Naime, postavlja jako puno pitanja, na sve mu odgovorim adekvatno njegovoj dobi. Ali on potom ta ista pitanja ponavlja i po dvadeset puta. Kao da me ne čuje. Najednom imam osjećaj da ne dopirem do njega i da gubim konce te me uhvati panika. Kao da govorim zidu po cijeli dan, što me na kraju iznervira i isrcpi. Nekada me posluša, ali kad mu to da me posluša uvjetujem nečim. Nekad ni to ne upali. To prije nije bilo tako. Prijavila sam se za jednu jako dobru radionicu za djecu i roditelje koja će biti tek u 11. mjesecu i sad Vam pišem jer moram nekako do tada preživjeti i sačuvati strpljenje i zdrav razum. Uglavnom ne sluša što mu imam za reći. Rečenice formuliram što kraće i jednostavnije tako da znam da ih razumije. Koristim time out kad pretjera, međutim ponekad ništa nema rezultat. Na koji način da se postavim i što da radim? E da. Ne znam da li je to normalno za njegovu dob, nisam nigdje po internetu ni knjigama vidjela da netko o tome piše, ali mali se apsolutno ne gasi. Kao da ga je netko stavio na repeat, što me, kad se vratim kući s posla umorna, potpuno izluđuje. Unaprijed zahvaljujem, Ivana
Draga mama,
ponašanje koje opisujete zvuči kao ponašanje djeteta koje, prema temperamentu, ima visoku razinu energije. Ipak, da bi bili sigurni da se radi o temperamentu, važno je da se zapitate je li oduvijek bio jako motorički aktivan, ubrzan? Navodite da je on u par dana “podivljao”, kakva je ponašanja imao prije te promjene? Što se dogodilo u okolini, a da je prethodilo toj njegovoj promjeni? Čini se da sada ima potrebu sakupljati puno informacija i intenzivirati komunikaciju s Vama.
To svakako može biti zahtjevno, pogotovo kada ste i sami umorni ili pod stresom. Tada je posebno teško regulirati se. Ipak, važno je da obratite pažnju na to kako sebi pomoći da sačuvate dobar odnos s djetetom, unatoč tome što Vam je ponekad teško odgovarati na njegova pitanja. Da bi Vas dijete čulo, na pitanje mu odgovorite tek nakon što ste duboko udahnuli, čučnuli pored njega, stavili mu ruke na ramena i rečenicu započeli njegovim imenom. Na taj način dijete će lakše imati fokus na Vama i tome što mu govorite, a i Vi ćete na njegovu licu vidjeti je li to što mu govorite “došlo” do njega ili nije.
Također, bilo bi dobro obratiti pažnju ponavlja li on pitanja i pri tome zaista očekuje odgovor od Vas ili ih ponavlja samo zato što mu je to zabavno. Ukoliko se radi o ovome drugome, može mu se reći: “Ma meni se čini da se ti igraš tako da me puuuno toga pitaš.”
U svakom slučaju, djeca u ovoj dobi intenzivno istražuju svijet oko sebe. Ponekad to rade na načine koje su odraslima iscrpljujući. Zato je važno vidjeti na koji način možete sebi pomoći da lakše prihvatite njegova ponašanja, odnosno da ograničite njegova ponašanja koja Vam nisu ok, ali da se dijete i dalje osjeća uvaženo i neodbačeno.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom