgoju: svima Vam je važno isto, a to je da on bude sretan i da jednog dana izraste u dobrog čovjeka kojim ćete se svi ponositi. Možda djed i baka strahuju da ih unuk neće voljeti ako mu ne udovolje željama; ni njihove namjere nisu loše, odnosno moguće je da ne sabotiraju namjerno Vaše postupke. Dajte im do znanja da ih razumijete i da isto tako mislite kako su oni divni spram njega i da jedno uskraćivanje novaca (kada mu Vi to zabranite) sigurno neće prouzrokavati da ih unuk prestane voljeti. Objasnite im zašto ste mu uskratili novce, a kada se odlučite kazniti ga na taj način, objasnite i njemu da je zapravo sam tako izabrao (neka uvijek zna koja će biti posljedica njegovog postupka) i kaznu uvijek ograničite (neka ona ne traje vječno). Objasnite djedu i baki koliko Vam je to važno i ukoliko mu požele dati novce, neka to sačuvaju za trenutak kada kazna više ne bude na snazi (u suprotnom kažnjavanje bez kazne nema smisla).
Nažalost ne možete utjecati na to hoće li Vas djed i baka podržati ili ne. U tom slučaju predlažem da Vaše kazne budu takve da ih oni ne mogu sabotirati (primjerice, zabrana odlaska na školski izlet, uzimanje mobitela i slično) a sinu uvijek prije objasnite što će se dogoditi ukoliko Vas ne posluša i pri tome mu redovito ponavljajte da ga Vi nećete kazniti, već samo reagirati na njegovo ponašanje – konci su u njegovim rukama i on ima uvijek ima izbora: može odabrati biti bez mobitela ili s mobitelom.
Dosljednost, razgovor, toplina i iskrenost će sigurno uroditi plodom tijekom vremena. Kako s njim razgovarati i ostvariti dobar odnos a pri tome zadržati autoritet možete pročitati u slijedećim člancima:

   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/


   http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/

Ukoliko procijenite da je njegovo ponašanje eskaliralo i da Vam je potrebna stručna podrška, slobodno se javite u naš Centar za pomoć.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Dječak koristi popustljivost bake i djeda da mi prkosi i da me ne sluša

<para>
 Ispiti su prošli, položeni su, ali određeni problemi su ostali. Istražujući po internetu shvatio sam da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj. Naime, odjednom su mi se javile misli da sam možda homoseksualac, iako nikad u životu ranije nisam pomislio na to. Imao sam djevojku 4 godine, raskid s njom sam izuzetno teško podnio, bio sam veoma zaljubljen. Nakon toga sam imao još dvije veze, jednu sam raskinuo prije dva mjeseca. Znam da je u pitanju iracionalan strah, ali opet mi ta misao ne da mira. Biološki me privlače osobe suprotnog pola, tu nema dileme, ali ta misao ostaje, kao i osjećaj nelagode i povremeno i panike. Htio bih da pokušam prvo da se sam suočim sa problemom, a ako ne bi išlo, potražio bih pomoć stručne osobe. Značilo bi mi Vaše mišljenje. Ross
</para>
<para>Dragi čitatelju,</para>
<para>žao mi je što trenutno osjećaš nelagodu i strahove. Iskreno vjerujem da se svaki problem može uspješno prevladati ili da se možemo naučiti nositi s njim kada ga prepoznamo i odlučimo nešto poduzeti u vezi toga. Stoga je samo tvoje javljanje nama prvi korak ka rješenju problema.</para>
<para>Što se tiče tvojih problema koji su se javili nakon stresnih događaja (ispiti, prekid dugogodišnje veze) nije nimalo neobično da se neki simptomi pojave tek nakon što stresni događaj završi. Je li se kod tebe javio opsesivno kompulzivni poremećaj ili ne, teško je dijagnosticirati preko pisma no ukoliko primjetiš da tvoje opsesivne misli perzistiraju i da ti je sve teže nositi se s njima, tada bi svakako bilo dobro da se obratiš stručnjaku za pomoć.</para>
<para>Pretpostavljam da si već čitao o tom poremećaju i da si svjestan toga da su misli ipak samo misli – one nam mogu prouzrokavati nelagodu, no ne mogu ništa više od toga. Ono što ti sugeriram u situaciji kada se pojave te misli jest da sam sebe ohrabriš i ponoviš si kako su to samo misli i kako one nemaju moć da te pretvore u nešto što nisi. Nadalje, bilo kakav prekid obrasca pridonijeti će tome da se te misli malo stišaju. Primjerice, možeš u tom trenutku početi na internetu istraživati nešto što te jako zanima. Možeš početi razmišljati gdje bi mogao proslaviti Novu godinu; što kupiti najboljem prijatelju za rođendan... Usmjeriti pažnju na bilo što za što znaš da će preusmjeriti tvoje misli i zaokupiti te.</para>
<para>U svakom slučaju, s obzirom na sve s čime se trenutno suočavaš, vjerujem da bi ti dobro došla podrška osobe koja će te saslušati, razumijeti i osnažiti te. U našem Centru nudimo usluge savjetodavnog rada i psihoterapije te nam se slobodno javi za podršku.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nakon stresnog perioda imam opsesivne misli kojih se ne mogu riješiti Poštovani, već mjesec dana imam problema s anksioznošću. Problem se javio takoreći sam od sebe. U proteklih mjesec dana sam bio pod velikim stresom uzrokovanim ispitima na fakultetu. 
    Ispiti su prošli, položeni su, ali određeni problemi su ostali. Istražujući po internetu shvatio sam da imam opsesivno-kompulzivni poremećaj. Naime, odjednom su mi se javile misli da sam možda homoseksualac, iako nikad u životu ranije nisam pomislio na to. Imao sam djevojku 4 godine, raskid s njom sam izuzetno teško podnio, bio sam veoma zaljubljen. Nakon toga sam imao još dvije veze, jednu sam raskinuo prije dva mjeseca. Znam da je u pitanju iracionalan strah, ali opet mi ta misao ne da mira. Biološki me privlače osobe suprotnog pola, tu nema dileme, ali ta misao ostaje, kao i osjećaj nelagode i povremeno i panike. Htio bih da pokušam prvo da se sam suočim sa problemom, a ako ne bi išlo, potražio bih pomoć stručne osobe. Značilo bi mi Vaše mišljenje. Ross

Dragi čitatelju,
žao mi je što trenutno osjećaš nelagodu i strahove. Iskreno vjerujem da se svaki problem može uspješno prevladati ili da se možemo naučiti nositi s njim kada ga prepoznamo i odlučimo nešto poduzeti u vezi toga. Stoga je samo tvoje javljanje nama prvi korak ka rješenju problema.
Što se tiče tvojih problema koji su se javili nakon stresnih događaja (ispiti, prekid dugogodišnje veze) nije nimalo neobično da se neki simptomi pojave tek nakon što stresni događaj završi. Je li se kod tebe javio opsesivno kompulzivni poremećaj ili ne, teško je dijagnosticirati preko pisma no ukoliko primjetiš da tvoje opsesivne misli perzistiraju i da ti je sve teže nositi se s njima, tada bi svakako bilo dobro da se obratiš stručnjaku za pomoć.
Pretpostavljam da si već čitao o tom poremećaju i da si svjestan toga da su misli ipak samo misli – one nam mogu prouzrokavati nelagodu, no ne mogu ništa više od toga. Ono što ti sugeriram u situaciji kada se pojave te misli jest da sam sebe ohrabriš i ponoviš si kako su to samo misli i kako one nemaju moć da te pretvore u nešto što nisi. Nadalje, bilo kakav prekid obrasca pridonijeti će tome da se te misli malo stišaju. Primjerice, možeš u tom trenutku početi na internetu istraživati nešto što te jako zanima. Možeš početi razmišljati gdje bi mogao proslaviti Novu godinu; što kupiti najboljem prijatelju za rođendan... Usmjeriti pažnju na bilo što za što znaš da će preusmjeriti tvoje misli i zaokupiti te.
U svakom slučaju, s obzirom na sve s čime se trenutno suočavaš, vjerujem da bi ti dobro došla podrška osobe koja će te saslušati, razumijeti i osnažiti te. U našem Centru nudimo usluge savjetodavnog rada i psihoterapije te nam se slobodno javi za podršku.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Nakon stresnog perioda imam opsesivne misli kojih se ne mogu riješiti

<para>
 Razumije sve što ga pitam i zatražim da donese, ali kad ga zatražimo da izgovori neku riječ on ne želi. Ponekad ponovi "ajde, daj", a jedino što govori je am-am, što znači da je gladan ili žedan. Zna reći mama i data, ali kad ga mi ne nagovaramo da ponovi već spontano. Ne znam kako bih ga više potakla na pričanje, pa Vas molim za savjet. Puno hvala. Taty
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>navedene teškoće ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, iako to kašnjenje ne znači nužno razvojno zaostajanje ili postojanje teškoća u razvoju. Kašnjenje u pojavi prve riječi i usporeni jezično-govorni razvoj može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezični teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja. Djeca u dobi od 20 mjeseci obično imaju fond od 50-ak riječi koje mogu izgovoriti, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja. Stoga pretpostavljam da su primarne teškoće Vašeg djeteta one u ekspresivnom jeziku, dok su vještine receptivnog jezika u skladu s dobi.</para>
<para>Važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).</para>
<para>Djeca se također razlikuju s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio-emocioonalnim razvojem.</para>
<para>Svakako preporučam da nastavite poticati (ali ne forsirati – kako se ne bi stvorio dodatni otpor) i pratiti djetetov jezično-govorni razvoj. Oponašajte glasanje životinja, imenujte životinje, listajte slikovnice i imenujte predmete u njima. Ukoliko se djetetovo kašnjenje zadrži i u dobi od 24-30 mjeseci obratite se logopedu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnost
 <emphasis>i.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Asja Dubravčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>mag. rehab. educ., mag. logoped</emphasis>
 
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dijete od 20 mjeseci govori svega nekoliko riječi Poštovani, moje dijete ima 20 mjeseci i još uvijek ne priča. Puno mu pričamo, čitamo slikovnice, neprestano imenujemo stvari, ali ne želi pričati. 
    Razumije sve što ga pitam i zatražim da donese, ali kad ga zatražimo da izgovori neku riječ on ne želi. Ponekad ponovi "ajde, daj", a jedino što govori je am-am, što znači da je gladan ili žedan. Zna reći mama i data, ali kad ga mi ne nagovaramo da ponovi već spontano. Ne znam kako bih ga više potakla na pričanje, pa Vas molim za savjet. Puno hvala. Taty

Poštovana,
navedene teškoće ukazuju na kašnjenje u jezično-govornom razvoju, iako to kašnjenje ne znači nužno razvojno zaostajanje ili postojanje teškoća u razvoju. Kašnjenje u pojavi prve riječi i usporeni jezično-govorni razvoj može biti rezultat sporije maturacije i nezrelosti djeteta, ali i rani pokazatelj mogućih jezični teškoća. Ipak, treba imati u vidu da je svako dijete posebno i ima vlastiti tempo razvoja.  Djeca u dobi od 20 mjeseci obično imaju fond od 50-ak riječi koje mogu izgovoriti, i puno veći broj riječi koje razumiju. Također pokazuju razumijevanje jednostavnih naloga i mogu odgovoriti na jednostavna pitanja.  Stoga pretpostavljam da su primarne teškoće Vašeg djeteta one u ekspresivnom jeziku, dok su vještine receptivnog jezika u skladu s dobi.
Važan aspekt jezično-govornog razvoja je i način na koji dijete komunicira s okolinom, koliko je razumljiva njegova komunikacija (iako nije verbalan), te da li se i koliko pri komunikaciji koristi neverbalnim sredstvima (pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela).
Djeca se također razlikuju s obzirom na stil i način usvajanja jezika. Tako su neka djeca vrlo pričljiva i izgovaraju riječi unatoč teškoćama koje imaju pri njihovom izgovoru. Druga djeca su puno opreznija i ne progovaraju dok nisu sigurna da će moći izgovoriti riječ. Stil učenja često je povezan i s djetetovim temperamentom i socio-emocioonalnim razvojem.
Svakako preporučam da nastavite poticati (ali ne forsirati – kako se ne bi stvorio dodatni otpor) i pratiti djetetov jezično-govorni razvoj. Oponašajte glasanje životinja, imenujte životinje, listajte slikovnice i imenujte predmete u njima. Ukoliko se djetetovo kašnjenje zadrži i u dobi od  24-30 mjeseci obratite se logopedu, kako bi se napravila procjena i dobio bolji uvid u djetetove razvojne sposobnost
      i.
   


   
      Asja Dubravčić
   


   
      mag. rehab. educ., mag. logoped
   


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

ASJA DUBRAVČIĆ

Dijete od 20 mjeseci govori svega nekoliko riječi

<para>
 Dječak kojeg pratim je disleksičan, točnije prepisuje slova s ploče ali samo ako su štampana, pisana mnogo teže. Teško čita troznamenkasti broj, dvoznamenkasti malo lakše, a jednoznamenkasti prepoznaje odmah. Ne može riječi podijeliti na slogove. Da li radim grešku ako uzmem abecedu ili knjigu s kojom danas djeca počinju učiti slova i počnem s njim sve polako ispočetka? ovo je moje prvo radno iskustvo. Inače dječak ima oko 16 godina, živi u nestimulativnoj porodici i lošim uvjetima za život. Prihvaćen je u društvu i jako je društven. Unaprijed zahvalna Mira
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>savjetovala bih vas da se za početak potrudite učeniku što više olakšati obrazovanje. Zamolite profesore da za njega imaju plan ploče samo s tiskanim slovima te mu također dopustite da koristi samo tiskana slova (pogotovo ako su ona bolje usvojena i s njima lakše barata). Ne morate s njim započinjati od učenja slova, ako su ona usvojena, radije radite na usvajanju slogova, uz nekakav ritam (pljeskanje ili lupanje po stolu), potičite ga da kraće riječi čita sam pa onda kad njih usvoji krenite na dulje riječi. U matematici se više posvetite zbrajanju i oduzimanju do 10, 20 ili 100 nego čitanju višeznamenkastih brojeva.</para>
<para>
 
 <emphasis>Stella rožman, prof. logoped</emphasis>
 
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 </ulink>
</para>

Na koji način da radim s učenikom koji je disleksičan? Poštovanje, po struci sam psiholog i počela sam raditi u jednoj srednjoj školi kao pedagoški asistent djetetu koje radi po IOP2 programu. 
    Dječak kojeg pratim je disleksičan, točnije prepisuje slova s ploče ali samo ako su štampana, pisana mnogo teže. Teško čita troznamenkasti broj, dvoznamenkasti malo lakše, a jednoznamenkasti prepoznaje odmah. Ne može riječi podijeliti na slogove. Da li radim grešku ako uzmem abecedu ili knjigu s kojom danas djeca počinju učiti slova i počnem s njim sve polako ispočetka? ovo je moje prvo radno iskustvo. Inače dječak ima oko 16 godina, živi u nestimulativnoj porodici i lošim uvjetima za život. Prihvaćen je u društvu i jako je društven. Unaprijed zahvalna Mira

Poštovana,
savjetovala bih vas da se za početak potrudite učeniku što više olakšati obrazovanje. Zamolite profesore da za njega imaju plan ploče samo s tiskanim slovima te mu također dopustite da koristi samo tiskana slova (pogotovo ako su ona bolje usvojena i s njima lakše barata). Ne morate s njim započinjati od učenja slova, ako su ona usvojena, radije radite na usvajanju slogova, uz nekakav ritam (pljeskanje ili lupanje po stolu), potičite ga da kraće riječi čita sam pa onda kad njih usvoji krenite na dulje riječi. U matematici se više posvetite zbrajanju i oduzimanju do 10, 20 ili 100 nego čitanju višeznamenkastih brojeva.

   
      Stella rožman, prof. logoped
   


   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Na koji način da radim s učenikom koji je disleksičan?

<para>
 Još jedno pitanje - da li ramena kod muškaraca idu u širinu i nakon puberteta ili je razvijanje krajem puberteta potpuno prestalo.
</para>
<para>
 Bio bih vam zahvalan na odgovorima. Lijep pozdrav
</para>
<para>Pubertet završava različito, od 16 do 18 godine u prosijeku. Inače, obično prvo počne povećanje testisa, pa dlačice , te zamah rasta, prvo ekstremiteta a onda i cijelog tijela te mutira i glas. Uz to ide i povećanje mišićne mase. Ramena se šire i kasnije.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kada kod mladih završava pubertet? Poštovanje, možete li mi reći kada u prosijeku pubertet završava te kako znati da smo pri kraju puberteta? 
    Još jedno pitanje - da li ramena kod muškaraca idu u širinu i nakon puberteta ili je razvijanje krajem puberteta potpuno prestalo.


   Bio bih vam zahvalan na odgovorima. Lijep pozdrav

Pubertet završava različito, od 16 do 18 godine u prosijeku. Inače, obično prvo počne povećanje testisa, pa dlačice , te zamah rasta, prvo ekstremiteta a onda i cijelog tijela te mutira i glas.  Uz to ide i povećanje mišićne mase. Ramena se šire i kasnije.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Kada kod mladih završava pubertet?

<para>
 Nakon nekih 24 h od zadnje popijene doze ponovo je dobio temperaturu 38 i plakao jer ga je bolio stomak (u određenim položajima mu se smiri i ne plače stalno). Nakon što se pokakio bio je super. Tri dana nakon toga, ponovno je počeo plakati, ali ne i u položaju kad je bio okrenut leđima prema meni. Za nekoliko sati dobio je opet temperaturu 38,4 koja je nakon čepića vrlo brzo pala i opet mu je sve prošlo kad se pokakio. U razmaku od sat vremena kakio je 2 puta, a nakon toga opet je sve bilo super. Zanima me može li taj problem s probavom uz temperaturu biti posljedica zubi ili je moguće da je od antibiotika (nije uzimao probiotik). Kako da mu pomognem? Zahvaljujem na odgovoru, lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da se bolovi pojavljuju zbog infekta, jer i on može sam po sebi uzrokovati bolove, a pogotovo jer je dijete osjetljivo u temperaturi. No isto tako je moguće da se narušila i crijevna flora što zbog infekta, što zbog antibiotika. Možete mu dati sada probiotik ili LGG ( Waya ) 7 kapi ili Lactobacillus reuteri (Biogaia) 5 kapi, kroz 7-10 dana.</para>
<para>
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Temperatura i problemi s probavom kod bebe. Može li biti od antibiotika? Poštovani, imam dječaka od 5,5 mjeseci. Prije 2 tjedna je imao upalu uha i pio zinat sirup 8 dana. 
    Nakon nekih 24 h od zadnje popijene doze ponovo je dobio temperaturu 38 i plakao jer ga je bolio stomak (u određenim položajima mu se smiri i ne plače stalno). Nakon što se pokakio bio je super. Tri dana nakon toga, ponovno je počeo plakati, ali ne i u položaju kad je bio okrenut leđima prema meni. Za nekoliko sati dobio je opet temperaturu 38,4 koja je nakon čepića vrlo brzo pala i opet mu je sve prošlo kad se pokakio. U razmaku od sat vremena kakio je 2 puta, a nakon toga opet je sve bilo super. Zanima me može li taj problem s probavom uz temperaturu biti posljedica zubi ili je moguće da je od antibiotika (nije uzimao probiotik). Kako da mu pomognem? Zahvaljujem na odgovoru, lp

Poštovana,
moguće  je da se bolovi pojavljuju zbog infekta, jer i on može sam po sebi uzrokovati bolove, a pogotovo jer je dijete osjetljivo u temperaturi. No isto tako je moguće da se narušila i crijevna flora što zbog infekta, što zbog antibiotika. Možete mu dati sada probiotik ili LGG ( Waya ) 7 kapi ili Lactobacillus reuteri (Biogaia) 5 kapi, kroz 7-10 dana.

   prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Temperatura i problemi s probavom kod bebe. Može li biti od antibiotika?

<para>
 Ljiljana
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>Ecoli se ne može prenijeti ako se samo dođe u dodir s mokraćom osobe koja ju ima, ako pri tome mislite na dodir ruku. Ona se može prenijeti ako postoji izravan kontakt zaražene mokraće sa spolovilom djeteta poput kupanja u vodi koja je zagađena E coli ili preko nečistih toaleta.</para>
<para>
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Može li se E. Coli prenijeti dodirom s mokraćom? Može li se Echericia coli prenijeti ako se dođe u dodir s mokraćom osobe koja je ima u urinu? Srdačan pozdrav. Ljiljana

 

Poštovani,

E. 
    Ljiljana

Poštovani,
Ecoli se ne može prenijeti ako se samo dođe u dodir s mokraćom osobe koja ju ima, ako pri tome mislite na dodir ruku. Ona se može prenijeti ako postoji izravan kontakt zaražene mokraće sa spolovilom djeteta poput kupanja u vodi koja je zagađena E coli ili preko nečistih toaleta.

   Iva Palčić


   dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Helena
   

  Klinfo.hr 

Može li se E. Coli prenijeti dodirom s mokraćom?

<para>
 Inače u pitanju je bila izvantjelesna oplodnja. Na zadnjoj kontroli s punih 5 mjeseci imala je 7050 g. Prva četiri mjeseca je sisala u kombinaciji s Aptamilom, a poslije sam joj davala samo Aptamil. Imala je 5 obroka, od 150 ml do 180 ml. Spavala je po cijelu noć. Tjedan dana prije no što je napunila 6 mjeseci počeli smo uvoditi obroke. Dala sam joj rižine pahuljice i lijepo je prihvatila, nakon tjedan dana uvela sam mrkvu, a nakon tjedan dana i jabuku. Namjeravam dalje uvoditi krumpir, tikvice, breskvu i krušku. Sada ovako izgleda redosljed obroka:
</para>
<para>
 - ujutro oko 7 dohrana Aptamil 180 ml a nekad i manje,
</para>
<para>
 - oko 10 h joj izblendiram cijelu mrkvu,
</para>
<para>
 - oko 13 h dohrana Aptamil 180 ml,
</para>
<para>
 - oko 17 h rižine pahuljice (u 150 ml aptamila 4 jušne žlice pahuljica)
</para>
<para>
 - 20 h Aptamil 180 ml.
</para>
<para>
 Od kad smo uveli čvrstu hranu noću se često budi, pa mislim da je gladna. Kad joj ponudim mlijeko tijekom noći, popije oko 120 ml. Moje pitanje je da li je ovakav način ishrane u redu? Da li trebam nešto promijeniti? I kako bi ustvari trebao izgledati redosljed hranjenja u jednom danu ako ovo nije u redu? Hvala. Vesna
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako dijete raste tako mu je potrebna veća količina hrane, odnosno energije i hranjivih tvari. Naime, poznato je da postoje i tzv. skokovi u rastu i razvoju djeteta što ponekad rezultira češćim traženjem hrane, odnosno povećanim djetetovim potrebama. Vaš raspored obroka je dobar, no zamjenom jednog mliječnog obroka miksanom mrkvom sigurno ste smanjili energetski unos u djeteta, stoga savjetujem da voće i povrće obogatite žitaricama, u ovom slučaju rižinim pahuljicama i time obrok učinite kaloričnijim. Isto tako savjetujem da u prehranu djeteta uvedete i visokokvalitetne masti poput ulja uljane repice i maslinovog ulja, na ovaj način povećat ćete energetsku vrijednost obroka, dodat ćete bitne hranjive tvari poput omega masnih kiselina i napravit ćete kašicu ukusnijom te će je dijete bolje prihvatiti.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Otkad smo uveli dohranu, beba se češće noću budi. Je li gladna? Poštovani, potreban mi je savjet. Beba ima 6 mjeseci i deset dana, rođena je dva tjedna prije termina i na rođenju je imala je 2650 g i 50 cm dugačka. 
    Inače u pitanju je bila izvantjelesna oplodnja. Na zadnjoj kontroli s punih 5 mjeseci imala je 7050 g. Prva četiri mjeseca je sisala u kombinaciji s Aptamilom, a poslije sam joj davala samo Aptamil. Imala je 5 obroka, od 150 ml do 180 ml. Spavala je po cijelu noć. Tjedan dana prije no što je napunila 6 mjeseci počeli smo uvoditi obroke. Dala sam joj rižine pahuljice i lijepo je prihvatila, nakon tjedan dana uvela sam mrkvu, a nakon tjedan dana i jabuku. Namjeravam dalje uvoditi krumpir, tikvice, breskvu i krušku. Sada ovako izgleda redosljed obroka:


   - ujutro oko 7 dohrana Aptamil 180 ml a nekad i manje,


   - oko 10 h joj izblendiram cijelu mrkvu,


   - oko 13 h dohrana Aptamil 180 ml,


   - oko 17 h rižine pahuljice (u 150 ml aptamila 4 jušne žlice pahuljica)


   - 20 h Aptamil 180 ml.


   Od kad smo uveli čvrstu hranu noću se često budi, pa mislim da je gladna. Kad joj ponudim mlijeko tijekom noći, popije oko 120 ml. Moje pitanje je da li je ovakav način ishrane u redu? Da li trebam nešto promijeniti? I  kako bi ustvari trebao izgledati redosljed hranjenja u jednom danu ako ovo nije u redu? Hvala. Vesna

Poštovana,
kako dijete raste tako mu je potrebna veća količina hrane, odnosno energije i hranjivih tvari. Naime, poznato je da postoje i tzv. skokovi u rastu i razvoju djeteta što ponekad rezultira češćim traženjem hrane, odnosno povećanim djetetovim potrebama. Vaš raspored obroka je dobar, no zamjenom jednog mliječnog obroka miksanom mrkvom sigurno ste smanjili energetski unos u djeteta, stoga savjetujem da voće i povrće obogatite žitaricama, u ovom slučaju rižinim pahuljicama i time obrok učinite kaloričnijim. Isto tako savjetujem da u prehranu djeteta uvedete i visokokvalitetne masti poput ulja uljane repice i maslinovog ulja, na ovaj način povećat ćete energetsku vrijednost obroka, dodat ćete bitne hranjive tvari poput omega masnih kiselina i napravit ćete kašicu ukusnijom te će je dijete bolje prihvatiti.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Otkad smo uveli dohranu, beba se češće noću budi. Je li gladna?

<para>
 U slučaju povišene razine estrogena (što nije dobro), snižava ju i ima povoljan učinak.
</para>
<para>
 Moje pitanje je sljedeće – u početnoj menopauzi, kada je razina estrogena (vjerojatno) pala – da li tada može imati nepoželjan učinak, u smislu da podiže razinu estrogena i dovodi do rizika od nekih vrsta karcinoma? Da li je bolje prestati ga konzumirati?
</para>
<para>
 Unaprijed hvala. Sunčana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>fitoestrogeni se mogu naći u orašastim plodovima, mahunarkama, osobito soji i njezinim prerađevinama, lanu, sezamu, zobi, ječmu, jabukama, mrkvi, šipku, pšeničnim klicama, ginsengu, hmelju, pivi, komoraču i anisu tj. u sjemenu, korijenu, bobicama i cvjetovima biljaka. Najbolji izvor izoflavona su mahunarke i to naročito soja, sojino zrno, sojin protein, brašno, sojine pahuljice, dok ih u sojinom ulju i sojinom umaku gotovo i nema. Najbolji izvor lignana su lan i laneno brašno, a u lanenom ulju ima ih vrlo malo. Lignani se nalaze u hrani bogatoj vlaknima kao što su sjemenje i žitarice, a najkoncentriraniji su u sjemenju lana. Kumestani su slični izoflavonima, a najčešće ih se može naći u alfalfi, crvenoj djetelini i izdancima grahorica.</para>
<para>Fitoestrogeni smanjuju koncentraciju estrogena u krvi i produljuju menstrualni ciklus, no djeluju i na ostale hormone, točnije mogu sniziti vrijednosti LH (luteinizirajućeg hormona) i FSH (folikulostimulirajući hormon). Istraživanja pokazuju da fitoestrogeni mogu 40-45 % smanjiti broj i jačinu “valunga”, smanjiti vaginalnu suhoću, poboljšati zrelost vaginalnih stanica, pa čak i smanjiti dlakavost na licu. Također, postoje istraživanja sa suprotnim rezultatima, ali napominje se da je pozitivno djelovanje fitoestrogena i oblik tog djelovanja zapravo vrlo individualno. Mnogo istraživanja pokazuju in vitro djelovanje fitoestrogena na stanice kosti, stimulirajući proliferaciju i diferencijaciju osteoblasta, a sprječavajući stvaranje osteoklasta. Time bi fitoestrogeni imali važnu ulogu u sprječavanju osteoporoze ili barem u poboljšanju stanja oboljele. Poznato je da se nedostatak estrogena nakon menopauze može povezati sa razvojem srčanih bolesti. Istraživanja pokazuju da fitoestrogeni snižavaju vrijednosti ukupnog, “lošeg” LDL kolesterola te triglicerida u krvi.</para>
<para>Epidemiološka istraživanja pokazuju da se fitoestrogeni mogu povezati s manjom učestalosti pojave raka dojke, maternice i prostate. Pozitivno djelovanje fitoestrogena nije ograničeno samo na estrogensko djelovanje, nego uključuje i povećavanje apoptoze stanica, inhibiranje angiogeneze (nastanak novih krvnih žila potrebnih za rast karcinoma), smanjenje nastanka slobodnih radikala, smanjenje nastanka trombina i aktivaciju pločastih stanica, povećavanje aktivnosti receptora lipoproteina niske gustoće (LDL) te smanjenje količine enzima koji sudjeluju u pretvorbi testosterona u kancerogeni dihidrotestosteron. In vitro istraživanja su pokazala da žene oboljele od raka dojke ili one koje su ga preboljele trebaju biti na oprezu pri uzimanju fitoestrogena, jer bi mogli poticati rast tumora. Međutim, takvo djelovanje je primijećeno samo u slučaju malih koncentracija genisteina dok je zaštitna uloga istog primijećena pri većim koncentracijama. Općenito, smatra se da fitoestrogeni smanjuju rizik od nastanka raka dojke.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Utjecaj lanenih sjemenki i ulja na hormonalni sustav Poštovani, molim informaciju vezano za lanene sjemenke / laneno ulje. Znam da spada u kategoriju fitoestrogena i pomaže u reguliranju nivoa estrogena u tijelu. 
    U slučaju povišene razine estrogena (što nije dobro), snižava ju i ima povoljan učinak.


   Moje pitanje je sljedeće – u početnoj menopauzi, kada je razina estrogena (vjerojatno) pala – da li tada može imati nepoželjan učinak, u smislu da podiže razinu estrogena i dovodi do rizika od nekih vrsta karcinoma? Da li je bolje prestati ga konzumirati?


   Unaprijed hvala. Sunčana

Poštovana,
fitoestrogeni se mogu naći u orašastim plodovima, mahunarkama, osobito soji i njezinim prerađevinama, lanu, sezamu, zobi, ječmu, jabukama, mrkvi, šipku, pšeničnim klicama, ginsengu, hmelju, pivi, komoraču i anisu tj. u sjemenu, korijenu, bobicama i cvjetovima biljaka. Najbolji izvor izoflavona su mahunarke i to naročito soja, sojino zrno, sojin protein, brašno, sojine pahuljice, dok ih u sojinom ulju i sojinom umaku gotovo i nema. Najbolji izvor lignana su lan i laneno brašno, a u lanenom ulju ima ih vrlo malo. Lignani se nalaze u hrani bogatoj vlaknima kao što su sjemenje i žitarice, a najkoncentriraniji su u sjemenju lana. Kumestani su slični izoflavonima, a najčešće ih se može naći u alfalfi, crvenoj djetelini i izdancima grahorica.
Fitoestrogeni smanjuju koncentraciju estrogena u krvi i produljuju menstrualni ciklus, no djeluju i na ostale hormone, točnije mogu sniziti vrijednosti LH (luteinizirajućeg hormona) i FSH (folikulostimulirajući hormon). Istraživanja pokazuju da fitoestrogeni mogu 40-45 % smanjiti broj i jačinu “valunga”, smanjiti vaginalnu suhoću, poboljšati zrelost vaginalnih stanica, pa čak i smanjiti dlakavost na licu. Također, postoje istraživanja sa suprotnim rezultatima, ali napominje se da je pozitivno djelovanje fitoestrogena i oblik tog djelovanja zapravo vrlo individualno. Mnogo istraživanja pokazuju in vitro djelovanje fitoestrogena na stanice kosti, stimulirajući proliferaciju i diferencijaciju osteoblasta, a sprječavajući stvaranje osteoklasta. Time bi fitoestrogeni imali važnu ulogu u sprječavanju osteoporoze ili barem u poboljšanju stanja oboljele. Poznato je da se nedostatak estrogena nakon menopauze može povezati sa razvojem srčanih bolesti. Istraživanja pokazuju da fitoestrogeni snižavaju vrijednosti ukupnog, “lošeg” LDL kolesterola te triglicerida u krvi.
Epidemiološka istraživanja pokazuju da se fitoestrogeni mogu povezati s manjom učestalosti pojave raka dojke, maternice i prostate. Pozitivno djelovanje fitoestrogena nije ograničeno samo na estrogensko djelovanje, nego uključuje i povećavanje apoptoze stanica, inhibiranje angiogeneze (nastanak novih krvnih žila potrebnih za rast karcinoma), smanjenje nastanka slobodnih radikala, smanjenje nastanka trombina i aktivaciju pločastih stanica, povećavanje aktivnosti receptora lipoproteina niske gustoće (LDL) te smanjenje količine enzima koji sudjeluju u pretvorbi testosterona u kancerogeni dihidrotestosteron. In vitro istraživanja su pokazala da žene oboljele od raka dojke ili one koje su ga preboljele trebaju biti na oprezu pri uzimanju fitoestrogena, jer bi mogli poticati rast tumora. Međutim, takvo djelovanje je primijećeno samo u slučaju malih koncentracija genisteina dok je zaštitna uloga istog primijećena pri većim koncentracijama. Općenito, smatra se da fitoestrogeni smanjuju rizik od nastanka raka dojke.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Utjecaj lanenih sjemenki i ulja na hormonalni sustav

<para/>
<para>
 Biste li nam mogli preporučiti neku dijetu ili pravilnu prehranu za nju Znate li možemo li možda doći kod nekog nutricionista za savjet? Unaprijed hvala, mama Lidija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u Klinici za dječje bolesti postoji Centar za prevenciju hipertenzije i pretilosti gdje cijeli tim - kadriolog, psiholog, fizioterapeut i nutricionist, brine o zdravstvenom stanju djeteta i savjetuje vezano za redukciju tjelesne mase. Jedini savjet koji vam ovim putem mogu dati da ni slučajno dijete ne stavljate na kojekakve redukcijske dijete već da regulirate prehranu u smjeru raznolike i uravnotežene prehrane te da ograničite količine procesuiranih proizvoda (pekarski proizvodi, keksi, slatkiši, salame i kobasice, slane grickalice i sl.) i količinu obroka općenito (znači prilagoditi količinu obroka koja je adekvatna djevojci od 14 godina) te uključiti obaveznu i organiziranu tjelesnu aktivnost najmanje 3 x tjedno.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja kćerka ima problema s prekomjernom težinom. Kako da joj pomognemo? Imam dijete od 14 godina. Malo ima problema s tjelesnom težinom. Visoka je 170 cm i teži 85 kila pa bih molili za pomoć.

Biste li nam mogli preporučiti neku dijetu ili pravilnu prehranu za nju? 

   Biste li nam mogli preporučiti neku dijetu ili pravilnu prehranu za nju Znate li možemo li možda doći kod nekog nutricionista za savjet? Unaprijed hvala, mama Lidija

Poštovana,
u Klinici za dječje bolesti postoji Centar za prevenciju hipertenzije i pretilosti gdje cijeli tim - kadriolog, psiholog, fizioterapeut i nutricionist, brine o zdravstvenom stanju djeteta i savjetuje vezano za redukciju tjelesne mase. Jedini savjet koji vam ovim putem mogu dati da ni slučajno dijete ne stavljate na kojekakve redukcijske dijete već da regulirate prehranu u smjeru raznolike i uravnotežene prehrane te da ograničite količine procesuiranih proizvoda (pekarski proizvodi, keksi, slatkiši, salame i kobasice, slane grickalice i sl.) i količinu obroka općenito (znači prilagoditi količinu obroka koja je adekvatna djevojci od 14 godina) te uključiti obaveznu i organiziranu tjelesnu aktivnost najmanje 3 x tjedno.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja kćerka ima problema s prekomjernom težinom. Kako da joj pomognemo?

<para>
 Ne gubi na težini, ali ni ne napreduje brzim tempom. S 5 mjeseci posjećujemo dva gastroenterologa i oba nam kažu da je beba zdrava, s pojačanom motoričkom aktivnošću. Obavili smo alergo testove, pretrage krvi i urina. Zaključak je da počnemo s dohranom i da prema svemu viđenom ćemo uvijek imati problema s hranjenjem. Pedijatrica nije posebno zabrinuta jer kaže da prati svoju krivulju i da ne možemo protiv toga, a dijete je zdravo. Njoj je obrok naprosto kao gubljenje vremena. Ima volje sjediti 10 minuta i više od toga nema smisla. Probali smo sve!!! Da ne duljim, sada je situacija koliko-toliko stabilna jer ne forsiramo, jede koliko može, čim neće maknem zdjelicu i idemo se igrati. U protivnom povraća i sljedeća 3 dana radi probleme s hranjenjem. Ne jede količinski puno, a jako je aktivna. Nema sekunde mira, puže od 6,5 mjeseci i diže se na noge zadnjih dva tjedna, pa se bojim da joj to nije dovoljno kalorija. Nastojim nuditi kalorične obroke jer jede malo, tj. svaki obrok prekine nakon deset minuta. Ono što mi otežava u njenom rasporedu hranjenja je što ima veliki razmak od jutarnjeg mlijeka do sljedećeg obroka, pa večernji obrok na bočicu dobije u snu. To ne smatram dobrim niti zdravim za zube, a i ja uskoro idem na posao, pa me to iscrpljuje.
</para>
<para>
 Budi se oko 8.30 - 9.00 i ovako joj izgleda raspored obroka.
</para>
<para>
 8.30 h - bočica od 230 ml Milupa Milumil 2 mlijeka koje ona pije po 50 ml do 10 h kad opet ide spavati (ovo mi se čini kao najveća greška u rasporedu; nemogućnost da popije cijelu bočicu.)
</para>
<para>
 13 h - 130-150 ml kašice od mesa (3xtjedno), povrća i žitarica sa 2 žličice ulja. Ako ponudim ranije ne pojede ni toliko.
</para>
<para>
 16 h - 130-150 ml voćne kašice sa event. jednim keksićem i 1 žličica ulja
</para>
<para>
 19.30 h - 120 g Milupa gris kašica koja ima u sebi AD mlijeko ili Keksolino sa AD mlijekom Milupa Milumil 2
</para>
<para>
 21 h - bočica od 230 ml Milupa Milumil 2 mlijeka koje ona pije po 50 ml do ponoći u koju po preporuci pedijatra i gastroent. dodajem 1 mjericu maltodextrina. Prije sam dodavala i mjericu rižinih pahuljica ali ne vidim efekt, a sporije jede.
</para>
<para>
 Je li njoj to AD prejako u smislu da ju previše zasiti? Treba li dan započeti nekim drugim obrokom? Nikad se nije budila po noći da je gladna, niti preko dana pokazuje znakove gladi. Jedemo jer je vrijeme za obrok. Kad sam ju pokušavala pustiti da ogladni, prošlo bi i 5 sati, a na kraju nije ništa bolje pojela.
</para>
<para>
 Svjesna sam da je ona sitna i aktivna i da ne može imati 10 kg, ali ne znam što promijeniti da bude bolje. Ponudila sam joj jučer keks i jogurt kao međuobrok, ali tada upropastimo obrok. Molim neki savjet kako bolje koncipirati jelovnik. Sirena
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema svemu što ste napisali čini se da je sve u najboljem redu. Vaše želje i očekivanja su jedno, a priroda vašeg djeteta je drugo. Ako je dijete zdravo, zadovoljno i napreduje prema svojoj krivulji rasta, nema smisla forsirati i „liječiti“ ga. Jasno je da ste zabrinuti, no ukoliko dijete nema poremećaj hranjenja i jede sve, savjetujem da pustite da se stvari prirodno razvijaju.</para>
<para>Najbolji savjet je da vi birate što i kada dijete jede, a ona bira koliko će pojesti. Kao što ste i sami primijetili forsiranjem ćete samo postići suprotan učinak od onog željenog. Možete eventualno djetetu dati tijekom zime multivitamin adekvatan dobi, najbolje ujutro nakon doručka, budući da vitamini prirodno pospješuju apetit te nastaviti s D3 vitaminom kao do sada.</para>
<para>Raspored obroka je pravilan i ne bih ga mijenjala jedino bih savjetovala da u 20 h djetetu date obrok u obliku mliječne kašice - AD u kombinaciji s žitnim pahuljicama te da onda dodatno u 21 h djetetu prije spavanja date bočicu. Ukoliko ste zaista jako zabrinuti i smatrate da dijete ne napreduje dobro, možete se obratiti timu za poremećaje hranjenja u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>


</para>
<para>
 <emphasis>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam</emphasis>
</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Beba s pojačanom motoričkom aktivnošću jako slabo dobiva na težini Poštovana, imam djevojčicu rođenu u 37+4 tt, 2.500 g i 47 cm. S 8 mjeseci ima tek 6.880 g i 71 cm. Od 2. mjeseca života se borimo s njenim hranjenjem. 
    Ne gubi na težini, ali ni ne napreduje brzim tempom. S 5 mjeseci posjećujemo dva gastroenterologa i oba nam kažu da je beba zdrava, s pojačanom motoričkom aktivnošću. Obavili smo alergo testove, pretrage krvi i urina. Zaključak je da počnemo s dohranom i da prema svemu viđenom ćemo uvijek imati problema s hranjenjem. Pedijatrica nije posebno zabrinuta jer kaže da prati svoju krivulju i da ne možemo protiv toga, a dijete je zdravo. Njoj je obrok naprosto kao gubljenje vremena. Ima volje sjediti 10 minuta i više od toga nema smisla. Probali smo sve!!! Da ne duljim, sada je situacija koliko-toliko stabilna jer ne forsiramo, jede koliko može, čim neće maknem zdjelicu i idemo se igrati. U protivnom povraća i sljedeća 3 dana radi probleme s hranjenjem. Ne jede količinski puno, a jako je aktivna. Nema sekunde mira, puže od 6,5 mjeseci i diže se na noge zadnjih dva tjedna, pa se bojim da joj to nije dovoljno kalorija. Nastojim nuditi kalorične obroke jer jede malo, tj. svaki obrok prekine nakon deset minuta. Ono što mi otežava u njenom rasporedu hranjenja je što ima veliki razmak od jutarnjeg mlijeka do sljedećeg obroka, pa večernji obrok na bočicu dobije u snu. To ne smatram dobrim niti zdravim za zube, a i ja uskoro idem na posao, pa me to iscrpljuje.


   Budi se oko 8.30 - 9.00 i ovako joj izgleda raspored obroka.


   8.30 h - bočica od 230 ml Milupa Milumil 2 mlijeka koje ona pije po 50 ml do 10 h kad opet ide spavati (ovo mi se čini kao najveća greška u rasporedu; nemogućnost da popije cijelu bočicu.)


   13 h - 130-150 ml kašice od mesa (3xtjedno), povrća i žitarica sa 2 žličice ulja. Ako ponudim ranije ne pojede ni toliko.


   16 h - 130-150 ml voćne kašice sa event. jednim keksićem i 1 žličica ulja


   19.30 h - 120 g Milupa gris kašica koja ima u sebi AD mlijeko ili Keksolino sa AD mlijekom Milupa Milumil 2


   21 h - bočica od 230 ml Milupa Milumil 2 mlijeka koje ona pije po 50 ml do ponoći u koju po preporuci pedijatra i gastroent. dodajem 1 mjericu maltodextrina. Prije sam dodavala i mjericu rižinih pahuljica ali ne vidim efekt, a sporije jede.


   Je li njoj to AD prejako u smislu da ju previše zasiti? Treba li dan započeti nekim drugim obrokom? Nikad se nije budila po noći da je gladna, niti preko dana pokazuje znakove gladi. Jedemo jer je vrijeme za obrok. Kad sam ju pokušavala pustiti da ogladni, prošlo bi i 5 sati, a na kraju nije ništa bolje pojela.


   Svjesna sam da je ona sitna i aktivna i da ne može imati 10 kg, ali ne znam što promijeniti da bude bolje. Ponudila sam joj jučer keks i jogurt kao međuobrok, ali tada upropastimo obrok. Molim neki savjet kako bolje koncipirati jelovnik. Sirena

Poštovana,
prema svemu što ste napisali čini se da je sve u najboljem redu. Vaše želje i očekivanja su jedno, a priroda vašeg djeteta je drugo. Ako je dijete zdravo, zadovoljno i napreduje prema svojoj krivulji rasta, nema smisla forsirati i „liječiti“ ga. Jasno je da ste zabrinuti, no ukoliko dijete nema poremećaj hranjenja i jede sve, savjetujem da pustite da se stvari prirodno razvijaju.
Najbolji savjet je da vi birate što i kada dijete jede, a ona bira koliko će pojesti. Kao što ste i sami primijetili forsiranjem ćete samo postići suprotan učinak od onog željenog. Možete eventualno djetetu dati tijekom zime multivitamin adekvatan dobi, najbolje ujutro nakon doručka, budući da vitamini prirodno pospješuju apetit te nastaviti s D3 vitaminom kao do sada.
Raspored obroka je pravilan i ne bih ga mijenjala jedino bih savjetovala da u 20 h djetetu date obrok u obliku mliječne kašice - AD u kombinaciji s žitnim pahuljicama te da onda dodatno u 21 h djetetu prije spavanja date bočicu. Ukoliko ste zaista jako zabrinuti i smatrate da dijete ne napreduje dobro, možete se obratiti timu za poremećaje hranjenja u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.















   nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Beba s pojačanom motoričkom aktivnošću jako slabo dobiva na težini

<para>
 Hranjenje je svaka 3 sata i u zadnjih tjedan dana prosječno po hranjenju pojede oko 60-70 ml i dobila je 330g u 7 dana. To mi se čini jako puno i naglo pa vas molim za savjet i koliko dugo mogu nastaviti s Prenanom i moram li prijeći na pojačanu formulu već sada? Hvala! Angie
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>„pre“ – formula namijenjena prematurnoj dojenačadi daje se djetetu isključivo dok je u bolnici, odnosno dok ne dostigne normalnu porođajnu masu (porođajna masa terminskog djeteta oko 2600 grama). Nakon toga djetetu se daje formula broj 1 ili „pre“ formula koja nije namijenjena prematurnoj djeci (sve druge osim preNAN i Aptamil Premature koje su specifično napravljene za prematurnu dojenčad).</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prehrana dojenčeta PreNAN formulom Poštovana, imam bebu staru 7 tjedana. Zadnjih 6 tjedana je na ishrani prenanom i s početnih 2560 g došla je na 4030 g. 
    Hranjenje je svaka 3 sata i u zadnjih tjedan dana prosječno po hranjenju pojede oko 60-70 ml i dobila je 330g u 7 dana. To mi se čini jako puno i naglo pa vas molim za savjet i koliko dugo mogu nastaviti s Prenanom i moram li prijeći na pojačanu formulu već sada? Hvala! Angie

Poštovana,
„pre“ – formula namijenjena prematurnoj dojenačadi daje se djetetu isključivo dok je u bolnici, odnosno dok ne dostigne normalnu porođajnu masu (porođajna masa terminskog djeteta oko 2600 grama). Nakon toga djetetu se daje formula broj 1 ili „pre“ formula koja nije namijenjena prematurnoj djeci (sve druge osim preNAN i Aptamil Premature koje su specifično napravljene za prematurnu dojenčad).

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Prehrana dojenčeta PreNAN formulom

<para>
 Poštovani,
</para>
<para>
 molim Vas za savjet da li ispravno hranim svoju 6,5 mjeseci staru djevojčicu Raspored nam je sljedeći:
</para>
<para>
 04:30 Bebelac AD - 140 ml
</para>
<para>
 07:30 Doručak (Žitarice sa AD mlijekom) oko 150 grama
</para>
<para>
 11:00 Ručak (Povrće i meso) - 140-160 grama
</para>
<para>
 13:00 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 15:00 Voćna užina (samo voće ili voće sa žitaricama, zavsno od gustine) - 120 - 150 grama
</para>
<para>
 17:30 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 21:00 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 Obzirom da je ručak rano u 11:00, a beba spava oko 12:30, te u snu pije mlijeko, razmišljam da u rasporedu zamijenim voćnu užinu i ručak pa bi to izgledalo:
</para>
<para>
 04:30 Bebelac AD - 140 ml
</para>
<para>
 07:30 Doručak (Žitarice sa AD mlijekom) oko 150 grama
</para>
<para>
 09:30 Voćna užina (samo voće ili voće sa žitaricama, zavisno od gustine) - 120 - 150 grama
</para>
<para>
 12:00 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 15:00 Ručak (Povrće i meso) 140 - 160 grama
</para>
<para>
 18:00 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 21:00 Flašica Bebelac - 170 ml
</para>
<para>
 Na ovaj drugi način beba bi spavala podnevni san bez buđenja za flašicu, jer pretpostavljam da bi nakon voća bila brže i više gladna nego nakon ručka. Također napominjem da je 170 ml max koliko beba po obroku pije mlijeka. Od rođenja ne voli AD, pa je hranim samo kad spava ili kad krene spavati. Na žličicu bi mogla jesti i puno više od ovih količina, ali se bojim da joj dajem više... Unaprijed hvala na odgovoru. Merima
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>imate dobar raspored obroka za vaše dijete. Ako vaše dijete ne voli piti mlijeko, možete neke mliječne obroke (npr. u 12 h, 18 h ili u 21 h) djetetu ponuditi kao žitno mliječnu kašicu. Jednostavno u dojenačku formulu dodate žitarice i voće i ponudite mliječno-žitni obrok na bočicu. Kako dijete raste tako je cilj smanjiti broj obroka i povećati volumen obroka stoga ako dijete želi pojesti više na žličicu slobodno mu to i dozvolite, i postupno ukidajte broj obroka. Cilj je da dijete sa 8-9 mjeseci ima 5 konkretnih obroka na dan.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja bebica ne voli piti mlijeko. Je li nam raspored obroka dobar? Poštovani,

molim Vas za savjet da li ispravno hranim svoju 6,5 mjeseci staru djevojčicu? 
   Poštovani,


   molim Vas za savjet da li ispravno hranim svoju 6,5 mjeseci staru djevojčicu Raspored nam je sljedeći:


   04:30 Bebelac AD - 140 ml


   07:30 Doručak (Žitarice sa AD mlijekom) oko 150 grama


   11:00 Ručak (Povrće i meso) - 140-160 grama


   13:00 Flašica Bebelac - 170 ml


   15:00 Voćna užina (samo voće ili voće sa žitaricama, zavsno od gustine) - 120 - 150 grama


   17:30 Flašica Bebelac - 170 ml


   21:00 Flašica Bebelac - 170 ml


   Obzirom da je ručak rano u 11:00, a beba spava oko 12:30, te u snu pije mlijeko, razmišljam da u rasporedu zamijenim voćnu užinu i ručak pa bi to izgledalo:


   04:30 Bebelac AD - 140 ml


   07:30 Doručak (Žitarice sa AD mlijekom) oko 150 grama


   09:30 Voćna užina  (samo voće ili voće sa žitaricama, zavisno od gustine) - 120 - 150 grama


   12:00 Flašica Bebelac - 170 ml


   15:00 Ručak (Povrće i meso) 140 - 160 grama


   18:00 Flašica Bebelac - 170 ml


   21:00 Flašica Bebelac - 170 ml


   Na ovaj drugi način beba bi spavala podnevni san bez buđenja za flašicu, jer pretpostavljam da bi nakon voća bila brže i više gladna nego nakon ručka. Također napominjem da je 170 ml max koliko beba po obroku pije mlijeka. Od rođenja ne voli AD, pa je hranim samo kad spava ili kad krene spavati. Na žličicu bi mogla jesti i puno više od ovih količina, ali se bojim da joj dajem više... Unaprijed hvala na odgovoru. Merima

Poštovana,
imate dobar raspored obroka za vaše dijete. Ako vaše dijete ne voli piti mlijeko, možete neke mliječne obroke (npr. u 12 h, 18 h ili u 21 h) djetetu ponuditi kao žitno mliječnu kašicu. Jednostavno u dojenačku formulu dodate žitarice i voće i ponudite mliječno-žitni obrok na bočicu. Kako dijete raste tako je cilj smanjiti broj obroka i povećati volumen obroka stoga ako dijete želi pojesti više na žličicu slobodno mu to i dozvolite, i postupno ukidajte broj obroka. Cilj je da dijete sa 8-9 mjeseci ima 5 konkretnih obroka na dan.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Moja bebica ne voli piti mlijeko. Je li nam raspored obroka dobar?

<para>
 Hvala Vam!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>tijekom prerade voća u različite prerađevine kao što je džem, dolazi do termičke obrade kojim se gubi glavnina količine vitamina koji su termolabilni. Ovo se isto događa i u „domaćim“ verzijama prerađevina od voća, no tu možete kontrolirati dodatak količine šećera u odnosu na voćni sadržaj.</para>
<para>Idealno, ako želite dobiti namaz koji sadrži sve hranjive tvari koje su sadržane u voću, smiksajte svježe voće u kombinaciji sa sušenim voćem, dodajte med i ovakav namaz koristite kao džem, čuvajte ga u hladnjaku.</para>
<para>
 <emphasis>Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.</emphasis>
</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>

</para>
<para>nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam

</para>
<para>Klinika za dječje bolesti Zagreb</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ima li u kupljenom džemu uopće vitamina i je li zdrav? Poštovani, svako jutro jedem polubijeli kruh s kupljenim džemom od jagode sa 60 grama voća i 60 grama šećera, pa bi me zanimalo da li u tom džemu uopće ima išta vitamina i je li zdrav? 
    Hvala Vam!

Poštovana,
tijekom prerade voća u različite prerađevine kao što je džem, dolazi do termičke obrade kojim se gubi glavnina količine vitamina koji su termolabilni. Ovo se isto događa i u „domaćim“ verzijama prerađevina od voća, no tu možete kontrolirati dodatak količine šećera u odnosu na voćni sadržaj.
Idealno, ako želite dobiti namaz koji sadrži sve hranjive tvari koje su sadržane u voću, smiksajte svježe voće u kombinaciji sa sušenim voćem, dodajte med i ovakav namaz koristite kao džem, čuvajte ga u hladnjaku.

   Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.










nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam


Klinika za dječje bolesti Zagreb

   
      Definicija hrane d.o.o.
   

  Klinfo.hr 

Ima li u kupljenom džemu uopće vitamina i je li zdrav?

<para>
 Naime, postavlja jako puno pitanja, na sve mu odgovorim adekvatno njegovoj dobi. Ali on potom ta ista pitanja ponavlja i po dvadeset puta. Kao da me ne čuje. Najednom imam osjećaj da ne dopirem do njega i da gubim konce te me uhvati panika. Kao da govorim zidu po cijeli dan, što me na kraju iznervira i isrcpi. Nekada me posluša, ali kad mu to da me posluša uvjetujem nečim. Nekad ni to ne upali. To prije nije bilo tako. Prijavila sam se za jednu jako dobru radionicu za djecu i roditelje koja će biti tek u 11. mjesecu i sad Vam pišem jer moram nekako do tada preživjeti i sačuvati strpljenje i zdrav razum. Uglavnom ne sluša što mu imam za reći. Rečenice formuliram što kraće i jednostavnije tako da znam da ih razumije. Koristim time out kad pretjera, međutim ponekad ništa nema rezultat. Na koji način da se postavim i što da radim? E da. Ne znam da li je to normalno za njegovu dob, nisam nigdje po internetu ni knjigama vidjela da netko o tome piše, ali mali se apsolutno ne gasi. Kao da ga je netko stavio na repeat, što me, kad se vratim kući s posla umorna, potpuno izluđuje. Unaprijed zahvaljujem, Ivana
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ponašanje koje opisujete zvuči kao ponašanje djeteta koje, prema temperamentu, ima visoku razinu energije. Ipak, da bi bili sigurni da se radi o temperamentu, važno je da se zapitate je li oduvijek bio jako motorički aktivan, ubrzan? Navodite da je on u par dana “podivljao”, kakva je ponašanja imao prije te promjene? Što se dogodilo u okolini, a da je prethodilo toj njegovoj promjeni? Čini se da sada ima potrebu sakupljati puno informacija i intenzivirati komunikaciju s Vama.</para>
<para>To svakako može biti zahtjevno, pogotovo kada ste i sami umorni ili pod stresom. Tada je posebno teško regulirati se. Ipak, važno je da obratite pažnju na to kako sebi pomoći da sačuvate dobar odnos s djetetom, unatoč tome što Vam je ponekad teško odgovarati na njegova pitanja. Da bi Vas dijete čulo, na pitanje mu odgovorite tek nakon što ste duboko udahnuli, čučnuli pored njega, stavili mu ruke na ramena i rečenicu započeli njegovim imenom. Na taj način dijete će lakše imati fokus na Vama i tome što mu govorite, a i Vi ćete na njegovu licu vidjeti je li to što mu govorite “došlo” do njega ili nije.</para>
<para>Također, bilo bi dobro obratiti pažnju ponavlja li on pitanja i pri tome zaista očekuje odgovor od Vas ili ih ponavlja samo zato što mu je to zabavno. Ukoliko se radi o ovome drugome, može mu se reći: “Ma meni se čini da se ti igraš tako da me puuuno toga pitaš.”</para>
<para>U svakom slučaju, djeca u ovoj dobi intenzivno istražuju svijet oko sebe. Ponekad to rade na načine koje su odraslima iscrpljujući. Zato je važno vidjeti na koji način možete sebi pomoći da lakše prihvatite njegova ponašanja, odnosno da ograničite njegova ponašanja koja Vam nisu ok, ali da se dijete i dalje osjeća uvaženo i neodbačeno.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj sin mi intenzivno postavlja ista pitanja, ali ne sluša odgovore i ne mogu doprijeti do njega Poštovani, odgoj djeteta je za mene na momente veliki izazov. Majka sam četverogodišnjaka koji je u par dana "podivljao" (ovo podivljao stavljam u navodnike jer je promjena došla naglo). 
    Naime, postavlja jako puno pitanja, na sve mu odgovorim adekvatno njegovoj dobi. Ali on potom ta ista pitanja ponavlja i po dvadeset puta. Kao da me ne čuje. Najednom imam osjećaj da ne dopirem do njega i da gubim konce te me uhvati panika. Kao da govorim zidu po cijeli dan, što me na kraju iznervira i isrcpi. Nekada me posluša, ali kad mu to da me posluša uvjetujem nečim. Nekad ni to ne upali. To prije nije bilo tako. Prijavila sam se za jednu jako dobru radionicu za djecu i roditelje koja će biti tek u 11. mjesecu i sad Vam pišem jer moram nekako do tada preživjeti i sačuvati strpljenje i zdrav razum. Uglavnom ne sluša što mu imam za reći. Rečenice formuliram što kraće i jednostavnije tako da znam da ih razumije. Koristim time out kad pretjera, međutim ponekad ništa nema rezultat. Na koji način da se postavim i što da radim? E da. Ne znam da li je to normalno za njegovu dob, nisam nigdje po internetu ni knjigama vidjela da netko o tome piše, ali mali se apsolutno ne gasi. Kao da ga je netko stavio na repeat, što me, kad se vratim kući s posla umorna, potpuno izluđuje. Unaprijed zahvaljujem, Ivana

Draga mama,
ponašanje koje opisujete zvuči kao ponašanje djeteta koje, prema temperamentu, ima visoku razinu energije. Ipak, da bi bili sigurni da se radi o temperamentu, važno je da se zapitate je li oduvijek bio jako motorički aktivan, ubrzan? Navodite da je on u par dana “podivljao”, kakva je ponašanja imao prije te promjene? Što se dogodilo u okolini, a da je prethodilo toj njegovoj promjeni? Čini se da sada ima potrebu sakupljati puno informacija i intenzivirati komunikaciju s Vama.
To svakako može biti zahtjevno, pogotovo kada ste i sami umorni ili pod stresom. Tada je posebno teško regulirati se. Ipak, važno je da obratite pažnju na to kako sebi pomoći da sačuvate dobar odnos s djetetom, unatoč tome što Vam je ponekad teško odgovarati na njegova pitanja. Da bi Vas dijete čulo, na pitanje mu odgovorite tek nakon što ste duboko udahnuli, čučnuli pored njega, stavili mu ruke na ramena i rečenicu započeli njegovim imenom. Na taj način dijete će lakše imati fokus na Vama i tome što mu govorite, a i Vi ćete na njegovu licu vidjeti je li to što mu govorite “došlo” do njega ili nije.
Također, bilo bi dobro obratiti pažnju ponavlja li on pitanja i pri tome zaista očekuje odgovor od Vas ili ih ponavlja samo zato što mu je to zabavno. Ukoliko se radi o ovome drugome, može mu se reći: “Ma meni se čini da se ti igraš tako da me puuuno toga pitaš.”
U svakom slučaju, djeca u ovoj dobi intenzivno istražuju svijet oko sebe. Ponekad to rade na načine koje su odraslima iscrpljujući. Zato je važno vidjeti na koji način možete sebi pomoći da lakše prihvatite njegova ponašanja, odnosno da ograničite njegova ponašanja koja Vam nisu ok, ali da se dijete i dalje osjeća uvaženo i neodbačeno.
Sretno!

   Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 